povratak vrijednostima - adventisti.hr

1

Igor Lorencin

POVRATAK VRIJEDNOSTIMA

VODI» U NOVI POREDAK

2 • POVRATAK VRIJEDNOSTIMA

Nakladnik

AdventistiËki teoloπki fakultet

Copyright Ÿ 2012.

AdventistiËki teoloπki fakultet

Maruπevec 82, 42243 Maruπevec

Sva prava pridræana.

Urednik

Dragutin Matak

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Ljiljana –idara

Naslovnica

Ilone Wellmann, “Open Gate”, Copyright Ÿ

objavljeno s ljubaznim dopuπtenjem autorice

Oblikovanje

Miroslav VukmaniÊ

Tisak

Tiskara Velika Gorica

Zagreb, 2012.

3

Dr. sc. Igor Lorencin

POVRATAKVRIJEDNOSTIMA

VODI» U NOVI POREDAK


CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 803827

ISBN 978-953-6033-18-8

Svi biblijski navodi u ovoj knjizi

preuzeti su iz Jeruzalemske Biblije,

KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb 1994.

5

Dr. Igor Lorencin upotrijebio je svoje poznavanje Bib-

lije kako bi podijelio s Ëitateljstvom srediπnje Kristove dok-

trine. Njegovo pisanje nije samo autoritativno, nego Êe

Ëitateljstvo imati osobnu dobit, koja Êe biti osjetna u sva-

kidaπnjem æivotu s obzirom na to da svako poglavlje obra-

uje vaæne aspekte æivota donoseÊi kreativne spoznaje.

Nikolaus Satelmajer, dr. sc.,urednik meunarodnog Ëasopisa za pastore

pri Generalnoj konferenciji KrπÊanske adventistiËke

crkve Ministry, Silver Spring, Maryland

Dr. Igor Lorencin u svojoj novoj knjizi ukazuje na kri-

zu vrijednosti u danaπnjem druπtvu i istodobno preporu-

Ëuje vraÊanje Kristovom modelu. Knjiga ne æeli biti znan-

stvena rasprava, veÊ duhovno πtivo utemeljeno na Novom

zavjetu, izneseno u pastoralnom stilu koje se Ëita u jednom

dahu. Ona nije samo informativnog karaktera, veÊ poti-

Ëe na razmiπljanje i upuÊuje izazov Ëitatelju da slijedi Kri-

stove vrijednosti.

Laslo Galus, dr. sc., predavaË Novog zavjeta

na Teoloπkom fakultetu u Beogradu

Knjiga Povratak vrijednostima — VodiË u novi poredak

lako Êe se proËitati u jednom dahu. Izbor je to najljepπih

i najuoËljivijih tema koje moj odnos s Kristom temeljito

preispituju i usmjeravaju me na viπu krπÊansku razinu.

Vode me Kristu u sadaπnjem svakidaπnjem æivotu — pod-

sjeÊaju me, upuÊuju i uvode u onaj vjeËni. Knjigu bih pre-

poruËio kao priruËnik za osobnu duhovnu izgradnju. Ja-

sno mi je da Êu je viπekratno koristiti.

Karlo Lenart, pastor u mirovini, Zagreb


Knjiga je napisana razumljivim, kristocentriËnim sti-

lom za one koji tragaju za trajnim vrijednostima. »ita-

telj otkriva poæeljne vrijednosti koje su i ostvarive. Dok

se Ëita, knjiga Povratak vrijednostima — VodiË u novi pore-

dak budi nadu u rjeπenje koje se sve viπe Ëini dostiænim.

Ivan –idara, doct. candid., Varaædin

Dr. Lorencin upuÊuje nas ovom knjigom na kljuËno

pitanje danaπnjice. Jer, suvremena kriza nije kriza ban-

karskog sustava ili demokratskih procesa, nego je u svom

najdubljem temelju prije svega kriza vrijednosti. Vrijednosti

se suvremenom druπtvu Ëine neisplativima, a da se pri-

tom zaboravlja kako jedino povratak njima moæe donijeti

istinski i dugoroËan napredak druπtvu. KrπÊanska vjera

pravim vrijednostima smatra one koje su potekle izravno

iz rijeËi i djela Isusa Krista. Stoga je ova knjiga za sve

one koji vole razmiπljati, koji cijene Krista i Njegove vri-

jednosti, te su spremni utkati ih u svoj svakidaπnji æivot.

Æeljko Porobija, dr. sc., dekan AdventistiËkog

teoloπkog fakulteta u Maruπevcu

Dr. Igor Lorencin je umjeπno opisao trajne vrijednosti

koje spajaju Nebo sa Zemljom i predstavljaju dragocjenu

uputu u svijetu koji svakog dana sugerira neku novu stran-

puticu. Usporedba o pjesmi ili melodiji kao slici skladnog

krπÊanskog æivota saËinjenog od vrijednosti (nota) oduπev-

ljava i potiËe na opuπteno, ali i studiozno Ëitanje ove knjige.

Dragutin Matak, dr. sc., predavaË

na AdventistiËkom teoloπkom fakultetu

7

Knjigu posveÊujem

svima koji tragaju

za trajnim vrijednostima

9

Zaπto vrijednosti?

Koji nam se sadræaji u danaπnjem svijetu prikazuju

kao vrijednosti? Sjetimo se samo reklama i πto se u njima

sve nudi. Tko god reklamira neki proizvod, vjeruje da

nam njime nudi odreenu vrijednost, neπto πto nam

je potrebno, neπto πto Êe poboljπati naπ æivot. Marketin-

πki struËnjaci uvjerili su nas da su nam nuæni mnogi

proizvodi za koje prije samo tridesetak godina nismo

znali da postoje niti smo sanjali da Êe nam trebati. Za-

mislite danas æivot bez mobitela, raËunala, interneta.

U doba mojeg djetinjstva nitko nije ni pomiπljao na mo-

bitel. Danas ga rijetko tko nema.

Svakih nekoliko mjeseci izlazi noviji, bolji i moÊniji

model mobitela. Tek smo kupili jedan, veÊ razmiπlja-

mo o nabavi sljedeÊeg. Marketinπki struËnjaci znaju pri-

vuÊi naπu pozornost i prikazati nam proizvod na ta-

kav naËin da na kraju æivimo za njega, maπtamo o nje-

govoj kupnji i troπimo posljednja sredstva za njegovu

otplatu. Tako je s raËunalima, video ureajima, kame-

rama, automobilima i veÊinom proizvoda suvremenog

druπtva. Mi æivimo za njih, divimo im se, Ëesto ih —

moæe se slobodno reÊi — oboæavamo.

Jesu li sadræaji i proizvodi koje nudi razvijena civili-

zacija doista trajne vrijednosti? Kolika je njihova traj-

nost? Ako ih svakih nekoliko mjeseci ili godina mije-

njamo, moæemo li njihovu vrijednost smatrati trajnom?

Moæemo li na njima graditi svoju buduÊnosti? Jesu li


oni vrijedni da im posvetimo cijeli æivot i postojanje?

Trebamo li sve πto posjedujemo ulagati u njihovu na-

bavu? Naravno da u danaπnjem svijetu ne moæemo zao-

biÊi nove tehnologije, ali ako traæimo istinski trajne vri-

jednosti, onda ih sigurno neÊemo naÊi u prolaznosti

trenutaËnog tehnoloπkog razvitka. Potrebno je neπto du-

blje — neπto ËvrπÊe, neπto pouzdanije, trajnije, πto se

ne mijenja svakih nekoliko mjeseci ili godina.

©to su to vrijednosti? Promatrano sa socioloπkog gle-

diπta, “rijeË vrijednost oznaËava opÊu kvalitetu i smjer

u æivotu za koji se oËekuje da ga ljudi slijede u svojem

ponaπanju. Vrijednost je opÊenita normativna orijenta-

cija u druπtvenom okruæenju. To je emocionalno ukori-

jenjena obveza da se slijedi i podupire odreeni smjer

ili akcija.” (Handbook of Biblical Social Values, xv)

Pojednostavljeno reËeno, ljudi se mogu hvaliti da su

vrlo uËinkoviti. Time uËinkovitost postaje vrijednost ko-

jom mjerimo svoj uspjeh. U zapadnjaËkom druπtvu uËin-

kovitost se uz profit cijeni kao jedna od najveÊih dru-

πtvenih vrijednosti, dok u drugim druπtvima to nije

nuæno tako. ©toviπe, razliËita druπtva razliËito definiraju

uËinkovitost. U zapadnjaËki orijentiranom druπtvu Ëo-

vjek koji æeli biti uËinkovit pazi na svoje vrijeme kako

bi ostvario ciljeve u odreenom vremenskom razdob-

lju i time ostvario profit. S druge strane, u tradiciona-

listiËkim druπtvima osoba je uËinkovita ako cijeni me-

uljudske odnose i ne brine se koliko vremena je na

njih potroπila — πto viπe, to bolje. U zapadnjaËkim oËima

takvo Êe ponaπanje biti oznaËeno kao gubitak vreme-

na.

Iz ovog jednostavnog primjera razaznajemo da zna-

Ëenje “uËinkovitosti” nije isto u svim druπtvima. U za-

padnjaËkim druπtvima uËinkoviti smo ako pazimo na

vrijeme i ciljano ga usmjeravamo prema profitu, dok

11

je u tradicionalistiËkim druπtvima odnos s ljudima daleko

vaæniji od uπtede na vremenu. U tradicionalnim dru-

πtvima moæete zakasniti na sastanak i to se neÊe smatrati

nekim gubitkom, posebno ako ste vrijeme utroπili na

meuljudske odnose i prijateljstvo. S druge strane, u

zapadnjaËkim druπtvima kaπnjenje se smatra nedostat-

kom uËinkovitosti, produktivnosti, a i kulture.

Svi mi æivimo s vrijednostima druπtva koje nas okru-

æuje, odrasli smo s njima i one su jednostavno dio nas.

Mi smo robovi vrijednosti druπtva u kojem æivimo. Kad

bismo pokuπali zanemariti vrijednosti naπeg druπtva, brzo

bismo osjetili posljedice. Naime, netko tko stalno kasni

na zakazane sastanke, osoba je s kojom ne vrijedi poslo-

vati. Ako ja ne æelim biti toËan, ima onih koji æele.

Stoga ispadam iz igre i mogu se opravdavati koliko god

hoÊu da je u odreenom trenutku za mene prioritet

bilo druæenje ili razgovor s prijateljem. Isto tako, ako

nemam mobitel, ljudi me ne mogu nazvati u svakom

trenutku, pa me onda neÊe niti zvati. Zvat Êe nekoga

drugog s kime mogu uspostaviti kontakt u svakom tre-

nutku i na svakom mjestu.

Vrijednosti koje druπtvo smatra bitnima odreuju naπe

svakidaπnje ponaπanje. Htjeli mi to ili ne, buduÊi da

smo dijelom druπtva u kojem æivimo, poËinjemo razmi-

πljati kao druπtvo koje nas okruæuje i cilj nam je prilago-

diti se trenutaËnim druπtvenim vrijednostima. Prilago-

avanje druπtvenim vrijednostima neπto je πto se u pra-

vilu ne radi svjesno, nego mi nesvjesno slijedimo zahtje-

ve koje druπtvo stavlja pred nas. U naπem se druπtvu

jednostavno oËekuje da smo toËni, da smo dostupni;

u protivnom nismo uËinkoviti. Da smo roeni u tradi-

cionalistiËkom druπtvu, efikasnost bi se mjerila drugim

kategorijama i naπe bi vrijednosti bile drugaËije defi-

nirane.

ZA©TO VRIJEDNOSTI? •


Socioloπki gledano, “rijeË vrijednost odnosi se na

kvalitetu i cilj ljudskog ponaπanja. Vrijednosti su vid-

ljive u naËinu na koji se ljudi odnose prema okolini i

u naËinu na koji procjenjuju okolinu.” (Handbook of

Biblical Social Values, xvi—xvii) Drugim rijeËima, mi

æivimo svoje vrijednosti. Iako osobno Ëesto nismo svjesni

koje nas vrijednosti u pozadini pokreÊu, neutralni pro-

matraË sa strane, sociolog, bit Êe u stanju definirati

πto nas pokreÊe. Stoga govoriti o vrijednostima, a zao-

biÊi sociologiju kao znanstvenu granu, bilo bi kao go-

voriti o teologiji, a ne otvoriti Bibliju.

Zbog toga smo i zapoËeli ovaj naπ ulaz u svijet vri-

jednosti s nekoliko socioloπkih pojmova. Sociologija je

znanost koja nam pomaæe u definiranju vrijednosti da-

naπnjeg druπtva. Ona nam moæe otvoriti oËi za naπe

vlastito ponaπanje i objasniti nam πto je to u naπem

druπtvu πto nas tjera na odreeno ponaπanje. Meu-

tim, ovdje ne æelimo ostati iskljuËivo na socioloπkim

pojmovima. Svoje vrijednosti ocijenjivat Êemo teoloπ-

kim kategorijama, a u tome Êe nam na prvom mjestu

pomoÊi Biblija. Naπe danaπnje vrijednosti usporedit Êemo

s biblijskima. Pritom Êemo svoje vrijednosti usporediti

s naukom Isusa Krista iznesenim u evaneljima po

Mateju, Marku i Luki (sinoptiËkim evaneljima).

Isus Krist je, slobodno moæemo reÊi, najutjecajnija

povijesna Osoba. Toliko je utjecao na povijest zapad-

ne civilizacije da mi danas Ëak i godine brojimo po

Njemu. UobiËajeno je reÊi: “prije Krista” i “po Kristu”.

Ljudi su Isusa i Njegovo djelovanje odluËili staviti u sre-

diπte povijesti i Njegovom su pojavom oznaËili dvije

povijesne ere — staru i novu. Zaπto? Isus Krist je bio

toliko posebna Osoba da Njegovim pojavljivanjem u po-

vijesti, druπtvene vrijednosti dobivaju novo znaËenje.

On je osobno svojim naukom i djelovanjem redefini-

13

rao druπtvene vrijednosti. On je ljudske vrijednosti bio

u stanju ispuniti novim kvalitetnijim sadræajem.

U ovoj Êemo knjizi vidjeti kakav je to bio novi sadræaj.

Naime, uËinkovitost kao vrijednost sama po sebi nije

loπa. Pitanje je samo kakvim Êemo sadræajem ispuniti

uËinkovitost. HoÊe li ona postati vrijednost koja Êe nam

donijeti kvantitetu — bogaÊenje preko svake mjere i se-

biËno iskoriπtavanje okoline? Ili Êemo moæda uËinko-

vitost mjeriti kvalitetom koja Êe se odraziti na naπe me-

uljudske odnose i unijeti sasvim novu dimenziju u naπ

æivot?

U svakom poglavlju ove knjige obradit Êemo jednu

vrijednost koju je Isus Krist zastupao. S nekima od tih

vrijednosti susreÊemo se u naπoj svakidaπnjici. Meu-

tim, one Êe biti redefinirane naukom Isusa Krista. Bit

Êe redefinirane tako da donesu kvalitetu u naπ osobni

æivot. Tako redefinirane one viπe nisu prolazne, nego

istinski trajne vrijednosti za koje se isplati æivjeti, jer,

napokon, Isus Krist je umro za te vrijednosti kako bi-

smo mi mogli imati “æivot u izobilju” (Ivan 10,10). Ako

te vrijednosti primijenimo u svojem svakidaπnjem æi-

votu, one nam otvaraju vrata vjeËnosti. Æelja mi je da

ova knjiga bude priruËnik za usmjeravanje k tom cilju.

Trgovac antikvitetima zapoËeo je svoju prezentaciju

uzdigavπi visoko zlatni dukat i upitavπi prisutne: “Tko

od vas æeli ovaj zlatnik?” Okupljeni su radosno podigli

ruke æeleÊi dobiti ovu vrijednost. Meutim, trgovac je

bacio zlatnik na pod, dobro ga izgazio, a zatim ga opet

podigao i ponovno upitao: “Tko od vas æeli ovaj zlatnik?”

Ponovno su se podigle ruke okupljenih, sada s joπ ve-

Êim iπËekivanjem tko Êe ga od njih dobiti. Onda je tr-

govac uzeo ËekiÊ i poËeo njime udarati po zlatniku,

da bi ga ponovno podigao i upitao: “Æeli li netko joπ

uvijek ovaj zlatnik?” Iste ruke okupljenih ponovno su

ZA©TO VRIJEDNOSTI? •


se podigle s pogledom punim iπËekivanja. Zatim je tr-

govac rekao: “Zlatnik moæete gaziti nogom, moæete ga

udarati ËekiÊem, ali on neÊe izgubiti svoju vrijednost.

On i dalje ima istu teæinu u zlatu i ima istu prodajnu

cijenu.”

©to god ljudi tijekom povijesti radili s Kristovim vri-

jednostima, one nisu izgubile svoju cijenu. One i da-

nas jednako zasluæuju naπu pozornost i njima bismo

trebali obogatiti svoj æivot. Ista snaga i sila, isti blago-

slovi i bogatstvo koji su se u njima nalazili tijekom dvije

tisuÊe godina krπÊanstva dostupni su i nama danas. Stoga

nam ova knjiga æeli pomoÊi da blago koje se nalazi u

Kristovim vrijednostima oplemeni nas osobno, uvede

novi poredak vrijednosti u naπem æivotu i spremi nas

za Kristovo vjeËno kraljevstvo.

15

1. Povratak pouzdanosti

Ima li neËega u πto bi se ljudi danas sa sigurnoπÊu

mogli pouzdati? Upitate li prosjeËnoga graanina na ulici

u πto se moæe pouzdati, neÊe baπ imati nadahnuÊe za

duga nabrajanja. PoËevπi od politike na dræavnoj razini,

pa sve do braËne zajednice kao najmanje druπtvene je-

dinice, jasno se u naπem druπtvu osjeÊa nedostatak po-

uzdanosti. Kao da nas je zahvatila kriza u kojoj nesta-

ju Ëvrsti i pouzdani temelji.

U πto se ljudi danas mogu pouzdati? Ima li joπ pouz-

danih temelja na kojima se isplati graditi buduÊnost?

SjeÊam se mnogih prijatelja koji su za vrijeme rata u

90-ima na prostorima bivπe Jugoslavije ostali bez sve-

ga u πto su tijekom æivota ulagali. Mnogi su morali na-

pustiti svoje ognjiπte ostavljajuÊi iza sebe spaljenu kuÊu,

Ëesto i pobijene roake ili Ëlanove obitelji. Svijet se

ruπio, a s njime i sve u πto su tijekom æivota ulagali.

Dovoljno je bilo da netko pokrene ratnu stihiju i da

doslovno preko noÊi nestane sve πto su dotada dræali

za vrijedno i trajno.

Za πto bi se ljudi u danaπnjem svijetu mogli uhvati-

ti? Na Ëemu graditi svoju buduÊnost a da pritom bu-

du sigurni da su joj temelji Ëvrsti i neuniπtivi? U ovoj

knjizi potraæit Êemo nadahnuÊe u æivotu i nauku Isu-

sa Krista. ©to je On smatrao Ëvrstim i pouzdanim? Na

Ëemu je On gradio svoju buduÊnost? Na kojim je to

temeljima postavljeno krπÊanstvo da veÊ stoljeÊima


odolijeva napadima raznih -izama: komunizma, kapi-

talizma, sekularizma, konzumerizma, postmodernizma

i drugih.

PoËinjao je vikend i sa skupinom prijatelja spremao

sam se na kampiranje. Svi smo bili radosni πto Êemo

provesti vikend u prirodi, daleko od svakidaπnjih ob-

veza. Moj prijatelj Eric dobio je za ovu prigodu od svojeg

bogatog strica na posudbu luksuzno opremljeni dæip.

Bila je to zadnja rijeË tehnike, a automobil je bio oprem-

ljen najnovijim GPS navigacijskim sustavom. Eric nam

je oduπevljeno objaπnjavao kako Êe nas GPS dovesti to-

Ëno do naπeg odrediπta na kojem nitko od nas prije

nije bio. Unijeli smo u GPS podatke o odrediπtu i krenuli

prepunim automobilom na put. Druπtvo je bilo vese-

lo, jer za studente nema niËega ljepπeg od vikenda u

prirodi nakon napornog studijskog tjedna. Voænja se

oduæila, a kada smo na kraju stigli na odrediπte, usta-

novili smo da smo Ëetiri sata vozili u suprotnom smje-

ru. Problem je bio πto smo pri unoπenju podataka u

GPS promaπili jedno slovo. Koliko god da je GPS po-

uzdan ureaj, u naπem sluËaju nije nam bio od koristi

jer smo promaπili cilj puta.

Temelj na kojem je Isus Krist gradio bio je Boæja

rijeË — Biblija. Ona je za Njega bila pouzdan temelj

na kojem se isplati graditi buduÊnost. Ljudi traæe ra-

zne temelje i vjeruju u pouzdanost raznih stvari, po-

Ëevπi od starih tradicija pa sve do suvremene tehnolo-

gije. Meutim, za Isusa je jedino Boæja rijeË bila pouz-

dani temelj. Po Ëemu znamo da je Isus stvarno cijenio

i poπtivao Bibliju? Na samom poËetku Njegova posla-

nja Sotona je doπao kuπati Isusa. Tom prigodom Soto-

na je zapravo ispitivao Kristove vrijednosti. ©to je Isu-

su vaæno? Za πto je spreman umrijeti? Za πto je spre-

man prodati se? SjeÊate li se kako Isus odgovara Soto-

17

ni na njegove kuπnje? Pogledajmo zajedno u tekst evan-

elja, na Ëemu to Isus temelji svoje vrijednosti:

“Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga avao is-

kuπa. I postivπi Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi, napo-

kon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reËe: ‘Ako

si Sin Boæji, reci da ovo kamenje postane kruhom.’ A

on odgovori: ‘Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu,

nego o svakoj rijeËi πto izlazi iz Boæjih usta.’ –avao ga

tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i

reËe mu: ‘Ako si Sin Boæji, baci se dolje! Ta pisano je:

Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe i na rukama

Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπ o kamen.’

Isus mu kaza: ‘Pisano je takoer: Ne iskuπavaj Gospo-

dina, Boga svojega!’ –avao ga onda povede na goru

vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu

njihovu pa mu reËe: ‘Sve Êu ti to dati ako mi se niËice

pokloniπ.’ Tada mu reËe Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano

je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom

sluæi!’ Tada ga pusti avao. I gle, aneli pristupili i sluæili

mu.” (Matej 4,1-11)

©to ovdje Sotona traæi od Isusa? Da pretvori kame-

nje u kruhove! Da sluæi sebi, zadovolji svoje sebiËne

prohtjeve, stavi sebe u srediπte pozornosti! SebiËni pro-

htjevi redovito su u srediπtu druπtvenih vrijednosti. Zatim

Sotona savjetuje Isusu da se baci s vrha hrama jer da

Êe Ga Bog spasiti! Ti stvori problem i zatim oËekuj da

ga Bog rijeπi! Najzad Sotona Isusu nudi sva kraljevstva

ovoga svijeta ako mu se Isus pokloni i prizna ga za

vrhovnoga vladara! Ponovno je rijeË o zadovoljavanju

sebiËnih prohtjeva.

Kako Isus odgovara? ©to istiËe kao vrijednost na kojoj

se isplati graditi temelj? Isus kaæe: “Pisano je!” On citira

Bibliju — Stari zavjet. Naime, Stari zavjet bio je Biblija

koju je Isus poznavao u svoje vrijeme. Stari zavjet je

POVRATAK POUZDANOSTI •


za Isusa pouzdani temelj i mi kao krπÊani imamo svo-

je temelje u Starome zavjetu. Uz to imamo i Novi za-

vjet koji objaπnjava æivot, rad i nauk Isusa Krista. I baπ

u ovoj knjizi, u Novom zavjetu, u evaneljima, traæi-

mo trajne vrijednosti. Dakle, cijela Biblija, Stari i Novi

zavjet, za krπÊanina su pouzdani temelj na kojem se

isplati graditi.

©to Isus citira iz Staroga zavjeta? “Ne æivi Ëovjek sa-

mo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta

Boæjih!” (Vidi Ponovljeni zakon 8,3) Gdje su zapisane

Boæje rijeËi? U Bibliji! Ako traæimo pouzdani temelj, te-

melj na kojem je Isus gradio, onda se trebamo obra-

titi Bibliji. Da Isus nije bio ukorijenjen u Bibliji, On bi

na ovom ispitu pao. Da nije bio ukorijenjen u Bibliji,

bio bi zaveden da sebiËno sluæi sebi. Da nije bio uko-

rijenjen u Bibliji, povjerovao bi da je kvantiteta vaæni-

ja od kvalitete. Koliko Ëesto padnemo na ispitu? Koli-

ko Ëesto se naπe ponaπanje suprotstavlja biblijskom uzo-

ru? Koliko Ëesto sluæimo sebiËnim prohtjevima? Koli-

ko smo Ëesto zavedeni kvantitetom namjesto kvalitetom?

Juda je primjer osobe koju je zaslijepila kvantiteta nasu-

prot kvaliteti.

Kako moæemo biti sigurni da u Bibliji moæemo naÊi

pouzdan, siguran i Ëvrst temelj? Ako Ëitamo evanelja,

u njima Êemo naiÊi na cijeli niz Kristovih proroËan-

stava koja su se doslovno ispunila. ©to biste rekli o osobi

koja neπto proreËe, a to se ne ispuni? Rekli biste da

je nepouzdana. ©to biste rekli kad bi se jedno njezino

proroËanstvo ispunilo? Mogli bismo reÊi da je rijeË o

sluËajnosti. Meutim, πto reÊi kad se cijeli niz proro-

Ëanstava doslovno ispuni, rijeË po rijeË? Onda veÊ mo-

ramo zastati i priznati da toj osobi moæemo vjerovati.

Upravo ovakvu pouzdanu osobu susreÊemo u Isusu

Kristu i Njegovim proroËanstvima zapisanima u Bibliji.

19

Pogledajmo za poËetak πto je Isus prorekao u Marku

8,31-33:

“I poËe ih pouËavati kako Sin »ovjeËji treba da mno-

go pretrpi, da ga starjeπine, glavari sveÊeniËki i pismo-

znanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da us-

tane. Otvoreno im to govoraπe. Petar ga uze u stranu

i poËe odvraÊati. A on se okrenu, pogleda svoje uËenike

pa zaprijeti Petru: ‘Nosi se od mene, sotono, jer ti nije

na pameti πto je Boæje, nego πto je ljudsko!’”

Isus ovdje unaprijed proriËe svoju sudbinu. Naime,

zbog toga πto je redefinirao druπtvene vrijednosti svo-

jeg vremena, zamjerio se starjeπinama, sveÊeniËkim gla-

varima i knjiæevnicima. OËekivali bismo da Ga bar Nje-

govi uËenici razumiju i da Ga barem oni podupru. Me-

utim, Petar odgovara Isusa i odvraÊa Ga. Toliko je upo-

ran da mu Isus na kraju mora reÊi one iste rijeËi koje

je rekao Sotoni: “Idi od mene, Sotono!” Naime, Soto-

na je ovom prigodom iskuπavao Isusa upravo preko Pe-

tra. On potiËe Isusa da zanemari svoje vrijednosti i krene

drugim putem, a ne putem sluæbe, ærtve i smrti. Meu-

tim, Isus zna da Êe Ga Njegove vrijednosti odvesti u

smrt i On to proriËe unaprijed. »itamo dalje sljedeÊe

Kristovo pretkazanje u Marku 9,30-32:

“Otiπavπi odande, prolaæahu kroz Galileju. On ne htje-

de da to itko sazna. Jer pouËavaπe svoje uËenike. Go-

voraπe im: ‘Sin »ovjeËji predaje se u ruke ljudima. Ubit

Êe ga, ali Êe on, ubijen, nakon tri dana ustati.’ No oni

ne razumjeπe te besjede, a bojahu ga se pitati.”

Isus jasno pretkazuje uËenicima svoju sudbinu, ali

Ga oni ne razumiju. Zaπto Ga ne razumiju? Zato πto

su ukorijenjeni u vrijednostima druπtva koje ih okru-

æuje. Da bi razumjeli ono o Ëemu im Isus ovdje govo-

ri, trebali su biti ukorijenjeni u Boæjoj rijeËi. Najzad,

Isus i treÊi put proriËe svoju buduÊnost — oËito nije



rijeË o nekom sluËajnom proroËanstvu, nego je Isus

jasno vidio buduÊnost pred svojim oËima:

“Putovali su tako uzlazeÊi u Jeruzalem. Isus je iπao

pred njima te bijahu zaprepaπteni, a oni koji su iπli za

njima, prestraπeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i

poËe im kazivati πto Êe ga zadesiti: ‘Evo, uzlazimo u

Jeruzalem i Sin »ovjeËji bit Êe predan glavarima sveÊe-

niËkim i pismoznancima. Osudit Êe ga na smrt, pre-

dati poganima, izrugati i popljuvati. IzbiËevat Êe ga,

ubit Êe ga, ali on Êe nakon tri dana ustati.’” (Marko

10,32-34)

Isus ne samo da proriËe svoju smrt, nego proriËe i

πto Êe se dogoditi nakon toga. Naime, da Êe treÊeg dana

uskrsnuti. Tko bi od nas mogao objaviti ovakvo proro-

Ëanstvo i ispuniti ga? OËigledno je da ovdje imamo posla

s nekim tko je veoma pouzdan u proricanju buduÊno-

sti i ispunjavanju proreËenog. U Isusa, u Njegovu ri-

jeË, Bibliju, moæemo se u potpunosti pouzdati. Oni koji

Ëine tako neÊe se razoËarati.

Nadalje, Isus ne proriËe samo svoju sudbinu, nego

On dobro zna i sudbinu uËenika. On im govori o svojoj

sudbini kako bi ih unaprijed pripremio na dogaaje koji

su pred njima. On ne æeli da oni budu razoËarani, ne-

go da u dogaajima koji Êe se odigrati vide ispunjenje

proroËanstva. Kad vide ispunjenje, to ih treba osnaæiti

i ohrabriti, uvjeriti u pouzdanost puta kojim su kre-

nuli s Isusom. Meutim, neki meu njima bit Êe toliko

obeshrabreni da Êe duboko pasti tijekom tih dogaa-

ja. »itajmo Isusovo proroËanstvo o Petru:

“Otpjevavπi hvalospjeve, zaputiπe se prema Maslin-

skoj gori. I reËe im Isus: ‘Svi Êete se sablazniti. Ta pisano

je: Udarit Êu pastira i ovce Êe se razbjeÊi. Ali kad uskrs-

nem, iÊi Êu pred vama u Galileju.’ Nato Êe mu Petar:

‘Ako se i svi sablazne, ja neÊu!’ A Isus mu reËe: ‘Zaista,

21

kaæem ti, baπ ti, danas, ove noÊi, prije nego se pijetao

dvaput oglasi, triput Êeπ me zatajiti.’ Ali on je uporni-

je uvjeravao: ‘Bude li trebalo i umrijeti s tobom — ne,

neÊu te zatajiti.’ A tako su svi govorili.” (Marku 14,26-

31)

Petar je siguran da se njemu takvo πto ne moæe dogo-

diti. On vjeruje da Ëvrsto stoji i da ga nikakve nevolje

neÊe poljuljati. Isus je mogao povjerovati Petrovim

rijeËima i ublaæiti svoje proroËanstvo. Meutim, Isus

zna buduÊnost. Osim πto zna opÊenite Ëinjenice — uhi-

Êenje, raspeÊe, smrt — On zna i pojedinosti. On zna

da Êe Ga se Petar odreÊi joπ iste noÊi prije zore, prije

nego πto pijetao dvaput zapjeva.

Isus je pouzdani temelj! Biblija, Njegova rijeË, do-

voljno je pouzdana da na njoj gradimo svoju buduÊ-

nost, da prema noj odreujemo svoje vrijednosti. Ako

æelimo pouzdani oslonac u æivotu, sa sigurnoπÊu se mo-

æemo obratiti Bibliji. SjeÊamo li se joπ nekog Kristovog

pretkazanja? U vezi s time da Êe Ga izdati, Isus je rekao

sljedeÊe:

“UveËer bijaπe Isus za stolom s dvanaestoricom. I

dok su blagovali, reËe: ‘Zaista, kaæem vam, jedan Êe

me od vas izdati.’ Silno oæaloπÊeni, stanu mu jedan za

drugim govoriti: ‘Da nisam ja, Gospodine?’ On odgovori:

‘Onaj koji umoËi sa mnom ruku u zdjelu, taj Êe me

izdati. Sin »ovjeËji, istina, odlazi kako je o njemu pisano,

ali jao Ëovjeku onomu koji predaje Sina »ovjeËjega.

Tomu bi Ëovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.’ A Juda,

izdajnik, prihvati i reËe: ‘Da nisam ja, uËitelju?’ ReËe

mu: ‘Ti kaza.’” (Matej 26,20-25)

Isus toËno zna i tko Êe Ga izdati — tko Êe dovesti

hramsku straæu da Ga uhiti i odvede na sasluπanje. Ju-

da je sa svojim namjerama razotkriven prije nego πto

se dogaaj odigrao. Iz izvjeπtaja u evaneljima znamo



da su se Kristova proroËanstva ispunila doslovno ona-

ko kako su proreËena. Rimski vojnici koji su bili pod

kriæem posvjedoËili su da je On stvarno umro na kri-

æu. ©toviπe, vidjevπi kako je izdahnuo, rimski kapetan

pod kriæem duboko je osvjedoËen da nije rijeË o obi-

Ënom Ëovjeku. Stoga on poËinje svjedoËiti ljudima oko

sebe: “Zaista, ovaj Ëovjek bijaπe Sin Boæji!” (Marko 15,39)

Kristovo proroËanstvo o Njegovoj smrti se obistini-

lo, ali se obistinilo i daleko uzbudljivije proroËanstvo,

da Êe uskrsnuti nakon tri dana. Takvo neπto stvarno

nije moguÊe krivotvoriti. UskrsnuÊe stavlja peËat na sva

Kristova proroËanstva i uzdiæe Ga iznad bilo koje dru-

ge osobe koja je ikada hodala Zemljom. I kao da sve

to nije dovoljno, nakon uskrsnuÊa Isus prolazi Palesti-

nom i upuÊuje ljude u istinitost starozavjetnih proro-

Ëanstava koja su ukazivala na Njega. Kratko nakon us-

krsnuÊa, Isus se naπao na putu za Emaus s dvojicom

sljedbenika Njegova djela. Tom prigodom On ih upu-

Êuje da u Bibliji traæe pouzdani oslonac:

“A on Êe im: ‘O bezumni i srca spora da vjerujete

πto god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist

sve to pretrpi te ue u svoju slavu?’ PoËevπi tada od

Mojsija i svih proroka, protumaËi im πto u svim Pis-

mima ima o njemu.” (Luka 24,25-27)

Isus prolazi kroz Mojsijeve knjige, kroz Proroke i

cijeli Stari zavjet pokazujuÊi dvojici sljedbenika kako

su se proroËanstva ispunila. Biblija je puna ispunjenih

proroËanstava koja nam dokazuju njezinu pouzdanost.

Malo kasnije Isus Êe stati pred jedanaestoricu uËenika

i njima Êe takoer posvjedoËiti o pouzdanosti Biblije:

“Nato im reËe: ‘To je ono πto sam vam govorio dok

sam joπ bio s vama: treba da se ispuni sve πto je u

Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napi-

sano.’ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im

23

reËe: ‘Ovako je pisano: Krist Êe trpjeti i treÊi dan ustati

od mrtvih, i u njegovo Êe se ime propovijedati obra-

Êenje i otpuπtenje grijeha po svim narodima poËevπi

od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci.’” (Luka 24,44-48)

Pisano je u Mojsijevim knjigama, Prorocima i Psal-

mima — dakle, Isus ponovno prolazi kroz cijeli Stari

zavjet i pokazuje svojim uËenicima da su proroËanstva

doslovno ispunjena. U Bibliju se moæemo pouzdati! Ne

moramo iÊi daleko traæiti jer se pouzdani temelj na ko-

jem moæemo graditi nalazi tu, meu nama. Isus je gradio

svoj æivot na Bibliji, a ona je dovoljno pouzdana da se

i mi na nju oslonimo.

Ova Kristova proroËanstva koja smo Ëitali tiËu se Nje-

gove neposredne buduÊnosti — smrti, raspeÊa i uskrs-

nuÊa. Meutim, Isus proriËe i dogaaje koji Êe se odi-

grati 30-ak godina kasnije, kad Njega viπe neÊe biti na

Zemlji. Jedno od takvih proroËanstava govori o buduÊ-

nosti grada Jeruzalema, ponosa izraelskog naroda:

“Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada

znajte: pribliæilo se njegovo opustoπenje. Koji se tada

zateknu u Judeji, neka bjeæe u gore; a koji u Gradu,

neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne

vraÊaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve πto

je pisano. Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer

bit Êe jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom.

Padat Êe od oπtrice maËa, odvodit Êe ih kao roblje po

svim narodima. I Jeruzalem Êe gaziti pogani sve dok

se ne navrπe vremena pogana.” (Luka 21,20-24)

Isus ovdje proriËe razorenje Jeruzalema. On proriËe

veliku nevolju za stanovnike grada i daje im upute ka-

ko da se ponaπaju u tim okolnostima. Kad vidite da

vojska opkoljava grad, bjeæite. Ne treba se u tim trenu-

cima vraÊati u grad po vrijednosti, jer Êe tada jedina

vrijednost koju Êe trebati Ëuvati biti goli æivot. Ovi su



se dogaaji ispunili krajem 60-ih godina. PovjesniËar

Josip Flavije u svojoj knjizi Æidovski rat u detalje opi-

suje kako je rimska vojska doπla, opkolila grad, srav-

nila ga sa zemljom i pobila stanovniπtvo. Tom prilikom

preæivjeli su samo oni koji su ozbiljno shvatili Isusovo

proroËanstvo i koji su Ga posluπali. Isus zna buduÊ-

nost i stoga kad On govori, mi se sa sigurnoπÊu moæe-

mo pouzdati u Njega i Njegovu rijeË. Ako se pouzda-

mo u Njega i Njegovu rijeË, sigurno neÊemo pogrije-

πiti.

Isus u evaneljima iznosi i proroËanstva za naπe dane.

