potpisan novi kolektivni ugovor

broj

179Godina XV.

Zagrebstudeni2011.

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Sindikalni susreti SITŠ-aLikvidambarŠumarski fakultet – reforma nastavnog programa

Potpisan Kolektivni ugovor

Naslovna stranica:Patuljci i divoviZdenko Turniški

Zadnja stranica: Usamljeni plivačMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafički urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

u ovom broju 1 ČetrnaestradovazabudućnostMediterana

3 PotpisannoviKolektivniugovor

4 Sajamšumarskeopremeispunioočekivanja

5 Međunarodnosavjetovanjeomehaniziranjušumskihradova FORMEC2011.

6 Naputupremajedinstvenomeuropskomprostoruvisokog obrazovanja

10 Dameodnijeleprvomjestoubeli

12 Izvješćeorezultatimapeticije

13 PrijelazMediteranapremaplaninskojklimi

16 Likvidambar(Liquidambar)

19 Gospićkišumaripredstavilisvojrad

20 Šumarinezaboravljajupoginulesuborce

21 Sibiu,gradkojiživinoću

23 UlazakuEuropskuunijunijecilj,negosredstvo!

24 Tradicionalnookupljalištešumarailovaca

26 Uspješanlovnajelenaobičnogimedvjeda

Spasimošume–putemprirodnegenetskeotpornosti!

28 Ladoležomliječimocrijevaižuč

29 Plućnjak(Pulmonariaofficinalis)

31 Supoviletesvadbenilet

33 NovogradiškišumariuakcijiskupljanjažirauprašumiPrašnik

34 Teškiradgoranskihšumskihradnika

36 Topola–simbolvodeiljekovitosti

37 Najljepšejeraditiuorahovomdrvu

39 Neem–čudotvornoiljekovitostabloIndije

Bojejeseniušumi

31fauna

2011. međunarodna godina šumaHAZU proslAvilA 150 godinA postojAnjA i MeđUnArodnU godinU šUMA

Četrnaest radova za budućnost Mediterana

S vrha ovoga znanstvenoga skupa, kojeg su uz brojne suorganizatore poduprle i Hrvatske šume, bila je ukazati na brojne potencijale i vrijednosti šumskih ekosustava te progovori-

ti o antropogenom utjecaju koji je, tijekom povijesti, najviše ostavio traga baš na područjima sredozemnih šumskih ekosustava, zbog čega ih danas smatramo naj-ugroženijima u zemlji. Ciljevi znanstvenog skupa su bili prezentirati znanstvenoj i stručnoj javnosti gospodar-ske i općekorisne posebnosti i vrijednosti šuma hrvat-skoga Sredozemlja, mogućnosti strateškog planiranja u odnosu na šume i šumska zemljišta na tom području, bitnost provedbe načela višenamjenske progresivne potrajnosti u Sredozemlju, naglasiti odakle dolaze pri-jetnje ekosustavima te pronaći postupke za poboljšanje trenutnog stanja. Na taj način akademska zajednica ra-spravljala je o prošlosti, a posebice o sadašnjosti i bu-dućnosti hrvatskoga Sredozemlja.

Na skupu je predstavljeno 14 radova u tri pa-nela, gdje je svatko dobio 15 minuta za predstavljanje radova na kojima su radili timovi stručnjaka. Prvi panel otvorio je Dario Baričević koji je izradio Fitocenološku analizu šuma hrasta crnike s crnim jasenom, nakon čega je slijedio Damir Barčić koji je predstavio posebne rezer-vate šumske vegetacije na jadranskome području Hrvat-ske. Damir Ugarković je predstavio trendove klimatskih elemenata i indeksa na području šumskih ekosustava sredozemne Hrvatske, rad koji je radio zajedno sa Ivicom Tikvićem, koji je nastavio izlažući rad Usporedna analiza klasifikacija i kriterija vrednovanja općekorisnih funkcija šuma. Prvi panel zatvorio je Milan Glavaš govoreći o šum-skim požarima na kršu i odgovornosti za njihovo nasta-janje. Prilikom izlaganja istaknuo je učestalost požara na privatnim parcelama i zapuštenim poljoprivrednim po-vršinama, što je očit primjer da požari jesu briga cijeloga društva, a ne samo Hrvatskih šuma.

Drugi panel otvorio je Roman Rosavec govoreći o potencijalnoj ugroženosti mediteranske šumske vege-tacije požarima, nadovezujući se tako na prethodno predavanje. Dragica Žaja iz Uprave šuma Split pred-stavila je rad koji govori o prijetnji potrajnosti gospo-darenja šumama šuma Dalmacije, a riječ je o gradnji na šumskom zemljištu i izdvajanju zemljišta iz šumsko – gospodarskog područja bez naknade. Kao primjer, istaknula je izgradnju autoceste Sv. Rok – Split, zbog koje je izdvojeno 567 ha šuma i šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja. Iako je riječ o šumama niskog uzgojnog oblika i o degradiranim stadijima, op-ćekorisne funkcije su goleme, pa se tako izbjegnutom naknadom propustilo podići gotovo 8500 ha novih šuma. Vlado Topić govorio je o utjecaju šuma na vodne režime i zaštitu tla od erozije u slivu bujice Suvave, istra-živanju koje se sustavno provodi već 40 godina. Nakon njega slijedio je Nenad Potočić koji je govorio o stanju oštećenosti sredozemnih šuma i utjecaju imisija. Drugi panel zatvorio je Damir Drvodelić izlažući o današnjim rezultatima i perspektivi budućih aktivnosti novih šum-skih nasada na sredozemnom području.

Na prezentaciji

Predstavljeno je 14 radova

split je bio domaćin znanstvenog skupa pod nazivom šumarstvo i poljoprivreda hrvatskog sredozemlja na pragu europske unije. rad na znanstvenom skupu bio je organiziran u dvije skupine, od kojih je nama zanimljivija – šumarska sekcija, odabrala temu gospodarska i općekorisna važnost šuma hrvatskog sredozemlja. ovim značajnim skupom, šumarska akademska zajednica je proslavila 150 godina postojanja, i to u Međunarodnoj godini šuma, proglašenoj od strane Ujedinjenih naroda.

Piše ■ Foto Goran Vincenc

Posljednji panel otvorio je Stjepan Mikac koji je govorio o prirodnom pomlađivanju crnoga bora na otoku Braču.¸Izlaganje je nastavio Tomislav Dubravac govoreći o oplodnim sječama hrasta crnike od panjače do sjemenjače, koje su rezultat višegodišnjeg praćenja obnove, rasta i razvoja mlade sjemenjače hrasta crnike na stalnoj pokusnoj plohi u Puli. Željko Zečić prezenti-rao je rad kojim je istaknuo sve veći trend u hrvatskom šumarstvu, a vezan je za istraživanje potencijala ukupne biomase gospodarskih vrsta. Njegov rad opisuje proi-zvodni potencijal biomase crnoga bora u šumskim kul-turama. Kada govorimo o biomasi, logično je postaviti pitanje bioenergije o kojoj je govorio akademik Slavko Matić stavljajući bioenergiju u funkciju povećanja vri-jednosti i potrajnosti šuma hrvatskog Sredozemlja. Tim predavanjem završeno je predstavljanje radova, a uslije-dila je znanstvena rasprava.

Konačan zaključak rasprave iznio je akademik Slavko Matić, naglasivši povijesnu važnost ovoga znanstveno-

ga skupa te istaknuvši kvalitetu svih 14 radova koji su ozbiljan temelj u daljnjem radu na očuvanju hrvatskoga Sredozemlja, koristeći njegove potencijale i vrijednosti šumskih ekosustava.

Idućeg dana organizirana je stručna ekskurzi-ja na otok Brač, gdje su sudionici skupa obišli sastojine crnoga bora i hrasta crnike unutar GJ Vidova gora. U uvodnom govoru, sudionike je pozdravio voditelj UŠP-a Split, Ivan Melvan, dok je upravitelj Šumarije Brač, Dario Vranješ, pojasnio važnost ovih sastojina kojima prijeti velika opasnost od požara, gdje u jednom danu može nestati sav trud koji ulažu šumari. Kao dokaz, spomenut je ovogodišnji veliki požar na Braču, gdje je izgorilo pre-ko 5000 ha šuma i poljoprivrednog zemljišta. Na kraju su sudionici posjetili Nerežišća i muzej posvećen pusti-nji Blaca, samostanu kojeg su podigli poljički svećenici bježeći pred Turcima, nakon čega je uslijedio domjenak na kojem je okupljene zabavljala bračka klapa Val. ■

Sudionici skupa u Nerežišćima

Bračke šume na Vidovoj gori

Na Vidovoj gori

2 HrvAtsKe šUMe BRoJ 179 l STUDENI 2011.

BRoJ 179 l STUDENI 2011. HrvAtsKe šUMe 3

potpisan novi Kolektivni ugovor

nakon šest sjednica pregovaračkih odbora, u lovačkoj kući Kunjevci na području Ušp vinkovci potpisan je 27. listopada 2011. god. novi Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d.o.o., kojim će se regulirati prava iz radnog odnosa iduće četiri godine.

Piše ■ Foto Goran VincencKolektivni ugovor potpisali su u ime Poslo-

davca predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Darko Vuletić, dipl. inž. šum., dok u ime Sindikata predsjednik Hrvatskog sindikata

šumarstva Željko Kalauz, dipl. inž. šum., predsjednik Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelovar Željko Cu-tvarić i dopredsjednik Sindikata inženjera i tehničara šumarstva Tomislav Užarević, dipl. inž. šum. Potpisani Kolektivni ugovor rezultat je višemjesečnih pregovo-ra koji su prema riječima predsjednika pregovaračkih odbora Damira Felaka, dipl. inž. šum. i Željka Kalauza, dipl. inž. šum. protekli u dobroj atmosferi uz među-sobno uvažavanje Poslodavca i Sindikata.

obje strane pre-govaračkih odbora izrazile su zado-voljstvo potpisa-nim, sedmim po redu, Kolektivnim ugovorom koji će vrijediti iduće četiri godine.

Da podsjetimo, ovo je sedmi po redu ugovor kojim se reguliraju prava iz radnog odnosa radnika Hrvatskih šuma od kada po-slujemo kao jedin-stveno poduzeće (prvi je potpisan 1996. godine).

Što donosi novi Kolektivni ugovor, zanima svakog radnika Hrvatskih šuma d.o.o.

Najznačajnija novost je svakako povećanje vrijed-nosti boda sa dosadašnjih 2,067 kn na 2,155 kn što predstavlja povećanje od 4,25 %.

Mijenjana je i visina dodatka na plaću sa dosadaš-njih 550,00 kn na 4,00 kn po satu provedenom na radu, koje će u konačnici biti znatno veća od pret-hodnih 550,00 kn.

zakonodavstvo ZAvršeni višeMjesečni pregovori

Dogovorena je isplata stimulativnog dijela plaće temeljem pozitivnog financijskog rezultata na razini Društva i efektivnih sati rada radnika.

Terenske radnike, one koji idu raditi u druge upra-ve i nije im omogućen svakodnevni povratak kući, najviše će zanimati izmjena terenskog dodatka, ko-jom je povećan iznos sa dosadašnjih 100,00 kn na 170,00 kn. I dok će troškove prijevoza i smještaja sno-siti Poslodavac, prehranu će plaćati radnik, s tim da Poslodavac organizira prehranu.

Dogovorena je zaštita radnika pred mirovinu, kojom radnik koji prema propisima iz mirovinskog osiguranja

do stjecanja prava na punu starosnu miro-vinu nedostaje naj-više 5 godina života, zadržava plaću rad-nog mjesta na kojem je u tom trenutku radio do odlaska u mirovinu, ako je to za radnika povoljnije.

Također je dogo-voreno odrađivanje kišnih dana u teku-ćem ili narednom mjesecu, s tim da se kišni dani mogu odrađivati najviše tri subote u mjese-

cu, ali ne više od 20 subota na godinu.

Zadržana su dosadašnja prava (isplata regresa – u visini 50% prosječne plaće, prigodne nagrade: za višegodišnji rad te blagdane Božić i Uskrs, dar djeci, prijevoz na posao itd.)

Kolektivni ugovor će stupiti na snagu sa 01. pro-sincem ove godine, osim dijela nove vrijednosti boda i dodatka na plaću koji će se primjenjivati od 01. si-ječnja iduće godine. ■


sajam šumarske opreme ispunio očekivanja

poznati sajam šumarske opreme Austrofoma ove se godine održao u malom mjestu stift rein u blizini graza, te je zbog blizine bio iznimno zanimljiv hrvatskim posjetiteljima. Zanimljivosti nije nedostajalo, tako da je hrvatska struka mogla vidjeti uživo novitete u europskoj šumarskoj industriji.

Piše ■ Foto Goran Vincenc Sajam Austrofoma organizira se svake četiri

godine na različitim lokacijama, a zamišljen je kao sajam strojeva iz šumarske industrije na kojem imate priliku vidjeti kako ti strojevi

rade u stvarnim situacijama, na teškim terenima sa velikim nagibom. Baš zbog toga, sajam Austrofoma spada među tri najuglednija sajma šumarske opre-me u svijetu, a ove godine čast organizacije pripala je Komori za poljoprivredu i šumarstvo pokrajine Štajerske, koji su smjestili sajam u mjestu Stift Rein u blizini Graza, u čijoj okolici postoje idealni tereni za testiranje šumarske opreme.

Na sajmu je prisustvovalo otprilike 120 izlagača koji su postavili svoje štandove i prezentacijske po-staje u ukupnoj dužini od 7 km.

I ove godine smo bili svjedoci brojnih noviteta u šumarskoj industriji, koji su predstavljali svoje proiz-vodne programe prilagođene radu u šumarstvu. Tako smo mogli prisustvovati demonstraciji rada forvarde-ra, harvestera, traktorskih ekipaža te brojnih cjepača, strojeva za privlačenje kao i asortimana iz cestovnog prometa gdje su prezentirane kamionske dizalice i njihove mogućnosti.

mehanizacija AUstrofoMA 2011.

Brojni štandovi na sajmu

1 Panorama Stift Reina2 Zanimljivi strojevi3 Harvester4 Kamionske dizalice5 Rad žičare na nagnutom terenu1

2 3


Međunarodno savjetovanje o mehaniziranju šumskih radova forMeC 2011.

FFoRMEC (eng. FoRestry MEChanization, http://formec.boku.ac.at) je međunarodna znanstvena udruga koja promiče i proučava primjenu meha-nizacije pri šumskim radovima. Prvo savjetovanje

održano je 1966. godine u Zvolenu (tadašnja Čehoslo-vačka). Polazna ideja organizatora ovakvih znanstvenih skupova bila je pružanje prilike znanstvenicima iz Istočne i Srednje Europe za prikupljanje znanja, poticanje rasprave o položaju šumarskog inženjerstva, produbljivanje spo-znaja iz ove znanstvene discipline te svladavanje prepreka koje se pojavljuju zbog različitih razina mehaniziranosti tehnologija pridobivanja drva u raznim zemljama. Znan-stvena savjetovanja FoRMEC u posljednje vrijeme održa-vaju se i u zemljama Sjeverne i Zapadne Europe (Italija, Njemačka, Češka) u cilju očuvanja i poboljšanja suradnje te razmjene iskustava među istraživačima. Službeni jezik

ZnAnstveni sKUp U grAZU

Iznimno zanimljivo bilo je vidjeti rad pokretnih žičara na nagnutim terenima, pogotovo jer se u hr-vatskom šumarstvu rijetko upotrebljavaju i mladi ih šumari nemaju prilike vidjeti u akciji.

Kao i na zadnjoj Austrofomi i ove godine je nagla-sak dan na asortiman proizvoda koji služi u industri-ji proizvodnje biomase, kojoj je posvećen veliki dio sajma. obzirom na rastuću zainteresiranost za ovu granu šumarske industrije, a i u svezi sa činjenicom da su Austrijanci otišli daleko u razvoju proizvodnje biomase, za očekivati je da će ulaganja u ovu opremu sigurno biti među značajnijima na sajmu.

obzirom na blizinu Hrvatske, veliki je broj šumara i šumarskih stručnjaka iz naše zemlje pohodio sajam. Velika većina njih je iskazala zadovoljstvo i zanima-nje, no ostaje pitanje kako sve viđeno prilagoditi hr-vatskom šumarstvu. ■

4

5

44. po redu savjetovanje „forMeC 2011“ održano je u austrijskom gradu grazu od 9. do 12. listopada 2011., usporedno s održavanjem „AUstrofoMA-e“.

Piše: Igor Stankić Foto: www. formec.boku.ac.at

simpozija unazad nekoliko godina promijenjen je iz nje-mačkog u engleski, a sve u želji da se poveća broj kako me-đunarodnih, tako i mlađih sudionika. Kod prvih skupova broj sudionika bio je svega nekoliko desetaka ljudi, dok se u zadnje vrijeme taj broj povećava i iznosi preko nekoliko stotina.

44. po redu savjetovanje „FoRMEC 2011“ održano je u austrijskom gradu Grazu od 9. do 12. listopada 2011., us-poredno s održavanjem „AUSTRoFoMA-e“. Glavne teme savjetovanja su bile:

■ Planiranje pridobivanja drva i mreže prometnica u gorskim uvjetima;

■ Mobilni sustavi po tlu za pridobivanje drva na na-gnutim terenima;

■ Napredne tehnologije šumskih žičara i helikoptera;■ Lanac i logistika dobave drva;■ Informacijski menadžment; ■ Korištenje biomase za dobivanje energije i biogoriva;■ Ergonomija kod moderne šumarske opreme;■ Sigurnost pri šumskom radu;■ Upravljanje i usavršavanje ljudskih resursa.

Prisutno je bilo 222 sudionika iz 37 zemalja. Hrvatsku delegaciju od 10 istraživača sa Šumarskog fakulteta Sveu-čilišta u Zagrebu i iz Direkcije Hrvatskih šuma d.o.o. pred-vodio je prof. dr. sc. Dubravko Horvat, predstojnik Zavoda za šumarske tehnike i tehnologije spomenutog fakulteta. Prvoga dana savjetovanja, u sklopu službenog otvorenja,


Na Ministarskoj konferenciji u Pragu 2001. godine Hrvatska je potpisivanjem Bolonjske deklaracije iz 1999. (formalni naziv “Europski prostor visokog obrazovanja”) pristupila Bo-

lonjskom procesu te preuzela međunarodnu obvezu da će do 2010. svoje visoko školstvo prilagoditi načeli-ma i zahtjevima te deklaracije. Taj nimalo jednostavan i mukotrpan posao proizlazio je iz dosadašnjeg ustroja našega visokoga školstva koji nije nalikovao europsko-me. Naime, u nas nije postojalo integrirano sveučilište, s povezanošću i usklađenošću svih njegovih dijelova. Tek donošenjem Zakona o znanosti i visokom obrazo-vanju u ljeto 2003. te izmjenama i dopunama toga Za-kona u proljeće 2004., hrvatska se sveučilišta počinju ustrojavati na način da nalikuju europskim. Svi studij-ski programi usklađeni su 2005. godine sa zahtjevima Bolonjskoga procesa, a naša država uvodi 2009. sustav osiguranja kvalitete, koji sveučilištima pruža visoku razinu autonomije. ovoj reformi visokog obrazovanja, u kojoj sudjeluje 46 europskih zemalja, cilj je povećati konkurentnost i kvalitetu u odnosu na ostale razvijene zemlje. Cilj se želi postići stvaranjem jedinstvenog viso-koobrazovnog prostora (EHEA), s usporedivim, uskladi-vim, povezanim i suvislim sustavom (ECTS - bodovni sustav, mobilnost studenata i nastavnika, povećanje kvalitete obrazovanja u tri ciklusa, koncept doživotnog obrazovanja i dr.).

