povlačenje nečasnih znanstvenih članaka iz stručnih časopisa u hrvatskoj

10 TEHNOPOLIS LISTOPAD 2011.

Tehnobit

Skandali o plagijatima u do-maćoj akademskoj zajed-nici gotovo su postali sva-kodnevnica. Često se čuje i

da oni koji su upleteni u takve skan-dale izlaze iz njih bez mnogo po-sljedica, čak se ponekada koriste tim istim radovima pri prijavi za novi posao. No malo se čuje o tome kako se takvi nevaljali znanstveni radovi sankcioniraju i pljeve iz znanstvenog zapisa.- Sumnjaju li urednici da je tekst objavljen u njihovom časopisu pla-gijat, dužni su ispitati slučaj te doni-jeti zaključak hoće li povući članak iz časopisa - kaže Ksenija Bažardić, asistentica na projektu Učestalost i stavovi o neovlaštenom preuzi-manju autorskog vlasništva, sa Sve-učilišta u Rijeci. Dodaje da bi povla-čenjem članka iz časopisa, članak trebao biti povučen i iz svih citatnih baza u kojima su indeksirani članci iz časopisa, a urednici bi trebali obavijestiti čitateljstvo o razlozima povlačenja članka.

Znanstveni rad objavljen u stručnim časopisima glavni je način komunikacije između znanstvenika i temelj znanosti. No čak i uz rigo-rozni proces recenzije i među ta-kvim radovima se nekad pronađu nepravilnosti nakon objavljivanja – izmišljeni ili lažirani eksperimenti, prepisivanje svoga ili tuđeg rada bez citiranja, manipuliranje poda-cima i rezultatima i sl. Takvi radovi mogu stajati ostale znanstvenike

koji ih koriste kao temelj svoga istraživanja, mnogo truda, vremena i novca. Upravo zato mnogi svjetski časopisi smatraju važnim povući – retraktirati – takve radove kada se otkriju. No kakvo je stanje u Hrvat-skoj? Znanstvenici koji se odluče na nee-tičku manipulaciju znanstvenim člancima često to rade kako bi na-predovali u karijeri te stekli prestiž i osigurali fi nancije za daljnja istra-živanja. Može se očekivati da u društvima koja su više korumpi-rana, kao što je hrvatsko, više znan-stvenika bude korumpirano i otvo-reno takvim postupcima – naročito ako institucije i procesi sankcioni-ranja nisu na mjestu ili ne rade kako bi trebali. Tako je, prema nekim analizama, u Kini čak trećina od oko 5000 znanstvenih časopisa iznimno loše kvalitete; služe samo za objavljivanje loših radova koji onda omogućuju znanstvenicima da napreduju u karijeri, te je čak 30% predanih članaka plagijat. Slično je stanje i u Indiji, gdje se u zadnjem desetljeću na svakih 100.000 objav-ljenih članaka oko 70 njih povuklo zbog plagijata, izmišljanja podataka i sl.

U zapadnim zemljama, procjene govore o oko 80 do 400 povučenih članaka godišnje. Dva novinara koji vode blog Retraction Watch koji prati retrakcije znanstvenih radova, u samo godinu dana pronašla su oko 200 retrakcija, čak 90 ih je bilo zasluga jednog jedinog znanstve-nika. Razlog postojanja bloga, Re-traction Watch, je istražiti kako ča-sopisi i urednici postupaju s retrak-

cijama. Neki recimo objave detaljne retrakcije kojima objasne čitate-ljima koji dijelovi članka su bili pro-blematični te zašto je članak po-vučen. Dobar domaći primjer toga je povučeni članak iz Pomorstva, objavljen 2007. i povučen 2008. nakon što je otkriveno da je plagijat. “Obavještavamo naše cijenjeno čita-teljstvo da je na našu veliku žalost po prvi put došlo do znanstvenog plagijata koji je objavljen u našem časopisu,” stoji u izjavi, koja onda precizira da je članak o kojem je riječ doslovno prepisan iz tuđeg rada napisanog 2001. U istrazi za ovaj članak sam našao i drugi, pre-gledni članak koji je autor povu-čenog članka napisao za Pomorstvo. Nekoliko minuta na svima dostu-pnim internet programima koji po-mažu otkriti plagijate, pronašao sam auto-plagijat objavljen dvije go-dine kasnije u rumunjskom časo-pisu objavljenom na instituciji toga autora. Veliki dio članka je doslovce prepisan, zajedno s nekim tipograf-skim pogreškama (!), bez navođenja članka u Pomorstvu u literaturi. Obavijestio sam uredništvo Pomor-stva e-mailom i upitao ih čime su se povodili pri odluci i povlačenju pr-voga članka, ali nažalost nisam dobio odgovor.