On nam govori i o vremenu u kojem mi danas æivimo

i najavljuje svoj ponovni dolazak na ovaj svijet u ovo

naπe vrijeme. Ova knjiga bavit Êe se i Kristovim izjavama

vezanim izravno za naπe vrijeme. Svrha je onoga πto

Krist govori u evaneljima produbiti naπe povjerenje

u Bibliju kao Boæju rijeË. U tu svrhu Isus se koristi i

brojnim usporedbama. Jednu od njih nalazimo u Ma-

teju 7,24-27:

“Stoga, tko god sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih,

bit Êe kao mudar Ëovjek koji sagradi kuÊu na stijeni.

Zapljuπti kiπa, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruËe se

na tu kuÊu, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na

stijeni. Naprotiv, tko god sluπa ove moje rijeËi, a ne

vrπi ih, bit Êe kao lud Ëovjek koji sagradi kuÊu na pi-

jesku. Zapljuπti kiπa, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruËe

se na tu kuÊu i ona se sruπi. I bijaπe to ruπevina ve-

lika.”

U ovoj usporedbi o mudrom i ludom graditelju, mudri

graditelj gradi svoju kuÊu na stijeni. Zaπto na stijeni?

Zato πto je stijena Ëvrsti temelj! Ludi graditelj iz Isu-

sove usporedbe svoju je kuÊu sagradio na pijesku. Za-

πto je pijesak loπ temelj? Zato πto ne nudi stabilnost!

Isus kaæe za kuÊu na pijesku: “Zapljuπti kiπa, navale

25

bujice, duhnu vjetrovi i sruËe se na tu kuÊu i ona se

sruπi. I bijaπe to ruπevina velika.” (Matej 7,27)

Gradimo na Ëvrstom temelju — pouzdajmo se u Bo-

ga i Njegovu rijeË. Ona je jedini sigurni temelj na ko-

jem se isplati graditi buduÊnost. Ako je ona naπ temelj,

onda nas vihori problema, nevolja, pa Ëak ni ratne sti-

hije neÊe poljuljati. Ona je pouzdana i svoju je pouz-

danost dokazala tijekom povijesti. Uzmimo je, prouËa-

vajmo je, Ëuvajmo u svojem srcu istine koje smo iz nje

nauËili i æivimo prema vrijednostima na koje nas ona

upuÊuje. Neka ona bude naπe ohrabrenje i putokaz dok

hodamo ovim svijetom!



2. Povratak sigurnosti

Æivimo u kriznim vremenima. Brojni Ëimbenici uka-

zuju nam da se od 2008. godine svijet nalazi u gospo-

darskoj krizi. To razdoblje pamtit Êemo po steËajevi-

ma velikih financijskih institucija. PoËetkom 2009. go-

dine naslovnice dnevnih novina donosile su izvjeπtaje

o padu ulaganja, smanjenju robnog prometa, uspora-

vanju proizvodnje, otpuπtanju radnika i sliËne vijesti.

General Motors je, primjerice, bio primoran otpustiti

47.000 radnika kako bi preæivio krizu. Preostalim za-

poslenima smanjivane su plaÊe, ukidala se proizvod-

nja odreenih modela vozila i zatvarali se cijeli pogo-

ni. Kriza je stvarna i u njoj su tih mjeseci pokopani

veliki financijski divovi poput investicijske banke Leh-

man Brothers, koja je imala mnoge podruænice po ci-

jelom svijetu i Ëiji se promet raËunao u milijardama

dolara.

Ed Balls, Ëlan britanske vlade i ekonomski savjetnik,

procijenio je da je svjetska gospodarska recesija koja

je zapoËela 2008. najgora u posljednjih stotinu godina.

On tvrdi da je kriza gora od one koja je pogodila eko-

nomski svijet 1930-ih. Zatim, poËetkom 2009. mediji

su javljali kako su se tisuÊe ljudi sukobile s policijom

u glavnom gradu Islanda traæeÊi ostavku premijera Geira

Haardea koji je riziËnom financijskom politikom Island

doveo do steËaja. Slijede li nemiri i u drugim dræava-

ma?

27

U 2011. bili smo svjedocima viπemjeseËnih nemira i

demonstracija graana GrËke uzrokovanih financijskom,

odnosno duæniËkom krizom. Zatim su zaredali ustanci

u arapskom svijetu, od kojih su najzapaæeniji bili oni

u Egiptu i Libiji, a zavrπili su krvavom smjenom dota-

daπnjih vladajuÊih reæima. Nadalje, uliËni nemiri pred-

voeni mladima na rubu siromaπtva zapljusnuli su sre-

dinom 2011. i Veliku Britaniju kao jednu od najrazvije-

nijih zemalja svijeta. OËito je financijska kriza mladim

Britancima doπla do grla i oni su naπli naËin izraziti

svoje nezadovoljstvo na ulici.

Najzad, pokret “Zauzmimo Wall Street” (Occupy Wall

Street) izveo je u jesen 2011. na ulice grada New Yorka

nekoliko desetaka tisuÊa mladih ljudi koji su se svojim

prosvjedima okomili na ameriËke banke optuæujuÊi ih

za pohlepu i riziËne financijske poteze kojima su doveli

svjetsko gospodarstvo na rub ponora. Prosvjedi su se

proπirili i na druge ameriËke gradove, kao i na mnoge

velike gradove Zapada. U Europi su masovna okuplja-

nja mladih prosvjednika zabiljeæena u Londonu, Berli-

nu pa i Zagrebu.

I u naπoj se zemlji osjeÊaju posljedice krize potak-

nute svjetskim i domaÊim uzrocima. Osim nezaposle-

nosti, nelikvidnosti gospodarskih subjekata i drugih po-

kazatelja, kriza se odrazila i na træiπte nekretnina. Na-

ime, do 2008. postojao je manjak stanova u Zagrebu i

stanovi bi u novogradnji uglavnom veÊ unaprijed bili

rasprodani. Od 2009. prodaja je posustala, na træiπtu

se pojavilo mnogo neprodanih stanova, rate kredita po-

Ëele su rasti, a vrijednost kune padati. PoËetkom 2009.

promet nekretninama u Hrvatskoj pao je za 80% u od-

nosu na prethodnu godinu. Prodaja novih vozila u istom

je razdoblju pala za 40%. Dana 18. veljaËe 2009. guver-

ner Hrvatske narodne banke Æeljko Rohatinski za Ve-

POVRATAK SIGURNOSTI •


Ëernji list izjavio je da u vezi s ranjivoπÊu hrvatskoga

gospodarstva niπta viπe ne moæe jamËiti.

Koliko Êe kriza trajati? Prognoze su razliËite. U 2011.

joπ uvijek smo bili u krizi, s tom razlikom πto se ovaj

put gospodarske mjere koje su bile poduzete dvije go-

dine prije nisu pokazale uËinkovitima. Kakve Êe biti

posljedice krize?

Krizu je na svojoj koæi osjetio i Bill Gates, jedan od

najbogatijih ljudi svijeta. Naime, vrijednost njegovih ula-

ganja u Ëetvrtom tromjeseËju 2008. godine smanjena

je za 20%. Zamislite da u tri mjeseca izgubite 20% svoje

imovine! Ako imate uπteenih 10.000 kuna i izgubite

20%, to je 2.000 kuna. Meutim, ako se vaπ imetak pro-

cjenjuje u milijunima dolara, onda 20% moæe biti vrto-

glavi iznos.

VeËernji list je poËetkom 2009. godine pisao: “Ova

kriza nije samo financijska, gospodarska kriza, veÊ kriza

materijalistiËkog potroπaËkog svijeta, koja Êe donijeti

kraj kapitalizma, poruËuju neki.” Isti Ëlanak citira da-

lje Gorana Bakulu, savjetnika za gospodarstvo Nezavi-

snog hrvatskog sindikata: “Nakon krize u nekom soci-

oloπkom smislu sigurno je da Êe se ljudi viπe okrenuti

sebi i obitelji, manje Êe biti vaæan profit. Do sada je

profit bio misao vodilja i vidjeli smo kamo je to dove-

lo — viπak novca iπao je u πpekulativne poslove πto je

prouzroËilo ovu krizu. Menadæeri poduzeÊa bili su gram-

zivi. Kriza na neki naËin vodi na to da se smjerovi raz-

miπljanja i ponaπanja mijenjaju.”

Ljudi u krizi poËinju se okretati drugim vrijednosti-

ma. ©to Biblija ima reÊi o financijskoj i materijalnoj si-

gurnosti? Kakve nam vrijednosti ona nudi? ©to je Isus

nauËavao o ovim stvarima? Naime, Isus je puno govo-

rio o financijama. Vrijeme u kojem je æivio nije bilo

nimalo lagodno za obiËan narod, jer su ljudi tada æivjeli

29

na rubu siromaπtva. Svakodnevno su se morali boriti

za koru kruha tijekom rimske okupacije njihove zem-

lje. Ljudi su teπko radili da bi prehranili svoju obitelj.

S druge strane, bilo je onih koji su od takvog stanja

profitirali: rimski vlastodrπci koji su ubirali porez, lo-

kalni carinici koji su radili za Rimljane, hramski starje-

πine. Svi su oni nakupili viπe materijalnog bogatstva nego

πto su oni i njihove obitelji mogli potroπiti.

SjedeÊi na Gori blaæenstava, Isus promatra jednosta-

van narod pred sobom, narod æeljan kruha i materijal-

nih dobara. GovoreÊi njima, Isus istodobno kritizira sve

one koji su narodu uskratili uvjete za pristojan æivot.

KritizirajuÊi vlastodrπce, carinike i starjeπine, Isus kaæe

sljedeÊe: “Ne zgrÊite sebi blago na zemlji, gdje ga mo-

ljac i ra nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kra-

du. ZgrÊite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni

ra ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kra-

du. Doista, gdje ti je blago, ondje Êe ti biti i srce.” (Matej

6,19-21)

“Ne zgrÊite sebi blago na zemlji!” Vlastodrπci, carinici

i starjeπine sagradili su sebi dvorce. Isus poziva narod

da ih ne slijedi u tome. Svakako da trebamo imati pri-

stojan æivot i podmiriti potrebe svoje obitelji, ali svrha

æivota nije gomilanje blaga. Isus kaæe da na ovoj zemlji

moljac izgriza i hra kvari. To najbolje moæe potvrditi

Bill Gates koji je u samo tri mjeseca izgubio 20% svoje

imovine.

Mnogi se joπ sjeÊamo kako su tijekom Domovinskog

rata ljudi ostajali bez kuÊa i imanja. Sve πto su godina-

ma gradili i u πto su ulagali cijeli svoj æivot, nestalo je

preko noÊi. Isus ne æeli da se i nama takvo πto dogodi.

On æeli da ulaæemo u najsigurniju banku koja postoji

— u nebesku banku. A ovdje na Zemlji trebamo teæiti

za onim πto Êe nam omoguÊiti pristojan æivot i poslo-



vanje. Zaπto je Isus protiv gomilanja bogatstva ovdje

na Zemlji? Ne samo zato πto Êe nam biti æao bogatstva

kada ono jednog dana propadne, nego i zbog toga πto

nas ono veæe za ovozemaljsku prolaznu stvarnost. On

æeli da svoju sigurnost traæimo u Bogu. Stoga dalje ka-

æe: “Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara. Ili Êe jed-

noga mrziti, a drugoga ljubiti; ili Êe uz jednoga pria-

njati, a drugoga prezirati. Ne moæete sluæiti Bogu i bo-

gatstvu.” (Matej 6,24-25)

Isus tvrdi da je nemoguÊe sluæiti dvojici gospodara.

Kako Êemo ulagati u nebesku banku ako smo nepreki-

dno zaokupljeni stjecanjem svojeg zemaljskog blaga?

Zbog toga Isus kaæe: “Ne moæete sluæiti Bogu i bogat-

stvu!” Svakako da je moguÊe da bogat Ëovjek bude vje-

ran, ali ako ga njegovo bogatstvo poËne spreËavati da

viπe ne vidi Boga, ako s vremenom poËne razmiπljati

da u æivotu moæe napredovati i bez Boga, onda pre-

staje sluæiti Bogu, a poËinje sluæiti bogatstvu. Lako je

zaboraviti na Boga kad nam je dobro i kad nam viπe

niπta ne treba. Stoga nas Isus upozorava da se Ëuvamo

bogatstva i razmiπljamo na prvom mjestu o blagu na

Nebu. Naπa financijska i materijalna sigurnost ne smi-

je biti ograniËena samo na ovozemaljsku stvarnost.

Isus upuÊuje narod da Bog moæe zadovoljiti sve nji-

hove osnovne potrebe. Jelo, piÊe, odjeÊa i obuÊa! Bog

se brine za svakidaπnje potrebe Ëovjeka i On Êe se po-

brinuti da nitko od nas ne ostane gladan, æedan, gol

ili bos. Kako moæemo znati da je ovo istina? Koje pri-

mjere Isus navodi da bi dokazao istinitost svojih tvrd-

nji? »itajmo o tome u Mateju 6,26-34:

“Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne æanju niti sa-

biru u æitnice, pa ipak ih hrani vaπ nebeski Otac. Zar

niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutoπÊu moæe

svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo πto ste za-

31

brinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muËe

se niti predu. A kaæem vam: ni Salomon se u svoj svojoj

slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu polj-

sku, koja danas jest a sutra se u peÊ baca, Bog tako

odijeva, neÊe li joπ viπe vas, malovjerni? Nemojte da-

kle zabrinuto govoriti: ‘©to Êemo jesti?’ ili: ‘©to Êemo

piti?’ ili: ‘U πto Êemo se obuÊi?’ Ta sve to pogani iπtu.

Zna Otac vaπ nebeski da vam je sve to potrebno. Traæite

stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve

Êe vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za

sutra. Sutra Êe se samo brinuti za se. Dosta je svakom

danu zla njegova.”

Bog se brine za ptice tako πto im osigurava dovoljno

hrane. Bog se brine za poljske ljiljane tako πto ih oblaËi

u prelijepu odjeÊu. Kad je Bog toliko briæan prema pti-

cama i cvijeÊu, kako ne bi bio prema nama ljudima

koji smo stvoreni na Njegovu sliku? Naravno, Bog ne

oËekuje da sjedimo skrπtenih ruku i Ëekamo da nam

sve padne s neba. On nam je dao razum, zdravlje, vri-

jeme i druge prednosti koje oËekuje da uporabimo. U

Deset Boæjih zapovijedi izmeu ostaloga stoji: “©est dana

radi.” (Izlazak 20,9)

Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da se Bog bri-

ne za naπe potrebe. Godine 1999. otiπao sam u Sjedi-

njene AmeriËke Dræave s malom uπteevinom, dovolj-

nom tek za jedan semestar studija. Uz veliku πtedlji-

vost mogao bih izdræati godinu dana, a zatim spakira-

ti kovËege i vratiti se kuÊi. Naime, za godinu dana studija

u SAD-u potrebno je minimalno 30.000 dolara. »im

sam tamo doπao, Bog se pobrinuo da naem povoljan

stan. Zatim se nekoliko dana poslije pobrinuo da do-

bijem odliËno plaÊen posao. Zatim se pobrinuo da isti

dan, kad sam dobio posao, naem i automobil po po-

voljnoj cijeni kojim Êu putovati do posla. Taj me je



automobil sluæio svih osam godina mojega boravka u

SAD-u, a na kraju sam ga prodao po nabavnoj cijeni.

Boæji blagoslovi su se nizali sve vrijeme; ja sam samo

gledao kako Bog ispred mene otvara jedna po jedna

vrata. Ako ulaæemo u nebesku banku, ako stavljamo Boga

na prvo mjesto, ne moramo biti zabrinuti za sutraπnji

dan. U Bogu se nalazi naπa financijska i materijalna si-

gurnost. On osobno zadovoljit Êe sve naπe potrebe.

Po Ëemu joπ moæemo biti sigurni da Bog moæe za-

dovoljiti naπe potrebe? Isus je to osobno dokazao u viπe

navrata u evaneljima. Naime, Ëesto se znalo dogoditi

da okupljeni narod Isusa pozorno sluπa cijeli dan. S

obzirom na to da je uËitelj Isusove popularnosti mo-

gao okupiti mnoπtvo naroda samo na prikladnim mje-

stima u prirodi izvan gradova, ljudi bi se nakon cjelo-

dnevnog sluπanja Njegova nauËavanja i po nekoliko sati

vraÊali svojim kuÊama. Nakon tolikih praktiËnih savje-

ta bilo bi stvarno neprimjereno otpustiti narod kuÊa-

ma gladan. Stoga se Isus u takvim prigodama znao po-

brinuti i za materijalne potrebe naroda. O jednom ta-

kvom dogaaju Ëitamo u Marku 6,34-44:

“Kad izie, vidje silan svijet i saæali mu se jer bijahu

kao ovce bez pastira pa ih stane pouËavati u mnogo-

Ëemu. A u kasni veÊ sat pristupe mu uËenici pa mu

reknu: ‘Pust je ovo kraj i veÊ je kasno. Otpusti ih da

odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi πto za

jelo.’ No on im odgovori: ‘Podajte im vi jesti.’ Kaæu

mu: ‘Da poemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa

da im damo jesti?’ A on Êe im: ‘Koliko kruhova ima-

te? Idite i vidite!’ Poπto izvidjeπe, kaæu: ‘Pet, i dvije ribe.’

I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po ze-

lenoj travi. I pruæiπe se po sto i po pedeset na svaku

lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo,

izreËe blagoslov pa razlomi kruhove i davaπe uËenici-

33

ma da posluæe ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiπe dvana-

est punih koπara, a i od riba. A jelo je pet tisuÊa muπka-

raca.”

Kod Isusa je obilje. On moæe pet kruhova i dvije

ribe umnoæiti do te mjere da se nahrani mnoπtvo od

pet tisuÊa ljudi. I ne samo to, nego je i ostalo dvanaest

koπara hrane. Isusov nauk ne ostaje samo na rijeËima.

Kad On kaæe da se Bog brine za ptice, za cvijeÊe i za

ljude, On stvarno misli tako. On to praktiËno pokazu-

je na djelu. Ovo nije neki izdvojeni dogaaj, nego je

Isus uvijek iznova hranio mnoπtvo naroda.

Drugom prigodom Isus je nahranio Ëetiri tisuÊe ljudi

(Marko 8,1-9). Kako je narod reagirao na ovakvu Isu-

sovu brigu? U oba sluËaja Marko nam navodi da je Isus

brzo napustio mjesto dogaaja zajedno sa svojim uËe-

nicima. Moæda nas Ëudi takav uæurbani odlazak, ali iz

Evanelja po Ivanu saznajemo da je narod vidjevπi Kri-

stovu sposobnost da im osigura materijalnu sigurnost

poæelio Isusa uËiniti svojim kraljem (Ivan 6,15). Naime,

ako Isus moæe zadovoljiti njihove potrebe, onda Ga treba

uËiniti voom pa Êe svi njihovi financijski i materijal-

ni problemi biti rijeπeni.

©to mislite, je li Isus pristao na ponudu naroda da

im bude kralj? Da je pristao, iπao bi protiv svojeg vlasti-

tog nauka. Naime, upravo je On pouËavao ljude da ne

sabiru sebi blago na zemlji. Postati njihovim kraljem

bilo je za Njega kuπnja, isto kao πto Sotona i nas moæe

kuπati raznim ponudama. Stoga Isus sa svojim uËenici-

ma brzo napuπta mjesto dogaaja, πalje uËenike Ëamcem

preko jezera, a osobno se odlazi moliti Bogu. Kad je

naiπla kuπnja, Isus je bio na koljenima u zajednici sa

svojim Ocem. Istinska i stvarna sigurnost u ovom svi-

jetu nalazi se iskljuËivo u zajednici s Bogom. Istinski



blagoslovi i istinsko obilje nalazi se jedino i iskljuËivo

kod Boga. Ako Njegove blagoslove æelimo osjeÊati veÊ

danas, moramo se vjerom osloniti na Boga da Êe ispu-

niti πto je obeÊao. On moæe zadovoljiti sve naπe finan-

cijske i materijalne potrebe i On Êe to uËiniti ako se

oslonimo na Njega.

Isus je neke ljude kuπao tako πto ih je pozvao da

ostave sve πto imaju. O jednom takvom dogaaju Ëita-

mo u Marku 10,17-22: “I dok je izlazio na put, dotrËi

netko, klekne preda nj pa ga upita: ‘UËitelju dobri, πto

mi je Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?’ Isus mu reËe:

‘©to me zoveπ dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedi-

ni! Zapovijedi znadeπ: Ne ubij! Ne Ëini preljuba! Ne

ukradi! Ne svjedoËi laæno! Ne otmi! Poπtuj oca svoga

i majku!’ On mu odgovori: ‘UËitelju, sve sam to Ëuvao

od svoje mladosti.’ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i

rekne mu: ‘Jedno ti nedostaje! Idi i πto imaπ, prodaj i

podaj siromasima pa Êeπ imati blago na nebu. A onda

doi i idi za mnom.’ On se na tu rijeË smrkne i ode

æalostan jer imaπe velik imetak.”

Mislite li da Bog zahtijeva od svakog od nas da pro-

da sve πto ima, da to razdijeli siromasima i da krene

za Njim? Ovaj bogati Ëovjek vrlo vjerojatno nije imao

obitelj za koju bi se trebao brinuti. Bio je slobodan i

mogao si je urediti æivot kako god je poæelio. On pita

Isusa kako da poboljπa kvalitetu svojeg æivota. ©to mu

Isus kaæe? Vrπi Zapovijedi i tvoj Êe æivot biti ispunjen

blagoslovima. Meutim, Ëovjek æeli joπ viπe. Stoga ga

Isus upuÊuje kako da to ostvari. Ako æeliπ joπ viπe, od-

reci se svega i vjerom kreni za mnom.

Kako Ëovjek reagira? Odlazi tuæan. Isus je Ëitao srca.

Znao je da je ovom Ëovjeku njegovo bogatstvo prepreka.

Ono mu zaklanja pogled prema Bogu. Ako i mene moje

bogatstvo spreËava da vidim Boga, da Ga slijedim i da

35

Mu sluæim, onda bi Bog i mene pozvao da odbacim

bogatstvo. Ali moj problem je moæda neπto drugo. Sve

πto zaklanja moj pogled prema Bogu i πto me spreËa-

va da Mu sluæim, ono je Ëega se trebam osloboditi.

©to je Isus joπ nauËavao o financijskoj i materijal-

noj sigurnosti? Zalagao se za poπtivanje dræavnih pro-

pisa i zakona. Naime, Isus æeli da budemo poπteni gra-

ani. Tko nam moæe jamËiti sigurnost u bilo kojem smi-

slu ako svjesno krπimo dræavne zakone? Upitan o pla-

Êanju poreza caru, Isus odgovara u Marku 12,13-17:

“I poπalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da

ga uhvate u rijeËi. Oni dou i kaæu mu: ‘UËitelju, znamo

da si istinit i ne mariπ tko je tko jer nisi pristran, nego

po istini uËiπ putu Boæjemu. Je li dopuπteno dati po-

rez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?’ A on im

reËe proziruÊi njihovo licemjerje: ‘©to me iskuπavate?

Donesite mi denar da vidim!’ Oni donijeπe. I reËe im:

‘»ija je ovo slika i natpis?’ A oni Êe mu: ‘Carev.’ A Isus

im reËe: ‘Caru podajte carevo, a Bogu Boæje!’ I divili

su mu se.”

Isus nas poziva da poπtujemo dræavne zakone kako

bismo æivjeli u miru i osjeÊali blagoslove koji stiæu po-

πtene. Moæda je manje poznato, ali Isus je poπtivao i

vjerske zakone Njegova vremena koji su zahtijevali hram-

ski porez. Svaki Æidov bio je duæan plaÊati hramski po-

rez koji je sluæio za odræavanje hrama, obreda i sveÊe-

nika. Upitan za plaÊanje hramskog poreza, Isus odgo-

vara:

“Kad stigoπe u Kafarnaum, pristupe Petru oni πto

ubiru dvodrahme pa mu rekoπe: ‘UËitelj vaπ ne plaÊa

dvodrahme?’ ‘PlaÊa’, odgovori. A kad on ue u kuÊu,

pretekne ga Isus: ‘©to ti se Ëini, ©imune? Kraljevi ze-

maljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih si-

nova ili od tuih?’ Kad on odgovori: ‘Od tuih!’, reËe



mu Isus: ‘Sinovi su, dakle, osloboeni. Ali da ih ne sa-

blaznimo, poi k moru, baci udicu i prvu ribu koja

naie uzmi, otvori joj usta i naÊi Êeπ stater. Uzmi ga

pa im ga podaj za me i za se.’” (Matej 17,24-27)

Isus poπtuje æidovske vjerske propise, iako je zbog

hramskih spletki i zloupotreba mogao naÊi dobar ra-

zlog za neplaÊanje toga poreza. Zanimljivo je da je

upravo hram uvijek ponovno bio u srediπtu Njegove

kritike. Naime, hram je pod rimskom vlaπÊu bio ostav-

ljen Æidovima na upravljanje. Hram je time bio sredi-

πte moÊi æidovstva i jedini izvor prihoda kojim su Æi-

dovi sami upravljali. DolazeÊi tako u hram, Isus je ugle-

dao pred sobom hramsko poslovanje liπeno svakog po-

πtenja i moralnosti. Siromaπni narod bio je varan pri

mijenjanju rimskog novca za hramski πekel. Zatim bi

se pri kupnji ærtvenih æivotinja za hramske πekele cijene

podizale do krajnosti. Umjesto da hram sluæi narodu,

postao je izvor zarade za hramske sluæbenike. Stoga je

Isus jasno iskazao svoj stav o ovom pitanju:

“Stignu tako u Jeruzalem. On ue u Hram i stane

izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mje-

njaËima isprevrta stolove i prodavaËima golubova klu-

pe. I ne dopusti da itko iπta pronese kroz Hram. UËio

ih je i govorio: ‘Nije li pisano: Dom Êe se moj zvati

Dom molitve za sve narode? A vi od njega naËinili pe-

Êinu razbojniËku!’ Kada su za to doËuli glavari sveÊe-

niËki i pismoznanci, traæili su kako da ga pogube. Uis-

tinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oËaran njego-

vim naukom. A kad se uveËerilo, izlazili su iz grada.”

(Marko 11,15-19)

Isusa boli srce kad vidi da se nekome Ëini nepravda.

On jasno staje uz pravdu. Tijekom cijelog æivota zauzi-

mao se za trajne vrijednosti, a u varanju i nepoπtenju

nema niËeg trajnog. Takvo djelovanje ljude moæe odvesti

37

samo u propast. Stoga se Isus zauzima za poπtenje. Is-

tinska i trajna sigurnost u financijskom i materijalnom

smislu moguÊa je samo uz poπteno i moralno poslova-

nje. Narodnim voama Isusova vremena poπtenje nije

bila jaËa strana. Stoga ih On uvijek ponovno proziva:

“Jao vama! Slijepe voe! Govorite: ‘Zakune li se tko

Hramom, nije niπta. Ali ako se zakune hramskim zla-

tom, veæe ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta πto je veÊe:

zlato ili Hram πto posveÊuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li

se tko ærtvenikom, nije niπta. Ali ako se zakune darom

πto je na njemu, veæe ga zakletva.’ Slijepci! Ta πto je

veÊe: dar ili ærtvenik πto dar posveÊuje? Tko se dakle

zakune ærtvenikom, kune se njime i svime πto je na

njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim

koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se

prijestoljem Boæjim i Onim koji na njemu sjedi.” (Matej

23,16-22)

Zlato i ærtveni darovi — to je ono za πto su narodni

voe i hramski velikodostojnici bili zainteresirani. Ri-

jeË je o prolaznim vrijednostima koje danas jesu, a sutra

nisu. Kao πto globalna gospodarska kriza pokazuje πto

je vrijedno a πto nije, tako je i Krist u ono vrijeme

znao ukazati na prave vrijednosti. Niπta ne moæe zami-

jeniti poπtenje i moralnost. Nema istinske sigurnosti mi-

mo moralnosti i poπtenja. Samo slijeenjem Kristovih

vrijednosti moæemo osigurati istinsku i trajnu financij-

sku i materijalnu sigurnost. On obeÊava da Êe zadovo-

ljiti sve potrebe onih koji slijede Njegove vrijednosti.

Kod Njega je obilje i kod Njega je sigurnost.

I usred krize u koju je zapalo svjetsko gospodarstvo,

mi imamo sigurnost u Njemu. Da su financijski struË-

njaci slijedili Kristove upute, da su prihvatili Njegove

vrijednosti, sasvim je sigurno da do krize ne bi ni doπlo.

Ali pohlepa, sebiËnost, nepoπtenje i nemoral doπli su



na naplatu. Oni koji se dræe Kristova nauka nalaze se

na sigurnom.

Najzad, Isus je ispriËao jednu usporedbu koja svje-

doËi o tome kako Êe mudri upravitelj upravljati svo-

jim imetkom. RijeË je o Ëovjeku koji odlazeÊi na put

saziva svoje sluge na sastanak. Svakome povjerava je-

dan dio svojeg imetka. Jedan sluga dobiva pet talena-

ta, drugi dva, a treÊi jedan. Sluge su bili odgovorni za

povjereno im blago, trebali su raditi s blagom i umno-

æavati ga. Prva dvojica slugu ozbiljno su shvatila zada-

tak i krenula na posao, a onaj s jednim talentom upla-

πio se i zakopao svoje blago. Kad se gospodar vratio s

puta, pohvalio je i nagradio prvu dvojicu, ali ne i onog

sa zakopanim talentom (Matej 25,14-30).

Svakome od nas povjerena su sredstva, nekome ve-

Êa, nekome manja. Sredstva koja su nam povjerena dar

su od Boga i On æeli da ih koristimo. Svatko od nas

odgovoran je za njih. VeÊa sredstva znaËe i veÊu odgo-

vornost; a mi nekad moæda poæelimo upravo veÊa sred-

stva. Meutim, budimo zadovoljni onim πto nam je po-

vjereno, a neka nam Bog pomogne da ta sredstva ko-

ristimo poπteno i moralno, na slavu Bogu i na blagoslov

okolini u kojoj æivimo. Samo tada naπe poslovanje ima

buduÊnost.

“Traæite najprije kraljevstvo Boæje, a sve drugo Êe

vam se dodati.” (Matej 6,33) Isus æeli zadovoljiti sve

naπe potrebe. Ako se prepustimo Njemu, ako zidamo

na Njemu i na Njegovim trajnim vrijednostima, naπa

je buduÊnost u sigurnim rukama.

39

3. Povratak moralnosti

©to je moral? To je “skup nepisanih pravila, obiËaja,

navika i normi koji su prihvaÊeni u æivotu neke zajed-

nice. Moral odreuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti,

a pripadnici zajednice prihvaÊaju te principe kao do-

liËne i podvrgavaju im se, na taj naËin regulirajuÊi me-

uljudske odnose.” (hr.wikipedia.org) Dakle, moral je

skup opÊeprihvaÊenih normi ljudskog ponaπanja. Vje-

rujem da Êemo se sloæiti da nije moralno ubiti Ëovjeka

ili ukrasti neπto πto pripada drugome. Druπtvo Êe sank-

cionirati one koji ne æive u skladu s opÊeprihvaÊenim

normama.

Nadalje, πto je etika? Kako se etika odnosi prema

moralu? Prema AniÊevu RjeËniku hrvatskoga jezika,

“etika je nauka o moralu. Etika je disciplina koja se

bavi prouËavanjem smisla i ciljeva moralnih htijenja,

temeljnih kriterija moralnog vrednovanja kao i zasno-

vanosti izvora morala.” Dakle, etika kao znanost o mo-

ralu bavi se prouËavanjem moralnosti. VeÊ pri samom

pristupu znanosti o moralu postavlja se pitanje postoji

li neki Ëvrsti kriterij na kojem se temelji moral. Kako

naπe druπtvo gleda na moralnost? Je li znaËenje moral-

nosti isto za svaku osobu u druπtvu, ili svatko prema

svojem nahoenju moæe za sebe definirati πto je mo-

ralno, a πto nemoralno?

Jednom dræavnom poduzeÊu doπlo je povjerenstvo

za ocjenjivanje uËinkovitosti. Jedan od Ëlanova povje-


renstva na samom ulazu upitao je portira: “Molim vas,

recite nam kakvi su meuljudski odnosi u vaπem po-

duzeÊu?” Portir je bez razmiπljanja odvratio: “Ah, to

me radije nemojte pitati.” “Zaπto?” upitao je Ëlan povje-

renstva. “Ovdje odnosi svatko koliko moæe.” Portir je

bio realan i istinoljubiv. Ne znamo je li razumio pitanje

ili nije. Moæda se htio naπaliti s Ëlanovima povjeren-

stva. Meutim, mnoge ustanove danas Ëesto nisu dale-

ko od ovog opisa.

“Moralna kriza” jedan je od izraza koji se Ëesto rabi

za opisivanje danaπnjeg vremena. »ini se da nismo sa-

mo u gospodarskoj krizi, nego nam je druπtveno gledano

i moral u krizi. GledajuÊi nemoralne zarade bankara

koji su se bogatili dok su cijele dræave propadale, Ëini

se da se danas ne dræi puno do moralnosti vlastitih po-

stupaka. Jesmo li stvarno u moralnoj krizi? Jesmo li sami

krivi za moralno propadanje druπtva, za inf laciju vri-

jednosti? Koju poruku πaljemo svojoj vlastitoj djeci kad

“krademo” hranu Afrikancima ili naftu Arapima? ©to

naπa djeca mogu nauËiti o moralnosti iz naπih postu-

paka?

Isus Krist imao je puno toga za reÊi o moralu. Kakva

su bila Njegova moralna mjerila? Na Ëemu ih je On

temeljio? NajveÊa moralna propovijed koju je Isus ikad

odræao bila je Propovijed na Gori blagoslova. Ona iz-

nosi osnove moralnosti krπÊanina. Pogledajmo na πto

Isus stavlja naglasak u ovoj propovijedi. Na prvom mje-

stu On kaæe da nije doπao ukinuti Zakon — dotadaπnju

normu ponaπanja i djelovanja:

“Ne mislite da sam doπao ukinuti Zakon ili Proroke.

Nisam doπao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kaæem vam,

dok ne proe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni

jedan poteziÊ iz Zakona neÊe proÊi, dok se sve ne zbude.

Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovi-

41

jedi i tako nauËi ljude, najmanji Êe biti u kraljevstvu

nebeskom. A tko ih bude vrπio i druge uËio, taj Êe biti

velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,17-19)

O kakvom je Zakonu i Prorocima ovdje rijeË? Isus

se obraÊa svojim sunarodnjacima. Zakon za Æidove je

Tora, odnosno pet Mojsijevih knjiga. Prorocima se na-

zivaju ostala pisana djela Staroga zavjeta. Dakle, Isus

ovdje kaæe da nije doπao ukinuti Stari zavjet. Ukinuti

Stari zavjet znaËilo bi ukinuti æidovsku moralnost. Isus

nije doπao ukinuti Stari zavjet, nego ga æeli ispuniti,

æivjeti po njegovim propisima i nauËavati narod kako

da joπ bolje i dublje razumije Stari zavjet i æivi po nje-

mu. Moæda nas ovo Ëudi. Moæda smo mislili da je Isus

proglasio æidovski Stari zavjet nevaæeÊim i uveo Novi

zavjet.

Moæda nismo svjesni, ali Isus osobno nije rabio iz-

raze Stari i Novi zavjet. Ti izrazi su skovani u kasnijim

stoljeÊima krπÊanstva. Naime, u Kristovo vrijeme po-

stojali su Zakon i Proroci — ono πto mi danas naziva-

mo Starim zavjetom, a Novi zavjet je nastao tek u go-

dinama nakon Krista kada su prvi krπÊani poæeljeli za-

pisati dogaaje o Isusu Kristu i saËuvati ih za buduÊe

naraπtaje. Problem je nastao negdje u drugom stolje-

Êu kada su Æidovi bili proganjani u Rimskom Carstvu.

Svatko tko bi Rimljanima izgledao æidovski usmjeren

bio je odmah sumnjiv, a krπÊani su po vjerovanjima i

obiËajima bili veoma bliski Æidovima. Stoga su krπÊani

bili Ëesto proganjani zajedno sa Æidovima. Progonjeni

krπÊani æeljeli su se πto viπe razlikovati od Æidova ka-

ko bi ih Rimljani ostavili na miru. Tako su krπÊani po-

Ëeli napuπtati ono πto mi danas poznajemo kao Stari

zavjet, prikazivali su ga zastarjelim, a Novi zavjet po-

Ëeli su uzdizati kao neπto radikalno drugaËije. Progo-

ni Æidova bili su jedan od vaænijih razloga zaπto su krπ-

POVRATAK MORALNOSTI •


Êani prestali svetkovati starozavjetnu subotu i preπli na

okupljanja u dan poganskog boga Sunca — nedjelju (engl.

Sunday; njem. Sonntag).

Stoga kada danas, nakon 2000 godina krπÊanstva, Ëi-

tamo da Isus nije ukinuo ono πto mi poznajemo kao

Stari zavjet, nama to zvuËi Ëudno jer su nas moæda dru-

gaËije uËili. On je ispunio Stari zavjet tako πto je osobno

æivio po njegovim pravilima, ali i time πto je ispunio

starozavjetni ærtveni sustav. Svekoliki starozavjetni ær-

tveni sustav ukazivao je na Mesiju, Isusa koji Êe doÊi i

nakon Ëije smrti ærtve u hramu viπe neÊe biti potreb-

ne. Dakle, obredne ærtvene uredbe naπle su svoje ispu-

njenje u Isusu; ali πto je s ostatkom Starog zavjeta? ©to

je s povijesnim knjigama? Imaju li one ikakvu vrijed-

nost? Moæe li nas starozavjetna povijest i danas neπto

pouËiti o Boæjem djelovanju za svoj narod? ©to je s pro-

roËanstvima? Mogu li ispunjena starozavjetna proroËan-

stva i danas ojaËati naπu vjeru u Boga? ©to je s Dekalo-

gom — Deset Boæjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17)? Moæe

li se on nakon Isusa krπiti? Je li nakon Isusa dopuπte-

no ubijati, krasti, varati?