Promjene nastavnog plana i programa – Poslije cjelogodišnjih opsežnih i zahtjevnih priprema, u nemi-novne i značajne reforme visokoškolskog obrazovanja

na putu prema jedinstvenom europskom prostoru visokog obrazovanja

znanost šUMArsKi fAKUltet – reforMA nAstAvnogA progrAMA

Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, Arhiva

U skladu s načelima Bolonjskoga procesa, na šumarskom se fakultetu u Zagrebu otvaraju restrukturirani i novi studijski programi kojima se postupno ulazi u društvo reformiranog visokog obrazovanja pretežitoga dijela europskih i svjetskih država.

održana je i prezentacija za najavu slijedećeg 45. simpo-zija FoRMEC 2012 koji će se održati slijedeće godine, po treći puta, u Hrvatskoj, u Cavtatu. U sklopu 13 sesija u dva dana bilo je 75 prezentacija, od čega i 4 znanstvena član-ka hrvatskih autora; ovdje navedena redom kako su bila prezentirana:■ Stankić, I., Poršinsky, T., Tonković, I., Frntić, M.: Razvoj i

implementacija proizvodnih normi za forvardere u Hr-vatskoj;

■ Zečić, Ž., Vusić, D., Milković, M., Zorić, M.: Jedobubanjski ili dvobubanjski skider u planinskim područjima - istra-živanje iz prebornih šuma Hrvatske;

■ Šušnjar, M., Horvat, D., Zorić, M., Pandur, Z., Vusić, D., To-mašić, Ž.: Usporedba osovinskih opterećenja i dodirnog tlaka kotača kamionskih skupova s zakonskim ograniče-njima

■ Nevečerel, H., Lepoglavec, K., Papa, I., Pičman, D., Pentek, T.: Razvoj novoga računalnog programa za projektiranje šumskih cesta

Pored prezentacija znanstvenih članaka, tijekom pla-katne sesije izloženo je bilo 29 plakata. Nagrada za najbolji članak prezentiran na simpoziju pripala je talijanskoj znan-stvenici Giovanni ottaviani Aalmo za rad pod naslovom olakšanje radnoga opterećenja primjenom sintetičkoga pomoćnoga užeta za postavljanje trase žičare u Norveškoj. U radu je prikazano postavljanje, provedba i raščlamba re-zultata eksperimenta provedenog u cilju procjene pred-nosti sintetičkog užeta naspram čeličnog s ergonomskog gledišta. Nagradu u iznosu od 800 € glavnoj autorici uručili su izv. prof. dr. sc. Karl Stampfer (predsjednik udruge FoR-MEC) i prof. dr. sc. Hans Rudolf Heinimann (koordinator IUFRo Divizije 3). Rad je objavljen u posljednjem broju hr-vatskog znanstvenog časopisa „Croatian Journal of Forest Engineering“ (CRoJFE), zajedno s još nekoliko izabranih radova prezentiranih na ovom simpoziju kao rezultat su-radnje CRoJFE-a i FoRMEC-a.

Posljednjeg dana savjetovanja organiziran je skupni posjet izložbi šumskih strojeva AUSTRoFoMA 2011, te su održane radionice u okviru CoST Action FP0902. ■

Sudionici savjetovanja

Nagrada za najbolji znanstveni članak

Nove i suvremeno opremljene zgrade Šumarskoga fakulteta u Zagrebu


nastavnoga programa na Šumarskome fakultetu Sve-učilišta u Zagrebu”. Glavna tema izlaganja odnosila se na novi nastavni plan i program studijskoga programa šumarstva. oršanić se posebice osvrnuo na problema-tiku Bolonjskoga procesa, nužnost mijenjanja postoje-ćih programa, na probleme u današnjem obrazovanju šumarskih stručnjaka te nazočne upoznao s prijedlo-gom novoga nastavnog programa. U uvodnome dijelu izlaganja sudionike je skupštine upoznao s poviješću europske šumarske naobrazbe. Prikazao je razvoj šu-marske znanosti i obrazovanja te šumarske nastave na hrvatskim učilištima i akademijama. Započeo je s osnutkom šumarske škole u Blatu na otoku Korčuli, daleke 1646. godine, te govorio o razdoblju Austro-Ugarske monarhije, osnivanju Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (1846.) i Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima (1860.), prve hrvatske šumarske obrazovne institucije. od 1898. do 1919. godine je

U neminovne i značajne reforme visokoškolskog obrazovanja šumarski fakultet u Zagrebu intenzivno se uključio 2005. godine, a fakultetska se nastava danas provodi u tri studijska programa: šumarstvo, Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša i drvna tehnologija. svaki od njih realizira se na tri obrazovne razine: preddiplomskoj, diplomskoj i doktorskoj (visokoobrazovna shema 3+2+3).

Na klonskoj sjemenskoj plantaži crnoga bora (Veli lug, odjel 19 a)-oštećene sadnice od nepoznatog počinitelja

šumarska praksa nije prepoznala dva studijska modela na studiju šumarstvo kao tržišno korisno rješenje, jer se pokazalo da šumarstvo treba ili prepoznaje samo stručnjaka općega tipa (inženjera), s ravnomjerno usvojenim znanjima. stoga se planira ukidanje dosadašnjeg modularnog te uvođenje jedinstvenog studija šumarstvo.

Tijekom znanstvenoga savjetovanja u velikoj fakultetskoj dvorani

intenzivno se uključio 2005. godine i Šumarski fakultet u Zagrebu. To su nalagale promjene u visokoj naobraz-bi u okruženju, prije svega članica Europske unije, te nužnost praćenja svjetskih obrazovnih tokova. U skla-du s načelima Bolonjskoga procesa, na Fakultetu se otvaraju restrukturirani i novi studijski programi koji-ma se postupno ulazi u društvo reformiranog visokog obrazovanja pretežitoga dijela europskih i svjetskih dr-žava. Na skupštini Hrvatskoga šumarskog društva odr-žanoj polovicom godine u Bjelovaru, dekan Šumarsko-ga fakuteta, Milan oršanić, održao je, uz multimedijsku prezentaciju, zanimljivo predavanje na temu ”Reforma

Jedna od predavaonica

vrijeme djelovanja Šumarske akademije u Zagrebu, a poslije toga Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (1919. – 1960.) te Šumarskoga fakulteta (1960. do da-nas). Više od stotinjak godina, istaknuo je oršanić, za-držan je četverogodišnji obrazovni ciklus, od Šumarske akademije do takozvane Bolonjske reforme.

Prilagođenost potrebama gospodarstva – Na-stava se danas na Šumarskome fakultetu provodi u tri studijska programa: Šumarstvo, Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša i Drvna tehnologija. Svaki od njih realizira se na tri obrazovne razine: preddiplom-skoj, diplomskoj i doktorskoj. Preddiplomska razina obuhvaća 6 semestara i trogodišnji studij, diplomska 4 semestra u trajanju dvije godine, a doktorska je sa 6 semestara tijekom tri godine. Pritom je često kori-štena kratica 3+2+3 za ovu visokoobrazovnu shemu, u kojoj brojke označavaju godine pojedinog ciklusa stu-dija – napomenuo je oršanić. Dodao je kako Fakultet nudi, uz navedene glavne obrazovne strukture i profi-le obrazovanja, i niz specijalističkih studija prilagođe-nih različitim potrebama polaznika iz gospodarstva. Najvećim se dijelom to odnosi na godinama stjecanja znanja u ovoj visokoškolskoj ustanovi. Donekle iznim-ku čini studij Urbanog šumarstva, zaštite prirode i oko-liša, kojim je učinjen iskorak u smjeru područja zapo-šljavanja. Naime, dosad su ovo područje neprimjereno ispunjavale druge struke, a uglavnom se radilo o po-slovima koji zahtijevaju znanja i nadležnosti polaznika ovoga šumarskog studijskog programa.


nastavni program treba usmjeriti na šumu kao ekosustav te obrazovati stručnjaka koji će imati znanja i sposobnosti gospodariti s ukupnim ekosustavom. potrebno je ostati na koncepciji 3+2+3, jer nas na to upućuje nužnost okruženja i temeljno načelo Bolonjskoga procesa: dvostupanjsko studiranje i treći stupanj-stjecanje doktorata.

ostanak na postojećim studijima u sklopu zagrebačkog šumarskog fakulteta jedini je pravi put. njegova duga povijest, velika uložena sredstva u nastavnike i materijalne resurse jamče kvalitetu i međunarodnu prepoznatljivost nastavnoga programa – ističe prof. dr. sc. Milan oršanić.

Prof. dr. sc. Milan Oršanić

Nužnost uključivanja u Bolonjski proces – Tije-kom izlaganja oršanić je podrobno objasnio i “tehnički koncept” novoga načina studiranja za koji je karakte-ristična horizontalna (između visokih učilišta) i verti-kalna (napredovanje u studijskom programu )mobil-nost polaznika, uz uvođenje ECTS-sustava bodovanja svakoga pojedinog predmeta. U načelu je Bolonjski proces, kazao je, put prema zajedničkom europskom visokoobrazovnome prostoru, uz navedene ciljeve (konkurentnost, kvaliteta i dr.), stvaranje jedinstvenog europskog visokoobrazovnog i istraživačkoga prosto-ra i dr. Najvažniji su razlozi zbog kojih se i Šumarski fakultet morao uključiti u ovaj proces: obveza izrade analize ishoda učenja obrazovanih polaznika (smisao i konkurentnost), osuvremenjivanje nastavnoga pro-grama novim spoznajama i trendovima iz određeno-ga područja, usklađivanje s potrebama tržišta rada, usmjeravanje novoga nastavnog programa na po-dručja po kojima ćemo biti prepoznatljivi ili po kojima smo jedinstveni. osim toga, nastavni program treba usmjeriti na šumu kao ekosustav te obrazovati struč-njaka koji će imati znanja i sposobnosti gospodariti s ukupnim ekosustavom (šumom). Kolokvijalno bi se to moglo reći da se treba odmaknuti od ustaljene prakse stablo = trupac. Za provedbu sustava 3+2+3 dodatni su argument srodne visokoškolske ustanove s kojima Fakultet ima povijesnu i vrlo dobru suradnju. Većina ih ima u potpunosti sukladnu (istovjetnu) obrazovnu shemu (primjerice Beč, Ljubljana, Brno, Sarajevo), a manji broj njih se razlikuju (shema 4+1+3 u Beogradu i Sopronu).

Problem zapošljavanja diplomiranih polazni-ka – Navodeći pojedine probleme s kojima se Fakultet suočio nakon uvođenja novoga studija, dekan je ista-knuo znatne teškoće tijekom zapošljavanja diplomira-nih polaznika. Naime, iako je ovaj problem bio prisu-tan i prije novoga sustava obrazovanja, a izražen je i u drugim strukama, Bolonjski je proces donio novine, ali i neka nova gledišta o kojima brine uprava Fakul-teta. Primjerice, šumarska praksa nije prepoznala dva

studijska modela na studiju Šumarstvo, kao tržišno korisno rješenje. Šumarstvo treba ili prepoznaje samo stručnjaka općega tipa (inženjera) s ravnomjerno usvojenim znanjima iz svih područja. Tako uža speci-jalizacija ne nalazi svog opravdanja na ovoj ljestvici obrazovanja, nego je treba provoditi samo na speci-jalističkim studijima. No, za veliku većinu njih vrlo je slaba zainteresiranost kandidata iz prakse. Značajni su i problemi u vezi s ustrojem i osnivanjem studijskih programa diljem države, neovisno o tome jesu li osi-gurani stvarni materijalni i ljudski resursi. Prof. dr. sc. oršanić je naglasio kako je jedini pravi put ostanak na postojećem studiju (studijima) u sklopu zagrebačkog Šumarskog fakulteta. Tome u prilog idu njegova duga povijest, velika uložena sredstva u nastavnike i ma-terijalne resurse, što jamči kvalitetu i međunarodnu prepoznatljivost nastavnoga programa. Problem na-staje i zbog smanjenog izdvajanja kojima se financira nastava te potpuni izostanak financiranja dijela akre-ditiranog studijskoga programa (terenska nastava).

planira se povećati broj sati nastave (terenski mjerni rad, laboratorijske vježbe i dr.), koja će se temeljiti na potpunom uključivanju studenata iz pozicije slušača u ulogu aktivnog sudionika. osim toga, studente će se poticati na uključivanje u znanstveno – istraživačke projekte, obveznu međunarodnu razmjenu i dr.

Na studentskoj terenskoj nastavi

Država, također, nije financijski pratila zapošljavanje nastavničkog i ostalog osoblja. Ipak, pozitivno je to što je povećano zanimanje srednjoškolaca za fakultetske studijske programe, a intenzivirana je međunarodna suradnja, odnosno gostovanje profesora – predavača sa Šumarskog fakulteta na inozemnim institucijama i obratno. osim toga, vrlo su dobro pozicionirani znan-stvena aktivnost i dosezi fakultetskih profesora – na-stavnika.

Ostanak na koncepciji 3+2+3 – oršanić je iznio i viđenje buduće provedbe i organizacije studijskih pro-grama na osnovi provedene evaluacije (vrednovanja, procjene) i iskustva posljednjih godina. Poglavito se to odnosi na ostanak koncepcije 3+2+3 (preddiplom-ski, diplomski i doktorski studiji), jer nas na to upuću-je nužnost okruženja i temeljno načelo Bolonjskoga procesa: dvostupanjsko studiranje i treći stupanj - stjecanje doktorata znanosti. Fakultet će se zauzimati za ukidanje politike osnivanja dislociranih studija, a kompetencije prvostupnika (sa završenim preddi-plomskim studijskim programom) moraju biti takve da je sposoban samostalno provoditi sve inženjerske


veća pozornost i briga usmjerit će se prema najboljim studentima, budućim odgovornim i kompetentnim stručnjacima, koji će skrbiti za jedan od naših najvrednijih prirodnih resursa. to je smisao i jedan od značajnih zadataka novoga pristupa u reformiranom studiju šumarstva.

Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma

poslove. očekivano manji broj najboljih studenata na višoj razini diplomskoga studija u poziciji je preuzima-nja najodgovornijih mjesta u šumarskoj praksi i ostalih poslova na tržištu rada. Planira se ukidanje dosadaš-njeg modularnoga studija Šumarstvo te uvođenje je-dinstvenog studija Šumarstvo, uz obavezne predmete na diplomskom studiju i povećanje satnice. Tako će se studentu omogućiti iskazivanje zanimanja za određe-no područje i neku vrstu subspecijalizacije. Nastavni će se program potpuno prilagoditi preddiplomskom i diplomskom studiju. Prvi “bolonjski” studijski pro-gram, napomenuo je dekan, uglavnom je bio presli-ka staroga četverogodišnjeg programa, samo sabijen u tri studijske godine. To je najvjerojatnije jedan od razloga dosadašnje vrlo niske prolaznosti iz preddi-plomskog u diplomski studijski program. Studenti kao aktivni sudionici nastave – namjera je i želja Fakulteta da se uvede još više nastave (terenski mjerni rad, la-boratorijske vježbe i dr.), koja će se temeljiti na potpu-nom uključivanju studenata iz pozicije slušača u ulogu aktivnog sudionika. osim toga, studente će se poticati na uključivanje u znanstveno – istraživačke projekte, obveznu međunarodnu razmjenu i dr. Zaključujući izlaganje, dekan je istaknuo kako je smisao i jedan od značajnih zadataka novoga pristupa i reformira-

nog studija šumarstva taj da se veća pozornost i briga usmjere prema najboljim studentima. Naime, oni će u budućnosti biti odgovorni i kompetentni stručnjaci koji će skrbiti za šume, jedan od naših najvrednijih pri-rodnih resursa. ■

Na otvaranju igara


sindiKAlno–sportsKi sUsreti sitš-asindikati

dame odnijele prvo mjesto u beli

Piše ■ Foto Goran Vincenc

Iako je jaka bura večer prije prijetila održavanju igara, pogotovo u sportovima poput tenisa i stolnog tenisa, jutro je osvanulo kao stvoreno za sportska natjecanja. Na službenom otvara-

nju koje je bilo upriličeno na sportskim terenima Solarisa, okupljenima se uvodnim riječima obratio dopredsjednik SITŠ-a Tomislav Užarević, koji je po-zdravio sve sudionike, a dobrodošlicu je poželio i vo-ditelj hotela Andrija, Slavko Burazer. Voditelj UŠP-a Split, Ivan Melvan izrazio, je zadovoljstvo što se igre održavaju na području njegove uprave s čime se složio i član Uprave Božidar Longin, koji je poželio svim sudionicima puno sreće na sportskim borilišti-ma. okupljene je pozdravio i Eduard Andrić ispred SSSH, koji je napomenuo važnost sindikalne borbe i ujedinjenosti.

Uzbuđenja nije nedostajalo, a neki od posti-gnutih rezultata su pravo malo iznenađenje. Natje-canje je organizirano u devet disciplina sa jednom revijalnom, koja se pretvorila u pravi spektakl. No krenimo redom.

Nogomet uvijek ispadne nekako najzanimljiviji, pa je tu bilo najviše akcije. U tri grupe po tri sudionika, po principu svatko sa svakim, slavili su Bjelovarčani, dok su Našičani zauzeli drugo, a Senj treće mjesto. U košarci je briljirala Požega, dok su se iza njih postrojili Gospić i Sisak. odbojka na pijesku pobjedu je donije-la Sisčanima Nenadu Martinoviću i Petru Jurišiću koji su boljim skorom došli do prvog mjesta ispred osječ-kog para, Zorana Šarca i Darka Cvijića dok su treće mjesto u tom pripetavanju zauzeli Požežani, Kruno-slav Pavić i Marko Barukčić.

sindikat inženjera i tehničara u šumarstvu organizirao je 4. po redu sindikalno- sportske susrete. domaćin je bio turistički kompleks solaris, koji se pokazao idealnim za susrete ovakvog tipa, jer se u blizini nalaze vrlo kvalitetni tereni za sve postojeće discipline u kojima se u se radnici natjecali. druženje i natjecanja protekli su u odličnoj, sportskoj atmosferi, gdje je prvenstveno pobijedio sportski duh, baš kao što i priliči pravim sportašima.

Bjelovar u akciji

U odbojci su odlučivale nijanse

Prvaci iz Buzeta


U boćanju za žene slavio je par Sanja Pavić i Dra-gica Šimić iz Požege, koje su ostavile iza sebe Rena-tu Brozović i Josipu Mikić na drugom, dok su treće mjesto zauzele Dubravka Magić i Marina Zubčić. U muškoj konkurenciji pobjedu je odnio par Zlatko Me-zek i Tomislav Pipek, a tek nešto slabiji bili su Marinko Unger i Slaven Ernjak na drugom te Miko Tonković i Krešimir Vučić na trećem mjestu.

Marija Nuić iz Požege te Vlado Keglević iz Našica slavili su u stolnom tenisu. Nuić je u finalu pobijedi-la Renatu Brozović,dok su kod muških drugo i treće mjesto zauzeli Dražen Veber i Franjo Đukić. U tenisu su lovorike pobrali Vinkovčani, Ljerka Dujmić i Vjeko-slav Jozić. Ljerka je u finalu bila bolja od imenjakinje Ljerke Dekanić, dok je Jozić iza sebe ostavio Sašu No-valića na drugom i Gordana Jelčića na trećem mjestu.