No neki časopisi objave samo po-datak da je određeni članak po-vučen – ostavljajući čitatelje, koji su uglavnom drugi znanstvenici, stu-denti i novinari – bez detalja, što je problematično. Je li u pitanju samo prepisivanje tuđeg djela, loše ili ma-nipulirane metode ili totalno izmi-šljeni rezultati informacije su koje

Otkriveni copy-paste ritualiPovlačenje nečasnih znanstvenih članaka iz stručnih časopisa endemska je pojava u Hrvatskoj. Ipak, ‘muljatora’ ne nedostaje

TEKST: MIĆO TATALOVIĆ, MR.SC.

FOTO: LIDEROVA ARHIVA

Znanstvenici koji se odluče na neetičku manipulaciju znanstvenim člancima često to rade kako bi napredovali u karijeri te stekli prestiž i osigurali fi nancije za daljnja istraživanja. Može se očekivati da u društvima koja su više korumpirana, kao što je hrvatsko, više znanstvenika bude korumpirano i sklono takvim postupcima – naročito ako institucije i procesi sankcioniranja nisu na mjestu ili ne rade kako bi trebali. No, koliko ih je, nitko ne broji

010-014 kopije.indd 10010-014 kopije.indd 10 10/25/11 5:45:07 PM10/25/11 5:45:07 PM

11TEHNOPOLIS LISTOPAD 2011.

Objavljene kopije, plagijati, falsifi kati trebalibi izazvati sram, isprike i

povlačenje tj. retrakciju iz javnog prostora. No čini se da se u

takve slučajeve sramimo uprijeti prstom. Baš je ta stidljivost

gadna osobina. Znamo za neke plagijatore, ali... Psssst...



Tehnobit

I javnost može trpjeti zbog nepoštovanja pravila o povlačenju spornih znanstvenih članaka. Ako je riječ o članku čije su rezultate mediji prenijeli, a potom nisu bili obaviješteni da je članak povučen i rezultati nevaljani, u medijima i javnoj svijesti ostanu kao ispravni. Upravo je to i glavni razlog zašto povlačenje članaka mora biti otvoreno. Da su obavijesti o povlačenju članaka važne i za medije, svjedoči i slučaj

znanstvenog članka Andrewa Wakefi elda objavljenog u britanskom medicinskom časopisu Lancet 1998. koji je uzrokovao globalni pokret protiv cjepiva – iako se kasnije pokazalo da je članak ne samo došao do pogrešnih zaključaka nego i da su podaci bili manipulirani, te je članak povučen, a Wakefi eldu dozvola za liječnički rad oduzeta. Upravo su znanstveni novinari igrali važnu ulogu u istraživanju Wakefi eldova slučaja i novinarski članak objavljen u British Medical Journalu potpuno je razotkrio Wakefi eldovu prevaru. Novinar Brian Deer je za svoj trud osvojio nagradu na British Press Awards ove godine.

bi bile jako važne drugim znanstve-nicima, no u takvim slučajevima ih ne dobivaju.

Drugi problem je način retrakcije – objave povlačenje članka su često skrivene negdje duboko u časopisu te je lako tu informaciju propustiti. Neki članke potom potpuno izbrišu s web-stranice bez objašnjenja zašto članka više nema u tome broju časopisa – ili ga ostave tamo bez indikacije da je kasnije po-vučen. U oba slučaja znanstvenici i novinari su na gubitku jer mnogi nastave citirati taj članak i nakon retrakcije, koju su propustili pa zbog toga znanost trpi. Kada dođe do retrakcije jednog

članka, često slijedi još nekoliko re-trakcija istoga autora. U jednom od najgorih slučajeva, onoga nje-mačkog anesteziologa Joachima Boldta, broj povučenih članaka ove godine u desetak raznih časopisa popeo se na 90 (!). U njegovom slu-čaju bila je riječ o nedostatku do-zvola bioetičkih komisija za ekspe-rimente koje je provodio – a koje je časopisima predstavljao kao važeće.

Najveći takav slučaj u Hrvatskoj je onaj Asima Kurjaka, kod kojega je Odbor za etiku 2007. utvrdio barem deset članaka koji su sadržavali neke prijestupe ili plagijate. “Sma-tramo da ovoliki broj radova s nekom vrstom prijestupa prihva-

ćenih normi u znanstvenoj publici-stici, kao i vremenski raspon pojav-nosti istih govori u prilog opeto-vanom neetičnom znanstvenom pu-bliciranju, koje najvjerojatnije nije rezultat slučaja, niti se može oprav-dati ispričivom zabludom,” za-ključio je odbor. Dva koja su bila objavljena u Croatian Medical Jo-urnalu su potom povučena.No tko zna koliko je neotkrivenih Boldtova ili Kurjaka kod nas? Naime, neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije ri-jetko događaju, čak i kada bi tre-bale, iz nekoliko razloga. Jedna je da su urednici, na kojima leži odgo-vornost za povlačenje članaka i ispravljanja literature, često prija-

