pozitivna snaga pohvale

JERRY D. TWENTIER

NAUČITI KAKO POHVALOM DOVESTI LJUDE DO USPJEHA KLJUČ JE POSTUPANJA U SVAKODNEVNIM ODNOSIMA.

149,00 knISBN 978-953-14-0629-1

www.mozaik-knjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 6 2 9 1

POZ IT IVNA SNAGA

POHVALE

JER

RY

D. T

WE

NT

IER

PO

ZIT

IVN

A S

NA

GA

PO

HV

AL

E

Jerry D. Twentier vrlo nam jasno objašnjava:

kako iskoristiti živo djelovanje koje pohvala ima na ljude•

kako uspostaviti kontakt s drugim ljudima•

kako prepoznati pozitivnu povratnu informaciju•

kako napredovati i iskoristiti svoje mogućnosti na najbolji • način

Pozitivna snaga pohvale pozitivna je, ohrabrujuća i iznimno korisna knjiga.

Ona će nam pomoći da postanemo sretniji, ali i nešto mnogo važnije – kako da usrećimo druge ljude.

POZ STR POHVALE.indd 1 4.9.2009 13:20:10

Pozitivna snaga

Pohvale

Naslov izvornika

the Positive Power of Praising People

Copyright © 1982 Thomas Nelson, Inc., PublisherCopyright © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2009.

S engleskoga prevelaAnkica Zec

Iz da vač Mo za ik knji ga d.o.o., Zag rebZa iz da vača Alen Bodor

Ured nik Zoran Maljković

Grafički urednik Ivica JandrijevićOblikovanje naslovnice Marko Katičić

Korektor Jakov LovrićTi sak Znanje d.d., Zagreb, rujan 2009.

ISBN 978-953-14-0629-1CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713101.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektro-ničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Pozitivna snaga

PohvaleJerry D. twentier

Mami i tati, jer su mi dali vjeru i usmjerenje, temelje i okvir. Jer, nije li istina da je okvir ono što čini da se čak i najjednostavnija slika doima poput umjetničkog djela?

Sretnoj uspomeni na Lucy Twentier koja nas je, tijekom stotina rujana, počastila portretom postojanosti i pohvale!

Za stvaranje ove knjige najveće moje zahvale idu mojim mentorima, mojim junacima, mojim prijateljima.

Vi ste ti koji ste promijenili stvari!Kako biste to znali da vam ne kažem?

SADRŽAJ

Uvodna riječ 11Predgovor 13

Prvi dioTežite višem standardu življenja

Malo više kalorija, molim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Za vaš život! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26»Dakle, želite dobiti na lutriji?« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Korijenje milosrđa i

nadgrobni kamen uz koji treba živjeti . . . . . . . . . . 33Budite filantrop i s malo sitniša! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Roba iz druge ruke još je bolja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Kako povećati osobnu moć hvaljenja . . . . . . . . . . . . . . . . 45Unutarnji svemir: sljedeća granica! . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

Drugi dioTežite višem standardu rukovođenja

Promašiti znak za četrdeset pet centimetara . . . . . . . . . . . 62Kako trajno usrećiti one

tipa »Učinio bih sve za svoga šefa!« . . . . . . . . . . . . 66Je li ono što mi želimo uistinu ono što oni žele? . . . . . . . . 70

S a d r ž a j10

»Ako vam ništa ne govorim, znači da dobro radite« . . . . . 74Osvojite Nacionalnu nagradu za kvalitetu »prekonoć« . . . 79Prisluškivanje u javnim zahodima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83Pogodak koji nitko nije vidio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87»To je ono za što mu plaćaju toliki novac!« . . . . . . . . . . . 91»Gospodin Sam« i ples

havajskih domorodaca (hula) na Wall Streetu . . . . 94Imate pravo šutjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Pripazite na one crvene! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Ružičasti ukras poput

trofeja na kotačima i druge zlatne zvijezde . . . . . 106»Što je potrebno kako

bi se ovo mjesto malo više cijenilo?« . . . . . . . . . . 110Popis deset pitanja na koja

bi svaki direktor morao znati odgovoriti . . . . . . . 114Mogu li biti direktor, ali istodobno i čovjek? . . . . . . . . . 118Kako ne podleći utjecaju velike pohvale . . . . . . . . . . . . 123Sačuvajte za poslije svoju limenku

za podmazivanje i staru krpu . . . . . . . . . . . . . . . 132

Treći dioTežite višem standardu učenja

Nema dara kao što je vaše vrijeme! . . . . . . . . . . . . . . . . 137»Mogu« ili IQ? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139Je li to samo manija hvaljenja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144»Vidi ga se, ali ne čuje?« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148Kako tečno govoriti »jezik roditelja« . . . . . . . . . . . . . . . 152

