Sveučilište u Zadru

Odjel za knjižničarstvo

Maja Peša

Povijest tiskarstva i nakladništva u Zadru od kraja 17. do 19.

stoljeća

Završni rad

Doc. dr. Nives Tomašević

Zadar, 2011.

2

Sadržaj

Sažetak ....................................................................................................................................... 3

1. Uvod .................................................................................................................................... 4

2. Počeci zadarskog tiskarstva ............................................................................................... 6

3. Tiskara obitelji Battara ........................................................................................................ 8

3.1. Tiskar Antonio Luigi Battara ....................................................................................... 9

3.2. Prva zadarska tiskarica – Marina Battara .................................................................. 10

3.3. Braća Battara ............................................................................................................. 12

3.4. Nasljednici Tiskare Battara ....................................................................................... 14

4. Tiskare Demarchi i Demarchi - Rougier ........................................................................... 14

4.1. Tiskara Demarchi ...................................................................................................... 14

4.2. Tiskara Demarchi – Rougier ...................................................................................... 15

5. Tiskare sredinom 19. stoljeća ........................................................................................... 16

5.1. Tiskara Narodnog lista ............................................................................................... 17

5.2. Tiskara obitelji Woditzka .......................................................................................... 17

5.3. Tiskara Artale ............................................................................................................ 18

5.4. Katolička hrvatska tiskara ......................................................................................... 18

6. Zaključak ........................................................................................................................... 20

7. Popis literature .................................................................................................................. 21

Summary .................................................................................................................................. 22

Prilozi ....................................................................................................................................... 23

3

Sažetak

Povijest tiskarstva i nakladništva u Zadru počinjemo pratiti od kraja 17. stoljeća kada se u

gradu pojavljuje prvi tiskar Pietro Baba. Od tada pa sve do kraja 19. stoljeća tiskarstvo je

preraslo u obrt koji je bio od iznimne važnosti za zadarsku kulturnu i političku povijest. U

radu je prikazana povijest najznačajnijih tiskara koje su djelovale u Zadru u razdoblju od

preko 200 godina. Možemo reći da je prekretnicu od maloga obrta do velike obiteljske tvrtke

pokrenuo Antonio Luigi Battara, jedan od najznačajnijih tiskara i knjižara toga vremena u

Zadru. Njegovu tiskaru preuzela je njegova žena Marina Battara koja je tako postala prva

ženska upraviteljica jedne tiskare na području Zadra, a vrlo uspješno se nosila i sa svojim

vještim i ambicioznim suparnicima Giovannijem Demarchijem, te kasnije Giovanijem

Rougierom. Također u radu će se govoriti o sve većem broju tiskara koje se otvaraju u Zadru

sredinom 19. stoljeća, a koje su svojom važnošću u tom burnom periodu grada pridonijele

jačanju nacionalizma i borbe za svoju kulturnu i društvenu samostalnost. Ta borba najprije se

očituje u novinama kao što su Narodni list, Zora dalmatinska, Kraljski Dalmatin i Katolička

Dalmacija. Ovo razdoblje važno je i zbog velikih i važnih tiskara kao što su Tiskara Narodnog

lista i Katolička hrvatska tiskara koje su se zalagale za hrvatsku kulturu i povijest.

Ključne riječi: povijest tiskarstva i nakladništva u Zadru, Tiskara Battara, Tiskara Narodnog

lista, novinstvo

4

1. Uvod

Pisana riječ kao tiskani dokument jedan je od najznačajnijih načina proučavanja društva,

kulture i političkih događanja nekoga vremena i sredine. Tiskarstvo je od početaka imalo

ključnu ulogu u širenju pisane riječi, a tiskari su ujedno bili i izdavači i knjižari. Na temelju

onoga što se tiskalo danas se mogu istraživati način života, čitalačke navike, te društveni

konteksti određenoga društva i razdoblja. 1

Od vremena Mletačke Republike kada bilježimo i početke tiskarstva u Zadru, pa do prve

austrijske i francuske uprave nije se mnogo toga promijenilo. Padom Mletačke Republike i

dolaskom austrijske vlasti Zadar je i dalje bio glavni grad Dalmacije, a građanski život se

odvijao unutar plemićkih salona, privatnih kuća, ureda državnih službenika te u Providurovoj

palači. Sredinom 18. stoljeća u gradu se počinju otvarati kavane koje će ubrzo postati mjesta

okupljanja i društvenih događanja, a 1783. godine otvoreno je i prvo kazalište čime su se

društvena događanja grada sve više zahuktavala. Potkraj 18. stoljeća Zadar je brojio 5 000

stanovnika, ali taj broj se povećavao dolaskom novih državnih uprava, posebice onom

francuskom. Do smjene austrijske vlasti dolazi 1806. godine čime dolazi i do važnijih

promjena u gradu Zadru.2 „Zadržano je generalno providurstvo i status Zadra kao političkog

središta pokrajine. Gradom upravlja Gradsko vijeće, a Napoleon imenuje Mlečanina Vincenza

Dandola (1758. - 1819.), ljekarnika i učena čovjeka, generalnim providurom ili civilnim

guvernerom za Dalmaciju.“3 Dolaskom francuske vlasti u Zadar započinje i snažna afirmacija

hrvatskoga jezika i kulture, a počinju se primjenjivati i francuski zakoni kao što su ukidanje

ograničenja slobode obrta, ukidaju se feudalni nameti i sl. U vrijeme francuske vladavine

Dalmacija se počela otvarati i prema drugim europskim zemljama, prvenstveno iz razloga što

su francuske vlasti započele izgradnju cesta te uspostavu plovnih putova što je dodatno

poticalo doseljavanje u ove krajeve.

1 Usp. Lakuš, Jelena. Izdavačka i tiskarska djelatnost na dalmatinskom prostoru (Zadar, Split i Dubrovnik) u

prvoj polovici 19. stoljeća (1815-1850.) : bibliografija monografskih i serijskih publikacija-građa. Split:

Književni krug, 2005. Str. 10-12.