Opasne manipulacije

U jednom od najgorih slučajeva, onoga njemačkog anesteziologa Joachima Boldta, broj njegovih povučenih članaka ove se godine popeo na 90. U njegovom se slučaju radilo o nedostatku dozvola bioetičkih komisija za eksperimente

Čak i uz rigorozni proces recenzije među radovima se nekad pronađu nepravilnosti nakon objavljivanja. Rješenje je u tzv. retrakciji


13TEHNOPOLIS LISTOPAD 2011.

telji s autorima članaka koji sadrže pogreške, plagijate i sl. Čak i ured-nici objavljuju sami svoje članke u časopisima koje uređuju.

- Postupanje u slučaju plagijata detaljnije je razrađeno u doku-mentu ‘Etički postupnik za ured-nike’, međutim on nije obvezujući i pretpostavlja dobru volju urednika da se problem plagijata zaista i ri-ješi - kaže Sven Marcelić, asistent na Sveučilištu u Zadru.Drugi razlog je što se kod nas umjesto plagijatora sankcioniraju oni koji ih prijavljuju. Matko Ma-rušić, profesor Medicinskog fakul-teta u Splitu, slaže se da se u Hrvat-skoj retrakcija doživljava kao osobna uvreda vrijedna nekog tipa osvete i iz tog razloga časopisi ne vole povlačiti radove. Procedure su kod nas također nevjerojatno spore. U slučaju Boldta, čiji je prvi članak povučen u listopadu 2010., uslije-dilo je hitro istraživanje njemačkog medicinskog odbora koji je već u veljači 2011. iskazao zabrinutost za neke druge članke, a časopisi u ko-jima je objavio te članke iskazali su namjeru da ih povuku ako se zaista dokaže da nisu imali valjanu etičku dozvolu. U ožujku 2011. već su svi članci povučeni. Usporedbe radi, Kurjak je prvi put prijavljen fakul-tetu zbog plagijata još 1991.

A članak Zdravka Radmana, znan-stvenog savjetnika na Institutu za Filozofi ju u Vukovaru, u engleskoj inačici domaćeg časopisa Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, prepoznat je kao plagijat prepisan s interneta, u listopadu 2007., kada je obaviješteno uredništvo, a uskoro i javnost putem Connect::portal in-ternet portala za znanstvenike, a potom i novina. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju tek u svibnju prošle godine – gotovo tri godine kasnije – donosi odluku da je članak zaista plagijat – nešto što se može utvrditi u sat-dva usporedbom članaka i citirane literature – i pre-poručuje njegovo povlačenje iz časo-pisa. Puni tekst članka tek tada ne-staje iz baze znanstvenih članaka Hrčak Srce, ali njegov sažetak je još uvijek tamo bez ikakve oznake da je povučen, iako je odbor predložio “uredništvu časopisa Synthesis phi-losophica da izvrše brisanje ovoga članka iz javnog zapisa na za to uobi-

čajen i prihvaćen način”.- S obzirom da je Radman i dalje član savjeta časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis philosop-hica, očito je da uredništvu i nije bilo previše stalo do činjenice da je on objavio jedan plagirani članak u ‘vlastitome’ časopisu - kaže Tomi-slav Bracanović, docent na Odjelu za fi lozofi ju Sveučilišta u Zagrebu, koji je prvi uočio taj plagijat i obavi-jestio uredništvo.

Bracanović smatra da bi bilo naj-korektnije na internetskim strani-cama časopisa, uz sam članak koji se povlači, na vidljivome mjestu, na-vesti da je članak povučen, uz kratko obrazloženje razloga za takav postupak,” kaže Bracanović. “Također bi bilo korektno da se i u nekom od sljedećih tiskanih brojeva časopisa objavi ista kratka obavijest o povlačenju dotičnog članka. Na taj bi način uredništvo, barem djelo-mično, umanjilo svoju odgovornost za širenje publikacija koje su proi-zvod znanstvenog nepoštenja.- No činjenica je da je većina do-maćih časopisa za fi lozofi ju krajnje

nesklona baviti se optužbama za plagiranje, a još manje nekog autora proglasiti plagijatorom te objaviti obavijest o povlačenju njegova ili njezina članka – kaže Bracanović.Uredništvo Synthesis philosop-hicae, kao ni Pomorstva, nije odgo-vorilo na opetovane upite e-mailom o ovom slučaju niti o politici povla-čenja članaka generalno. Radman kaže: “Odbor u mom slučaju nije mogao ustanoviti da se radi o plagi-ranju… i s obzirom da ne dokazuje plagijat nego ga insinuira za mene nije mjerodavna “. Priznaje da je “napravio tehnički previd”, ali ne priznaje plagijat — no defi nicija pla-gijata je i necitiranje izvora, a ne samo preuzimanje ili otuđenje “glavne teze iz drugih izvora” kako Radman misli.