S a d r ž a j 11

Međuljudski odnosi 101 i desetogodišnji profesor . . . . . 157Dvanaest poteza kojima

možete naslikati portret sretnog djeteta . . . . . . . . 162Moraš napisati »domaću zadaću« kako bi

dobio KRP (kvocijent roditeljske pohvale) . . . . . 173101 način na koji možete izraziti svoju

pohvalu (a da ne izgovorite riječ »Sjajno!«) . . . . . 175Je li pohvala mogla izmijeniti povijest? . . . . . . . . . . . . . 179Domaća ekipa pobjeđuje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

Četvri dioTežite višem standardu voljenja

Put kojim treba ići, Barbara! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192Kad bi on mogao čuti ono što ona ne može reći . . . . . . 195Što učiniti kad je sve što on kaže »Ha?« . . . . . . . . . . . . . 200Kad imate dovoljno hrabrosti reći sve najbolje . . . . . . . . 20521 novi način na koji možete reći ono već poznato . . . . 209Čitaj s mojih usana! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211Kako ga trajno usrećiti i navesti da misli kako je »ono što

ima kod kuće mnogo bolje« . . . . . . . . . . . . . . . . 213Kako trajno usrećiti nju, koja ga »ne bi mijenjala ni za

policu osiguranja vrijednu milijun dolara« . . . . . 221Knjiga počinje ovdje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

Pogovor 233O autoru 234

UVODNA RIJEČ

S RADNOGA STOLA DENTONA A. COOLEYJA, LIJEČNIKA

Tema knjige Jerryja Twentiera može se činiti daleka mojem području rada – kardiovaskularnoj kirurgiji. Međutim, ideja o pohvali kao o »dizanju« podsjeća na drevnu zapovijed »digni-te srca« koja se izgovara u vjerskim liturgijama već stoljećima.

Vrijednost pohvale priznata je još od biblijskih vremena. U psalmima i mnogim drugim svetim spisima pohvala se povezuje sa zahvalnošću, svetkovinama zahvalnosti i slav-ljem, a sve to veseli srce. Engleska riječ pohvala izvedena je iz latinske imenice pretium koja znači vrijednost ili cijena. Stva-ri koje imaju visoku vrijednost ili su vrijedne hvale zovu se dragocjenostima, izraz koji je također izveden iz riječi pretium.

Srce se od pamtivijeka smatralo središtem ljudskih osje-ćaja, pa čak i duše. U potrazi za zdravijim srcem ne može-mo si dopustiti umanjivanje ni snage emocija, ni ljekovite moći riječi.

U posljednjih deset godina raste broj dokaza da emoci-onalno stanje utječe na imunološki sustav te da duh i tijelo

P o z i t i v n a S n a g a P o h v a l e14

utječu jedno na drugo, i to onako kako se prije nije moglo ni pretpostaviti. Neki istraživači čak tvrde da osjećaji pospje-šuju zarastanje rana. Možda će ove spoznaje jednoga dana promijeniti naše gledište prema fiziologiji.

U međuvremenu, nema sumnje da je učinkovita komu-nikacija između mozga i raznih tjelesnih sustava primarni zahtjev za skladno djelovanje tijela. Sigurno je da konstruk-tivna komunikacija između dvoje ljudskih bića nije ništa manje značajna za dobro osjećanje.

Ako se primijeni u praksi, Pozitivna snaga pohvale na ljude poboljšat će naše svakodnevne odnose, a možda čak i krvni tlak. Pohvala je najlakši i najjeftiniji način na koji se možete odužiti svojim zaposlenicima, prijateljima i onima koje volite; način na koji možete održavati moral na visokoj razini te unaprijediti sklad među ljudima.