Jasno je da Isus nije ukinuo Deset zapovijedi. Jasno

je da nas ispunjena starozavjetna proroËanstva i danas

mogu ohrabriti. Isto tako, starozavjetna nas povijest i

danas moæe pouËiti o Boæjem djelovanju za svoj narod.

Stoga bi bilo puno ispravnije govoriti o Prvom i Dru-

gom zavjetu, jer takvi neutralni izrazi ne sadræe smi-

sao starosti i novine. Isus je poπtivao Stari zavjet. On

je svoju moralnost zasnivao na starozavjetnoj objavi. On

i od nas oËekuje da ne zanemarimo Stari zavjet. Uz

to, kao krπÊani imamo i Novi zavjet u kojem uËimo o

Isusu Kristu. Mi se upravo u ovoj knjizi pouËavamo iz

Novog zavjeta, ali pritom ne æelimo izgubiti iz vida Stari

zavjet jer on je temelj na kojem se gradi Novi. Ukloni-

43

te starozavjetni temelj i cijela Êe kuÊa pasti. Stoga Isus

jasno kaæe: “Nisam doπao ukinuti Stari zavjet!” (Matej

5,17)

Isus je postao posebno poznat po svojem izrazu: “Ali

ja vam kaæem!” On je dobro poznavao starozavjetnu

objavu. U svojem obraÊanju Isus bi prvo citirao staro-

zavjetnu objavu, a zatim bi rekao: “Ali ja vam kaæem!”

Naizgled djeluje da Isus ukida starozavjetnu objavu i

objavljuje ljudima novi zakon. Pogledajmo prvu takvu

izjavu i provjerimo je li tako:

“»uli ste da je reËeno starima: Ne ubij! Tko ubije,

bit Êe podvrgnut sudu. A ja vam kaæem: Svaki koji se

srdi na brata svoga, bit Êe podvrgnut sudu. A tko bratu

rekne ‘Glupane!’, bit Êe podvrgnut VijeÊu. A tko reËe:

‘LuaËe!’, bit Êe podvrgnut ognju paklenomu. Ako da-

kle prinosiπ dar na ærtvenik pa se ondje sjetiπ da tvoj

brat ima neπto protiv tebe, ostavi dar ondje pred ærtve-

nikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda doi i

prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si joπ s

njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac

tamniËaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kaæem

ti, neÊeπ iziÊi odande dok ne isplatiπ do posljednjeg

novËiÊa.” (Matej 5,21-26)

©to je Isus ovdje ukinuo? Ovdje je rijeË o zapovijedi

iz Dekaloga: “Ne ubij!” Ne samo da Isus ne ukida zapo-

vijed, nego je drastiËno proπiruje. Prema Njegovoj su

moralnosti naËini kako je moguÊe ubiti Ëovjeka dale-

ko πiri nego samo fiziËko ubojstvo. Isus kaæe da se Ëo-

vjeka moæe ubiti i rijeËima — pogrdnim izrazima, ljut-

njom.

©to Isus savjetuje onima koji ubijaju rijeËima, pogr-

dnim nazivima ili ljutnjom? On kaæe da dar takve osobe

Bogu nije mio. Ne moæemo davati Bogu i pritom govoriti

da Ga ljubimo, a istodobno biti u svai s naπim bliæ-



njima (1. Ivanova 4,20). Ako ljubimo Boga, onda se naπa

ljubav prema Bogu odraæava i na naπe meuljudske od-

nose. Ako æelimo donijeti dar Bogu, a znamo da smo

u zavadi s nekim, Isus nas upuÊuje da se prvo pomirimo

s tom osobom pa Êe tek tada naπ dar biti Bogu mio.

Isusova novozavjetna moralnost daleko je πira i obu-

hvatnija nego starozavjetna. Isus ne ukida starozavjet-

nu moralnost, nego je proπiruje. »itamo sljedeÊu Kri-

stovu izjavu koja poËinje izrazom “ali ja vam kaæem”:

“»uli ste da je reËeno: Ne Ëini preljuba! A ja vam

kaæem: Tko god s poæudom pogleda æenu, veÊ je s njo-

me uËinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablaænja-

va, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propa-

dne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baËeno

u pakao. Ako te desnica tvoja sablaænjava, odsijeci je i

baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova,

nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. ReËeno je tako-

er: Tko otpusti svoju æenu, neka joj dade otpusnicu.

A ja vam kaæem: Tko god otpusti svoju æenu — osim

zbog bludniπtva — navodi je na preljub i tko se god

otpuπtenom oæeni, Ëini preljub.” (Matej 5,27-32)

©to Isus ovdje ukida? On produbljuje starozavjetni

zakon. On redefinira znaËenje preljuba. Za Isusa pre-

ljub nije samo tjelesni Ëin, nego se on dogaa veÊ u

mislima. Ako te tvoje oËi navode na preljub, iskopaj

ih, kaæe Isus. Isus se zalaæe za najviπi moguÊi oblik mo-

ralne ËistoÊe. Njegov nauk ne ukida nijednu staroza-

vjetnu zapovijed, nego ih radikalno proπiruje.

Zatim govori o rastavi braka. Koje sve razloge Isus

navodi za rastavu? Samo jedan jedini: braËnu nevjeru

— bludniπtvo! Dakle, samo ako je u brak dvoje ljudi

uπla treÊa osoba. Meutim, koje sve razloge ljudi danas

navode za rastavu? Nismo “kompatibilni”, financije, bra-

Ëni drug viπe nije toliko privlaËan… Nijedan od ovih

45

razloga ne bi proπao kod Isusa. On je radikalan. Nje-

gova moralnost traæi viπe. Nadalje, Isus kaæe:

“»uli ste da je reËeno: Oko za oko, zub za zub! A

ja vam kaæem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne

li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu

tko bi se htio s tobom parniËiti da bi se domogao tvo-

je donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili

jednu milju, poi s njim dvije. Tko od tebe πto zaiπte,

podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoÊe da mu

pozajmiπ.” (Matej 5,38-42)

Mnogi se pitaju kako je starozavjetni Zakon koji su

Izraelci primjenjivali u okrutnim pustinjskim uvjetima

mogao biti tako strog: “Oko za oko, zub za zub!” Me-

utim, πto reÊi na Isusovu primjenu? Udari li te tko

po desnom obrazu, nemoj traæiti osvetu, nego mu ok-

reni i lijev obraz. Kad ti netko æeli uzeti koπulju, daj

mu i ogrtaË. Tko te prisiljava da mu nosiπ teret jednu

milju, nosi mu dvije milje. ©to je teæe: osvetiti se ili

trpjeti nepravdu? Isusovo mjerilo moralnosti izuzetno

je visoko — ne gledati na svoju korist, nego korist dru-

gih. I na kraju, kao vrhunac Kristovih izjava “ali ja vam

kaæem”, slijede rijeËi:

“»uli ste da je reËeno: Ljubi svoga bliænjega, a mrzi

neprijatelja. A ja vam kaæem: Ljubite neprijatelje, mo-

lite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca

koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izla-

zi nad zlima i dobrima i da kiπa pada pravednicima i

nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, ka-

kva li vam plaÊa? Zar to isto ne Ëine i carinici? I ako

pozdravljate samo braÊu, πto osobito Ëinite? Zar to isto

ne Ëine i pogani? Budite dakle savrπeni kao πto je sa-

vrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,43-48)

Ljubiti svoje neprijatelje i moliti se za one koji nas

progone! Kristova moralnost je na sasvim drugoj, na-



ma gotovo neshvatljivoj razini. Isus æeli da naπa moral-

nost dosegne razinu na kojoj se neÊemo optereÊivati

mrænjom. Mrænja je teret koji prvenstveno izjeda iznu-

tra onoga koji mrzi, a malo moæe naπkoditi onomu tko

je predmet mrænje. Isus æeli da budemo slobodni od

tog tereta i da æivimo daleko kvalitetnijim æivotom.

Dakle, Kristova moralnost ukljuËuje starozavjetnu

moralnost, ali ide dalje od nje i postavlja daleko viπa

mjerila koja se mnogima od nas Ëine praktiËno nedo-

stiænima. Zaπto Isus postavlja tako visoka mjerila? On

æeli da krπÊani daju poseban okus ovom druπtvu. Isus

o tome govori na sljedeÊi naËin: “Vi ste sol zemlje. Ali

ako sol obljutavi, Ëime Êe se ona osoliti? Nije viπe ni

za πto, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.”

(Matej 5,13)

Isus nas poziva da budemo sol druπtvu u kojem se

nalazimo — da mu dajemo poseban okus. Ako æivimo

prema Kristovim mjerilima moralnosti, mi Êemo biti

sol druπtvu i davati mu posebnu aromu. Isus onima

koji slijede Njegova mjerila moralnosti ne obeÊava la-

godan æivot, ali im izriËe posebne blagoslove:

“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo ne-

besko! Blago oæaloπÊenima: oni Êe se utjeπiti! Blago krot-

kima: oni Êe baπtiniti zemlju! Blago gladnima i æedni-

ma pravednosti: oni Êe se nasititi! Blago milosrdnima:

oni Êe zadobiti milosre! Blago Ëistima srcem: oni Êe

Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni Êe se sinovima

Boæjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti:

njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas —

zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slaæu protiv

vas! Radujte se i kliËite: velika je plaÊa vaπa na nebesima!

Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Matej 5,3-12)

Moralnost ima cijenu! Meutim, onima koji æive pre-

ma Kristovim moralnim mjerilima, obeÊani su poseb-

47

ni blagoslovi. Njima je obeÊano da Êe biti stanovnici

nebeskog kraljevstva. Zaπto upravo njima? Zato πto u

nebesko kraljevstvo neÊe uËi nitko tko bi tamo reme-

tio radost, mir i moralnost svijeta koji Bog priprema

svojim vjernima. Tko god je spreman za visoka mje-

rila, provodit Êe vjeËnost u Boæjem kraljevstvu. Isus

kaæe: “Radujte se i veselite se, jer vas Ëeka velika na-

grada!”

RedefinirajuÊi moralna mjerila svojeg vremena, ko-

ga je Isus prvenstveno imao u vidu? On je istupao ovako

radikalno prvenstveno zbog toga πto su moralni uËi-

telji Njegova vremena — farizeji i pismoznanci — zaka-

zali. Pogledajmo kakvim rijeËima Isus opisuje njihovu

moralnost: “Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci

iz Jeruzalema govoreÊi: ‘Zaπto tvoji uËenici prestupaju

predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!’ On im odgo-

vori: ‘A zaπto vi prestupate zapovijed Boæju radi svoje

predaje? Ta reËe Bog: Poπtuj oca i majku! I: Tko proku-

ne oca ili majku, smrÊu neka se kazni! A vi velite:

‘Rekne li tko ocu ili majci: PomoÊ koja te od mene

ide neka bude sveti dar, ne treba da poπtuje oca svoga

ni majku svoju.’ Tako dokinuste rijeË Boæju radi svoje

predaje. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Na-

rod me ovaj usnama Ëasti, a srce mu je daleko od mene.

Uzalud me πtuju nauËavajuÊi nauke — uredbe ljudske.’”

(Matej 15,1-9)

Farizeji upiru prstom u Isusa i zamjeraju Mu πto svoje

uËenike nije nauËio prati ruke prije jela. Ovdje nije

rijeË o higijeni, nego o tradicionalnom obrednom pra-

nju. Meutim, za farizeje Isus ima protupitanje: “Zaπto

vi krπite petu zapovijed Dekaloga i ne ukazujete du-

æno poπtovanje ocu i majci?” Isus ovdje uzdiæe Deset

zapovijedi! Naime, farizeji i æidovska vjerska elita smi-

slili su zakon po kojem se djeca nisu duæna brinuti za



roditelje ako oznaËe roditeljsko nasljedstvo darom koji

pripada Bogu. ©to Isus kaæe o ovakvom “bogobojaznom”

obiËaju? Je li ovakvo πto moralno? “Licemjeri, uzalud

mislite da me πtujete kad nauËavate zapovijedi ljudske!”

Isus uzdiæe Deset zapovijedi kao mjerilo moralnosti. U

skladu s tim, On upuÊuje poseban ukor onima koji na-

vode druge na grijeh i na krπenje Boæjeg zakona:

“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih

najmanjih πto vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o

vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu mor-

sku. Jao svijetu od sablazni! Neizbjeæivo dolaze sablazni,

ali jao Ëovjeku po kom dolazi sablazan.” (Matej 18,6-7)

Navoditi druge na grijeh opasan je Ëin. Tko drugo-

ga navede na grijeh, bolje bi mu bilo da se nije rodio.

Pritom posebna odgovornost poËiva na narodnim vo-

ama koji vode Ëitav narod u propast. Isus opominje

voe svojeg vremena jer su izgubili moralni kompas.

Nadalje Isus kritizira pravednost farizeja. Naime, ako

je itko bio naizgled pravedan u æidovskom druπtvu, onda

su to bili farizeji. Nitko se ne bi usudio kritizirati njihovu

pravednost jer je njihova pravednosti bila mjerilo koje

je svatko trebao dostiÊi. Pogledajmo πto Isus kaæe o nji-

hovoj pravednosti:

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namiru-

jete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuπtate

najvaænije u Zakonu: pravednost, milosre, vjernost. Ovo

je trebalo Ëiniti, a ono ne propuπtati. Slijepe voe! Ci-

jedite komarca, a gutate devu!” (Matej 23,23-24)

Isus ovdje govori o desetini — desetom dijelu prihoda

koji je odreen Bogu. On ne kaæe da desetinu ne treba

davati, ali uzdiæe vrijednosti koje su farizeji zanemari-

li: pravednost, milosre i vjernost. To su istinski trajne

vrijednosti koje Isus istiËe. Zbog zanemarivanja istin-

skih vrijednosti Isus farizeje naziva slijepim voama.

49

Kako slijepac moæe voditi? Upravo ovako kako farizeji

vode narod — u propast. Isus nastavlja:

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! »istite

Ëaπu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeæa i po-

hlepe. Farizeju slijepi! OËisti najprije nutrinu Ëaπe da

joj i vanjπtina bude Ëista. Jao vama, pismoznanci i fari-

zeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana

izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvaËkih kostiju i

svakojake neËistoÊe. Tako i vi izvana ljudima izgledate

pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.” (Ma-

tej 23,25-28)

Farizeji su Ëisti izvana, dok su iznutra puni otimaËi-

ne, pohlepe i sebiËnosti. Isus ih naziva obijeljenim gro-

bovima koji su puni mrtvaËkih kostiju. Nije li ovo straπna

usporedba za ljude koji su se smatrali ugledom dru-

πtva? Lijepo ureeni izvana, doimaju se uredno i Ëisto,

a iznutra su pokvareni? Kako je s nama? ©to bi Isus

rekao kad bi pogledao u naπ æivot? Bi li imao bolje

rijeËi za nas? Koja su naπa moralna mjerila? Je li naπ

æivot ispunjen pravednoπÊu, milosrem i vjernoπÊu? U

sljedeÊim poglavljima govorit Êemo o ovim vrijedno-

stima.

Na kraju zavrπimo s pozitivnim primjerom Ëovjeka

kojeg je susret s Kristovim moralnim mjerilima pro-

mijenio iz korijena. Naime, rijeË je o Ëovjeku koji je

varao i krao cijelog æivota. Meutim, kad se sreo s Ëi-

stoÊom Kristove moralnosti, nije joj mogao odoljeti. Iz-

vjeπtaj o ovom dogaaju nalazimo u Luki 19,1-10:

“I ue u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto Ëovjeka

imenom Zakej. Bijaπe on nadcarinik, i to bogat. Æelio

je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaπe od mnoπtva jer

je bio niska stasa. PotrËa naprijed, pope se na smokvu

da ga vidi jer je onuda imao proÊi. Kad Isus doe na

to mjesto, pogleda gore i reËe mu: ‘Zakeju, æurno sii!



Danas mi je proboraviti u tvojoj kuÊi.’ On æurno sie

i primi ga sav radostan. A svi koji to vidjeπe stadoπe

mrmljati: ‘»ovjeku se greπniku svratio!’ A Zakej usta i

reËe Gospodinu: ‘Evo, Gospodine, polovicu svog ima-

nja dajem siromasima! I ako sam koga u Ëemu preva-

rio, vraÊam Ëetverostruko.’ ReËe mu na to Isus: ‘Danas

je doπlo spasenje ovoj kuÊi jer i on je sin Abrahamov!

Ta Sin »ovjeËji doe potraæiti i spasiti izgubljeno!’”

Zakej je bio carinik, a carinici su bili omraæeni u

Æidova. Radili su za okupatore — Rimljane. Oni su sa-

kupljali porez od naroda i predavali ga rimskim vlasto-

drπcima. Pri prikupljanju poreza bilo je dovoljno pro-

stora za varanje. Tako su se carinici osobno bogatili.

Dok su farizeji bili najugledniji Ëlanovi druπtva, cari-

nici su bili najneugledniji. Dok su farizeji smatrani naj-

veÊim pravednicima, carinici su smatrani najveÊim gre-

πnicima. Meutim, Isus zna Ëitati ljudsko srce. On je

poznavao i srca farizeja. Njemu je bilo jasno da je pra-

vednost farizeja samo maska, dok je isto tako znao da

ima iskrenih greπnika koji traæe pokajanje i æele æivje-

ti moralnim æivotom.

Jedan od takvih bio je Zakej. On nije bio samo obiËni

carinik, nego je bio cariniËki starjeπina. Na tom polo-

æaju stvarno se mogao obogatiti varajuÊi brojne ljude

tijekom sluæbe. On je bio svjestan svojeg grijehom upr-

ljanog æivota i nepravdi koje je poËinio. Zakej je Ëeznuo

za promjenom, æelio je æivjeti moralno. On obeÊava po-

lovinu svojeg imanja na dar. Razdijelit Êe polovinu svojeg

imanja siromaπnima. Uz to, od preostale polovine Za-

kej æeli namiriti sve koje je tijekom æivota prevario. Vratit

Êe im ne dvostruko, nego Ëetverostruko! ©to mislite,

koliko je moralo biti Zakejevo bogatstvo da je od sa-

mo polovine imanja mogao Ëetverostruko namiriti sve

svoje prijevare? OËito se svojim poslom dobro oboga-

51

tio. Meutim, novac i materijalno blagostanje nisu ga

uËinili sretnim. On æeli slijediti Kristova moralna mje-

rila i time uzdiÊi svoj æivot na sasvim drugu razinu,

unijeti u njega sasvim novu kvalitetu.

Zakej je primjer osobe koja je razumjela i prigrlila

Kristova moralna mjerila i zatim æivjela prema njima.

Kako je s nama danas? Kalkuliramo li mi? Vladamo li

se prema Kristovim mjerilima kada to odgovara nama,

a zatim u drugim trenucima kad nam je na korist, na-

kratko odlutamo? Isus kaæe da je nemoguÊe sluæiti dvojici

gospodara (Matej 6,24). On æeli da sluæimo Njemu, da

u Bibliji traæimo nadahnuÊe za svoje djelovanje i da ti-

me naπ æivot dobije novu kvalitetu. Moja je æelja da

svatko od nas iskusi tu novu kvalitetu.



4. Povratak ljubavi

Ovim poglavljem dolazimo do vrijednosti koja je Isusu

Kristu bila najvaænija. Za Njega nije bilo niËeg vredni-

jeg od ljubavi, pa slobodno moæemo reÊi da je Njemu

ona bila primarna vrijednost. Dok je Isusu ljubav naj-

veÊa vrijednost, druπtvu u kojem æivimo efikasnost i

profit su iznad svega. ©to ljubav Ëini najveÊom vrijed-

noπÊu? Kako ova najveÊa Kristova vrijednost moæe unijeti

novu kvalitetu u naπ æivot?

Pogledajmo prvo kako rjeËnici definiraju rijeË “lju-

bav”: “Ljubav je osjeÊaj ili iskustvo povezano s jakom

privræenoπÊu i naklonoπÊu. ... RijeË ljubav moæe se od-

nositi na razliËite osjeÊaje, stanja i stavove poËevπi od

opÊe ugode, pa sve do snaæne meuosobne privlaËno-

sti. ... RazliËitost koriπtenja i znaËenja, kombinirana sa

sloæenoπÊu osjeÊaja koji su ukljuËeni, Ëine ljubav u us-

poredbi s drugim osjeÊajnim stanjima neobiËno teπkom

za definiranje.” (en.wikipedia.org)

Moæemo reÊi da je problem s rijeËju “ljubav” u naπem

i mnogim drugim jezicima u tome πto mi tu jednu ri-

jeË rabimo za cijeli niz razliËitih znaËenja. Ljubav pre-

ma nogometu, prema domovini ili prema osobi izra-

æava se istom rijeËju, iako je rijeË o drugaËijoj vrsti

osjeÊaja u svakom pojedinom sluËaju. Zato je grËki jezik

razvio najmanje tri razliËita izraza za ljubav: agape, filia

i eros. Ova tri izraza opÊenito oznaËavaju tri aspekta

ljubavi: prema Bogu, prema bliænjima i prema braËnom

53

drugu, iako se ovi izrazi mogu i preklapati. Svaka od

tih ljubavi u naπem je ljudskom iskustvu drugaËijeg in-

tenziteta, drugaËije se izraæava i budi drugaËije osje-

Êaje. Stoga se kod opÊenite uporabe pojma “ljubav” mo-

æemo zbunjeno pitati o kakvoj vrsti ljubavi zapravo go-

vorimo.

Uz to, danas imamo inf laciju pojma ljubavi. Prave,

istinske, tople ljudske ljubavi sve je manje. Ljudi Êe vam

teπko uËiniti uslugu iz Ëiste ljubavi — viπe Êe to biti iz

koristoljublja. Dakle zbog neke buduÊe koristi od vas.

©toviπe, ljubav se prodaje za novac. Zatim, ljubav pro-

daje nove proizvode. Mediji su otkrili da uz dobru re-

klamu mora iÊi oskudno odjevena djevojka, a novine

ili Ëasopisi bez fotografija goliπavih djevojaka slabo se

prodaju. Inf lacija pojma “ljubavi” naπa je druπtvena sva-

kodnevica.

Nekad se roditeljski dom smatralo sigurnim mjestom

gdje se u okviru obitelji doæivljava istinska ljubav. Me-

utim, danas je Ëak i dom, odnosno obitelj kao osnovna

jedinica druπtva, opasno nagriæena. Rastave brakova sva-

kidaπnja su pojava, a samohrane majke druπtveni stan-

dard. Istinska trajna ljubav gotovo da je izumrla u na-

πem druπtvu. Kamo iÊi kako bismo je naπli?

U prekrasnoj dolini podno Anda æivjelo je mirolju-

bivo pleme. Jednog je dana skupina pljaËkaπa koja se

skrivala u planinama, napala selo. Meu otetim plije-

nom naπlo se i jedno dijete pa su i njega poveli sa so-

bom u planinu. Ljudi iz doline nisu znali kako doÊi

do djeËaka jer u stjenovita bespuÊa nije vodio nikakav

put, a ni tragova nije bilo. Ipak, poslali su skupinu svojih

najboljih ratnika da pronau dijete i vrate ga natrag.

Ljudi su pokuπavali sad na jedan, sada na drugi naËin;

penjali su se lijevom, pa desnom stranom. Meutim,

ni nakon nekoliko dana mukotrpna truda nisu daleko

POVRATAK LJUBAVI •


odmaknuli. Vidjevπi da su potpuno nemoÊni i da im

je trud uzaludan, odluËili su se vratiti natrag neobavljena

posla. Iznenada su ugledali djetetovu majku kako silazi

s planine koju oni nisu mogli prijeÊi. Na leima je nosila

svojeg sina. Ljudi su je u Ëudu upitali: “Kako si uspjela

ono πto naπi najbolji ratnici nisu mogli?” Æena je sleg-

nula ramenima i odvratila: “Nije to bilo njihovo dijete.”

Da bismo naπli istinsku, pravu ljubav, ne moramo

iÊi u podnoæje Anda. Dovoljno je otvoriti Bibliju, upo-

znati se s Isusom Kristom i Njegovim nauËavanjem. On

je posebnu pozornost pridavao ljubavi i tako je æivio.

U sljedeÊem dogaaju Isus Êe u prvi plan staviti upra-

vo ljubav: “Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji

je sluπao njihovu raspravu. Vidjevπi da im je dobro od-

govorio, upita ga: ‘Koja je zapovijed prva od sviju?’ Isus

odgovori: ‘Prva je: Sluπaj, Izraele! Gospodin Bog naπ

Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega

iz svega srca svojega, i iz sve duπe svoje, i iz svega

uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga

bliænjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veÊe

od tih.’” (Marko 12,28-31)

KljuËna je ljubav prema Bogu i ljubav prema bli-

ænjima. Novi zavjet objavljuje Boga ljubavi i milosti, dok

Stari zavjet objavljuje Boga srdæbe i gnjeva. Je li to stvar-

no tako? Odakle Isusu ideja da svede Deset Boæjih za-

povijedi na jednu rijeË — ljubav? Je li ovo bilo neπto

revolucionarno novo πto nitko prije nikada nije Ëuo?

Je li toËno da Stari zavjet ne poznaje ljubav kao pojam?

»injenica je da Isus ovdje izravno navodi starozavjetne

rijeËi. On govori Æidovima svojeg vremena koji su od

malih nogu uËili u mjesnim sinagogama kao glavni pred-

met — Toru — pet Mojsijevih knjiga. Toru se u ono

doba moglo ponijeti kuÊi samo upamÊenu u glavi. Stoga

su Æidovi u sinagogama uËili Toru napamet. Kad Isus

55

citira starozavjetne rijeËi: “Ljubi Gospodina Boga svo-

jega iz svega srca svojega”, Æidovi koji Ga sluπaju au-

tomatski znaju nastaviti rijeËi iz Ponovljenog zakona 6.

Mi moæda ne znamo da se tamo nalaze zapisane te ri-

jeËi, ali Æidovima je kristalno jasno da Isus kao odgovor

na knjiæevnikovo pitanje citira Toru: “»uj, Izraele! Jahve

je Bog naπ, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga,

svim srcem svojim, svom duπom svojom i svom sna-

gom svojom!” (Ponovljeni zakon 6,4.5)

Stari zavjet poznaje pojam ljubavi i on jasno propi-

suje ljubav. Isus je svojom sluæbom i propovijedanjem

vraÊao narod na zanemarene vrijednosti. U prethodnom,

petom poglavlju Ponovljenog zakona, citira se joπ jed-

nom Deset Boæjih zapovijedi. Zato se i cijela knjiga zove

Ponovljeni zakon jer ponavlja bitne stvari koje su veÊ

napisane u Tori. Nakon πto je u petom poglavlju izne-

sen Dekalog, πesto poglavlje donosi rijeËi koje saæimaju

prve Ëetiri zapovijedi. Naime, prve Ëetiri zapovijedi ure-

uju naπ odnos s Bogom. Odnos Ëovjeka prema Bogu

treba biti ispunjen osjeÊajem ljubavi. Kako je saæeto

preostalih πest zapovijedi koje ureuju naπ odnos pre-

ma Ëovjeku? Ovdje se Isus koristi citatom iz Levitskog

zakonika 19,18: “Ne osveÊuj se! Ne gaji srdæbe prema

sinovima svoga naroda. Ljubi bliænjega svoga kao sa-

moga sebe. Ja sam Jahve!“

Jeste li iznenaeni pojavljivanjem ovakvih tipiËnih

novozavjetnih rijeËi u Starome zavjetu? Osobno moram

priznati da sam bio iznenaen vidjevπi ove Kristove ri-

jeËi usred Mojsijevih knjiga zapisanih oko 1400 godi-

na prije Krista. Nije li Stari zavjet pun srdæbe i gnje-

va, dok Novi zavjet donosi ljubav? Nije li Isus donio

neπto bitno novo, neπto πto prije nije postojalo? Jest,

Isus je radikalizirao zahtjeve Staroga zavjeta, ali u pi-

tanju ljubavi On samo upuÊuje na zaboravljene i zane-



marene vrijednosti. Time Isus joπ jednom upuÊuje na

vaænost starozavjetne objave pri definiranju krπÊanskih

vrijednosti.

Kako Êe pismoznanac koji je Isusu postavio pitanje

reagirati na ovaj Kristov odgovor? “Nato Êe mu pismo-

znanac: ‘Dobro, uËitelju! Po istini si kazao: On je jedini,

nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca,

iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bliænjega kao

sebe samoga — viπe je nego sve paljenice i ærtve.’ Kad

Isus vidje kako je pametno odgovorio, reËe mu: ‘Nisi

daleko od kraljevstva Boæjega!’ I nitko se viπe nije usu-

ivao pitati ga.” (Marko 12,32-34)

Ljubiti Boga, kaæe pismoznanac, vrijedi viπe od svih

paljenica i drugih ærtava. MoguÊe je toËno ispuniti slovo

Zakona, izvrπiti sve obredne propise — bez ljubavi. Ako

ljubav nije sastavni dio i osnovna pokretaËka snaga krπ-

Êanina, onda nikakve ærtve ne koriste. ©to Isus odgovara

ovom pismoznancu? “Nisi daleko od kraljevstva Boæjeg!”

Kraljevstvo Boæje zasniva se na naËelu ljubavi. Os-

novna vrijednost Boæjeg kraljevstva jest ljubav. Onaj tko

danas ovdje na Zemlji njeguje ljubav kao osnovnu vri-

jednost Boæjeg kraljevstva, spreman je veÊ danas za nje-

ga. Jednako tako, onaj tko ne njeguje ljubav, nije spre-

man za kraljevstvo. Osnovna znaËajka stanovnika Bo-

æjeg kraljevstva jest ljubav. Stoga je posebno bitno da

se kao krπÊani dobro upoznamo s ovom vrijednoπÊu i

da je primjenjujemo u æivotu. Pogledajmo kako Isus u

evaneljima nadalje definira ljubav: “I kako æelite da

ljudi vama Ëine, tako Ëinite i vi njima.” (Luka 6,31)

Je li i ovo starozavjetni citat? Ovo je takozvano “zlatno

pravilo”. Ovakvog pravila nema u Starom zavjetu. Dakle,

moæemo reÊi da je ovdje Isus izrekao neπto izvorno i

novo. Meutim, ovo se pravilo nadovezuje na Levitski

zakonik 19,18 koji smo Ëitali malo prije: “Ljubi bliænjega

57

svojega kao samoga sebe!” Ako ljubimo bliænjega kao

samoga sebe, onda Êemo Ëiniti drugima onako kako

bismo æeljeli da se nama Ëini.

Zanimljivo je da su rabini Isusova vremena pozna-

vali sliËno pravilo, ali je ono kod njih imalo nijeËnu

formulaciju: “©to ne æeliπ da Ëine tebi ljudi, nemoj niti

ti njima Ëiniti!” Ovakva uredba Ëini ljude pasivnima:

Nemojte Ëiniti! Meutim, Isus je radikalan zato πto po-

kreÊe ljude na akciju: πto æeliπ da ljudi tebi Ëine, Ëiniti

ti prvi njima! Ljubav koju Isus zastupa pokreÊe na ak-

ciju i πirenje dobra. Kako Isus dalje nastavlja ovo zla-

tno pravilo? “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li

vam uzdarje? Ta i greπnici ljube ljubitelje svoje. Jedna-

ko tako, ako dobro Ëinite svojim dobroËiniteljima, kakvo

li vam uzdarje? I greπnici to isto Ëine.” (Luka 6,32-33)

Isus ovdje kritizira rabinsku pasivnost. Narodni uËi-

telji, rabini Kristova vremena zahtijevali su da se ne

Ëine negativne stvari. Meutim, Isus potiËe ljude da

budu pozitivi — da Ëine dobro! I greπnici ljube one koji

njih ljube! I greπnici vraÊaju dobro za dobro. Meu-

tim, Isus æeli da krπÊani budu sol zemlji, da daju po-

sebnu aromu. »ineÊi dobro, πireÊi dobro, krπÊani veÊ

sada æive prema naËelima nebeskog kraljevstva na Ze-

mlji i promiËu njegove vrijednosti. Upravo je to i Isus

Ëinio tijekom svoje zemaljske sluæbe. Opis Njegove ze-

maljske sluæbe nalazimo u Mateju 4,23-25:

“I obilazio je Isus svom Galilejom nauËavajuÊi po

njihovim sinagogama, propovijedajuÊi Evanelje o Kra-

ljevstvu i lijeËeÊi svaku bolest i svaku nemoÊ u naro-

du. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili

su mu sve koji bolovahu od najrazliËitijih bolesti i pat-

nja — opsjednute, mjeseËare, uzete — i on ih ozdrav-

ljaπe. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola,

Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.”



Isus je aktivno Ëinio dobro. On nije pasivno sjedio

i Ëekao da se zlo ne dogodi. »inio je dobro i time πirio

granice nebeskog kraljevstva. On je svojim pozitivnim

djelovanjem zadobivao ljude za kraljevstvo. Bio je pro-

povjednik, lijeËnik i uËitelj. Bio je pun samilosti i ljubavi

za jednostavan narod. O Isusovom stavu prema jedno-

stavnom narodu Ëitamo u Mateju 9,36: “Vidjevπi mno-

πtvo, saæali mu se nad njim jer bijahu izmuËeni i ophr-

vani kao ovce bez pastira.”

Narod nije bio korektno pouËavan. Isus se nije ljutio

na narod niti mu se oπtro obraÊao. Meutim, s vjerskim

voama koji narod nisu pouËavali ispravno, veÊ su ga

vodili u propast, Isus je znao biti oπtar. Na njih se znao

Ëak i naljutiti. Njihov odnos prema hramu, srediπtu nji-

hove moÊi, bio je predmet Njegove posebne kritike.

Vidjevπi situaciju, Isus je puno pozornosti i ljubavi po-

sveÊivao jednostavnom narodu. PouËavao ih je vrijed-

nostima kraljevstva, usaivao im je ljubav u srce i time

πirio Boæje kraljevstvo.

Neposredno uoËi svojeg uhiÊenja, Isus u Evanelju

po Mateju govori svojim sljedbenicima o nebeskom kra-

ljevstvu. U svojim posljednjim savjetima On im iznosi

kakvi Êe biti kriteriji za ulazak u Boæje kraljevstvo: “Tada

Êe kralj reÊi onima sebi zdesna: ‘Doite, blagoslovljeni

Oca mojega! Primite u baπtinu Kraljevstvo pripravljeno

za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi

jesti; oæednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste

me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u

tamnici bijah i dooste k meni.’” (Matej 25,34-36)

Prema ovoj usporedbi, kriterij za ulazak u nebesko

kraljevstvo jesu milostiva djela ljubavi. O kakvim je mi-

lostivim djelima ljubavi ovdje rijeË? Nahraniti gladne,

napojiti æedne, primiti u goste siromaπne, obuÊi gole,

posjetiti bolesne, obiÊi zatvorenike. Sve su to vrlo prak-

59

tiËna djela ljubavi. Za ulazak u Boæje kraljevstvo nije

potrebna neka visoka teologija, teπki fakultet ili nedo-

stiæna diploma. Svatko moæe uÊi u Boæje kraljevstvo ako

pokazuje ljubav u svakidaπnjem æivotu.

Jesu li spaπeni uopÊe bili svjesni svojih djela? Jesu

li ih pomno brojili kako bi izraËunali jesu li zasluæili

kraljevstvo? Na ova pitanja Isus kaæe sljedeÊe: “Tada

Êe mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to

vidjesmo gladna i nahranismo te; ili æedna i napojismo

te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i

zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici

i doosmo k tebi?’ A kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista,

kaæem vam, πto god uËiniste jednomu od ove moje naj-

manje braÊe, meni uËiniste!’” (Matej 25,37-40)

Djela ljubavi koja Ëinimo spontano, proizlaze iz na-

πeg odnosa s Bogom. Kao krπÊani ne Ëinimo ih da bi-

smo se spasili, nego zato πto Boæja ljubav koju smo upo-

znali u Kristu izvire iz nas. KrπÊanin nije ni svjestan

da je uËinio neπto posebno. Jednostavno, to je njegov

naËin æivota i on ne moæe drugaËije. Boæja ljubav izvi-

re iz njega. Kad Ëinimo dobro najmanjima u druπtvu,

mi Ëinimo Bogu; mi tada doprinosimo πirenju Boæje

ljubavi u svijetu i πirenju nebeskoga kraljevstva.

Jesu li svi ljudi u Kristovu okruæenju shvaÊali vaæ-

nost pokazivanja ljubavi? Je li bilo ljudi koji su æivjeli

drugaËije? Ima li danas ljudi koji æive drugaËije? Svakako

da ih ima, a bilo ih je i u Kristovo vrijeme. Isusova

kritika bila je posebno usmjerena na vjersku elitu. Za-

πto baπ na njih? Oni su bili voe naroda. Na njih se

narod ugledao. Njih je narod oponaπao. Ako oni koji

su ugled naroda izgube moralni kompas, tko Êe onda

biti uzor narodu?

Narodni voe bili su toliko opsjednuti vlaπÊu da im

niπta drugo nije bilo bitno. Stoga su Isusovu kritiku



doæivjeli kao neposredan napad na svoj ugled. Umje-

sto da preispitaju sebe i promijene svoje ponaπanje,

umjesto da njeguju ljubav, Ëine suprotno. Umjesto lju-

bavi oni pokazuju duboku mrænju i prijezir. Ta mræ-

nja je spremna iÊi do kraja — do uniπtenja. Stoga oni

kuju plan kako se rijeπiti Isusa: “Stignu tako u Jeruza-

lem. On ue u Hram i stane izgoniti one koji su pro-

davali i kupovali u Hramu. MjenjaËima isprevrta stolo-

ve i prodavaËima golubova klupe. I ne dopusti da itko

iπta pronese kroz Hram. UËio ih je i govorio: ‘Nije li

pisano: Dom Êe se moj zvati Dom molitve za sve na-

rode? A vi od njega naËinili peÊinu razbojniËku!’ Kada

su za to doËuli glavari sveÊeniËki i pismoznanci, tra-

æili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je

sav narod bio oËaran njegovim naukom. A kad se uve-

Ëerilo, izlazili su iz grada.” (Marko 11,15-19)

Isus se ovdje umijeπao u zaradu vjerske elite. Bez

novca oni Êe ubrzo izgubiti ugled i vlast. Stoga je novac

neπto Ëega se nipoπto ne æele odreÊi. Isus ih je pret-

hodno veÊ kritizirao i mnogo toga im rekao. Ali sada

kad je dirnuo u njihov prihod, njima je jasno da Ga

moraju ubiti. Gdje je tu ljubav? Isus se umijeπao u hram-

sko poslovanje da bi olakπao obiËnom narodu sudjelo-

vanje u vjerskim obredima. Meutim, narodne voe ne

zanima puk, ne zanima ih ljubav prema slabima i ne-

moÊnima. Njih zanima samo novac.