2 Usp. Katić, Mirisa. Marina Battara, prva zadarska tiskarica 1770. - 1859. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 48, 3-4 (2005). Str. 162.

3 Isto. Str. 163.

5

U Zadru su u to vrijeme dvoje najmoćnijih ljudi bili Vicenzo Dandolo, kao predstavnik

civilne vlasti, i francuski general Auguste Marmont, kao predstavnik vojne vlasti. Njihovu

vladavinu obilježile su nesuglasice budući da je Dandolo svim silama želio pripojiti

Dalmaciju Talijanskom Kraljevstvu u sklopu Francuskog Carstva pa je uvodio talijanski jezik

u sve sfere života, dok je s druge strane Marmont poštovao kulturu i jezik zemlje u koju je

došao.

Nakon francuske vladavine 1809. godine opet dolazi do rata između Austrije i Francuske, pa

se Dalmacija odvaja od Talijanskog Kraljevstva, a Vicenzo Dandolo napušta Zadar 1810.

godine. Uskoro dolazi do pobune hrvatskih vojnika u francuskim redovima što je ubrzalo

francusku predaju pa 8. prosinca 1813. godine Francuzi napokon napuštaju Zadar i ostavljaju

ga u austrijskim rukama.4

Nakon pada francuske vlasti u Zadru je službeni jezik i dalje bio talijanski, a grad je bio pod

upravom bečkoga dvora. Ubrzo se u gradu mogao osjetiti strog vladin režim, sve je bilo

kontrolirano i provjeravano od strane vlasti, a strogi propisi postali su sastavni dio života u

Dalmaciji. Rad trgovina budno je pratila policija kako bi se nepoćudne knjige ili krijumčarena

roba odmah pronašli i zaplijenili. Budući da je Zadar bio glavni grad primorske pokrajine, te

na vrlo dobrom položaju, preko njega se krijumčarilo mnogo zabranjenih knjiga koje su na taj

način stizale iz Zapadne Europe u Austriju i Ugarsku. Godine 1810. osnovan je i Bečki ured

za reviziju knjiga koji sve do 1848. godine djeluje kao državna cenzura. Prema njegovim

odredbama nije se smjelo tiskati ništa što na bilo koji način vrijeđa državu, crkvu, moral ili

osobu.

Među zadarskim tiskarima bilo je vrlo teško pronaći one koji su se usudili tiskati zabranjene

knjige, budući da su najčešće radili upravo za Vladu i vladine urede pa većina njih nije htjela

riskirati visoke novčane kazne, zatvor ili čak zatvaranje tiskare.

4 Usp. Isto. Str. 165.

6

2. Počeci zadarskog tiskarstva

Počeci tiskarstva na zadarskom području vežu se uz razdoblje Mletačke Republike koje se

prvenstveno očituje protivljenjem mletačke vlasti na razvitak tiskarske industrije u Dalmaciji.

Mlečani su se takvom razvitku Dalmacije protivili iz razloga što ne bi bili u stanju vršiti tako

strogu cenzuru kao u Mlecima, te bi se na taj način ugrozili njihovi interesi.5 Unatoč tome,

prvi tiskar za kojeg se zna dolazi u Zadar već potkraj 17. stoljeća na poziv Akademije degli

Incaloriti iz Mletaka. Bio je to Pietro Baba kojega su Mlečani doveli kako bi tiskao njihove

sastave na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Pietro Baba djelovao je u Zadru sve do

trenutka kada je vlastitom neopreznošću tiskao i jedan satirički sonet zbog čega su ga vlasti

protjerale iz Zadra, te je na putu za Mletke umro u Poreču. Budući da su ovo jedini poznati

podaci o Pietru Babi, te ne postoji ništa sačuvano iz njegove tiskarske radionice mnogi

smatraju da je prvi zadarski tiskar zapravo bio mletački knjižar Antonio Bobolini.

Kako izvori navode, Bobolini je u Zadar došao iz Trsta u travnju 1792. godine i otvorio

tiskaru u Širokoj ulici kako bi tiskao djela Ekonomsko-agrarne akademije. U kolovozu 1793.

godine vlasti su došle do saznanja da Antonio Bobolini potajno širi, prodaje, pa čak i tiska

zabranjene knjige, te je protiv njega pokrenut istražni postupak. Uistinu, u knjižari je

pronađeno više stotina knjiga koje su vrijeđale javni moral, vjeru i zakone, te na knjigama nije

bio označen ni nakladnik ni tiskar. Kazna koja je slijedila za Bobolinia bila je da se 23.

kolovoza na trgu javno spale sva pronađena djela i da se knjižaru i tiskaru zabrani daljnji rad.

Ipak, nakon što je Bobolini dao izjavu i obećao da više neće prodavati niti tiskati zabranjene

knjige vlasti su predložile zadarskom knezu da mu se dopusti trgovanje knjigama pa je

Bobolini ostao u Zadru do 1795. godine kada je pobjegao ili otišao iz Zadra.

Do danas nije sačuvana nijedna knjiga tiskana u Bobolinijevoj tiskari, ali je sačuvan letak koji

je tiskao Bobolini 1793. godine pod naslovom „Suprotiva diavolskoj krupi oblazi“.6

5 Usp. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjiga u Hrvata: od glagoljskog prvotiska (1483.) do hrvatskog

narodnog preporoda (1835.). Zagreb: Školska knjiga, 2005. str. 22.

6 Usp. Galić, Pavao. Povijest zadarskih tiskara. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1979. str. 9-13.

7

Prvi tiskar u Zadru o kojemu se zna nešto više bio je Domenico Fracasso, Mlečanin koji je u

Zadar došao u lipnju 1797. po nalogu mletačke vlade kako bi tiskao njezine dekrete. Već na

početku njegova djelovanja u Zadru Fracasso je imao financijskih problema, a uspostavom

austrijske uprave u Dalmaciji zatražio je da mu se dopusti da se vrati u Veneciju.7 Vlasti ipak

nisu pristale na to budući da su shvatile da bi bio velik gubitak da se tek otvorena tiskara

preseli opet u Mletke.

