poslovno pravo kolokvij

32
1. Pojam i predmet poslovnog prava: To je pravo o privrednim subjektima i njihovim pravnim poslovima. Subjekti privrednog prava se određuju prema djelatnosti kojom se bave, a to su preduzeća i druge organizacije iz oblasti materijalne proizvodnje, a mogu biti i fizička lica - poduzetnici. Predmet poslovnog prava čini pravni položaj subjekata privrednog prava i njihovi međusobni poslovi.To znači da se privredno pravo sastoji iz statusnog privrednog prava i iz obligacionog privrednog prava. Poslovi privrednog prava su poslovi robnog i platnog prometa ili ugovori u privredi. 2. Istorijski razvoj poslovnog prava: Prvi i najstariji izvori poslovnog prava iz starog vijeka su trgovački običaji koji su odigrali veliku ulogu u razvoju trgovačkog prava koje se razvijalo uporedo sa pojavom i razvojem trgovine oko XII vijeka na teritoriji današnje Italije. Postepeno se krug širio i nadruge krajeve. Pošto su trgovci bili česta meta napada, nametnula se potreba za osnivanjem trgovačkih centara u kojima su se sklapali trgovački poslovi i organizovali trgovački sudovi na kojima se sudilo na osnovu trgovačkih običaja. Ti običaji su kasnije postali osnova za statute trgovačkih udruženja i gradova te su to prvi pisani izvori trgovačkog prava, koje je osnova poslovnog prava. 3. Kodifikacija trgovačkog prava: prva kodifikacija trgovačkog prava izvršena je u Francuskoj u 17. vijeku. Pravni osnov trgovačkog prava u vidu posebne kodifikacije činile su dvije uredbe: uredba o suvozemnoj trgovini iz 1673.g. koja je regulisala trgovačko, mjenično i stečajno pravo te druga uredba o pomorskoj trgovini iz 1681.g. Zatim je poslije Francuske revolucije došao građanski zakon iz 1804 te trgovački zakon 1807. Ovaj Francuski trgovački zakon donio je preokret i poslužio kao uzor za donošenje trgovačkih zakona čitavog niza država (Belgije, Holandije, Italije, Turske a kod nas Srbije i Crne Gore). Poslje Francuske kodif. vrši Njemačka Opšti trgovački zakon koji važi i danas On je bio uzor za donošenje zakona u drugim zemljama, (poljska, austrija,

Upload: enisa-manko

Post on 14-Jun-2015

981 views

Category:

Documents


7 download

DESCRIPTION

poslovno pravo pitanja za kolokvij Univerzitet za poslovne studije Banja Luka

TRANSCRIPT

Page 1: poslovno pravo kolokvij

1. Pojam i predmet poslovnog prava: To je pravo o privrednim subjektima i njihovim pravnim poslovima. Subjekti privrednog prava se određuju prema djelatnosti kojom se bave, a to su preduzeća i druge organizacije iz oblasti materijalne proizvodnje, a mogu biti i fizička lica - poduzetnici.Predmet poslovnog prava čini pravni položaj subjekata privrednog prava i njihovi međusobni poslovi.To znači da se privredno pravo sastoji iz statusnog privrednog prava i iz obligacionog privrednog prava. Poslovi privrednog prava su poslovi robnog i platnog prometa ili ugovori u privredi.

2. Istorijski razvoj poslovnog prava: Prvi i najstariji izvori poslovnog prava iz starog vijeka su trgovački običaji koji su odigrali veliku ulogu u razvoju trgovačkog prava koje se razvijalo uporedo sa pojavom i razvojem trgovine oko XII vijeka na teritoriji današnje Italije. Postepeno se krug širio i nadruge krajeve. Pošto su trgovci bili česta meta napada, nametnula se potreba za osnivanjem trgovačkih centara u kojima su se sklapali trgovački poslovi i organizovali trgovački sudovi na kojima se sudilo na osnovu trgovačkih običaja. Ti običaji su kasnije postali osnova za statute trgovačkih udruženja i gradova te su to prvi pisani izvori trgovačkog prava, koje je osnova poslovnog prava.

3. Kodifikacija trgovačkog prava: prva kodifikacija trgovačkog prava izvršena je u Francuskoj u 17. vijeku. Pravni osnov trgovačkog prava u vidu posebne kodifikacije činile su dvije uredbe: uredba o suvozemnoj trgovini iz 1673.g. koja je regulisala trgovačko, mjenično i stečajno pravo te druga uredba o pomorskoj trgovini iz 1681.g. Zatim je poslije Francuske revolucije došao građanski zakon iz 1804 te trgovački zakon 1807. Ovaj Francuski trgovački zakon donio je preokret i poslužio kao uzor za donošenje trgovačkih zakona čitavog niza država (Belgije, Holandije, Italije, Turske a kod nas Srbije i Crne Gore). Poslje Francuske kodif. vrši Njemačka Opšti trgovački zakon koji važi i danas On je bio uzor za donošenje zakona u drugim zemljama, (poljska, austrija, Mađarska..)Kodifikaciju je izvršila i Italija koja je 1942 unificirala trgovačkoi građansko pravo jedinstvenim građanskim zakonom a zatim i Švajcarska vrši unifikaciju građanskog i trgovačkog prava donošenjem Građanskog zakona.1907.g. Engleska međutim nije izvršila kodifikaciju ni građanskog ni trgovačkog prava a njen primjer je prenesen u SAD tako da se govori o anglo - američkom sistemu prava. Kodifikaciju je izvršio i Japan po ugledu na Njemački trgovački zakon.

4. Period u razvitku poslovnog prava u ex Jugoslaviji:Dva razvojna perioda:

1. period nastanka 2. period kodifikacije.

Nastalo je na Jadranskoj obali. u trgovačkim centrima (Dubrovnik, Split, Zadar, Kotor i drugi) u statutima gradova. U Dubrovniku 1794 g.donesen poseban zakon koji je regulisao trgovinu i sa ranije donesenim Političkim ediktom 1774.g predstavljaju značajne pravne akte iz Trgovačkog prava. Prvi kodifikacioni akt iz oblasti Trgovačkog prava izvršen je u Srbiji 1847. Esnafska uredba. Nakon toga niz propisa i u Srbiji je 1860.g.donesen Trgovački zakon po ugledu na francuski.U Crnoj Gori je donesen zakon 1910.g. po ugledu na Srbijanski.

Page 2: poslovno pravo kolokvij

U BiH kodifikacija trgovačkog prava je izvršena 1883 g. kada j donesen i Trgovački zakon po uzoru na austrijski. Privredno pravo se razvijalo u dva peroda: - Period administrativnog upravljanja privredom i - Period radničkog samoupravljanja. U prvom periodu pravni osnov za regulisanje položaja preduzeća bio je ustav FNRJ 46. g. i Zakon o državnim privrednim preduzećima. Karakteristično je administrativno upravljanje od strane države. Imali su svojstvo pravnih lica ali su bila nesamostalna. U periodu radničkog samoupravljanja samostalnost preduzeća uvedeno zakonom 1950. To je I faza trajala do 1963. II faza započinje ustavom SFRJ 1963 i traje do donošenja ustavnih amandmana 1971 Nastaju Radne Organizacije. Pravni položaj regulisan sa više zakona.III faza započinje ustavom SFRJ 1974 i zakonom o udruženom radu 1976, uvedene tri vrste organizacija OO, RO, OOUR, izvršena potpuna kodifikacija zakonodavstva. IV faza - 1988 zakon o preduzećima i potpuno se mijenja sistem privređivanja. V faza - 198, Zakon o preduzećima po uzoru na moderne zakone iz razvijenih zemalja, zaštićeni su vlasnici, zaposleni i povjerioci.

5. Izvori poslovnog prava: pod izvorima poslovnog prava podrazumjevaju se forme ili oblici u kojima se pojavljuju pravila koja uređuju privrednopravne odnose. Postoje pisani i nepisani izvori privrednog prava, imperativni i dispozitivni izvori privrednog prava, direktni i indirektni izvori privrednog prava i slično. Izvori privrednog ili poslovnog prava u formalnom smislu su zakon, opšti akti privrednih organizacija, poslovni i trgovački običaji, uzanse, opšti uslovi poslovanja i formularni ugovori, Građansko pravo, sudska praksa i pravna nauka.