U kuglanju su se natjecali samo muški pa je tako pobjeda otišla u ruke Goranu Urhu i Veliboru Vujiću, koji su iza sebe ostavili par Dalibora Tomljanovića i Anelia Cvitkovića na drugom te Tihomira Bilića i Kre-šimira Kalčika na trećem mjestu.

Kraljevska šumarska sportska disciplina – bela, donijela je pravo iznenađenje! Naime u mješo-vitoj konkurenciji pobjedu je na kraju odnio ženski par Dragica Šimić i Marija Nuić koje su pomele svoje muške kolege i popele se na prvo mjesto. Dame iz Požege ostavile su iza sebe Ivana Kovačevića i Damira Kumrića na drugom te Stanka Mijatovića i Josu Miš-kovića na trećem mjestu.

Ništa manje zanimljivo nije bilo u pikadu gdje su debitanti iz Uprave šuma Buzet, Ruža Maslač i Boris Bogdan odnijeli dvostruku pobjedu. Maslač je bila bolja od Irene Žarković na drugom te Vesne Ančić Tunuković na trećem mjestu, dok je Bogdan slavio ispred Marijana Jelinića na drugom te Darka Cvijića na trećem mjestu.

Prije dodjele pehara, održana je i revijalna disci-plina brzinskog ispijanja piva koja se promaknula u pravu malu atrakciju. ovdje su uz bučno navijanje cijele dvorane slavile pivopije iz Požege ispred Siska i Našica, a cijeli je događaj najavio veliku feštu gdje je okupljene zabavljao tamburaški sastav iz Požege Naša grana. ■

Streetball Natjecatelji na otvaranju

Bučnim navijanjem do pobjede

Dame rasturaju belu

Tamburaški sastav Naša grana


sindikatiDana 30. lipnja 2011. godine provedena je

od strane SITŠ-a – Akcija peticija na cijelom području Hrvatskih šuma, kao akcija – sve-općeg sindikalnog karaktera, bez posebne

želje i namjere organizatora za isticanjem u svezi pred-metne akcije i njene organizacije. Stoga želimo i sma-tramo da je kao takvu trebaju i doživljavati svi naši dje-latnici – radnici bez obzira na sindikalnu pripadnost, a osobito oni na koje se ista direktno i odnosila.

Budući da je od predmetne akcije do danas prote-klo skoro tri mjeseca te da se od okončanja potpisi-vanja, predaja 2140 potpisa uspjela realizirati tek 27. srpnja 2011., iste su u ime predsjednika uprave Hrvat-skih šuma, gospodina Darka Vuletića, primili i preu-zeli članovi Uprave gospodin Darko Beuk i gospodin Zdenko Podolar, te nas u podužem službenom dijelu razgovora saslušali u vezi predmetne Peticije.

Tom prilikom upoznalo se i podsjetilo prisutne na pokretanje kao i odustajanje od predmetne akcije još 2008. godine, kada je tadašnje povjerenstvo pred-sjedniku uprave HŠ-a uručilo elaborat te analizu pla-ća u Hrvatskim šumama 1999. - 2008. Ukazano je na neusklađenost i nepravdu u proteklom razdoblju, na-kon što je 1999. godine provedeno povećanje bodov-ne osnovice za dio djelatnika – radnika zaključno sa upraviteljima šumarije, pri čemu je izostavljen veliki dio nadgradnje i operative počevši od stručnih surad-nika, revirnika, te pomoćnika revirnika, koji su nositelji proizvodnje.

Predsjednik Uprave tada nas je zamolio za izvje-sno strpljenje, budući da je pri dovršetku izrada - novi projekt restrukturiranja Hrvatskih šuma kojeg radi Ekonomski fakultet u Zagrebu te premda ima spozna-ju da je obveza izrade Pravilnika o sistematizaciji bila planirana još 31. 07. 2007. godine (čl.64.KU), obećano je da će se po usvajanju i primjeni novog projekta za restrukturiranjem Hrvatskih šuma i donošenju nove sistematizacije ispraviti dosadašnja nepravda.

Sve ovo bilo bi prihvatljivo i razumno da se po istom principu izmjenom i dopunom postojećih Pra-vilnika ispravila i predmetna nepravda za navedenu grupaciju djelatnika – radnika.

Bez daljnjeg komentara, dostavljamo vam na uvid Tablicu – REZULTAT IZJAŠNJAVANJA RADNIKA HŠ-a –„PETICIJA“.

Ujedno se zahvaljujemo i čestitamo svim kolegama inženjerima, od upravitelja najmanje šumarije, ruko-voditeljima odjela u upravama šuma, te svima naviše u hijerarhijskoj piramidi organizacije Hrvatskih šuma, koji su podržali ovu „AKCIJU – PETICIJA“ i svojim pot-pisom pokazali da u Hrvatskim šumama ima još velik broj zaljubljenika u šumarsku struku – ceh, koji tuđu nesreću i nepravdu osjećaju kao svoju bez obzira što se ista na njih ne odnosi.

Ima komentara pojedinih naših kolega kako su u tije- ku pregovori u svezi novog Kolektivnog ugovora, no nažalost, moramo biti svjesni da se zahtjevi „PETICIJE“ mogu ostvariti jedino izmjenom Pravilnika o plaćama, čiji akt ni u jednom svom dijelu nije predmet Kolektiv-nog ugovora.

To je razlog više zbog kojeg smatramo zbog čega treba prvo ispraviti ovu višegodišnju nepravdu te oštećene kolegice i kolege dovesti u ravnopravan po-ložaj, nakon čega možemo pregovarati o bodovima, visini vrijednosti boda ili novoj sistematizaciji, tj. Pra-vilniku o plaćama.

Stoga smatramo da u ostvarivanju ovog zajednič-kog cilja naših radnika – djelatnika, prvenstveno nam treba biti cilj sindikalna učinkovitost, a potom sindikal-na opredijeljenost.

Česte promjene sistematizacije i plaća radnika (cje-nik radova u šumarstvu) kroz radničko suodlučivanje – savjetovanje putem Glavnog radničkog vijeća, pro-vodi se zbog forme, nesustavno i nelogično. Struci na terenu šalju se loše poruke s temeljnim upitom - što je uopće cilj restrukturiranja?

opći akti Društva Hrvatskih šuma (Pravilnik o plaća-ma, Pravilnik o sistematizaciji i Pravilnik o unutarnjoj organizaciji) doživjeli su nebrojeno izmjena i dopuna po metodi od slučaja do slučaja, što je i dovelo do po-remetnje postavljenih odnosa u plaćama.

I da zaključimo:Mišljenja smo da na temelju rezultata akcije od

2140 potpisa, što od ukupnog broja inženjera i teh-ničara šumarstva iznosi 65%, polučen je određeni uspjeh, no nama svima treba predstavljati samo plat-formu za nastavak zajedničke sindikalne borbe svih sindikata u sastavu Hrvatskih šuma.

Uz sindikalni pozdrav: ZAjedno sMo jAči! SITŠ

UšpreZUltAti

iZjAšnjAvAnjAo "petiCiji"

ZAposleniHrAdniKA UšpnA neodređ.(30. 6. 2011.)

% iZjAšnjAv.U odnosU nA

ZAposlene

BrojčlAnovA

sitš

% iZjAšnjAv.U odnosU nA

Broj člAnovA sitš

dipl. ing. šUM. šUM. teH.ZAposleno

dipl. ing. šUMi šUM. teH.

% iZjAšnjAv.U odnosU

nA ZAposleneing. i teH.

1 2 3 (2 / 1) 4 5 (4/1) 6 7 8 9 (8/1)VINKoVCI 332 839 39,6 90 369 125 209 334 99oSIJEK 157 412 38,1 82 191 53 70 123 128NAŠICE 142 640 22,2 114 125 76 124 200 71PoŽEGA 137 327 41,9 92 149 53 67 120 114BJELoVAR 227 924 24,6 80 284 131 212 343 66KoPRIVNICA 94 577 16,3 12 783 109 105 214 44ZAGREB 227 610 37,2 95 239 121 127 248 91SISAK 97 295 32,9 54 180 73 70 143 68KARLoVAC 0 519 0,0 1 0 101 160 261 0oGULIN 67 375 17,9 15 447 40 90 130 51DELNICE 179 688 26,0 62 289 91 201 292 61SENJ 122 341 35,8 32 381 40 71 111 110GoSPIĆ 162 551 29,4 39 415 83 137 220 74BUZET 33 176 18,8 26 127 37 40 77 43SPLIT 64 282 22,7 10 640 69 144 213 30N. GRADIŠKA 95 517 18,4 51 186 83 122 205 46DIREKCIJA 5 167 3,0 21 24 71 1 72 7Hš 2.140 8.240 26,0 876 244 1.356 1.950 3.306 65

izvješće o rezultatima peticijeZa

jedno

smo j

ači!


Zbog specifičnih ekoloških uvjeta na razmjerno malim nadmorskim visinama, šume u vinodol-skom zaleđu imaju osobitu prirodoznanstvenu vrijednost. Važnu ulogu u njima ima jela, koja

se u neposrednoj blizini mora udružuje u floristički bo-gate zajednice s crnim grabom. Svojedobno se mislilo da se radi o posebnoj, na sušu otpornoj jadranskoj crnoj jeli, koja se od obične razlikuje tamnom korom, kratkim granama, spiralno poredanim iglicama, jako smolastim češerima, deblom koje često ima dva do tri vrha i spo-sobnošću regeneracije iz panja.

Šuma jele i crnoga graba rasprostranjena je moza-ično i na malim površinama na nižem jugozapadnom dijelu primorskog gorskog grebena na predjelima Planina, Drivenik i Treskavac te manjem predjelu kod Breza. Najljepše i najveće sastojine nalaze se u predje-lu Kolomajska, a nešto manji po površini, no najočuva-niji dio nalazi se na jugoistočnim obroncima Treskavca iznad Lukova. Prostornim planom Primorsko – goranske županije ti se šumski predjeli predviđeni za zaštitu u ka-tegoriji posebnog prirodnog rezervata. Iako je novijim istraživanjima utvrđeno da jela u njima ne predstavlja posebnu vrstu, područje gdje ona obitava značajan je vegetacijski fenomen kakav ne nalazimo u ostalim dije-lovima Primorsko – goranske županije.

Do tih predjela možete se pješice popeti iz Vinodola nekom od staza i putova koje su Vinodolci u prošlosti usjekli u naoko neprohodnim stijenama ili se dovesti automobilom po uskim šumskim cestama iz Breza, An-tova, Plasa ili Liča.

Cesta koja vodi iz Liča prolazi nedaleko od želje-zničke postaje Drivenik i ulazi u gorsko zaleđe Vinodola,

mediteranske šume šUMe vinodolsKog ZAleđA

dugačku vinodolsku dolinu sa sjeveroistočne strane zatvara visoka stjenovita barijera koja cijeloj dolini daje osebujan i prepoznatljiv izgled. Za stijenama se nastavlja gorovito zaleđe vinodola u kome toplu primorsku klimu zamjenjuje svježina gorskog kotara. Uz rub strmih stijena prostiru se lijepe travnate livade, a za njima šume i neprohodni labirinti oštrih stijena.

probijajući se kroz divlje stjenovito područje prekriveno šumom. Podno Medviđaka od nje se odvaja planinarska staza kojom ćete se lako popeti do vrha i s malo truda doživjeti netaknutu kršku prirodu. Iako nije visok, Med-viđak svojom osebujnom prirodom i lijepim vidikom na Riječki zaljev privlači mnoge planinare. Ime je vjerojatno dobio po medvjedima koji obitavaju u teško prohodnom labirintu šume i krša iz kojeg se uzdiže. Vrh Medviđaka je markantna kamenita piramida vidljiva nadaleko s kopna i mora. Sjeverna strana prekrivena je gustom šumom dok na primorskoj strani na vegetaciju utječu mala visina i to-plina mora pa nema izraziti planinski karakter. Ako tiho hodate, s malo sreće u sumrak na Medviđaku možete susresti medvjeda. Ako ga ne vidite ovdje, još ga imate šanse sresti na nekoj od cesta koje prolaze nepreglednim šumama vinodolskog zaleđa.

Ispod Medviđaka, na samom rubu vinodolske stepe-nice, u predjelima zvanim Zebar i Razomir te pod južnim obroncima Veloga i Malog Tića, nižu se jedna za drugom prekrasne otvorene livade. To su nekadašnji mediteran-sko - montani pašnjaci koji u zadnje vrijeme sve više zarastaju. odlikuju se zanimljivom endemičnom florom u sastavu zajednice s planinskom travom uskolisnom šašikom. Na dva mjesta, uz rub strmih stijena koje se spuštaju prema Triblju, uređena su paragliding skakali-šta. Idealna su za letenje za sve vrste pilota od početnika do naprednih. Ugodan start i dobra sletišta omogućuju opuštajuće letove sa nezaboravnim pogledima na cijeli Vinodol, Crikveničku rivijeru, Krk i Kvarner.

oni koji ne vole letenje zrakom u pogledima mogu uživati na vidikovcima zvanim oči Vinodola. Ima ih šest, a nalaze se uz cestu koja prolazi šumama, proplancima

Piše ■ FotoLara Černicki

prijelaz Mediterana prema planinskoj klimi

Pogled na Vinodol s vrha stjenovite barijere


i livadama iznad Vinodolske doline. Vidikovci su dobili imena po obližnjim predjelima i vrhovima: Mahavica, Pridva, Slipica, Gradina, Sviba i Kuk. Postavljeni su na mjestima od posebne krajobrazne vrijednosti, a na-pravljeni su u skladu s prirodnim okolišem. Nalaze se u neposrednoj blizini ceste pa se do njih možete dovesti automobilom.

U zaleđu Vinodolske doline iznad Bribira pro-teže se prostrano šumovito područje poznato kao Bribirska šuma. U bujnoj i gustoj šumi na visini od se-damsto pedeset do devetsto metara smjestilo se neko-liko lijepih travnatih zaravni Ravno, Lukovo, Maševo i okruglo. Najveća zaravan Ravno dobila je ime po svom ravnom tlu, a najmanja zaravan okruglo nazvana je po svom kružnom obliku. Na Lukovu je po predaji na brijegu stajao grad i pod njim kapela sv. Luke, no njiho-vi tragovi zasad još nisu pronađeni. U predjelu Maševo, u neposrednoj blizini šumske ceste, naziru se tragovi srednjovjekovne kapele Male Gospe. U njoj se održa-vala misa ili maša po kojoj je mjesto dobilo ime.

Nekada su stanovnici Vinodola u Bribirskoj šumi imali svoje pastirske stanove, niske suhozidne kućice prekrivene šindrom. U njima su provodili ljetne mjese-ce, obrađivali zemlju sadeći na poljima krumpir i zelje, kosili travu i napasali stoku za koju ljeti u priobalju nije bilo dovoljno ispaše. Njihovi posjedi protezali su se sve do Ličkog polja i graničili su s mrkopljanskim šu-mama. Čak su i na obroncima Viševice imali njive, polja i livade zvane plane, a najljepša košanica bila je Vojni plan. Kada su na proplancima Bribirske šume procvje-tali prvi mrazovci, vraćali su se Bribirci s natovarenim kolima svojim kućama u Vinodolu. U posljednjih pe-deset godina takav tradicionalni način života posve je napušten. Pašnjaci su zarasli u šikaru i mladu šumu, a njive i oranice obrasla je trava. No Bribirska šuma nije ostala pusta. Nekadašnji ljetni stanovi preuređeni su u kuće za odmor pa ljeti ovamo dolaze mnogi vikendaši, planinari i izletnici iz obližnjih primorskih mjesta željni odmora na svježem planinskom zraku.

Područje Bribirske šume udaljeno je svega pet ki-lometara od Vinodolske stepenice, a leži ispod pla-ninskog masiva Viševice visokog preko 1400 metara. Stoga se na njemu miješaju kontinentalni, planinski i primorski elemenati što se odražava na sastav vegeta-cije šume i travnjaka. Na travnjacima se zajedno nala-ze predstavnici mediteransko – montanih i planinskih pašnjaka kao što su krška zečina, ljubičastomodri ko-trljan te košutnjak. okolne šume pripadaju kontinen-talnoj šumskoj zajednici bukve i jele, a na južnoj strani ponegdje se miješa primorska bukova šuma. oko na-puštenih pastirskih stanova, uz koprivu se može naći i trokutolisna loboda, koja je danas u izumiranju, a nekada je bila tipični predstavnik bujne i raširene ve-getacije uz planinske torove. U udubinama travnjaka, na mjestima koja su se nekada vjerojatno obrađivala, buja osebujna vegetacija u kojoj se miješaju nitrofilne, korovne i ruderalne vrste. Kako bi se sačuvala biološka i krajobrazna raznolikost ovog područja, Prostornim planom Primorsko - goranske županije predviđena je zaštita zaravni okrugo i Maševo u kategoriji značajnog krajobraza.

Od Fužina u Gorskom kotaru do Bribira u Vino-dolu, Bribirskom šumom prolazi uska i zavojita asfal-tna cesta koja prati trasu starog frankopanskog puta između njihovih primorskih i goranskih posjeda. Tako se ovom cestom u Bribirsku šumu možete dovesti i s morske i s kopnene strane. osunčani proplanci puni

Šumska cesta na Viševici

Šuma jele na grebenu Treskavca

Napušteni pastirski stan

Zaravan Okruglo

Pogled s vrha Viševice na Bitoraj


gorskog cvijeća, mnoštvo šumskih cesta, malih pu-teljaka i planinarskih staza izletnicima pružaju razno-like mogućnosti zabave. ovdje se podjednako dobro mogu provesti oni koji su željni fizičkih aktivnosti kao i oni koji se žele samo odmoriti i opustiti u prirodi.

Zbog relativno visoke nadmorske visine u Bribirskoj šumi i za najtoplijih ljetnih dana vlada ugodna svježi-na. U njoj možete do mile volje šetati puteljcima, usput brati maline, jagode i gljive ili se izležavati na livadama i proplancima uživajući u bojama cvijeća, cvrkutu ptica i mirisu šume.

Bribirska šuma je pravi raj za bicikliste. Solidne ma-kadamske ceste koje je šumarija probila za izvlačenje drva kao stvorene su za vožnju brdskim biciklima jer nemaju pretjerano strmih uspona, a sami možete pri-lagoditi duljinu vožnje prema svojim mogućnostima.

omiljeno odredište planinara i izletnika je Vagabun-dina koliba, smještena uz samu cestu, na južnom kraju zaravni Ravno. Poznata je po ugodnoj domaćoj atmos-feri i izvrsnoj ponudi jela i pića. Uz svijetlost svijeća i pucketanje vatre u kaminu, nude se specijaliteti kuće: maneštra ili juha od gljiva, polpeti od kopriva, sir u ulju sa začinskim travama, sirni namaz s medvjeđim lukom, te na kraju kolač od jabuke, zobi i prženih pšeničnih kli-ca. od Vagabundine kolibe na sve strane vode brojne planinarske staze. Pri njihovom izboru pomoći će vam domaćin koji ih je sam osmislio i označio, a možete do-biti i zemljopisnu kartu s ucrtanim stazama, šetnicama i vidikovcima. Ako želite provesti dulje vrijeme u ovom šumskom raju, smještaj ćete naći u nekoj od kuća za odmor, Vagabundinoj kolibi, lovačkom domu “Vepar” ili restoranu “Vera” koji također nude svoje specijalitete.