Na početku svojega rada u Zadru Fracasso je prvenstveno tiskao formulare, tiskanice,

zdravstvene listove te razne službene, sudske oglase koji su se do tada umnažali ručno. Nakon

dvije godine rada Fracasso je 12. ožujka 1799. godine odlučio izdati već tiskane oglase u

obliku knjige te je od vlasti zatražio potrebno odobrenje. Izlaskom knjige iz tiska pokazalo se

da je tiskar na vlastitu ruku dodao pojedine dijelove te je na taj način dobio mnogo pritužbi od

hvarskog biskupa J. D. Stratica, ali i od vlasti koje su zahtijevale da tiskar obustavi daljnju

prodaju knjiga, vlastima preda cijelu nakladu te dođe do već prodanih primjeraka. Knjiga je

bila tiskana u 500 primjeraka, od čega su samo 73 knjige bile već prodane, a Fracasso je

morao vlastima dostaviti imena onih koji su zabranjenu knjigu kupili. Cijeli spor ipak je

potkraj godine završio u korist Fracassa koji je na knjizi učinio potrebne preinake i dobio

odobrenje za prodaju knjige.

Zbog loše financijske situacije i slabe tiskarske proizvodnje Fracasso je još jedanput zatražio

od vlasti dozvolu za povratak u svoju domovinu Veneciju. Odgovor iz Beča stigao je nakon

pune tri godine, a u njemu je pisalo da će se Fracassu ponuditi mjesečna nagrada od 7 forinti

kako bi imao bolje uvjete rada. Ni to nije bilo dovoljno da se Domenica Fracassu zadrži u

Zadru pa je u jesen 1803. godine napustio Zadar i vratio se u Veneciju.8

„Neki od izdanja tiskani u Fracassovoj tiskari:

1. CODICE. – Codice generale sopra i delitti e le pene. – Zadar, 1799., tiskara D.

Fracasso, vel. 8°, br. str. 84.

2. RACCOLTA. – Raccolta di editti, e proclami corsi nel regno della Dalmazia, dopo

l'inglesso delle Armi gloriose di sua maesta l'imperatore, e re Francesco II. – Zara

1799. Presso Domenico Fracasso, Con Premissione. 7 Usp. Stipčević, Aleksandar. Nav. dj. Str. 47.

8 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 17-18.

8

3. REGOLAMENTO. – Regolamento generale della procedura giudiziaria per le cause

criminali. – Iz Zara. Presso Domenico Fracasso. Con Permissione, 1799.

4. STRATICO, Giovanni Domenico. – Costituzioni della scuola della carita de' prossimi

Fondata nella Magnifica citta di Lesina L'Anno del Signore 1579. Rinnovate

coll'Autorira dell' Eccelso Cesareo Regio Governo di Zara da monsignor Gio:

Domenico de' conti Stratico Vescovo di detta Citta. Proposte, ed accettate nella

Congregazione de' Confratelli il di Febbrajo 1799. Approvate con Decreto dello stesso

Eccelso Cesareo Regio Governo. Con Promissione.

5. CARSANA, Ivan. – Lettera pastorale di monsignor Giovanni Carsana arcivescovo di

Zara indirizzata alli Rev. Parrochi, Clero Secolare, e Regolare, nonche al gregge tutto

della sua Diocesi. Izd. Ordinarijat nadbiskupije zadarske, tisk. Domenico Fraccaso u

Zadru, g. 1800.“9

3. Tiskara obitelji Battara

Nakon odlaska Domenica Fracassa iz Zadra započinje sedam desetljeća duga vladavina

obitelji Battara. Dugu povijest ove zadarske tiskare možemo podijeliti na četiri najznačajnija

razdoblja. Prvo razdoblje započinje 1803. godine kada Antonio Luigi Battara pokreće svoju

tiskaru, a završava njegovom smrću 1817. godine. U drugom razdoblju na čelu tiskare nalazi

se njegova supruga Marina Battara, a traje od 1817. do 1831. godine kada tiskaru preuzimaju

njihovi sinovi Pietro i Francesco Napoleone. Pietro i Francesco tiskaru su vodili od 1831. do

1873. godine i to je ujedno i njezino najplodonosnije razdoblje. Četvrto razdoblje bilo je vrlo

kratko, odnosi se na samo nekoliko mjeseci kada tiskarom upravljaju mlađi Battarini

nasljednici koji u svibnju 1874. prodaju tiskaru Luki Vitalianiju i Petru Jankoviću.10

9 Maštrović, Vjekoslav. Bibliografija knjiga izdanih u Zadru od 1797. do 1814. godine. Dubrovnik: Historijski

institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1952. Str. 388-389.

10 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 21.

9

3.1. Tiskar Antonio Luigi Battara

Prva spominjanja Antonia Luigia Battare pronalazimo u spisima koja govore o Battari kao

knjižaru koji pruža svoje usluge vladinim uredima. Te su usluge uključivale prodaju papira i

ostaloga kancelarijskog pribora, rezanje papira, uvezivanje knjiga i sl. Može se reći da je

Battara s velikim zanimanjem pratio rad tiskara Fracassa budući da je vlastima uputio molbu

da mu se odobri vođenje tiskare čim je saznao da Fracasso želi napustiti Zadar. Kako bi

pripomogla Battari u otvaranju nove tiskare, vlada mu je odobrila zajam od 1600 forinti, a on

kao zalog daje kuću Frane i Ivana Torića.11

Na početku svojega rada Battara je htio pokrenuti tjednik pod nazivom „Corriere Dalmata“

vjerujući da će mu to biti dobar izvor novca, međutim iako mu je vlast bila sklona, ipak nisu

odobrili tu njegovu namjeru. U međuvremenu vlast se u Dalmaciji promijenila pa austrijsku

vlast smjenjuje francuska, a Battara se nosi sa sve većim gubicima. Početkom 1808. godine

Battara moli vladu da mu pruži novčanu pomoć u iznosu 10.000 lira kako bi mogao plaćati