6. Definicija preduzeća: Regulisano zakonom. Preduzeće je pravno lice koje obavlja privrednu djelatnost, proizvodnju, promet roba i vršenje usluga na tržištu radi sticanja dobiti. Razlozi osnivanja preduzeća je prije svega ekonomija, profit, nabavka,sredstava i obezbjeđenje kadrova. Preduzeća mogu osnovati pravna i fizička lica. pravna lica osnivaju akcionarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornosti, i mogu biti komanditori u dioničkom društvu. Fizička lica osnivaju ortačko i komanditno društvo. 7. Imovina preduzeća: čine stvari, pravo svojine na pokretnoj i nepokretnoj imovini, novčana sredstva, HOV i druga osnivačka prava. Obaveze ne ulaze u imovinu već su teret imovine.

8. Sistem osnivanja preduzeća: Preduzeće se može osnovati:Zakonski sistem osnivanjaNormativnim sistemom(zakonom se propišu uslovi i postupak osnivanaja)Sistem odobrenja ( nadležni državni organ daje saglasnost)Sistem koncesije (uslovljen davanjem koncesije)Sistem prijave(preduzeća u mješovitoj svojini)

9. Uslovi za osnivanje preduzeća: su - opšti (obezbjeđenje materijalnih sredstava),

Page 3: poslovno pravo kolokvij

- posebni ( prostor, kadrovi, oprema, zaštita životne sredine i slično)- formalni (osnivački akt).

10. Osnivački akti: donose organi osnivanjaJednočlano društvo - odlukom o osnivanju. Ostala društva - ugovor o osnivanju u pismenoj formi, mora da sadrži određena pravila (ime, način osnivanja, djelatnost, vrijednost imovine, i ostali podaci prema Zakonu o preduzećima). Statut osnovni opšti akt kojim se uređuju ekonomski i drugi odnosi u preduzeću. S njim moraju biti usaglašeni svi drugi akti u preduzeću, pravilnici, odluke...

11. Klasifikacija preduzeća: Po kriterijumu svojine : preduzeća u državnoj svojini, društvenoj svojini, zadružnoj svojini, isključivo privatnoj svojini. Prema tipu pravnih lica (građansko pravna lica i društvena pravna lica)Prema veličini (mala,srednja i velika preduzeća) U odnosu na oblik organizovanosti: 1. privredna društva: a) društvo kapitala (akcionarsko i d.o.o.) b) društvo lica (ortačko i komanditno). 2. Javna preduzeća

12. Pravni status djelovanja preduzeća: Preduzeće je jedinstvena organizaciona i imovinska cjelina, ali može imati svoje organizacione dijelove kao što su pogoni i filijale.To je propisano statutom. Ovi dijelovi mogu imati određena ovlaštenja u pravnom prometu ali nemaju pravni subjektivitet. Dijelovi preduzeća:- nemaju svoju imovinu, - ne mogu imati svoje organe koji bi izražavali njegov pravni subjektivitet, - ne mogu imati svoju firmu, jer je ona također jedinstvena, - nemaju sjedište,- nemaju opšte akte, - ne mogu biti predmet stečaja.

13. Koje oblike preduzeća propisuje Zakon RS: Zakon o preduzećima (Službeni glasnik Republike Srpske, br 24/98,62/02,66/02,38/03,97/04 i 34/06). 1. privredna društva: a) društvo kapitala (kompanija, korporacija, akcionarsko i d.o.o.) b) društvo lica (ortačko i komanditno). 2. Javna preduzeća

14. Definišite ortačko društvo: društvo lica, može ga osnovati dva ili više lica, osnovna djelatnost reguliše se ugovorom o osnivanju. Može biti javno ili tajno, ortaci su ili poznati ili nisu poznati. Ulog nije propisan zakonom a za obeveze društva neograničeno, slobodno odgovaraju njegovi članovi, cjelokupnom imovinom društva ali i svojom ličnom imovinom.

15. Koja su prava ortaka: Članska prava ortaka mogu biti upravljačka i imovinska.

Page 4: poslovno pravo kolokvij

Pravo na upravljanje i pravo na vođenje poslovaPravo na dobit (na kraju godine, raspodjela dobiti ili gubitka, srazmjerno učešću. Pravo na povrat ulogaPravo na obavještenjePravo na dio imovine po prestanku društva.

16. Kako član odgovara za obaveze ortačkog društva: Za svoje obaveze ortačko društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom, do prestanka člana društva. Ortaci ortačkog društva odgovaraju solidarno za svoje obaveze društva cjelokupnom svojom imovinom, ako sa poveriocima nije drugačije ugovoreno. Onaj ortak koji samostalno izmiri dug ima pravo regresa od društva i ostalih ortaka u proporciji udjela nad društvom. Prema našem zakonu povjerilac može tražiti ispunjenje obaveze od društva, ortaka ili od svih istovremeno.

17. Koje su karakteristike komanditnog društva: društvo lica, osniva se ugovorom dva ili više lica o obavljanju djelatnosti pod zajedničkom firmom. Od njih najmanje jedno lice odgovara za obaveze društva solidarno i neograničeno svojom imovinom za obaveze društva (komplementar), a najmanje jednočija je obaveza ograničena na iznos ugovorenog uloga, (komanditor).Ima dvije vrste članova: komanditor - ulagač kapitala i komplementar - angažuje sredstva komanditora ali ga može isključiti iz poslovanja.

18. Objasni poziciju komplementara i. Komanditora: Komanditori ima obavezu da u roku određenim ugovorom unesu ulog u društvo. i time stiču članska prava koja se ograničavaju na učešće u ostvarenoj dobiti ali nemaju pravo upravljanja. Imaju pravo kontrole poslovanja i pregleda knjiga. Takođe snose rizik do visine uloga.Komplementari mogu upravljati društvom i samo se njihovo ime može nalaziti u firmi komanditnog društva. Ovo društvo može da prestane pokretanjem stečajnog ili likvidacionog postupka na osnovu sudske odluke. Ali komplementar i odgovara za obeveze prema povjeriocima.

19. DOO - Društvo sa ograničenom odgovornošću: društvo kapitala, Osnivaju pravna ili fizička lica radi sticanja dobiti. članovi ne odgovaraju za obaveze društva osim u visini svoga uloga. Osnovna glavnica društva su ulozi osnivača. Ovo društvo može osnovati i samo jedno lice. Društvo koje poslujući po realnom principu a u svojstvu pravnog lica ostvaruje svoj cilj, profit. Njegova se glavnica sastoji od uloga njegovih osnivača. Za svoje obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom. U slučaju da ne uspje odgovoriti obavezama pada pod stečaj. Osniva se na temelju ugovora kojeg sklapaju osnivači: Svi osnivači moraju potpisati društveni ugovor koji se sklapa u obliku notarske isprave.

20. Koja su prava članova društva sa ograničenom odgovornošću: Članovi društva imaju pravo na: učešće u podjeli dobiti, pravo učešća u raspodjeli likvidacione i stečajne mase, nakon prestanka društva a po podmirenju obaveza društva i to zavisno od veličine udjela u društvu. Zatim upravljačka prava, pravo glasa u organima društva, pravo informisanja.

21. Obaveze članova d.o.o - 1. Obaveza uplate uloga

Page 5: poslovno pravo kolokvij

2. obaveze ostalih uloga iz statuta društva3. Ispunjenje dodatnih činidbi na osnovu ugovora4. obaveza nekonkurencije pradviđena ugovorom o osnivanju.

22. Navedite obilježja akcionarskog/dioničkog društva: Društvo lica koja mogu da osnuju kako fizička tako i pravna lica, domaća, ili strana radi obavljanja djelatnosti sa kapitalom koji je utvrđen i podjeljen na akcije određene nominalne vrijednosti tj. zbir nominalne vrjednosti svih akcija koja daje vrijednost kapitala društva. u svijetu najčešći oblik privrednog subjekta. Karakteristike:To je društvo kapitala, posluje pod realno predmetnom firmom. Pravno je lice, ima osnovnu glavnicu kapitala koja je podijeljena na akcije određene nominalne vrijednosti. To je trgovinsko društvo.

23. Organi akcionarskog društava: 1. skupština, - obavezan organ, čine ga akcionari društva. Postoje: osnivačka skupština, specijalna skupština. Skupština može biti redovna i vanredna.2. upravni odbor, - organ upravljanja društvom kojeg bira skupština, odgovoran za operativno poslovanje i vođenje. 3. nadzorni odbor, 4. direktor, vrši menadžersku funkciju. Organizuje i vodi poslove društva, odgovara za njegov poslovni uspjeh i zastupa društvo prema trećim licima.

