Pojanjenje nekih predislamskih, staroslavenskih posmrtnih obiaja bosanskohercegovakih muslimana i stav islamskih uenjaka prema njima

Saetak Meu posmrtnim obiajima i obredima bosansko-hercegovakih muslimana znaajno mjesto zauzimaju predislamski, staroslavenski elementi, koji su pod platom narodnih obiaja u odreenoj formi opstali do dananjih dana. Razliita sujevjerja povezana s vjesnicima smrti i nesree, obiaj trizine, odnosno dae, prekrivanje ogledala i televizora u kui umrle osobe, obredi za due umrlih koji se izvravaju u tano odreeno vrijeme nakon smrti, te prenoenje posmrtnih ostataka ugledne osobe na ramenima postali su sastavni dio bonjako-islamske tradicije, unato stoljetnom nastojanju islamskih uenjaka na njihovom ukidnaju. Analizom predislamskih posmrtnih obiaja prisutnih u tradiciji bosanskohercegovakih muslimana i aktivnostima uleme na njihovom ukidanju bavi se ovaj rad.

kljune rijei: posmrtni obiaji, stari Slaveni, obredi za umrle, sedmina, eteresnica, daa,

Uvod ovjek se boji smrti. Podsjeanje na smrt i prestanak ivota, oduvijek je kod ljudi izazivalo zebnju i strah. Strah od smrti mogue je pobijediti uenjem o seljenju dua koje nalazimo u budizmu i hinduizmu, te vjerovanjem da smrt ne predstavlja kraj i nitavilo, ve novi poetak to je znaajka objavljenih religija. Prema vjerovanjima arhaikih: animistikih i politeistikih religija ivi su duni obezbijediti umrlom sve to mu je potrebno za ivot na drugom svijetu. Stoga nije nikavo udo to su grobnice umrlih prave riznice arheolokih materijala, na osnovu kojih se moe vrlo vijerno rekonstruisati nain ivota drutvene zajednice kojoj je umrli pripadao. Islamski propisi u vezi s posmrtnim obredom vrlo su jednostavani, bez nepotrebnih ceremonijala, preuveliavanja i javnog alovanja i jadikovanja za umrlim. Tijelo umrle osobe se oisti (gusul), namirie i obue u trodijelo bijelo platno (efin). Nakon toga obavi se

molitva za umrlu osobu (denaza), koja se zatim zakopa u zemlju. Poslije ukopa ponovo se na mezaru (grob) umrle osobu proui dova (molitva za umrlu osobu) ime je obavezni dio posmrtnih obreda zavren. Meutim, ini se da veina ljudi postane svijesna vrijednosti neke osobe tek nakon njene smrti, pa nastoji da joj na drugom svijetu obezbijedi i ono to joj prema vjerskim propisima ne pripada. To je prvi razlog to pored islamskih propisa vezanih za umrle meu muslimanima postoje brojni predislamski obredi. Drugi razlog je strah od smrti i umrle osobe. Iako osoba nakon smrti ne moe uiniti nikakvo djelo, ni dobro ni loe, ipak ivi nastoje da se razliitim sredstvima osiguraju od njenog pretpostavljenog zla. Zbog toga muslimani, uz islamske, praktikuju niz predislamskih obiaja. U ovom radu analizirat emo najzastupljenije od njih i prezentirati stav islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini o njima. Elementi staroslavenske tradicije u posmrtnim obiajima bosansko-hercegovakih muslimana Stari Slaveni imali su izrazito razvijen kult umrlih. U Bosni i Hercegovni se kult mrtvih ukorijenio u obrednu praksu tako duboko da ga ni bogumilsko uenje koje je preziralo sve materijalno, nije moglo unititi, ve ga je, ak naprotiv, njegovalo i unapreivalo.1 Poznati arapski putopisac Ibn Fadlan je, boravei meu Rusima, zabiljeio sljedee: Vidio sam njihov obred oko mrtvaca. Umro jedan bogata. im je umro, zakopali su ga u zemlju metnuvi uz njega raznih pia i jela, dok mu priprave odijelo i lau, na kojoj e biti spaljen sa svojom robinjom. Njegov imetak razdijelili su na tri dijela. Jedan dio nasljednicima, drugi za obred, a trei za pie na dan spaljivanja. Jedna od njegovih robinja sama je pristala da bude spaljena. Postavili su lau na kojoj je pod zastavom krevet nakien skupocjenim stvarima. Zatim su izvadili mrtvaca iz groba obukli mu najskuplje odijelo i postavili ga na krevet u lai. Uz njega su stavili vie vrsta hrane. Tada su doveli jednog psa, rasjekli ga na dvije polovice i bacili u lau. Sve njegovo oruje stavili su u lau. Zatim dovedoe dva konja, ubie ih, a onda sjeeno meso bacie u lau. Tako isto uinie s dvjema travama, pijevcima i kokoima. Zatim su doveli jednu staru enu, koju zovu "aneo smrti" i koja e robinju spaliti. Obadvije su uvedene u lau. Robinja prui skupocjene narukvice staroj eni kao dar, to e je spaliti. Poto se oprostila sa svim prisutnima, starica je uvede pod zastor. Vidio sam da je izgubila svijest. Zatim je ulo est ljudi koji su robinju drali, dok ju je starica zadavila, za vrijeme ega su bubnjevi udarali da joj se glas ne bi uo, te ostale ene prestraile, pa bi se1