šest radnika, te kupiti papir i crnilo potrebno za tiskanje. Dodatni troškovi nagomilali su se

kada je Battara počeo tiskati novine „Kraglski Dalmatin – Il Regio Dalmata“ zbog kojih je

morao kupiti dva nova stroja i slova kako bi mogao tiskati. Battara je u nekoliko navrata slao

dopise vladi kako bi apelirao na sve veće troškove koje je imao u tiskari te slaboj prodaji

Kraglsog Dalmatina koji je tiskao u 500 primjeraka, dok je broj stalnih pretplatnika bio samo

50. Troškovi su bili veliki i iz razloga što su se novine tiskale na hrvatskom i na talijanskom

jeziku što je bitno povećavalo cijenu tiskanja. Iz njegovih dopisa vladi vidimo da je izgubio

sav imetak te da je ostao bez ičega za svoju obitelj s osmero djece, ali unatoč svemu Battara je

nastavio raditi do pred samu smrt.12 U svibnju 1817. godine umro je u svojem rodnom gradu

gdje je i pokopan u crkvi Sv. Šime.

Antonio Luigi Battara od velike je važnosti za povijest tiskarstva ne samo u Zadru već i na

puno širem području, a njegova izdanja, posebice ona periodička imala su vrlo značajnu

ulogu. Prvi periodički list koji je Battara tiskao bio je „Lunario di Zara per l' anno 1804 ad uso

della Dalmazia“ koji je kao godišnjak izlazio i sljedećih godina, ali se 1806. godine pojavljuje

pod naslovom „Almanacco di Zara … ad uso della Dalmazia“. Godine 1813. izlazi još jedan 11 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 21-22.

12 Usp. Stipčević, Aleksandar. Nav. dj. Str. 48.

10

almanah pod nazivom „Lunario zaratino“, a 1817. izlazi „Almanacco provinciale della

Dalmazia“ koji s istim naslovom izlazi do 1838. Iz ovoga je vidljivo da ja Antonio Luigi

Battara bio prvi tiskar koji je na hrvatskom jezičnom području izdavao almanahe.

Prve hrvatske novine, točnije talijanske novine s hrvatskim prijevodom također su se tiskale u

tiskari Antonia Luigia Battare. Kao što smo već vidjeli, bile su to novine „Kraglski

Dalmatin“, tiskane od 12. srpnja 1806. do 1. travnja 1810. Bile su to upravno političke novine

koje je pokrenula francuska uprava u Dalmaciji.13 Novine su bile dvojezične, tekst je bio

složen u dva stupca, desni stupac je bio na hrvatskome, a lijevi na talijanskome. Novine su

bile tiskane u 500, a kasnije i u 600 primjeraka.14

Osim Kraglskog Dalmatina Battara je izdavao i neke manje periodičke publikacije, pa je tako

1807. tiskan „Bollettino Dalmata. Estratto delle Notizie Uffiziali di Macarsca.“ Dok je 1814.

godine izdavao je Estratto dalla Gazzetta privileggiata di Vienna.

3.2. Prva zadarska tiskarica – Marina Battara

Nakon smrti svojega muža Antonia Luigia Battare 1817. Tiskaru Battara preuzima njegova

žena Marina, koja je tako postala prva ženska upraviteljica jedine zadarske tiskare u to

vrijeme. Vidljivo je da je Marina bila dobro upoznata s načinom rada i poslom svojega

supruga Antonia Luigia pa je i ona nakon njegove smrti najčešće tiskala službene obavijesti,

proglase, natječaje, oglase i razne obrasce.15 Kao i ranije tiskale su se i uvezivale knjige,

nabavljao papir i ostali materijal, a sve za potrebe vladinih ureda, te je zato i nosila naziv

„vladina“ tiskara. Nakon što je 1819. godine Vlada raspisala natječaj za tiskarske i

knjigoveške usluge jedina se na natječaj javila Marina Battara, te se ugovor sklopio na pet

godina. Ugovor je obvezao tiskara da tiska i godišnji službeni časopis „Almanacco

13 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 25

14 Usp. Horvat, Josip. Povijest novinstva hrvatske: 1771-1939. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga,

2003. Str. 46

15 Usp. Katić, Mirisa. Nav. dj. Str. 173.

11

provinciale della Dalmazia“ koji je 1818. godine tiskan u 230 primjeraka, a 1819. godine u

248 primjeraka.

Osim službenih publikacija na talijanskome, njemačkome i hrvatskome jeziku, 1819. godine

tiskaju se i tri književna priloga „Componimenti“ Vlaha Getaldića, „Inno“ Nikole Jakšića i

„Cantata“ Domenica Alegrettija. Vidljivo je da je prvih pet godina tiskara pod vodstvom

Marine Battara radila vrlo dobro pa je tiskarica 1823. zatražila da joj se ugovor produlji za još pet

godina.

Godine 1821. u tiskari se tiskaju oglasi vezani za otvaranje Primaljske škole koje je trebalo

biti 9. siječnja, ali 28. travnja se opet tiska oglas o odgodi otvaranja te škole. Iste godine

tiskani su i razni natječaji za stipendije te natječaji za nabavu uredskog materijala, papira i sl.

Marina Battara vodila je tiskaru vrlo uspješno i savjesno pa je jednom prilikom tražila od

vlasti da je upozore na eventualne nedostatke i propuste kako bi ih ubuduće mogla izbjeći i

voditi tiskaru još uspješnije.

Sve do 1823. godine tiskara Battara bila je jedina tiskara u gradu Zadru, ali sredinom godine

uz odobrenje vlasti tiskaru pokreće i Giovanni Demarchi. Unatoč tome Marina je imala

mnogo posla u svojoj tiskari, ali je i ona kao i njezin pokojni suprug imala financijskih

problema pa je zatražila od Vlade smanjenje poreza te olakšice glede nekoga duga.

Godine 1824. Vlada raspisuje natječaj za tiskanje službenih spisa za potrebe svojih ureda.