Kako je u danaπnje vrijeme? ©to je veÊa vrijednost

u naπem druπtvu — ljubav ili novac? U kojem Êe smjeru

ljudi ulagati veÊe napore — u smjeru ljubavi ili u smjeru

novca? Ako nekome stanete na put nepoπtene ali uno-

sne zarade, kako Êe vas gledati? HoÊe li vas ljubazno

zamoliti da se sklonite ili Êe progovoriti oruæje i mrænja?

Isus je na vlastitoj koæi iskusio πto znaËi zauzeti se za

najmanje u druπtvu nasuprot gramzivim i nemilosrd-

61

nim narodnim voama. Nekoliko stranica dalje Ëitamo

njihov daljnji plan: “Za dva dana bijaπe Pasha i Bes-

kvasni kruhovi. Glavari sveÊeniËki i pismoznanci tra-

æili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se

govorilo: ‘Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna

naroda.’” (Marko 14,1-2)

Isusa Êe uhvatiti na prijevaru. Meutim, svjesni su

Njegove popularnosti. Svjesni su da to neÊe tek tako

proÊi. Stoga to ne æele uËiniti na samu Pashu. Naime,

Pasha je bio najveÊi æidovski blagdan. Za Pashu bi se

tisuÊe i tisuÊe Izraelaca slijevalo u Jeruzalem. Zbog Isu-

sove popularnosti bilo bi opasno poduzimati neπto pro-

tiv Njega kad su toliki hodoËasnici u gradu. Ubit Êe

Ga u neko zgodnije vrijeme. I stvarno, naπli su Judu

koji im je bio spreman otkriti Isusovo noÊno kretanje

i omoguÊiti Njegovo uhiÊenje u trenucima kad je na-

rod, za koji se Isus zauzimao, bezbriæno spavao. Nji-

hova je mrænja bila toliko duboka da ih niπta nije moglo

zaustaviti. Mrænja vjerskih voa Kristova vremena otje-

rala je Isusa na kriæ.

Kako je s nama danas? Ima li mjesta mrænji u naπem

srcu? Kako Kristova primarna vrijednost, ljubav, moæe

postati i naπa najveÊa vrijednost? ©to uËiniti kako bi

ljubav bila pokretaËka snaga za sva naπa djela? Vidjeli

smo u ovom poglavlju da bez istinske ljubavi koja zra-

Ëi iz nas i proizvodi djela ljubavi, nema nebeskog kra-

ljevstva. I Kristovi suvremenici znali su se zapitati: Kako

u æivotu pokazivati ljubav? O jednom takvom pitanju

Ëitamo u Luki 10,25-28: “I gle, neki zakonoznanac usta

i, da ga iskuπa, upita: ‘UËitelju, πto mi je Ëiniti da æivot

vjeËni baπtinim?’ A on mu reËe: ‘U Zakonu πto piπe?

Kako Ëitaπ?’ Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga

svojega iz svega srca svoga, i svom duπom svojom, i

svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga



bliænjega kao sebe samoga!’ ReËe mu na to Isus: ‘Pravo

si odgovorio. To Ëini i æivjet Êeπ.’”

Koji recept za ulazak u nebesko kraljevstvo daje ovaj

Ëovjek? Ljubi Gospodina Boga svojega i ljubi svojega

bliænjega kao samoga sebe! On dobro zna πto je kriterij.

On ne pita zato πto ne bi znao. Pita zato πto bi æelio

lakπi put. Nudi li mu Isus lakπi put? Ne! On kaæe: Pravo

si rekao — idi i Ëini tako! Meutim, Ëovjek ima i pot-

pitanje za Isusa: “Ali hoteÊi se opravdati, reËe on Isu-

su: ‘A tko je moj bliænji?’” (Luka 10,29)

Mislite li da ovaj Ëovjek nije znao tko je njegov bli-

ænji? On jednostavno nije æelio znati tko mu je bliænji.

Opravdavao se da ne moæe Ëiniti djela ljubavi zato πto

ljudi koji su u potrebi oko njega nisu njegovi bliænji.

Jesmo li sebe nekada zatekli u opravdavanju svojega

vlastitog nemara prema ljudima u potrebi? Jednostav-

no kaæemo: Ovaj je u potrebi zato πto je rastroπan, pija-

nica ili ovisnik. Pa neÊu ja valjda odobravati njegovu

ovisnost time πto Êu mu pomoÊi, druæiti se s njim, po-

kazati mu ljubav. On ne zasluæuje moju ljubav. Ne za-

sluæuje niËiju ljubav, a s obzirom na to da nije moj bli-

ænji, moju najmanje.

Lako je naÊi opravdanje za pasivnost. Meutim, Isus

kao pozitivan primjer istiËe one koji su bili aktivni, one

koji su bili spremni nahraniti gladne, napojiti æedne,

primiti u goste siromaπne, obuÊi gole, posjetiti bole-

sne i obiÊi zatvorenike (Matej 25,34-40). Nema oprav-

danja za pasivnost. Istinska se ljubav pokazuje na dje-

lu; a ako nema djela, onda to i nije ljubav. Isus ovo

ilustrira usporedbom:

“Isus prihvati i reËe: ‘»ovjek neki silazio iz Jeruzalema

u Jerihon. Upao meu razbojnike koji ga svukoπe i iz-

raniπe pa odoπe ostavivπi ga polumrtva. SluËajno je onim

putem silazio neki sveÊenik, vidje ga i zaobie. A tako

63

i levit: prolazeÊi onuda, vidje ga i zaobie. Neki Sama-

rijanac putujuÊi doe do njega, vidje ga, saæali se pa

mu pristupi i povije rane zalivπi ih uljem i vinom. Za-

tim ga posadi na svoje æivinËe, odvede ga u gostinjac

i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade

ih gostioniËaru i reËe: Pobrini se za njega. Ako πto viπe

potroπiπ, isplatit Êu ti kad se budem vraÊao. ©to ti se

Ëini, koji je od ove trojice bio bliænji onomu koji je

upao meu razbojnike?’ On odgovori: ‘Onaj koji mu

iskaza milosre.’ Nato mu reËe Isus: ‘Idi pa i ti Ëini

tako!’” (Luka 10,30-37)

“Idi pa i ti Ëini tako!” Ovom Ëovjeku nije potrebno

niπta dodatno objaπnjavati. Jednostavna usporedba uklo-

nila je sva pitanja. Vjerska elita Kristova vremena, sve-

Êenik i levit, nisu postupili kako bi se oËekivalo. A Sa-

marijanac, tko je bio on? Bio je bio pripadnik omra-

æenog naroda kojeg tadaπnji Æidovi nisu ni pozdravlja-

li, a kamoli da bi im iskazivali ljubav. Meutim, ovaj

omraæeni neprijatelj iskazuje ljubav Æidovu u nevolji.

Dok ga njegovi zaobilaze, omraæeni Samarijanac se spu-

πta na koljena, podiæe unesreÊenoga na svoje magare,

odvodi ga u gostionicu i plaÊa za njega sve troπkove.

Jesam li spreman spustiti se na svoja koljena za Ëo-

vjeka u potrebi u mojem okruæenju? Jesam li spreman

pokazati ljubav, brigu i paænju? Ljubav je za Isusa pri-

marna vrijednost. Ako ona nije praktiËno vidljiva u æi-

votu krπÊanina, onda se treba zapitati nosi li on s pra-

vom to ime. Isus æeli da ljubav prirodno zraËi iz nas i

da se tako Boæje kraljevstvo veÊ danas πiri u naπem dje-

lokrugu. Neka nam Bog pomogne da budemo ukljuËe-

ni u πirenje ljubavi kako bismo tako pomogli joπ mnogi-

ma i ukazali im na Boga koji ih voli!



5. Povratak milosti

Isus nudi vrijednosti koje Êe naπe uobiËajeno æivlje-

nje oplemeniti i dovesti na zavidnu razinu. ©to On sve

nudi? Dosad smo obradili nekoliko vrijednosti, a prva

meu njima bila je pouzdanost. Jedini pouzdani temelj

za Isusa bila je Boæja rijeË — Biblija. On je gradio na

njoj i upuÊuje i nas da u njoj traæimo pouzdani temelj.

Zatim, u vezi s materijalnom i financijskom sigurnoπÊu,

Isus æeli da se oslonimo na Boga da Êe On zadovoljiti

sve naπe potrebe. U vezi s moralnoπÊu Isus upuÊuje

na starozavjetna mjerila koja proπiruje, obogaÊuje i po-

ziva nas da ih prihvatimo kako bi unijela novu kvalitetu

u naπ æivot. I na kraju, On upuÊuje na ljubav kao pri-

marnu vrijednost na kojoj se temelji Njegovo kraljev-

stvo. Ljubav Êe oplemeniti sve ostale naπe vrijednosti

i pripremiti nas za nebesko kraljevstvo.

Vrijednost koja prirodno proistjeËe iz ljubavi jest mi-

lost. Milost je vrijednost koju Bog nama daje i poka-

zuje, ali istodobno æeli da i mi njegujemo milost i po-

kazujemo je prema ljudima oko nas. Zbog Ëega je mi-

lost toliko znaËajna vrijednost da bismo joj posvetili

cijelo poglavlje? Pogledajmo prvo kako rjeËnici defini-

raju pojam milosti. TragajuÊi za znaËenjem ove rijeËi,

ustanovio sam da hrvatska verzija Wikipedije uopÊe ne-

ma obraen ovaj pojam. Izgleda da milost u hrvatskom

druπtvu nije vrijedna pozornosti, pa je Ëak ni Wikipe-

dija ne obrauje. Meutim, AniÊev RjeËnik hrvatskoga

65

jezika nije mogao izbjeÊi ovaj pojam. Dakle, tamo o

pojmu “milost” stoji sljedeÊe: “Naklonost ili paænja koja

se nekome ukazuje, a u religijskom smislu rijeË je o

nezasluæenom nadnaravnom daru πto ga Bog pruæa bi-

Êima da bi ih vodio spasenju.”

»injenica je da rijeË “milost” i nije previπe zastup-

ljena u svakidaπnjem govoru. Kao da se radi o vrijed-

nosti koja danas viπe nije popularna i vaæna. Mi ne æe-

limo milost drugih jer nam to djeluje kao samilost ili

suÊut, a to treba samo slabima. Suvremen Ëovjek je jak,

samodovoljan i ponosan. Naæalost, previπe je ponosan

da bi bilo kome ukazivao milost. Stoga slobodno mo-

æemo reÊi da je danas pojam “milost” izblijedio i da

se ta rijeË gubi ne samo iz naπeg rjeËnika, nego i iz

naπe prakse.

Osobno sam kao dijete morao proÊi kroz priliËno

neugodno iskustvo da bih razumio znaËenje milosti. Bilo

mi je osam godina i pribliæavao se moj roendan. Ro-

endani su prigode za poklone, a ja sam u pravilu na

poklon dobivao praktiËne stvari poput odjeÊe. Tako smo

mama i ja krenuli u kupnju poklona. Trebala je to biti

trenirka koju sam veÊ dugo gledao u izlogu trgovaËkog

centra Nama na zagrebaËkom KvatriÊu. Bila je plave

boje, ukraπena bijelim zvjezdicama cijelom duljinom ru-

kava i nogavica. Bila je toËno onakva kakvu sam odu-

vijek æelio. Stigavπi u Namu, brzo sam je isprobao. Veli-

Ëina je odgovarala i kupili smo je.

Spakirali su nam je u veliku vreÊicu na kojoj je ve-

likim slovima pisalo Nama. Mama je uzela vreÊicu, ali

buduÊi da sam trenirku tako dugo iπËekivao, zamolio

sam je da ja ponesem vreÊicu. Ona se premiπljala bu-

duÊi da smo joπ trebali ostati u Nami; razmiπljala je

moæe li mi ukazati povjerenje i brigu oko sadræaja vre-

Êice. OdluËila je u moju korist i veÊ sljedeÊeg trenut-

POVRATAK MILOSTI •


ka ponosno sam nosio veliku Naminu vreÊicu, stiπÊuÊi

je πto bliæe sebi i poskakujuÊi za mamom.

A onda sam u Nami sreo Sanela, svojeg najboljeg

prijatelja, djeËaka s kojim sam se gotovo svakodnevno

igrao u obliænjoj ulici. Obradovao sam se ugledavπi ga

i odmah mu se pohvalio poklonom. Zajedno smo otr-

Ëali do odjela s igraËkama, gdje nas je doËekalo pravo

obilje, a naπu pozornost zaokupila je mala elektriËna

æeljeznica smjeπtena u uglu velikog odjela. Uæivali smo

u jurnjavi æeljeznice, u maπti se vozili zajedno s njom,

zamiπljali kauboje i Indijance u njezinoj blizini. A on-

da, nakon nekog vremena, krenuli smo u prizemlje Na-

me pronaÊi mamu. Prvo πto je mama primijetila ugle-

davπi nas, bilo je da nedostaje velika vreÊica u mojoj

ruci. Vidjevπi njezin pogled, u istom sam trenutku shva-

tio da sam svoj poklon “posijao” na odjelu igraËaka.

Brzo smo svi troje otrËali tamo, ali vreÊice s mojom

trenirkom viπe nije bilo. Bio je to za mene tuæan dan.

Dobiti i izgubiti poklon u samo nekoliko minuta bilo

je bolno iskustvo.

Nekoliko dana poslije osvanuo je moj roendan. Bio

sam æalostan, joπ uvijek se sjeÊajuÊi izgubljene trenir-

ke. Te su mi veËeri okupljeni oko stola otpjevali roen-

dansku pjesmu, Ëuo se i veliki pljesak, a onda je mama

otvorila ormar, gdje je, na gornjoj polici, stajala veli-

ka vreÊica iz Name. Dohvatio sam je s velikim uzbue-

njem i brzo otvorio. Radostan osmijeh ozario je moje

lice. Unutra je bila moja plava trenirka, s bijelim zvjez-

dicama. Ali nije to bila ona ista. Nju nikad viπe nisam

vidio.

Moji su mi roditelji odluËili ipak kupiti joπ jednu

kako bi nadomjestili moj nesmotreni gubitak. Stiskao

sam je uz sebe sav sretan jer je to bio poklon koji ni-

sam trebao dobiti. Bila je to nezasluæena milost.

67

Milost je danas viπe izuzetak nego pravilo. Gdje pro-

naÊi milost? Gdje moæemo nauËiti biti milostivi? Isus

je pokazivao milost i On je pouËavao narod o milosti.

Za Njega je milost bila jedna od vaænijih vrijednosti.

Stoga Êemo pogledati u Kristov æivot i Njegovo nauËa-

vanje te vidjeti πto od Njega moæemo nauËiti o milo-

sti. Na samom poËetku Kristove javne sluæbe, milost

je bitan pojam:

“A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o

njemu puËe po svoj okolici. I slavljen od sviju, nauËa-

vaπe po njihovim sinagogama. I doe u Nazaret, gdje

bijaπe othranjen. I ue po svom obiËaju na dan subotni

u sinagogu te ustane Ëitati. Pruæe mu Knjigu proroka

Izaije. On razvije knjigu i nae mjesto gdje stoji napi-

sano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On

me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti su-

ænjima osloboenje, vid slijepima, na slobodu pustiti

potlaËene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada

savi knjigu, vrati je posluæitelju i sjede. OËi sviju u si-

nagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: ‘Danas

se ispunilo ovo Pismo πto vam joπ odzvanja u uπima.’”

(Luka 4,14-21)

“Danas se ispunilo ovo Pismo!” Isus otvara godinu

milosti Gospodnje. O Ëemu je ovdje rijeË? Isus navodi

tekst iz Staroga zavjeta. Doπao je u sinagogu u svojem

mjestu odrastanja u Nazaretu, dobio je svitak proroka

Izaije u ruke i poËeo je Ëitati narodu. Gdje se taj tekst

nalazi u Bibliji? RijeË je o tekstu iz Izaije 61,1.2: “Duh

Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla

me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim

srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i os-

loboenje suænjevima; da navijestim godinu milosti Ja-

hvine i dan odmazde Boga naπega; da razveselim oæaloπ-

Êene na Sionu.”



Kome Izaija upuÊuje ovu poruku? Prorok je djelo-

vao za vrijeme babilonskoga suæanjstva. On ohrabruje

Boæji narod koji robuje. Od Izaije 60 nadalje navjeπÊu-

je se obnova Jeruzalema i povratak Izraelaca na svoja

ognjiπta. U tekstu koji smo upravo Ëitali navjeπÊuje se

radosna vijest, osloboenje iz suæanjstva i godina mi-

losti Gospodnje. Isto kao πto je Izrael u Izaijino vrijeme

bio u ropstvu, tako je u ropstvu bio i Izrael u Isusovo

vrijeme. Naime, Izrael je u Isusovo vrijeme bio okupi-

ran od strane Rimljana. »itati ove rijeËi iz Izaije 61 u

prvom stoljeÊu u Palestini graniËilo je s politiËkim go-

vorom. ProËitati ovakvo πto javno u sinagogi nije mo-

glo ostati neopaæeno. Budi se nada ljudi koji sluπaju

Isusa u sinagogi i oni poËinju vjerovati da su Ëuda po-

novno moguÊa — da Êe Bog ponovno ustati u obranu

svojeg naroda.

Meutim, je li Isus doπao navijestiti poËetak politi-

Ëkog kraljevstva? On je doπao navijestiti poËetak Bo-

æjeg kraljevstva. Doπao je povratiti izgubljene i zane-

marene vrijednosti. Svojim radom i djelovanjem On ot-

vara “godinu milosti Gospodnje”. Bog Êe snaæno djelovati

preko Njega pa Êe ljudi u Njegovoj okolini osjetiti is-

tinski novu kvalitetu. Kako Isus praktiËno objavljuje Bo-

æju milost? Pogledajmo na jednom primjeru:

“Doploviπe u gergezenski kraj koji je nasuprot Gali-

leji. »im izie na kopno, eto mu iz grada u susret ne-

kog Ëovjeka koji imaπe zloduhe. VeÊ dugo vremena nije

se uopÊe odijevao niti stanovao u kuÊi, nego po grob-

nicama. Kad opazi Isusa, zastenja, pade niËice preda

nj i u sav glas povika: ‘©to ti imaπ sa mnom, Isuse,

Sine Boga Sveviπnjega? Molim te, ne muËi me!’ Jer bi-

jaπe zapovjedio neËistom duhu da izie iz toga Ëovje-

ka. Da, dugo ga je veÊ vremena dræao u vlasti i makar

su ga lancima vezali i u verigama Ëuvali, on bi raskidao

69

spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. Isus ga nato

upita: ‘Kako ti je ime?’ On reËe: ‘Legija’, jer u nj uoπe

mnogi zlodusi. I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti

se u Bezdan.

A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zakli-

njahu ga dakle da im dopusti uÊi u njih. I on im do-

pusti. Tada zlodusi izioπe iz Ëovjeka i uoπe u svinje.

Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. Vidjevπi

πto se dogodilo, svinjari pobjegoπe i razglasiπe gradom

i selima. A ljudi izioπe vidjeti πto se dogodilo. Dooπe

Isusu i naoπe Ëovjeka iz kojega bijahu izaπli zlodusi

gdje do nogu Isusovih sjedi, obuËen i zdrave pameti.

I prestraπe se. A oËevici im ispripovjediπe kako je op-

sjednuti ozdravio. I zamoli ga sve ono mnoπtvo iz okolice

gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopa-

de. On ue u lau i vrati se. A moljaπe ga Ëovjek iz

koga izioπe zlodusi da moæe ostati s njim, ali ga on

otpusti govoreÊi: ‘Vrati se kuÊi i pripovijedaj πto ti uËini

Bog.’ On ode razglaπujuÊi po svem gradu πto mu uËi-

ni Isus.” (Luka 8,26-39)

Isus ovdje ukazuje milost, naklonost odbaËenom pri-

padniku druπtva. Isus je redovno ukazivao milost od-

baËenima. Ako je netko bio druπtveno izopÊen, takav

je bio predmetom posebne Isusove brige i milosti. I

tako Isus, ukazujuÊi milost ovom Ëovjeku, Ëini za nje-

ga Ëudo koje Êe mu omoguÊiti da ponovno bude pri-

hvaÊen u svoju druπtvenu zajednicu.

Jesu li svi bili oduπevljeni Isusovim iskazivanjem

milosti ovom Ëovjeku? Ne, tamoπnji su se svinjari uplaπili

za svoj prihod. Isus im kvari posao. Stoga oni mole

Isusa da napusti njihov kraj prije nego πto doe do joπ

veÊeg materijalnog gubitka. Umjesto da se raduju πto

je Ëovjek æiv, zdrav i ponovno prihvaÊen u druπtvenu

zajednicu, oni negoduju zbog svojega gubitka.



A kako reagira Ëovjek kojem je Isus iskazao milost?

On shvaÊa da u svojem kraju baπ neÊe biti posebno

dobro prihvaÊen. Stoga moli Isusa da poe s Njim. HoÊe

li Isus usliπati molbu ovoga Ëovjeka? Ne, on sada ima

zadatak. U svojem kraju treba biti svjedokom za Isusa

i Njegovu milost. On je æivi primjer milosti. ProlazeÊi

svojim krajem i oËitujuÊi milost koju je naπao u Isusu,

on Êe aktivno doprinositi πirenju Boæjega kraljevstva.

GledajuÊi i sluπajuÊi ga, ljudi Êe osobno poæeljeti isku-

siti milost, a bit Êe i sami pokrenuti da je pokazuju.

Pogledajmo joπ neke primjere kako Isus tijekom svoje

sluæbe pokazuje milost:

“Jedne je subote nauËavao u nekoj sinagogi. Kad eto

æene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila

je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je

Isus opazi, dozva je i reËe joj: ‘Æeno, osloboena si

svoje bolesti!’ I poloæi na nju ruke, a ona se umah us-

pravi i poËe slaviti Boga. Nadstojnik sinagoge — ozlo-

voljen πto je Isus u subotu izlijeËio — govoraπe mno-

πtvu: ‘©est je dana u koje treba raditi! U te dakle dane

dolazite i lijeËite se, a ne u dan subotni!’ Odgovori mu

Gospodin: ‘Licemjeri! Ne drijeπi li svaki od vas u subotu

svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?

Nije li dakle i ovu kÊer Abrahamovu, koju Sotona sveza

evo osamnaest je veÊ godina, trebalo odrijeπiti od tih

spona u dan subotni?’ Na te njegove rijeËi postidjeπe

se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaπe zbog

svega Ëime se on proslavio.” (Luka 13,10-17)

Ovdje Isus nailazi na æenu koja boluje veÊ osamnaest

godina. Bila je zgrËena, pogrbljena i nije se mogla uspra-

viti. Kao takva sigurno je ona i njezina bolest bila po-

znata cijelom tom kraju. Isus namjerno bira ovakav teæak

sluËaj kako bi na njemu pokazao kako djeluje Boæja mi-

lost i kako se πire granice Boæjega kraljevstva.

71

Problem koji ovdje susreÊemo jest da je Isus uËinio

Ëudo u subotu. Smije li se u subotu lijeËiti? Za Isusa

je upravo subota bila dan posebnih Boæjih blagoslova.

U subotu Bog æeli posebno prisan odnos s Ëovjekom i

æeli ga blagosloviti u posebnoj mjeri. Time je subota

upravo idealan dan za izljeËenje dugogodiπnjeg bole-

snika.

Isus je lijeËeÊi ovu æenu pokazao ljudima primjerom

kako djeluje Boæja milost. Milost je neπto πto se ne moæe

zasluæiti. Milost moæete dobiti samo kao dar. Isus ne

traæi od ove æene da uËini bilo πto. On je jednostavno

obasipa Boæjom miloπÊu kako bi ponovno mogla biti

zdrava i korisna svojem druπtvu. Pogledajmo joπ jedan

dogaaj u kojem Isus pokazuje milost:

“Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeu

Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu

u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zava-

pe: ‘Isuse, UËitelju, smiluj nam se!’ Kad ih Isus ugleda,

reËe im: ‘Idite, pokaæite se sveÊenicima!’ I dok su iπli,

oËistiπe se. Jedan od njih vidjevπi da je ozdravio, vrati

se slaveÊi Boga u sav glas. Baci se niËice k Isusovim

nogama zahvaljujuÊi mu. A to bijaπe neki Samarijanac.

Nato Isus primijeti: ‘Zar se ne oËistiπe desetorica? A

gdje su ona devetorica? Ne nae li se nijedan koji bi

se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuinca?’ A

njemu reËe: ‘Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!’” (Luka

17,11-19)

Isus ovdje ukazuje milost desetorici gubavaca. I ov-

dje je rijeË o druπtveno izopÊenim ljudima. Guba je

zarazna koæna bolest. Izraelci su svoje gubavce izop-

Êavali iz druπtva, kako ne bi dolazili u doticaj s njima.

Nitko ovim gubavcima nije ukazivao paænju i nikome

nisu trebali, sve dok nisu naiπli na Isusa. On ima vre-

mena za njih, On ima milosti za njih.



Kako Êe izlijeËeni gubavci reagirati? Samo Êe jedan

od njih, Samarijanac, pripadnik omraæenog naroda, doÊi

Isusu zahvaliti. Kad nas Boæja milost dotakne, logiËan

odgovor je zahvalnost — proslavljanje Boga. Jesam li

osobno osjetio Boæju milost u svojem æivotu? Ako je-

sam, onda je logiËan odgovor proslavljanje. Isus æeli

da i mi πirimo milost oko sebe kako bi joπ mnogi sla-

vili Boga zbog Njegove milosti koja ih je dotaknula preko

nas. Svaki je krπÊanin pozvan da bude posrednik Bo-

æje milosti. Svojim djelovanjem u ovome svijetu mi do-

prinosimo πirenju trajnih vrijednosti.

Poput naπeg danaπnjeg druπtva, i u druπtvu Isusova

vremena manjkalo je milosti. Oni od kojih bismo je naj-

viπe oËekivali, zakazali su na tom podruËju. Narodni

voe zanemarili su trajne vrijednosti pa ih Isus javno

kritizira zbog nedostatka milosti: “Jao vama, pismoznanci

i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i

kopra i kima, a propuπtate najvaænije u Zakonu: pra-

vednost, milosre, vjernost. Ovo je trebalo Ëiniti, a ono

ne propuπtati. Slijepe voe! Cijedite komarca, a gutate

devu!” (Matej 23,23-24)

Pravednost, milosre i vjernost — to je ono πto na-

rodni voe zanemaruju. Njima nedostaje milost. Kako

Êe obiËan Izraelac biti milostiv kad osobno takvo ne-

πto od svojih voa nije iskusio? Isus ih naziva slijepim

voama. BuduÊi da su slijepi, oni svojim loπim primje-

rom mogu odvesti narod samo u propast.

“U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usje-

ve. UËenici su njegovi ogladnjeli te poËeli trgati klasje

i jesti. Vidjevπi to, farizeji mu rekoπe: ‘Gle, uËenici tvoji

Ëine πto nije dopuπteno Ëiniti subotom.’ On im reËe:

‘Niste li Ëitali πto uËini David kad ogladnje on i njego-

vi pratioci? Kako ue u Dom Boæji te pojedoπe prinesene

kruhove, a to ne bijaπe slobodno jesti ni njemu ni nje-

73

govim pratiocima, nego samo sveÊenicima? Ili zar niste

Ëitali u Zakonu da subotom sveÊenici u Hramu krπe

subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veÊe od Hrama

jest ovdje! I kad biste razumjeli πto ono znaËi: Milosr-

e mi je milo, a ne ærtva, ne biste osudili ove nekri-

ve.’” (Matej 12,1-7)

Isus ovdje ponovno kritizira narodne voe. Oni su

strogi u vezi sa svetkovanjem subote, ali ih nije briga

za gladne i siromaπne. Kako im Isus odgovara? Odgo-

vara im citatom iz Staroga zavjeta: “Viπe volim milosr-

e nego ærtvu!” (Hoπea 6,6) Narodni voe i uglednici

ærtvuju se tako πto poπtuju slovo Zakona. Oni subotom

Ëak broje i svoje korake kako ne bi napravili viπe nego

πto je dopuπteno. Meutim, Isus im ukazuje na Ëinje-

nicu da i u Starom zavjetu Bog viπe cijeni milost nego

samu ærtvu. Oni bi se trebali smilovati i podati uËeni-

cima jesti, a ne “ærtvovati se” tako πto Êe vrπeÊi slovo

Zakona kritizirati gladne i potrebite. Od njih se oËe-

kuje da budu milostivi. Isus je pokazao da posebno u

dan subotnji treba Ëiniti dobro kako bi ljudski æivoti

bili blagoslovljeni. Bog æeli ljude posebno blagosloviti

u subotu jer to je Njegov dan. Dakle, Isus ne ukida

zapovijed o suboti, nego je ispunjava zanemarenim sa-

dræajem.

Pogledajmo joπ jedno mjesto gdje Isus kritizira ne-

milosrdnost narodnih voa:

“A on reËe: ‘Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na

ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim

prstom dotaknete. Jao vama! Podiæete spomenike pro-

rocima, a vaπi ih oci ubiπe. Zato ste svjedoci i sumiπlje-

nici djela svojih otaca: oni ih ubiπe, a vi spomenike

podiæete! Zbog toga i kaza Mudrost Boæja: Poslat Êu k

njima proroke i apostole. Neke Êe poubijati i prognati

— da se od ovog naraπtaja zatraæi krv svih proroka pro-



livena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Za-

harije, koji je pogubljen izmeu ærtvenika i svetiπta. Da,

kaæem vam, traæit Êe se od ovoga naraπtaja! Jao vama,

zakonoznanci! Uzeste kljuË znanja: sami ne uoste, a

sprijeËiste one koji htjedoπe uÊi.’ Kad Isus izae odande,

stadoπe pismoznanci i farizeji æestoko na nj navaljivati

i postavljati mu mnoga pitanja vrebajuÊi na nj, ne bi

li πtogod ulovili iz njegovih usta.” (Luka 11,46-54)

Krivi su voe naroda jer su od ljudi sakrili trajne

vrijednosti. Sami ih ne njeguju, pa narod nema uzora.

“Sakrili ste kljuË spoznanja”, glasi drugi prijevod. O

kakvoj je spoznaji rijeË? O spoznaji trajnih vrijedno-

sti. Narodni voe su gramzivi i prenose takav stav na

narod. Oni su licemjerni i daju takav primjer i naro-

du. Korumpirani su i daju takav primjer i narodu. Isus

kaæe: “Vi sami ne uoste, a onima koji htjedoπe uÊi

zaprijeËiste!” UÊi u πto? U Boæje kraljevstvo. Voe na-

roda svojim djelovanjem zapreËuju ljudima ulazak u

kraljevstvo i njegovanje vrijednosti kraljevstva. Isus traæi

milost, a kod narodnih voa je nema. Stoga On postu-

pa milostivo u druπtvu u kojem nema milosti: “Doite

k meni svi koji ste izmoreni i optereÊeni i ja Êu vas

odmoriti.” (Matej 11,28)

Isus zove ljude k sebi, jer kod Njega se moæe naÊi

odmor i okrepa. On osobno je milost i tu milost æeli

dati ljudima. On i nas zove da doemo k Njemu kako

bismo se okrijepili i iskusili istinsku milost koja Êe do-

nijeti blagoslove u naπ æivot. Nadalje, kad nas milost

dotakne, Isus od nas oËekuje: “Budite milosrdni kao

πto je Otac vaπ milosrdan.” (Luka 6,36)

Poπto smo iskusili Njegovu milost, Isus oËekuje da

i mi postanemo izvorom milosti. On æeli da i mi do-

tiËemo ljude u potrebi i na taj naËin πirimo Boæje kra-

ljevstvo. On æeli da zahvaljujuÊi naπem djelovanju ljudi

75

iskuse istinsku vrijednost æivota i da budu potaknuti

na slavljenje Boga. Isus je ispriËao brojne usporedbe

koje svjedoËe o Boæjoj milosti. Zaokruæimo ovo poglavlje

jednom Isusovom usporedbom o milosti:

“»ovjek neki imao dva sina. Mlai reËe ocu: ‘OËe,

daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im ima-

nje. Nakon nekoliko dana mlai sin pokupi sve, otpu-

tova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra æiveÊi

razvratno. Kad sve potroπi, nasta ljuta glad u onoj zemlji

te on poËe oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga

æitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti

svinje. Æelio se nasititi rogaËima πto su ih jele svinje,

ali mu ih nitko nije davao. Doπavπi k sebi, reËe: ‘Koli-

ki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje

umirem od gladi! Ustat Êu, poÊi svomu ocu i reÊi mu:

OËe, sagrijeπih protiv Neba i pred tobom! Nisam viπe

dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog

od svojih najamnika.’ Usta i poe svom ocu. Dok je

joπ bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potr-

Ëa, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin Êe mu: ‘OËe!

Sagrijeπih protiv Neba i pred tobom! Nisam viπe do-

stojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reËe slugama: ‘Brzo

iznesite haljinu najljepπu i obucite ga! Stavite mu pr-

sten na ruku i obuÊu na noge! Tele ugojeno dovedite

i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin

mi ovaj bijaπe mrtav i oæivje, izgubljen bijaπe i nae

se!’ I stadoπe se veseliti.

A stariji mu sin bijaπe u polju. Kad se na povratku

pribliæio kuÊi, zaËu svirku i igru pa dozva jednoga slugu

da se raspita πto je to. A ovaj Êe mu: ‘Doπao tvoj brat

pa otac tvoj zakla tele ugojeno πto sina zdrava doËe-

ka.’ A on se rasrdi i ne htjede uÊi. Otac tada izie i

stane ga nagovarati. A on Êe ocu: ‘Evo toliko ti godina

sluæim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad



mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A

kada doe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proædrije tvoje

imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato Êe mu otac:

‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No

trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaπe

mrtav i oæivje, izgubljen i nae se!’” (Luka 15,11-32)

Je li mlai sin zasluæio oËevu milosti? Nije li stariji

sin u pravu kad se ljuti na oca i ukazuje na razvrat-

nost mlaeg sina? Milost je upravo zato milost πto je

nezasluæena. Milost se ne bi zvala milost kad bi se mogla

zasluæiti. Za zasluge dobivamo nagradu, a ne milost.

Kad radnik na kraju mjeseca dobije plaÊu, on nije do-

bio milost, nego je dobio prema svojim zaslugama. Me-

utim, milost se ne dobiva za zasluge. Ona se dobiva

kad nema nikakvih zasluga.

I kao πto je mlai sin zastranio i otiπao u krivom

smjeru, Biblija nas uËi da se i svi mi kao ljudi nala-

zimo u prekinutom odnosu s Bogom (Rimljanima 3,23).

Svi mi odlutali smo od Boga. Svi mi æivimo s prolaz-

nim vrijednostima druπtva koje nas okuæuje. Dok trËi-

mo za uobiËajenim vrijednostima naπeg druπtva, postoji

opasnost da zaboravimo na Boga i trajne vrijednosti

πto ih On nudi. Kao πto je, opÊenito gledano, milost

gotovo nepostojeÊa vrijednost u naπem druπtvu, tako

se moæe dogoditi da nedostaje i u naπem æivotu.

Bog nas poziva da se poput mlaeg sina okrenemo

k Njemu. On nas uvijek Ëeka raπirenih ruku i spreman

nam je dati ono πto ne moæemo zasluæiti — Njegovu

milost. On æeli da svakodnevno æivimo s Njim i da pro-

vedemo vjeËnost s Njim.

I dok veÊ danas osjeÊamo blagoslove Kristove milosti

u svojem æivotu, Bog ne æeli da Njegovu milost sebiË-

no Ëuvamo samo za sebe. On æeli da mi, koji smo iskusili

Boæju milost, osobno postanemo izvorom milosti. On

77

æeli da budemo prijenosnici Boæje milosti ljudima u

ovom svijetu. On æeli preko nas dotaknuti joπ mnoge

svojom miloπÊu.

Stoga neka nam Bog pomogne da budemo svakodne-

vno ovisni o Njegovoj milosti i da preko nas joπ mnoge

dotakne kako bi ljudi u naπoj okolini doæivjeli novu

kvalitetu i bili ispunjeni ovom trajnom vrijednoπÊu!



6. Povratak molitvi

U stresu i jurnjavi suvremenog doba Ëovjek baπ i

nema puno vremena kako bi zastao i razmiπljao o traj-

nim vrijednostima. Tema ovog poglavlja bit Êe molitva.

Molitva nam pomaæe da se usmjerimo na istinske vri-

jednosti. Ona nam pomaæe da svjesno odvojimo vrije-

me za razmiπljanje o trajnome. ©to je molitva? AniÊev

RjeËnik hrvatskoga jezika definira molitvu kao “rije-

Ëi kojima se Ëovjek obraÊa viπem biÊu”. Molitva je uspo-

stavljanje odnosa s Bogom. Preko nje komuniciramo,

odnosno razgovaramo s Njim. Ako æelimo usvojiti traj-

ne vrijednosti, moramo odvajati vrijeme za komunika-

ciju s izvorom svega trajnog i vrijednog.

Ljudi imaju potrebu za molitvom. »ak i u suvreme-

nom, tehnoloπki naprednom druπtvu, molitva nije ana-

kronizam, nekakav zastarjeli obiËaj. IntervjuirajuÊi lju-

de na ulicama Zagreba (u veljaËi 2009.) u vezi s moli-

tvom, ustanovio sam da ljudi osjeÊaju potrebu za njom.

Oni æele komunicirati s Bogom. Kako je s nama? Ima-

mo li mi potrebu za molitvom? Komuniciramo li s Bo-

gom redovno? ©to molitva Ëini za nas?