24.Pravni odnos između društva i akcionara: Akcionari imaju pravo glasa ali ako je statutom određeno, samo određeni broj akcionara ima pravo glasa. Tada se akcionari povezuju. Svaki akcionar mora unijeti određeni ulog u društvo. Akcionari mogu ulaziti u obligacione odnose sa društvom i sva međusobna pitanja između akcionara i trgovinskog akcionarskog društva se regulišu posebnim ugovorom. Informisanje akcionara- svaki akcionar posebno kad ne učestvuje u upravljanju ima pravo da bude informisan o poslovanmju trgovinskog akcionarskog društva. Obaveze akcionara su: obaveze upisa i uplata akcija, obaveze na dodatna novčana davanja, obaveze akcionara da savjesno postupa i ne nanosi štetu društvu?Društvo prestaje; zato štoje proteklo vrijeme, a društvo je osnovano na određeno vrjeme, ako to odluči skupština društva, nepostojanjem prirodnih uslova, u slučaju izvršene transformacije, stečajem ili likvidacijom.

25. Koja su prava akcionara:-Određena prava imovinske prirode:lična , povjerilačka i specijalna. -pravo na dividendu-pravo na dio likvidatorne mase po izmirenju obaveza,-pravo na prioritetnu kupovinu akcija.Lična prava(da bude izabran u organe društva, da dobije glas u skupštini društva, da vrši kontroli poslovanja društva, da postavlja pitanja i traži odgovore, povjerilačka prava). Specijalna prava, jer ugovorom o osnivanju i statutom društva nekom akcionaru se može dati pravo da ima veći broj glasova bez obzira na visinu i vrijednost njegovih akcija, pravo na priporitetnu isplatu prije ostalih akcionara, pravo na prioritetnu kupovinu novih akcija itd.

Page 6: poslovno pravo kolokvij

26. Kako Zakon o javnim preduzećima regulira svrhu osnivanja javnih preduzeća: Javna preduzeća su svaki ovlik organizacije čiji je predmet poslovanja od opšteg interesa i koji se nalazi pod direktnom kontrolom vlasti, bilo ona centralna ili lokalna, a čiji se proizvod i usluge slobodno kupuju ili prodaju po cijeni koja je na neki način odgovarajuća troškovima.Naš Zakon o preduzećima predviđa mogućnost da se za obavljanje javnih službi daje koncesija ili da se djelatnost obavlja od strane preduzeća u privatnoj svojini, bez obzira na svojinski osnov svog nastanka. Ovo se vrši iz jednog prostog razloga zato što su javne djelatnosti od opšteg interesa sa kojima se zadovoljavaju potrebe građana, te, u tom smislu mora se obezbjediti kontinuitet tj. Neprekidno vršenje pojedinih privrednih usluga. Ako ga ne bi bilo došla bi u pitanje funkcija javnih službi tj. javnih djelatnosti. Kontrolu rada javnih preduzeća vrši država putem cijena, standarda ili putem upravljanja.

27. Organi javnog preduzeća:1.skupština (donosi statut, donosi poslovnik o svom radu, donosi etički kodeks, donosi plan poslovanja , donosi program investicije za planski period, imenuje i razrješava nadzorni odbor i odbor za reviziju, odlučuje o raspodjeli godišnje dobiti i pokriću gubitaka, itd)2. nadzorni odbor (nadzire rad uprave, donosi poslovnik o svom radu, predlaže statut, etički kodeks i druge akte skupštini, predlaže imenovanje i razrješenje članova odbora za reviziju, donosi smjernice o nabavci i vrši nadzor nad njihovim sprovođenjem , daje upustva direktoru za sprovođenje istrage u vezi sa učinjenim nepravilnostima, donosi odluke o investiranju u skladu sa zakonom i statutom, daje prjedlog slupštini o osnivanju novih preduzeća i slično), 3.uprava (Menadžment)- (izvještavanje nadzornog odbora na njegovo traženje, sprovođenje etičkog kodeksa, izrada i nadgledanje realizacije planova poslovanja, pregledanje i sprovođenje smjernica o nabavci te sprovođenje važećih propisa, utvrđivanje prijedloga o raspodjeli dobiti i pokriću gubitaka,zapošljavanje i otpuštanje zaposlenih u skladu sa postupcima utvrđenim važećim zakonima i aktima ,obavlja druge posl. Utvrđene zakonom, statutom i aktima preduzeća.)

28. Preuzimanje obaveze u pravnom prometu (zastupanje): Zastupanje znači preuzimanje prava i obaveza putem drugog lica i to tako da to drugo lice (zastupnik) preuzima pravne radnje u tuđe ime i na tuđi račun, što znači da tako zaključeni poslovi obavezuju zastupanog a ne zastupnika. Zakon o preduzećima određuje da je direktor zakonski zastupnik preduzeća. Pored direktora zastupati preduzeća mogu i druga lica koja su određena statutom preduzeća ili nekim drugim sličnim aktom. Zakonski zastupnik, kao i statutarni moraju se upisati u registar kako bi treća lica znala ko su zastupnici i koja su njihova ovlaštenja. Ovlaštenja zastupnika su velika ali se ona statutom mogu ograničiti. Ta saglasnost može biti predhodna, istovremena,naknadna. A ova ograničenja se moraju upisati u sudski registar.

29. Punomoćstvo:Punomoćstvo je način zastupanja preduzeća u pismenoj formi tako da lica punomoćnici crpe svoja ovlaštenja iz date punomoći. Punomoć se obično daje licima van preduzeća, ali se može dati i zaposlenim. S obzirom da je punomoć u pismenom obliku punomoćnik mora prezentovati tu punomoć kada mu je treće lice zatraži. punomoć može biti:-opšta ili generalna

Page 7: poslovno pravo kolokvij

-posebna ili specijalna-punomoć po zaposlenju, Specifična vrsta punomoći koja se jedino obrađuje u Zakonu o preduzećima i to u skolopu odredbi o zastupanju preduzeća je prokura. Ona može biti pojedinačna (jedno lice) i skupna (više lica, i svi se moraju usaglasiti).Punomoć može da prestane na više načina a to je određeno Zakonom o obligacionim odnosima. On je osnovni zakon za pitanje nastanka, dejstva i prestanka punomoći. Po njemu punomoć prestaje otkazom od strane vlastodavca, od strane punomoćnika, proteka vremena, gubitkom ili ograničenjem poslovne sposobnosti.

30. Odgovornost za preuzete obaveze u pravnom prometu:-Svaki privredni subjekt za preuzete obaveze u pravnom prometu odgovaraće svojom imovinom to je potpuna/sopstvena odgovornost. -Postoji i odgovornost za drugog. Ta odgovornost za drugoga preuzima se svojevoljno, pristankom da se odgovara za obaveze drugog lica. Ona može proizlaziti na osnovu zakona i to je zakonska odgovornost. Ova se odgovornost mora registrovati.Odgovornost bez obzira je li autonomna ili zakonska, može biti solidarna ili supsidijarna, po obimu ograničena, do određenog procenta ili neograničena (kad odgovara svim sredstvima kojim raspolaže).

31. Preduzeća za zapošljavanje invalida: Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida. Ovim Zakonom uređuju se prava, uslovi i postupak profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja lica sa invaliditetom i smanjenom radnom sposobnošću. Pravo na zapošljavanje pod posebnim uslovima propisanim zakonom imaju invalidi sa najmanje 40% invaliditeta, lica sa najmanje 70%& tjelesnog oštećenja lica, sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijomInvalidnost se utvrđuje prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, a za vojne i civilne žrtve rata po propisima koji se na njih odnose .Pravo na zapošljavanje ima invalid kod koga je utvrđena preostala radna sposobnost a koji nije stekao uslove za ostvarivanje prava na bilo koju vrstu penzije.