Ugovor se sklapao na 10 godina, a određivao je format publikacije, kvalitetu i vrstu papira,

vrstu slova, način naručivanja poslova i isporuke, te plaćanje. Budući da je Giovanni

Demarchi ponudio bolje uvjete, potpisao je ugovor s Vladom te se time obvezao i na

izdavanje lista „Corriere dalmata“. Iz vrlo šturih podataka o tiskari 1825. godine moglo bi se

reći da je Tiskara Battara na kratko prestala s radom. Razlog tome možda je bio u činjenici da

je te godine Demarchi sklopio ugovor s Vladom pa je tima i njegova tiskara postala

„Vladina“.16

Ipak Marina Battara nastavlja svoje djelovanje u Zadru, ali se od 1826. godine ona više ne

spominje kao vlasnica tiskare, već kao prodavačica papira.

Godine 1828. zbog odlaska na put Marina daje punomoć svojemu sinu Pietru koji će je

zamijeniti dok je ona odsutna i to je prvi put da se Pietro Battara spominje u tiskari.

16 Usp. Katić, Mirisa. Nav. dj. Str. 175-177.

12

Godinu dana kasnije dolazi do izravnoga sukoba između Demarchia i Battare jer su oboje

htjeli tiskati novi carinski propis, pa su se oboje našli u Vladinim uredima kako bi se postigao

dogovor. Ipak, nakon nekoga vremena Demarchi je u želji da sam tiska carinski propis od

Vlade čak zatražio da se tiskari Battara zabrani taj posao.17

Stariji sin Pietro Battara kao knjižar spominje se 1830. godine, a godinu kasnije Vlada je s

njim sklopila ugovor za nabavu uredskog materijala za Vladine urede. Iste godine braća

Battara, Pietro Antonio i Francesco Napoleone preuzimaju tiskaru svoje majke.

Također je važno napomenuti da su do danas sačuvane 643 publikacije tiskane u njezinoj

tiskari, a čuvaju se u Znanstvenoj knjižnici u Zadru i u Knjižnici Državnog arhiva u Zadru.

Marina Battara umrla je u Zadru 18. svibnja 1859. u dobi od 90 godina.18

3.3. Braća Battara

Treće razdoblje tiskare trajalo je najdulje, a ujedno je bilo i najznačajnije. Braća Battara

uspjela su od tiskare stvoriti vrlo uspješnu tvrtku koja je djelovala na području cijele

Dalmacije. Braća Pietro i Francesco Battara bili su vrlo cijenjeni, a njihova knjižara i tiskara u

Širokoj ulici u Zadru postala je okupljalište intelektualaca toga vremena.19

Ubrzo nakon preuzimanja tiskare braća Battara su započela širiti krug djelovanja pa su tako

na osnovi potpisanog ugovora s vlastima započeli s prodajom knjiga za osnovne škole. Knjige

koje su htjeli prodati u Dubrovniku zaplijenile su vlasti jer su htjeli zaštititi dubrovačkog

knjižara Martecchinija.

17

Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 27.

18 Usp. Katić, Mirisa. Nav. dj. Str. 179.

19 Isto. Str. 180.

13

Tiskara Battara u nekoliko navrata našla se u nezgodnim situacijama kada je protiv Battare

podneseno nekoliko tužbi, uglavnom zbog zloupotrebe teksta za školske knjige i neisporuke

školskih knjiga u obrovačkoj školi.

Godine 1846. sklopljen je ugovor s Tiskarom Battara koji se odnosio na tiskarske usluge, ali i

za tiskanje službenog lista „Gazzetta di Zara“ za razdoblje od 1. listopada 1846. do 1.

listopada 1852. Već tada polako se počinje osjećati sve veća konkurencija između Tiskare

Battara i novoga tiskara Giovannija Rougiera.

Vlada se trudila da podjednako sklapa ugovore s jednom i drugom tiskarom budući da nije

bilo previše posla, a bilo im je u interesu da zadrže tiskare.

Nakon proglašenja slobode tiska 1848. godine dolazi do brojnih sukoba i nesporazuma

između tiskara i vlasti. Tiskari su se vrlo brzo htjeli okoristiti slobodom koju su dobili pa su

prestali poštovati upute vlasti zbog čega su zadarske vlasti htjele i raskinuti ugovor s braćom

Battara.

Neki od najznačajnijih listova koje su tiskala braća Battara bili su „Zora dalmatinska“ i

„Gazzeta di Zara“. „Zora dalmatinska“ bila je jedan od najznačajnijih književnih časopisa u to

vrijeme, a osim što su ga tiskali, braća Battara su ga u suradnji s Antom Kuzmanićem i

uređivali.20 Prvi broj izašao je 1. siječnja 1844., a u njemu je objavljena i prva pjesma Petra

Preradovića na narodnom jeziku „Zora puca, bit će dana“. Glavni program lista bio je

književni preporod Dalmacije, te je odbio Gajev pravopis i za uzor uzeo narodni izgovorni

jezik.21

Godine 1867. bilo je određeno da će u svakom dalmatinskom gradu biti otvorena knjižara

koja će prodavati školske knjige, a u Zadru je za to bila zadužena Tiskara Battara.

Pietro Battara umro je 15. srpnja 1873. od bolesti srca, kao i njegov brat Francesco koji je

umro 6. prosinca iste godine.22

Braća Battara bili su vrlo sposobni i marljivi tiskari, te su zbog toga bili vrlo cijenjeni i

poštovani u ono vrijeme.

20 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 29.

21 Usp. Horvat, Josip. Nav. dj. Str. 114-115.

22 Usp. Galić, Pavao. Nav. dj. Str. 29-32.

14

3.4. Nasljednici Tiskare Battara

Četvrto razdoblje Tiskare Battara ujedno je bilo i zadnje, ali i najkraće budući da je trajalo

samo nekoliko mjeseci. Nasljednici koji su preuzeli tiskaru zatražili su od Vlade da obnove

ugovor iz 1874. godine, ali ne postoje podaci koji bi nam rekli kako je vlast dočekala njihove

zahtjeve.