Muhamed Hadijahi, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Radovi III, Zenica, 1973., str. 287.

kanje mogle ustegnuti od spaljivanja. Zatim su izali svi iz lae, a najblii roak mrtvaca pristupi s bakljom i baci je prvi na lau, a onda ostali zaredae sa bakljama. Tako je laa izgorjela, a vjetar pepeo raznio. Kasnije su tu postavili znak. Pri kraju procesa prie jedan meni i preko tumaa mi ree: 'Vi ste Arapi budale; zakopate najdraeg vam druga u zemlju, da truhne, a mi ga spalimo i u jednom asu ide mu dua i pepeo u Raj. Zar nijesi vidio kako mu brzo vjetar pepeo odnese?2 Najstariji izvori o pogrebnim obredima starih Slavena, govore o stravi i trizini, sveanostima s jelom i piem prireivanim u ast umrlog. Ruska kneginja Olga u X vijeku poruuje Drevljanima: Evo me, dolazim k vama, spremite dosta medovine pored grada, tamo gdje ste pogubili moga mua, hou da uinim triznu svom muu.3 Strava i trizina su vrste obreda za duu umrle osobe to su se u odreenom obimu odrale u Bosni i Hercegovini sve do dananjih dana. Kad je bosansko-hercegovako stanovnitvo primilo islam nastavilo je da i dalje odrava i uva neke predislamske, staroslavenske obiaje. Ti obiaji su se, istina, islamizirali, ali, kad se s njih skinu naslage islamskog jasno se ukae predkransko, staroslavensko porijeklo. Uzalud su teolozi razliitih vjerskih zajednica nastojali ukinuti obiaje iz doba paganstva, jer im to, kako svakodnevna praksa pokazuje, nije uspjelo. Meu Junim Slavenima jo uvijek je ivo sujevjerje o vjesnicima skore smrti. Ti znaci su vezani za snove, ali i za neuobiajeno ponaanje domaih ivotinja i ptica. Muslimani Gornjevrbaske regije vjeruju da u snu vaditi zube znai da e umrijeti neko ija smrt e zaboljeti. Gavran i kukavica su poznati vijesnici smrti i skore nevolje to prijeti da zadesi kuu nad kojom oblijeu. Pouzdan znak smrti moe biti i zavijanje i cviljenje psa uvara, pogotovo ako to ini na kunom pragu. Umrlom se na stomak stavlja klju, a cijelu no kod njega bdiju rodbina, komije i prijatelji pazei da preko njega ne bi prela maka. Naime, vjeruje se da e se umrli, ako se nadme ili ako preko njega pree maka, povampiriti i prikazivati nakon smrti.4

Kad se

umrli iznese iz kue za njim se prosipa voda jer se smatra da voda od kupanja umrlog posjeduje magina svojstva. Osoba koja se plai smrti treba da se umije preostalom vodom od gasuljenja (kupanja umrlog), pa e se osloboditi straha. Nakon ukopa, u sobi umrlog pale se svjetla etrdeset dana, a na prozor se nou ostavlja aa vode koja se ujutru prosipa na voku. To se ini zato jer se vjeruje da umrli etrdeset dana dolazi2

3

4

Mehmed Handi,Izvjetaj Arapa o Slavenima, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. II, Ogledalo, 1999. godine. Luj Lee, Slovenska mitologija, 1901. godine. http://www.rastko.org.yu/antropologija/llezemitologija_c.html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) Ljubomir Relji, Samrtni obiaji i kult pokojnika, Glasnik Etnografskog muzeja, sv. 52-53, Beograd, 1989., str. 145.;

svojoj kui prije nego to stvarno napusti ovaj svijet. Slina vjerovanja prisutna su i kod drugih slavenskih naroda. Uticaji kulta mrtvih i rituala koji su s tim povezani i danas su veoma ivi u posmrtnim obiajima balkanskih naroda.5