Najlakši i najjednostavniji usponi od Vagabun-da vode markiranim stazama do obližnjeg Zagrad-skog vrha i Viševice. Zagradski vrh se diže poput tristo metara visokog, prilično pravilnog stožca s visoravni gdje ga okružuju slikovita polja. Ime je dobio po za-gradama (ograđenim parcelama), ljetnim pastirskim stanovima Vinodolaca koji su nekada ovamo dolazili napasati svoju stoku. Sjeverna, osojna strana Zagrad-skog vrha obrasla je bukovom šumom, a primorska, prisojna strana je gola, obrasla mediteransko – monta-nim tipom pašnjaka. Uspon na Zagradski vrh (1187 m) je jednostavan, počinje iza Vagabundine kolibe, preko livade Stankove lazi i Zagradi i traje nešto više od jed-nog sata. S vrha je lijep vidik na niz okolnih polja, Više-vicu, Bitoraj, Učku, otok Krk i Riječki zaljev.

Dvostruko više hodanja iziskuje uspon na vrh Više-vice (1428 m) do kojega prosječnom planinaru treba skoro tri sata. Nakon skretanja s asfaltne na šumsku ce-stu, uspon se nastavlja strmom šumskom vlakom. Pro-ći ćete pokraj izvora Plavuš u kome za kišnog razdoblja ima vode. Ako ga očistite od nanosa lišća i zemlje, na povratku na njemu možete utažiti žeđ. Vrh Viševice je glavica obrasla travom koja znatno nadvisuje okolne vrhove i ubraja se među najslikovitije vidikovce Gor-skog kotara. S njezinih krševitih livada pruža se neza-boravan pogled na sve četiri strane svijeta. osim trav-nate glavice, padine Viševice su prekrivene šumskim plaštom, a bogata i zanimljiva flora odlikuje se nekoli-cinom botaničkih rariteta. Sa susjednim Bitorajem, od kojeg je dijeli šumovita udolina, Viševica tvori zajed-ničku planinsku skupinu. Primorska padina tog masiva strmo se spušta u Ličko polje, a kontinentalna prema Sungeru i Mrkoplju. Unatoč stalnoj sječi, u njegovim bujnim šumama još uvijek se kriju mnogi romantični kutci nedirnute divljine. ■

Livada iznad vinodolske stepenice

Nekadašnji pašnjaci na Zebaru zaraštavaju

Stablo američkoga likvidambra(Liquidambar styraciflua) u jesen


likvidambar (Liquidambar)mala enciklopedija šumarstva

liKvidAMBAr listopAdno drvo

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva, Šumarska enciklopedija

ovo listopadno drveće rasprostranjeno je u zapadnoj i istočnoj Aziji te središnjoj i sjevernoj Americi, a stabla narastu u visinu od 20 do 40 metara .

Maloazijski likvidambar (Liquidambar orientalis)


Rod likvidambar (liquidambar) obuhvaća li-stopadno drveće iz porodice Hamamelidaceae (Altingiaceae), sa četiri vrste iz zapadne i istoč-ne Azije te Središnje i Sjeverne Amerike. Stabla

su visoka 20 – 40 m, a kora siva i poprečno užlijebljena. Listovi su naizmjenično razmješteni, jednostavni, dlano-vito lapoviti. Cvjetovi su jednodomni, muški bez ocvijeća, u glavičastim nakupinama koje oblikuju grozdast cvat; ženski su sa samo jednom sitnom čaškom i dvodijelnom plodnicom te također u glavičastim nakupinama. Plod je tobolac s 1 – 2 okriljene sjemenke, a više plodova obli-kuje odrvenjenu i bodljikavu skupnu glavicu. Izdvajamo za nas dvije važnije vrste: maloazijski likvidambar i američki likvidambar, a navodimo još liquidambar acalycina (središnja i južna Kina) i liquidambar formo-sana (Južna Koreja, sjeverni Tajland, Tajvan, Laos, sjeverni Vijetnam, središnja i južna Kina).

Maloazijski, orijentalni likvidambar (Liquidam-bar orientalis) je drvo iz južnoga dijela Male Azije i sjeverne Sirije, koje izraste u visinu do 20 m. Listovi su naizmjenično razmješteni, jednostavni, dlanasto razdi-jeljeni, dugi i široki 5 – 7 cm, sa 4 – 7 cm dugom pe-teljkom, uglavnom s 5 (3-7) napiljenih i ušiljenih lapova. Vršni lapovi (1 – 3) su nerijetko trorežnjasti, s gornjim velikim i dva postrana, mala režnja. Urezi su šiljasti te prelaze polovicu plojke. Listovi su s obje strane goli, na licu zeleni do tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni, imaju izraženu dlanasto mrežastu nervaturu, a 5 (3 – 7) žila usmjereno je u vrhove režnjeva. Palistići su srasli u obliku lijevka. Cvjetovi su jednodomni, oprašuju ih pče-le, cvatnja je tijekom svibnja, a sjeme dozrijeva od listo-pada do studenoga.

Staništa u Turskoj i na Rodosu – Na području Tur-ske staništa ovoga drva su poplavne ravnice, močvarna mjesta i doline, u blizini potoka, na nadmorskoj visini do 1800 m, na pješčanim, ilovastim i glinastim tlima. Voli plitka i neutralno kisela tla. Mlade biljke su osjet-

ljive na mraz, a odrasle su posve otporne, no odgova-ra im toplija klima. Raste u polusjenovitim šumama, u jugozapadnome dijelu Turske, no šumske se površine smanjuju zbog sječe stabala u poljoprivredne i druge svrhe. U biološkoj raznolikosti ove države, maloazijski likvidambar, kao endemična vrsta, zauzima značajno mjesto i jedan je od najpoznatijih njenih simbola. Ima ga i na otoku Rodosu u Grčkoj.

Ljekovita svojstva balzama – Zarezivanjem povr-šinskoga dijela kore debla u jesen se dobiva balzam sti-raks (stirax liquidus) koji ima ljekovita svojstva: antibak-terijska, protuupalna i antiseptička. Služi za iskašljavanje, liječenje astme, bronhija, bolesti srca, difterije, kožnih bolesti i dr., kao sredstvo za kađenje (tamjan) jer smola intenzivno miriše, i u kozmetičkoj industriji (sapuni). Na sličan način kao i balzam koriste se plodovi i korijenje.

Američki likvidambar (Liquidambar styraci-flua) je drvo istočnog i jugoistočnoga dijela Sjeverne

Maloazijski likvidambar u jugozapadnome dijelu turske raste u polusjenovitim šumama, na nadmorskoj visini do 1800 m . Kao endemična vrsta zauzima značajno mjesto u biološkoj raznolikosti ove države i jedan je od najpoznatijih njenih simbola.

Plodovi u kuglastim i bodljikavim glavicama

Američki (gore) i maloazijski likvidambar (dolje)

(izbojci, pupovi, listovi, cvjetovi, plodovi, sjemenke)


Amerike koje naraste u visinu do 40 m. Krošnja je uska i čunjasta, razgranata, na osami okruglasta, deblo je ravno, promjera do 1 m, sa sivkastosmeđom i duboko uzdužno izbrazdanom korom, čak i na mladim grana-ma. Korijenje je plitko i široko razgranato. Izbojci su narančastosmeđe boje, goli, sjajni, pokriveni krupnim, svjetlijim lenticelama, a starije su grančice plutaste. Pu-povi su spiralno razmješteni, jajastog oblika, ušiljeni, s mnoštvom crvenkastosmeđih ili žućkastosmeđih lju-skica. Vršni je pup veći od postranih, dužine do 1 cm, a postrani su pupovi otklonjeni od izbojka. Listovi su jednostavni, naizmjenično razmješteni, 10 – 17 cm dugi i široki, s 5 – 7 duguljasto trokutastih režnjeva šiljastoga

Zarezivanjem površinskoga dijela kore debla u jesen, dobiva se balzam stiraks (stirax liquidus) koji ima ljekovita svojstva, a služi i kao sredstvo za kađenje (tamjan) i u kozmetičkoj industriji (sapuni).

Liquidambar acalycina

Kora debla

vrha, sa 6 – 14 cm dugom i tankom peteljkom. osnova je široko klinasta, odrezana ili srcasta, a urezi su tupi do zaobljeni.

Raskošne boje jesenskih listova – Listovi su odoz-go tamnozeleni, goli, sjajni, odozdo zeleni, žljezdasto napiljenoga ruba, uzduž žila dlakavi, sa čupercima dlačica u pazušcima 5 – 7 žila, koje se pružaju prema vrhovima režnjeva. Tijekom jeseni su listovi posebice dekorativni, grimiznocrveni, sa žutom, zelenom i če-sto neznatno ljubičastom nijansom. Boja im se počinje mijenjati od vrha (purpurnocrveni) prema dnu krošnje,

Kao nizinsko drvo američki likvidambar je vrlo prilagodljiva vrsta, najbolje raste na aluvijalnom tlu poplavnih područja, u šumama je pomiješan s drugim vrstama, no tvori i čiste sastojine.

gdje poprimaju svjetlije crvene i žute nijanse. Palistići su kopljastog oblika, dugi 8-10 mm, brzo otpadaju. Li-stovi i drvo imaju ugodan aromatičan miris. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni, neugledni, bezlatični. I muš-ki i ženski su skupljeni u glavičastim cvatovima, a više njih zajedno oblikuju uspravne klasove. Cvatnja je prije listanja. Plodovi su drvenasti tobolci, s jednom do dvije krilaste sjemenke, a više njih skupljeno je u kuglastim i bodljikavim te oko 3 cm velikim glavicama, na dugim stapkama. Zimi vise postrano na izbojcima, opadaju u proljeće, a sjemenke iz njih ispadaju tijekom zime.

Među najljepšim listačama – Američki likvidambar kao nizinsko drvo je vrlo prilagodljiva vrsta, najbolje raste na aluvijalnom tlu poplavnih područja, na svježim, močvar-nim, riječnim terenima. U šumama je pomiješan s drugim vrstama, no tvori i čiste sastojine u kojima ponik stradava od mraza. U prirodnom okružju dobro se razmnožava sje-menom te izdancima iz panja, a izrazito brzo raste u mlađoj dobi. Zbog svoje dekorativnosti nerijetko se u svijetu, pa i u Hrvatskoj, uzgaja u parkovima i nasadima u skupinama i dr-

Liquidambar formosana


događaji jeseni U liCi

gospićki šumari predstavili svoj rad

Piše ■ FotoMarija Glavaš

svake se godine u srcu like, točnije u njezinu glavnome gradu gospiću održava manifestacija „jesen u lici“. ove je godine održana 01. – 02. listopada. tu su brojni domaći proizvođači predstavili svoje rukotvorine, a Hrvatske šume zauzele su oveći prostor na sajmu.

Zbog svoje dekorativnosti i neobično lijepih boja jesenskih listova, američki likvidambar često se u svijetu, pa i u Hrvatskoj, uzgaja u parkovima i nasadima, a jedna je od najljepših listača.

voredima te kao samostojeće stablo. Slovi kao jedna od najljepših listača, krošnja mu se može oblikovati oreziva-njem, a dobro podnosi smog i niske temperature. Pozna-ta je forma ‘silver King’ sa žućkastobijelo obrubljenim listovima. Dobro ga je saditi na sunčanom položaju, na dubokom, vlažnom i naplavnome području.

Cijenjeno drvo – zamjena za orahovinu – Iz drva ove listače također se dobiva balzam (Ambra liquida), no u manjoj mjeri. Iz oljuštene, skuhane te istiještene kore dobiva se uljevita, žitka i mirisava smola storač, koja služi za gume za žvakanje, pripremanje različitih lijekova (išijas, slabost živaca i dr.) te kao sredstvo u in-dustriji mirisa. Drvo je vrlo cijenjeno, a kao zamjena za orahovo koristi se za furnir, jeftinije pokućstvo, sandu-ke, kutije, košare. od njega se izrađuju rudničko drvo i željeznički pragovi te proizvodi papir. ■

drvo je vrlo cijenjeno, a kao zamjena za orahovo koristi se za furnir, jeftinije pokućstvo, sanduke, kutije i košare. od njega se izrađuju rudničko drvo i željeznički pragovi te proizvodi papir.

Liquidambar styraciflua ’Silver King’

Posjetitelji su sve što ih zanima mogli doznati na štandu Hrvatskih šuma, pored kojega je, ispod nadstrešnice, bila postavljena izlož-ba fotografija „Šuma okom šumara“, pa su

Gospićani mogli uživati u istim prirodnim motivima kao i Njujorčani u zgradi UN-a, početkom godine. Na vanjskome zidu nadstrešnice dobro se isticao natpis: „2011. godina – Međunarodna godina šuma“ i osvje-štavao prolaznike o važnosti očuvanja šuma u cijelo-me svijetu.

Lika je kraj prebornih šuma, pa su ovaj puta na izložbenome prostoru prevladavale sadnice crno-gorice. Bilo je tu šumskih sadnica: obične smreke, jele, običnoga i crnoga bora, obične bukve, graba pa hortikulturnih sadnica: raznih vrsta tuja, borovica, crvene bukve, javora, breze i dr. Brojni posjetitelji iz raznih krajeva Hrvatske, ali i BiH, mogli su tako na licu mjesta naučiti nešto o vrstama koje koristimo za po-šumljavanje i ponešto o našoj rasadničarskoj djelat-nosti. Da bi sve bilo u stilu, tlo su ukrašavali razastrti češeri, postavljena je bila velika, slamnata skulptura jelena, predstavljen je i vrtni, drveni namještaj koji proizvodi UŠP Požega.

ovom je prigodom HŠD, ogranak Gospić, ugostilo članove ogranaka Bjelovar, Nova Gradiška i Split. Za ispunjen program i domaću atmosferu pobrinula se Mandica Dasović, predsjednica HŠD-a – ogranka Gos-pić. Gosti su najprije posjetili GJ „Medačke plantaže„ gdje su sađene kulture gotovo isključivo crnogorice, zatim najmlađu pivovaru u državi – „Ličanku„ u Do-njem Pazarištu, te nedaleko od nje „Lidden Tree„ ranč

Šumari na sajmu


– primjer prirodnog načina života. Nakon toga su vi-djeli MC „Nikola Tesla„ u Smiljanu, špilju Samograd koja je jedna od šest u sklopu „Pećinskoga parka Gra-bovača„ koji spada u zaštićeni krajobraz i čini jednu četvrtinu od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u domovini, a posjet su završili u pitores-knome selu Sincu „prošaranom„ rijekom Gackom.

Vjerujemo će i ujesen 2012. godine UŠP Gospić znati ovako dobro uprizoriti koliko je bogatstvo na-ših šuma. ■

1 Štand Hrvatskih šuma3 Posjetitelji razgledaju

izložbu2 Izložbeni prostor

1

2

3

istrA U liCi

šumari ne zaboravljaju poginule suborce

Ovih je dana dvadesetak članova Udruge veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma iz Buzeta obišlo dijelove ličke bojiš-nice. U ime braniteljske podružnice UVDR-

a Hrvatskih šuma Gospić goste je primio predsjednik Darko Pavelić koji je suborcima iz Buzeta govorio o najtežim bitkama vođenim u ovom dijelu Hrvatske, kao i o ukupnoj situaciji i okruženju u kakvom se Gos-pić nalazio u Domovinskom ratu. Pavelić se ujedno zahvalio kolegama i nekadašnjim suborcima što ne zaboravljaju važne stranice iz knjige hrvatske povi-jesti. Predvođeni predsjednikom UVDR-a podružnice Buzet Marijanom Kolićem gosti i domaćini najprije su zapalili svijeće i poklonili se žrtvama dvojice djelat-nika Hrvatskih šuma Vinku Krznariću i Nenadu Ron-čeviću, dragovoljcima Domovinskog rata poginulim 1991. godine čija je spomen-ploča prošloga mjeseca postavljena ispred Uprave Hrvatskih šuma u Gospi-ću. Komemoracija je potom upriličena kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata u središtu Gospića. Druženje je potom nastavljeno obilaskom dijelova nekadašnje bojišnice u čijoj su obrani sudjelovali mnogi dragovoljci Hrvat-skih šuma iz Buzeta. ■

Piše: Darko PavelićFoto: LO-šumari

UVDR-a Buzet

branitelji

Dio Velikoga trga


sibiu, grad koji živi noćuputopis rUMUnjsKA

s oko 160 tisuća žitelja, sibiu (Hermannstadt) u središnjoj rumunjskoj pokrajini transilvaniji spada među 15 najvećih gradova rumunjske. osnovali su ga saksonci krajem 12. stoljeća, a stoljetni njemački utjecaj prisutan je i danas. turisti su ga već otkrili, a nedavno (u kolovozu) je u njemu boravila i grupa hrvatskih šumara.

Piše ■ FotoMiroslav Mrkobrad

Kad biste se u ponoć, nekim čudom (spušteni padobranom!) našli u glavnoj ulici rumunjsko-ga grada Sibiu-a, „Nicolae Balcescu“, ni po čemu, osim naravno po natpisima, ne biste pogodili

gdje se nalazite, a ponajmanje da ste negdje u Rumunj-skoj! Kafić do kafića, pa restoran ili pečenjarnica, pa opet red kafića! onda pub, noćni klub u kojem nitko nikoga ne pita za godine, a svi zajedno pjevaju i plešu u ritmu rocka. I nigdje mjesta, sve puno ljudi, pretežno mlađe dobi, kao da nije duboka noć, nego uvijek prometno dopodne. A šetača toliko da se jedva probijate kroz masu. Ako neki grad živi noću na ulici, ako vam noć nije za spavanje nego za provod, onda ste ovdje dobrodošli.

Iznenađena je tako ostala i grupica hrvatskih šumara koja se ovoga ljeta, krajem kolovoza, našla u ovome gra-du u središnjoj Rumunjskoj, u nadaleko poznatoj pokra-jini Transilvaniji, domovini (izmišljenoga) grofa Drakule, lika čije se pojedine karakterne osobine pripisuju vlaškom knezu Vladu III. Tepešu iz 15. stoljeća.

Smješten na glavnoj prometnici od sjevera prema jugu (Brašovu), među južnim Transilvanijskim planinama, Sibiu danas, kao uostalom i cijela zemlja, otvara vrata naj-novijoj i najpropulzivnijoj djelatnosti, turizmu. Zadržavši duh i dah davnih vremena o kojima svjedoče stare utvrde, mostovi, tornjevi i obrambeni zidovi staroga grada, Sibiu nudi i ono što današnji osvajači, moderni nomadi, traže: kulturne sadržaje te posebno gastronomske užitke Ro-manske kuhinje.

Za vrijeme našeg boravka na golemom je glavnom trgu (u petak) počinjao trodnevni Nacionalni festival na-rodnih običaja, „Medieval Festivalul“, koji je podsjećao na povijest grada, običaje, narodne nošnje. Na pozornici su pjevači i svirači bili odjeveni u odjeću iz ranoga srednjega vijeka, instrumenti također iz toga vremena, a govorilo se

i pjevalo na – njemačkom! Nije čudno, jer svagdje ćete u gradu, na prigodnim suvenirima ali i u prospektima pro-naći da se Sibiu povijesno zove i – Hermannstadt. To pak upućuje na dugu i nezaobilaznu prisutnost njemačkog življa u gradu.