Uslovi za zapošljavanje invalida:Zapošljavanjem invalida pod opštim uslovima smatra se zapošljavanje na otvorenom tržištu rada u državnim organima, javnim ustanovanma i preduzećima koja nisu osnovana za zapošljavanje lica sa invaliditetom u skladu sa Zakonom. Zapošljavanje pod posebnim uslovima je zapošljavanje u ustanovi , preduzeću ili zaštitnoj radionici osnovanim radi zapošljavanja invalida koji se na osnovu radnih i opštih sposobnosti ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada ili održati svoje zaposlenje uz primjenu olakšica iz zakona.Zapošljavanje invalida pod posebnim uslovima podrazumjeva se zapošljavanje u ustanovama i preduzećima koja su za tu svrhu osnovana u skladu sa zakonom Preduzećem za zapošljavanje invalida se smatra ono preduzeće koje ima najmanje 51% zaposlenih invalida .Takva preduzeća mogu osnovati entiteti, opštine, grašani entiteta itd.32. Način prestanka preduzeća: Zakonom o preduzećima regulisano je u kojim slučajevima preduzeća prestaju sa radom: A. Preduzeće prestaje: 1) ako mu je izrečena mjera zabrane obavljanja delatnosti zbog toga što ne ispunjava uslove za obavljanje delatnosti, a u roku određenom u izrečenoj mjeri ne ispuni te uslove, odnosno ne promjeni djelatnost; 2) ako prestanu da postoje prirodni i drugi uslovi za obavljanje delatnosti; 3) istekom vremena za koje je osnovano; 4) odlukom skupštine, odnosno članova;

Page 8: poslovno pravo kolokvij

5) ako se broj njegovih članova ili akcionara, osim akcionarskog društva bez javnog upisa akcija i društva s ograničenom odgovornošću, svede na jedan, a u roku od šest mjeseci se sudu koji vodi registar ne prijavi novi član ili akcionar; 6) ako se pravosnažnom odlukom suda utvrdi ništavost upisa u registar; 7) ako nije organizovano u skladu s ovim zakonom; 8) ako ne obavlja djelatnost duže od dvije godine neprekidno; 9) stečajem; 10) ako se osnovni kapital društva kapitala smanji ispod minimalnog iznosa kapitala propisanog ovim i drugim zakonom; 11) spajanjem sa drugim preduzećem ili podjelom; 12) u drugim slučajevima ako je odredbama ovog zakona o pojedinim oblicima preduzeća to propisano. B. U slučajevima iz tač. 1. do 6. sprovodi se, po pravilu, likvidacija preduzeća, a u slučajevima iz tač. 7, 8. i 10. - stečaj. C. Sud će donijeti presudu o ništavosti upisa u sudski registar u slučajevima predviđenim propisima koji regulišu postupak upisa u sudski registar D. Preduzeće prestaje brisanjem iz registra.

33. Karakteristike prinudnog poravnanja: Prinudno poravnanje je mjera kojom se u određenoj proceduri pomažepreduzeću u ekonomskim teškoćama da te teškoće prevlada. Postupak se može voditi prije otvaranja stečajnog postupka ali i u toku već otvorenog stečaja. Cilj je da se izvrši ova procedura kako bi se ozdravilo preduzeće. Prinudno poravnanje se odvija na relaciji dužnik – povjerioci. Pravna priroda je ugovor tj. Poravnanje o rješenju međusobnog duga, ali i vrsta sudskog odobrenog akta. Sadržina prinudnog poravnanja može biti različita. Može se sastojati u tome da: - dužnik predloži, a povjerioci prihvate smanjenje duga i odgodu plaćanja, - da se dug isplati u cijelosti, ali da se odgodi rok isplate takvog duga.Prva verzija može da ima dvije varijante:

1. Dužnik pristaje da isplati povjeriocima najmanje 50% duga u roku od jedne godine po zaključenju ugovora o poravnanju.

2. da pristane da isplati najmanje 60% duga, u roku od dvije godine od dana zaključenja, a ako pristane da isplati cijeli dug, rok isplate je maksimum 3 godine.

-Postupak prinudnog poravnanja se vodi pred nadležnim sudom, s tim da se formira vijeće prinudnog poravnanja sastavljeno od troje sudija, vijeće može imenovati i upravnika koji ima svoje funkcije utvrđene zakonom.-Prijedlog za prinudno poravnanje može dati dužnik, ali priložiti i dokaze za ekonomsko stanje. -O prijedlogu odlučuje vijeće. Prijedlog se odbacuje ako je nepropisan ili ako se utvrdi da je dužnik sposoban da i bez poravnanja ispuni svoje obaveze. -Vijeće rješenjem otvara postupak i zakazuje se ročištena kome povjerioci iskazuju svoja potraživanja. -Poravnanje je zaključeno kada ga prihvate oni povjerioci koji imaju preko polovine vrijednosti prijavljenih potraživanja.-Od momenta zaključenja, ograničava se poslovna sposobnost dužnika. -Poravnanje će se staviti van snage ako se utvrdi da je zaključeno na bazi lažnih činjenica.

Page 9: poslovno pravo kolokvij

34.Stečaj kao institut kolektivnog namirenja. Stečaj je institut kolektivnog namirenja, generalno izvršenje nad imovinom stečajnog dužnika. Tokom stečajnog postupka može se zaključiti prinudno poravnanje, izvršiti konverzija dugova u vlasničke udjele. Stečajni postupak se provodi nad dužnikom koji je trajnije nesposoban za plaćanje ili je prezadužen, kao i drugim slučajevima određenim zakonom. Smatra se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako u razdoblju od 30 dana ne izmiruje sve svoje dospjele novčane obaveze. Dužnikom u smislu zakona se smatra preduzeće i druga pravna osoba koja obavlja registriranu privrednu djelatnost. Zaključkom se izdaje nalog službenoj osobi koja provodi stečajni postupak za izvršenje pojedinih radnji. Bitna načela stečajnog postupka su : načelo jednakosti povjerilaca, načelo univerzalnosti, načelo sudskog rukovođenja , a da bi se postupak pokrenuo mora se ispuniti dva uslova matereijalno- pravne prirode i formalno pravne- prirode.

35. Stečajni postupak: Stečajni postupak vodi se pred osnovnim sudom, mjesno nadležnim u sjedištu dužnika. To je osnovni sud koji vodi registar. Stečajni postupak vodi se od strane određenih organa a to su: -Stečajno sudsko vjeće koje je sastavljeno od troje sudija, -Stečajni sudija koji ne može biti član vijeća, -stečajnog upravnika koji zastupa stečajnog dužnika. Stečajni postupak spada u hitne postupke i djeli se na dva djela: -predhodni postupak, i -glavni postupak.U zakonu o stečaju uvodi se novi institut, a to je prodaja dužnika. Prodajom stečajnog dužnika stečajni dužnik ne prestaje da postoji, on nastavlja svoje postojanje pod istom firmom; sredstva koja su ostvarena tom prodajom ulaze u stečajnu masu protiv koje se i dalje vodi postupak.Osnovni cilj stečajnog postupka je da izvrši kolektivno namirenje povjerilaca prodajom imovine stečajnog dužnika Na taj način se formira stečajna masa. Iz ovakve stečajne mase izdvajaju se posebne stečajne mase za namirivanje.

36. Likvidacija kao način prestanka likvidacionog dužnika: Likvidacija je način prestanka likvidacionog dužnika.Radi se na osnovu Zakona o preduzećima i Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji. Likvidacija je postupak u kojemu se poduzima niz mjera koje dovode do prestanka solventnog subjekta. Kod likvidacije svi eventualni povjerioci se namiruju u punom iznosu. Osnov za otvaranje likvidacionog postupka je:- kada je upravnom mjerom izrečena zabrana vršenja djelatnosti, zbog neispunjenja uslova za obavljanje djelatnosti. Ako subjekt nije u predviđenom roku koji je određen u izricanju mjere, ispunio uslove za obavljanje djelatnosti niti je promjenio djelatnost;- ako su prestali da postoje prirodni, tj. ekonomski uslovi za obavljanje djelatnosti;- ako je pravosnažnom sudskom presudom utvrđena ništavnost upisa u sudski registar;Ako je istekao rok na osnovu koga je subjekt osnovan; -ako je zakonom predviđena obaveza usklađivanja subjekta sa odredbama zakona;- odlukom skupštine, odnosno članova;- u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Sud postupak likvidacije otvara na osnovu prijedloga ovlaštenih predlagača. Formira se likvidaciono vijeće i likvidacioni upravnik, ali nema odbora povjerilaca i likvidacionog sudije.

Page 10: poslovno pravo kolokvij

Vrši se unovčavanje imovine likvidacionog dužnika a u postupku nema razlike između povjerilaca. Ovo je prinudna likvidacija (sprovodi se kad je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti)Dobrovoljna likvidacija likvidacija se sprovodi u ostalim slučajevima, i odvija se vansudskim putem. Naročito u skraćenom postupku kada osnivači tj. vlasnici odluče da likvidiraju preduzeće. Oni daju garancije u pismenoj formi pred sudom, sami određuju likvidatora. Kada se imovina unovči i podmire povjerioci ono što ostane dijeli se proporcionalno vlasničkim udjelima. Subjekti likvidacije brišu se iz registra što se objavljuje u službenom glasniku.