Obiaj koji predstavlja materijalnu potekou

porodici umrlog, a koji je u suprotnosti s islamskim uenjm, jeste obiaj spremanja ruka nakon denaza-namaza. Naime, nakon obavljenog ukopa, imam i dematlije odlaze u kuu umrlog gdje se, prije ili poslije uenja sure Ja Sin i dove, obavezno priprema ruak "za rahmet" umrloj osobi. Ovaj ruak ili gozba, nakon denaze, veoma podsjea na ve spomenuti staroslavenski obiaj trizine. Iako je obiaj spremanja ruka nakon denaze predislamskog porijekla ostaje otvoreno pitanje da li je taj obiaj prisutan kod bosanskohercegovakih muslimana oduvijek, ili je u nekom vremenskom intervalu ukinut, pa je, zatim, pod uticajem drugih religija ponovo uveden? Uzrok ovoj dilemi su svjedoenja muslimana iz udaljenijih sela Gornjevrbaske regije naseljenih iskljuivo muslimanima koji su mi tokom istraivanja kazali da se ranije nije spremala nikakva hrana nakon denaze, ve da se to uobiajilo u zadnja dva desetljea. Interesantno je da su islamski i katoliki uenjaci nastojali ukinuti ovaj, oigledno, neznaboaki obiaj, ali s vrlo malo uspjeha. Tako fra Mato Topi u vezi s obiajem dae (poduja) kod itelja Prozor-Rame kae: Poslije sprovoda ilo se kui na dau. Fratri su se dugo borili protiv obiaja dae. Negdje su uspjeli, a u mnogim selima jo postoji.6 Svrha ovog obiaja kod muslimana ista je kao i kod krana, a to je vjerovanje da umrli od toga ima korist, te se radi toga i insistira da se neto pojede "za rahmet". Staroslavensko porijeko ovog obiaja potvruje injenica da je prisutan i kod muslimana Rusije. Poetkom prolog stoljea list Behar je u rubrici Kulturne biljeke pod naslovom Svadbe, suneti i pokopi objavio sljedee: Krimska novina Terduman donosi dva lanka, iz dva razna kraja u Rusiji, gdje u velikom broju obitavaju muslomani. Oba dopisnika tue se na rasko, koji je u njihovim krajevima postao obiaj, da se na svadbe, sunete i pokope troe ogromne svote novaca. Ko more i ko ne more izvrgnut je tame gadnome obiaju koji se protivi vjeri i razumu. Bogata pokrajina irvan, veli dopisnik, vie od luksusa strada nego bi stradala od potresa. Ta je bolest veinu zarazila, dahilske oi sve vie crne, um se sve vie gasi, napretku se sve vie staje na put, eriat sve se vie zaboravlja. Oni koji su pozvani, da lijee tu bolju kao na pr. ulema i prvaci, oni sami slijepo se pokoravaju toj zloj navici. Svaki dan se56

Kosta Milenovi, Slovenska vera-pogreb, Bosanska vila, Sarajevo, br. VIII, 1890., str. 121-123. Fra Mato Topi, Ramske starine, Franjevaki samostan Rama-it i Svjetlo rijei, Rama-Sarajevo, 2005., str. 151.

pue veliki kazani halve u slavu mrtvih, a plodne zemlje pokrivaju bankovnim papirima, a taj obiaj nije islamski, nego ostatak iz poganskih vremena.7 Spravljanje ruka nakon denaze je rtva ivih uinjena s ciljem opskrbljivanja umrlih hranom i piem. U nekim religijma na niem stupnju razvoja hrana i pie se prinose direktno preminulom i ostavljaju se na njegov grob. U dananje vrijeme tako postupaju pojedine grupacije Roma u naoj zemlji.8 Vii stepen prinoenja rtve je dostavljanje ovozemaljskih potreba: hrane i pia, preko posrednika, tj., tako da srodnici i poznanici umrlog u njegovo ime konzumiraju hranu i pie.9 To je sutinski razlog zbog kojeg se tako jako insistira na tome da se neto pojede nakon denaze. U vezi sa praksom pripremanja hrane za prisutne na denazi, potrebno je istai da je, prema islamskoj tradiciji, koju je uspostavio Boiji Poslanik, a.s., lijep obiaj da komije porodici umrlog spreme i donesu hranu, jer je njih alost omela od obinih, svakodnevnih poslova, a ne da porodica umrlog sprema hranu drugima. Jedne prilike kad je umro neki lan Daferove (prijatelj Boijeg Poslnika, a.s.) porodice, Muhammed, a.s, je rekao: Spremite hranu Daferovoj porodici; njima je dolo ono to ih je zaokupiralo.10 Obiaj je da se u kui umrlog prekrivaju ogledala, a pod direktnim uticajem toga obiaja u dananje vrijeme prekriva se i televizor. To je znak da je kuu pogodila alost. Prema staroslavenskoj tradiciji, ogledalo se prekriva da se ne bi ljeina prorunijela.11 Uz to, meu balkanskim narodima veoma je raireno vjerovanje da se dua umrlog moe zadrati u kui ogledavajui se.12