Ja pokrećem osobnu kampanju pohvale aplaudirajući Jerryjevoj knjizi. Njegova je tema jedinstvena, stil vedar, a poruka nezaboravna. Zapravo, ne poznajem nikoga kome ne bi koristilo poslušati njegove savjete.

Denton A. Cooley, liječnik, šef kirurgije u Texas Heart Instituteu

PReDgovoR

Oštri vjetrovi sivoga prosinca šibali su moj kaput kad sam izašao iz automobila. Pazeći da ne stanem u lokve, s mukom sam koračao prema poštanskom sandučiću.

Zimska kiša poput proloma oblaka još je više pokvarila moje već ionako mračno raspoloženje. Nikakav kišobran nije me mogao zaštititi od bujice emocija što je navirala u meni. Nedavni gubitak posla koji je obećavao, financijska kriza i predstojeća rastava braka izvirali su poput prijeteće grmljavinske oluje na obzoru. Otvorivši sandučić, izvadio sam malenu žutu omotnicu na kojoj je bio nepoznat ruko-pis. Poderavši je, pročitao sam dobrodošle riječi prijateljice:

Bog, Jerry! Kladim se da se pitaš zašto Ti pišem, ha? Pa, evo: nedostaješ mi. Nedostaje mi Tvoj smijeh i Tvoj osmijeh… I, kako bi to inače mogao znati, a da ti ne kažem?

Odjednom mi se činilo da je lipanj! Zrake ljetnoga dana ugrijale su me iznutra. Osjećao sam kako mi se vraća ener-gija sve do mojih raskvašenih cipela! Netko me je zamije-tio! Upravo kad sam se osjećao tako beznačajnim, jedno je ljudsko biće priznalo moju prisutnost.

Pročitavši ponovno dragocjenu poruku, nešto novo privu-klo mi je pogled. Završna rečenica pobudila je moje zanimanje:


Kako bi to inače mogao znati, a da ti ne kažem?Činjenica jest da ne bih znao. Nitko od nas ne može znati

kakvi emocionalni dragulji leže zakopani u srcima i mislima drugih – dok ne vidimo ili ne čujemo nešto što ih dokazuje.

U ovo brzo, računarsko doba većina nas nastoji ušutka-ti svoje prave osjećaje. Nije »profesionalno« biti osjećajan. Rijetka prilika u kojoj se priznanja najčešće iskazuju dolazi na kraju karijere ili čak pod kraj života. A to je, na nesreću, prekasno da bi koristila onomu tko ih prima.

Nakon dvadesetak godina provedenih u različitim sre-dinama s različitim međuljudskim odnosima i vezama, ne-prestano me zaprepašćuje čaroban pozitivni način na koji svatko od nas odgovara na iskreno priznanje i pohvalu – kao i tragične posljedice koje se mogu pojaviti kad zanemarimo izreći svoju pohvalu! Iskreno odobravanje i pohvala rijetki su, ali okrepljujući. U njima je sadržana ljubav, suosjeća-nje i začuđujuća snaga! A ono što još više začuđuje jest da nikad nije postojala knjiga posvećena samo načelu moći pohvale – do sada!

Ma kako ova ideja bila izvrsna, moram priznati da nije izvorna. Prije više od devetnaest stoljeća Krist je poveo ti-suće vjernih sljedbenika visoko na planinsko utočište, da-jući im posljednje upute prije nego što ih je poslao da šire njegovu poruku. Između ostaloga, Krist je istaknuo temelj svih ljudskih odnosa – i osobnih i profesionalnih – u jed-noj kratkoj rečenici: »Stoga, što god želite da ljudi čine va-ma, činite i vi njima.« Riječi nisu bile namijenjene samo njihovim ušima. Taj sveopći plan koji je zacrtan toga dana nastavlja biti začuđujuće bitan i u našem traganju za višim standardom življenja!