Naselje na današnjem mjestu osnovali su nje-mački doseljenici (Saksonci) krajem 12. stoljeća. Prvi put se pod imenom Cibinium ili Cibiniensis spominje 1191., a od 1223. poznato je i pod imenom Hermannstadt. Br-zom razvoju naselja poticaj je dala Zlatna bula ugarskoga kralja Andrije II. iz 1224., koja je stanovnicima garantirala različite administrativne, ekonomske i druge privilegije, omogućila razvoj različitih obrta i trgovine, a građene su i obrambene zidine (sadašnji Mali trg ili Piata Mica). No skora invazija Tatara (1241.) pokazala je da je obrambeni sustav ranjiv pa se prišlo izgradnji novoga zida s 12 kula i s otvorima na mjestu današnjeg Velikog trga (Piata Mare).

Slijede godine i stoljeća razvoja, bitaka, razaranja, po-novnog podizanja grada, od prvog napada Turaka 1432.

Mali trg


(i pobjede kralja Iana de Hunedoara 1442. kada je razorio vojsku Mazid bega za vrijeme opsade grada), preko osva-janja grada transilvanijskog kneza Ioona Zapoyle nakon duge opsade, 1536. godine, do dolaska Habsburgovaca (1551.) Kraj 16. stoljeća donosi stabilnost grada. Transilva-nija s glavnim gradom Sibiuom postaje dijelom Habsbur-ške monarhije, uspostavlja se poštanska linija Beč-Sibiu (1745.). To je vrijeme novih arhitektonskih rješenja i podi-zanja znamenitih zgrada (Jezuitska crkva, danas Katolič-ka), dvorac Brukenthal (danas muzej, najpoznatija barokna građevina u gradu). U Sibiu je izgrađena prva škola i prva ljekarna u Ugarskoj i prvo kazalište u Rumunjskoj. ovdje je tiskana prva knjiga na rumunjskom jeziku, izdan prvi kalendar, otvorena prva knjižara. obrazovanje ima dugu tradiciju, poznato je da je prva škola bila otvorena 1380.godine.

Zanimljiva je i novija povijest ovoga grada, upravo zbog pretežno njemačkog sastava stanovništva koje je či-nilo većinu sve do 1941. Nakon Prvog svjetskog rata Tran-silvanija postaje dio Rumunjske te počinje iseljavanje Nije-maca, a prava velika deportacija dogodila se 1945. godine, te druga, zbog ekonomskih razloga, 1990., tako da Nijemci danas čine tek dva posto stanovništva.

S oko 160 tisuća stanovnika, Sibiu danas spada među 15 najvećih rumunjskih gradova. Podsjećajući na gotovo netaknutu arhitekturu, okružen starim zidinama, grad na rijeci Cibin priziva neka davno prošla vremena. Kroz dugo razdoblje izvrsno su ostale očuvane dvije po-vijesne jezgre; Stari (gornji) Novi (donji) grad, a tri gradska trga, Piata Mare kao najveći, Piata Mica, manji, te najstariji, Piata Huet, središnja su mjesta koja ne propuštaju obići sve brojniji turisti među kojima dominiraju, kaže nam taksist s kojim obilazimo grad, Nijemci. Trgovi su međusobno povezani kamenom popločanim uličicama, ali i uskim tu-nelima. Na glavnom i najvećem trgu koji je kroz povijest mijenjao imena ovisno o političkim događajima i vlada-rima (Grosser Platz, Trg cara Ferdinanda, Trg Republike), među renesansnim zgradama, ali i onima iz kasnijega raz-doblja, dominira već spomenuta Brukenthal palača. Trg je bar dvostruko veći od zagrebačkog Jelačićevog, na njemu se održavaju sve glavne manifestacije, a za vrijeme takvih događanja prepun je montažnih drvenih kućica u kojima brojni obrtnici svih vrsta i trgovci nude sve i svašta. Ipak, najviše je povijesnih simbola na Malom trgu gdje se uz po-vijesne obrambene zidine i tornjeve nalaze Jezuitska, sada Katolička crkva, povijesni most, Kuća umjetnosti. Poznata u povijesti (1370.!) kao Mesarov dvor gdje su se sastajali trgovci krznima, kasnije i skladište za žitarice, zgrada je tije-

kom povijesti nadograđena te postala katnicom. U njoj je umjetnička galerija, a oko nje, stalno se nešto događa. Tako smo i mi pod njezinim velikim bijelom lukovima imali priliku vidjeti mlade umjetnike iz cijele zemlje kako ručno izrađuju različite predmete.

Za Sibiu je vezano više značajnih povijesnih ličnosti, prije svih Samuel von Brukenthal (1721. – 1803.), baron, guvernator grada, izgradio zgradu koja je bila prvi muzej u ovom dijelu Europe; filozof humanist Nicolaus olahaus (1493. – 1568.) rođen je u Sibiu; Andrei Saguna (1809.-1873.), reformator, sudionik u revoluciji 1848.

U jednoj od nekoliko picerija na Malom trgu, koje su bile pune i poslije ponoći i očito su kultna mjesta za izla-ske, pivo košta jedan euro, koliko je otprilike i u ostalim ka-fićima. U jednoj od pečenjarnica koje su se ugurale među prevladavajuće kafiće u glavnoj ulici probao sam i domaći specijalitet, nešto slično kebabu, koji domaćini zovu sor-ma ili slično. Pečeni narezani komadići mesa s mnoštvom dodataka od povrća (čak i komadićem kiselog kupusa!) potpuno su umotani u tijesto, kao sarma!, no znatno većih dimenzija, tako da je porciju, koja se može i nositi i jesti putem, teško savladati, ako baš niste gladuš! Ukusno je, i košta oko 1,5 eura. Taksi od središta grada do hotela (4,5 km), poslije ponoći, stoji između 2 i 2,5 eura, eventualno 3, ako je promet gust (vozili smo se trojica).

Za šumare će biti zanimljivo da je u Sibiuu sjedište Direkcije Dumbrava, jedne od 26 šumskih direkcija (upra-va) Rumunjskih državnih šuma. No s područja koje pokri-va ova direkcija nestalo je čak 70% nekadašnjeg šumskog bogatstva koje je zamijenjeno poljoprivrednim kulturama, pašnjacima i stepskom vegetacijom. U šumama koje su se zadržale u obližnjim planinskim predjelima te nešto u nizi-ni, prevladavaju hrast, bukva i grab. A samo četiri kilome-tra od centra grada nalazi se i sjedište Nacionalnog parka Dumbrava, površine 960 ha i omiljenog izletišta građana Sibiua. Uz šumske vrste (hrast, brijest, obični javor) tu je i preko 100 vrsta različitoga cvijeća. U Parku je i jedan rari-tetni primjerak hrasta starog preko 400. godina!

Ako turiste očekuje zaista iznenađujući dnevni, a posebno noćni ritam grada, onda neke druge „sitnice“ još više iznenađuju! Ti isti turisti tako će u gradu neke stvari pronaći jako teško ili nikako. Na primjer, teško je naći neku prodavaonicu tekstilne robe koja nudi recimo majice s motivima Sibiua! Kad sam i jednu pronašao, uz pomoć ko-lege koji je već bio u njoj, izbor je bio više nego oskudan. Nema kioska na ulici u kojima se prodaju novine i neki pri-ručni suveniri! ■

Gradska vijećnica Mladi umjetnici na djelu

Grad živi noću

Uvijek živo: glavna ulica Nicolae Balcescu

Europski grad kulture 2007. godineDa se radi o povijesnom, kulturnom i arhitektonski važnom središtu Rumunjske svjedoči i podatak da je Sibiu 2007. bio proglašen europskim gradom kulture! Pod sloganom „Grad kulture, grad obrazovanja“, Sibiu je pokazao cijelom kontinentu da je dosegao europske standarde i postao turistička top destinacija.


Ulazak u europsku uniju nije cilj, nego sredstvo!

konferencija rAdničKA prAvA U eUropsKoj UnijiPiše: Vedrana BenšakFoto: Goran Vincenc

U suradnji sa Zakladom friedricha eberta i u organizaciji saveza samostalnih sindikata Hrvatske, u Zagrebu je održana konferencija na temu: „Hrvatska u eU: što radnici dobivaju a što gube?“.

Kako se vrijeme pristupanja Europskoj uniji sve više bliži, rasprave ovakvog tipa su i više nego potrebne, kako bi se građanstvo moglo informirati o prednostima i nedostatcima

ulaska u Europsku uniju. Konferenciji su, osim pred-sjednika Ive Josipovića nazočili i drugi važni gosti iz Vlade, sindikata i nevladinih udruga. Sindikat inženje-ra i tehničara šumarstva (SITŠ) također je sudjelovao u raspravama.

Predsjednik Josipović naglasio je da je pred Hrvat-skom važan period te kako se nada da će građani iza-brati europsko okruženje jer to je ispravna odluka. Kao glavne ciljeve navodi smanjenje nezaposlenosti i re- gionalnih razlika. Naglasio je također da ovisi isklju-čivo o nama kako ćemo iskoristiti sredstva koja nam nudi Europska unija, te je pozvao političare da se na-kon izbora svi zajedno uključe i sudjeluju u proeurop-skoj kampanji kako bi se svi građani do-bro i kvalitetno in-formirali i prevladali strah od pristupanja Uniji.

Ulaskom u EU, hr-vatski građani moći će se u ostalim čla-nicama EU zaposliti bez radne dozvole, a i članovi njihovih obitelji moći će uži-vati sve tamošnje socijalne beneficije, rekao je Vladimir Drobnjak, šef prego-varačkog tima za EU.

Andrej Plenko-vić, državni tajnik za europske integracije, istaknuo je kako zakonodav-stvo EU propisuje zakone koji su u interesu radnika, poput duljih godišnjih odmora, bolje zaštite na radu i zdravijeg okruženja, te mogućnosti konkuriranja hr-vatskih radnika na europskom tržištu, koje godišnje zapošljava i do 30 milijuna ljudi. Osim toga, ulazak u EU poboljšat će i međunarodni ugled Hrvatske, što će svakako privući strane investitore.

Osim mogućnosti odlaska hrvatskih radnika na rad u druge zemlje Europske unije, istovremeno će se i Hr-vatska otvoriti za priljev novih stranih radnika i za to se moramo pripremiti, zaključila je Vesna Pusić, pred-sjednica Nacionalnog odbora za praćenja pregovora s EU.

Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindika-ta Hrvatske naglasila je da su hrvatski sindikati bili i ostali zagovornici Europske unije te da su aktivno su-djelovali u svim procesima do sad. Navodi kako samo

usklađivanje zakona nije dovoljno, trebaju postojati i institucije koje će pratiti poštivanje tih istih. – Ulazak u Europsku uniju nije cilj, nego sredstvo – zaključila je Pezelj.

Kako se usred svih velikih promjena rađaju i stra-hovi, tako se u zadnje vrijeme pojavljuje sve više i više euroskeptika. Razlog tome, profesor Nenad Zakošek sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, nalazi u nedostatku informacija s kojima su građani suočeni. Potrebno je provesti kvalitetnu afirmativnu kampanju i poticati javne rasprave o strahovima koji su prisutni u društvu. Obzirom da je i sam nacrt Ugovora o pristu-panju teško štivo, odredbe iz tog istog treba približiti građanima kako bi ih svi razumjeli. Osim nedostatka informacija, izvori skepticizma su i nepovjerenje pre-ma političkim elitama, nepovjerenje prema Europskoj uniji i pitanje osjećaja nacionalne pripadnosti koji bi

se prema nekima izgubio ulaskom u veliku zajednicu, navela je Jelena Ber-ković iz GONG-a.

Što se tiče poljo-privrede, Hrvatska je dobila značajno veća sredstva od drugih novijih ze-malja članica, no pi-tanje je hoćemo li ih dobro iskoristiti ili podbaciti kao neke zemlje, istaknuo je Miroslav Božić iz Ministarstva poljo-privrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Ono što se dalo zaključiti u ta dva dana koliko je trajala konferencija jest da nema crno-bijelog odgovora o tome što ćemo dobiti, a što izgubiti prilikom pristupanja Europskoj uniji. Članstvo u Europskoj uniji donosi neke pogod-nosti, ali i opasnosti, a konačan rezultat će ovisiti is-ključivo o nama samima. Većina sugovornika se složila da se 1. srpnja 2013. neće ništa dramatično dogoditi, obzirom da je Hrvatska već samim procesom prego-vora prošla kroz mnoge stvari i prilagodbe. Osim toga, Hrvatska se već značajno integrirala u europski eko-nomski prostor, a zakonodavstvo je već danas u veli-koj mjeri usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije. EU dakako nije rješenje svih naših problema, problemi koji se javljaju na razini nacionalne politike tamo će i ostati i na nama je da osmislimo rješenja. Prije samog pristupanja EU i referenduma, sindikati se nadaju da će biti još više ovakvih rasprava i podizanja svijesti ljudi o svim aspektima Europske unije. ■

prof. dr. sc. Ivo Josipović,predsjednik Republike Hrvatske

Andrej Plenković

Detalj s javne rasprave

Piše: Vesna Pleše Foto: Vesna Pleše, Denis Štimac N alazi se u prekrasnom okruženju crnogo-

ričnih šuma Japlenškog vrha ponad Del-nica. S njegove terase (kapaciteta četrde-setak sjedećih mjesta) pruža se predivan

pogled na obližnje planinske vrhunce i na sam grad.Raspolaže sa dvadesetak ležajeva razmještenih

u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, te jednim apartmanom. Svaka soba ima sanitarni čvor te be-žični internet. U posljednje vrijeme objektu je vraćen i nekadašnji prepoznatljiv izgled, zidovi su ukrašeni slikama goranskog akademskog slikara Grge Marja-novića, a cjelokupan prostor krase i izloženi dermo-preparati divljači koja obitava u goranskim šumama. Uređen je i unutarnji interijer, čime je svekoliki do-jam ovog popularnog objekta više nego li odličan. U podrumskim prostorima nalazi se jedna dvorana kapaciteta tridesetak sjedećih mjesta, opremljena i opremom za video projekcije.

– U posljednje vrijeme radilo se intenzivno i na promidžbi objekta. Tiskani su novi jelovnici na više europskih jezika (engleskom, njemačkom i talijan-skom), izrađena je nova web stranica, novi promidž-beni prospekti, svakodnevno se reklamiramo i putem naših lokalnih radio postaja u Primorsko-goranskoj županiji – ističe voditeljica pansiona Tina Fresl, dipl. oec. Možemo reći da je reklamiranje naše ponude urodilo plodom. Povećan je broj gostiju, kako na smještaju tako i u tranzitu, najveće gužve bilježimo vikendima od petka do nedjelje. Rezultati bolje po-sjećenosti vidljivi su i kroz postignute rezultate u radu. U proteklih sedam mjeseci ove godine (a uspo-ređujući podatke za isto razdoblje prošle godine), no-ćenja su povećana za 1,5 posto, potražnja obroka za 1,24 posto te potrošnja pića za 1,07 posto. - U mjese-cu ožujku bilježi se rast usluga prehrane za 34 posto, u travnju za 20 posto te u svibnju za rekordnih 281 posto!, (ovi podatci uspoređeni su s istim razdobljem prošle godine) – govori voditeljica Fresl. ovakve po-kazatelje u poslovanju prati i bolji financijski rezultat, što posebno raduje jer je godinama objekt bilježio financijski negativan trend u poslovanju.

Planova za daljnji uspješan rad ne nedostaje. Tije-kom rujna i listopada planiraju se vikendima plesne večeri uz živu glazbu te klapske večeri uz gostovanje poznatih hrvatskih klapa. Nastavit će se i na aktivno-stima privlačenja gostiju pod nazivom „odmori se, zaslužio si“. Uz povoljnu uslugu polupansiona uklju-čena je i ulaznica za posjet zaštićenim krajolicima Ka-mačnik i Zeleni vir (po izboru posjetitelja) te obilazak

osim gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, Hrvatske šume bave se i nizom drugih djelatnosti. U svom sastavu imaju niz apartmana, odmarališta, lovačkih kuća, te ugostiteljske objekte poput radne jedinice lovački dom delnice (delničke podružnice). pansion lovački dom izgrađen je davne 1947., u 64 godine svog postojanja dokazao se kvalitetnom gastronomskom ponudom i smještajem.


turizamtradicionalno okupljalište šumara i lovaca

lovAčKi doM delniCe

Lovački dom Delnice

Srnjak zaštitni znak Lovačkog doma

Pogled na mali Zoološki vrt

plantaža jagoda i malina uz mogućnosti degustacije domaćih proizvoda (pekmeza, likera i sl). U suradnji s agencijama nude se i sadržaji poput raftinga na rijeci Kupi, obilazak obližnjih izletišta i sl.

Posebno im je drago što je Lovački dom kao svo-ju destinaciju za poslovne sastanke izabrala Udruga kapetana duge plovidbe Hrvatske, a to je ujedno i najbolja reklama objektu i njegovoj ponudi. Nadaju se da će ovu Udrugu slijediti i drugi pa će tako ovaj objekt vremenom svoju ponudu proširiti i nekim vi-dom kongresnog turizma.

Prednost Lovačkog doma i njegove ponude su s jedne strane prirodne ljepote kojih ne nedostaje u okruženju Park šume Japlenški vrh, brojne uređe-ne staze i šetnice te dobro posjećen mali zoološki vrt u neposrednoj blizini objekta. U blizini se nalazi i gradski park s brojnim sportskim objektima poput nogometnog i košarkaškog igrališta, klizališta, tenis igrališta, i sl..

Gostima treba biti stalno na raspolaganju, s njima treba stalno kontaktirati, komunikacija je najbolja garancija za uspjeh na relaciji osoblje – gost, govori Fresl. Komunikacijom saznajemo želje i potrebe, a da su sve zadovoljniji našom uslugom potvrđuju nam i oni sami svojim ponovnim dolascima.

Kvalitetna usluga u ugostiteljstvu, kao po mnogo čemu specifičnoj djelatnosti, može se ostvariti samo stalnim ulaganjima kako u objekte, promidžbu i sl., ali posebno su važna ulaganja u stručni kadar koji je temelj i pokazatelj postignute razine standarda odre-đenog ugostiteljskog objekta. Da bi se kontinuirano nadograđivala kvaliteta usluge, potrebno je da stru-ka ima odriješene ruke u smislu stvaranja organigra-ma (organizacije i rasporeda ljudi) koji će omogućiti podizanje standarda objekta na višu razinu, pa tako i Lovačkog doma Delnice. ■


gostima treba biti stalno na raspolaganju, s njima treba stalno kontaktirati, komunikacija je najbolja garancija za uspjeh na relaciji osoblje – gost, govori fresl.

Restoran

Lijepo uređene sobe


Piše: Vesna Pleše Foto: Dario Majnarić Lov na jelena kruna je rada na uzgoju jelen-

ske divljači tijekom cijele godine - ističe mr. sc. Dario Majnarić, rukovoditelj odjela za lovstvo. ocjenjivanje trofeja prigoda je da se

uz uspješnost rada na uzgoju ove divljači, ocijeni i uspješnost lova na jelensku divljač, pa je to i prava svečanost za lovno osoblje delničke podružnice.

U komercijalnom lovu odstrijeljena su 22 grla mužjaka. Stečene su dvije trofeje u vrijednosti sre-brne medalje i sedam trofeja u vrijednosti brončane medalje, što je dobra trofejna vrijednost za planinska lovišta Gorskog kotara.