Vrlo je intresantno da je meu brojnim narodima irom

svijeta raireno sujevjerje da je ovjekova dua u njegovom odrazu u vodi ili ogledalu. U staroj Indiji i Grkoj postojalo je pravilo da se ne gleda u sopstveni odraz u vodi. Prema Jamesu Georgeu Frazeru, upravo se ovim vjerovanjem moe objasniti rasprostranjeni obiaj da se ogledala prekriju ili okrenu prema zidu kada se desi smrt u kui. On navodi da narodi koji to ine: Strahuju da bi duu koja se projektuje iz13

ovjeka u obliku njegovog odraza u ogledalu mogao odnijeti duh preminulog za koga se obino vjeruje da se nalazi u kui i oko kue jedno odreeno vrijeme.7

Behar: list za pouku i zabavu, god. I-XI (1900-1911), izbor, odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, ElKalem, Sarajevo, 1990. godine, str. 73. 8 Bonjaci u Bugojnu vrlo esto dolaze u Medlis IZ da se ale na neislamsko ponaanje Roma koji svojim umrlima ostavljaju alkoholno pie na grob. 9 Radmila Kajmakovi, Posmrtna gozba kod balkanskih naroda, Makedonski folklor, XV, br. 29-30. Skopje, 1982., str. 77-78. 10 Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1, Sarajevo, 2002. godine, str. 428. 11 Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine, str. 77. 12 Slobodan Zeevi, Samrtni obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog muzeja, 42/1978., Beograd, str. 383-397. 13 Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003. str. 199.

U staroslavenske posmrtne obiaje opstale do dananjih dana, svrstavaju se obredi za due umrlih koji se ine nakon ukopa u tano odreeno vrijeme. Slaveni su vrsto vjerovali da umrli nastavljaju ivot i nakon smrti, to se jasno vidi iz pogrebnih rituala kao to su pogrebne igre. U Leksikonu religija i mitova drevne Evrope, navodi se da su: Treeg, sedmog, dvanaestog i etrdesetog dana poslije smrti pokojnicima na grob donoeni hrana i pie, kao i posle 6 i 12 meseci. Posebni praznici mrtvih - zadunice - proslavljani su i na grobovima i po kuama, u rano prolee i u kasnu jesen.14 Najstarije svjedoanstvo o obredima za due umrlih kod slavenskih naroda zabiljeio je izmeu 930-940. godine arapski putopisac Ibn Rusta: Istoni Slaveni imali su obiaj da spaljuju tijelo umrlog. Sledeeg dana po spaljivanju pokojnika, oni odlaze na mesto gde je to obavljeno, sakupljaju pepeo i stavljaju ga u urnu, koju zatim smetaju na humku. Godinu dana po smrti pokojnika, uzimaju dvadeset kraga meda (medovine), nekad malo vie a nekad malo manje, i nose ih na onu humku, gde se okuplja porodica pokojnog, jedu, piju i zatim se razilaze.15 Obrede za due umrlih nalazimo i kod junoslavenskih naroda. Njihova svrha je uspostavljanje uzajamnog odnosa izmeu ivih i mrtvih. Osoba smru ne prestaje da bude aktivni lan drutvene zajednice, ve samo mijenja mjesto boravka. Od ivih savremenika on se seli ka mrtvim precima.16 Istraivajui razloge koji podstiu ljude da u odreeno vrijeme ine poduja svojim umrlim, Galina Lozanova zakljuuje: Izmeu dva svijeta, svijeta ivih i svijeta mrtvih odvija se reciprona razmjena. Sa svoje strane ivi su duni u odreeno vrijeme sjeati se umrlih i prinositi im darove, uglavnom u hrani i piu, dok mrtvi, s druge strane, uvaju ive od uticaja zlih duhova iz njihovog svijeta.17 U dananje vrijeme, muslimani u Bosni i Hercegovini obavljaju obrede za umrle nakon sedam i etrdeset18 dana,14

15

16 17

18

Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi i Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija, Beograd, 1992. godine, internet izdanje na http://www.rastko.org.yu/antropologija/slovenska_mitologija. (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) Navedeno prema: ore Jankovi, Slovenski i srpski pogrebni obred u pisanim izvorima i arheoloka graa,http://www.rastko.org.yu/arheologija/djankovic/djankovic-sahrane.html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) prijevod prema A. Ja. Garkavi, Skazanija musul'manskih pisatelej o Slavjanah', i Russkih' polovine VII veka do konca X veka po r. H.), Sanktpeterburg', 1870. godine. Andrej Brencz, The Polish funeral rite as The rite de passage, LUD, 71., 1987., str. 229. Galina Lozanova, Obredni trapezi pri pogrebenie u Junite Slavjani B'garska etnografija, 2/1/1991., knj.I, str. 4. Jer se smatra da dua umrlog tek tada naputa ovaj svijet. Interesantno je napomenuti da se obredi za due umrlih nakon etrdeset dana vre i u drugim kulturama, a ne samo slavenskim. F. De Jong u tekstu Mistika bratstva i narodni islam navodi: U Egiptu je, na selu, obiaj da se mrtvim u grob stavi primjerak Kurana i drugi predmeti, a takoe i prekriva, u koji je tijelo umotano, ispisuje se stihovima iz Kurana i to prije svega iz suretul-Kehf i suret Ja-sin, iako se ovi obiaji osuuju od strane ortodoksne tradicije. Po elji rodbine, na kraju alosti etrdesetog dana nakon smrti odrava se zikr na grobu umrlog. Vidi: F., De, Jong, Mistika bratstva i narodni islam, Islamska misao, br. 122., 1989. Pored toga, u Starom zavjetu stoji da je balzamovanje Jakova oca Josipovog trajalo etrdeset dana: Josip se baci na