37. Vrste likvidacije: Postoji prinudna likvidacija i dobrovoljna likvidacijaSud postupak likvidacije otvara na osnovu prijedloga ovlaštenih predlagača. Formira se likvidaciono vijeće i likvidacioni upravnik, ali nema odbora povjerilaca i likvidacionog sudije.Vrši se unovčavanje imovine likvidacionog dužnika a u postupku nema razlike između povjerilaca. Ovo je prinudna likvidacija (sprovodi se kad je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti).Dobrovoljna likvidacija se sprovodi u ostalim slučajevima, i odvija se vansudskim putem. Naročito u skraćenom postupku kada osnivači tj. vlasnici odluče da likvidiraju preduzeće. Oni daju garancije u pismenoj formi pred sudom, sami određuju likvidatora. Kada se imovina unovči i podmire povjerioci ono što ostane dijeli se proporcionalno vlasničkim udjelima. Subjekti likvidacije brišu se iz registra što se objavljuje u službenom glasniku.

38. Preduzeća i ostali privredni subjekti: Preduzeće je pravno lice koje obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dobiti. Obzirom da postoje i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost kako bi se ona međusobno razlikovala od preduzeća kao posebnog oblika i specifičnog pravnog lica,nužno je da to pravno lice ima sljedeća svojstva: Postojanje određene organizacije, raspolaganje određenom imovinom, samostalnost, djelatnost, dobit, upravljanje ili učestovanje u upravljanju zaposlenih, pravni subjektivitet.

39. Metodi privatizacije

40. Individualizacija preduzeća u pravnom prometu: Svako preduzeće svoj identitet poslovno – tržišni gradi preko svojih bitnih obilježja po kojima se razlikuju od drugih manje ili više sličnih. To su firma, djelatnost, sjedište, matični broj, i sudski registar.Firma preduzeća je ime pod kojim preduzeće posluje u pravnom prometu. Oznaka firme je obavezni elemenat osnivačkog akta svakog preduzeća kao i statuta . Postoje četri kategorije elemenata firme: obavezni elementi firme( oznaka naziva, oznaka djelatnosti, sjedište, poseban status), fakultativni elementi (neobavezni - crteži, boje, slike, i sl.), uslovno dopušteni elementi ( razni nazivi po odobrenju) i upotreba firme (u pravnom prometu, isticanje na prostorijama i slično)..

41. Zaštita firme: firma uživa višestruku zaštitu i to: zaštita firme po službenoj dužnosti (da sud ne smije upisati u registar dvije iste firme), zaštita firme po tužbi (kada firma traži zažtitu svoga imena kod suda radi zloupotrebe ili upotrebe njenog imena od strane drugih firmi), zaštita firme po osnovu nelojalne utakmice,

Page 11: poslovno pravo kolokvij

krivično pravna zaštita, (neovlaštena upotreba tuđe firme).

(Promjena firme vrši se na način određen statutom ili ugovorom o osnivanju. Svaka promjena firme upisuje se u sudski registar , da bi proizvodila pravno dejstvo prema trećim licima.Zaštita firme:Firma uživa višestruku pravnu zaštitu i to: Zaštitu firme po službenoj dužnosti(registarski sud je dužan da po službenoj dužnosti vodi računa da u svoj registar, po mjestu sjedišta preduzeća ne upiše dvije iste ili slične firme koje obavljaju istu ili srodnu djelatnost. Ukoliko se desi takav slučaj registarski sud je dužan registrovati firmu onog preduzeća koje se prvo prijavilo za registraciju a drugom pred. Uskrati registraciju Zaštita firme po tužbi sprovodi se na području cijele zemlje. Za uspjeh tužbe potrebno je da se ispuni više uslova: da se radi o istim ili sličnim firmama , da se radi opreduzećima koja obavljaju istu ili sličnu djelatnost, da je firma tužilac prva prijavila registraciju firme. Svaka firma ima tri grupe elemenata a to su: obavezni, fakultativni i zabranjeni elem.)

42. Djelatnost preduzeća. Djelatnost je prema Zakonu proizvodnja i promet robe i vršenje usluga na tržištu. Djelatnost preduzeća utvrđuje se osnivačkim aktom od strane osnivača i kasnije statutom preduzeća. Ona se utvrđuje prema vrstama djelatnosti predviđenim Zakonom o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti Preduzeće može da obavlja jednu ili više djelatnosti ako ispunjava uslove za obavljanje a koji se tiču; tehnike, opremljenosti i zaštite na radu, zaštite i unapređenja čovjekove sredine,drugi uslovi propisani od strane nadležnih inspekcijskih službi.Postoje osnovne djelatnosti i sporedne djelatnosti iako nisu regulisane zakonom. U sudski registar se obavezno upisuje Osnovna djelatnost a sporedne su one koje se vrše uz osnovne i u manjem obimu. Svaka promjena djelatnosti mora se upisati u sudski registar bez obzira da li je to upisivanje nove djelatnosti ili prestanak obavljanja neke postojeće.

43. Sjedište preduzeća: Svako preduzeće mora imati svoje sjedište koje se upisuje u firmu i sudski registar. Ono se određuje prema mjestu obavljanja registrovane djelatnosti, a ako preduzeće obavlja ovakve djelatnosti u više mjesta onda će sjedištem smatrati ono mjesto gdje je sjedište uprave. Promjena sjedišta se mora upisati u sudski registar. Sjedište ima višestruk značaj prije svega fiskalni i poslovni a koji se odnosi na: - ispunjenje fiskalnih obaveza, -određivanje nadležnosti organa za vršenje nadzora nad zakonitošću rada preduzeća,-određivanje mjesne nadležnosti registarskog suda.

44. Sudski registar: U sudski registar kao javnu knjigu, upisuju se preduzeća i bankarske organizacije, osiguravajuće organizacije i drugi pravni subjekti radi obezbjeđenja sigurnosti u pravnom prometu.U sudski registar se upisuju sve činjenice čije je saznavanje relevantno za zastupanje subjekta upisa. To su osnivanje, organizovanje statusne i druge promjene subjekata upisa i njegov prestanak, firma, djelatnost, sjedište i dr. Upis se vrši u sudski registar nadležnog suda na čijem području se nalazi sjedište subjekta upisa.Sudski registar se sastoji od Glavne knjige zbirke isprava u koje se upisuju podaci za svakog pojedinačnog subjekta upisa.Postupak za upis je hitan, i vrši se prema pravilima vanparničkog postupka. Načela upisa u sudski registar su; načelo javnosti, načelo jedinstvenosti, načelo zakonitosti, načelo istinitosti, savjesnosti, tačnosti i načelo prioriteta.Upis može biti:

Page 12: poslovno pravo kolokvij

Konačan, privremen, uslovno privremen i obavještavajući.Sudski registar je institut javne prezentacije bitnih atributa preduzeća trećim licima.

45. Pojam ugovora o privredi: Ugovori u privrdi su pravni poslovi koji predstavljaju saglasne izjave volje dva ili više preduzeća ili drugih pravnih lica kojima se ostvaruje neko obligaciono pravno dejstvo. Ugovorima o privredi zasniva se mijenja se ili se gasi neki obligacionopravni odnos. Sadržinu svakog ugovora čine bitni i nebitni elementi.Bitni elementi ugovora mogu biti određeni: - po sili zakona, - po samoj prirodi posla, (predmet i cijena) - po volji stranaka, (svi drugi sastojci koje stranke tako proglase, i koji bar jednu stranku čine zavisnom) Bitni elementi ugovora po sili zakona čine minimalnu sadržinu ugovora.Nebitni elementi su razne klauzule koje mogu a ne moraju biti unesene.