Najuspješniji lov na jelena obavljen je na području Šumarije Klana, a najjače grlo (od 207,99 CIC točaka) odstrijeljeno je na području Šumarije Gomirje. U lovu na jelena većim su dijelom bili zastupljeni lovci iz ino-zemstva, poglavito Slovenije i Italije.

Započeo je uspješno i jesenski lov na medvjeda. Tako su prvog vikenda u listopadu odstrijeljena tri medvjeda u vrijednosti zlatne medalje.

– Dosadašnji rezultati pokazatelj su da će se svi planovi na odstrjelu trofejne divljači ispuniti – nagla-šava Majnarić. ■

Završno ocjenjivanje trofeja jelena običnog, poslije obavljenog lova za vrijeme rike u lovištima delničke podružnice Hrvatskih šuma, obavljeno je 10. listopada u lugarnici Kosanovići šumarije gomirje.

lovstvo Uspješan lov na jelena običnog i medvjeda

U lovištiMA delničKe podrUŽniCe

svijet o šumiNajjača trofeja jelena

Trofeje izložene u lugarnici Kosanovići

spasimo šume – putem prirodne genetske otpornosti!

Piše Vedrana Benšak

Autohtone i alohtone patogene vrste, in-sekti i životinje i dalje negativno utječu na šumske ekosustave diljem svijeta. Usporedno s klimatskim promjenama

mijenjanju se i odnosi između domaćina i namet-nika što doprinosi sve većem negativnom učinku mnogih biotičkih agensa. Genetska otpornost koju drveće posjeduje je fundamentalni element za održavanje zdravlja šuma.

Upravljanje genetskom otpornošću samo je jedna od mnogobrojnih mogućnosti za borbu protiv insekata i životinja, a uz to je i jedan od „zelenih“ ili organičkih načina u održivom gospo-darenju šumama. Kako će oštećenje i mortalitet šuma rasti, tako će i primjenjivanje programa ot-pornosti, uključujući uzgoj genetski otpornih je-dinki, postati od vitalnog značenja u održavanju zdravlja šuma.

Prošlo je više od tri desetljeća od posljednje međunarodne radionice na kojoj se raspravljalo o otpornosti drveća na patogene vrste i insekte. od tada do danas došlo je do velikih napretka u istraživanjima, ali pojavile su se i neke nove pro-blematike oko patogena i insekata.

Znanstvenici s iskustvom iz područja geneti-ke, uzgoja drveća, patologije, entomologije, fizi-ologije, evolucijske biologije, šumarstva i drugih srodnih područja, okupili su se kako bi dali svoj doprinos u programima genetske otpornosti po-ticanjem suradnje između znanstvenih i društve-nih zajednica diljem svijeta.

Pod pokroviteljstvom odsjeka za šumarstvo američke Administracije za poljoprivredu i Među-narodne asocijacije šumarskih znanstvenih insti-tucija (IUFRo), u oregonu je od 31. srpnja do 5. kolovoza održana „Četvrta međunarodna radioni-ca o genetici odnosa domaćina i nametnika u šu-marstvu – otpornost stabala na bolesti i insekte“. Radionici se odazvalo 88 sudionika iz 12 zemalja te je održano devedesetak prezentacija.

Raspravljalo se o više vrsta drveća koja su znat-no pod utjecajem patogena i insekata. Razmjena znanja i iskustava na ovakvim razinama svakako će doprinijeti sve većoj uporabi genetske otpor-nosti kao ključne karike održavanja zdravlja šuma u budućnosti. ■

017_DD SERVIS.indd 17 17.6.2011 14:21:00

ladoležom liječimo crijeva i žuč

Ova biljka iz obitelji slakovki poznata je i po ime-nima slak, poponac, slakovina... Po ljekovitosti je poznat od davnina, najviše su ga koristili arapski liječnici u liječenju raznih bolesti, ali

najčešće žuči. Prema pisanju P. A. Matthiolusa: „Ako netko dobije žuljeve od dugog hodanja, neka zdrobi te cvjetove ladoleža i neka namaže noge tim sokom.“

Opis biljke: biljka je penjačica dužine i do pet metara. Korijen joj je razgranat i mesnat, rijetko dublji od 30 cm. Listovi su trouglasti, srcoliki i klinasto savijenog šiljka. Cvje-tovi su zvonoliki, ljevkasti, smješteni na dugim drškama, bijele ili ružičaste boje. Plod je okrugli tobolac. Vrh biljke okreće se oko osi, suprotno od kazaljke na satu, pa se na taj način ovija oko biljke.

Stanište: vlažne šume, šikare, riječne obale, ograde, livade, putovi, vinogradi, nasipi na kojima raste kao korov do 1100 m nadmorske visine. Rasprostranjen je gotovo po čitavom svijetu, od Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Au-stralije i Novog Zelanda.

Cvatnja: od lipnja do rujna, a ponekad već u svibnju.Branje i prerada: upotrebljava se cijela biljka u vrijeme

cvatnje. Duge stabljike izrežu se na 20 cm duge dijelove, vežu se u snopiće i suše zajedno s listovima i cvjetovima na toplom i prozračnom mjestu.

Ljekovite tvari: tanin, šećer, resin, jalapin i razne vr-ste smola...

Ljekovito djelovanje: za liječenje bolesti crijeva kao što su zatvor, začepljenost, nadutost (u narodu su njome liječili razne probleme s probavnim organima, kao sred-stvo za jačanje sekrecije crijeva. A za čišćenje kao purgativ rabili su cijelu biljku pa i njen korijen).

ljekovito bilje

Njome se liječe i bolesti žuči, ženske bolesti, otok nogu, bolesti jetra (otečena, slaba, za regeneraciju sta-nica jetra). Koristi se i u liječenju bolesti slezene, mo-kraćnog mjehura (upalnih stanja, infekcije bakterijama, pojave krvi u mokraći i sl.), bolesti krvnih žila (arteroskle-roza), bolesti krvi (za detoksikaciju ili pročišćavanje krvi u proljeće i jesen), bolesti kože (razne rane i čirevi, žulje-vi, kožne nečistoće), reumu i giht...

Mladi listovi sa stabljikom mogu se koristiti za pripra-vu juha i variva.

Čaj I: jedna jušna žlica usitnjenog bilja prelije se sa 2 dl vode. Poklopi se i pusti se odstajati oko pola sata. Procijedi se i pije po 2 – 3 šalice čaja dnevno.

Čaj II: 50 g korijena ladoleža, 10 g sjemena anisa, 10 g sjemena kima, 10 g metvice, 10 g matičnjaka, 10 g peli-na. ove sastojke treba dobro izmiješati, a uzima se jedna jušna žlica čajne mješavine koja se prelije sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati pola sata te se procijedi. Uzima se jedna do dvije šalice vrućeg čaja prije spavanja.

Tinktura: uzima se 100 g cijele biljke (list i korijen), jedna litra 70 postotnog alkohola ili jake rakije. Bilje se moči u alkoholu ili rakiji 30 dana i procijedi. Uzima se jedna čajna žličica tri puta na dan s malo vode ili čaja. Tinktura se može napraviti i samo od korijena ladoleža, ali tako da se na jednu litru alkohola stavi 200 grama ko-rijena.

osim običnog ladoleža, poznate su i mnoge ukrasne vrste koje krase vrtove i okućnice naših kuća.

Kontraindikacije: osobe sa osjetljivim želucem, gastritisom, čirom na želucu ili bolesnom jetrom ne bi trebale uzimati ladolež niti u jednom obliku. ■

lAdoleŽ (CAlystegiA sepiUM l.)

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Ladolež kao penjačica


flora šUMsKA florA – ZeljAste BiljKe

plućnjak (pulmonaria officinalis)

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

Plućnjak (Pulmonaria officinalis) je trajna zelja-sta biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae), a rasprostranjena je u većem dijelu Europe te istoč-no do srednje i južne Rusije. Ima uspravnu stablji-

ku koja naraste u visinu do 30 cm, a izbije obično već tije-kom ožujka. Podzemna stabljika (podanak, rizom) je koso razgranata i valjkasta. Izdanci su svježe zeleni, pokriveni ra-stresitim krutim i kratkim žljezdastim dlačicama koje strše. Biljka prezimljuje samo u obliku prizemnih listova koji su dugi 4-12 cm, široki 2-5 cm, na peteljkama dugim 5-15 cm, jajasti, oštro ušiljena vrha, na osnovi više ili manje srcasti, cjelovitoga ruba, mutnozelene boje, nerijetko s bjelkastim ili svijetlozelenim točkicama (pjegama). Listovi su na sta-bljici razmješteni naizmjenično, na izrazito kratkim petelj-kama ili su prema vrhu sjedeći, dugi 4-6 cm, široki 1-2 cm, a znatno su manji od prizemnih. Značajka je svih listova da su hrapavo dlakavi i s bjeličastim pjegama.

Raskoš raznobojnih cvjetova – Cvjetovi su ljev-kastog oblika složeni u povijene cvatove (svitke) na vrhu stabljike, kao u jaglaca, te tvore jednostrani paštitac. U početku im je boja ružičastocrvena, a kasnije postaju lju-bičastoplavi i crvenkasti. Vjenčić je dug 13-18 mm, u po-četku je ružičast, zatim prljavo ljubičast, rjeđe jarkocrvene ili bijele boje (forma Alba). Tučak je različite dužine, što je karakteristično za pojavu heterostilije, kada su kod jedne biljne vrste dvojaki cvjetovi – s dugim i kratkim tučkom (znatno iznad i ispod prašnika). Zanimljivo je da u jednom cvatu često nalazimo različito obojene cvjetove. ova traj-nica cvate od ožujka do svibnja, a jedna je od prvih biljaka koja cvate u proljeće. Poslije cvatnje, tijekom ljeta, razviju se veliki prizemni listovi, dugi do 12 cm. Plod je sjajni oraš-ćić, mrke do crne boje.

U brojnim šumskim zajednicama – Plućnjak je endozoohorna (plod jestivog usplođa) i mirmekohor-na biljka (mravi raznose sjeme), vrlo široke ekološke am-plitude, bez osobitoga mirisa i okusa. Raste uglavnom u listopadnim i mješovitim, rjeđe crnogoričnim šumama, na krčevinama, šumskim čistinama, livadama, u vlažnim dolinama, u šikarama, uz grmlje, živice i putove. Dolazi na svježim, hranjivim, pjeskovitim ili slabo ilovastim tlima, od

Cvjetovi ružičastocrvenkaste boje

Dijelovi biljke

Listovi s pjegavim mrljama


ova trajnica iz porodice oštrolista raste uglavnom u listopadnim i mješovitim, rjeđe crnogoričnim šumama. nalazimo je i na šumskim čistinama, krčevinama, livadama, u vlažnim dolinama, šikarama, uz grmlje, živice i putove.

plućnjak je vrlo široke ekološke amplitude, javlja se u većem dijelu europe te istočno do srednje i južne rusije, od nizina do subalpskoga pojasa. nalazimo ga u brojnim šumskim zajednicama reda fagetalia.

nizina do subalpskoga pojasa, a nalazimo ga u brojnim šumskim zajednicama reda Fagetalia.

U sloju prizemnoga rašća – U Hrvatskoj se plućnjak javlja u sloju prizemnoga rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli – Quercetum ro-boris), kao jedna od vrsta koje susrećemo u kitnjakovo – grabovoj šumi na svježijem terenu. U submontanskoj bukovoj šumi s trepavičastim šašem (Carici pilosae – Fagetum sylvaticae) dolazi kao osobito česta vrsta hra-stovo - grabovih i bukovih šuma. U bukovoj šumi s mr-tvom koprivom (Lamio orvale – Fagetum sylvaticae) ističe se pokrovnošću i bujnošću kao vrsta karakteristična za većinu europskih bukovih šuma.

ovoj trajnici u našoj je flori najbliža vrsta Pulmonaria obscura (sin. P.officinalis subsp. obscura), koja se razlikuje po tome što ima uže, mekodlakave, tamnozelene listove koji su bez pjega. Lisna drška je duža od plojke, a cvjetovi su crvenoljubičaste, rijetko bijele boje. Uočavaju se brojni prijelazni oblici i spontani križanci između ovih dviju vrsta.

ova šumska zeljasta biljka jedna je od prvih koja cvate u proljeće, a zanimljivo je da u jednom cvatu često nalazimo različito obojene cvjetove, od ružičastocrvenih do ljubičastoplavih, crvenkastih i bijelih.

U Hrvatskoj raste u sloju prizemnoga rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba, u submontanskoj bukovoj šumi s trepavičastim šašem, u bukovoj šumi s mrtvom koprivom i dr.

Biljka je u pučkoj medicini poznata, tražena i korištena kao narodni lijek protiv plućnih i drugih bolesti. U kulinarstvu se u pojedinim zemljama koristi kao povrće za pripremu variva ili salate.

Raskošni ljubičastoplavi cvjetovi

Pulmonaria officinalis (forma Alba) – bijeli cvjetovi

Pulmonaria obscura


fauna

supovi lete svadbeni letBjeloglavi sup. Vladar visina, vladar vremena, živo-

ta i smrti. Ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta (Ae-gypiinae).

Jedna je od najvećih prirodnih vrijednosti otoka Cresa, pa i Hrvatske. Neki narodi ga već tisućljećima smatraju sve-tom pticom ili simbolom. Egipćani, Arkađani, Asirci, Babi-lonci i Rimljani smatrali su ga svetim simbolom, a u Tibetu se i do danas održao običaj nebeskog pogreba, odnosno davanja komada pokojnikova tijela supovima koji ga pre-nose u druge svjetove.

Bjeloglavi sup rasprostranjen je u Maroku, Alžiru, Špa-njolskoj (8 100 parova), Švicarskoj, Francuskoj, Njemač-koj, Austriji, na Sardiniji, u Crnoj Gori, Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Iraka do Irana, Arapskog poluotoka, Indije i središnje Azije. Više tisuća su-pova, naročito mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu preliječući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Se-negala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.

Početkom 20. stoljeća, bjeloglavi supovi bili su raspro-stranjeni u velikom broju na području cijelog teritorija današnje Republike Hrvatske (Istra, Slavonija, čitava Dal-macija, veliki broj otoka, pa čak i na sjeverozapadu Hrvat-ske iznad Varaždina). Početkom 21. stoljeća ova ugrožena i zakonom zaštićena vrsta ptica živi jedino na području Kvarnera, a najviše ih ima na otoku Cresu (oko 250 jedinki), gdje se nalaze i dva ornitološka rezervata, sjeverni „Kruna“ i južni „Podokladi“. U mjestu Beli na Cresu, od 1993. godine aktivno djeluje istraživačko edukacijski centar za zaštitu prirode pod nazivom Eko-centar Caput Insulae-Beli, što je latinski naziv za Beli koji se koristio u rimsko doba, a znači

BjeloglAvi sUp (gyps fUlvUs)

Poznata u pučkoj medicini – Biljka je u pučkoj me-dicini poznata, tražena i korištena kao narodni lijek protiv plućnih bolesti. otuda i narodni te latinski naziv (lat. pul-monaria – pluća op.a), a bijele točkice na listovima podsje-ćaju na pluća. Medicinsko ime joj je Pulmonarie herba – maculosae. Za liječenje pluća poznata srednjovjekovna proročica, sveta Hildegarda, preporučuje biljku kuhati u vinu. Svježi sok istisnut iz listova ili cijele biljke upotreblja-va se za jačanje i obnavljanje snage, a plućnjak je sastavni dio svih čajeva i sirupa za bolesti pluća kod mlađih i starijih osoba. osim toga, u zapadnoj pučkoj medicini rabi se kod liječenja krvi, krvarenja, bolesti mjehura, bronhitisa, kašlja, proljeva, groznice, hemoroida, hrapavoga grla, promuklo-sti, prehlade, kod pomanjkanja vitamina C i dr., a izaziva znojenje. Tijekom ožujka, travnja, svibnja i lipnja biljka se bere u cvatu, bez korijena ili se beru samo listovi. Njene djelotvorne tvari su silicijevo - kremična kiselina, smola, tanin, guma, eterično ulje, željezo, vitamin C te mineralne soli kalcija i kalija. Zanimljivo je da se pjevačima, i drugim osobama koje koriste glas, protiv promuklosti preporu-ča čajna mješavina od jednakih dijelova plućnjaka, lista i cvijeta bijelog sljeza i trputca, zaslađena medom.

Za pripremu variva i salata – U Njemačkoj i En-gleskoj plućnjak se koristi u kulinarstvu u obliku variva ili salate, a kao povrće se mogu poslužiti samo potpuno mla-di listovi, ubrani tijekom ožujka. od potonjih se kuhanjem može pripremiti ukusno varivo. Mladi listovi sadrže svega 10-30 mg % vitamina C, oko 10 mg % karotina, trijeslovine i silikata te podosta sluzi. Treba napomenuti kako prizemni listovi nisu upotrebljivi za jelo. ■

Među listincem u šumskoj sastojini

Piše: Mirna FrntićFoto: Arhiva

U vrijeme parenja započinje tzv. vrijeme snubljenja, kada zaljubljeni supovi većinu dana provode u svadbennim letovima. na Cresu to razdoblje počinje u listopadu, ptice lete jedna iznad druge ili jedna pored druge „krilo uz krilo“. Ako nema dovoljno hrane prije početka svadbenih letova neće se u toj godini ni gnijezditi. pare se u gnijezdu ili u njegovoj blizini, nježni su partneri i cijeli život si ostaju vjerni.


glava otoka. Centar je registriran kao nevladina, neprofitna udruga, a temeljna mu je djelatnost integralna zaštita bje-loglavih supova - jedne od najugroženijih vrsta ptica u Eu-ropi, kojima u našoj zemlji prijeti izumiranje. Zaštitu supo-va centar provodi kroz holistički pristup u zaštiti prirodnog i kulturno – povijesnog nasljeđa otoka Cresa. Udruga ima posebnu ulogu u spašavanju mladih supova koji padnu u more ili se pronađu bolesni ili ranjeni. Iza zgrade ECCIB-a podignuto je oporavilište za bjeloglave supove, u kojem se ozlijeđeni supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu.

Manji broj jedinki živi na Krku, Prviću, Plavniku i Rabu. Godine 1969. na Krku je osnovan prvi ornitološki rezervat na svijetu, radi zaštite gnjezdilišta bjeloglavih su-pova. ornitološki rezervat također postoji i na susjednom otoku Prviću. U Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živjela manja kolonija bjeloglavih supova, koji su, nažalost, otrovani prilikom trovanja vukova.

Bjeloglavi supovi žive u kolonijama, što znači da se gnijezde, traže hranu i odmaraju zajedno. Broj ptica u ko-loniji je različit od dva, tri ili pet parova, pa do sto i više. Brojimo ih kao parove, jer kad jednom pronađu bračnog partnera s njim ostaju čitav život.