Jedna od glavnih baza znan-stvenih članaka, PubMed ima po-sebnu listu povučenih članaka, gdje se nalaze i tri članka povučena iz CMJ,-a kaže Ana Marušić, urednica CMJ-a. “Mi smo jedini hrvatski ča-sopis koji je to napravio,” kaže Ma-rušić, dodajući da su s time i krenuli

Prema nekim analizama čak trećina od oko 5000 znanstvenih časopisa u Kini iznimno je loše kvalitete; služe samo za objavljivanje loših radova koji onda omogućuju znanstvenicima da napreduju u karijeri, te je čak 30% predanih članaka plagijat. Slično je stanje i u Indiji, gdje se u zadnjem



Tehnobit

E-adresar retractionwatch.wordpress.com; www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/; hrcak.srce.hr/

njihovi problemi – naime zbog uče-stalih napada i neslaganja s kole-gama, ona je nedavno objavila ostavku, zajedno sa većinom ured-ničkog odbora.Podaci o broju povučenih članaka te veličini problema ne postoje. Među više od 70.000 članaka objav-ljenih u 265 časopisa dostupnih u bazi Hrčak Srce samo dva su ozna-čena kao povučena (prema rezulta-tima pretrage za ‘retraction’, reta-rakcija, ‘povučen’). No bar tri re-trakcije – one iz CMJ-a – koje su

dostupne na PubMed-u nisu bile ažurirane u Hrčku Srce, tako da je moguće da takvih članaka dostu-pnih preko domaće databaze ima mnogo više.

Marcelić kaže da se jedina parci-jalna evidencija o problematici pla-gijata može naći na stranicama Od-bora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Ta odbor je između 2006. i 2009. donio mišljenje o samo pet slučajeva. Dakle nedostaju nam ozbiljne akademske analize

stanja u časopisima i domaćoj stručnoj literaturi, ali i istraživačko novinarstvo koje bi takve slučajeve moglo i samo otkrivati. Baza Hrčak Srce je svima dostupna i uz malo vremena lako bi se mogli uloviti mnogi plagijati.

No za dugoročno popravljanje si-tuacije možda je najveći problem nedostatak edukacije samih ured-nika i znanstvenika o temi nečasnog djelovanja i o tome kako se nečasni članci povlače. Osim urednika, i au-tori bi trebali znati kako se nositi u takvim situacijama. Jedini drugi primjer isprike autora je objavljen kao ispravka u časopisu Socijalna ekologija u 2008., kada se autor ispričao zbog, kako kaže, nena-mjernog izostavljanja navodnih znakova koje je kasnije otkriveno i prijavljeno kao plagijat. Članak je unatoč tome povučen, s tim da je još uvijek dostupan preko Hrčka Srce ali je uz naslov jasno označeno “Ovaj članak je povučen”. No čak i uz odličnu politiku i način povlačenja plagijata i sličnih neča-snih članaka ostaje problem kako sankcionirati takve znanstvenike? Kakav efekt ima povlačenje članka ako ga njegov autor još uvijek citira pod svojim postignućima i njime se prijavljuje za napredovanje u kari-jeri?

Primjer Radmana, ali i Marijana Krivaka, koji je također na forumu Connect::portal optužen za plagi-ranje u istom časopisu, i kao Radman odgovorio da se ne osjeća krivim, ukazuju na nedostatak od-govornosti u dijelu akademske za-jednice za svoje postupke. Jedan sličan primjer je i onaj Tihomira Florijančića, za čiji je doktorski rad odbor za etiku u svibnju 2010. utvrdio da sadrži višestruke prije-stupe koje se smatraju ‘znanstvenim nepoštenjem i prijevarom u zna-nosti’. Florijančić je u međuvre-menu postao izvanredni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Osi-jeku, a i u novinama je izjavio da se ne osjeća krivim. Fakultet je obavi-ješten o plagijatu još 2007., no čini se da mu tri godine nije dovoljno da disciplinira svoga djelatnika.

Neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije rijetko događaju, čak i kada bi trebale. Znaju i razloge

Jedina parcijalna

evidencija o problematici

plagijata u Hrvatskoj može

se naći na stranicama

Odbora za etiku u

znanosti i visokom

obrazovanju


povlačenje nečasnih znanstvenih članaka iz stručnih časopisa u hrvatskoj

Documents