povodom 2400 godina roؤ‘enja aristotel - nova- aristotel. sadrإ¾aj 4 aristotel aleksandar...

Download Povodom 2400 godina roؤ‘enja Aristotel - nova- Aristotel. Sadrإ¾aj 4 Aristotel Aleksandar helenske filozofije

Post on 04-Sep-2019

12 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Nova akropola www.nova-akropola.comBroj 11| 2016.

    Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

    Pitagorino učenje

    Helenistički svijet

    j. saramago Vratimo se filozofiji

    kamene kugle

    Povodom 2400 godina rođenja

    Aristotel

  • Sadržaj

    4 Aristotel Aleksandar helenske filozofije

    8 Helenistički svijet Jerko Grgić

    13 PitAgorino učenje - ii. dio Nadiia Kulhava

    18 j. sArAmAgo – Vratimo se filozofiji Lovorka Cvitić

    20 ZAgonetne kAmene kugle Marta Mihičić

    Impresum: glavni urednik: Andrija Jončić

    izvršna urednica: Nataša Žaja

    urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić

    lektura: Ana Hanđal, Vesna Bosnar

    tehničko uredništvo: Atila Barta, Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

    ISSN 1849-6237

    11 | 2016. www.nova-akropola.com

    Nova akropola Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

    izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

    Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450

    web: www.nova-akropola.hr e-mail: info@nova-akropola.com14

    4

    18

    23

    8

    2020

    18

    13

  • 3

    Ovogodišnji Svjetski dan filozofije prema pre-poruci UNESCO-a posebno je posvećen Aristotelu povodom 2400 godina njegova rođenja. Aristotel je u povijesti filozofije ostavio sna- žan trag, a ovdje ćemo se osvrnuti na temeljna pitanja filozofije predsokratovaca jer je ona obilježila nje- gove prve filozofske korake u Platonovoj Akademiji i jer spletom okolnosti za to područje on i danas slovi kao jedan od vodećih autoriteta.

    Gotovo mitska vremena predsokratovaca iznjedrila su ne samo pojam filozofije nego i pridavanje velike važnosti filozofiji kao pristupu stvarnosti i kao načinu života. Bez nekog očitog razvojnog puta ona donose novi pogled na prirodu uobličen u snažnoj težnji da se u nju pronikne. Potaknuti izvanjskim promjenama svijeta i zaokupljeni problemom očitog pokreta svega, poku- šavaju objasniti stvari po sebi, njihovu bit, ono što je u njima trajno...

    Filozofi Miletske škole pitaju se u čemu se sastoji arche, jedinstvo svih stvari, počelo koje je urođeno svijetu. Uviđaju da priroda ima stvaralačku moć, da je živa i sposobna pokrenuti promjene kojima je i sama podložna. U tragovima koje su nam ostavili nailazimo na pojmove bezbrojnih svjetova, jednog i mnoštva, govore o dimenziji vremena, uvode analogiju mikrokozmosa i makrokozmosa...

    Za pitagorejce je najvažniji dio filozofske potrage bio usmjeren proučavanju čovjeka i njegova mjesta u pri- rodi te proučavanju naravi ljudske duše i njene poveza-

    nosti s ostalim oblicima života i s cjelinom. Donose uče- nja o srodstvu cijele prirode, o besmrtnosti i seobi duša, o ideji broja kao esenciji kojom se može dohvatiti ono neuhvatljivo u dimenziji vremena, uvode pojam harmo- nije, muzike sfera... Ostavljaju nam u naslijeđe praktične upute za nadvladavanje zamki tijela kako bi mogli živjeti nutarnju božansku stvarnost te niz dubokih razmišljanja o filozofiji, prijateljstvu, istini, univerzumu...

    Parmenid je zaokupljen onim što jedino stvarno postoji u svemu, a što je samo nepokretno i određuje ga kao Biće. Također, svojim filozofskim razmatranjima uobličava i način dolaska do Bića, a to je Nous, duh u čovjeku. Ukazuje na razliku između mišljenja i istine te upozorava na nestabilnost mišljenja gdje Biće nije prisutno, dok je u svijetu Istine Biće prisutno u besko- načnoj sadašnjosti...

    U našem kratkom filozofskom putovanju zastat ćemo još na riječima Parmenidovog suvremenika Hera- klita koji je radije odabrao biti filozof nego vladar: "Oni koji bdiju, imaju zajednički svijet, oni koji spavaju, vrte se svaki u svom posebnom svijetu."

    Naš vlastiti poseban svijet mišljenja stvara iluzije i može nas samo uspavati i udaljiti od zajedničkog svijeta istine. Ovaj svijet filozofskih pitanja, iskustava i esencija neprocjenjivo je ljudsko blago koje nas čini budnima i prisutnima u stvarnosti kozmosa, uređenog svijeta kakvim su ga spoznavali stari Grci...

    Uredništvo

    Sv je

    ts ki

    dan filozo fije

  • 4 NOVA AKROPOLA 11/2016

    ARISTOTEL Aleksandar

    helenske filozofije

    Tri godine nakon osnutka Akademije, kada su Platonu bile četrdeset i tri godine, u Stagiri na poluotoku Halkidici 384. g. pr. Kr. rodio se Aristotel, najznamenitiji Platonov učenik, filozof znanstvenik. U Atenu dolazi kao osamnaestogodišnjak i stupa u Akademiju gdje je ostao sve do Platonove smrti, punih dvadeset godina. U Akademiji je ubrzo stekao ugled svojom učenosti i umnim raspravama te nadimak Um, i od učenika postao je učitelj govorniš- tva. U Akademiji se temeljito upoznao s cjelokupnom predsokratovskom filozofijom, slušao je Platonova pre- davanja i upoznao njegove spise te ideje drugih velikih umova koje je tamo susretao.