46. Specifičnosti ugovora u privredi:- subjekti ugovora u privredi (preduzeća, privredne organizacije, zadruge, udruženja, kao i fizička lica), - predmet ugovora u privredi, (promet roba, vršenje usluga u privredi ili određena prava)-značaj ugovora u privredi, (veliki privredni značaj, jer se putem njih ostvaruju kako posebni interesi ugovarača, tako i širi društveni interesi) - specifičnost pravnog regulisanja ugovora u privredi, (važe zajednički izvori prava kao i za sve ugovore, ali i posebni izvori prava koji se odnose samo na ove ugovore)- kamate u ugovorima u privredi, (naknada koja se plaća za korištenje tuđeg novca ili drugih stvari za određeni vremenski period),- simboličan prenos stvari i prava, (umjesto predaje robe, predaje se robni dokument, na osnovu kojeg povjerilac stiče posjed i može da raspolaže tim dobrima) - trgovački termini, (posebni termini i klauzule univerzalnog sadržaja, čije je značenje poznato privrednicima)- prigovori i zastarjelost potraživanja iz ugovora u privredi, opšta karakteristika svih rokova za prigovore i zastarjelost je njihova kratkoća, što je uslovljeno brzinom privrednopravnog prometa)- zaštita i ostvarivanje prava iz ugovora u privredi, (efikasna, regulisana zakonski, u sporovima se koriste različiti dokazni materijali)

47. Načela ugovornog prava: - Načelo slobode ugovaranja, (učesnici u prometu slobodno i po svojoj volji uređuju svoje obligacione odnose) - nač. ravnopravnosti ugovorača, (učesnici su ravnopravni, jedna ugovorna strana ne smije biti potčinjena drugoj ugovornoj strani) - nač. konsenzualizma, (ugovori su neformalni, jer zaključenje ne podliježe obaveznoj pisanoj formi osim u nekim slučajevima) - nač. savjesnosti i poštenja, (strane se moraju ponašati sa pažnjom dobrog privrednika a u posebnim slučajevima i sa pažnjom dobrog stručnjaka) - nač. teretnosti ugovora u privredi, (ugovori su teretni jer se obje strane obavezuju na određeno davanje ili činjenje)

Page 13: poslovno pravo kolokvij

- nač. pojačane pažnje u ugovorima u privredi, (aktivno činjenje u izvršenju preuzetih obaveza, kako bi one bile uredno i na vrijeme izvršene) - nač. strože odgovornosti za obaveze iz ugovora u privredi, (svako se mora suzdržati od postupka koji može drugom prouzrokovati štetu) - nač. ekvivalentnosti ugovornih davanja, (ugovarači polazeod načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, jer je to razlog i cilj zaključivanja ugovora) - načelo dispozitivnosti zakonskih normi o ugovorima u privredi, (ugovor je izraz slobodne volje ugovarača i oni tim putem uređuju međusoban odnos, s tim da način na koji će to učiniti ne smije biti protivan zakonu)

48. Faze zaključivanja ugovora u privredi: 1. pregovori, (oni ne obavezuju pa stoga stranke snose svoje troškove oko pripremanja i zaključivanja ugovora. Stranka koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu i snosi troškove.)2. ponuda za zaključivanje ugovora, (je prjedlog . da bi bila pravno valjana ona treba da sadrži sljedeća obilježja; da izražava volju ponudioca da zakljući ugovor, ona treba da je upućena jednom ili na ime više određenih lica, ona treba da bude saopštena ponuđenom licu.)3. Predugovor ili preliminarni ugovor,( je ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi glavni ugovor. On sadrži bitne elemente glavnog ugovora koji se namjerava zaključiti.)4. Zaključivanje ugovora javnim nadmetanjem (na osnovu javnog oglasa, kojim se pozivaju sva zainteresovana lica da podnesu svoje ponude za zaključivanje određenog ugovora. Organizator javnog nadmetanja zaključuje ugovor sa najpovoljnijim ponuđačem.)5. Obezbjeđenje izvršenja ugovora u privredi (mogu biti stvarna i realna. Stvarna su hipoteka, zalog, kaucija, a lična su jemstvo, ugovorna kazna, penali itd.) 6. Prestanak ugovora, (prestanak obaveza ispunjenjem ugovora, prestanak obaveza sporazumnim raskidom ugovora, pres. obav. zbog promjenjenih okolnosti ,pres. obav. zbog nemogućnosti da se ugovor ispuni, pres. obav.zbog poništenja ugovora, pres.oba. zastarjelošću potraživanja.)

49. Ugovor o prodaji. Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje, preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu koja može biti: paušalna, fiksna ili orijentaciona. Obaveze prodavca i kupca:Prodavac ima obavezu da preda stvar i da odgovara za pravne i fizičke nedostatke stvari (za sakrivene fizičke nedostatke). Prodavac ne odgovara za vidljive nedostatke, kao i za one koji se mogu lako opaziti. On ne odgovara u slučaju da se nedostaci ne pokažu kroz 6 mjeseci od prodaje)Kupac ima obavezu da isplati cijenu i preuzme stvar. Prava prodavca i kupca. Prodavac ima pravo da zahtijeva isplatu cijene i da zahtijeva preuzimanje stvari od strane kupca.Kupac ima pravo da zahtijeva predaju stvari, kao i da zahtijeva odgovornost prodavca za pravne i fizičke nedostatke stvari.Ugovor prestaje njegovim izvršenjem, ili iz ozbiljnih uzroka raskida bilo koja strana.

50. Posebne vrste ugovora o prodaji

Page 14: poslovno pravo kolokvij

-Prodaja s pravom preče kupovine - pravom preče kupovine obavezuje se kupac da prilikom prodaje kupljene stvari ovu ponudi prvo prodavcu i to pod istim uslovima kao i ostalima. -Kupovina na probu (pod odložnim uslovom). Kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba kako bi utvrdio da li mu ona odgovara.) - Prodaja po uzorku i modelu, (isporučena stvar u svemu mora da odgovara uzorku iči modelu na osnovu kojeg je došlo do zaključenja ugovora)- Prodajni nalog (ugovor kojim nalogodavac prodaje pokretnu stvar nalogoprimcu s tim da je ovaj u određenom roku i za određenu cijenu proda, ako to ne učini ili je ne vrati smatra se da je stvar kupio)-Zadržavanje prava svojine i pored predaje stvari (Prodavac predaje stvar kupcu ali i dalje zadržava pravo svojine dok kupac ne izmiri kupovnu cijenu.

51. Ugovor o posredovanju. Pravni posao kojim se obavezuje posrednik da će nastojati za svoga komitenta dovede u vezu sa nekom trećim licem, radi pregovora za zaključenje određenog ugovora o prometu robe ili usluga, uz određenu naknadu.Bitni elementi: -predmet posredovanja (samo dovodi u vezu nalogodavca ili treće lice ali ne zaključuje ugovor sa trećim licem, usglašava stavove pregovarača, aktivno učestvuje u pripremi zaključenja određenog ugovora i slično)- Naknada (provizija) za izvršene usluge (cijena izvršenih usluga, nije obavezno predvidjeti ugovorom, ovo pravo se pretpostavljaObaveze posrednika i nalogodavca:Obaveze posrednika su: - zaštita interesa strana između kojih posreduje, - obaveza čuvanja poslovne tajne,- vođenja posredničkog dnevnika- obaveza čuvanja uzoraka,- prijema ispunjenja obaveze od trećeg lica- zaštita imteresa strana između kojih posreduje.Obaveze nalogodavca: -da posredniku plati naknadu (bez obzira je li došlo do zaključivanja ugovora)- naknade troškova posrednika (ukoliko je predviđeno ugovorom)Ugovor prestaje njegovim izvršenjem, ili iz ozbiljnih uzroka raskida bilo koja strana.

52. Ugovor o trgovinskom zastupanju. Pravni posao kojim se obavezuje zastupnik (agent) da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem (komitentom), kao i da će on u ime i za račun svog nalogodavca, na osnovu ovlašćenja, zaključiti ugovor.Bitni elementi:Predmet - Vršenje poslova posredovanja i zastupanja Naknada - uz određenu naknadu. Obavezno se zaključuje u pisanoj formi, punovažan je i ako njime nije određena provizija. Zastupanje bez ovlaštenja za zaključivanje ugovora Zastupanje sa ovlaštenjem za zaključivanje ugovora Obaveze zastupnika:

Page 15: poslovno pravo kolokvij

-obaveza zaključenja ugovora, -Pridržavanje naloga-Čuvanje interesa nalogodavca-Čuvanje poslovnih tajni-Obavještavanje nalogodavca-Vođenje knjiga-Izdavanje zaključnice Ugovor prestaje njegovim izvršenjem, ili iz ozbiljnih uzroka raskida bilo koja strana.