rjee nako est mjeseci, a gotovo redovno godinu dana nakon smrti. Poznati srpski etnolog, Tihomir orevi, molitve za due umrlih muslimana poetkom prolog vijeka opisao je na sljedei nain: " Sedmog dana od smrti ostavlja se umrlom jediunluk (sedmina). Tada se pravi halva. Od ove halve svako eljade iz komiluka okusi i u sebi oita molitvu Elfatiha za duu umrlog. Umjesto dece koja ne bi znala ove molitve itaju je stariji. Halva se pravi i o krkunluku (etrdesetnici), altiai (polugodinjici) i senluku (godinjici) od smrti. Ako je umrli iz imunije kue onda o polugodinjici i godinjici njegovi pozovu komije prijatelje i hodu, pa svi skupa dre molitvu za duu umrlog. To se zove tavit."19 Obino se za sedminu ili eteresnicu proui sura Ja - Sin i Tewhid, a sevabi od prouenog poklanjaju se pred due umrlih. Neizostavni dio ovog obreda je ruak za prisutne, a koji ima slinu svrhu kao i jelo poslije denaze. 20 Molitve za due umrlih nisu specifikum samo muslimana u Bosni i Hercegovini, ve i pripadnici katolike, odnosno pravoslavne crkve takoer izvravaju vjerske obrede za svojer umrle.21 Prenoenje tabuta ili lijesa ugledne i istaknute osobe na uzdignutim rukama takoer je staroslavenski obiaj prisutan u tradiciji muslimana u Bosni i Hercegovini. Obiaj prenoenja ugledne osobe iznad glave nalazimo kod Istonih Slavena meu Rusima.

19 20

21

oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. Poslije toga Josip naredi lijenicima koji su se nalazili u njegovoj slubi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirae Izraela. Trebalo je etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Vidi: Biblija, Stari Zavjet, Knjiga Postanka, 50/3. Tihomir orevi, "Samrtni obiaji u Turaka", Na narodni ivot, knj. V Beograd, 1932. godine, str. 91. Iz iskustva znam da domainima vrlo teko pada ako imam ili neko od prisutnih na tevhidu ne prisustvuje ruku koji je za taj obred pripremljen jer se smatra da se time nanosi uvreda i domainu i umrlom. U istonom ortodoksnom hrianstvu poduja se ine nakon tri, sedam, etrdeset i godinu dana od smrti. Vjeruje se da dua treeg dana poslije smrti prolazi kroz kunje i potrebne su joj molitve ivih. Tada rodbina komije i prijatelji izlaze na grob i pale svijee za umrlog. Isto ine i nakon sedam dana, odnosno u prvu subotu po smrti. etrdesetog dana poslije smrti dua saznaje svoje mjesto u Raju ili Paklu, i kua neka rajska uivanja, odnosno strahuje od paklene vatre. U zapadnom katolianstvu misa zadunica moe biti prije ukopa, poslije ukopa ili neki drugi dan u dogovoru sa sveenikom. Za umrle se prireuju "gregorijanske mise" tj., 30 misa koje se ine uzastopno 30 dana za duu umrle osobe. Vjeruje se da su ove mise veoma uinkovite. Premda se mise za umrle vre nakon tri, osam ili trideset dana vrijeme nije precizno odreeno crkvenim pravilima i sve zavisi od dogovora vjernika sa sveenikom. U idovstvu se provodi Kadi alobnika, bliskih lanova porodice, koji svakodnevno mole tri molitve, a sve to traje 11 mjeseci nakon smrti.