    Nakon Platonove smrti, zahvaljujući naklonosti tiranina Harmije, osniva podružnicu Akademije u gradu Asu koja će postati novo uporište za ostvarenje Platonova političkog ideala vladara filozofa. Otuda na poziv makedonskog vladara Filipa II. 343. g. pr. Kr. odlazi u Pelu i postaje učitelj trinaestogodišnjem Alek- sandru. Tri godine kasnije, kada Aleksandar preuzima prijestolje, vraća se u Atenu gdje u vježbalištu posve- ćenom bogu Apolonu Likejskom osniva školu – Licej. Kao i u Akademiji, u Liceju se njegovao kult muza, ali i znanstveno istraživanje jer je i sam Aristotel suvereno vladao svim znanostima svoga vremena. U Liceju su držane dvije vrste predavanja: jutarnja, za uži krug slu-

    Povodom 2400 godina rođenja

  • 5

    šatelja koji su se posvetili filozofiji i znanosti, i večer- nja za one koje su zanimale druge discipline, osobito govorništvo.

    Aristotel je u Liceju djelovao dvanaest godina i za to je vrijeme napisao sve svoje važnije spise. Kada je nakon smrti Aleksandra Velikog u Ateni nastu- pilo antimakedonsko raspoloženje, nastojeći izbjeći Sokratovu sudbinu, da se Atenjani ponovo ne ogriješe o filozofiju, povlači se u grad Halkidu gdje je umro 322. g. pr. Kr.

    Aristotelov motrilački dar, iznimno široki znan- stveni interesi te duboko filozofsko znanje učinili su ga univerzalnim genijem starog vijeka; bavio se fizikom, meteorologijom, botanikom, zoologijom, estetikom i politikom. Zbog svog neumornog istraživanja i enci- klopedijskog znanja Aristotel je s pravom nazvan „Aleksandrom Makedonskim helenske filozofije“ jer je objedinio i sistematizirao sva helenska znanja kao što je Aleksandar ujedinio tadašnji svijet. Iako pripada kulturi stare Helade, svojim znanstvenim duhom nagi- nje novom vijeku čija je vrata otvorio njegov učenik Aleksandar.

    Aristotel je težio znanju i poznavanju "stvari ljud- skih i božanskih". Njegov je opus golem, a glavna djela su: Organon, Fizika, O duši, Metafizika, Eudemova etika, Nikomahova etika, Politika, Retorika, O pjesnič- kom umijeću. Smatra se da je sačuvana samo trećina njegovih originalnih djela.

    Povodom Svjetskog dana filozofije donosimo odlomke iz njegova mladenačkog spisa Nagovor na filozofiju u kojem govori o ostvarivanju božanskog u čovjeku, a taj božanski dio poistovjećivao je s umom i razboritosti koji vode sreći, blaženstvu ili eudaimoniji.

    * * * Sreća ne nastaje od posjedovanja mnoštva /dobara/

    nego od toga kakvo je duševno stanje. Pa ni za tijelo ne bi čovjek rekao da je blaženo ako je ukrašeno sjajnom odjećom nego ako je zdravo i u valjanu stanju, pa makar nemalo ničega od onog što je prethodno spomenuto. Na isti način: ako je duša odgojena, takvu dušu i takva čovjeka treba zvati sretnim, a ne ako je sjajno opskrbljen izvanjskim dobrima, a sam potpuno nevrijedan.

    Svi će se složiti da razboritost /phrónēsis/ nastaje učenjem i traženjem onoga za čiju nas potragu osposo- bljava filozofija. Stoga se, dakle, bez ikakve izlike treba baviti filozofijom.

    Biti razborit krajnji je cilj radi kojega smo nastali. Dakle, ako smo nastali, onda je očevidno da i postojimo radi toga da bismo iskazali neku razboritost i /nešto/ naučili.

    No što je to među postojećim radi čega su nas pri- roda i Bog stvorili? Kad su to pitanje postavili Pita- gori, odgovorio je: »Da bismo promotrili nebo!« Za sebe je kazivao da je motrilac prirode i da je radi toga svratio u život.

    U tom je dakle smislu lijepo ustvrdio Pitagora da je Bog svakoga čovjeka stvorio zato da stekne znanje i da stekne uvid.

    Budući da cijela priroda ima smisao, ništa ne čini nasumce nego sve radi nečega. Kako je isključila nasu- mičnost, pokazuje veću skrb za svrhu nego umijeća, s obzirom na to da umijeća oponašaju prirodu. Budući da se čovjek prirodno sastoji od duše i tijela, te da je duša bolja od tijela, a ono što je lošije uvijek je u službi boljega, tako i tijelo postoji radi duše. Kad smo kod duše: jedan je njezin dio razumski, drugi nerazumski, i upravo stoga lošiji. Nerazumski, dakle, postoji radi razumskoga, jer je u razumskome um /nous/.

    Kad je riječ o umu, njegova je djelatnost u mišljenju, koje je motrenje onoga što je umu dostupno, baš kao što je djelatnost vida viđenje vidljivoga. Sve, dakle, što ljudima vrijedi izabirati, vrijedi radi mišljenja i radi uma. Ostale, naime, stvari vrijedi izabirati radi duše, a kako je um najbolji dio duše, sve ostalo postoji radi onoga što je najbolje.

    Razmatranja su sama po sebi d