Zbog nedostatka volje i smisla za tiskarski posao tiskara je prodana Tvrtki Vitaliani-Janković

čime je prestala sedam desetljeća duga vladavina tiskarske obitelji Battara.23

4. Tiskare Demarchi i Demarchi - Rougier

4.1. Tiskara Demarchi

Tiskar Giovanni Demarchi otvorio je svoju tiskaru u Zadru 1823. godine čime je tiskara

Battara prestala biti jedina tiskara u gradu. Giovanni Demarchi rođen je 6. kolovoza 1781. u

Udinama, a svoj je tiskarski zanat započeo u Splitu kada je osnovao tiskaru 1812. godine.

Iduće dvije godine njegova je tiskara bila jedina u Splitu, a Demarchi se odmah na početku

svojega rada pokazao kao vrlo spretan i ambiciozan tiskar. Želio je proširiti svoje djelovanje

na što više ureda pa je dao ponudu Carinskoj službi u splitskom Poglavarstvu, a radio je i za

Okružno poglavarstvo u Makarskoj.

Demarchi je planirao pokrenuti književni časopis „L' Ape Dalmatica“, te listove „Gazzetta

Dalmata“ i „Gazzetta provinciale“, ali ti mu se planovi nisu ostvarili pa je u želji za boljim

položajem zatražio da mu se odobri da svoju tiskaru prenese u Zadar. To se i ostvarilo 1823.

godine kada je Demarchi otvorio tiskaru najprije u Bolničkoj ulici, a zatim u zgradi Fanfagna

u Ulici Sv. Krševana. Do 1825. godine Demarchi je već postao „Vladin“ tiskar te je sklopljen

ugovor kojim mu je povjereno da tiska za potrebe zadarskih ureda.

23 Usp. Isto. Str. 32.

15

Giovanni Demarchi je bio vrlo sposoban tiskar pa je vrlo brzo postao neugodan suparnik

Tiskari Battara. Od Vlade je zatražio čak i da se Marini Battara oduzme pravo tiskanja lista

„Bollettino delle leggi“ i da se taj posao dodjeli njemu.

Godine 1828. i 1831. Vlada je sklopila ugovor s Demarchijem o isporuci uredskog pribora što

je prije bilo povjereno Tiskari Battara.

Giovanni Demarchi radio je u tiskari do pred samu smrt 1838. godine, a njegovom smrću

završava i rad njegove tiskare.24

4.2. Tiskara Demarchi – Rougier

Nakon smrti Giovannia Demarchia predpostavlja se da je njegova tiskara pripala njegovoj

kćeri Eleni koja je bila udana za francuza Giovannija Rougiera, a od tuda dolazi i naziv nove

tiskare Demarchi – Rougier.

Giovanni Rougier rođen je u Varenni pokraj Milana 1802. godine, a u Zadar je došao kao

austrijski vojnik te se 1832. godine vjenčao Elenom Demarchi. U ulici „Cale del sale“ u Zadru

dao je sagraditi veliku zgradu u kojoj je otvorio svoju tiskaru. Rougier je odmah na početku

svojega rada u tiskari zatražio od Vlade da mu se povjere poslovi za sudove u Dubrovniku,

Splitu i Kotoru. Također je 1845. godine zatražio da mu se odobri da otvori knjižaru, a on će

biti odgovoran za prodaju. Iste godine to mu je i odobreno, a zatim je uslijedilo nekoliko

neugodnosti zbog prodaje knjiga koje je vlast zaplijenila.

Rougier je bio sposoban tiskar pa je tražio od vlasti dozvolu da se bavi i litografijom budući

da je nabavio litografski stroj. Vlasti su mu tu molbu odobrile 1946. godine, a Rougier je

postavio Vitu Badera da bude zadužen za posao oko litografije.

Kao i Tiskari Battara i Rougieru je sloboda tiska donijela mnogo neprilika pa su mu tako

nakon izlaska devetog broja lista „La Dalmazia constituizonale“ vlasti zaplijenile novine zbog

članka u kojemu je bilo uvreda prema državi.

24 Usp. Isto. Str. 39-40.

16

I idućih godina Rougier je upadao u neprilike kada mu je zaplijenjen list „La Staffetta“ te je

bio kažnjen zbog još nekoliko prijestupa, a vlasti su mu čak htjele otkazati ugovor, do čega

ipak nije došlo. Moglo bi se reći da je to bilo prvo razdoblje tiskare koje je završilo smrću

Giovannia Rougiera 1854. godine.

Drugo razdoblje započinje kada je njegova žena Elena Rougier naslijedila tiskaru, a za

upravitelja postavlja Ivana Perišića. U ovom razdoblju nema značajnijih događaja, ali može se

zaključiti da je Tiskara Rougier baš kao i Tiskara Battara uglavnom živjela od usluga koje je

pružala Dalmatinskoj vladi.

Godine 1873. Elena je prodala svoju tiskaru Giovanniju Woditzkom.25

5. Tiskare sredinom 19. stoljeća

Sredinom 19. stoljeća po prvi put u Zadru rade tri tiskare. Treći tiskar koji se pojavio s

molbom da otvori tiskaru bio je Zadranin Šime Anić. On u molbi koju je poslao Vladi piše da

je punih osam godina radio u Tiskari Giovannia Demarchia, zatim u Tiskari Battara gdje je

radio kao slagar, te u Tiskari Demarchi – Rougier. Osim rada u Zadru Anić je radio i u tiskari

u Splitu, te u nekoliko tiskara u Trstu nakon čega je njegova obitelj protjerana iz Trsta zbog

njegova sina Ferdinanda koji je nekoliko puta bio kažnjen zbog krađe.

Na prvu molbu Vladi da otvori tiskaru dobio je negativan odgovor, ali unatoč tome nije

odustao već je otišao u Beč i zaposlio se u Dvorsku tiskaru, nakon čega je opet uputio molbu

za otvaranjem tiskare.

Ovoga puta Ministarstvo mu je molbu odobrilo pa je Dalmatinsko namjesništvo bilo prisiljeno

Aniću pružiti priliku.

Jedan od najznačajnijih poslova koje je Anić imao bilo je tiskanje novina „Narodni list“ koje

je tiskao od broja 34 do 53, tj. od 1863. do 1866. godine kada je taj list dobio svoju tiskaru.