Dok su te ideje jedinstvene, lakše mi je reći da načela na kojima se one temelje nisu izvorno moja. Da jesu, još bi

P r e d g o v o r 17

i danas bila nedokazana i nedostajala bi im jamstva. Kon-cepcija pohvale i ljudske interakcije u ovoj knjizi nije samo praktična, snažna i iznimno učinkovita, već je također u skladu s biti Svetoga pisma. A ono je, uvjeren sam, nešto što DOISTA predstavlja jamstvo!

Zahvaljujem vama koji razmišljate o poruci ove knjige. Želim da sami otkrijete pozitivno djelovanje pohvale na lju-de. Kako bi oni to inače mogli znati ako im ne kažete?

Ovo nije samo pitanje. Ovo je odgovor!

P r v i d i o

TEŽITE VIšEm stanDaRDu ŽIVlJENJA

Preživljavamo od onoga što dobivamo.Život je ono što dajemo.

CILJEVI OVOGA POGLAVLJA

• Postanite svjesni činjenice da je naša potreba za odobra-vanjem jednako neophodna kao hrana, zrak i voda!

• Živite od onoga što dobivate. Neka vam život bude ono što dajete.

• Ulažite u sreću drugih. Darežljivo trošite bogatstva što ih nosite u sebi.

• Pronađite dobro i pohvalite ga!

• Napišite pohvalu! Neka postoji trag vaše pohvale, zbog trajnog djelovanja.

• Širite sve dobre vijesti koje čujete o drugima.

• Neka vam ključ uspješne pohvale bude ključ za uspješno življenje.

Dok smo jednoga listopadskog dana 1983. godine sje-dili na sofi u svom malenom stanu, moja je supruga

suhoparno spomenula da je upravo nazvala svoga oca u Ohiju. On je upravo letio svojim privatnim zrakoplovom u Houston po nju da je zauvijek odvede.

Zbunjen, počeo sam grčevito tražiti rješenje koje bi je navelo da se predomisli. Ne bi li ipak razmislila o pet godina koje smo proveli zajedno? Ne. Sve je bilo gotovo.

Sljedećeg dana nas smo se troje dostojanstveno vozili do malena pomoćnog uzletišta u jugoistočnom Houstonu, gdje ih je čekao zrakoplov. Naše je tmurno raspoloženje bilo u skladu sa sivim oblacima iznad nas. Nespretni pokušaji čavrljanja obilježili su posljednje trenutke dok smo utova-rivali putne torbe.

U posljednjoj, očajničkoj molbi pozvao sam je imenom i bubnuo nepromišljeno: »Što se to s nama dogodilo?«

Zureći u mene jasnih očiju, u kojima nije bilo osjećaja, iz-govorila je jednu jedinu rečenicu s nedvojbenom sigurnošću:

»Jerry, ti me ne trebaš!«Zatim se okrenula, popela se pomoćnim stubama i ne-

stala u unutrašnjosti malenog zrakoplova.Šokiran, zagledao sam se u zrakoplov na uzletištu. Kiša

je počela lagano padati dok je zrakoplov napuštao uzletnu stazu, oštro se uspravio pod kutom i nestao u oblacima.

»Kroz suze dalje vidimo«, objasnio je lord Byron, »ne-goli kroz teleskop.« Moja spoznaja postala je bolno jasna


dok se zastrašujući odjek njezinih oproštajnih riječi poput kišnih kapi postupno slijegao oko mene. »Ti me ne trebaš!« ponavljao sam s nevjericom. Naravno da sam je trebao!

Jesam li joj to ikad rekao? Pa, ne, zapravo nisam! Ali, zašto to ona nije znala?

Kako je jednostavno sve trebalo – moglo – biti! Toga mi je dana ona dala pravu lekciju i ja je dijelim s vama. Iskrene, srdačne i zlata vrijedne riječi ljubavi mogu, naime, učvrstiti vašu vezu. Treba samo reći: »Volim te. Trebam te. Važna si mi.«

Zašto joj to nisam rekao?Otrgnuta iz udobnosti doma i obitelji, ta mlada dvade-

setdvogodišnja nevjesta tražila je sa mnom novi identitet. Zaokupljen vlastitim težnjama i interesima, nisam joj nikad priznao da je ona bitan dio moga života. Zaokupljen vlasti-tim ciljevima, isključio sam je iz svog života.