53. Ugovor o komisionu.Ugovor o trgovinskim uslugama na osnovu kojeg se jedna strana – komisionar obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta zaključi neki privredni ugovor, a druga ugovorna strana – komitent ili nalogodavac se obavezuje da komisionaru za to plati određenu naknadu. Dvostrano obavezni, imenovani, neformalni, komutativni i teretni ugovor.Ugovor se smatra zaključenim kada su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim elemantima ovog posla.Vrste komisiona, kupovni prodajni, i komision u transportu.Bitni elementi: Predmet - Vršenje poslova komisiona Naknada - uz određenu naknadu. Obaveze komisionara:Izvršenje komitentovih naloga:-obaveza čivanja interesa komitenta-obaveza obavještavanja-Obaveza vođenja knjiga-Obaveza polaganja računaObim ovlaštenja može biti: Tačno određen ,Indikativno određen. Prava komisionara: Pravo na naknaduPravo na naknadu troškovaPravo na predujam troškovaPravo na zaloguUgovor prestaje njegovim izvršenjem, ili iz ozbiljnih uzroka, raskida bilo koja strana.

54. Ugovor o uskladištenju Privredno – pravni ugovor kojim se skladištar obavezuje da primi i čuva određenu robu, preduzimajući potrebne ili ugovorene radnje, te da je preda na zahtjev ostavioca ili drugog ovlaštenog lica, a ostavilac se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu. Skladišni posao ima veliki privredni značaj. Ovo je imenovani, dvostrano obavezni, teretni ugovor, ugovor sa trajnim prestacijama i formularan. Bitni elementi: Predmet (vrđenje poslova čuvanja robe), Naknada ( naknada za obavljene usluge). Obaveze skladištara.-Čuvanja robe (vođenja poslovnih knjiga, izvršenja naloga, predaje uskladištene robe)

Page 16: poslovno pravo kolokvij

- omogućavanja pregleda robe-obaveza izvršenja naloga ostavioca. -Odgovornost skladištara, preuzimajući robu skladištar preuzima i obavezu da je vrati neoštećenu.Prava skladištara: -Pravo čuvanja robe, -Pravo prodaje,-Zakonsko pravo zaloge. Obaveze ostavioca:-ostavilac se obavezuje da mu za to isplati određenu naknaduUgovor prestaje njegovim izvršenjem, ili iz ozbiljnih uzroka, raskida bilo koja strana.

55. Ugovor o lizingu. To je ugovor kojim se davalac lizinga obavezuje da će korisniku lizinga dati na privremenu upotrebu(zakup) neku stvar ili skup stvari i obaviti određene radnje u vezi sa tom upotrebom, dok se korisnik lizinga obavezuje da će po isteku ugovorenog roka, vratiti te stvari, produžiti njihovo korištenej (zaključiti novi ugovor) i platiti utvrđenu naknadu u ratama. Ovaj ugovor je mješovit ugovor, jer su u nejmu sadržani prvenstveno elementi ugovora o zakupu, o prodaji i o kreditu. To je tipski ugovor, dvostrano obavezujući. Postoji- indirekni (finansijski, pravi) lizing, učestvuju tri lica, (isporučilac, davalac lizinga i

primalac lizinga), davalac je subjekt u oba ugovora i on na osnovu specifikacije primaoca lizinga zaključuje ugovor o kupovini sa isporučiocem.)

- i direktni lizing (nepravi, kvazi) lizing.(davalac lizinga je istovremeno i prodavac, isporučilac te postoje samo dva lica, davalac lizinga i korisnik lizinga).

Predmet: Tačno utvrđena nezamjenjiva stvar, koja se istekom roka vraća sa umanjenom vrijednošću usljed amortizacije. Na njoj se uglavnom ne stiče svojina, mada postoje slučajevi. Obaveza davaoca lizinga:Da ustupi na upotrebu opremu korisniku lizinga. Obaveza korisnika:Da za upotrebu stvari plati naknadu. Ovo su ujedno i bitni elementi ugovora mada ovaj ugovor ima i nebitne elemente, zavisno od volje ugovornih strana i prirode posla.Davalac lizinga ima i obavezu da tokom trajanja lizinga vrši i servis opreme i uređaja, vrši obuku kadra primaoca lizinga.Obaveza korisnika, pored plaćanja naknade je da uplati osiguranje na predmetnu stvar i da po isteku zakupa vrati stvar.

56. Ugovor o kontroli roba i usluga. Ovim ugovorom, jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) se obavezuje da stručno i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda certifikat o tome, a druga strana (naručilac kontrole) se obavezuje da za izvršenu kontrolu plati naknadu. Bitni elementi: -Predmet kontrole -naknada za izvršenu kontrolu.

Page 17: poslovno pravo kolokvij

Obaveze vršioca:-Obaveza izvršenja ugovorene kontrole, -Ob. Vršenja određenih pravnih radnji-Ob. Izdavanja certifikata, -Čuvanja robe i uzorka-Naknada troškova-Pravo zakonske zaloge. Obaveze naručioca:-obaveza omogućavanja vršenja kontrole, -obaveza plaćanja naknade.

OSTALI UGOVORI:63. Ugovor o osiguranjuUgovorom o osiguranju obavezuje se osiguravač (davatelj osiguranja) da će isplatiti osiguraniku (licu koje je osigurano) ugovorenu svotu novca ako se desi događaj koji predstavlja osiguranu sumu. Bitni elementi:-predmet osiguranja – stvari ili lica, -rizik osiguranja – predstvlja opasnost od posljedica štetnog događaja (požar, poplava i slično), rizik postoji dok ne nastupi osigurani slučaj.-osigurani slučaj – njime se realizuje rizik, tj. Prestaje rizik. Mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovarača. -premija osiguranja – novčani iznos koji treba da plati ugovarač osiguranja osiguravaču. -trajanje osiguranja, - Suma osiguranja – suma novca koja se naplaćuje kada nastupi osigurani slučajVrste osiguranja Osiguranje lica i osiguranje imovine

64. Autorski ugovoriZaključuju se u pisanom obliku, primjenjuju se odredbe zakona o obligacionim odnosima i zakona o autorskom djelu. Autorskim ugovorima vrši se ustupanje, odnosno prenošenje prava korišćenja od strane autora na drugo lice jednog autorskog djela. Ovo je teretni, dvostrano obavezni, imenovani, formalni ugovor.To je u stvari skup ugovora kojima se prenose prava iskorištavanja sa autora na druga lica. Osnovne karakteristike ovog ugovora su: ugovor između autora i korisnika; predmet ugovora je pravo korištenja određenog autorskog djela; pravo korištenja se ustupa ili prenosi na drugo lice. Autor svoj prava može prenijeti u cjelosti ili djelomično uz naknadu ili bez, na određeno ili neodređeno vrijeme. Nosilac autorskih prava nemože pravo korištenja prenijeti na treća lica bez saglasnosti autora.

65. Ugovor o licenciUgovorom o licenci obavezuje se davalac licence da sticaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično, pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. To je dvostran, teretan

Page 18: poslovno pravo kolokvij

ugovor.Ugovor o licenci mora biti sklopljen u pismenoj formišto znači da je formalan.Bitni elementi:PredmetNaknadaObaveze davaoca:-preda u određenom roku predmet licence-preda i tehničku dokumentaciju koja je potrebna za predmet licence-daje uputstva i objašnjenja koji su potrebni za iskorištavanje predmeta licence-Garantuje tehničku izvodljivost-Jamči da je predmet ugovora lično njegov.Obaveze sticaoca:-iskorištava predmet licence na ugovoren način-čuva u tajnosti pronalazak ili znanje i iskustvo-obilježava robu proizvodnjom po licenci samo ako je njen kvalitet kao i kod originalne robe.-plati naknadu za korišćenje licence.

66. Ugovor o građenjuUgovor u kome se jedna ugovorna strana (izvođač radova) obavezuje da prema određenom projektu i ugovrenom roku sagradi određenu građevinu ili izvrši određene adaptacije na već postojećem objektu, dok se druga ugovorna strana (naručilac radova) obavezuje da mu za to isplati odgovarajuću nadoknadu. Dvostrano obavezan, teretan, imenovan i formalan ugovor (mora biti sačinjen u pismenoj formi). Bitni elementi.1.predmet ugovora2.cijena građenja3.rok građenja.

67. Ugovor o turističkim uslugama.Ima više vrsta usluga te se ugovori sklapaju između više različitih stranaka. To može biti agencija – turista, hotel – agencija, vodiči, i slično. Uglavnom su to odnosi između neposrednog korisnika te onoga koji daje turističke usluge. U ovim ugovorima koriste se odredbe iz drugih ugovora koji dobijaju karakter opštih pravila i poslovnih običaja, odnosno pravila u turizmu.U pravilu to su neformalni ugovori jer se mogu zaključiti i usmeno, osim ugovora o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta, (ugovora o alotmanu) koji se mora zaključiti u pisanom obliku.