U jednoj pokrajini vladala je suπa. Kako je ljeto bilo

u punom jeku, sveÊenik je odluËio pozvati vjernike u

crkvu na molitvu za kiπno osvjeæenje. Mali Ivan je shva-

tio poziv ozbiljno i doπao u crkvu s kiπobranom u ru-

kama. Vidjevπi ga, stariji su mu se vjernici poËeli rugati:

“Pa ne misliπ valjda da Êe stvarno pasti kiπa kad izie-

79

mo iz crkve? Nije je bilo cijelo ljeto. NemoguÊe je da

baπ sada padne!” Na to se djeËak okrenuo i uputio pre-

ma izlazu, dobacivπi s vrata: “A ja sam mislio da vi oz-

biljno shvaÊate molitvu!”

ShvaÊamo li mi molitvu ozbiljno? ShvaÊamo li nje-

zinu vrijednost? Za Isusa Krista molitva je bila bitna

krπÊanska vrijednost. Ne samo da je upuÊivao ljude na

vaænost molitve, nego je molitvu i osobno prakticirao.

Moæda nam zvuËi Ëudno da bi Boæji Sin imao potrebu

za molitvom, ali evanelja nam jasno svjedoËe o Nje-

govoj svakidaπnjoj molitvenoj praksi: “Rano ujutro, joπ

za mraka, ustane, izie i povuËe se na samotno mjesto

i ondje se moljaπe.” (Marko 1,35)

Ovdje susreÊemo Isusa na samom poËetku Njegove

sluæbe. Upravo je pozvao svoje prve uËenike, pouËa-

vao narod, ozdravio nemoÊne i bolesne, a ujutro rano

ustao je na molitvu. ©to Êe Njemu molitva? Kome bi

se Sin Boæji mogao moliti? Isus je hodajuÊi Zemljom

bio ovisan o svojem Ocu. Apostol Pavao nam svjedoËi

da je Isus, doπavπi na Zemlju, sam sebi oduzeo boæan-

sku narav, ponizio se i pokorio Bogu Ocu (Filipljani-

ma 2,5-9). Za svoja Ëuda, za svoje nauËavanje, za smjer

u svojem æivotu Isus je uvijek traæio savjet svojeg Oca

(Ivan 5,30). Za svoje djelovanje na Zemlji Isus je tre-

bao Boæju silu, isto kao πto je trebamo i svi mi obiËni

ljudi (Ivan 11,41.42). Stoga je Isusu bilo vaæno dan za-

poËeti s Bogom, na samotnom mjestu, u razgovoru s

Njim. Time nam je ostavio primjer kako prisna treba

biti veza krπÊanina s Bogom.

Ovo nije izdvojeni sluËaj. Evanelja nam uvijek iz-

nova prikazuju Isusa na molitvi. On je svakog dana nje-

govao ovakvu prisnu zajednicu s Bogom — zapoËinjao

je dan s Njim: “On odmah prisili uËenike da uu u

lau i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on

POVRATAK MOLITVI •


otpusti mnoπtvo. I poπto se rasta s ljudima, otie u

goru da se pomoli.” (Marko 6,45.46)

Isus odlazi sam u goru da se moli. To Ëini nakon

πto je cijeli dan sluæio narodu. Nakon cjelodnevnog sje-

denja i govorenja narodu, Isus je veÊ sigurno bio iscr-

pljen. ©to ljudi, koji cijeli dan provedu sjedeÊi u ure-

du, Ëesto Ëine na kraju radnog vremena? Iziu i pola

sata ili sat bave se sportom. Isusu je u ovom trenutku

potrebno malo kretanja i On kreÊe u goru sam. Moæe-

mo li reÊi da se Isus bavio sportom? Ovdje je svakako

rijeË o nekoj vrsti tjelesnog napora. Isus je bio uravno-

teæen. On je u svoj umni rad — pouËavanje — ukljuËi-

vao i odmor, kao i tjelesni napor nalik na sport. Na-

πem je tijelu potrebno kretanje, napor, potrebna mu

je tjelesna aktivnost da bi se odræalo zdravim. Isus je

uravnoteæen u svojim aktivnostima i takav je primjer

dao nama.

Meutim, On zna da to nije sve. Uz tjelesnu, potrebno

je njegovati i duhovnu dimenziju. On odlazi u goru na

osamljeno mjesto gdje Êe u miru moÊi komunicirati

sa svojim Ocem. I mi smo pozvani da njegujemo du-

hovnu dimenziju. I nama ja potreban mirni kutak tije-

kom dana gdje Êemo se moÊi u miru povjeriti Bogu i

dobivati od Njega snagu za svoje dnevne napore.

Uz to, Isus je ovom prigodom uæurbano napustio na-

rod. Upravo je nahranio pet tisuÊa ljudi. Meu nahra-

njenima je nastalo oduπevljenje i oni su poæeljeli Isu-

sa uËiniti svojim kraljem. Isusu takvo πto nije bilo prio-

ritet; πtoviπe, to je za Njega bila kuπnja. Stoga On uæurba-

no napuπta mjesto kuπnje i odlazi moliti se svojem Ocu.

Ovaj dogaaj pouËava nas da je u trenutku kuπnje jedino

sigurno mjesto gdje se krπÊanin treba nalaziti — na

koljenima pred nebeskim Ocem. Isus je Ëesto bio u kuπnji

i jednu takvu nalazimo zapisanu u Marku 14,32-42:

81

“I dou u predio imenom Getsemani. I kaæe Isus

svojim uËenicima: ‘Sjednite ovdje dok se ne pomolim.’

I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga

uæas i tjeskoba pa im reËe: ‘Duπa mi je nasmrt æalo-

sna! Ostanite ovdje i bdijte!’ Ode malo dalje i ruπeÊi

se na zemlju molio je da ga, ako je moguÊe, mimoie

ovaj Ëas. Govoraπe: ‘Abba! OËe! Tebi je sve moguÊe!

Otkloni Ëaπu ovu od mene! Ali ne πto ja hoÊu, nego

πto hoÊeπ ti!’ I doe, nae ih pozaspale pa reËe Petru:

‘©imune, spavaπ? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdij-

te i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, vo-

ljan, no tijelo je slabo.’

Opet ode i pomoli se istim rijeËima. Ponovno doe

i nae ih pozaspale. OËi im se sklapale i nisu znali

πto da mu odgovore. Doe i treÊi put i reËe im: ‘Samo

spavajte i poËivajte! Gotovo je! Doe Ëas! Evo, preda-

je se Sin »ovjeËji u ruke greπniËke! Ustanite, hajdemo!

Evo, izdajica se moj pribliæio!’”

UoËi samog uhiÊenja Isus proæivljava teπku duπev-

nu patnju. On se ovdje nekoliko sati moli usred noÊi.

Jeste li se ikada molili neprekidno nekoliko sati? Mno-

gima je od nas to moæda strano i nepojmljivo. Meu-

tim, ako proæivljavate teπku duπevnu patnju, ako vas

neki problem jako pritiπÊe, onda nemate duπevnog mira

i moæda Êete cijelu noÊ provesti na molitvi.

©to Isusa muËi? On vidi svoj usud, vidi svoju budu-

Ênost, vidi da Êe morati umrijeti za nekoliko sati. Ni-

kome nije lako pri takvoj spoznaji. Stoga se On moli

svojem Ocu da Ga svi dolazeÊi dogaaji mimoiu ako

je moguÊe. Vrlo je znakovito da Isus ne zahtijeva u svojoj

molitvi da stvari idu ovako ili onako. On sve prepuπta

u Boæje ruke i pristaje da Ga Bog vodi onako kako je

najbolje. On ima povjerenje u svojeg Oca da Êe Ga po-

vesti najboljim putem.



U duπevnoj boli, Isusu je potrebna potpora Njego-

vih najbliæih. On vodi sa sobom uËenike i moli ih da

se udruæe s Njime u molitvi. Meutim, πto se s njima

dogaa? Oni oËigledno nisu svjesni situacije. NoÊ je,

svladao ih je umor i jednostavno su zaspali. Da su i

oni osjeÊali duπevnu bol kakvu je Isus osjeÊao, i oni

bi bdjeli i molili se. Ali oni nisu razumjeli ozbiljnost

situacije, nisu osjeÊali nikakav duπevni teret i svladani

umorom, zaspali su. Ako je Isus — Boæji Sin, trebao

ljude koji Êe se zajedno s Njime moliti, koliko bismo

se viπe mi obiËni ljudi trebali moliti jedni za druge?

Isus to Ëak i kaæe na drugom mjestu: “Ako dvojica od

vas na zemlji jednoduπno zaiπtu πto mu drago, dat Êe

im Otac moj, koji je na nebesima.” (Matej 18,19) Isus

nas poziva da se molimo jedni za druge.

Isus je na kraju zavrπio na kriæu. Bio je to najbolji

put za Njega i za ËovjeËanstvo. Bog Êe nas uvijek po-

vesti putem koji je najbolji za nas ako smo Mu se spre-

mni prepustiti. Istina, taj put moæda neÊe uvijek biti

posut cvijeÊem, ali kad se na kraju osvrnemo iza sebe

i pogledamo kuda nas je Bog vodio, i sami Êemo za-

kljuËiti da je to bio najbolji put.

Dok proæivljavamo teπke trenutke, patnju i agoniju,

sigurno nam nije lako. U takvim trenucima moæemo

Ëak imati dojam da nas je Bog ostavio i zaboravio. Isus

je imao takav osjeÊaj na kriæu: “A o πestoj uri tama

nasta po svoj zemlji — sve do ure devete. O devetoj

uri povika Isus iza glasa: ‘Eloi, Eloi lama sabahtani?’

To znaËi: ‘Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me ostavio?’”

(Marko 15,33.34)

»ak i kad nam se Ëini da nas je Bog ostavio, nemojmo

posustati. Æivimo u greπnom svijetu, gdje smo okru-

æeni greπnim utjecajima i djelovanjem Sotoninih demona.

Stoga Êe se oni pobrinuti da naπ æivot ne bude uvijek

83

gladak. Pobrinut Êe se da osjetimo tamnu stranu æivota

zbog koje bismo poput Jobove æene trebali prokleti Boga

i okrenuti Mu lea (Job 2,9). Meutim, postoji svjetlo

na kraju tunela (Job 42,10-16). I kao πto je Bog proveo

Isusa kroz patnje, tako Êe provesti i nas. Kao πto Isus

nije posustao na svojem putu, nemojmo se ni mi nikada

prestati moliti i oslanjati na Boga da Êe On izvesti sve

na dobro. Isus obeÊava u Marku 11,24: “Stoga vam ka-

æem: Sve πto god zamolite i zaiπtete, vjerujte da ste po-

stigli i bit Êe vam!”

©to god molite, vjerujte da Êete primiti i Bog Êe vam

dati. Bog Êe izvesti sve na dobro koliko god komplici-

rana bila naπa situacija. Bog je Isusove patnje na kriæu

izveo na dobro i na veliki blagoslov. On isto tako i iz

naπe situacije moæe stvoriti dobro. Vaæno je samo da

ne prekinemo odnos s Njime i da budemo u stalnoj

vezi u molitvi. Molitva je za Isusa bila vrlo vaæna vrijed-

nost. Bez nje je krπÊanstvo nezamislivo. KrπÊanin koji

se ne moli, koji nije u vezi s Bogom, ne nosi s pravom

to ime. Isus æeli da budemo u stalnoj vezi putem molitve

s nebeskim Ocem. On nas u evaneljima upuÊuje ka-

ko se trebamo moliti:

“Kad molite, ne blebeÊite kao pogani. Misle da Êe

s mnoπtva rijeËi biti usliπani. Ne nalikujte na njih. Ta

zna vaπ Otac πto vam treba i prije negoli ga zaiπtete.

Vi, dakle, ovako molite: ‘OËe naπ, koji jesi na nebesi-

ma! Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja

tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naπ svagda-

nji daj nam danas! I opusti nam duge naπe kako i mi

otpustismo duænicima naπim! I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od Zloga!’ Doista, ako vi otpustite lju-

dima njihove prijestupke, otpustit Êe i vama Otac vaπ

nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaπ neÊe

otpustiti vaπih prijestupaka.” (Matej 6,7-14)



©to Isus govori svojim uËenicima o molitvi? On ov-

dje kaæe: “Ne blebeÊite” — ne izgovarajte isprazne rijeËi.

©to je blebetanje? Postoje lijepe krπÊanske molitve ko-

je moæemo nauËiti napamet i onda ih svakodnevno po-

navljati kao neki ritual, mantru ili tradiciju. Kad ih ta-

ko nauËimo napamet i uvijek iznova ponavljamo, nala-

zimo se u opasnosti da ih izgovaramo bez stvarne uk-

ljuËenosti, bez razmiπljanja o onome Ëemu govorimo i

da sadræaj ne djeluje na naπu duπu.

Isus kaæe da koliËina izgovorenih rijeËi i broj moli-

tava nisu presudni. On kaæe da “pogani misle da Êe

biti usliπani zbog svog nabrajanja”. Ako se sve svede

na ritualno izgovaranje odreenih molitvenih formula

koje treba izgovarati odreeni broj puta da bi nas Bog

usliπao, onda se pitamo kakav je to Bog? Bog koji ocje-

njuje naπu pokoru, pa ako pokore nije bilo dovoljno,

onda nas kaænjava? Ne, Bog kojeg opisuje Biblija spre-

man nam je odmah dati sve πto nam treba na naπu prvu

molbu. Ali nekada okolnosti grijeha u svijetu u kojem

æivimo ometaju Njegov plan da odmah ispuni sve πto

bi æelio (Daniel 10,12-14). Slavno Boæje kraljevstvo kao

mjesto bez grijeha, boli i smrti buduÊa je stvarnost.

Ali Bog na kraju izvodi sve na blagoslov i mi moæemo

biti sigurni da Êe On i naπ æivot izvesti tako da osjeti-

mo najveÊe blagoslove, ako ne veÊ u ovom æivotu, on-

da sigurno u buduÊem kraljevstvu koje nam sprema.

Zatim, za πto se treba moliti prema Isusovim rijeËi-

ma? Na prvom mjestu Isus kaæe da krπÊanin treba mo-

liti: “Sveti se ime tvoje!” Boæje ime treba biti proslavljeno

u svemu πto krπÊanin radi. Ako je cilj molitve osobno

proslavljanje, onda je ona promaπila pravi cilj. KrπÊa-

nin æeli samo da se Bog proslavi i on neÊe uËiniti niπta

πto bi Boga prikazalo u negativnom svjetlu ili nanijelo

sramotu Boæjem imenu.

85

Nadalje, za πto se joπ moli krπÊanin? “Doi kraljev-

stvo tvoje!” KrπÊanin treba teæiti za boljim svijetom i

veÊ danas u æivotu njegovati vrijednosti toga svijeta.

Ovaj greπni svijet nije krπÊaninovo trajno odrediπte. Bog

za nas ima neπto bolje i to bolje nam treba biti stalno

na umu.

Zatim, krπÊanin se moli da bude ispunjena Boæja volja:

“Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” Kad

se krπÊanin moli, on ne nameÊe Bogu svoju volju. Bog

zna bolje. Iz ove naπe zemaljske perspektive mi ne mo-

æemo najbolje vidjeti kamo Êe nas odvesti neki put i

gdje mu je kraj. Bog koji gleda odozgo ima daleko bo-

lji pregled nad situacijom. On nas moæe voditi daleko

bolje nego πto bismo mi sami sebe mogli voditi. Stoga

se krπÊanin s pouzdanjem prepuπta u Boæje ruke i do-

puπta Mu da Ga On vodi.

Dakle, krπÊanin se moli da se proslavlja Boæje ime,

da doe Njegovo kraljevstvo i da se ostvari Boæja vo-

lja u njegovom æivotu. Tek nakon ovoga dolaze mate-

rijalne potrebe: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”

Koliko smo se Ëesto zatekli da su nam materijalne stvari

bile na prvom mjestu? Jesam li se kada molio Bogu

da mi dâ taj automobil ili onaj posao? Bog nam æeli

dati ono πto je najbolje za nas, ali na prvom mjestu

oËekuje od nas da Ga proslavljamo, iπËekujemo bolji

svijet koji nam priprema i da imamo æelju da se ostva-

ri Njegova volja. Ovakav stav govori o mojem odnosu

prema Bogu. Istinski krπÊanin ne razmiπlja na prvom

mjestu o svojoj udobnosti u ovom prolaznom greπnom

svijetu. Materijalne potrebe dolaze tek nakon istinskog

i dubokog odnosa s Bogom.

©to Isus u svojoj molitvi navodi nakon materijalnih

potreba? On govori o naπim odnosima s bliænjima. Na-

ime, prvi dio molitve govorio je o naπem odnosu pre-



ma Bogu, a sada na red dolaze naπi bliænji: “Oprosti

nam dugove naπe kao πto i mi opraπtamo duænicima

naπim!” Isus æeli da ljudima u naπoj okolini opraπta-

mo. I On nama æeli oprostiti sve naπe propuste i po-

greπke, ali to neÊe biti moguÊe ako i mi osobno ne

budemo opraπtali. Upravo Êemo u sljedeÊem poglav-

lju neπto viπe reÊi o oprostu kao vrijednosti.

Ovo je uzor-molitva. Isus nas ne poziva da doslov-

no svakog dana ponavljamo baπ ovu molitvu. On æeli

da svakodnevno prakticiramo elemente te molitve: pro-

slavljanje Boga, iπËekivanje kraljevstva, dopuπtanje Bo-

gu da ostvari svoju volju u naπem æivotu i opraπtanje

bliænjima. Moæemo biti sigurni da molitva koja sadræi

ove elemente neÊe proÊi nezapaæeno kod Boga. Ma

koliko bile jednostavne rijeËi, Bog Ëuje molitvu iskre-

ne duπe koja Mu se obraÊa.

Jesu li svi ljudi Kristova vremena poznavali vaænost

molitve i primjenjivali je na ispravan naËin? Isus je kri-

tizirao molitvenu praksu vjerskih voa onoga vreme-

na. Njihove molitve nisu sadræavale elemente koje Isus

smatra potrebnima i vaænima. »itajmo πto Isus kaæe o

njima u ovom istom poglavlju: “Tako i kad molite, ne

budite kao licemjeri. Vole moliti stojeÊi u sinagogama

i na raskrπÊima ulica da se pokaæu ljudima. Zaista, ka-

æem vam, primili su svoju plaÊu. Ti naprotiv, kad mo-

liπ, ui u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu

Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skro-

vitosti, uzvratit Êe ti.” (Matej 6,5.6)

Molitva nije predstava za naπu okolinu kojom Êemo

pred ljudima pokazati svoju vjernost. Upravo smo re-

kli da je krπÊaninov cilj proslaviti Boga. Ako svojom

molitvom æelim ljudima pokazati svetost, onda se pitamo

gdje je tu proslavljanje Boga. Proslavljam li ja sebe ili

Boga? ©to Isus savjetuje? Moliti se trebamo u privatno-

87

sti. Ne moraju svi znati da se mi molimo, kako bi se

divili naπoj poboænosti. Isus nije javno pokazivao svo-

ju poboænost pred okupljenim mnoπtvom, nego je od-

lazio u goru i tu u samoÊi izlijevao svoju duπu pred

Bogom. Kad Mu je trebala potpora, poveo bi i svoje

uËenike. Ali Njegov cilj nikad nije bio da se proslavi

On osobno, nego da se preko Njegovog djelovanja pro-

slavi Bog Otac.

Nadalje, Isus nastavlja u Mateju 6,16-18: “I kad po-

stite, ne budite smrknuti kao licemjeri. IzobliËuju lica

da pokaæu ljudima kako poste. Zaista, kaæem vam,

primili su svoju plaÊu. Ti naprotiv, kad postiπ, pomaæi

glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiπ, nego

Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u

skrovitosti, uzvratit Êe ti.”

Post je vezan uz molitvu. To je vrijeme kad se suz-

dræavamo od hrane kako bismo se ozbiljno posvetili

molitvi, ne brinuÊi se za materijalne potrebe. Svakom

se krπÊaninu s vremena na vrijeme preporuËa post. Me-

utim, vjerski voe Isusova vremena od posta su na-

pravili predstavu za narod kojom su pokazivali svoju

posveÊenost. Ako post i molitva imaju za cilj proslavi-

ti nas same, gubi se svaka svrha moljenja Bogu. Joπ

jedan primjer osobnog isticanja u molitvi nalazimo u

Luki 18,9-14:

“Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pra-

vednici, a druge podcjenjivahu, reËe zatim ovu prispo-

dobu: ‘Dva Ëovjeka uzioπe u Hram pomoliti se: jedan

farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi

molio: Boæe, hvala ti πto nisam kao ostali ljudi: grabe-

æljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik.

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega πto

steknem. A carinik, stojeÊi izdaleka, ne usudi se ni oËiju

podignuti k nebu, nego se udaraπe u prsa govoreÊi: Boæe



milostiv budi meni greπniku! Kaæem vam: ovaj sie

opravdan kuÊi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje,

bit Êe poniæen; a koji se ponizuje, bit Êe uzviπen.’”

“Tko se uzvisuje, bit Êe poniæen, a tko se ponizi,

bit Êe uzviπen!” Ako naπa molitva ima za cilj pokazati

ljudima naπu veliku poboænost i pravednost, onda ta

molitva moæe donijeti bodove pred ljudima, ali nikako

pred Bogom. Takva je molitva Bogu mrska, jer istin-

ska molitva na prvom mjestu daje hvalu Bogu, traæi

dolazak Boæjeg kraljevstva i ostvarenje Boæje volje u

moliteljevu æivotu. Gdje toga nema, nema ni istinske

molitve. Bog osobno æeli ispuniti sve naπe potrebe. I

u tu svrhu On nas poziva da se molimo:

“Iπtite i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte

i otvorit Êe vam se! Doista, tko god iπte, prima; i tko

traæi, nalazi; i onomu koji kuca otvorit Êe se. Ta ima

li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiπte

kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaiπte, zar Êe mu zmiju

dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima dari-

vati djecu svoju, koliko li Êe viπe Otac vaπ, koji je na

nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaiπtu!” (Ma-

tej 7,7-11)

Bog je spreman zadovoljiti svaku naπu potrebu. Isus

ovdje kaæe: “Molite i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êe-

te! Kucajte i otvorit Êe vam se!” Bog se ne moæe oglu-

πiti na molbe onoga tko mu se obraÊa iskreno. Kako

bi to dodatno oslikao, Isus je ispriËao nekoliko uspo-

redbi o Boæjoj spremnosti da dariva one koji Ga mole.

Jednu takvu nalazimo u Luki 11,5-10:

“I reËe im: ‘Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poe

k njemu o ponoÊi i rekne mu: Prijatelju, posudi mi

tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam πto

staviti preda nj! A onaj mu iznutra odgovori: Ne dosa-

uj mi! Vrata su veÊ zatvorena, a djeËica sa mnom u

89

postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem... Kaæem vam:

ako i ne ustane da mu dadne zato πto mu je prijatelj,

ustat Êe i dati mu πto god treba zbog njegove bezoË-

nosti. I ja vama kaæem: Iπtite i dat Êe vam se! Traæite

i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se! Doista, tko

god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i onomu tko kuca,

otvorit Êe se.’”

Isus nas ovdje upuÊuje da ustrajno traæimo. Kao πto

prijatelj neÊe odbiti prijatelja u potrebi, tako ni naπ ne-

beski Otac neÊe odbiti nas kad smo u potrebi. On nas

æeli darivati, a na nama je da doemo k Njemu sa svojim

potrebama.

Joπ jedna Kristova usporedba o molitvi zapisana je

nekoliko stranica dalje:

“Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i

nikada ne sustati: ‘U nekom gradu bio sudac. Boga se

nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaπe i

neka udovica. Dolazila k njemu i molila: Obrani me

od mog tuæitelja! No on ne htjede zadugo. Napokon

reËe u sebi: Iako se Boga ne bojim nit za ljude ma-

rim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit Êu je

da vjeËno ne dolazi muËiti me.’

Nato reËe Gospodin: ‘»ujte πto govori nepravedni

sudac! NeÊe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji

dan i noÊ vape k njemu sve ako i odgaa stvar njiho-

vu? Kaæem vam, ustat Êe æurno na njihovu obranu. Ali

kad Sin »ovjeËji doe, hoÊe li naÊi vjere na zemlji?’”

(Luka 18,1-8)

Ova udovica imala je veliku potrebu i uvijek ju je

iznova iznosila ovom bezboænom sucu. Najzad, zbog

njezinoga upornog moljenja sudac je popustio i usli-

πao joj molbu. Ako bezboæni ljudi mogu imati razu-

mijevanja za potrebite, koliko Êe viπe naπ nebeski Otac

imati razumijevanja za naπe potrebe! Nemojmo zane-



mariti molitvu jer ona otvara vrata Neba, odakle nam

Bog daje prema naπim potrebama.

Molitva je posebna vrijednost koju krπÊanin treba

njegovati svakodnevno. Molitva nam omoguÊuje izrav-

nu komunikaciju s naπim nebeskim Ocem. Moja je æelja

da svi mi iskusimo vrijednost molitve i svakodnevno

je njegujemo kako bi unijela novu dimenziju u naπ æi-

vot i uËinila ga kvalitetnijim. Neka molitva bude naπa

svakodnevica!

91

7. Povratak oprostu

Oprost — zaπto bi oprost spadao u trajne vrijednost?

©to oprost Ëini vrijednoπÊu? Pogledajmo kako se ova

rijeË definira: “Oprost znaËi odustati od neËeg. Sino-

nimi za opraπtanje su otpustiti i zaboraviti.” (AniÊ) Op-

rostiti nekome znaËi u potpunosti odustati od bilo ka-

kve nadoknade. Oprostiti znaËi zaboraviti uËinjeno i

otvoriti novu stranicu.

Jesu li ljudi danas spremni na opraπtanje? Kad sam

intervjuirao ljude na zagrebaËkim ulicama (u veljaËi

2009.) o oprostu, svi su bili jednoglasni u miπljenju

da oprosta nema dovoljno — da ga nedostaje naπem dru-

πtvu. Oprostiti je teπko. Mi ne opraπtamo rado. ©to op-

rost Ëini tako teπkim? Zaπto nam je teπko oprostiti? Kako

poveÊati svijest naπeg druπtva za potrebom praπtanja i

kako aktivno pridonijeti πirenju ove izgubljene vrijed-

nosti?

Joπ sam bio premali da bih iπao u πkolu. Stajao sam

tako malen Ëvrsto zagrlivπi loptu jednom rukom, a sti-

snutom πakom druge ruke udarao sam loptu svom sna-

gom i svim bijesom. Suze su mi tekle niz lice, u oËaju

nisam znao πto napraviti. Tad su se otvorila vrata, a

gore na stepenicama stajala je teta Marica, naπa susje-

da. Izgledala je golema. VeÊi od nje mogao je biti sa-

mo njezin bijes. Vrata su se za njom zatvorila s tre-

skom i ona je krenula prema meni. Nisam znao kamo

bih prije pogledao: u razbijeni prozor na kuÊi tete Ma-


rice, u nju koja je izgledala kao golema prijeteÊa ka-

zna ili u zloËestu loptu kojom sam nekoliko trenutaka

prije razbio staklo. Plakao sam i drhtao znajuÊi πto mi

slijedi. Samo sam gledao u zemlju i vrhove svojih sta-

rih iznoπenih tenisica, iπËekujuÊi svaki Ëas veliku ru-

ku tete Marice koja Êe me ispljuskati i izvikati se na

mene, tako da cijela ulica sazna za moj grijeh.

A onda sam osjetio veliku ruku kako se njeæno spuπta

na moju glavu, dodiruje mi kosu i rubom haljine bri-

πe moje suze. Uzela me je za ruku, uvela u svoju kuÊu

i posjela me na stolicu. Gledao sam je ispod oka, joπ

uvijek iπËekujuÊi u strahu kaznu. A onda je na stolu

ispred mene osvanula Ëaπa soka od jagoda i tanjuriÊ s

velikom kremπnitom. Bila je to najbolja kremπnita u gra-

du, kakvu je samo teta Marica znala raditi. Sjela je preko

puta mene duboko se zagledavπi u moje oËi i rekla:

“Nema veze. Prozori ionako trebaju popravak. VeÊ Êe-

mo to nekako popravili. Ne plaËi, sve Êe biti dobro!”

Kakvo me je samo olakπanje obuzelo. Bio sam kriv i

znao sam to jako dobro. Meutim, bio sam zahvalan i

sretan jer sam dobio oprost — koji nisam zasluæio.

©to nam Isus govori o oprostu? Zaπto oprost spada

meu vaæne vrijednosti koje je On zastupao? Kako ta

vrijednost moæe postati dijelom naπeg æivota i kakvu

kvalitetu ona unosi u naπ æivot? U proπlom smo se po-

glavlju osvrnuli na molitvu OËenaπ. Izmeu ostalog, ova

molitva govori i o oprostu. Pogledajmo zajedno Matej

6,12-15:

“‘I otpusti nam duge naπe kako i mi otpustismo du-

ænicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi

nas od Zloga!’ Doista, ako vi otpustite ljudima njihove

prijestupke, otpustit Êe i vama Otac vaπ nebeski. Ako

li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaπ neÊe otpustiti

vaπih prijestupaka.”

93

Oprost je Isusu toliko vaæna vrijednost da mu je dao

srediπnje mjesto u kontekstu svoje uzor-molitve. Zaπto

je on toliko vaæan? Oprost je reciproËna vrijednost. Da-

kle, dvosmjeran je. Ako ga dajem, onda ga i dobivam.

Ako ga uskraÊujem, onda je i meni uskraÊen. Na pri-

mjer, ako sam uËinio nekome neπto naæao i ta osoba

mi opraπta iz sveg srca, sasvim je prirodno da i ja toj

osobi oprostim ako je ona meni uËinila neπto naæao.

Meutim, ako ja nekome uskratim oprost, onda ta osoba

ne vidi razloga zaπto bi ona meni oprostila pa se time

svatko od nas zatvara u sebe, a odnosi se prekidaju.

UskraÊivanje oprosta negativno je zato πto vodi k

prekidu odnosa. Grijeh je uzrok prvog prekida odno-

sa izmeu Boga i Ëovjeka. Uzrok svakog prekinutog

odnosa je grijeh i greπno ponaπanje. Isus ne æeli da

mi budemo u stanju grijeha. On ne æeli da naπi odnosi

budu optereÊeni greπnim ponaπanjem. On æeli da ob-

novimo prekinuti odnos i da æivimo mirnim, ispunje-

nim i blagoslovljenim æivotom s naπim bliænjima. Op-

rost Ëini naπ æivot kvalitetnijim i zbog toga ga Isus po-

sebno istiËe u molitvi OËenaπ.

©to Isus kaæe o prekinutom odnosu izmeu Boga i

Ëovjeka? Naπ oprost se temelji na Boæjem oprostu. Bog

je nama ljudima u potpunosti oprostio sve naπe grije-

he. On æeli da budemo u dobrim odnosima s Njime

pa stoga briπe sve πto nas razdvaja od Njega. Bog se

zalaæe za dobre odnose. Meutim, On æeli da i naπi od-

nosi s naπim bliænjima budu pozitivni. ProËitani tekst

nalaæe da onaj tko je doæivio Boæji oprost ne uskraÊu-

je oprost svojem bliænjem. Ono πto je Bog nama opro-

stio i ono πto nam On zauzvrat daje, daleko je veÊe

od onoga πto mi opraπtamo naπim bliænjima i πto im

dajemo. Dakle, krπÊanin koji je doæivio Boæji oprost ne-

ma izgovor za uskraÊivanje oprosta bliænjima.

POVRATAK OPROSTU •


Isus kaæe: “Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih

pogreπaka, ni vaπ Otac neÊe vam oprostiti vaπih!” (Matej

6,15) Ne dobiti oprost od Boga neπto je najgore πto

nam se moæe dogoditi. Ima li nekoga tko bi takvo πto

poæelio? ZahvaljujuÊi spomenutom intervjuu vidjeli smo

da naπe druπtvo vapi za oprostom.

Kako je s vjernicima? Je li nama lako oprostiti? »ini

se da ni vjernici ne odskaËu previπe od druπtvenog pro-

sjeka. Kako je s oprostom u ekstremnim situacijama?

©to je Ëinio Isus kad se suoËio s potrebom da oprosti?

Je li On praktiËno primjenjivao ono πto je osobno nau-

Ëavao? Jedna od najteæih situacija u kojoj se naπao sva-

kako je bila ona na kriæu.

Pogledajmo kako se Isus ponio u toj situaciji: “I ka-

da dooπe na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeπe nje-

ga i zloËince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus

je govorio: ‘OËe, oprosti im, ne znaju πto Ëine!’ I razdi-

jeliπe meu se haljine njegove bacivπi kocke.” (Luka

23,33.34)

Isusa vode na raspeÊe. Da bismo razumjeli dubinu

Njegovog Ëina, zamislimo stanje u kojem se Isus nala-

zi. RaspeÊe je bilo najokrutnija smrt koju je rimski um

mogao smisliti. Bolovi izazvani klinovima koji prolaze

kroz ruke i noge nisu najgore πto se osueniku doga-

alo. Nesretnik nije umirao neposredno niti od iskrva-

renja. Smrt na kriæu bila je prouzroËena polaganim gu-

πenjem. Osuenika se na kriæ prikivalo u ËuËeÊem po-

loæaju. Da bi udahnuo, morao se podiÊi visoko na pr-

ste, a to je bio vrlo bolan pokret. Kad bi nakon neko-

liko sati na kriæu osueniku ponestalo snage za podi-

zanje tijela, bio bi prepuπten smrti guπenjem. Uz to,

javna sramota razapinjanja nagog tijela kojoj je osue-

nik bio izloæen pred okupljenom svjetinom stvarala je

dodatni duπevni teret. Osuenik je na kriæu patio i tje-

95

lesno i duπevno, a umro je polaganim guπenjem, svje-

stan svega πto se dogaa oko njega.

Isus se naπao u ovakvoj situaciji na kriæu. OËekivali

bismo da Mu u tim trenucima nije ni do Ëega, a naj-

manje do praπtanja bilo kome. Meutim, On ima vreme-

na razmiπljati o krvnicima koji pribijaju Njegove ruke

i noge za kriæ. On moli nebeskog Oca da im to ne uz-

me za zlo i da im oprosti. Ovdje Isus pokazuje svu ve-

liËinu praπtanja i pokazuje nam πto oËekuje od svojeg

istinskog sljedbenika. Onaj tko æeli slijediti Krista, ne

moæe zaobiÊi spremnost na praπtanje jer je to jedna

od bitnih vrijednosti koje je Isus njegovao i pokazivao

u svojem æivotu.

Pogledajmo dalje Isusovo ponaπanje na kriæu:

“Jedan ga je od objeπenih zloËinaca pogrivao: ‘Nisi

li ti Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaπe:

‘Zar se ne bojiπ Boga ni ti, koji si pod istom osudom?

Ali mi po pravdi jer primamo πto smo djelima zaslu-

æili, a on — on niπta opako ne uËini.’ Onda reËe: ‘Isuse,

sjeti me se kada doeπ u kraljevstvo svoje.’ A on Êe

mu: ‘Zaista ti kaæem danas, bit Êeπ sa mnom u raju!’”

(Luka 23,39-43)

U svojoj patnji i agoniji Isus ima vremena razmiπ-

ljati o osuenicima oko sebe. Umjesto da se usredotoËi

na svoju bol, On opraπta grijehe zlikovcu koji je prave-

dno osuen na smrt na kriæu pokraj Njega. Ne znamo

zbog kojeg se zlodjela ovaj osuenik naπao pokraj Isu-

sa, ali vjerojatno je da zlodjela nisu bila mala. MoguÊe

je nekoga ubio ili uËinio neko drugo teπko zlodjelo pro-

tiv Rima. Ali Isus mu sve opraπta jer pokazuje veliku

vjeru u Njega. Isus je spreman sve oprostiti svakome

tko se pouzda u Njega, bez obzira na teæinu krivnje i

prijestupa. Meutim, On i u krugu svojih najbliæih uËe-

nika ima dvojicu kojima je potreban oprost.



Kako Êe se Isus postaviti prema njima? »itamo Ma-

tej 27,3-5:

“Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuen,

pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveÊeni-

Ëkim i starjeπinama govoreÊi: ‘Sagrijeπih predavπi krv

neduænu!’ Odgovoriπe: ‘©to se to nas tiËe? To je tvoja

stvar!’ I bacivπi srebrnjake u Hram, ode te se objesi.”

Juda se pokajao! Joπ je jedan uËenik u posljednjim

Kristovim trenucima pao na ispitu. I on je, moæemo

reÊi, izdao Isusa — odrekao Ga se. To je bio Petar, kojeg

moæemo nazvati glasnogovornikom meu uËenicima. Ka-

kva je razlika izmeu Petrova i Judina pokajanja? Ov-

dje se za Judu jasno kaæe da se pokajao. Meutim, mu-

Ëen griænjom savjesti otiπao je i objesio se. Nikada vi-

πe nije susreo Isusa da bi od Njega dobio oprost.

S druge strane, Petar je stisnuo zube i proπao kroz

krizu koju je sâm prouzroËio. Sigurno mu nije bilo lako

i sigurno je duπevno teπko patio zato πto se odrekao

Isusa. Meutim, on je ponovno susreo Isusa i dobio iz

Njegovih usta osvjedoËenje da mu je sve oproπteno (Ivan

21,15-19). Isus nam æeli oprostiti sve. Vaæno je da Mu

pristupimo sa æeljom da dobijemo oprost. Ako izbje-

gavamo Isusa zbog osjeÊaja krivnje, kao πto je uËinio

Juda, neÊemo moÊi dobiti oprost. Za oprost je potre-

ban susret s osobom kojoj smo uËinili neπto naæao. Ako

toga nema, neÊe biti ni oprosta.