Od toga dramatičnog trenutka pa sve do sada, bolno i pomnjivo razrađivao sam nov način postupanja s drugima. Nitko od nas ne zna strašnu snagu i djelovanje jedne jedi-ne izjave kojom iznova potvrđujemo svoju ljubav, potrebu i odobravanje drugom ljudskom biću. Kako li je to mala cijena koju treba platiti za učvršćenje svoje veze! Usuđujete li se riskirati živjeti bez nje, makar i samo jedan dan?

Na stranicama ove knjige javljat će se izazov težnji za višim standardom življenja, vođenja, učenja i voljenja. Me-đutim, čeka nas i daleko veća pustolovina. Otkrit ćemo dragocjenu, ali zaboravljenu tajnu koja će preobraziti naše od-nose. To je poput zlata! Besplatno je i naše je – kad otkrijemo ključ davanja drugima onoga što oni najviše žele, ali neće ni-kad tražiti! Otkrijte kako probuditi novu dimenziju ljudskog izražavanja i uzajamnoga djelovanja. Čitajte, usvojite i primi-jenite ova načela kako biste postigli sretnije, zdravije i uistinu fenomenalne rezultate pri svim svojim ljudskim susretima.

mAlO VIšE kAlORIJA, mOlIm

Nakon što sam uplatio članarinu za članstvo u fitness centru visoke klase, bio sam spreman za svoju počet-

nu vježbu. Odlučan da odbacim one neugodne kilograme nagomilane na trbuhu, uputio sam se u prostoriju za vaga-nje. Najprije su me poslali u malenu sobu, sličnu liječničkoj ordinaciji. Ovdje je savjetnik priključio elektrode na moje udove, dok su zvuci poput zvonjenja telefona i treperava svjetla plesali po ekranu kompjutora.

Nakon nekoliko minuta dobio sam ispis računala s de-taljima o svojoj idealnoj težini, ukupnoj tjelesnoj masno-ći, brzini metabolizma i broju kalorija koje su potrebne za održavanje sadašnje težine. Preporuka je, naravno, bila da bih trebao manje jesti kako bih smršavio.

Naša ljudska potreba za odobravanjem i priznanjem za-panjujuće je slična! Mi zahtijevamo pohvalu na prilično sličan način kao što naše tijelo konzumira kalorije. Osnovne ljudske potrebe organizirane su na dvije osnovne razine. Na prvoj su razini naši nagoni za disanjem, žeđ, glad, seks, odmor, krov nad glavom i zaštita. Kad nemamo kruha, postojimo samo


da bismo ga priskrbili. U međuvremenu, naše potrebe za lju-bavlju, položajem u društvu i priznanjem bivaju uspavane.

Nakon što su potrebe na prvoj razini prilično zadovolje-ne, počinju se pojavljivati potrebe na drugoj razini: zahtje-vi za pripadanjem, prihvaćanjem, prijateljstvom, ljubavlju, odobravanjem, postignućem i samopoštovanjem.

Kod većine nas primarne su potrebe više nego zadovo-ljene. Živimo udobno i jedemo tri obroka na dan – bez ob-zira na to trebaju li nam ili ne. Upravo su naše sekundarne potrebe te koje često predstavljaju najveći izazov.

Brzo shvaćamo da osoba koja pati od nedostatne prehra-ne nije zdrava. Pomanjkanje odgovarajuće prehrane donosi fizičke teškoće i probleme u ponašanju. Slične posljedice nastaju i kad naše više potrebe nisu zadovoljene. Bez njiho-va zadovoljenja bolujemo jednako kao i od bolesti. A naša bolest ima za posljedicu negativno ponašanje.

Osobe koje su žrtve gladi nastavljaju trošiti kalorije od-govarajućom brzinom kako bi se održale na životu. Kad se iscrpi gorivo koje daje hrana, postupno se počinje trošiti masno tkivo, mišići i nemasno tkivo. U posljednjoj fazi gla-dovanja upropaštavaju se čak i vitalni organi – u očajničkom pokušaju da se sačuva život. Smrt nastupa tek nakon što je tijelo poduzelo sve napore da se održi na životu.

Shvatite da je naša potreba za odobravanjem jednako bitna kao zrak, hrana i voda!