68. Ugovor o prenosu znanja i iskustva (Ugovor know – how ) Ugovor o prijenosu znanja i iskustva je dvostrano obavezan, teretan i trajni ugovor intuitu personae. Takođe riječ je o imenovanom ugovoru sui generis regulisanom imenom i sadržajem u Zakonu o obligacionim odnosima i Zakonu o spoljnotrgovinskom poslovanju. Oba zakona za ugovor o prijenosu znanja i iskustva zahtevaju pismenu formu. Ukoliko se radi o ugovoru prijenosu znanja i iskustva sa elementom inostranosti ZOSP se zahtjeva i registracija ugovora

Page 19: poslovno pravo kolokvij

kod nadležnog saveznog organa. Takođe u ZOSP se predviđaju klauzule koje ugovor o prijenosu znanja i iskustva uređuje mahom na dispozitivan način. Ovaj ugovor mora da sdrži: -Obavezu davaoca znanja i iskustva da će se primjenom znanja proizvesti roba ugovorenog kvaliteta, kao i obaveza da se za vrijeme važenja ugovora primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanja u znanju i iskustvu. -obavezu davaoca znanja da njihovo korišćenje ne utiče štetno na život i zdravlje ljudi i životne sredine. -da se stavljanjem u promet proizvoda po nabavljenom znanju i iskustvu ne povrijeđuju prava trećih lica, i obavezu da će davalac nadoknaditi štetu u slučaju povrjeđivanja ovih prava.

69. Ugovor o franchising-uUgovor o franzšizingu je ugovor zaključen između davaoca i primaoca franšizinga u kome davalac daje putem ugovora svoj „recept“ poslovanja - standardni poslovni proces proizvodnje, prodaje roba i usluga, a primalac franšizinga je obavezan da koriteći svoje građevinske objekte i opremu, dugoročno prodaje robu ili usluge od davaoca franšizinga, primjenom metoda organizacije i poslovanja uz korištenje njegove marke ili dizajna i da plaća taksu za to. Ovaj ugovor spada u neimenovane ugovore i zaključuje se u pismenoj formi. Svaki se prilagođava konkretnom poslu.

70. Ugovor o factoring-uUgovor o faktoringu je poslovni aranžman između pravnog odnosa fizičkog lica koje prodaje svoja potraživanja od svojih kupaca (komitent) i drugog pravnog, odnosno fizičkog lica koje kupuje ta potraživanja (faktor). Kada komitent koji ima neplaćena potraživanja od kupaca i istovremeno želi da dođe do gotovog novca, tada se odlučuje na posao faktoringa, o čemu zaključuje ugovor. Tako se potraživanja od kupaca pretvaraju u gotov novac uz određenu naknadu.

71. Ugovor o forfetinguSličan ugovor kao u faktoringu. Poslovni aranžman između prodavca potraživanja (komitenta) i kupca tih potraživanja (forfetara). Ovde se kao kupac (forfetar) javlja banka. Ona obavezno preuzima rizik naplate potraživanja. Ovde se radi o kupovini samo jednog potraživanja. Potraživanje u forfetingu je dugoročno te je zato skuplje od faktoringa.Ovaj posao se javlja u slučaju velikih ulaganja koja su i dugoročno vezana, tako da se dugoročni i nesigurni izvori za komitenta pretvaraju u kratkoročne i sigurne.

Ugovori Predmet i osnova obaveza: Kakav mora biti predmet obaveze. Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju nečinjenju ili trpljenju. Ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Ništavnost ugovora zbog predmeta. Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen, ili neodrediv ugovor je ništavan. Naknadna mogućnost Ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom pravovaljn je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka. Kada je predmet obaveze nedopušten Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu, prisilnim propisima te moralu društva. Kad je predmet odrediv Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da

Page 20: poslovno pravo kolokvij

ga odredi. Dopuštena osnova za ugovornu obavezu Svaka ugovorna obaveza mora imati dopuštenu osnovu Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu. Ništavnost ugovora zbog osnove Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena ugovor je ništavan. Pobude za sklapanje ugovora Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utjeću na njegovu pravovaljanost.

Ugovor o zakupuUgovor kojim se jedanugovornik – zakupodavac obavezuje da preda određenu nepotrošnu stvar na upotrebu drugom ugovorniku (zakupcu) a ovaj se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu i da mu po isteku ugovora tu stvar vrati. Bitni elementi: -Predmet zakupa – nepotrošna stvar, -zakupnina , najčešće u novcu,-vrijeme trajanja, Obaveze zakupodavca:- da preda stvar iz ruke u ruku ili simbolično,- održavamje stvari

Ugovor o špedicijiUgovor kojim se jedna ugovorna strana-špediter obavezuje drugoj ugovornoj strani komitentu da u svoje ime a za račun nalogodavca zaključi ugovor o prevozu određene stvari, kao i da obavi sve ostale uobičajne poslove, dok se nalogodavac obavezuje da mu za to isplati proviziju. Dvostrano je obavezan, teretan, imenovan i neformalan ugovor.

Ugovor o prevozu robe brodomUgovor kojim se jedna ugovorna strana (brodar) obavezuje da izvrši prevoz robe na određenoj relaciji, a druga ugovorna strana (naručilac) se obavezuje da mu za to plati vozarinu. Može biti vozarski ili brodarski.

Ugovor o prevozu robe željeznicomUgovor kojim se jedna ugovorna strana (željeznica) obavezuje da izvrši prevoz određene robe od otpravne stanice do uputne stanice, za određeno vrijeme i u neoštećenom stanju, a druga ugovorna strana (pošiljalac) se obavezuje da za to plati vozarinu

Ugovor o prevozu robe drumomUgovor kojim se jedna ugovorna strana (drumski prevozilac) obavezuje da izvrši prevoz određene robe drumskim prevoznim sredstvom, na određenoj relaciji, za određeno vrijeme i u neoštećenom stanju, kao i da je po obavljenom prevozu preda primaocu, a druga ugovorna strana (pošiljalac) se obavezuje da za to plati vozarinu. Zaključenje ugovora se potvrđuje predajom tovarnog lista.

Ugovor o prevozu robe vazduhoplovom / zrakoplovomUgovor u kojim se jedna ugovorna strana (avio prevozilac) obavezuje da izvrši (lično ili preko drugog avio prevozioca) prevoz određene robe u određeno vrijeme na određenoj relaciji i to u neoštećenom stanju, kao i da robu preda primaocu, a druga ugovorna strana ( pošiljalac) se obavezuje da mu za to isplati vozarinu. Ovaj ugovor se potvrđuje izdavanjem tovarnog lista.

Ugovor o prevozu putnikaUgovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik da preveze na određeno mjesto neku osobu ili neku stvar, a putnik odnosno pošiljalac se obvezuje platiti određenu naknadu. Ugovor o prijevozu nastao je iz ugovora o djelu, jer je predmet ovog ugovora obavljanje nekog posla bez obzira radi li se o prijevozu stvari ili putnika. Ipak, zbog njegove specifičnosti nastala su pravna pravila koja ovaj ugovor odvajaju od Ugovora o djelu. Ugovor o prijevozu putnika je konsenzualan, jer postaje perfektan čim su se stranke dogovorile o bitnim elementima ugovora. Iako je prevoznik na zahtjev putnika dužan izdati putnu kartu, ona samo služi kao dokaz da je ugovor sklopljen. Nepostojanje, neispravnost ili gubitak putne karte ne utječu na postojanje valjanosti sadržaja ugovora o prijevozu. Putna karta, dakle, ima značenje legitimacijskog papira; pretpostavlja se da sadržaj putne karte odgovara sadržaju ugovora dok se ne dokaže suprotno. Putna karta može glastiti na ime i na donositelja. Putna karta na donositelja prenosi se običnom predajom, ali ako je putovanje započelo, onda se može prenijeti samo uz pristanak prijevoznika. Putna karta na ime ni u kojem slučaju ne može se prenijeti bez pristanka prijevoznika. Ugovor o prijevozu, iako konsenzualan, ne

Page 21: poslovno pravo kolokvij

nastaje pregovaranjem o uvjetima prijevoza i o cjeni prijevozne usluge nego prihvaćanjem općih uvjeta prijevoza pojedinih prijevoznika. Cijena usluge određena je tarifama koje čine sastavni dio uvjeta poslovanja.