Na crteu iz XI stoljea vidi se kako etiri ovjeka prenose tijelo sv. Borisa poloenog na saone. Na drugoj fotografiji je prenos tabuta rahmetli Hamdije Kreevljakovia 1959. godine

Na slian nain meu muslimanima u Bosni i Hercegovini prenosili su se tabuti uglednih osoba, meu kojima su: Demaludin auevi, Hamdija Krevljakovi, Osman Sokolovi, Ahmed Smajlovi, hfz. Sinanudin Sokolovi, Alija Izetbegovi itd.22

Odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema predislamskim posmrtnim obiajima23 Prema islamskom uenju, dua je vjena. Smru neke osobe, njena dua nastavlja da egzistira u berzahu zagrobnom ivotu, gdje boravi do Sudnjeg dana. Da li e neko na drugom svijetu biti sretan ili nesretan, zavisi od toga kako je proveo ivot na ovom svijetu. Stoga propisi islama usmjeravaju vjernike ka ispravnom ivotu na ovom svijetu, kako bi se osigurala srea na onom svijetu. Premda islam potuje mrtve i zabranjuje bilo kakvo oskrvnue njihovih grobova24 propisi vezani za umrlu osobu su vrlo jednostavni, to je objanjeno na poetku ovog rada.25 Jedan od staroslavenskih posmrtnih obiaja u potpunoj suprotnosti s islamskim uenjem, jeste prireivanje gozbe, objeda ili ruka za uesnike denaze.26 Islamski uenjaci vrlo rano su primjetili da muslimani praktikuju ovaj neislamski obiaj upozoravajui na njegovu tetnost. Poznati prusaki alim iz prve polovine XVIII stoljea, Mustafa Pruak napisao je 1739. godine djelo Risala ad-dakir f ziyra ahl al-maqbir27 u kojem navodi: Naricanje za umrlima i prireivanje jela u ime umrlog (prvog, drugog i treeg dana) je zaista jedna runa novotarija iz vremena dahilijeta. Ako neko oporui da se poslije njegove smrti tri dana

22

23

24

25

26

27

Muhamed Hadijahi, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Radovi III, Zenica, 1973., str. 292. Vie o odnosu islamskih uenjaka prema predislamskim obiajima u praksi bosansko-hercegovakih muslimana openito vidi: Elvir Duranovi, "Odnos islamskih uenjaka Bosne i Hercegovine prema tragovima staroslavenske tradicije", Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXIX, br. 11-12, novembar-decembar 2007., Sarajevo, str. 1043-1054. Zabranjeno je sjediti na grobovima umrlih, s tijelom umrle osobe treba postupati s potovanjem, uiniti neugodnost umrlo je isto kao uiniti neugodnost ivom, itd., su samo neki od propisa islama s kojima se nastoji osigurati potivanje umrlih i njihovih grobova. Vie o islamskim propisima vezanim za umrlu osobu vidi u: Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godine uzdanja. Stav islama je sasvim suprotan: Porodici umrlog potrebno je spremiti hranu jer njih smrt bljinjeg roaka spreava u tome. O tome vidi: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1, Sarajevo, 2002. godine str. 428. Rasprava pobonog o posjeivanju grobova.

prireuje jelo za ljude ta mu oporuka ne vrijedi. Preporuuje se da komije i roaci donose hranu porodici umrlog i da nahrane ukuane jer su oni zauzeti oko mrtvaca.28 Uprkos nastojanjima uleme iz Osmanskog perioda, muslimani u Bosni i Hercegovini, ali i drugim krajevima nastanjenim slavenskim narodima (ve smo naveli da to ine muslimani u Rusiji) nastavili su s praksom prireivanja posmrtne gozbe, pa su i savremeni islamski uenjaci digli svoj glas protiv ovog predislamskog obreda. Jedan od najistaknutijih zagovornika prosvjeivanja muslimanskih masa u Bosni i Hercegovini XX vijeka, Husein ozo, energino se usprotivio ovom neislamskom obiaju. Fetvu o spremanju gozbe u kui umrlog nakon denaze prenijet emo zajedno s pitanjem. Pitanje: "Kod nas je obiaj kada neka osoba preseli (umre) i kad joj se obavi denaza-namaz, da se svi skupa vraamo u kuu odakle je iznesen mrtvac i tu se jede i pije. Na par mjesta pokuao sam da sprijeim vraanje u istu kuu, da tu ne jedemo i ne pijemo i da oaloeni ne moraju nita spremati. Jedni se slau, a drugi kau da je to oduvijek tako i da to nita ne smeta. Pitam da li su oni u pravu ili ja?" Odgovor: "Tvoj pokuaj da sprijei obiaj gozbe u kui umrlog poslije povratka sa groblja sasvim je na mjestu. Ova gozba je neislamski, paganski obiaj. Sve su to obiaji iz dahilijjeta koje treba spreavati. Nije dozvoljeno da porodica umrlog prilikom smrti ugoava prisutne, jer joj to jo vie oteava bol i jer je to obiaj iz paganskog, predislamskog vremena. Ulema je jednoglasna u tome da je to mekruh, dok jedan dio smatra da je to ak haram."29 Uz davanje fetve po pitanju prireivanja posmrtnih gozbi, ozo je naveo lijep primjer Odbora islamske zajednice Debar, koji je u cilju ouvanja istote obiaja, kao i uvanja islamske tradicije, a imajui u vidu razne neislamske posmrtne obiaje koji sve vie uzimaju maha, te psihiki i materijalno optereuju oaloenu familiju, u vezi sa denazom zabranio: 1. pripremanje i davanje ruaka i veera poslije sprovoda ili prilikom dolaska na sauee; 2. aenje kahvom i cigaretama za vrijeme sauea u roku od tri dana; 3. grupni odlazak ena na groblje nakon sedam dana (sedmina), est sedmica (eteresnica), est mjeseci (polugodinjica) i nakon jedne godine;

28

29

Azra Kadi, Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, br. 136., 1990., str. 20-30. Husein ozo, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 444445.