Kod većine nas prevladava želja za životom. Ali kad ne uspijemo održati uobičajenu količinu ljudskog priznanja, počinjemo pokazivati znakove tjeskobe, depresije, pa čak i fizičke bolesti.

te ž i t e v i š e m s t a n d a r d u ž i v l j e n j a 27

Trajne negativne oblike ponašanja obično zamjećuju brižni prijatelji koji nas mogu ispitivati, izražavati svoju zabrinutost ili ponuditi pomoć. Takvo »maženje« oživljava naš duh i mi se oporavljamo. Bez njih mogli bismo umrijeti u psihičkom smislu, na način koji je prilično sličan fizičkoj smrti zbog gladi.

Razmislite malo: što ćete najvjerojatnije učiniti kad se osjećate potišteno?

Oprah je jednom priznala: »Kad god sam potištena, posegnem i dotaknem nekoga, baš kao što kaže reklama. Nazovem svoju najbolju prijateljicu!«

Većina nas radi to isto. Razgovor s drugim ljudskim bićem pruža nam pažnju, priznanje, toplinu i međusobno djelovanje (interakciju), koje je prijeko potrebno za ponov-no oživljavanje našega duha.

Baš kao što svaki dan gutamo hranu, na sličan način konzumiramo i pohvalu. Pljesak traje kratko, zatim nam treba novi. Baš kao što se budimo misleći »Što je za doru-čak?« naš duh traži svoju dnevnu hranu priznanja, neop-hodnoga za vrednovanje našeg postojanja.

»Tri milijarde ljudi na zemlji odlazi svake noći na spa-vanje gladno, ali četiri milijarde ljudi odlazi svake noći na spavanje gladno jednostavne riječi ohrabrenja i priznanja«, kaže javni govornik Cavett Roberts (Zig Ziglar, Top Perfo-mance, Revell, 1986.).

Je li hranjenje gladnih jedan od vaših prioriteta? Promi-jenite danas nečiji život zadovoljavajući njegove primarne ili sekundarne potrebe.

Dodajte im samo još nekoliko kalorija, molim!

ZA VAš ŽIVOT!

Kad sam majci rekao da bolujem od AIDS-a, rekla mi je: ‘To i zaslužuješ. Zaslužuješ umrijeti’«. prisjeća se jedan

štićenik u Bering Care Centru u Houstonu. »Kad prvi put dođu ovamo«, objasnio je, »ljudi su slomljena srca. Sve je u vašem životu nestalo – oduzeta vam je budućnost. I nitko ne shvaća što vi zapravo proživljavate.«

Budući da su mi njegovi komentari bili još svježi u sje-ćanju, očekivao sam tmurno raspoloženje, kao u mrtvačnici, dok sam se približavao Centru Bering Care.

»Vjerojatno imaju rođendansku zabavu«, razmišljao sam dok sam ulazio u zgradu ispunjenu zvukovima smijeha i živahna razgovora.

Tko bi pomislio da bi to moglo biti sretno mjesto? Be-ring je mjesto za dnevnu brigu o ljudima koji boluju od AIDS-a. Ovdje nema ničega zbog čega biste mogli biti sret-ni, točno?

Netočno.

Živite od onoga što dobivate. Neka vam život bude ono što dajete.


Pismo moga koordinatora Patricka Richouxa objašnjava uz-mah, pozitivno raspoloženje koje prevladava u njegovu Centru:

Uvjeren sam da je pohvala ono najvažnije što ovdje či-nimo za svoje štićenike! Većina njih odbačena je od obite-lji, prijatelja i društva jer imaju AIDS. Posljedica je toga da imaju iznimno nisko mišljenje o sebi samima pa to onda izaziva kod većine njih kliničku depresiju. Iznova i iznova vidio sam kako je čak i mala pohvala i odobrava-nje omogućilo štićenicima koji su izgubili nadu u život napredovanje i postajanje aktivnim volonterima u Cen-tru. U početku ih nikako nismo mogli pridobiti da nam pomažu ni pri najmanjim poslovima – kao što je postav-ljanje stola ili pranje posuđa. Ali nakon što su dosljedno bili pohvaljivani, oni često sami preuzimaju inicijativu i dobrovoljno se javljaju za pomoć. A to ne mora biti nešto veliko! Već i samo pohvala za njihov trud da dođu u Cen-tar ili primjedba kako danas dobro izgledaju – učinit će čuda. Posljedica je toga da oni ohrabruju druge potištene pacijente da nastave živjeti na pozitivan način!