Iz tiskare Šime Anića nije izašao velik broj knjiga pa je tako u razdoblju od kolovoza 1862.

do ožujka 1863. tiskano samo devet knjiga. Zbog toga Anić traži od vlasti da se preseli u

25 Usp. Isto. Str. 44-47.

17

Šibenik budući da su u Zadru u to vrijeme radile čak četiri tiskare, Tiskara Battara, Demarchi

– Rougier, Tiskara Narodnog lista i njegova. Godine 1869. to mu je i odobreno pa otvara

tiskaru u Šibeniku i odlazi iz Zadra.26

5.1. Tiskara Narodnog lista

Godine 1866. profesor Natko Nobilo dobio je potrebno dopuštenje za otvaranje tiskare. Bila je

to tiskara Narodnog lista osnovana prvenstveno za tiskanje lista „Il Nazionale“, tj. „Narodnog

lista“, ali je kasnije prerasla u jednu od najznačajnijih zadarskih tiskara.27 Izlaskom ovih

novina pojavila se i potreba za novim tiskarskim strojem pa se brzotisni stroj pojavljuje već

1871. godine.28

Jedan od prvih upravitelja tiskare bio je Božo Bianchi koji je s 15 godina počeo raditi u tiskari

Šime Anića, a kasnije i u Tiskari Demarchi – Rougier.

Godine 1868. Natko Nobilo za urednika tiskare postavlja Lovru Matića koji je kao urednik i

vlasnik „Narodnog lista“ imao problema s vlastima pa je čak bio i osuđen na šest tjedana

zatvora.

Ipak najznačajnije ime u tiskari bilo je ono Jurja Biankinija, člana Dalmatinskog sabora i

Carevinskog vijeća u Beču. Biankini je nekoliko desetljeća bio urednik „Narodnog lista“ a

njegovim zalaganjem izgrađena je i velika zgrada tiskare na Trgu tri bunara u Zadru.29

5.2. Tiskara obitelji Woditzka

Ivan Woditzka po zanimanju je bio knjižar rođen u Zadru 1841. godine. Vodio je knjižaru

Petra Abelića u Širokoj ulici u Zadru, a zatim je 1873. godine kupio tiskaru od Elene

Demarchi – Rougier. Podaci o radu te tiskare su vrlo šturi pa je poznato tek to da je njegova

tiskara izabrana na natječaju za tiskanje službenoga lista „Avvisatore Dalmato – Objavitelj 26 Usp. Isto. Str. 52-53.

27 Usp. Horvat, Josip. Nav. dj. Str. 187.

28 Usp. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata: od početaka hrvatskog narodnoga preporoda

(1835.) do danas. Zagreb: Školska knjiga, 2008. Str. 17. 29 Usp. Galić, Pero. Nav. dj. Str. 55-56.

18

Dalmatinski“. Dogovoreno je da će list izlaziti dva puta tjedno na hrvatskom i talijanskom

jeziku, a svaki pojedini broj trebao je izlaziti u 500 primjeraka.

Nakon smrti Ivana Woditzkog 1877. godine tiskaru je preuzela njegova žena koja ju je vodila

sve do oko 1890. godine kada tiskara prelazi u naslijeđe njezinoj djeci.30

5.3. Tiskara Artale

Špiro Artale bio je tiskar grčkoga podrijetla, a svoj rad započeo je u Šibeniku gdje je imao

knjigovežnicu. Budući da je poznavao zadarsku obitelj Battara, oni su mu ponudili uredski

pribor za prodaju, a 1864. godine ponudili su mu i svoju knjižaru u Zadru, što je Artale rado

prihvatio pa je prvo postao upravitelj, a kasnije i vlasnik.

Špiro Artale bio je vrlo uzoran građanin pa kada je 1874. godine zatražio dozvolu za otvaranje

tiskare, vlasti su mu to i odobrile. Tiskara je otvorena 1874. godine, a među mnogim knjigama

koje su tiskane na hrvatskom i talijanskom jeziku našao se i autonomaški list „Il Dalmata“. U

tiskari su se tiskali i vrlo veliki formati kazališnih oglasa, a u sklopu tiskare radila je još i

papirnica i knjižara. Nakon smrti Špire Artale tiskaru je naslijedila njegova kći Tolja Artale.31

5.4. Katolička hrvatska tiskara

Katolička hrvatska tiskara zauzima veoma važno mjesto u zadarskoj kulturnoj povijesti kao

promicatelj hrvatske kulture i povijesti na ovom području, ali i šire. Knjižaru je osnovao Ivo

Prodan, svećenik i političar pravaške orijentacije rođen na Pelješcu 1852. godine.

Na početku su vlasti odbile njegov zahtjev za otvaranjem tiskare, a jedan od razloga bio je i

taj što je Ivo Prodan bio svećenik, a njima nije bilo dopušteno otvaranje obrta. Njegova borba

s vlastima da osnuje vlastitu tiskaru trajala je više od godinu dana, a prvi broj lista „Katolička

30 Isto. Str. 57-58.

31 Isto. Str. 59-61.

19

Dalmacija“ koji je izašao iz njegove novoosnovane tiskare izašao je 6. rujna 1883. Osim tih

novina Ivo Prodan uređivao je i tiskao i list „Hrvatska kruna“. Katolička hrvatska tiskara

najprije se nalazila u kući Perlini koju je Prodan kupio 1907. godine u Zadru, a u njoj je radilo

5 - 7 radnika. Kasnije je tiskara prenesena u Preko gdje su je kupili fratri sa Školjića kraj

Preka.32

32 Isto. Str. 66-68.

20

6. Zaključak

Zadarsku tiskarsku povijest možemo podijeliti u nekoliko faza. Prva faza je ona od kraja 17. i

u 18. stoljeću kada po prvi put susrećemo podatke o nekom tiskaru. Kao što smo vidjeli bio je

to Pietro Baba o kojemu ne postoji puno podataka pa mnogi povjesničari smatraju da je

točnije reći da je mletački knjižar Antonio Bobolini bio prvi zadarski tiskar. Početke

tiskarstva u Zadru obilježili su mletački knjižari i tiskari koji su dolazili u Zadar na poziv