4. dijeljenje halve poslije tevhida;30 Fokusirajui se na spomenuti predislamski obiaj ozo smatra da su teak poloaj imama i materijalni interes koji je evidantan kod denaza, odigrali najveu ulogu u opstanku ovog, ali i nastajanju niza drugih obiaja i novotarija.31 Slino miljenje dijeli i ruski autor koji je, analizirajui identinu praksu muslimana u razliitim krajevima Rusije, napisao: Oni koji su pozvani da lijee tu bolest, ko na primjer ulema i prvaci, oni se samo slijepo pokoravaju toj zloj navici.32 Navedene tvrdnje sugeriu da islamski uenjaci imaju dvojak stav o pitanju pripremanja gozbe nakon denaze. Uvidjevi tetnost ovog obiaja i njegovu oitu suprotnost sa propisima erijata visoka ulema i kolovani islamski uenjaci energino su ustali protiv njega i osudili one koje ga praktikuju. S druge strane, teka materijalna situacija u kojoj se nalaze vjerski slubenici po dematima, uticala je da oni prihvate obiaj pripremanja hrane za umrlu osobu, navodei kao opravdanje da je to "za rahmet" umrle osobe. Obiaj koji islamski uenjaci u Bosni i Hercegovin nisu osuivali, a ija geneza se vee za korijene ljudskog roda, jer ga nalazimo kod brojnih naroda, meu kojima su i nai preci Slaveni, jeste izvravanje vjerskih obreda u tano odreeno vrijeme: sedam dana, etrdeset dana, pola godine i godinu dana nakon smrti.33 Prireivanje sedmine i eteresnice zabiljeeno je u zaostavtini Munib efendije Gloe, mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa koji je umro 1850. godine na otoku Kreti. Izmeu ostalog u njegovoj Ispravi o sahrani i smrti stoji: Za ienje i ureenje njegovog groba do sedam dana sedmerici siromaha odreuje 3 groa i 20 para, a da se za etrdeset dana posjeivanja groba odreuje 60 groa.34 Prireivanje sedmine, eteresnice, polugodinjice i godinjice spada u red obiaja koji su nastali iz elje da se umrlom podari i vie nego to mu je vjerom propisano. Ipak, islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini nisu poklanjali posebnu panju ovim obiajima iz dva razloga. Prvi razlog je ope prihvaen stav da umrli ima koristi od dove i uenja Kur'ana,35 to

30 31 32

33

3435

Husein ozo, op. cit., str. 41. Ibid. Navedeno prema: Kulturne biljeke Behar list za pouku i zabavu, god. I-XI, Sarajevo, 1990. godine, str. 73. Obiaj eteresnice veemo za staroslavensku tradiciju zbog toga to je prema Muhamedu Hadijahiu prilikom ispitivanja neke kulturne pojave najloginije se orjentirati, ako ima osnove, na svoju, makar i daleku stranu, nego li za pojedinu pojavu traiti daleke analogije. U: Hadijahi, Muhamed, Predislamski elementi u kulturi bosanskih muslimana, Sarajevo, 1973., str. 2-3. Raid Hajdarevi, Zaostavtina iza Ahmed-Munib-efendije Gloe, mutevelije i dabije Gazi Husrevbegova vakufa, Anali GHB Biblioteke, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 198. Opirnu raspravu o tome vidi u: Ibn Qajjim al-awzi, Knjiga o dui, prijevod Mustafa Prljaa, Sarajevo 2003., str. 287-353.