Richoux mudro shvaća kako pohvala snažno djeluje na svakoga. Ona uzdiže! Pohvala stiže do putova kojima me-dicina ne može putovati. Mijenjanjem stavova i izgradnjom samopoštovanja pohvala oživljava nade u duhu. S obnov-ljenom željom za životom, životni se vijek Richouxovih pa-cijenata produžuje. Obnoviti nečiju vjeru u sebe samoga znači učiniti čudo!

Dok ova knjiga stavlja u središte zanimanja pohvalu u situacijama vođenja, učenja i voljenja, nijedna aktivnost nije tako osnovna kao življenje. Već pri rođenju, nakon dugoga i teškog dolaženja na svjetlo dana, maženje nas uvjerava da će


život u hladnom i grubom svijetu biti dobar. Ljudsko uvje-ravanje dalo nam je život tada – baš kao što ga daje i sada!

Izvanredna, neobjašnjiva, gotovo tajanstvena reakcija javlja se u ljudskom duhu pod utjecajem moći pohvale. Ona prenosi ljekoviti melem, ublažava ranjene emocije te ponov-no oživljava usamljene, potištene i snuždene. Od rođenja do smrti, pohvala je uvijek primjerena, uvijek potrebna, uvijek dobrodošla – i sigurno uvijek izaziva pozitivne posljedice.

Lako je postati toliko zaokupljen zarađivanjem za život da zanemarimo živjeti život. Nesebično davanje sebe samih drugima stvara ona bogata iskustva koja čine život. Vježbaj-te svoju moć hvaljenja kako biste preobrazili živote i prilike drugih. Dok preživljavamo s onim što dobivamo (imamo), posegnimo za novom dimenzijom ljudskog izražavanja ži-veći život davanjem.

»DAklE, ŽElITE DObITI na lutRiJi?«

Oh, moj Bože. Oh, moj Bože!« dahtao je Leslie stišćući u ruci pobjednički listić lutrije Wisconsin. »Bilo mi

je teško uvjeriti Colleen da ne zbijam šalu s njom. Pokušala je provjeriti brojeve i na posljetku je morala zgrabiti listić iz moje ruke jer sam se tresao.«

Kakav je osjećaj osvojiti glavni zgoditak na lutriji? Le-slie Robins, srednjoškolski profesor iz Wisconsina, trebao bi to znati. On i njegova zaručnica osvojili su rekordnih sto jedanaest milijuna dolara, neto-dobitak koji predstavlja najveću svotu koju je pojedinačni igrač ikad dobio u povi-jesti američke lutrije.

Usprkos rekordnom dobitku, Leslie Robins učinio je nešto što su mnogi smatrali neobičnom odlukom. Oda-brao je nastaviti raditi kao profesor, s godišnjom zaradom od 30.000 dolara. Zašto je to učinio, kad je mogao uživati u svemu što se novcem može kupiti?

»Možda će to nekima zvučati otrcano«, objasnio je Ro-bins dok se prisjećao pisama zahvale koja je dobio od svojih bivših učenika. »Ta pisma nikakva količina novca ne može zamijeniti!« izjavio je.


Kad bih bar ja mogao dobiti višemilijunski dolarski zgo-ditak na lutriji! Ili dobiti onaj poziv od Eda McMahona! Svi maštamo o načinima i sredstvima kako postati bogatiji.

SJAJNE VIJESTI! Bogatiji ste nego što ste ikad sanjali! Bo-gatiji ste nego svi dobitnici lutrije zajedno. Imate izvore kakve Ed McMahon i njegovi kladioničari ne mogu nikad ponuditi!

Svatko je od nas obdaren bankom s neograničenim fon-dovima iz kojih možemo davati i davati i – nastaviti davati. »Valuta« stoji na raspolaganju za kupovinu onoga što do-lari ne mogu kupiti. A onaj koji troši još je bogatiji nego prije trošenja.