Ako smo u zavadi s nekim iz naπe okoline, potreb-

no je potraæiti tu osobu. Nemojmo to odgaati kako

ne bismo doπli u situaciju kad Êe biti prekasno, kao

πto je bilo prekasno u Judinom sluËaju. Ima li okolnosti

za koje je oprost nemoguÊ? Isus o ovome kaæe: “Zato

kaæem vam: svaki Êe se grijeh i bogohulstvo oprostiti

ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neÊe

se oprostiti. I rekne li tko rijeË protiv Sina »ovjeËjega,

97

oprostit Êe mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga,

neÊe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budu-

Êem.” (Matej 12,31.32)

Bog je spreman sve oprostiti. Jedino πto On ne mo-

æe oprostiti jest naπe osobno odbijanje oprosta. “Hula

na Svetog Duha” — πto je to? Sveti Duh je Osoba Sve-

toga Trojstva koja je preuzela Isusovu ulogu na Zem-

lji, nakon πto se Isus vratio Ocu na Nebo. Uloga je Sve-

toga Duha da nas upuÊuje na Boga, usmjerava nas u

naπim svakidaπnjim odlukama i pomaæe nam da naπ æivot

bude u skladu s Boæjom voljom. Ako mi uporno zane-

marujemo glas Svetoga Duha, ako namjerno radimo su-

protno, odupiremo se Njegovom djelovanju u naπem

æivotu, Sveti Duh neÊe odmah odustati, ali ako upor-

no nastavimo odbijati Njegove pozive, Njegov Êe glas

postupno postajati sve tiπi i najzad Êe utihnuti.

Hula na Svetoga Duha je odbijanje Njegovog djelo-

vanja u naπem æivotu, a Isus kaæe da je to jedini grijeh

koji Bog ne moæe oprostiti. Nije rijeË o tome da Bog

ne æeli oprostiti, nego o tome da Ëovjek sam sebe dovodi

u poloæaj kad viπe ne mari za Boga i Njegov oprost.

Svatko tko traæi Boga i æeli Njegov oprost, dobit Êe ga.

U evaneljima su zabiljeæeni brojni takvi primjeri. O

jednome Ëitamo u Luki 7,36-50:

“Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On

ue u kuÊu farizejevu i prie stolu. Kad eto neke æe-

ne koja bijaπe greπnica u gradu. Dozna da je Isus za

stolom u farizejevoj kuÊi pa ponese alabastrenu posu-

dicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva

zaplakana poËe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave

svoje otirala, cjelivala i mazala pomaπÊu. Kad to vidje

farizej koji ga pozva, pomisli: ‘Kad bi ovaj bio Prorok,

znao bi tko i kakva je to æena koja ga se dotiËe: da je

greπnica.’ A Isus, da mu odgovori, reËe: ‘©imune, imam



ti neπto reÊi.’ A on Êe: ‘UËitelju, reci!’ A on: ‘Neki vjerov-

nik imao dva duænika. Jedan mu dugovaπe pet stotina

denara, drugi pedeset. BuduÊi da nisu imali odakle vra-

titi, otpusti obojici. Koji Êe ga dakle od njih viπe ljubiti?’

©imun odgovori: ‘Predmnijevam, onaj kojemu je viπe

otpustio.’ ReËe mu Isus: ‘Pravo si prosudio.’ I okrenut

æeni reËe ©imunu: ‘Vidiπ li ovu æenu? Uoh ti u kuÊu,

nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila

i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona,

otkako ue, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi gla-

ve nisi pomazao, a ona mi pomaπÊu noge pomaza. Sto-

ga, kaæem ti, oproπteni su joj grijesi mnogi jer ljublja-

πe mnogo. Komu se malo opraπta, malo ljubi.’ A æeni

reËe: ‘Oproπteni su ti grijesi.’ Sustolnici poËeli nato me-

u sobom govoriti: ‘Tko je ovaj da i grijehe opraπta?’

A on reËe æeni: ‘Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!’”

Isus ovdje opraπta poznatoj greπnici u gradu. Nitko

za nju nije imao dobru rijeË. Nikome nije trebala. Kad

bi se pitalo ove ljude, ona sigurno ne bi zavreivala

nikakav oprost. Ostatak æivota mora provesti sa sramo-

tom koju si je nanijela. Ali Isus vidi stvari drugaËije.

On vidi osobu koja vapi za oprostom. On zna da je

ona velika greπnica i zna da Êe upravo takva, kad osjeti

oprost, biti i velika vjernica. Isus joj opraπta kako bi

joj pomogao da iz greπnice postane vjernica.

Okupljeni ovdje kritiziraju Isusovo opraπtanje grije-

ha. Kako On moæe opraπtati grijehe? To moæe samo

Bog. Meutim, kao Boæji Sin, kao Boæji predstavnik,

On ima vlast opraπtati grijehe. Pogledajmo jednu pri-

godu gdje farizeji zamjeraju Isusu na opraπtanju i zapa-

zimo πto im Isus odgovara:

“I jednog je dana on nauËavao. A sjeahu ondje fa-

rizeji i uËitelji Zakona koji bijahu doπli iz svih galilej-

skih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospod-

99

nja nukala da lijeËi. I gle, ljudi donijeπe na nosiljci Ëo-

vjeka koji bijaπe uzet. Traæili su da ga unesu i stave

preda nj. BuduÊi da zbog mnoπtva nisu naπli kuda bi

ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeu crepova s

nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevπi njiho-

vu vjeru reËe on: ‘»ovjeËe, otpuπteni su ti grijesi!’ Pi-

smoznanci i farizeji poËeπe mudrovati: ‘Tko je ovaj πto

huli? Tko moæe grijehe otpuπtati doli Bog jedini?’ Pro-

niknuvπi njihovo mudrovanje, upita ih Isus: ‘©to mu-

drujete u sebi? ©to je lakπe? ReÊi: Otpuπteni su ti grijesi,

ili reÊi: Ustani i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin »o-

vjeËji na zemlji otpuπtati grijehe!’ I reËe uzetomu: ‘Te-

bi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuÊi!’ I on

odmah usta pred njima, uze na Ëemu leæaπe i ode kuÊi

slaveÊi Boga. A sve obuze zanos te su slavili Boga i

puni straha govorili: ‘Danas vidjesmo neπto nevieno!’”

(Luka 5,17-26)

Kako Isus ovdje svojim kritiËarima dokazuje da ima

vlast opraπtati grijehe? On najprije izriËe oprost, a za-

tim Ëini Ëudo koje nitko od nas obiËnih ljudi ne moæe

ponoviti. Naime, Isus lijeËi uzetoga i time jasno poka-

zuje svoju vlast. Ako vam nekada netko bude tvrdio

da ima vlast opraπtati grijehe, onda ga slobodno pozo-

vite da uËini Ëudo sliËno ovom Isusovom kako bi do-

kazao svoju vlast. Jedino Bog, Isus Krist i Sveti Duh

mogu opraπtati naπe grijehe, a svi mi imamo pristup

Njima u molitvi. Oni kao Sveto Trojstvo jedini imaju

vlast i spremi su nas uvijek Ëuti i usliπati. A mi ljudi,

mi smo pozvani opraπtati pogreπke jedni drugima. Kada

krπÊaninu netko uËini neπto naæao, krπÊanin ne moæe

uskratiti oprost jer Bog je daleko viπe oprostio njemu.

»itamo dalje o krπÊaninovoj duænosti:

“Nego, velim vama koji sluπate: Ljubite svoje nepri-

jatelje, dobro Ëinite svojim mrziteljima, blagoslivljajte



one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostav-

ljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruæi i

drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni

donje. Svakomu tko od tebe iπte daji, a od onoga tko

tvoje otima ne potraæuj. I kako æelite da ljudi vama Ëine,

tako Ëinite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube,

kakvo li vam uzdarje? Ta i greπnici ljube ljubitelje svo-

je. Jednako tako, ako dobro Ëinite svojim dobroËinite-

ljima, kakvo li vam uzdarje? I greπnici to isto Ëine. Ako

pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti,

kakvo li vam uzdarje? I greπnici greπnicima pozajmlju-

ju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje.

»inite dobro i pozajmljujte ne nadajuÊ se odatle niËe-

mu. I bit Êe vam plaÊa velika, i bit Êete sinovi Sveviπ-

njega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema

opakima. Budite milosrdni kao πto je Otac vaπ milosr-

dan.” (Luka 6,27-37)

Isus nas poziva da ljubimo neprijatelje, da Ëinimo

dobro onima koji nas mrze i da opraπtamo onima koji

nam Ëine zlo. Koliko snage treba za ovakvo πto? Je li

to uopÊe moguÊe? Isusova su mjerila doista previsoka.

Postavlja se pitanje kakvu korist imamo od mrænje? Od-

nosno, kome naposljetku mrænja πkodi — meni ili mo-

jem neprijatelju? Moj neprijatelj moæda uopÊe i ne zna

da ga mrzim. Moja mrænja moæda uopÊe ne dopire do

njega. Meutim, ja osobno duboko sam svjestan svoje

mrænje. Mrænja izjeda mene osobno iznutra i najviπe

πkodi upravo meni mrzitelju.

Bog æeli da æivimo zdravim æivotom. On ne æeli da

se izjedamo i time πkodimo sami sebi. Stoga u naπ æivot

uvodi oprost kao vrlo vaænu vrijednost. Na prvom mjestu

mi dobivamo oprost od Njega i time se teret skida s

naπeg srca. Na drugom mjestu mi opraπtamo drugima

i time joπ jedan teæak i nepotreban teret nestaje iz na-

101

πeg æivota. Isus æeli da budemo sretni i stoga nudi op-

rost kao kvalitetu koja Êe naπ æivot podiÊi na novu ra-

zinu.

Nadalje, Isus kaæe neπto i o osuivanju drugih: “©to

gledaπ trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome

ne opaæaπ? Kako moæeπ kazati bratu svomu: ‘Brate, de

da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku

brvna ne vidiπ? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka

svoga pa Êeπ onda dobro vidjeti izvaditi trun πto je u

oku bratovu.” (Luka 6,41.42)

Kao ljudi u ovim naπim greπnim okolnostima, sklo-

ni smo osuivati druge. Posebno ako su nam uËinili

neπto naæao, oni zasluæuju naπu osudu. Tako se zna do-

goditi da vidimo sitnice u æivotu drugih ljudi, a u svo-

jem vlastitom ne vidimo daleko gore stvari. Mi ljudi

se volimo mijeπati u tui æivot, ali nismo sretni kad se

netko mijeπa u naπ. A Isus kaæe: “Ljubi bliænjega kao

samoga sebe! »ini drugome ono πto æeliπ da drugi tebi

Ëine!” (Matej 22,37) Oprost je vaæan dio krπÊaninova

æivota. Uvijek ponovno Isus Êe ukazivati na oprost, a i

na potrebu za pomirenjem. O pomirenju Ëitamo slje-

deÊe:

“Ako dakle prinosiπ dar na ærtvenik pa se ondje sjetiπ

da tvoj brat ima neπto protiv tebe, ostavi dar ondje

pred ærtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a

onda doi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom

dok si joπ s njim na putu, da te protivnik ne preda

sucu, a sudac tamniËaru, pa da te ne bace u tamnicu.

Zaista, kaæem ti, neÊeπ iziÊi odande dok ne isplatiπ do

posljednjeg novËiÊa.” (Matej 5,23-26)

Isus nas upuÊuje na potrebu za mirenjem i opra-

πtanjem. Kako krπÊanin moæe æivjeti svoju vjeru i ra-

dovati se Boæjem oprostu, ako nije spreman srediti svoj

odnos sa svojim bliænjima? Da bi bio istinski poboæan,



krπÊanin Êe uËiniti sve sa svoje strane kako bi imao

dobre odnose sa svojim bliænjima. Apostol Pavao sa-

vjetuje krπÊanima: “Sunce da ne zae u gnjevu vaπem!”

(Efeæanima 4,26) Bog æeli da æivimo kvalitetnim æivo-

tom, a takav je æivot moguÊ samo ako ukljuËuje opra-

πtanje.

Sada se postavlja pitanje koliko Ëesto treba opraπta-

ti bliænjima? Ima li opraπtanje ograniËenja? Poznaje li

ono granice? ©to bi se dogodilo kad bi Boæje opraπtanje

imalo ograniËenja? Svi bismo bili izgubljeni. Stoga Bog

i od nas oËekuje bezuvjetno i neograniËeno opraπtanje.

Isus odgovara na pitanje o koliËini opraπtanja: “Tada

pristupi k njemu Petar i reËe: ‘Gospodine, koliko puta

da oprostim bratu svomu ako se ogrijeπi o mene? Do

sedam puta?’ Kaæe mu Isus: ‘Ne kaæem ti do sedam pu-

ta, nego do sedamdeset puta sedam.’” (Matej 18,21.22)

Oprostiti triput bilo je rabinsko pravilo. Meutim,

Petar æeli biti posebno milostiv i nudi oprost sedam

puta. Je li Isus pohvalio Petra? Ne, On mu kaæe da is-

tinsko opraπtanje nema ograniËenja. Ne moæe se ogra-

niËiti na sedam puta. Sedam puta sedamdeset ovdje je

navedeno kao primjer neograniËenosti. KrπÊanin tre-

ba opraπtati neograniËeno. Da bi to ilustrirao, Isus je

ispriËao usporedbu koja Êe predoËiti pristup opraπta-

nju koji se oËekuje od krπÊanina:

“Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluËi

urediti raËune sa slugama. Kad zapoËe obraËunavati,

dovedoπe mu jednoga koji mu dugovaπe deset tisuÊa

talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi go-

spodar da se proda on, æena mu i djeca i sve πto ima

te se podmiri dug. Nato sluga padne niËice preda nj

govoreÊi: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve Êu ti vratiti.’

Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu

oprosti.

103

A kad taj isti sluga izae, naie na jednoga svoga

druga koji mu dugovaπe sto denara. Uhvati ga i stane

ga daviti govoreÊi: ‘Vrati πto si duæan!’ Drug padne preda

nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vra-

tit Êu ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu

dok mu ne vrati duga.

Kad njegovi drugovi vidjeπe πto se dogodilo, silno

raæaloπÊeni odoπe i sve to dojaviπe gospodaru. Tada ga

gospodar dozva i reËe mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj

dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i

ti smilujeπ svome drugu, kao πto sam se i ja tebi smi-

lovao?’ I gospodar ga, rasren, preda muËiteljima dok

mu ne vrati svega duga. Tako Êe i Otac moj nebeski

uËiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu

bratu.” (Matej 18,23-35)

Ovo je moæda malo prejaka usporedba za nas greπ-

nike kojima nije prirodno opraπtati. Mi opraπtamo za

zasluge. Ako osoba nije zasluæila, ako se nije dovoljno

ponizila, ako se nije vidljivo pokajala, ako nije dovolj-

no patila — ona neÊe niti dobiti naπ oprost. Biblija nas

uËi da je ovakvo shvaÊanje opraπtanja pogreπno. ©to-

viπe, ono Êe nas stajati vjeËnosti. Stoga je vaæno da pra-

vilno shvatimo biblijski oprost i da ga u svojem æivotu

primjenjujemo.

©to nas ova usporedba uËi o oprostu? Nema niËega

Ëime bi se oprost mogao zasluæiti. Oprost se zasniva

na milosti, a ne na zaslugama. Milost se ne moæe zaslu-

æiti, ona je dar. Milost je vrijednost, isto kao i oprost.

Stvarnost vezana uz oprost toliko je jednostavna, a ipak

vrlo teπka za prakticiranje. Naπ nebeski Otac nam je

milostiv i On nam daje oprost. KoliËina grijeha i prije-

stupa koje On opraπta nama daleko je veÊa od grijeha

koje mi pojedinaËno trebamo oprostiti naπim bliænji-

ma. Ako nismo spremni oprostiti naπim bliænjima nji-



hove male (ili velike) prijestupe koje su nam uËinili,

ni naπ nebeski Otac neÊe moÊi dati nama oprost za

naπe prijestupe. Zaπto?

Zato πto je opraπtanje reciproËno (dvosmjerno): ako

ga dajemo, onda ga i dobivamo. Ako ga ne dajemo, onda

ga ni ne dobivamo. Onaj koji ga ne daje, neÊe ga biti

spreman primiti; neÊe ga cijeniti, neÊe ga ni æeljeti.

Kako bismo sebe doveli u poloæaj da æelimo i cijeni-

mo Boæji oprost, mi moramo opraπtati naπim bliænji-

ma. Time Êe oprost unijeti novu dimenziju u naπ æivot

i dati mu novu kvalitetu; poboljπat Êe naπe odnose s

bliænjima i srediti naπ odnos s Bogom.

Oprost je vrijednost koju krπÊanin treba njegovati

jer nas veÊ danas uvodi u Boæje kraljevstvo. Oprostom

veÊ danas pokazujemo kvalitete tog kraljevstva u svo-

jem æivotu. Moja je æelja da svi mi opraπtamo kako bi

oprost unio novu kvalitetu u naπ æivot i uklonio pre-

preke za ulazak u Boæje kraljevstvo.

105

8. Povratak usmjerenosti

Svaki Ëovjek æivi za odreene vrijednosti, kvalitete

i ciljeve, ali izgleda da u naπem druπtvu nedostaje trajnih

vrijednosti. Moæemo Ëak govoriti o inf laciji vrijedno-

sti i to nije samo sluËaj na gospodarskom podruËju,

nego i kad govorimo o moralnosti, milosti, ljubavi i op-

rostu.

Nakon πto smo u proπlom poglavlju sagledali oprost,

sada se æelimo usredotoËiti na usmjerenost. ©to je us-

mjerenost? “Usmjerenost je orijentiranost k cilju.” (AniÊ)

Jesam li usmjeren k cilju? Moj cilj u ovom trenutku

jest napisati ovo poglavlje do kraja. Koji je vaπ cilj? Pro-

Ëitati ovo poglavlje ili knjigu do kraja? Ali ono o Ëemu

ovdje govorimo nisu kratkoroËni ciljevi. Mi govorimo

o dugoroËnim æivotnim ciljevima. Imaju li ljudi danas

ciljeve? Za πto æive? Jesu li usmjereni ili nisu? ©to se

dogaa kad je netko krivo usmjeren?

Kada je njemaËka vojska za vrijeme Drugoga svjet-

skog rata uπla u Normandiju, Ëelnici francuskog pokreta

otpora razmiπljali su kako osujetiti namjere neprijate-

lja. GledajuÊi dugaËke kolone tenkova i neprijatelj-

skih vojnika koji su uπli u zemlju, a u nedostatku svo-

jih vojnih snaga, osjeÊali su se jadno i bespomoÊno.

Ipak, dosjetili su se. Putokazi na cesti koji su pokazivali

siguran smjer kretanja bili su pomaknuti za samo ne-

koliko stupnjeva u drugom smjeru i skretali kolonu ne-

prijateljske vojske na drugi put. Rezultat je bio da su


tenkovi i cijelo vojno ljudstvo bili usmjereni na πiroki,

ali stari i rasklimani most koji je teπke tenkove odveo

na dno rijeke, a neke ljude i u pogibao. Problem je

bio samo u krivoj usmjerenosti, a rezultat takvog kri-

vog smjera za neke ljude bila je smrt.

Na πto su ljudi danas usmjereni? Uglavnom se æivi

za sadaπnji trenutak i æeli se iz sadaπnjosti izvuÊi mak-

simum. Izraæeno rijeËima pjesme skupine Queen, “æe-

lim to sve, æelim to sada” (I want it all, I want it now).

Gdje nalazimo æivotnu usmjerenost prema trajnome i

vjeËnome? Dosad smo u naπim izlaganjima dopuπtali

Isusu Kristu da nam daje odgovore u vezi s trajnim vri-

jednostima. Pogledajmo πto je On nauËavao o usmje-

renosti. Kakve ciljeve On preporuËa? Je li On osobno

bio usmjeren? Na πto je bio usmjeren? ZapoËet Êemo

s Matejem 4,1-10:

“Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga avao is-

kuπa. I propostivπi Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi, na-

pokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reËe: ‘Ako

si Sin Boæji, reci da ovo kamenje postane kruhom.’ A

on odgovori: ‘Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu,

nego o svakoj rijeËi πto izlazi iz Boæjih usta.’ –avao ga

tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i

reËe mu: ‘Ako si Sin Boæji, baci se dolje! Ta pisano je:

Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe i na rukama

Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπ o kamen.’

Isus mu kaza: ‘Pisano je takoer: Ne iskuπavaj Gospodi-

na, Boga svojega!’ –avao ga onda povede na goru vrlo

visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu

pa mu reËe: ‘Sve Êu ti to dati ako mi se niËice pokloniπ.’

Tada mu reËe Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospo-

dinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom sluæi!’”

Na πto je Isus ovdje usmjeren? Usmjeren je na pisa-

nu Boæju rijeË (prouËavali smo o ovome u prvom po-

107

glavlju). On citira Bibliju — Stari zavjet. Dopuπta Boæjoj

rijeËi da Ga usmjerava. Sve πto nije po Boæjoj rijeËi,

nije dio Njegova smjera. Isus zavrπava rijeËima: “Gospo-

daru, Bogu svojemu klanjaj se i Njemu jedinome slu-

æi!” Isus je usmjeren na Boga i sluæi samo Bogu. Boæja

rijeË je za Njega pravilo æivota i putokaz koji daje æi-

votno usmjerenje. Kad Sotona dolazi i nudi Mu druga

rjeπenja, Isus ne popuπta. On zna koji je Njegov smjer

i nema namjeru skrenuti s njega.

©to Mu Sotona nudi kao alternativu? Da se usmjeri

na tjelesne potrebe — na kruh. Jesu li tjelesne potrebe

nevaæne? Treba li krπÊanin izbjegavati zadovoljavanje

tjelesnih potreba? One su svakako vaæne, ali ne mogu

biti glavno æivotno usmjerenje. Postoje ljudi koji razmi-

πljaju samo o hrani i æive samo za hranu. Meutim, Isus

ne æeli da nam hrana bude na prvome mjestu, da ona

postane naπa primarna vrijednost, da æivimo samo za

nju. U svojoj molitvi OËenaπ Isus kaæe: “Kruh naπ svag-

daπnji daj nam danas”, ali to dolazi na kraju molitve,

nakon proslavljanja Boæjeg imena, Ëeænje za Njegovim

vjeËnim kraljevstvom i æelje da se u naπem æivotu is-

puni Njegova volja. Tek tada na red dolaze tjelesne po-

trebe.

Bog æeli da Ëeznemo za Njim. Na drugom mjestu

On kaæe: “Traæite najprije kraljevstvo nebesko, a ovo

Êe vam se sve nadodati.” (Matej 6,33) Ako nam je na

prvom mjestu Bog, ne moramo se brinuti ni za πto dru-

go. On Êe zadovoljiti sve naπe potrebe. Bog ne æeli da

se usmjeravamo na kratkotrajne i prolazne vrijednosti.

On æeli da budemo usmjereni na trajno i vjeËno, a jedina

trajnost nalazi se u Njemu.

©to dalje Sotona nudi Isusu? Usmjerava Ga na mate-

rijalne vrijednosti. Pokazuje mu sva kraljevstva ovoga

svijeta i njihovu raskoπ. Æeli Mu sve to dati pod samo

POVRATAK USMJERENOSTI •


jednim uvjetom: da viπe ne bude usmjeren na Boga,

nego na njega. Pokloni se meni. Sluæi meni. Je li Sotona

ikad vama iznio ovakvu ponudu? Jesu li materijalne vri-

jednosti u vaπem æivotu ikad zasjenile potrebu da slu-

æite Bogu? Ako jesu, onda ste proπli kroz sliËnu kuπ-

nju kroz kakvu je proπao Isus, samo πto moæda niste

bili svjesni da se iza toga nalazi Sotona koji vas kuπa.

Isus ne æeli da mi budemo usmjereni na tjelesne i ma-

terijalne vrijednosti. Bog Êe nam sve to dati ako nam

je na prvome mjestu On. Isus je primjer osobe koju

tjelesne i materijalne ponude nisu mogle poljuljati u

Njegovom æivotnom usmjerenju.

Isus je doπao objaviti ljudima Boga i usmjeriti ih na

trajne vrijednosti. Tijekom svojeg æivota On je pozivao

ljude da Ga slijede. SlijedeÊi Njega, oni Êe biti usmjereni

na Boga. Pogledajmo sada kako reagiraju ljudi koje Isus

poziva da se okrenu Bogu: “ProlazeÊi uz Galilejsko more,

ugleda dva brata, ©imuna zvanog Petar i brata mu An-

driju, gdje bacaju mreæu u more; bijahu ribari. I kaæe

im: ‘Hajdete za mnom, uËinit Êu vas ribarima ljudi!’

Oni brzo ostave mreæe i pou za njim. Poπavπi odande,

ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu

Ivana: u lai su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mre-

æe. Pozva i njih. Oni brzo ostave lau i oca te pou

za njim.” (Matej 4,18-22)

Isus ovdje poziva Petra i Andriju, jednostavne lju-

de, ribare. ©to nam tekst kaæe — odazivaju li se? »ita-

mo da su istog trena ostavili alat koji im je osiguravao

tjelesno i materijalno blagostanje — svoje mreæe — i kre-

nuli za Isusom u nepoznato. Istu stvar Ëine i Jakov i

Ivan. Oni istog trena ostavljaju svoju lau na Galilej-

skom jezeru i kreÊu za Isusom. Ne premiπljaju se, ne

kalkuliraju, ne odugovlaËe. Sve su spremni ærtvovati za

æivotnu usmjerenost na Boga. Moæda Êemo reÊi: pa bili

109

su siromaπni, niπta nisu imali. Æivot uz Isusa omogu-

Êit Êe im da vide malo svijeta, da odu Ëak i do Jeruza-

lema. Ali na Isusove pozive nisu se odazivali samo siro-

maπni ribari: “OdlazeÊi odande, ugleda Isus Ëovjeka

zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaæe mu: ‘Po-

i za mnom!’ On usta i poe za njim.” (Matej 9,9)

»ovjek po imenu Matej bio je carinik. Carinici su

odliËno æivjeli u vrijeme Rimljana. Oni su sakupljali po-

rez za rimske vlastodrπce, a u tom poslu bilo je dovoljno

prostora za osobno bogaÊenje. Nije svatko mogao do-

biti tako unosan posao koji je osiguravao tjelesno i ma-

terijalno blagostanje. Kad bi ga tko dobio, Ëuvao bi ga

i prenosio u naslijee na potomke.

Meutim, izgleda da Mateja ovaj posao ne ispunja-

va. On ima rijeπene sve tjelesne i materijalne potrebe,

ali neπto mu u æivotu nedostaje. Nedostaje mu neπto

trajno. Kad Isus prolazi pokraj njegove carinarnice, On

u njemu vidi duπu koja traga za trajnim vrijednostima.

UpuÊuje mu poziv, a ovaj carinik istog trena ostavlja

sve i polazi za Isusom.

Bih li ja bio u stanju ostaviti svoje fiziËke i materijalne

vrijednosti i krenuti u nepoznato za Isusom? Ako sam

cijeli æivot ulagao iskljuËivo u materijalne vrijednosti,

onda sam vezan za njih. One mi neπto znaËe i nije se

lako od njih odvojiti. Isus ne æeli da mi budemo vezani

bilo Ëime. On æeli da naπe primarno usmjerenje bude

na Boga. Ako smo ponajprije usmjereni na Boga, On

Êe zadovoljiti sve naπe potrebe, onako kako ih je zado-

voljio u æivotu Mateja, Petra i Andrije, Jakova i Ivana.

Meutim, jesu li svi koje je Isus pozvao i koji su odgo-

vorili na Njegov poziv ostali trajno usmjereni na Bo-

ga? Luka 5,1-3 reÊi Êe nam neπto viπe o ovome:

“Dok se jednom oko njega gurao narod da Ëuje rijeË

Boæju, stajaπe on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije



lae gdje stoje uz obalu; ribari bili izaπli iz njih i ispirali

mreæe. Ue u jednu od tih laa; bila je ©imunova pa

zamoli ©imuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz

lae pouËavaπe mnoπtvo.”

Kako se ©imun Petar naπao ovdje u laici na obali

Galilejskog jezera? Nije li ostavio svoj ribarski alat i kre-

nuo za Isusom? Jest, ali ga je æivotna stvarnost oËito

natjerala da se vrati svojem prvotnom zanimanju. So-

tona je doπao s kuπnjom i Petar je pokleknuo. I evo,

Isus se ponovno nalazi u njegovom kraju, ali ovaj put

oko Njega je mnoπtvo naroda kojeg On pouËava traj-

nim vrijednostima. Isus odluËuje uporabiti Petrov ri-

barski alat u sluæbi navjeπÊivanja trajnih vrijednosti. On

ulazi u Petrovu laicu, propovijeda iz nje okupljenom

narodu na brijegu ispred jezera, i pogledajmo πto se

dalje dogaa:

“Kada dovrπi pouku, reËe ©imunu: ‘Izvezi na puËinu

i bacite mreæe za lov.’ Odgovori ©imun: ‘UËitelju, svu

smo se noÊ trudili i niπta ne ulovismo, ali na tvoju rijeË

bacit Êu mreæe.’ UËiniπe tako te uhvatiπe veoma mnogo

riba; mreæe im se gotovo razdirale. Mahnuπe drugovi-

ma na drugoj lai da im dou pomoÊi. Oni dooπe i

napuniπe obje lae, umalo im ne potonuπe. Vidjevπi

to, ©imun Petar pade do nogu Isusovih govoreÊi: ‘Idi

od mene! Greπan sam Ëovjek, Gospodine!’ Zbog lovine

riba πto ih uloviπe bijaπe se zapanjio on i svi koji bija-

hu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi,

drugovi ©imunovi. Isus reËe ©imunu: ‘Ne boj se! Odsada

Êeπ loviti ljude!’ Oni izvukoπe lae na kopno, ostaviπe

sve i pooπe za njim.” (Luka 5,4-11)

Petar je svu noÊ nastojao priskrbiti tjelesne i mate-

rijalne vrijednosti. Sve je bilo uzaludno — niπta nije ulo-

vio. Meutim, s Isusom u Ëamcu Petar doæivljava bla-

goslove kakvih nikada prije nije bilo. Blagoslovi su bili

111

toliko obilni da su Ëak i njegovi sudrugovi iz druge

laice imali koristi od ulova. ©to Isus æeli ovim Ëudom

reÊi Petru? On mu zapravo kaæe: Petre, ako se i dalje

budeπ usmjeravao iskljuËivo na tjelesne i materijalne

vrijednosti, tvoje Êe mreæe ostajati poluprazne. S dru-

ge strane, ako na prvo mjesto staviπ Boga, ako prven-

stveno budeπ usmjeren na Njega, uvijek Êeπ æivjeti u

obilju koje sam neÊeπ moÊi potroπiti i od kojeg Êe se

joπ mnogi hraniti.

Petar je shvatio poruku i ponovno je krenuo za Isu-

som. Kako je s nama? ShvaÊamo li poruku? Mora li Isus

i nas uvijek iznova traæiti u naπim æivotnim laicama?

Odlutamo li mi povremeno za tjelesnim i materijalnim

vrijednostima? Isus se uvijek iznova susretao s ljudima

koji nisu bili ozbiljno usmjereni na Njega. SljedeÊi ta-

kav primjer iznosi nam Luka 9,57-62:

“Dok su iπli putom, reËe mu netko: ‘Za tobom Êu

kamo god ti poπao.’ ReËe mu Isus: ‘Lisice imaju jazbine,

ptice nebeske gnijezda, a Sin »ovjeËji nema gdje bi glavu

naslonio.’ Drugomu nekom reËe: ‘Poi za mnom!’ A

on Êe mu: ‘Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.’

ReËe mu: ‘Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti

idi i navjeπÊuj kraljevstvo Boæje.’ I neki drugi reËe: ‘Za

tobom Êu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije opro-

stim sa svojim ukuÊanima.’ ReËe mu Isus: ‘Nitko tko

stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikla-

dan za kraljevstvo Boæje.’”

Ovdje nalazimo primjere triju razliËitih osoba. Sva-

ka od njih ima potrebu za trajnim vrijednostima, ali i

zapreku koja je spreËava u ostvarenju te potrebe. Prva

meu njima osobno izraæava Isusu æelju da Ga slijedi,

a Isus joj odgovara: “Lisice imaju jame i ptice nebeske

gnijezda, a Sin »ovjeËji nema gdje nasloniti glavu.” Dru-

gim rijeËima, Isus je beskuÊnik — On nema krova nad



glavom koji bi Mu jamËio sigurnost. S Njime na putu

uËenici Êe i sami biti beskuÊnici. Meutim, πto Isus

æeli reÊi spominjanjem æivotinja? Bog se brine za lisice

i ptice, pa kako onda ne bi za Kristove uËenike. Potre-

bno je samo malo vjere da Êe se Bog pobrinuti za nas.

Naæalost, nemamo izvjeπtaj u evaneljima da je ovaj Ëo-

vjek pokazao vjeru i krenuo za Isusom.

SljedeÊeg Ëovjeka Isus je pozvao: “Slijedi me!” Me-

utim, on je æelio prvo pokopati svojeg oca. A πto mu

Isus kaæe? To sada nije vaæno! To sada nije na redu!

Sada su druge stvari vaænije! Je li Isus toliko nehuman

da ne bi dopustio Ëovjeku da preæali i iskaæe duæno

poπtovanje ocu? ©to je s petom zapovijedi koja nalaæe

poπtovanje roditelja? Ovdje nije rijeË o tome da je Ëovje-

kov otac veÊ preminuo, nego on æeli odugovlaËiti ne-

koliko godina. Njemu se ne æuri slijediti Isusa. On æeli

prvo uæivati u prolaznim tjelesnim i materijalnim vri-

jednostima, a onda Êe jednog dana, kad otac umre i

kad ga pokopa, slijediti Isusa. Isus kaæe “Ne!” Danas

je dan odluke. Sutra nije u naπoj vlasti; mi ne znamo

kako Êe ono izgledati i hoÊemo li uopÊe doËekati su-

traπnji dan.

Najzad, treÊi Ëovjek kaæe: “Ja Êu te slijediti, Gospo-

dine, ali prvo se moram oprostiti sa svojim ukuÊani-

ma!” O kakvom je ovdje oproπtaju rijeË? Sigurno nije

mislio otiÊi rukovati se sa svima kod kuÊe, vratiti se

za pet minuta i slijediti Isusa. OËigledno je i ovdje rijeË

o nekoj vrsti opraπtanja koja bi potrajala, inaËe se ovaj

Ëovjek ne bi naπao na popisu onih koji nisu bili us-

mjereni na trajne vrijednosti.

Isus zavrπava rijeËima: “Nitko tko stavi ruku svoju

na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljev-

stvo!” ©to Isus æeli reÊi? Da se Ëovjek ne smije odmoriti?

Da ne smije pasti? Ne, nego ne smije odustati od svo-

113

jega æivotnog usmjerenja. Ako sam krenuo za Isusom,

On oËekuje da nastavim iÊi za Njim ostatak svojeg æi-

vota. KrπÊanin ne moæe s pravom nositi to ime ako stal-

no mijenja æivotne smjerove. KrπÊanin je samo onda

krπÊanin kad je usmjeren na Isusa Krista. Naravno da

krπÊanin moæe pasti. I uËenici su padali. Ali krπÊanin

se nakon pada diæe i nastavlja biti usmjeren na Boga.

Isus je ispriËao usporedbu koja govori o dva razli-

Ëita odgovora na Boæji poziv: “A πto vam se Ëini? »ovjek

neki imao dva sina. Prie prvomu i reËe: ‘Sinko, hajde

danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘NeÊu!’ No

poslije se predomisli i ode. Prie i drugomu pa mu

reËe isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i

ne ode. Koji od te dvojice izvrπi volju oËevu?” (Matej

21,28-31)

Usporedba o dva sina. Ima viπe Kristovih uspored-

bi koje govore o dva sina. Jedan je uglavnom poziti-

van, a drugi negativan. U ovom sluËaju negativni obe-

Êava ocu da Êe uËiniti onako kako otac traæi. ©to je

negativno u dobroj volji i obeÊanju? Negativno je to

πto u konaËnici ne Ëini ono πto je obeÊao. S druge stra-

ne, drugi sin od samog poËetka jasno kaæe da neÊe

postupiti po oËevoj æelji, ali se poslije pokaje i uËini

kako je otac traæio. Ima ljudi koji ne æele biti usmjere-

ni na trajne vrijednosti i slijediti Boga. Meutim, po-

kajat Êe se i prigrliti Ga svim srcem. Isus ovdje spo-

minje primjere carinika i bludnica. Tako veliki greπ-

nici, koji su isprva odbijali Boga, prigrlit Êe Ga svim

srcem i neÊe Ga viπe puπtati jer znaju kako bijedno

izgleda æivot bez Boga.

S druge strane, neki drugi, vjerojatno ugledni vjer-

nici, na pola puta Êe odustati i otpasti od vjere. U koju

kategoriju ja spadam? Jesam li od onih koji odustaju

na pola puta? Ili sam od onih koji su snaæno prihvatili



Boæje trajne vrijednosti i ne æele ih viπe ispustiti ni za

πto na svijetu? Ako smo od onih koji moæda Ëesto odu-

staju, nije vrijeme za oËajavanje. Naime, vidjeli smo da

su i Kristovi uËenici znali odustajati. Pred sam kraj

Kristove sluæbe, nakon πto su tri i pol godine proveli

s Njim, oni su se ponovno naπli u opasnosti od odu-

stajanja:

“Tada im reËe Isus: ‘Svi Êete se vi joπ ove noÊi sa-

blazniti o mene. Ta pisano je: Udarit Êe pastira i stado

Êe se razbjeÊi. Ali kad uskrsnem, iÊi Êu pred vama u

Galileju.’ Nato Êe mu Petar: ‘Ako se i svi sablazne o

tebe, ja se nikada neÊu!’ ReËe mu Isus: ‘Zaista, kaæem

ti, joπ ove noÊi, prije negoli se pijetao oglasi, triput

Êeπ me zatajiti!’ Kaæe mu Petar: ‘Bude li trebalo i umrijeti

s tobom, ne, neÊu te zatajiti.’ Tako rekoπe i svi uËeni-

ci.” (Matej 26,31-35)

Isus pretkazuje svojim uËenicima njihovu neposre-

dnu buduÊnost. ©to oni kaæu? “To ne moæe biti!” Pose-

bno je glasan Petar. On prvi skaËe i nijeËe takvo πto:

“Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja se sigur-

no nikada neÊu pokolebati!” Jesam li kada bio siguran

da neÊu pasti, a onda sam u prvom sljedeÊem trenu-

tku kuπnje pao? Meni se osobno znalo dogoditi, a i Petru

se dogodilo. Te iste noÊi, samo nekoliko sati kasnije,

odustao je u potpunosti od svojeg æivotnog usmjere-

nja (Matej 26,69-75). Ni on sam to nije oËekivao, niti

bismo mi takvo πto oËekivali od nekoga tko je proveo

tri i pol godine s Isusom. Meutim, dogodilo se, a i

nama se moæe dogoditi. Vaæno je ne ostati leæati, nego

se diÊi i nastaviti usmjeravati se prema trajnim vrijed-

nostima.