Bjeloglavi supovi dugoživuće su jedinke, život-ni vijek im je 30 do 40 godina, a neki su doživjeli i 60 godi-na. Imaju relativno malu glavu, koju u letu drže spuštenu prema dolje. Duljina jedinke je oko 100 cm, a mogu težiti i do 15 kilograma. Raspon krila im je do 2,80 metara, krila djeluju trokutasto, a kratak rep izgleda kao da je odrezan. Između mužjaka i ženki nema vidljivih vanjskih razlika kao kod ostalih ptica. Razlika je vidljiva jedino između mladih i starih supova jer iz godine u godinu, izgled im se znatno mijenja. Što su stariji perje postaje svjetlije, boja očiju im

se mijenja od crne u mladih do svijetlo žute u stari-jih supova. Kljun također mijenja boju od crne, a

što su stariji postaje sivožut. ogrlica mladih supova je smeđa, rasperjana, a u starijih

gusta, bijela i paperjasta. Brzina letenja iznosi i do 120

km/h, a prilikom potrage za hranom bjeloglavi sup obič-no jedri, bez mahanja krila, brzinom od 40-60 km/h. Pri-padaju pticama grabljivicama, ali skupini strvinara. Hrane se mrtvim plijenom, što znači da ne love i ne ubijaju žive životinje. osnovna su im hrana uginule krupnije divlje ili domaće životinje poput magaraca, konja, goveda, ovaca ili svinja, a hrane se i manjim sisavcima poput zeca. Hra-neći se strvinama zaustavljaju zarazu i sprečavaju stočne epidemije. U trenutcima straha ili velikog uzbuđenja su-povi povraćaju ili legnu na pod i prave se mrtvi. Nemaju osjet mirisa, ali im je vid izvanredno razvijen. S visine od 1 km mogu raspoznati objekt veličine 6,4 cm u promjeru, a kod zajedničke potrage za hranom jedan drugog vide na udaljenosti i do 12 kilometara.

Otočka populacija koja obitava na Cresu (te Krku i Prviću), jedina je u svijetu koja svija gnijezda na oko-mitim liticama tik nad morem – već na 6 do 7 metara iznad morske površine. Gnijezda grade oba roditelja, od suhih grančica, trave i vune, te zelenih listova. Da bi potomku bilo udobno, unutrašnjost oblažu paperjem (mekanim, nježnim unutarnjim perima). Veličina gnijezda je različita, od 60 cm do 1 m u promjeru.

Supovi spolnu zrelost postižu tek sa 5-6 godina, što znači da se prije ne gnijezde i nemaju potomke. U vrijeme parenja započinje tzv. vrijeme snubljenja, kada zaljubljeni supovi većinu dana provode u svadbennim letovima. Na Cresu to razdoblje počinje u listopadu, ptice lete jedna iznad druge ili jedna pored druge „krilo uz krilo“. Ako nema dovoljno hrane prije početka svadbenih letova neće se u toj godini ni gnijezditi. Pare se u gnijezdu ili u njegovoj bli-zini, nježni su partneri i cijeli život si ostaju vjerni.

Ženka godišnje snese samo jedno jaje, zimi, u razdo-blju od prosinca do siječnja.

Jaja su bijele boje, veličine do 10 cm. Na njemu sjede oba roditelja, naizmjence, skoro dva mjeseca. Maleni ptić, kojeg do dobi od tri mjeseca zovemo pilić u gnijezdu, osta-je skoro 4 mjeseca, a to je kod ptica jedan od najduljih pe-rioda odrastanja prije polijetanja. o ptiću brinu oba rodite-lja, hraneći ga tako što progutaju meso i u volji ga prenose do gnijezda, gdje ga u početku izbace izravno u kljun, a kasnije pored ptića. (volja – proširenje jednjaka kod ptica, koje poput vrećice visi na donjoj strani vrata, a služi kao privremeno spremište hrane – op.a.). S tri mjeseca starosti, maleni supovi uz roditelje uče kako zajednički pronalaziti hranu te svladavaju prve probne letove. S puna četiri mje-seca mladi sup spreman je za osamostaljenje, i tada napu-šta koloniju te kreće na lutanje: na sjever preko Slovenije i Italije do Alpa, na jug do Bugarske, Grčke, Izraela i Afrike te na zapad do Francuske i Španjolske, što dokazuju nalazi


naših markiranih ptica. Kad nakon pet godina spolno sa-zrije, sup pronalazi bračnog partnera i zatim se vraća sviti gnijezdo, ponekad upravo na litici na kojoj je rođen.

Ovčarstvo je na otoku Cresu oduvijek bilo temelj života, a i danas je jedan od najvažnijih oblika gospodarstva. Broj ovaca kreće se oko 15-tak tisuća. Tije-kom cijele godine ovce žive na otvorenom, pa je poveća-na prirodna smrtnost ovaca u odnosu na one uzgajane u stajama. S obzirom da ovce ugibaju na različitim mjestima, supovi u potrazi za hranom vrlo ih brzo otkrivaju te hra-neći se strvinama uginulih ovaca čiste kraj. Supovi imaju sposobnost probavljanja raznovrsnih i jako opasnih bak-terija, a da se pri tome ne zaraze. Na taj način ne dolazi do raspadanja tijela na otvorenom, što bi moglo biti izvor ra-znih zaraznih bolesti kao npr. bjesnoće i kolere. Kad ugle-daju strvinu jedu vrlo brzo. Zavrnuti kljun i lopatasti jezik omogućuju im brzo čupanje hrane. Sup odjednom može pojesti najviše do 2 kg mesa, pa tada nekoliko dana ne tre-ba jesti. Bez hrane mogu izdržati i do 14 dana, a preživjeti će i 20 dana, ali tada više nemaju snage za let. od jedne uginule ovce težine oko 15 kg mesa, može se dobro najesti 7 supova, a od iste te ovce može ih preživjeti 30.

S obzirom da iseljavanje stanovništva s otoka Cresa uzrokuje i smanjenje broja ovaca, zbog čega je sve ma-nje hrane za supove, djelatnici eko-centra „Caput Insulae“ otvorili su dva hranilišta (“restorane za supove”). To su mje-sta pogodna za ostavljanje strvina uginulih ovaca i drugih životinja. Također ta mjesta su najpogodnija za znanstve-no praćenje dnevnih i hranidbenih aktivnosti supova.

Od 1990. godine u suradnji s Ornitološkom po-stajom Cres HAZU, djelatnici eko-centra provode prste-novanje i markiranje mladih bjeloglavih supova na otoci-ma Kvarnera s ciljem što boljeg proučavanja i praćenja ove vrste. Supove obilježavaju krilnom markicom te metalnim prstenom s oznakom i brojem. od 2001. godine stavljaju im i zeleni plastični prsten, što je dio velikog međunarod-nog projekta, Eastalpine / Easteuropean Mediterranean Griffon Vulture Working Group (EGVWG). Kako bi mlade supove što lakše mogli pratiti u njihovim lutanjima nakon osamostaljenja pričvršćuju im čak i satelitske odašiljače.

Djelatnici Eko Centra razvili su i program posvajanja kako bi što veći broj ljudi sudjelovao u spašavanju bjelogla-vih supova od izumiranja i osobno doprinio njihovoj zaštiti.

Bjeloglavi sup je posebno zaštićena vrsta pre-ma Zakonu o zaštiti prirode, a njegovo ubijanje, krađa jaja ili mladih i uznemiravanje na gnijezdu krivično je djelo i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu i do 40.000,00 kn. Zabranjeno je čak i držanje preparirane ptice. ■

pod stAriM HrAstoviMA


hrvatsko šumarsko društvo

Obilježavajući Svjetsku godinu šuma 2011. no-vogradiški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je potkraj prve dekade listopada skupljanje žira ispod najvećega hra-

sta lužnjaka u sekundarnoj prašumi Prašnik, na području Šumarije Stara Gradiška (UŠP Nova Gradiška), nedaleko od autoceste Zagreb – Lipovac. Posljednji su to ostatci slavon-ske lužnjakove prašume koja se nekada davno prostirala između Save i Drave, u nizinskome dijelu Panonije. To je još jedina sačuvana šuma starih, u svijetu poznatih slavon-skih hrastika te vrlo zanimljiva za znanstvena istraživanja i proučavanja, ali i za šumarsku praksu. Već 83 godine u Prašniku, na površini oko 53 ha i nadmorskoj visini 96 m, nema čovjekova djelovanja pa ni bilo kakvih šumarskih i drugih zahvata.

Hrastovi orijaši u Kozarčevoj šumi – Na ovoj površini nalazi se približno 1000 golemih lužnjakovih stabala staro-sti između 250 i 300, pa i više godina, prsnoga promjera od 70 do 220 cm, prosječne drvne mase oko 50 m3, a visina pojedinih orijaša prelazi 40 m. U ovome šumskom pre-djelu raste tipična šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum) te šuma lu-žnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae). Rezultat intenzivne zaštite toga specijalnog rezervata šumske ve-getacije očituje se u dobroj prirodnoj obnovi, urodu sje-mena i dobrim strukturnim značajkama mlade sastojine, oblikovane ispod stoljetnih, široko krošnjatih hrastova dobro nam poznate Kozarčeve slavonske šume. Premda je to šuma starija od 300 godina, može se vidjeti obilan i relativno čest urod žira.

Proizvesti najkvalitetnije lužnjakove sadnice – Pre-ma riječima predsjednika novogradiškog ogranka HŠD-a

novogradiški šumari u akciji skupljanja žira u prašumi prašnik

Piše: Ivica TomićFoto: G. Dorić

novogradiški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je skupljanje žira ispod najvećega hrasta lužnjaka u sekundarnoj prašumi prašnik, na području šumarije stara gradiška.

Tijekom skupljanja žira u specijalnome rezervatu

šumske vegetacije “Prašnik”

Cilj je akcije članova novogradiškog ogranka Hšd-a bio da se nakon sjetve žira proizvedu sadnice, vjerojatno najvećeg hrasta lužnjaka u šumama jugoistočne europe, a možda i šire. visina mu je 41,60 m, opseg izmjeren na visini 2 m iznosi 6,70 m, a bruto drvna masa je čak 74 m3.

radi očuvanja vrijednog genetskog materijala, ali i bliske veze s najstarijom lužnjakovom sastojinom, novogradiški će šumari posijati skupljeni žir u rasadniku Cernik, a proizvedene će sadnice poslužiti kao izvorni suvenir iz prašume prašnik.

povijest šumarstvaod KoliBe do stAnA


teški rad goranskih šumskih radnika

U prošlosti u feudalnom i kapitalističkom društvenom uređenju šumovlasnici i poslodavci nastojali su najamnog radnika drvosječu i kirijaša što bolje iskoristiti, odnosno što manje platiti. Unatoč tome radeći u šumi od proljeća do jeseni, snalazili su se kako su znali i umjeli. stanovali su u improviziranim nastambama i skloništima (kolibama i brvnarama) hraneći se onim što su si donijeli od kuće. radili su bez radnog staža, mogućnosti stjecanja mirovine, bez radne i zdravstvene zaštite.

Piše: Vesna PlešeFoto: Boris Pleše Poslije II. svjetskog rata, u jeku obnove indu-

strijalizacije zemlje, položaj šumskih radnika i dalje nije bio nimalo lak. Sječe su bile vrlo op-sežne, a potrebe za šumskim radnicima velike.

Iako su stanovali još uvijek u šumi, za njih su se počele graditi bolje drvene barake. Na radilištima su se hranili domaćom suhom ili kod kuće pripremljenom hranom. Voda im se dostavljala na radilište uz pomoć konjske zaprege ili drugim prijevoznim sredstvima u vojničkim cisternama ili drvenim bačvama.

oni radnici koji su obavljali sanitarne sječe, živjeli su i lošije. Spavali su pod nadstrešnicama i u kolibama od složenih oblica ili cjepanica i oguljene jelove i smreko-ve kore. Tako bi preživljavali sve do odlaska na drugo radilište.

Za izvršenje godišnjeg plana proizvodnje u prvom kvartalu 1948. hrvatsko šumarstvo trebalo je oko 11800 radnika, radilo ih je oko 7300 radnika (izvor Šumarski list. br. 4 iz 1948.). Da bi se osigurala potrebna radna snaga u šumu su se slali i radnici iz drugih poduzeća i sl.

I u Gorskom kotaru, jednom od najšumovitijih kra-jeva Hrvatske, situacija nije bila nimalo lagana. Uz stal-no zaposlene šumske radnike, u šumu su povremeno mobilizirani obrtnici i namještenici iz drugih poduzeća. Proglašavane su i udarničke radne nedjelje, a 1. svibnja nagrađivani su najbolji radnici. I žene su radile lakše šumske poslove (gulile koru s drva, a u nekim mjestima, poput Crnog luga, iznosile i cjepanice iz šume).

U pomoć su u Gorski kotar stizale i radne brigade iz drugih dijelova zemlje: Slavonije, Zagorja, Međimurja, Banije, Bosne pa čak i Vojvodine. Za te radnike bile su izgrađene drvene barake te organizirana i prehrana. Domaćim radnicima život je bio mnogo teži, jer su do posla pješačili i 2o km.

Radni uvjeti su vremenom bivali sve bolji. Tako je Vlada NRH uredbom od 1. svibnja 1948. uvela i službe radničkog snabdijevanja, dok je dio radnika imao rije-šeno snabdijevanje preko skladišta šumarija. Po težini rada šumski radnici svrstavani su u kategoriju do ruda-ra, zbog čega su i dobivali posebne, tzv. RŠ karte (garan-

Marija Bošnjaka, dipl. ing. šum., cilj akcije skupljanja žira u prašumi Prašnik bio je da se nakon sjetve proizvedu sadni-ce spomenutog gorostasnoga stabla, vjerojatno najvećeg hrasta lužnjaka u šumama jugoistočne Europe, a možda i šire. Visina mu je 41,60 m, opseg izmjeren na visini 2 m iznosi 6,70 m, a bruto drvna masa je čak 74 m3.

Onemogućen rast hrastovoga pomlatka – Kako je ovaj šumski predjel proglašen specijalnim rezervatom šumske vegetacije još daleke 1929. godine, od tada se u njemu ne gospodari. U vrijeme proglašenja zaštite ova je sastojina bila u fazi prirodne obnove, a s vremenom se u nuzgrednoj etaži u vrlo gustom sklopu ponovno pojavio obični grab koji ne dozvoljava prodor svjetla na tlo. Hra-

Orijaško stablo hrasta lužnjaka privlači pozornost

stov pomladak više se ne može normalno razvijati te na-kon nekoliko godina odumire - naglašava M. Bošnjak te dodaje kako bi ova pojava moglo dovesti do toga da na ovome mjestu lužnjak potpuno odumre, a iza njega osta-ne čista grabova sastojina. Danas se uočava izrazito suše-nje starih stabala, djelomično zbog klimatskih promjena i promjena vodnoga režima, a znatnim dijelom i zbog nji-hove starosti.

Sjetvom žira očuvati vrijedan genetski materijal - U cilju očuvanja ovoga vrijednog genetskog materijala, ali i bliske veze s najstarijom sastojinom hrasta lužnjaka, novogradiš-ki će šumari posijati skupljeni žir u rasadniku Cernik te će proizvedene sadnice posaditi na istaknutim mjestima. Sadnice će, kako smo doznali od predsjednika novogra-diškog ogranka HŠD-a, ubuduće poslužiti kao izvorni su-venir iz prašume Prašnik. ■

Goranski sjekači na radilištu


tirano snabdijevanje), kojom im se osiguravala najveća moguća količina hrane. Poboljšali su se i higijenski uvje-ti u radničkim nastambama, gradile su se bolje ožbu-kane i okrečene brvnare, voda se redovito dezinficirala, a radnicima je dodjeljivan sanitetski materijal, radna odjeća i obuća. Radnici koji su prebacivali normu dobi-vali su i više hrane i obuće.

Ručno oruđe za rad (ručna pila, capin, sjekira...)zamjenjuje se prvim motornim pilama koje se u proi-zvodnju uvode 1949. Radilo se o dvoručnim motornim pilama iz Francuske, težine 70 kg, kojima su rukovala trojica radnika, ali i motornim pilama iz Švedske, mar-ke „Danarg“ teške 42-45 kg, kojima su rukovala dvojica radnika. Rad s ovim pilama bio je težak, ali ipak se brže radilo nego li s ručnim alatom i postizale su se veće nor-me. Zbog glomaznosti brzo izlaze iz uporabe te se uvo-de mnogo lakše motorne pile.

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u šu-mama bivše države radilo je oko 55000 šumarskih rad-nika, 8363 lugara, 1015 šumarskih tehničara te 813 inže-njera (izvor Šumarski list, dvobroj 3-4 iz 1957.) Može se reći da je taj broj ljudi, pogotovo stručnog osoblja, bio nedovoljan da obavi sve radne zadatke. Zbog manjka ljudi poduzimane su mjere da bi se stanje u šumarstvu popravilo: (davanjem stipendija, otvaranjem novih šu-marskih škola, organiziranjem raznih tečajeva, poveća-njem plaća i sl.).

Što se tiče proizvodnih radnika u Gorskom kotaru od sredine pedesetih do početaka šezdesetih godina prošlog stoljeća, uvjeti rada znatno im se popravljaju: grade se zidane nastambe, radnici se na rad prevoze kamionima ili odlaze na posao biciklima i mopedima. Na radilišta im se redovito dostavlja voda i svježa hrana. Donose se i prvi pravilnici o zaštiti na radu i osobnim zaštitnim sredstvima.

U rad se uvode jednoručne motorne pile marke sti-hl-blk i stihl-contra. organiziraju se i tečajevi za rad s motornom pilom. Kako su i te motorke teške i do 16 kg, radnici obolijevaju od vibracione bolesti. Nastali pro-blemi nastoje se ukloniti primjenom bolje tehnologije rada i uz pomoć specijaliste medicine rada.

od 1963./1964. šumski radnici u Gorskom kotaru prevoze se na posao i s posla kamionetima, da bi krajem 1968. sve šumarije u Gorskom kotaru imale organiziran prijevoz radnika na posao i s posla.

Vrše se i sistematski pregledi za sve radnike, a kupnjom odmarališta u Malom Lošinju 1964. šumski, ali i ostali radnici odlaze na godišnje odmore u svoje odmaralište. Pomaže im se i na način da im se dodje-ljuju stanovi, a dio sredstava izdvojen je i za gradnju i adaptaciju kuća. Tako je od 1960. do 1976. Šumsko gos-podarstvo Delnice dodijelilo radnicima na korištenje 98 stanova u vrijednosti tadašnjih 13.6 milijuna dinara ili 1,96 milijuna DEM, a od 1965. do 1976. za novogradnje i adaptacije iz raznih fondova dobila su 523 korisnika 17,7 milijuna dinara ili 2,55 milijuna DEM s rokom vra-ćanja od 12 do 20 godina i kamatom od 1 i 1,5 posto (izvor knjiga Gorski kotar).

od 1975. svi radni ljudi zaposleni u goranskom šu-marstvu dobivaju pravo na besplatan topli obrok, a šumski radnici i benificirani radni staž (12 mjeseci šum-skog rada, priznavalo im se kao 15).

od tada za šumske radnike dolaze puno bolji dani. Rad se sve više mehanizira, šumski radnik ostvaruje sve veća prava iz radnog odnosa. Zahvaljujući sve boljim ži-votnim i radnim uvjetima, interes za obavljanjem ovog vrlo odgovornog i teškog posla u šumarstvu među mla-đim naraštajima je sve veći, jer su uvjeti mnogo huma-niji i lakši nego li stoljećima unazad. ■

Stari i novi šumarski alati – Muzej Krasno

Radnička nastamba u Smrekovoj dragi

Stari alat koji se koristio u šumi

Lugarska odora – Muzej u Krasnom

drveće naših šuma

topola – simbol vode i ljekovitosti

istine,legende,vjerovAnjA

Kod bijele topole (mlada stabla), kora je glat-ka, sivobijela do zelenkasta s karakteristič-nim hrđastocrvenim pukotinama. Na stari-jim stablima, ispucana je osobito u donjem

dijelu debla. Mladi listovi su dlakavi i tanki, stariji više kožasti, na licu sjajno tamnozelene boje, na naličju iste boje kao i izbojci i pupoljci snježno bijeli, režnjevi su nejednake veličine, trokutasto ušiljeni i nepravilno nazubljeni. Muški cvjetovi su viseće rese, dužine 3 do 7 cm, ženske rese su nešto duže. Cvate od travnja do svibnja.