Kakva je to valuta?To je dar koji je Leslie Robins proglasio vrjednijim od

svoje nagrade od sto jedanaest milijuna dolara! To je nagra-da koju Louise Peattie naziva »zlatnim novčićem« pohvale (Good Housekeeping, listopad 1950.).

Provjerite sada svoje džepove! Prekopajte duboko po svojoj duši kako biste otkrili pune džepove spremne za udo-voljavanje željama drugih. Zveckajte i prisjetite se novčića u toj valuti, koje ste dobili. Kakav je osjećaj kad ljudi zamje-ćuju i dive se vašem marljivom radu i trudu? Ne razmišljate o primanju plaće, pa ipak se osjećate isplaćenim!

Uložite u sreću drugih! Trošite darežljivo bogatstva koja imate u sebi!

Svaki ljudski susret pruža izazov za primjenu vaše moći odobravanja. Stavite se u ulogu neke druge osobe samo na nekoliko trenutaka. Odjednom osjećate novo razumijeva-nje i empatiju. U tom trenutku vaš odgovor postaje priro-dan. Poneseni sponom ljudskosti, nešto se zbiva između vas


dvoje, polagano uzvisujući oba sudionika. Što je to? Zlatni novčić snage pohvale!

U grubim i surovim danima kalifornijske zlatne grozni-ce 1849. godine, popularna članica glumačke družine Lotta Crabtree pjevala je i plesala obasjana svjetlošću logorske va-tre kako bi zabavila umorne rudare. Zahvalni slušatelji često su bacali grude čistog zlata pred njezine noge!

Kad umjetnici danas nastupaju, mi im na profinjeniji način odajemo priznanje. Pa ipak, to je još uvijek sjajan od-govor. Usporedbe radi, većina nas igra daleko monotonije uloge u životu. Programirani smo tako da ne očekujemo nikakav pljesak za svoj skromni doprinos. Pa ipak željno zgrabimo »zlatni novčić« kad ga bace prema nama!

Svatko od nas žudi za pohvalom, često neprimjetno tra-žeći komplimente. Zašto to činimo? Svakome od nas važno je da se osjećamo vrijednima u očima drugih. Očekujemo da će nam pohvala omogućiti da osjetimo žar njihova odo-bravanja. A ona to najčešće i čini.

U prosinačkom izdanju Redbooka iz 1985. godine, Ellen McGrath, doktorica filozofije, izjavljuje:

Poštovanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Po-trebno nam je biti poznat, priznat i vrijedan. To je ono što nam je pokriće. Kad napravimo prvi korak, vozimo svoj prvi bicikl, pojedemo grašak iz svog tanjura, očekujemo da se netko divi našem postignuću.

To odobravanje ili pohvalu trebamo i kad sami posta-nemo ti koji poslužuju grašak ili nekoga podučavaju voziti bicikl. Pohvala uzdiže naš duh, izgrađuje naše samopošto-vanje i čini da se dobro osjećamo – vezano za sebe same i ljude koje volimo.

JERRY D. TWENTIER

NAUČITI KAKO POHVALOM DOVESTI LJUDE DO USPJEHA KLJUČ JE POSTUPANJA U SVAKODNEVNIM ODNOSIMA.

149,00 knISBN 978-953-14-0629-1

www.mozaik-knjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 6 2 9 1

POZ IT IVNA SNAGA

POHVALE

JER

RY

D. T

WE

NT

IER

PO

ZIT

IVN

A S

NA

GA

PO

HV

AL

E

Jerry D. Twentier vrlo nam jasno objašnjava:

kako iskoristiti živo djelovanje koje pohvala ima na ljude•

kako uspostaviti kontakt s drugim ljudima•

kako prepoznati pozitivnu povratnu informaciju•

kako napredovati i iskoristiti svoje mogućnosti na najbolji • način

Pozitivna snaga pohvale pozitivna je, ohrabrujuća i iznimno korisna knjiga.

Ona će nam pomoći da postanemo sretniji, ali i nešto mnogo važnije – kako da usrećimo druge ljude.

POZ STR POHVALE.indd 1 4.9.2009 13:20:10

pozitivna snaga pohvale

Documents