©to je Petra ponovno usmjerilo prema trajnim vrije-

dnostima? “Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva

vlast na nebu i na zemlji! Poite dakle i uËinite mo-

115

jim uËenicima sve narode krsteÊi ih u ime Oca i Sina

i Duha Svetoga i uËeÊi ih Ëuvati sve πto sam vam za-

povjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane — do svrπe-

tka svijeta.’” (Matej 28,18-20)

Susret s uskrslim Isusom osnaæio je Petra do te mjere

da viπe nije padao. ©toviπe, on je sada postao osoba

koja je druge usmjeravala prema Bogu. U Djelima mo-

æemo Ëitati kako je Petar sa silom i snagom usmjeravao

ljude kojima je propovijedao (Djela 2,19-41). Bio je us-

mjeren do te mjere da ga je njegova æivotna usmjere-

nost odvela na kriæ. Zbog svojih æivotnih uvjerenja bio

je razapet u rimskom koloseju i dao svoj æivot za Onoga

koga je slijedio. Time je postao uzor i nadahnuÊe mno-

gima nakon njega.

Isus æeli da ti i ja budemo usmjereni na Njega — na

trajne vrijednosti. On æeli da ne odustajemo zbog krat-

kotrajnih i prolaznih vrijednosti koje nas okruæuju. Isus

je joπ ispriËao usporedbu o uzvanicima na gozbu ko-

jom æelimo zaokruæiti ovo razmiπljanje o usmjerenosti:

“Kad je to Ëuo jedan od sustolnika, reËe mu: ‘Blago

onome koji bude blagovao u kraljevstvu Boæjem!’ A on

mu reËe: ‘»ovjek neki priredi veliku veËeru i pozva

mnoge. I posla slugu u vrijeme veËere da rekne uzva-

nicima: Doite! VeÊ je pripravljeno! A oni se odreda

poËeli ispriËavati. Prvi mu reËe: Njivu sam kupio i valja

mi poÊi pogledati je. Molim te, ispriËaj me. Drugi reËe:

Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuπati ih. Mo-

lim te, ispriËaj me. TreÊi reËe: Oæenio sam se i zato

ne mogu doÊi. Sluga se vrati i javi to domaÊinu. Tada

domaÊin, gnjevan, reËe sluzi: Izii brzo na trgove grad-

ske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i

hrome. I sluga reËe: Gospodaru, uËinjeno je πto si na-

redio i joπ ima mjesta. ReËe gospodar sluzi: Izii na

putove i meu ograde i prisili neka uu da mi se na-



puni kuÊa. A kaæem vam: nijedan od onih pozvanih

neÊe okusiti moje veËere.’” (Luka 14,15-24)

Svi smo mi pozvani na veliku veËeru u kraljevstvu

nebeskom. Meutim, poput ovih likova iz usporedbe,

i mi moæda imamo neke isprike. Jedan je kupio njivu,

drugi volove. Koje bi mogle biti isprike nama danas?

Kupio sam kuÊu — moram je obiÊi, dovrπiti, useliti se,

uæivati u njoj. Ili, kupio sam novi automobil — moram

ga isprobati, lijepo ga urediti, uæivati u njemu. Pa tek

sam dobio kuÊu ili automobil — sada nemam vreme-

na! Ova usporedba upravo govori o ljudima koji su us-

mjereni na materijalne i prolazne vrijednosti.

Isus za nas ima neπto daleko bolje! On za nas pri-

prema gozbu u svojem kraljevstvu. Blagoslove te go-

zbe Njegovi sljedbenici uæivaju veÊ ovdje na Zemlji, a

u nebeskom kraljevstvu Êe primiti i daleko viπe. Sav

sjaj i raskoπ naπih kuÊa i automobila ne moæe se mje-

riti s nebeskim kuÊama i automobilima. Isus æeli da

budemo usmjereni na trajno i vjeËno.

Tko je pozvan na gozbu u ovoj usporedbi nakon πto

su prvi odbili? Svi koji su se naπli na gradskim trgo-

vima i ulicama. Pozvani su siromaπni, sakati, slijepi, hro-

mi. Bludnice i carinici naslijedit Êe kraljevstvo. Isus kaæe

na drugom mjestu da Êe prvi biti posljednji, a posljednji

prvi (Matej 19,30). HoÊu li biti prvi ili posljednji, ovi-

si samo o meni osobno.

Isus nas sve poziva na svoju gozbu. On æeli da svi

budemo prisutni na njoj. On je veÊ sve pripremio i

samo Ëeka naπ odgovor. Moja je æelja da svi budemo

usmjereni k trajnim vrijednostima, k Boæjim vrijedno-

stima i da jednog dana svi zajedno sudjelujemo u Kri-

stovoj gozbi u nebeskom kraljevstvu!

117

9. Povratak vjernosti

Nastavljamo potragu za trajnim vrijednostima. Gdje

ih traæimo? Traæimo ih u nauku Isusa Krista. On je re-

definirao druπtvene vrijednosti svojega vremena. Bavio

se druπtvenom kritikom vjerske elite koja je ljudima

davala loπ primjer. Svojim loπim primjerom upuÊivali

su narod na prolazne materijalne vrijednosti. Isus je svo-

jim dobrim primjerom upuÊivao narod na trajne vrije-

dnosti.

Vrijednost o kojoj govorimo u ovom poglavlju je vjer-

nost. ©to je vjernost? Sinonimi za vjernost jesu: privr-

æenost, odanost, lojalnost (AniÊ). Biti vjeran znaËi biti

odan nekome. Ova Kristova vrijednost saæima sve ostale

vrijednosti o kojima smo dosad govorili. Ona nas upu-

Êuje na privræenost svim vrijednostima koje je Isus na-

uËavao. Koje su to vrijednosti kojima trebamo biti vjerni?

Isusove vrijednosti koje smo zajedno razmatrali u ovoj

knjizi jesu:

1. Pouzdanost — Boæja rijeË

2. Sigurnost — u Bogu

3. Moralnost — u Starom zavjetu i Dekalogu

4. Ljubav — primarna vrijednost

5. Milost — Bog je daje i oËekuje od nas

6. Molitva — Bog nas Ëuje i usliπava

7. Oprost — Bog daje i oËekuje od nas

8. Usmjerenost — na Boga


Sve su ovo trajne vrijednosti koje imaju potencijal

za vjeËnost i vode u vjeËni æivot. Isus æeli da prigrli-

mo ove vrijednosti i da Mu budemo vjerni. »emu je

danaπnji Ëovjek vjeran? Ako pogledamo samo na po-

druËje braka i broj rastava u naπoj zemlji, lako Êemo

zakljuËiti da je vjernost vrlina koju bismo viπe trebali

njegovati. Ako je danaπnji Ëovjek neËemu vjeran, onda

je vjeran prolaznim vrijednostima.

Svako proljeÊe javnost se u Hrvatskoj podigne na

noge u iπËekivanju posebnog dogaaja. Tisak, radio i

televizija izvjeπtavaju o dolasku ptica selica u naπe kra-

jeve. Ali ovdje je rijeË o posebnim pticama — paru ro-

da kojima su ljudi dali imena Klepetan i Malena. Male-

na je æenka iz obitelji roda, koja od mladosti ima slom-

ljeno krilo pa stoga nije u moguÊnosti svake jeseni s

drugim rodama napustiti naπe krajeve i odseliti se na

jug. S obzirom na to da je oπteÊeno krilo ograniËava,

Malena zimu prezimljava u naπim krajevima. Za to vri-

jeme njezin par, roda Klepetan odlazi na jug u toplije

krajeve. Svakog proljeÊa ljudi sa znatiæeljom iπËekuju

hoÊe li se Klepetan vratiti na isto mjesto, svojoj Male-

noj, ili Êe se pridruæiti nekoj drugoj rodi u nekom dru-

gom dijelu svijeta.

Tako u iπËekivanju nije samo Malena, nego i cijela

hrvatska javnost. Svake godine Klepetan se vraÊao 24.

oæujka u popodnevnim satima svojoj Malenoj. Javnost

bi to redovito registrirala i izvjeπtavala nas o sretnom

dogaaju. Godine 2011. Klepetan se po prvi put nije

pojavio 24. oæujka. VeÊ su poËele πpekulacije da se viπe

neÊe vratiti. Meutim, nekoliko dana poslije Klepetan

je stigao sam izmoren i prljav, a nitko nije bio sretniji

od Malene. Nakon nekog vremena par je dobio i male

rode. Ljudi s radoπÊu prate tijek zbivanja i izvjeπtavaju

o vjernosti ovog para iz svijeta ptica, naglaπavajuÊi ti-

119

me da i ptice razumiju i znaju prave vrijednosti. Koliko

bi tek vjernost kao trajna vrijednost trebala biti prisu-

tna meu nama ljudima!

©to je Isus nauËavao o vjernosti trajnim vrijednosti-

ma? U evaneljima Isus vjernog Ëovjeka oslikava trgov-

cem koji je pronaπao skupocjeni biser: “Nadalje, kra-

ljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim

biserjem: pronae jedan dragocjeni biser, ode, raspro-

da sve πto ima i kupi ga.” (Matej 13,45.46)

Ovaj je trgovac oËito tragao za trajnom vrijednoπÊu

u koju Êe uloæiti svoj novac. I tako tragajuÊi, naiπao je

na skupocjeni biser. Zaπto je biser vrijednost? Zato πto

ima poseban izgled i teπko je do njega doÊi. Naime,

biseri nastaju u πkoljkama na dnu mora. Teπko je doÊi

do morskoga dna, a joπ je teæe naiÊi na bisere u πkolj-

kama. Oni do kojih se doe imaju posebnu vrijednost.

Moæda ovaj biser πto ga je trgovac pronaπao nije ni bio

prepoznat kao posebna vrijednost od strane prodava-

Ëa. Prodavao se kao i ostali skuplji biseri. Meutim,

ovaj Ëovjek je prepoznao njegovu stvarnu vrijednost.

On odlazi i prodaje sve πto ima kako bi sve svoje ima-

nje uloæio u ovu vrijednost.

Na sliËan naËin ponaπa se i krπÊanin. Naime, kada

krπÊanin otkrije vrijednosti koje se nalaze u Bogu, kad

otkrije pouzdanost, sigurnost, ljubav, milost i oprost,

on ostavlja svoje prolazne vrijednosti koje je prethod-

no slijedio i mijenja ih za Boæje bisere — on postaje

vjeran Bogu i Njegovim vrijednostima. Zaπto to Ëini?

Zato πto zna da u prolaznim vrijednostima nema niËe-

ga trajnog, dok Boæje vrijednosti traju vjeËno. Time vjer-

nost Boæjim vrijednostima postaje za krπÊanina pose-

bna vrijednost.

U evaneljima imamo puno primjera vjernosti. Ca-

rinik Zakej je jedan takav primjer. Nakon πto se susreo

POVRATAK VJERNOSTI •


s Kristovim vrijednostima, on odustaje od svojih pro-

laznih materijalnih vrijednosti i odluËuje se na vjernost

Kristovim vrijednostima. On odlazi i dijeli svoje ima-

nje siromaπnima i onima koje je tijekom æivota zaki-

nuo (Luka 19,8). Drugi je primjer Ëovjek osloboen

od demona, koji odlazi navjeπÊivati po Dekapolisu πto

mu je uËinio Gospodin (Marko 5,20). On se susreo s

neËim trajnim i vrijednim u Isusu i ne moæe πutjeti o

vrijednostima koje su dostupne u Njemu. On postaje

osoba koja Êe vjerno slijediti Boæje trajne vrijednosti.

Najzad, kad su se pri Kristovom raspeÊu Njegovi naj-

bliæi uËenici razbjeæali, skupina skromnih æena i dalje

je ostala vjerna Isusu:

“Kad proe subota, Marija Magdalena i Marija Jakov-

ljeva i Saloma kupiπe miomirisa da odu pomazati Isu-

sa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sun-

Ëevu, dou na grob. I razgovarahu meu sobom: ‘Tko

Êe nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?’ Pogledaju,

a ono kamen otkotrljan. Bijaπe doista veoma velik.” (Mar-

ko 16,1-4)

Ove skromne æene doπle su uËiniti djelo pomazanja

na Isusu u trenutku kad su Ga svi napustili. Isus je

osuen na smrt na kriæu i kao takav postao je osoba

s kojom nitko viπe nije æelio imati kontakt. Biti pove-

zan s raspetim Isusom znaËi osobno izgubiti ugled i

Ëast u druπtvu. To znaËi moæda i osobno biti progo-

njen i razapet na kriæ.

Osim ovih vjernih æena, nitko takvo πto ne æeli ri-

skirati. One su se susrele s Isusom i Njegovim vrijed-

nostima, prigrlile su Njegove trajne vrijednosti i æele

Mu biti vjerne do kraja. Ovamo na grob doπle su uËi-

niti posljednje djelo za Njega i time Mu iskazati Ëast i

πtovanje. One su primjer vjernosti u trenucima kad nije

popularno biti vjeran.

121

Kako je s nama? Jesmo li mi vjerni Isusovim traj-

nim vrijednostima? Odbacujemo li ih kad naiu pro-

blemi i nevolje? Lako je biti vjeran kad je sve u redu

i kad nam vjernost donosi iskljuËivo samo prednosti i

blagoslove. Ali kad postoji opasnost da nam vjernost

donese probleme i progon, kako se onda postavljamo?

Pogledajmo πto je Isus nauËavao o vjernosti:

“Tada dozva narod i uËenike pa im reËe: ‘HoÊe li

tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uz-

me svoj kriæ i neka ide za mnom. Tko hoÊe æivot svoj

spasiti, izgubit Êe ga; a tko izgubi æivot svoj poradi mene

i evanelja, spasit Êe ga. Ta πto koristi Ëovjeku steÊi

sav svijet, a æivotu svojemu nauditi? Ta πto da Ëovjek

dadne u zamjenu za æivot svoj? Doista, tko se zastidi

mene i mojih rijeËi u ovom preljubniËkom i greπniË-

kom naraπtaju — njega Êe se stidjeti i Sin »ovjeËji kada

doe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anelima.’”

(Marko 8,34-38)

“Tko se postidi mene i mojih vrijednosti!” Isus ne

æeli da Ga se stidimo. Ono πto On nudi daleko je bolje

od bilo Ëega drugog πto ovdje na Zemlji moæemo do-

biti. To je ustvrdio i Zakej, i izlijeËeni ljudi, i æene ko-

je su slijedile Isusa na grob i mnogi drugi tijekom povi-

jesti. Isusove vrijednosti veÊ danas unose blagoslove u

naπ æivot. Meutim, nije uvijek popularno biti krπÊani-

nom.

Kako je u naπem druπtvu? Je li moguÊe danas posti-

djeti se Isusa? Kad sam iπao u osnovnu πkolu, nije bilo

popularno vjerovati u Boga. Bilo je to 80-ih godina, u

doba komunizma. Osobno znam ljude koji su krili da

su vjernici kako ih njihovo druπtvo ne bi ismijavalo.

Ja to nisam mogao sakriti jer su svi znali da æivim u

crkvi i da mi je otac pastor. Stoga sam Ëesto bio ismi-

javan. Danas su drugaËija vremena, ali i danas ima lju-



di koji ismijavaju vjernike. Vjernost nije uvijek dobro-

doπla i nije uvijek na cijeni.

Zbog toga Isus u ovom tekstu kaæe: “Tko æeli iÊi za

mnom neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ

i neka me slijedi!” KrπÊanin ponekad mora ponijeti kriæ

sramote. Kao πto je Isus bio osramoÊen na kriæu, tako

Êe ponekad biti i krπÊanin. Mi ne æelimo odustati od

Kristovih trajnih vrijednosti za neku sitnu prolaznu ko-

rist koja Êe nam priskrbiti privremeni ugled ili novac.

KrπÊanin na prvo mjesto stavlja Boga! On se Ëak odriËe

sebe i æelja mu je da se Bog proslavi u njegovom æivo-

tu. KrπÊanin je vjeran Bogu bez obzira na okolnosti.

Ovaj tekst kaæe da Êe onaj tko æeli saËuvati svoj æi-

vot prihvaÊanjem prolaznih vrijednosti izgubiti ga za

vjeËnost, dok Êe onaj tko izgubi ovozemaljski æivot i

ugled saËuvati ga za vjeËnost. ©to je bolje: imati savr-

πen ovozemaljski æivot ili provoditi vjeËnost s Bogom

gdje Êe On osobno zadovoljiti sve naπe potrebe? Jer

“πto koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj

æivot” (Marko 8,36)? Ne æelimo da se nama ovakvo πto

dogodi. Stoga veÊ sada izgraujmo trajne vrijednosti kako

bismo njihovu puninu iskusili u vjeËnosti.

Meutim, ovdje na Zemlji bit Êe svakakvih trenuta-

ka. Kako je to moguÊe ako krπÊanin veÊ danas osjeÊa

blagoslove trajnih vrijednosti? MoguÊe je zbog toga πto

se i dalje nalazimo u svijetu grijeha. Bog djeluje, ali i

Sotona joπ uvijek djeluje. Bog Êe na kraju sve izvesti

na dobro i uniπtiti zlo i Sotonu, ali Sotona Êe nam se

sve dotad svim silama truditi zagorËati æivot kako bismo

se odrekli vjernosti Bogu. I sam Isus je prolazio kroz

Sotonine kuπnje, kroz kuπnje vjerske elite onoga vre-

mena, kroz nerazumijevanje svojih uËenika da bi na

kraju zavrπio na kriæu. Iako krπÊanin veÊ danas uæiva

blagoslove trajnih vrijednosti, Bog nam ne obeÊava da

123

nikada neÊemo naiÊi na probleme. ©toviπe, problemi

su dio naπeg æivota dok iπËekujemo vjeËnost koju Bog

priprema:

“Vi pak pazite sami na sebe. Predavat Êe vas vijeÊi-

ma i tuÊi vas u sinagogama, pred upraviteljima i kra-

ljevima stajat Êete zbog mene, njima za svjedoËanstvo.

A treba da se najprije svim narodima propovijeda evan-

elje. Kad vas budu vodili na izruËenje, ne brinite se

unaprijed πto Êete govoriti, nego govorite πto vam bude

dano u onaj Ëas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh

Sveti. Predavat Êe na smrt brat brata i otac sina. Djeca

Êe ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi Êe vas zamrziti

zbog imena moga. Ali tko ustraje do svrπetka, bit Êe

spaπen.” (Marko 13,9-13)

Isus ovdje opisuje teπkoÊe koje oËekuju krπÊane dok

æive u ovom greπnom svijetu. ©to se sve navodi? Krπ-

Êani Êe biti predavani sudovima, biËevani, ubijani, svi

Êe ih mrziti. U prvom stoljeÊu, u poËecima krπÊanstva,

prolazili su kroz teπka vremena. Protivljenje i progoni

dodatno su uËvrstili njihovu vjeru. Naime, Ëinjenica je

da vjera jaËa kad nailazi na teπkoÊe. Kad nema teπko-

Êa, opustimo se i lako zaboravimo na Boga. Ako po-

gledamo vlastiti æivot, kada trebamo Boga? Kada se

najusrdnije molimo? Kada je naπa zajednica s Njim naj-

ËvrπÊa? Onda kad smo u problemima.

Isus nas upozorava da budemo spremni na protiv-

ljenje jer æivimo u svijetu grijeha. Ali nam obeÊava i

pomoÊ: Sveti Duh Êe nam pomagati u tim trenucima,

snaæiti nas i upuÊivati. Isus daje i obeÊanje za vjeËnost:

“Tko izdræi do kraja, taj Êe se spasiti!” On nam ne obe-

Êava da Êe nam kao krπÊanima na ovom svijetu cvjetati

samo ruæe. OsjeÊat Êemo blagoslove Kristovih trajnih

vrijednosti, ali i protivljenje Sotone koji nas æeli obes-

hrabriti. Meutim, Isus nas hrabri da budemo vjerni i



izdræimo do kraja. On za vjerne izriËe blaæenstvo: “Dok

je on to govorio, povika neka æena iz mnoπtva: ‘Blaæe-

na utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgo-

vori: ‘Joπ blaæeniji oni koji sluπaju rijeË Boæju i Ëuvaju

je!’” (Luka 11,27.28)

Dok je Isus pouËavao okupljeno mnoπtvo, neka je

æena iz naroda uzviknula: “Blago tvojoj majci!” Ona

djevicu Mariju naziva blaæenom. A πto kaæe Isus? Slaæe

li se On s ovakvom tvrdnjom? Isus sigurno nije imao

niπta protiv svoje majke. On je poπtivao petu zapovi-

jed; Ëak se i na kriæu brinuo da Mu majka bude zbri-

nuta kod uËenika Ivana (Ivan 19,26.27). Meutim, On

istinsko blaæenstvo izriËe nad onima koji su vjerni Bo-

gu. Vjernost je krπÊanska vrijednost i krπÊanin koji je

ne njeguje treba se pitati je li joπ uvijek istinski krπÊa-

nin. Jednom drugom prigodom Isus ovo dodatno poja-

πnjava:

“Dok on joπ govoraπe mnoπtvu, eto majke i braÊe

njegove. Stajahu vani traæeÊi da s njime govore. ReËe

mu netko: ‘Evo majke tvoje i braÊe tvoje, vani stoje i

traæe da s tobom govore.’ Tomu koji mu to javi on od-

govori: ‘Tko je majka moja, tko li braÊa moja?’ I pruæi

ruku prema uËenicima: ‘Evo, reËe, majke moje i braÊe

moje! Doista, tko god vrπi volju Oca mojega, koji je

na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.’” (Matej

12,46-50)

Koga Isus smatra svojom pravom obitelji? Sve one

koji slijede Njegove vrijednosti. Sve one koji su vjerni

Njegovim vrijednostima. ©toviπe, Isus one koji su Mu

vjerni naziva svojom djecom (Ivan 1,12). Ako smo Mu

vjerni, imamo Ëast biti posinjeni i postati dijelom Nje-

gove obitelji.

U antiËko vrijeme vlastodrπci su znali posiniti vjer-

ne sluge. Tako se dogaalo da robovi na osnovi svoje

125

vjernosti budu posinjeni u obitelj njihova vlasnika. U

takvim bi sluËajevima dobivali prezime vlasnika i slo-

bodu. Takav je bio Josip Flavije, poznati æidovski po-

vjesniËar. Iako je poznat pod tim imenom, njegovo pravo

ime je Josef Ben Matitija. Bio je Æidov plemiÊkog pod-

rijetla koji je kao mladiÊ poslan u Rim da zastupa Æidove

u nekim vaænim sporovima. Vrativπi se u Palestinu, ra-

dikalni Æidovi su ga pridobili na svoju stranu i angaæi-

rali u ratu protiv Rimljana. Tako je Josef Ben Matitija

postao zapovjednikom obrane Galileje.

Rimska vojska je doπla i sravnila cijelu Galileju sa

zemljom, a Josefa zarobila. Svaki rimski zarobljenik od-

mah je postajao robom. Tako je i Josef postao rimskim

robom. Bio je u vlasniπtvu rimskoga vojskovoe Tita

Flavija. »im je zarobljen, Josef je Titu prorekao da Êe

biti sljedeÊi rimski car. To je Tita zaintrigiralo i zbog

toga je poπtedio Josefu æivot. Kada je Tit nekoliko go-

dina poslije stvarno postao sljedeÊi rimski car, Josefu

je dao slobodu i posinio ga, Ëime je Josef dobio novo

ime — Josip Flavije. Biti dijelom carske obitelji bila je

posebna nagrada za vjernost. Josip Flavije proveo je

ostatak æivota na rimskom dvoru gdje je imao vreme-

na i sredstava pisati æidovsku povijest koja nam je u

njegovim knjigama saËuvana do danas (izvjeπtaj o po-

sinjenju zapisan je u njegovoj knjizi Æidovski rat).

Bog i nas æeli posiniti. Sve one koji su Mu vjerni

On Êe istinski posvojiti. Svi mi koji veÊ danas Ëezne-

mo za Njegovim vrijednostima, provodit Êemo vjeËnost

na Njegovu dvoru. Nije li prednost biti posinjen od

samog Kralja svemira i provoditi vjeËnost na izvoru

trajnih vrijednosti?

Meutim, i pokraj toga πto Isus nudi vjernima ulaz

u Njegovu obitelj, nisu svi ljudi Njegova vremena bili

zainteresirani za posinjenje: “S kime dakle da prispo-



dobim ljude ovog naraπtaja? Komu su nalik? Nalik su

djeci πto sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici

dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo

i ne zaplakaste!’ Doista, doπao je Ivan Krstitelj. Nije

kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘–avla ima!’ Doπao je

Sin »ovjeËji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i

vinopije, prijatelja carinika i greπnika!’ Ali opravda se

Mudrost pred svom djecom svojom.” (Luka 7,31-35)

Ljudi Kristova vremena bili su nezainteresirani. Isus

kaæe: “Ako vam se zasvira vesela melodija, vi se ne ve-

selite.” S druge strane, “ako vam zapjevaju tuæaljku, vi

ne plaËete”. Jednostavno ljude Isusova vremena nije bilo

briga ni za πto. Ako se netko veseli ili pati, njih nije

briga. Oni se sebiËno brinu samo kako Êe sebi priskr-

biti πto viπe materijalnih dobara.

PrimjeÊujete li ovdje ikakvu sliËnost s naπim vreme-

nom? Danas smo medijski obasuti raznim informacija-

ma. Sluπamo o pucnjavi, ubojstvima, ratovima, ali ko-

ga od nas to stvarno brine? To je tamo negdje daleko

i ne dotiËe se naπe koæe. Ako je pak rijeË o nekom

velikom slavlju, ako ja nemam neke izravne koristi, ni-

je me briga. Ljudi su nekad bili skloniji pomoÊi jedni

drugima, ali danas svatko sebiËno gleda samo kako Êe

priskrbiti dobra za sebe. Izgleda da ima puno sliËno-

sti izmeu Kristova i ovog naπeg danaπnjeg vremena.

Ljudi su jednostavno nelojalni jedni drugima i Bogu.

Vjernost viπe nije vrlina koja se cijeni.

Bog je za nas uËinio sve. On nam je dao u nasljedstvo

trajne vrijednosti. Posinio nas je i uËinio svojom dje-

com. On nas poziva da budemo vjerni Njegovim vrijed-

nostima. Meutim, veÊina ljudi na Zemlji odbacuje Nje-

govu ponudu. O takvima je Isus ispriËao usporedbu:

“I uze im zboriti u prispodobama: »ovjek vinograd

posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiæe

127

pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme

posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda

vinogradarskoga. A oni ga pograbiπe, istukoπe i otpo-

slaπe praznih ruku. I opet posla k njima drugog slu-

gu: i njemu razbiπe glavu i izruæiπe ga. TreÊega tako-

er posla: njega ubiπe. Tako i mnoge druge: jedne istu-

koπe, druge pobiπe.

Joπ jednoga imaπe, sina ljubljenoga. Njega naposlje-

tku posla k njima misleÊi: ‘Poπtovat Êe sina moga.’ Ali

ti vinogradari meu sobom rekoπe: ‘Ovo je baπtinik!

Hajde da ga ubijemo i baπtina Êe biti naπa.’ I pograbe

ga, ubiju i izbace iz vinograda.

©to li Êe uËiniti gospodar vinograda? DoÊi Êe i pobiti

te vinogradare i dati vinograd drugima. Niste li Ëitali

ovo Pismo: Kamen πto ga odbaciπe graditelji, postade

kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo Ëudo

u oËima naπim!

I traæili su da ga uhvate, ali se pobojaπe mnoπtva.

Razumjeπe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga

ostave i odu.” (Marko 12,1-12)

Ovaj vlasnik vinograda zasadio je prekrasan vinograd.

Dao je svojim slugama da ga Ëuvaju, obrauju i daju

mu njegov dio kada doe vrijeme. Meutim, sluge su

se pokazali nelojalnima. Umjesto da poπtuju vlasnika,

oni su njegove izaslanike pretukli. SljedeÊe su izranili.

TreÊe su pobili. I najzad vlasnik πalje svojega sina mi-

sleÊi da Êe prema njemu imati poπtovanja. Meutim,

umjesto da sinu pokaæu lojalnost, oni ga ubijaju.

Na πto vas podsjeÊa ova usporedba? Naπ nebeski Otac

i nama je dao prekrasan vinograd da ga Ëuvamo i ob-

raujemo — dao nam je Zemlju. Zatim je poslao svoje

proroke da upuÊuju ljude na Njega. Meutim, ljudi su

proroke pretukli, izranjavali i pobili. Napokon Bog πa-

lje svojega Sina, ali mi ljudi odbacujemo i Njega. Sva-



tko od nas se svakog dana iznova odluËuje za vjernost

ili za nevjernost. Svaki put kad Ga odbijemo, i mi su-

djelujemo u ubijanju Sina.

Bog nam nudi mnoge trajne vrijednosti, a zauzvrat

traæi samo naπu vjernost. On æeli da njegovanjem Nje-

govih vrijednosti ljude koji nas okruæuju uputimo na

Njega. On æeli da ljudi, gledajuÊi nas, osobno poæele

imati trajne vrijednosti u svojem æivotu. On æeli da dok

æivimo u ovom svijetu, dajemo ugodnu aromu druπtvu

u kojem æivimo. Isus je rekao: “Sol je dobra. Ali ako

sol obljutavi, Ëime Êe se ona osoliti? Niti valja za zem-

lju niti za gnoj. Izbaciti Êe se van!” (Luka 14,34) Isus

ne æeli da se i nama dogodi da budemo neupotrebljivi.

On ne æeli da æivimo za prolazne vrijednosti koje Êe

od nas napraviti samo prolazne zemaljske stanovnike.

On æeli da teæimo za trajnim i vjeËnim, za onim πto

ostaje i πto ima kvalitetu za vjeËni æivot.

Isus je ispriËao joπ jednu usporedbu, kojom Êemo

privesti kraju ovo naπe razmiπljanje o vjernosti: “Neka

vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi sli-

Ëni ljudima πto Ëekaju gospodara kad se vraÊa sa svadbe

da mu odmah otvore Ëim stigne i pokuca. Blago onim

slugama koje gospodar, kada doe, nae budne! Zaista,

kaæem vam, pripasat Êe se, posaditi ih za stol pa Êe

pristupiti i posluæivati ih. Pa doe li o drugoj ili o treÊoj

straæi i nae ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad

bi domaÊin znao u koji Ëas kradljivac dolazi, ne bi dao

prokopati kuÊe. I vi budite pripravni jer u Ëas kad i

ne mislite Sin »ovjeËji dolazi.” (Luka 12,35-40)

Bog æeli vjerne sluge. On æeli djecu koja Êe Ga spre-

mno i radosno doËekati kada ponovno doe. Isus kaæe

da Êe gospodar koji svoje sluge vraÊajuÊi se s puta na-

e kako ga spremno Ëekaju, osobno posluæivati. Go-

spodar Êe se opasati i narediti svojim slugama da sjednu

129

za stol kako bi im on osobno posluæivao hranu. Mo-

æda zvuËi smijeπno da bi neki gospodar takvo πto uËi-

nio, ali Isus upravo to sprema za svoje vjerne. On nas

poziva na veliku gozbu. Na toj gozbi æeli nas osobno

posluæivati kao svoju djecu. Tko bi æelio propustiti ta-

kvu veliËanstvenu gozbu?

Moja je æelja da svi mi budemo vjerni i spremno

doËekamo naπega Gospodina, kako bismo svi zajedno

bili na Njegovoj gozbi. Dok Ga Ëekamo, Njegove traj-

ne vrijednosti veÊ danas Êe unijeti kvalitetu u naπ æi-

vot i pripremiti nas za vjeËnost s Njime! Neka nam

Bog pomogne da nitko od nas ne izostane s ove veliËan-

stvene gozbe!



10. Povratak vjeËnosti

Doπli smo do posljednje vrijednosti u ovoj knjizi —

do vjeËnosti. Kristove vrijednosti veÊ danas unose novu

kvalitetu u naπ æivot i otvaraju nam vrata vjeËnosti. Ot-

kad su Adam i Eva sagrijeπili i izgubili vjeËnost, Boæji

je cilj povratiti ljudski rod natrag u vjeËnost s Njim. Ti-

me je vjeËnost vaæna vrijednost za koju krπÊanin æivi.

Sa svojih πest-sedam godina imao sam dojam da vri-

jeme jako sporo prolazi, gotovo stoji. Stalno sam se pitao

kad Êu veÊ jednom odrasti i moÊi voziti automobil, sa-

mostalno putovati i sam posjeÊivati sva predivna mje-

sta o kojima sam dotada sluπao samo iz priËa. Kad bih

s roditeljima krenuo automobilom na put, uvijek pono-

vno bih pitao: “Tata, koliko joπ?” Vrijeme je sporo pro-

lazilo i dolazak do cilja Ëinio mi se kao cijela vjeËnost.

©to je vjeËnost? “VjeËnost je metafiziËki koncept vre-

mena. Kako unutar pojma vjeËnosti nema poËetka i kra-

ja, ona se uslijed svoje nadnaravne biti udaljava od fi-

zikalnog pojma vremena i ukazuje na finalistiËku ideju

bezpoËetnog i beskrajnog trajanja. Unutar religijskih su-

stava pojam vjeËnosti ne podrazumijeva kvantitetu opÊeg

postojanja, veÊ se odnosi na kvalitetu” (hr.wikipedia.org).

Pojednostavljeno, vjeËnost nema ni poËetka ni kraja.

Uz to, vjeËnost nije samo koliËina (kvantiteta), nego je

prvenstveno kakvoÊa (kvaliteta). VjeËnost je kvalitativno

drugaËije vrijeme. Isusove trajne vrijednosti æele unijeti

kvalitetu u naπ æivot veÊ danas.

131

Za Boga vjeËnost nema poËetak — Bog je beskona-

Ëan i neograniËen vremenom. Za nas vremenski ogra-

niËene ljude, vjeËnost ima svoj poËetak. Moæemo reÊi

da prihvaÊanjem Kristovih vrijednosti mi veÊ danas su-

djelujemo u kvalitetama vjeËnosti. Meutim, vjeËnost

kao kvaliteta za ljude ovdje na Zemlji ima toËku u vre-

menu kada zapoËinje kvalitativno drugaËije razdoblje

u povijesti ovoga svijeta. Ta toËka u vremenu, prema

Isusu Kristu, Njegov je drugi dolazak.

Iz povijesti i iz Novoga zavjeta znamo da se Isusov

prvi dolazak dogodio prije dvije tisuÊe godina. Mnogi

taj prvi dolazak slave kao BoæiÊ. Isus se rodio kao Dje-

teπce u πtalici, æivio je meu nama, nauËavao, ozdrav-

ljao ljude, unosio kvalitetu vjeËnosti u æivot ljudi, umro

je na kriæu i na kraju uskrsnuo. Mnogi uskrsnuÊe sla-

ve kao Uskrs. Bitno je naglasiti da je Isusov prvi dola-

zak otvorio novo vrijeme u povijesti Zemlje. Ljudi su

prepoznali njegovo znaËenje i poËeli brojiti godine prije

Krista (stara era) i po Kristu (nova era). S Isusom Kri-

stom zapoËinje nova era — era svima dostupnog spa-

senja u kojoj su blagoslovi vjeËnosti nadohvat ruke sva-

kome tko ih æeli.

KrπÊanin oËekuje drugi Kristov dolazak, toËku u vre-

menu kad Êe zapoËeti novo razdoblje u povijesti ovoga

svijeta; ono Êe kvalitativno biti na daleko viπoj razini

od ovoga πto danas imamo i doæivljavamo oko sebe.

Biblija kaæe: “©to oko ne vidje, i uho ne Ëu, i u srce

ËovjeËje ne ue, to pripravi Bog onima koji ga ljube.”

(1. KorinÊanima 2,9)

Kristov drugi dolazak, sliËno kao i Njegov prvi do-

lazak, podijelit Êe povijest na vrijeme prije i na vrijeme

nakon Njegova drugog dolaska. Kristovim drugim do-

laskom zapoËinje za nas, vremenski ograniËena biÊa,

vjeËnost u punom smislu rijeËi.

POVRATAK VJE»NOSTI •


Isus nam osobno opisuje svoj drugi dolazak u evan-

eljima: “I tada Êe se pojaviti znak Sina »ovjeËjega na

nebu. I tada Êe proplakati sva plemena zemlje. I ugle-

dat Êe Sina »ovjeËjega gdje dolazi na oblacima nebe-

skim s velikom moÊi i slavom. I razaslat Êe anele svoje

s trubljom velikom i sabrat Êe mu izabranike s Ëetiri

vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.” (Matej 24,30.31)

Kristov drugi dolazak ovdje nam je opisan kao veli-

Ëanstveni dogaaj. Spominje se znak na nebu. Astronomi

danas prouËavaju zvjezdano nebo, komete i znakove.

Za to se koriste golemim teleskopima koji im omogu-

Êuju pogled u svemirske dubine. Meutim, za ovaj znak

na nebu kaæe se da Êe biti vidljiv golim okom svim

ljudima na Zemlji. Da bismo ga vidjeli, neÊe nam biti

potrebni teleskopi. NeÊemo trebati astronome da nam

tumaËe πto se dogaa. Svi stanovnici Zemlje moÊi Êe

osobno gledati Kristov dolazak i svima Êe biti jasno da

je rijeË o posebnom dogaaju u povijesti ovoga svije-

ta. Bitno je zapaziti spektakularnost ovog svemirskog

dogaaja jer je Isus upozorio da Êe biti raznih varalica

koji Êe tvrditi da je Isus veÊ doπao ne neki drugi naËin

(Matej 24,23-27).