U grčkoj mitologiji, bijela topola simbolizira ču-desna elizejska polja (slavi pobjedu ratnika), crna to-pola podzemni svijet Had. Budući da su lice i naličje listova topole različitih boja (nijansi), u drevnoj kine-skoj tradiciji poistovjećivali su se s Jingom (Nebo) i Jangom (zemlja), te lunarnim mjesečevim i sunča-nim sistemom. U Kini su je koristili za stabiliziranje energije u obiteljskim kućama. Kod Hidaca Indija-naca u Sjevernoj Americi postoji vjerovanje da svaki predmet u prirodi posjeduje svoju sjenku. Vjeruju da sjenke sjeverno američke topole, stabala koja rastu u dolini rijeke Missourija, posjeduju inteligenciju koja im pomaže da se i oni sami snalaze u raznim život-nim situacijama. No, isto tako kada rijeka zbog svoje jačine poplavi i kada snagom vode počinje obarati stabla, kaže se da duhovi ovog drveća plaču sve dok se korijenje stabala ne odvoji od njih i dok stabla ne padnu u vodu.

U našim krajevima vjerovanja o ovom prekras-nom drvetu graničila su sa nekoliko krajnosti: neki su

smatrali da u njenim krošnjama obitavaju vile, a drugi da joj lišće treperi na vjetru zbog toga jer je prokle-to. Narodni iscjelitelji pod njenim krošnjama uspješ-no su liječili oboljele od groznice, a voda u kojoj se prokuhalo njeno lišće liječilo je bolesnike s visokom temperaturom.

Na engleskom jeziku riječ topola znači poplar (sino-nim za ljude). ovaj simbol preuzet je i u Francuskoj za vrijeme revolucije je postala simbolom učešća naroda u Francuskoj revoluciji. Kao takva sađena je u vrtovima i po travnjacima pariških ulica, no dolaskom na vlast Napoleona sve topole su uništene i zapaljene.

Prema Keltskom horoskopu, rođeni od 4. do 8. veljače, 1. do 14. svibnja, 5. do 13. kolovoza te od 3.

topola je kroz povijest uvijek bila gospodaricom voda, što nije nimalo čudno jer joj je stanište pretežito uz jarke, potoke, rijeke, ali i na poplavljenim područjima.listopadno je stablo visine od 20 do 35 metara, deblo može biti promjera i do tri metra. rasprostranjena je u europi, dijelu Afrike i Azije, neke vrste rastu i na drugim svjetskim kontinentima.


Lišće bijele topole

Kora bijele topole


do 11. studenoga, po prirodi su pesimistične osobe koje život shvaćaju kao ispraznost postojanja. Nikad nisu dovoljno sigurni u sebe, razumni su samo u važ-nijim životnim situacijama. Da bi se opustili i otvo-rili prema drugim ljudima potrebna im je potpora i dobro okruženje. Često su usamljeni i jako nesigurni, no unatoč tome pouzdani su u svakoj životnoj situ-aciji, a prijateljske i ljubavne veze primaju ozbiljno. Umjetničkog su duha, naginju filozofiranju, dobri su i uspješni organizatori, ali imaju i veliki osjećaj odgo-vornosti u životu, prema sebi i drugim ljudima.

Drvo je koje vrlo brzo raste, može podnijeti oneči-šćeni zrak i posolicu, pa se sadi vrlo često i uz auto-ceste. Jedinka posađena u Royal parku u Londonu, visinu od 17 metara postigla je u svega 13 godina. Zbog svog brzog rasta, kao i vrba, uzgaja se u mno-gim zemljama i plantažno, u svrhu korištenja za bi-omasu ili proizvodnju papira. od topole se izrađuje i namještaj. U prošlosti, u srednjem vijeku i ranijim razdobljima, koristili su je za izradu štitova (bijelu topolu), ali i za izradu drvene obuće (već kod Kelta i Rimljana).

Po topoli su dobila imena i neka naselja u na-šoj, ali i susjednim zemljama: Topolovica kraj Velikog Grđevca i Vrbovskog, Topolo (mjesto u Dubrovačkom primorju u Stonskom zaleđu), Topolovac (kraj Siska), Topola (Srbija), Bačka Topola (Vojvodina), Nova i Gor-nja Topola (BiH)...

I neka prezimena zahvaljuju svoje podrijetlo ovom drvetu Topol, Topolovac...

Koristi se i u ljekovite svrhe pa se njome liječe bo-lesti mokraćnih organa, prostata, hemoroidi, opekli-ne i sl.

Izlučuje neke tvari koje pomažu uništiti neke štetne mikroorganizme u zraku, stoga se ovo stablo može naći vrlo često i u našim parkovima. ■

Bijela topola

kultura dAMir pAvelić

najljepše je raditi u orahovom drvu

Piše ■ FotoMarija Glavaš


Kada ste otkrili potrebu za umjetničkim izražava-njem?ozbiljnije u srednjoj školi. Inače, oduvijek sam izrazito po-kazivao interes prema dvjema sklonostima: prema prirodi i prema umjetnosti. od malih nogu sam crtao ili rezbario lapor i lipovinu i isto tako sadio sjemenke pinije ili graha u tegle.

jeste li koji puta pomislili kako ste pogriješili pri odabiru studija?Smatram da nisam, ali mi je žao što također nisam završio i likovnu akademiju. Nadam se da ću još puno pridonijeti i šumarstvu i umjetnosti.

gdje ste naučili raditi motornom pilom i kojim se još alatima koristite?Motornu pilu sam prvi puta koristio pri izradi ogrijeva od VM. Koristim se većim i manjim motornim pilama, različi-tim vodilicama, raznovrsnim dlijetima, brusilicama, gloda-licama.

Koliko je otprilike vremena potrebno za izradu jed-ne skulpture?Za složenije, uglavnom, više mjeseci.

Koliko otprilike vas košta izrada jedne skulpture?Ne računajući vrijeme, košta gorivo razni posebni alati i strojevi, popravci.

s kojim vrstama drveta radite i koje vam je najbo-lje za rad?Najljepše je raditi u orahovom drvu. Hrastovo drvo je naj-pristupačnije, najdugotrajnije. U lipovom ili javorovom drvu je lakše raditi, ali upitno je ulagati trud u materijal koji lakše propada.

gdje se sve nalaze vaše skulpture?– U lugarnici Šumarije Zagreb nalazi se grb grofa Kulmera,

dok je skulptura Majke Božje ukradena.

– U muzeju – rudniku na Medvednici su skulpture rudara i sveta Barbara.

– Na Petrovoj gori je skulptura Petra Svačića.

predstavljamo vam mr. sc. damira pavelića, stručnog suradnika za uzgajanje šuma i talentiranog umjetnika.

– U Šumariji Lipovljani je skulptura Josipa Kozarca.

– Na Žumberku, pred Karitasovim domom je medvjed.

– U Gradu mladih je skulptura namijenjena popularizaciji šume i prirode manjoj djeci. Stablo hrasta predstavljeno je kao humanizirana maskota; podnožje dugog kaputa završava žilištem, glava je žir, a na jednoj ruci drži sovu.

– Sveti Hubert, njegov jelen i anđeo.

– U Umagu je delfin.

– U lugarnici Šumarije Velika Gorica: klijanac hrasta.

– Ispred zgrade Unikomerca u Velikoj Gorici: sjekač s mo-tornom pilom.

– U Upravi šuma Zagreb je slagalica šume, namijenjena radu sa djecom u Šumskoj školi. Slagalica ima odvojive dijelove pa dijete može skinuti gornji dio i otkriti ispod razne skrivene životinje.

Koja vam je skulptura najdraža?Najdraža je uvijek ona koja je netom završena.

što vam je najljepše u toku stvaranja?Uobličavanje – oživljavanje ideje, kada se oblik trupca po-činje nazirati u raspoznatljivom oblik.

Kakve se poteškoće mogu stvoriti prilikom izrade?Teška su i opasna prva prerezivanja u kojoj se otvara oblik skulpture. Nema opraštanja kod eventualnih grešaka, ono što je krivo odrezano, ne može se popraviti. Neugodna je i opasna prašina od hrasta koja se stvara prilikom samog rada (kancerogena je).

Koliko fizičko opterećenje predstavlja sama izrada?Raditi sa teškom motornom pilom u najraznovrsnijim po-ložajima je zahtjevno. A čovjek uvijek mora imati na umu da radi sa opasnim snažnim strojem koji nikom ne oprašta greške.

smatrate li da ljudi olako shvaćaju takvu vrstu posla (u pogledu uloženog truda, vremena ili troškova)?Ponekad izgleda da dio ljudi shvaća olako ovakav rad, što je i razumljivo, jer se nisu nikada sami okušali u izradi ne-čeg sličnog.

Inter

view



stoljećima je neem poznat kao čudotvorno i sveto stablo indije, zbog vrlo širokog spektra primjene i korisnosti u kozmetici, ljekarništvu, graditeljstvu... nazivaju ga i zaštitnikom indijskih seljaka, jer se u liječenju raznih bolesti koristi već preko 5000 godina.

Koliko vam teško pada rad prema narudžbi s obzi-rom na to da vam je motiv unaprijed određen?Ne, ne mogu tako raditi jer tema mora zaživjeti u glavi i biti oblikovana kao moja ideja. Konačni izgled i oblik ionako su realizacija moje vizije.

jeste li sudjelovali na nekim manifestacijama u Hš?Jesam. Na takmičenjima šumarskih radnika, na sindikal-nim igrama u Umagu, zatim na zajedničkim izložbama šumara – likovnih amatera i sl.

pronalazite dodirnih točaka svog redovnog posla u šumarstvu i u umjetnosti?Dodirnih točaka ima mnogo. Mi kao šumari neprestano

sudjelujemo u uređivanju krajobraza na razne načine.

Da ne spominjem topiary, bonsai i hortikulturno uređiva-nje. U uređivanju poučnih staza, šetnica, parkova, neiscr-pne su mogućnosti gdje umjetničke kreacije mogu dodat-no oplemeniti prostor.

imate li u planu neku novu skulpturu?Imam započeta dva delfina u skoku, idući čeka propeti ždrijebac (u mjerilu) pa morska sirena. Ima još zamisli od strane kolega iz šumarija, kao npr. Sveti Martin i još puno ideja, i to ne samo za rad u drvetu.

Koliko vas kolege u poduzeću podržavaju u tome?Dobar dio navedenih skulptura je i nastao na poticaj ko-lega. Postoji još puno želja i ideja, ali je malo vremena za realizaciju istih.

p.s. tko vam je najveća podrška?Supruga.

Skroman i samozatajan, nije htio istaknuti da je na Da-nima šumarstva na Jarunu 2001. godine, osvojio prvo mjesto na natjecanju u disciplini Umjetničko oblikova-nje drveta, niti da je sudjelovao na dvadeset i devetom svjetskom prvenstvu sjekača (također na Jarunu) proš-le godine, gdje je njegov rad omela neumorna i jaka kiša pa je svog sjekača dovršio poslije natjecanja. ■

zanimljiva prirodaegZotične BiljKe

neem – čudotvorno i ljekovito stablo indije

Spominje se od 2. do 4. stoljeća prije Krista. Nazi-vaju ga i stablom želja i simbolom istine „Kalpa-vriksha“. Tko pod njegovom krošnjom izgovara laži lako će se razboljeti. U indijskim narodnim

pričama vjeruje se tko položi neemovo lišće uz krevet onog koji je obolio od zaraznih bolesti (ospica, vode-nih kozica, zaušnjaka), bit će izliječen. Lišće se koristi i za tjeranje zlih duhova, ali i duhova umrlih. U tu svrhu spaljuju se komadići biljke u loncu tik uz sobu u kojoj borave duhovi. U istočnoj Africi poznat je pod nazivom Muarubaini, „drvo 40 godina“, jer se njime liječi četrde-setak bolesti.

Podrijetlom je iz Indije, ali raste i u zemljama kao što su Nepal, Pakistan, Bangladeš, Šri Lanka, Mianmar, Tajland, Malezija, Indonezija, Iran.. Pokazalo se kao izvr-sno stablo u pošumljavanju degradiranih i suhih zemlji-šta, pa je stoga popularno u Americi, na Bliskom istoku i Australiji. Doživi starost od 150 do 200 godina.

Raste na različitim vrstama tala, ali najuspješnije na isušenim, dubokim i pjeskovitim tlima. Brzorastuća je zimzelena vrsta koja naraste do visine od 40 metara. Podnosi vrlo visoke temperature, ali ne podnosi one niže od 4 stupnja Celzija. Cvjeta od ožujka do svibnja sit-

Cvjetovi neema


nim bijelim cvjetićima sakupljenim u žuti lijevak. Listovi su mu po obliku perasti, dugi od 20 do 24 cm, svjetlije su zelene do tamnozelene boje. Plodovi su ovalnog oblika i zelene boje, tek kad dozriju poprimaju žućkastu boju. Pojedinačno plod sadrži najviše do tri sjemenke koja sadrži dragocjeno neemovo ulje. Iz kore koja je do-sta tvrda i ispucala prekrivena ljuskama dobiva se sok.

Stablo donosi plodove tek između treće i pete go-dine rasta, a potpuno je produktivno tek nakon desetak godina.

U Indiji raste oko 20 milijuna stabala neema, go-dišnje se po stablu sakupi i do pedesetak kg voća. Po ubiranju sjeme se suši na suncu i pravilno pohranjuje (u pletene košare ili jutene vrećice), da se ne bi izgubilo na kvaliteti ulja. Ispravno posušeno sjeme može stajati po-hranjeno najduže jednu godinu, iako je praksa ponešto drugačija i sjeme se najduže čuva do tri mjeseca.

Stablo neema ima anti-bakterijska, anti-parazitska, anti-gljivična i insekticidna svojstva. Ljekoviti su svi dijelovi biljke (kora, cvijet, plod, sjeme, lišće...)

Ulje je posebno učinkovito kod: raznih infekcija kože, pospješuje zacjeljivanje rana, ublažava simptome akni,

psorijaze, ekcema, ublažava razne iritacije kože (poput svraba,alergijskih reakcija i sl.), primjenjuje se protiv is-padanja kose u liječenju peruti i ušiju, kod liječenja reu-matodnih bolesti, reumatskog i osteoartritisa, bolova u leđima, kod krvarenja desni, karijesa, lošeg zadaha i sl.

Kod unutarnje primjene koristi se uglavnom samo lišće: kod slabe probave, kašlja, infekcije urinarnog trak-ta, hepatitisa, herpesa, ali i ostalih virusnih bolesti.

Stotinama godina koristi se kao prirodni insekticid, koji u trenu ubija sve nametnike i parazite zahvaljujući prirodnom sastojku kojeg sadrži azadirachtin.

Kora se koristi u pripremi boja za fino bojenje tka-nina, drvo za rezbarenje slika, izradu igračaka, poljopri-vrednih strojeva, kolica, ploča, panela. Vlakna od kore koriste se i za pletenje užadi.

U Indiji se grančice neema koriste za čišćenje zubi, ali i za sprječavanje krvarenja iz desni te lošeg zadaha.

U nekim zemljama, poput Indije, koristi se i u pre-hrambene svrhe, a za jelo se uglavnom koriste izbojci i cvjetovi.

Preparate na bazi ove ljekovite biljke ne smiju uzima-ti trudnice i djeca mlađa od 12 godina. ■

Pripravci od neema

Stablo neema


dječji kutak POZDRAVLJAM TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOM

Boje jeseni u šumiPriredilaLjilja Ivković

ČAROBNA JESENDjevojčica je šetala šumom sa svojim psićem, vjetar je puhao i nosio šarene listiće visoko u zrak. Djevojči-ca je slušala šuštanje lišća pod nogama, a njezin psić je veselo poskakivao. Zajedno su se divili prekrasnim bojama lišća i ljepoti šume u jesen koju je vila začara-la svojim čarobnim štapićem.

Leona Klišanić, 6,2 godine

JESEN U ŠUMIU šumi ima puno drveća. Kada dođe jesen lišće po-žuti i opada. Lišće može biti veliko i malo i različitih boja. Ono može biti i hrana nekim životinjama, a ne-kima je i pokrivač.

Marin Stojanović, 6,5 godine

ŽUTA PJESMAŽuto lišće svuda pada

Ježići misle: što ćemo sada?

Stigla nam je jesen žuta

Nigdje više ne vidimo puta.

Plaču, plaču ježići mali

U žuto lišće se posakrivali

Mješovita starija skupina, 5 do 7 godina – zajednički rad

Radovi starije skupine dječjeg vrtića »Maslačak«ŠUŠTAVA PJESMA Šušti žuta šuma

Pljušti jaka kiša,

Uplašila malog miša.

Vjetar hladni puše

Hu, hu, hu,

Šušti žuto lišće

Šu, šu, šu..


ŠUMSKA PRIČAU dalekoj šumi šušti žuto liše, a po šumi šeta medo i jede žute kruške. Doletjele su pčelice zujalice i nava-lile na medine žute kruške. Medo se naljutio, skočio i potjerao pčelice. Trčao je za njima sve do njihove kuće. Pčelice su se sakrile u svoj pčelinjak pun slatkog meda. Medi je zamirisao med, gurnuo je svoju šapu u pčelinjak i onda ga je jedna pčelica ubola. Vrisnuo je medo, plakao i trčao do obližnjeg potoka da ohladi šapu. Pčelicama zujalicama je bilo žao mede, doletje-le su do njega, ispričale mu se i poklonile mu veliku zdjelu punu slatkog meda.

Medo se fino zasladio, polizao je sav žuti med, zahva-lio pčelicama i otišao u svoj brlog na zimski san.


Dječji vrtić »SESVETE« Odgojiteljice: Marijana i Višnja»Gospođa«jesenusmeđojhaljini,ponoćisčarobnimkistomsvudahoćeproći.

Uvinogradujejesenobojalazeleno,plavoibijelogrožđe.Plavogrožđemepodsjećanaplavušljivu.

Smeđijeorahsličanšljivijerjeokruglasti.

Uzelenomvoćnjakumojebakežutekruškejojsvakidanjedusvrake.

Jabukecrveneižutepadajunazemlju,jednusampojeoja,adrugemravci.

Onoštojenarančastebojeimapunocvitamina,panamtetakažedajedemovišemandarina.

Dječji vrtić »JOSIPDOL« Vrtićka mješovita starija odgojna skupina »BUBAMARE« Odgojiteljice: Darinka i Nataša

Unašušumustiglajejesen.

Vjetarpuše,huči,zviždučeisdrvećanosilišće.

Listićemalelovilismomiisvjetromsmosevaniigrali.

Ukošarusmolistićebrali,aposlijesmoihnaprešanjedali.

Jesenjeprošetalanašimkrajemžutimsmeđim,crveniminarančastimsjajem.

Bukva,breza,hrastikestenvoleovudivnušarenujesen.

potpisan novi kolektivni ugovor

Documents