Vlade, te su najčešće i radili za Vladu i njezine urede. Za drugu fazu možemo reći da traje od

početka 19. stoljeća kada u Zadru djeluje poznati tiskar Antonio Luigi Battara, a završava

njegovim nasljednicima nakon sedam desetljeća dugog djelovanja Tiskare Battara. Ovo

razdoblje obilježilo je i izlaženje prvoga izvornog lista na narodnom jeziku „Zore

Dalmatinske“ koje se tiskalo u tiskari Braće Battara. Također vrlo je važno spomenuti i

Marinu Battaru, ženu Antonia Luigia Battare, koja je 1817. godine postala prva ženska

upraviteljica tiskare na zadarskom području čime je pokazala da su žene mogle ravnopravno

djelovati u poslovima koji su tradicionalno pripadali muškarcima. Marina Battara uspješno se

nosila i sa svojim suparnikom Giovanniom Demarchijem koji se pokazao kao vrlo vješt i

ambiciozan tiskar. Treća faza zadarskog tiskarstva traje od sredine do kraja 19. stoljeća, a

očituje se otvaranjem sve većega broja tiskara pa su tako jedno vrijeme u Zadru djelovalo čak

šest tiskara. Ove su tiskare postale prave tvrtke u kojima je nerijetko radilo i do 10 radnika, a

najpoznatije su svakako one Narodnog lista i Katolička hrvatska tiskara.

Iz svega izloženog valja zaključiti da je tiskarstvo u Zadru od samih početaka bilo vrlo važna

karika u stvaranju čitalačkih navika stanovništva, u širenju nacionalne svijesti i kulture.

Unatoč turbulentnim promjenama kroz koje je Dalmacija prolazila i unatoč čestim izmjenama

stranih vlada na ovom području, pisana, tj. tiskana riječ pomogla je u širenju nacionalnih

vrijednosti. Vidjeli smo da su zadarski tiskari u svojem radu vrlo često imali financijskih

problema, a nerijetko je dolazilo i do sukoba s vladom pa su se tako neki od njih mnogo

namučili kako bi dobili dopuštenje za rad svoje tiskare. Naklade u kojima su se tiskale knjige

ili novine bile su primjerene tome vremenu pa su se tako novine tiskale najčešće u nakladi od

500 - 600 primjeraka, a nekada je čak i to bilo previše.

Povijest tiskarstva i nakladništva nije samo povijest nekoga zanata, već je to pokazatelj

kulturne i političke povijesti grada i društva, a u slučaju grada Zadra to je uistinu tako.

21

7. Popis literature

1. Galić, Pavao. Povijest zadarskih tiskara. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1979.

2. Horvat, Josip. Povijest novinstva hrvatske: 1771-1939. Zagreb: Golden marketing – Tehnička

knjiga, 2003.

3. Katić, Mirisa. Marina Battara, prva zadarska tiskarica 1770.-1859. //Vjesnik bibliotekara

Hrvatske 48, 3-4(2005).

4. Lakuš, Jelena. Izdavačka i tiskarska djelatnost na dalmatinskom prostoru (Zadar, Split i

Dubrovnik) u prvoj polovici 19. stoljeća (1815-1850.) : bibliografija monografskih i serijskih

publikacija-građa. Split: Književni krug, 2005.

5. Maštrović, Vjekoslav. Bibliografija knjiga izdanih u Zadru od 1797. do 1814. godine.

Dubrovnik: Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1952.

6. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjiga u Hrvata: od glagoljskog prvotiska (1483.) do

hrvatskog narodnog preporoda (1835.). Zagreb: Školska knjiga, 2005.

7. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata: od početaka hrvatskog narodnoga

preporoda (1835.) do danas. Zagreb: Školska knjiga, 2008.

22

The history of printing and publishing in Zadar from the late 17th to 19th

century

Summary

The history of printing and publishing in Zadar we can follow from the end of the 17th

century when in town first come printer Pietro Baba. From then until the late 19 century

printing has turned into a craft that had paramount importance to Zadar in cultural and

political way. This paper describes the history of the most important printing offices operating

in Zadar, in a period of more than 200 years. We can say that the turning point of a small craft

to large family businesses started with Antonio Luigi Battara, one of the most important

printers and booksellers of the time in Zadar. His printing business was taken over by his wife

Marina Battara which thus became the first female director of a printing office in the area of

Zadar and successfully coped with their skillful and ambitious rivals Giovanni Demarchi, and

later Giovanni Rougier. Also, the paper will talk about the growing number of printing offices

that are open in the middle of the 19th century in Zadar, and that its importance during this

tumultuous period, the city contributed to the strengthening of nationalism and the struggle

for their cultural and social independence. This struggle is first seen in newspapers such as

“Narodni list”, “Zora Dalmatinska”, “Kraljski Dalmatin” and “Katolička Dalmacija”. This

period is also important because of major printing offices such as “Tiskara Narodnog lista”

and “Katolička hrvatska tiskara” that are strongly supported Croatian culture and history.

Keywords: history of printing and publishing in Zadar, Printing office Battara, Printing office

Narodni List, press

23

Prilozi

Prilog 1. Tiskopis tiskara Antonia Bobolinia „Suprotiva diavolskoj krupi oblazi“33

33

Galić, Pavao. Povijest zadarskih tiskara. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1979.

24

Prilog 2. Obavijest Antonia L. Battare da će tiskati list Corriere Dalmata od 5. prosinca

1803.34

34

Galić, Pavao. Povijest zadarskih tiskara. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1979.

25

Prilog 3. Prvi primjerak novina Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin od 12. srpnja

1806.35

35

Horvat, Josip. Povijest novinstva hrvatske: 1771-1939. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2003.

str. 47.

26

Prilog 4. Tiskara Narodnog lista reklamira svoje usluge36

36

Galić, Pavao. Povijest zadarskih tiskara. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1979.

27

Prilog 5. Il Nazionale i Narodni list iz 1872. godine

28

Prilog 6. Prvi broj novina Zora Dalmatinska od 1. siječnja 1844.