Kad Isus govori o veliËanstvenosti svojeg dolaska,

On kaæe da Êe doÊi na oblacima nebeskim s velikom

moÊi i slavom (Matej 24,30). Ovo moæemo zamisliti kao

veliku invaziju izvanzemaljaca na naπ planet. Ljudi se

pitaju ima li æivota u svemiru. Jesmo li sami? Biblija

jasno nauËava da nismo sami u svemiru. Svemirska bi-

Êa uskoro Êe nas doÊi posjetiti. Sam Bog, Isus Krist,

dolazi u pratnji nebeskih anela kako bi za nas otvo-

rio novo razdoblje u povijesti ovoga svijeta.

Kakva je prema tekstu reakcija stanovnika Zemlje?

Kaæe nam se da Êe svi stanovnici proplakati. Neki Êe

plakati od sreÊe, a drugi od æalosti. Tko Êe se radovati?

133

Oni koji su prethodno veÊ prigrlili Kristove trajne vri-

jednosti i æivjeli po njima. Tko Êe tugovati? Oni koji

su za æivota odluËili prihvatiti iskljuËivo prolazne, ma-

terijalne i tjelesne vrijednosti. Isus nam kaæe da Êe saku-

piti sve one koji su bili vjerni Njegovim vrijednostima

i povesti ih u vjeËnost sa sobom.

Zaπto Êe sakupiti samo one koji su njegovali Njego-

ve vrijednosti? Zato πto su to ljudi koji æele æivjeti s

Njim — ljudi koji æele vjeËnost provoditi s Njim. Oni

drugi oËigledno ne æele, jer im Kristove vrijednosti nisu

bile vaæne. Oni Êe Ëak i plakati od tuge πto je Kristovim

dolaskom doπlo kvalitativno bolje vrijeme u povijesti

ovoga svijeta u kojem viπe nema varanja, iskoriπtavanja

i nemorala. Dakle, Isus neÊe povesti sa sobom ljude

koji su sami sebe odluËili iskljuËiti iz vjeËnosti koju

Bog priprema za svoje vjerne.

Isus u evaneljima jasno nauËava da Êe Njegov drugi

dolazak otvoriti novo razdoblje u povijesti ovoga svije-

ta. ©to je jamstvo Njegovog dolaska? Kako moæemo znati

da Êe Isus ispuniti ono πto je obeÊao? U prvom poglavlju

ove knjige govorili smo o cijelom nizu Kristovih pro-

roËanstava koja je On osobno iznio i koja su se ispunila.

ProroËanstvo o Njegovom dolasku posljednje je Njegovo

proroËanstvo i jedino koje joπ Ëeka svoje ispunjenje.

Ako se cijeli niz Njegovih prethodnih proroËanstava is-

punio, πto moæemo oËekivati od proroËanstva o Nje-

govom drugom dolasku? Moæemo biti sigurni da je Isus

pouzdan i da Êe se i ovo proroËanstvo ispuniti.

Kristovo uskrsnuÊe osnovno je jamstvo na kojemu

temeljimo svoju krπÊansku nadu i vjeru u Isusovu moÊ

da ispuni ono πto je obeÊao. Svake godine slavimo Us-

krs; ali vjerujemo li stvarno da je Isus uskrsnuo, da je

danas æiv u nebeskim prostorima, kao i da se brine

za povijest ovoga svijeta? Ako imamo problema s vje-



rovanjem u uskrsnuÊe, nismo jedini. I sami su uËenici

imali problema s vjerom u uskrsnuÊe. ProËitajmo za-

jedno izvjeπtaj iz evanelja kako bismo vidjeli πto se

dogodilo tog uskrsnog jutra, kako su dogaaji tekli i

koliko je dugo uËenicima trebalo da povjeruju u istinitost

onoga πto vide:

“Kad proe subota, Marija Magdalena i Marija Jakov-

ljeva i Saloma kupiπe miomirisa da odu pomazati Isu-

sa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sun-

Ëevu, dou na grob. I razgovarahu meu sobom: ‘Tko

Êe nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?’ Pogledaju,

a ono kamen otkotrljan. Bijaπe doista veoma velik. I

uπavπi u grob, ugledaju mladiÊa zaogrnuta bijelom ha-

ljinom gdje sjedi zdesna. I preplaπe se. A on Êe im:

‘Ne plaπite se! Isusa traæite, NazareÊanina, Raspetoga?

Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga poloæiπe. Nego

idite, recite njegovim uËenicima i Petru: Ide pred va-

ma u Galileju! Ondje Êete ga vidjeti, kamo vam reËe!’

One iziu i stanu bjeæati od groba: spopade ih strah i

trepet. I nikomu niπta ne rekoπe jer se bojahu.” (Marko

16,1-8)

Da smo mi bili toga uskrsnog jutra na grobu, bismo

li drugaËije reagirali? Æene odlaze s groba u strahu i

panici. Aneli navjeπÊuju æenama Kristovo uskrsnuÊe,

ali kod njih nema radosti zbog uskrsnuÊa. Umjesto da

se raduju, one odlaze izbezumljene s groba i nikome

ne govore niti rijeËi o tome. Moæda mislimo da bi nam

bilo daleko lakπe vjerovati da smo osobno bili prisu-

tni. Meutim, oni koji su bili prisutni imali su proble-

ma s vjerom kao i mi.

»itamo nastavak ovog dogaaja: “Uskrsnuvπi dakle

rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Mag-

daleni iz koje bijaπe istjerao sedam zloduha. Ona ode

i dojavi njegovima, tuænima i zaplakanima. Kad su oni

135

Ëuli da je æiv i da ga je ona vidjela, ne povjerovaπe.”

(Marko 16,9-11)

Marija iz Magdale prva je tog jutra vidjela uskrslog

Isusa. Iz izvjeπtaja drugih evanelja znamo da isprva

ni ona nije reagirala kako bismo oËekivali. Meutim,

kad je shvatila da razgovara s Isusom osobno, bila je

ispunjena tolikim oduπevljenjem da ga nije mogla sa-

kriti (Ivan 20,11-18). OtrËala je k uËenicima i sva oduπev-

ljena ispriËala im koga je srela. A uËenici, jesu li i oni

bili oduπevljeni? Ne, tekst jednostavno kaæe da joj nisu

vjerovali.

»itajmo kako dogaaj teËe dalje: “Nakon toga uka-

zao se u drugome obliËju dvojici od njih na putu dok

su iπli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne

povjerovaπe.” (Marko 16,12.13)

Tko su ova dvojica? RijeË je o dvojici putnika na

putu u Emaus (Luka 24,13-35). Proveli su poslijepodne

s Isusom, ugostili Ga naveËer u svojem domu i najzad,

kad su shvatili koga su imali za gosta, otrËali su natrag

u Jeruzalem javiti Njegovim uËenicima koga su upravo

sreli. A uËenici, jesu li oni bili oduπevljeni? Ne, oni

ne vjeruju! Vjerujem li ja? »itajmo tekst dalje: “Napokon

se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori

njihovu nevjeru i okorjelost srca πto ne povjerovaπe oni-

ma koji ga vidjeπe uskrsla od mrtvih.” (Marko 16,14)

Isus se naposljetku ukazuje i svojim uËenicima. Kako

reagira na njihovu nevjeru? Moæemo slobodno reÊi da

je razoËaran. Njegovi najbliæi ne vjeruju da je On æiv.

Oni ne vjeruju da je uskrsnuÊe moguÊe. Je li Isus s

pravom razoËaran? Jesu li uËenici imali neke osnove

za vjeru u uskrsnuÊe? Jesu li ikada doæivjeli uskrsnu-

Êe? Doæivjeli su ga u raznim situacijama tijekom Kri-

stova æivota. O jednoj takvoj situaciji Luka nas izvjeπtava

u 7,11-17:



“Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili

ga njegovi uËenici i silan svijet. Kad se pribliæi gradskim

vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca

u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz

grada. Kad je Gospodin ugleda, saæali mu se nad njom

i reËe joj: ‘Ne plaËi!’ Pristupi zatim, dotaËe se nosila;

nosioci stadoπe, a on reËe: ‘MladiÊu, kaæem ti, ustani!’

I mrtvac se podiæe i progovori, a on ga dade njegovoj

majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreÊi: ‘Pro-

rok velik usta meu nama! Pohodi Bog narod svoj!’ I

proπiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj oko-

lici.”

Isus ovdje uskrisuje mrtvaca u lijesu. Pogrebna po-

vorka je promijenila smjer. Umjesto u suzama na gro-

blju, zavrπili su u kuÊi na velikoj proslavi ispunjeni ra-

doπÊu zbog æivota koji je vraÊen. Isus ima moÊ darovati

æivot. Isus je to potvrdio i u drugim sluËajevima. U

sljedeÊem poglavlju Evanelja po Luki Ëitamo o uskrs-

nuÊu Jairove kÊeri (Luka 8,40-56). Zatim, kao vrhunac

svih Kristovih Ëuda Ivan opisuje uskrsnuÊe Lazara —

Ëovjeka koji je Ëetiri dana proveo u grobu (Ivan 11,17).

Isus ima moÊ uskrisiti. On je i sâm uskrsnuo kako bi

bio jamstvo naπe vjeËnosti. Mnogi su bili oËevici Kristova

uskrsnuÊa (1. KorinÊanima 15,5-7); evanelja nam svje-

doËe o povijesnoj Ëinjenici Isusova uskrsnuÊa.

Kamo je Isus otiπao nakon svojeg uskrsnuÊa? Marko

nam u svojem uskrsnom izvjeπtaju svjedoËi o tome: “I

Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na nebo i

sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovijedahu po-

svuda, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË poprat-

nim znakovima.” (Marko 16,19.20)

Isus se nakon uskrsnuÊa objavio svojim uËenicima

i ukazao brojnim oËevicima. Vidjelo Ga je viπe od pet

stotina ljudi (1. KorinÊanima 15,6). Zatim se uznio na-

137

trag u nebeske prostore, odakle je i doπao (Filipljanima

2,6-11) i zauzeo je svoje mjesto na nebeskom prijesto-

lju pokraj Boga Oca (Hebrejima 1,3). O tome nam opπir-

no svjedoËi apostol Ivan u Otkrivenju 5. Isus sada sjedi

na prijestolju svemira, na svemirskom zapovjednom mo-

stu, odakle upravlja svemirom i povijeπÊu ovoga svije-

ta. On uskoro dolazi na ovaj svijet kako bi prekinuo

njegovu povijest i zapoËeo kvalitativno novo razdob-

lje. O tom novom razdoblju svjedoËe posljednja dva

biblijska poglavlja — Otkrivenje 21 i 22. Jesmo li vi i

ja spremni za Kristov dolazak? Najbolji naËin za pri-

pravnost jest veÊ danas æivjeti u skladu s vrijednosti-

ma Boæjeg kraljevstva i time veÊ danas sudjelovati u

vjeËnosti. Ako tako Ëinimo, Isus Êe nas, kada doe, uve-

sti u svoje kraljevstvo slave gdje Êemo uæivati blagoslove

Njegovih vrijednosti u punini.

Jesu li ljudi Kristova vremena bili zainteresirani za

vrijednosti koje je Isus donio? On se priliËno negativno

izraæava o nekim æidovskim gradovima svojega vreme-

na: “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se

u Tiru i Sidonu zbila Ëudesa koja su se dogodila u va-

ma, odavna bi veÊ, sjedeÊ u kostrijeti i pepelu, Ëinili

pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit Êe na Sudu lakπe negoli

vama. I ti Kafarnaume! Zar Êeπ se do neba uzvisiti? Do

u Podzemlje Êeπ se strovaliti. Tko vas sluπa, mene slu-

πa; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire,

prezire onoga koji mene posla.” (Luka 10,13-16)

Isus ovdje govori svojim uËenicima o gradovima koji

odbacuju njihovo propovijedanje. Te gradove uspore-

uje s neznaboæaËkim Tirom i Sidonom. Da su ovi

neznaboæaËki gradovi vidjeli Ëudesa koja su vidjeli æidov-

ski gradovi u Isusovo vrijeme, sigurno bi bili spaπeni,

kaæe Isus. Time On zapravo kaæe da je nevjera æidov-

skih gradova gora od nevjere neznaboæaËkih gradova.



©to Isus kaæe o naπem vremenu? Jesu li ljudi danas

spremniji krenuti za trajnim vrijednostima? U Mateju

24,37-39 Ëitamo Isusov opis naπeg vremena: “Kao u dane

Noine, tako Êe biti i Dolazak Sina »ovjeËjega. Kao πto

su u dane one — prije potopa — jeli i pili, æenili se i

udavali do dana kad Noa ue u korablju i niπta nisu

ni slutili dok ne doe potop i sve odnije — tako Êe

biti i Dolazak Sina »ovjeËjega.”

Isus naπe danaπnje vrijeme usporeuje s Noinim vre-

menom. Kakvo je bilo Noino vrijeme? Biblija nas izvje-

πtava da je pokvarenost ljudi u Noino doba bila tolika

da je Bog morao napraviti rez. Jednostavno, nitko od

ljudi toga vremena nije viπe mario za trajne vrijedno-

sti: moralnost, ljubav, milost i oprost postale su nepo-

znanica u tome naraπtaju. Jedina svijetla toËka ostao

je Noa i njegova obitelj. Stoga je Bog s Noom zapoËeo

novo razdoblje u povijesti svijeta.

©to su ljudi u Noino vrijeme radili loπe? Isus kaæe

da su jeli, pili, æenili se i udavali. Je li to loπe? Naravno

da nije, ali ako se ostaje samo na prolaznim vrijedno-

stima, onda jest loπe. Bog æeli da uæivamo u blagoslo-

vima koje nam daje, ali ako pritom zanemarujemo trajne

vrijednosti, onda ne idemo u dobrom smjeru. Bog æe-

li da naπ æivot bude usmjeren na Njega i da budemo

vjerni Njegovim vrijednostima. Tada Êe naπ æivot imati

kakvoÊu za vjeËnost. Stoga nas Isus poziva da se ne

povodimo za veÊinom. O tome nam govori u sljedeÊem

ulomku:

“ReËe mu tada netko: ‘Gospodine, je li malo onih

koji se spasavaju?’ A on im reËe: ‘Borite se da uete

na uska vrata jer mnogi Êe, velim vam, traæiti da uu,

ali neÊe moÊi. Kada gospodar kuÊe ustane i zakljuËa

vrata, a vi stojeÊi vani poËnete kucati na vrata: Gospo-

dine, otvori nam! on Êe vam odgovoriti: Ne znam vas

139

odakle ste! Tada Êete poËeti govoriti: Pa mi smo s tobom

jeli i pili, po naπim si trgovima nauËavao! A on Êe vam

reÊi: Kaæem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od

mene, svi zlotvori! Ondje Êe biti plaË i πkrgut zubi kad

ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kra-

ljevstvu Boæjem, a sebe vani, izbaËene. I doÊi Êe s istoka

i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu

Boæjem. Evo, ima posljednjih koji Êe biti prvi, ima i

prvih koji Êe biti posljednji.’” (Luka 13,23-30)

Isus ovdje govori o uskom putu i uskim vratima. Na

ovom svijetu daleko je ugodnije iÊi πirokim putovima.

To su putovi ovoga svijeta, putovi veÊine, putovi pro-

laznih vrijednosti. Isus ne æeli da se mi povodimo za

mnoπtvom. On æeli da se povodimo za vrijednostima

koje On nudi. On æeli da nas Njegove vrijednosti pri-

preme za vjeËni æivot s Njime.

Stoga nas Isus poziva na budnost. Brojne su vrijed-

nosti koje nas mogu odvesti na krivi put. Ljudi u Noi-

no vrijeme bili su zavedeni. Isus ne æeli da se i nama

dogodi isto. Stoga nas savjetuje i upuÊuje. Jedan takav

savjet nalazimo u Luki 21,34-36: “Pazite na se da vam

srca ne oteæaju u proædrljivosti, pijanstvu i u æivotnim

brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer Êe

kao zamka nadoÊi na sve æitelje po svoj zemlji. Stoga

budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaÊi

svemu tomu πto se ima zbiti i stati pred Sina »ovjeËjega.”

Isus upozorava na neke zamke suvremenog druπtva.

On nas upozorava na razuzdanost, pijanstvo, brige za

zemaljske stvari. Ako smo usmjereni na njih, drugi Kri-

stov dolazak zateÊi Êe nas nespremnima. Isus nas poziva

da bdijemo i molimo se. On æeli da prigrlimo Njegove

trajne vrijednosti jer Êe nas one zaπtititi u ovo vrijeme

svrπetka dok Ëekamo na skoro pojavljivanje naπeg Spa-

sitelja i Gospodina Isusa Krista.



Isus je ispriËao brojne usporedbe koje pozivaju Nje-

gove sljedbenike na pripravnost i spremnost za Njegov

drugi dolazak. S obzirom na brojnost takvih uspored-

bi u evaneljima, vidimo da je Isus bio veoma ozbiljan

u promicanju i nauËavanju svojeg drugog dolaska. Viπe

takvih usporedbi govori o slugama koje je gospodar os-

tavio na neko vrijeme da vode njegovo imanje, a zatim

se vratio vidjeti kako su sluge obavljali svoj posao. Sli-

Ëno tome Bog je nama povjerio Zemlju da je Ëuvamo

i odræavamo. Svakome od nas povjerio je odreeni po-

sao. On æeli da dok obavljamo svoje poslove, æivimo

u skladu s Njegovim vrijednostima. On Êe uskoro doÊi

kako bi prekinuo povijest ovoga svijeta i poveo svoje

vjerne u vjeËnost sa sobom.

Za kraj ovog poglavlja o vjeËnosti pogledat Êemo je-

dnu Kristovu usporedbu koja govori o Njegovom izne-

nadnom dolasku: “Tada Êe kraljevstvo nebesko biti kao

kad deset djevica uzeπe svoje svjetiljke i izioπe u su-

sret zaruËniku. Pet ih bijaπe ludih, a pet mudrih. Lude

uzeπe svjetiljke, ali ne uzeπe sa sobom ulja. Mudre pak

zajedno sa svjetiljkama uzeπe u posudama ulja.

BuduÊi da je zaruËnik okasnio, sve one zadrijemaπe

i pozaspaπe. O ponoÊi nasta vika: ‘Evo zaruËnika! Izi-

ite mu u susret!’ Tada ustadoπe sve one djevice i ure-

diπe svoje svjetiljke. Lude tada rekoπe mudrima: ‘Dajte

nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im

odgovore: ‘Nipoπto! Ne bi doteklo nama i vama. Poite

radije k prodavaËima i kupite!’

Dok one odoπe kupiti, doe zaruËnik: koje bijahu

pripravne, uoπe s njim na svadbu i zatvore se vrata.

Poslije dou i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospo-

dine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista

kaæem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate

dana ni Ëasa!” (Matej 25,1-13)

141

U ovoj usporedbi prikazane su dvije skupine ljudi:

mudri i ludi. NoÊ je i svi Ëekaju zaruËnika. Ali s obzi-

rom na to da zaruËnika dugo nema, svi su zaspali. Da

bi se po noÊi doËekalo zaruËnika, potrebno je svjetlo

— u ono doba svjetiljke su bile uljne. Usporedba kaæe

da je ludim djevicama ponestalo ulja u svjetiljkama kad

je zaruËnik naiπao. One su izgleda æivjele za prolazne

vrijednosti. Meutim, mudre su imale dovoljno ulja u

svjetiljkama. One su oËigledno æivjele za trajne vrijed-

nosti. Takve je zaruËnik poveo sa sobom na slavlje, vrata

su se zatvorila i gozba je poËela.

©to u meuvremenu rade lude djevice? Odlaze kupiti

trajne vrijednosti. Prekasno je jer je zaruËnik veÊ do-

πao i proπao! One koje su bile pripravne za njega, po-

veo je na svoju gozbu.

Kad Isus doe, neÊe biti moguÊe odjednom prihva-

titi trajne vrijednosti. Æivot s trajnim vrijednostima je

proces koji poËinje veÊ danas. Mi veÊ danas æivimo s

njima i time se veÊ danas oblikujemo za æivot u savr-

πenim uvjetima vjeËnosti. Æivot na Zemlji πkola je koja

nas priprema za æivot u bezgreπnim uvjetima Neba. Bog

neÊe u novi svijet uvesti niπta πto bi u vjeËnosti po-

mutilo sreÊu, mir i savrπenstvo Boæjeg novog svijeta;

a naposljetku, oni koji na ovom svijetu nisu prihvatili

trajne vrijednosti, neÊe ni poæeljeti biti dijelom svijeta

u kojem je sve savrπeno i uredno.

Isus æeli da svi mi prigrlimo Njegove trajne vrijed-

nosti. On æeli da one veÊ danas u naπ æivot unesu ka-

kvoÊu vjeËnosti i da nas pripreme za æivot u savrπenom

svijetu koji nam On priprema. Moja je æelja da svi bu-

demo pripravni za Njegov dolazak i da se radujemo bo-

ljem svijetu koji On donosi sa sobom!



©to je najvaænije?

Kristove vrijednosti imaju za nas znaËenje samo ako

æivimo u skladu s njima. Dvojica krπÊana nadmetala su

se na koji je naËin najbolje opisati krπÊanski æivot. Kako

prispodobiti krπÊanstvo? ©to je krπÊanstvo u svojoj sr-

æi? Jedan je tvrdio da je krπÊanstvo poput zakona ili

propisa koje treba poπtivati. Ako se poπtuju propisi,

ako se poπtuje zakon, ispunjeni su svi uvjeti za krπÊanski

æivot. Sve πto krπÊaninu treba jest poznavanje zakona

i krπÊanskih pravila. Ako krπÊanin poπtuje pravila, on

tada æivi krπÊanskim naËinom æivota.

Drugi je ustrajavao na slici prijateljstva. KrπÊanstvo

je kao odnos prijateljstva. Prijateljstvo je neπto spontano,

neπto πto nije teret, nego radost. S prijateljem se rado

susreÊemo, rado s njim komuniciramo, rado Êemo ga

sasluπati i posluπati njegov savjet, jer tko Êe dati bolji

savjet nego prijatelj kojem vjerujemo i u Ëiju iskrenost

ne sumnjamo? Sve πto krπÊaninu treba jest prijateljstvo

s Bogom i iz tog odnosa proizlazi krπÊanski æivot.

Tko je od ove dvojice u pravu? Je li krπÊanski æivot

najbolje oslikan zakonom ili prijateljstvom?

»injenica je da svaka slika ima svoja ograniËenja.

Slika zakona nije loπa, ali nas moæe odvesti u vode le-

galizma prema kojem se spasenje dobiva iskljuËivo na-

πim djelima i dræanjem Zakona. Pri toj slici Bog moæe

biti nemilostivi diktator koji kaænjava svaku pogreπku

svojih sljedbenika.

143

S druge strane, slika prijateljstva moæe nas odvesti

u liberalizam u kojem je sve dopuπteno. Bog je u toj

slici naπ dobri prijatelj i On prelazi preko svih naπih

mana i propusta. U tom shvaÊanju Bog je toliko milo-

stiv da se uopÊe ne zanima za naπe grijehe. Sve je dopu-

πteno i sve je moguÊe jer Bog je naπ dobri prijatelj.

Kako pomiriti ovakva suprotna shvaÊanja? Moæda

rjeπenje ovog pitanja ovisi o naπoj slici Boga. Tko je

Bog za mene: dosljedni sudac ili bliski prijatelj? Bibli-

ja rabi i jednu i drugu sliku i stoga nijedna od njih

nije kriva. Meutim, ako ustrajavamo samo na jednoj,

otiÊi Êemo u krajnjost koja moæe biti pogubna.

Bog je velik i iznad svega je πto naπ um moæe dokuËiti

i razumjeti. Stoga Boga ne moæemo strpati u jednu sliku

i reÊi: To je Bog i niπta viπe od toga — to je krπÊanski

æivot i niπta viπe od toga. To je upravo razlog zbog kojeg

su nam potrebne razliËite slike i mnoge vrijednosti, kako

bismo razumjeli razliËite Boæje aspekte i razliËite aspekte

krπÊanskog æivota. Zbog toga i imamo Ëetiri evanelja

u Bibliji, da bismo dobili Ëetiri razliËite slike o Isusu,

Ëetiri razliËita izvjeπtaja koji se meusobno nadopu-

njuju i zajedno nam daju jedinstvenu sliku. Zato je Isus

i ispriËao brojne usporedbe da bi prikazao razliËite as-

pekte krπÊanskoga æivota, a svi imaju istu svrhu — do-

vesti nas u sklad s Bogom. Iz istog smo razloga i mi u

ovoj knjizi obradili deset Kristovih vrijednosti koje nam

iznose deset razliËitih aspekata krπÊanskog æivota. Ima

li Isus samo deset vrijednosti? Naravno, ima ih viπe, a

ovo je uvod u krπÊanski æivot koji Êe nam dati pozitiv-

no æivotno usmjerenje.

Kad bi Isus danas æivio meu nama, koje bi uspo-

redbe uporabio za opisivanje krπÊanskog æivota? Ima

li u danaπnjem svijetu, u danaπnjem druπtvu, suvremenih

usporedbi koje bi suvremenom Ëovjeku mogle dojmlji-

©TO JE NAJVA ÆNIJE? •


vo oslikati sræ krπÊanskog æivota? Æelim ovu knjigu za-

vrπiti jednom suvremenom usporedbom koja opisuje

krπÊanski æivot. Njome ne namjeravam osporiti ono πto

je prethodno reËeno i napisano, nego æelim dodati joπ

jedan aspekt koji je posebno slikovit u naπem suvre-

menom druπtvu, a povezat Êe dosad reËeno.

Rob Bell, krπÊanski pastor i pisac, kaæe sljedeÊe o

Bogu i krπÊanskom æivotu: “Kad razmiπljam o Bogu, ja

Ëujem pjesmu. RijeË je o pjesmi koja me pokreÊe, koja

ima melodiju, odreeni ritam. Ljudi su sluπali tu pje-

smu tisuÊama godina na raznim kontinentima, u raznim

kulturama i vremenima. Sluπali su pjesmu, ona ih je

obuzimala i æeljeli su Ëuti viπe.” (Nooma 11, Rhythm).

Naravno, oduvijek je bilo ljudi koji su tvrdili da pje-

sma ne postoji — da Bog ne postoji. Meutim, melodija

teËe dalje i svira veÊ tisuÊama godina. Mnogi su tije-

kom generacija æivjeli po toj melodiji i æeljeli su viπe.

Pastor Rob Bell vjeruje da je ta melodija upisana u naπa

srca. Svi mi æivimo po melodiji koju je Bog upisao u

naπa srca. Neki su usklaeni s njom, dok su drugi “raπti-

mani”.

Slika pjesme posebno je snaæna u suvremenom dru-

πtvu koje je danas ispunjeno pjesmom. UkljuËite radio,

televizor, internet — pjesma je svuda oko nas. Nekada

ste morali otiÊi u operu ili kazaliπte da biste Ëuli dobru

pjesmu, a danas dobru pjesmu sami proizvedete pre-

ko svojeg televizora, CD-playera, iPhonea ili raËunala.

Nekad je svaka vremenska epoha donosila svoj glazbe-

ni stil, a danas istodobno postoje stotine glazbenih smje-

rova. U danaπnjem svijetu mladi se dijele na one koji

sluπaju ovu ili onu vrstu glazbe. Ovisno o tome koji

vam je glazbeni smjer privlaËan, kreÊete se u odree-

nom druπtvu. Sociolozi kaæu da pjesma danas odreu-

je æivot, izbor prijatelja i kretanje mladih ljudi.

145

Stoga je pjesma, odnosno melodija kao slika krπÊan-

skog æivota, vrlo primjerena suvremena usporedba. Meu

svim drugim melodijama koje moæemo Ëuti oko sebe,

odjekuje i Boæja melodija. Boæja melodija je upisana u

naπim srcima. Mi to ne moæemo promijeniti. Ono πto

je Bog upisao u srce, ostaje u njemu trajno. Bog je u

naπe srce upisao trajne vrijednosti kao osnovne tono-

ve boæanske melodije. O njima smo prouËavali u ovoj

knjizi. Svi mi u dubini duπe Ëeznemo za njima. Svi mi

sviramo Boæju melodiju njegovanjem Kristovih trajnih

vrijednosti. Meutim, Ëesto se dogodi da smo “raπti-

mani”. Upravo u naπoj “raπtimanosti” koja nas uvijek

ponovno pogaa osnovni je problem krπÊanskog æivo-

ta.

Isus je doπao na ovaj svijet da bi nam pokazao kako

æivjeti u skladu s melodijom. On nudi trajne vrijednosti.

Ako ih prakticiramo u svojem æivotu, ako æivimo u skla-

du s njima, bit Êemo u skladu s nebeskom melodijom.

Jedna od najpoznatijih Kristovih usporedbi jest ona o

milostivom Samarijancu (Luka 10,30-37), o kojoj smo

govorili u poglavlju o ljubavi. KrπÊanski æivot je sasvim

praktiËna stvar, a poËinje kad boæanska melodija po-

staje vidljiva u naπem æivotu. Trajne vrijednosti koje

nam je Isus ostavio u naslijee postaju dijelom naπeg

æivota i one oplemenjuju ne samo nas osobno, nego i

ljude u naπem djelokrugu rada. “Idi pa i ti Ëini tako”,

kaæe Isus u zakljuËku ove usporedbe (Luka 10,37). Bo-

æanska melodija, sastavljena od tonova trajnih vrijed-

nosti opisanih u ovoj knjizi, stvorit Êe kvalitetnije okru-

æenje i pripremiti nas i naπe bliænje za nebesko kraljev-

stvo.

Neki ljudi znaju sve o tonovima, kljuËevima, povisi-

licama i snizilicama. Oni svojim sluhom Ëuju stvari koje

drugi ne Ëuju. I stvarno, moguÊe je toliko biti zaokupljen



tehniËkim aspektima pjesme da zaboravimo uæivati u

pjesmi. Postoje ljudi koji govore o Bogu i krπÊanstvu

kao da sve znaju o Njemu, ali je njihova melodija u stvar-

nosti “raπtimana”. Meutim, postoje drugi koji sebe ne

smatraju velikim poznavateljima teologije, ali njihov æivot

je usklaen s Boæjom melodijom. Oni su u æivotu pouz-

dani, sigurni, moralni, pokazuju ljubav, milost, oprost

i vjernost. Teπko je obuhvatiti i objasniti velikog i nevid-

ljivog Boga, ali pouzdanost, sigurnost, moralnost, ljubav,

milost, oprost, vjernost — to svatko od nas moæe razu-

mjeti. To je melodija u kojoj svatko od nas moæe sudje-

lovati!

Prije nekoliko godina imao sam priliku u Jeruzale-

mu posjetiti groblje na kojem je sahranjen Oskar Schin-

dler. RijeË je o sasvim obiËnom groblju koje nikada

nitko ne bi zapazio da tamo nije sahranjen gospodin

Schindler. TisuÊe ljudi svake godine dolaze obiÊi nje-

gov grob i odati poËast velikom Ëovjeku. »uveni reæi-

ser Steven Spielberg reæirao je film o Oskaru Schindleru

pod nazivom Schindlerova lista. Naime, tijekom Dru-

gog svjetskog rata Schindler je spasio preko tisuÊu Æi-

dova od sigurne smrti. Dok ih tadaπnje vlasti u Nje-

maËkoj nisu smatrale vrijednima æivljenja, dok su ih

deportirali i ubijali, Schindler je u njima gledao vrije-

dna ljudska biÊa sa svim njihovim dostojanstvom. Iako

osobno nije bio Æidov, Schindler je uoËio nepravdu i

nehumanost organa vlasti i odluËio je u tajnosti stati

na stranu pravde. Stavio je osobno imanje, ugled i æi-

vot na kocku kako bi spasio brojne Æidove od sigurne

smrti. Odnos vlasti prema njima nije bio u skladu s

Boæjom melodijom upisanom na njegovom srcu, dok

je on æivio u skladu s tom melodijom.

VeÊina od nas moæda neÊemo imat priliku za veliki

pothvat poput Schindlerovog. Meutim, svi mi u ma-

147

lim stvarima, sitnim pojedinostima svakodnevice, uvi-

jek ponovno moæemo biti u skladu s Boæjom melodi-

jom. Sve te male pojedinosti svakodnevice pridonose

usklaenosti cijelog Boæjeg orkestra i time djeluju pro-

tiv sila zla u ovom svijetu. Tako njegujuÊi trajne vrijed-

nosti, mi danas ovdje na Zemlji sviramo boæansku me-

lodiju, pridonosimo πirenju Boæjeg kraljevstva i spre-

mamo se za æivot u savrπenim nebeskim uvjetima (vidi

Matej 25,34-40).

Prepoznajmo Boæju melodiju zapisanu u svojem sr-

cu i æivimo u skladu s tom melodijom da bi se ljudi,

gledajuÊi nas, pridruæili Boæjoj melodiji, kako bi Boæji

orkestar bio glasniji i privukao joπ mnoge u Boæje kra-

ljevstvo u kojemu vladaju samo trajne vrijednosti.


149

Literatura

AniÊ, Vladimir. RjeËnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber,

2004.

Bell, Rob. Rhythm. Nooma 11. Grand Rapids: Zondervan,

2005.

Brown, E. Raymond. Uvod u Novi zavjet. Zagreb: KrπÊanska

sadaπnjost, 2008.

Carson, D. A., Douglas J. Moo, & Leon Morris. Introduction

to the New Testament. Grand Rapids: Eerdmans, 1992.

DugandæiÊ, Ivan. Kako su nastala evanelja? Egzegetsko-

teoloπki uvod i tumaËenje izabranih poglavlja. Zagreb:

KrπÊanska sadaπnjost, 1999.

Dunn, D. G. James. Jesus Remembered. Grand Rapids: Eerd-

mans, 2003.

Eusebius. Ecclesiastical History. Translated by C. F. Cruse.

Peabody: Hendrickson Publishers, 1998.

Ferguson, Everett. Backgrounds of Early Christianity. Grand

Rapids: Eerdmans, 1993.

Flavije, Josip. Judejski rat. Beograd: Prosveta, 1967.

GolubiÊ, Mirko. RijeËi velikog UËitelja. Zagreb: Znaci vreme-

na, 1981.

Gordon D. Fee. & Douglas Stuart. Kako u Bibliji proËitati

ono πto piπe. Maruπevec: AdventistiËki teoloπki fakultet,

1999.


Gundry, H. Robert. Pregled Novog zavjeta. Zagreb: Illyricum,

1981.

Hanson, K. C. & Douglas E. Oakman. Palestine in the time

of Jesus. Social Structures and Social Conf licts. Minnea-

polis: Fortress Press, 1998.

Jeremias, Joachim. Jerusalem in the time of Jesus. Phila-

delphia: Fortress Press, 1969.

Jeremias, Joachim. Jesus and the Message of the New Test-

ament. Minneapolis: Fortress Press, 2002.

Josephus. The Work f Josephus. Complete and Unabridged.

Peabody: Hendrickson Publishers, 1987.

Knight, George R. Matthew. The Gospel of the Kingdom.

Boise: Paciffic Press Publishing Association, 1994.

Ladd, George Eldon. A Theology of the New Testament. Grand

Rapids: Eerdmans, 1993.

Lorencin, Anton. Pobjednik smrti. Zagreb: KrπÊanska adven-

tistiËka crkva, 1967.

Lorencin, Igor. Dekodiranje Apokalipse. Dok se niæu naga-

anja o buduÊnosti, πto nam poruËuje Otkrivenje? Maru-

πevec: AdventistiËki teoloπki fakultet, 2009.

Lorencin, Igor. Hospitality Versus Patronage: An Investiga-

tion of Social Dynamics in the Third Epistle of John.

Maruπevec: AdventistiËki teoloπki fakultet, 2008.

MacArthur, John F. The Gospel According to Jesus. Grand

Rapids: Zondervan, 1988.

Malherbe, Abraham J. Social Aspects of Early Christianity.

Philadelphia: Fortress Press, 1983.

Malina, Bruce J. The New Testament World. Insights from

Cultural Anthropology. Louisville: Westminster John Knox

Press, 2001.

151

McIver, Robert K. The Four Faces of Jesus. Idaho: Pacific

Press, 2000.

Pilch, John J. & Bruce J. Malina. Handbook of Biblical Social

Values. Peabody: Hendrickson Publishers, 2000.

Poling, Judson. What Difference Does Jesus Make? Grand

Rapids: Zondervan, 2003.

PopoviÊ, Anto. Novozavjetno vrijeme. Povijesno-politiËko

i religiozno okruæenje. Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost, 2007.

Schnackenburg, Rudolf. Osoba Isusa Krista u Ëetiri evan-

elja. Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost, 1997.

Spielberg, Steven. Schindler’s List. Universal Pictures, 1993.

Stegemann, E. W, and W. Stegemann. Urchristliche Sozialge-

schichte. Die Anfänge im Judentum und die Christus-

gemeinden in der mediterranen Welt. Stuttgart: Kohl-

hammer, 1997.

Stein, Robert H. An Introduction to the Parables of Jesus.

Philadelphia: Westminster Press, 1981.

White, Ellen G. Djela apostolska. Maruπevec: Znaci vreme-

na, 2003.

White, Ellen G. Velika Borba. Zagreb: Znaci vremena, 1997.

White, James Emery. Potraga za trajnim vrijednostima. Is-

traæivanje izvornog krπÊanstva. Zagreb: Adventus, 2004.

Wilkenhauser, Alfred & Josef Schmid. Einleitung in das Neue

Testament. Leipzig: St. Benno Verlag, 1972.

Wright, N. T. The Challenge of Jesus. Rediscovering Who

Jesus Was and Is. Downers Grove: Inter Varsity Press,

1999.

Wright, N. T. Jesus and the Victory of God. Minneapolis:

Fortress Press, 1996.

Yancey, Philip. Isus kakvog nisam poznavao. Zagreb: Pro-

metej, 2007.

LITERATURA •


Kazalo

Zaπto vrijednosti? .......................................................... 9

01. Povratak pouzdanosti ........................................... 15

02. Povratak sigurnosti .............................................. 26

03. Povratak moralnosti ............................................. 39

04. Povratak ljubavi .................................................... 52

05. Povratak milosti ................................................... 64

06. Povratak molitvi ................................................... 78

07. Povratak oprostu .................................................. 91

08. Povratak usmjerenosti .......................................105

09. Povratak vjernosti ..............................................117

10. Povratak vjeËnosti ..............................................130

©to je najvaænije? ......................................................142

Literatura ..................................................................149

povratak vrijednostima - adventisti.hr

Documents