je glavno obiljeje ovih obreda.36 Drugi razlog je eventualna materijalna korist koju imaju oni koji ue sedmine i eteresnice. Analizirajui obiaj prireivanja sedmina i eteresnica Mustafa Busuladi je kratko napisao da i pripadnici drugih religija njeguju sline obiaje, te dodao: Ustaljen je obiaj da se sedmi i etrdeseti dan nakon smrti u kui umrlog proui Kuran (hatma uini) i etrdeseti dan iza prouene hatme dijeli prisutnima hljeb. Lijepo je i preporuljivo uiti Kuran, ali dijeliti hljeb pozvanim, mahom imunijim, takoer je sa strane primljeni obiaj.37 Dakle, Busuladi ne vidi nita loe u tome da se za duu umrle osobe prireuju sedmine i eteresnice, nego se protivi jednom dijelu tog obreda koji je vezan za dijeljenje hrane prisutnima, o emu smo ve govorili. Na slian nain o sedmini i etresnici je pisao hfz. Sinanudin Sokolovi. On je osudio paljenje svijea u kui umrle osobe sedam ili etrdeset noi nakon smrti, te stavljanje posude s vodom etrdeset dana na prozor sobe u kojoj je boravio umrli.38 Meutim, iako je vrlo detaljno analizirao razliite aspekte ukopa umrlih muslimana, Sokolovi nije komentarisao obiaj uenja sedmine i eteresnice. Premda Sokolovi nije pisao o obiaju uenja sedmine i etresnice, on je u svom pounom radu ukazao na neislamske posmrtne obiaje, ije porijeklo detaljno ne istrauje, ve tvrdi: Mnogi narodi i plemena irom svijeta s primanjem islama unijeli u njega brojne obiaje i sujevjerja koja s pravim uenjem islama nemaju nita zajednikog naprotiv, ona su mu potpuno strana.39 Nakon toga, Sokolovi navodi razliite obiaje koji se mogu zapaziti prilikom smrti muslimana, od kojih su i danas prisutni sljedei: da se platnom ili neim drugim zastru sva kuna ogledala; da se uva umrli da ga ne preskoi maka, jer bi se vele mogao povampiriti; da se stavlja posuda s vodom na prozor u kui umrle osobe i to 40 dana, da bi se dua dotine osobe imala iz ega napiti kada doe kui. Govorei o obiaju odravanja sedmine i eteresnice za umrlu osobu dr. Safvet Halilovi smatra da je: "Taj obiaj najvjerovatnije preuzet iz kranske tradicije", te da bi: "Zbog toga

36

37 38

39

Pored toga postoje predanja o tome da su prve generacije muslimana na neki nain obiljeavale sedminu. Vie o tome vidi: Nedad eman i Almir Fati, "Imaju li mrtvi koristi od uenja sedmine?", http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-mainmenu-75/623-imaju-li-mrtvi-koristi-od-unja-sedmine.html. (01.12.2010.) Mustafa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, br. 3. 1945. godine, str. 38. Hfz. Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godine uzdanja, str. 73-74. Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, Glasnik, VIS-a, Sarajevo, 1972. godine, str. 128.

takvu praksu trebalo postepeno ukidati, a ljude educirati o tome da se sjeaju svojih umrlih na islamski nain."40 Raspravu o sedmini i eteresnici zakljuit emo miljenjem fetva-i-emina, dr. Enesa Ljevakovia, koji je do sada, koliko je meni poznato, o tome izdao etiri fetve. U posljednjoj od njih fetva-i-emin kae: "Spomenuti obiaji su se inkorporirali u nau islamsku praksu i tolerisani su od nae ranije i kasnije uleme, budui da u njima nisu vidjeli negativne, ve uglavnom pozitivne sadraje i utjecaje. Ope poznato je da navedeni obiaji i praksa nisu spomenuti u Kur'anu i Sunnetu ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, tj. niti su nareeni, niti zabranjeni u ovim osnovnim izvorima. Zato i jesu predmet sporenja i razliitog tumaenja. Neki ih zabranjuju kao novotarije openito, a drugi dozvoljavaju kao korisnu praksu, sa stanovita okupljanja ljudi, zajednikog ibadeta, zikra, dova, uenja Kur'ana, namaza u dematu i sl. Ono to je zabrinjavajue i za aljenje jeste injenica da su spomenuti obiaji kod mnogih naih muslimana postali neka vrsta zamjene za propisane ibadete, poput namaza, posta i ostalih farzova tako da tim obiajima posveuju veu panju nego dnevnim vaktovima, to je potpuno pogreno. Takvu anomaliju u razumijevanju i praksi treba postepeno ispravljati i dovesti u sklad sa ciljevima erijata. U svakom sluaju, smatramo da spomenuto nije pitanje od prioritetne vanosti niti zavrjeuje da mu se pridaje prevelika panja."41 U drugoj fetvi dr. Ljevakovi smatra da: "Nema neke tete ak i ako se ti obiaji prakticiraju", te da e: "Spomenuta praksa i obiaj vremenom ieznuti pa nema potrebe troiti energiju u tom pravcu."42 Prenoenje tabuta ugledne i istaknute osobe na uzdignutim rukama iznad glava ni jedan islamski uenjak nije osudio. Hadijahi navodi da su uz tabut na kojem je bilo tijelo rahmetli Mehmeda Handia ili ljudi koji su drugima govorili da ga ne diu iznad glava, ali to je jedinstven sluaj. Gotovo sve umrle islamske uenjake spomenute u ovom radu ljudi su, iz potovanja prema njima, prenijeli do kabura na uzdignutim rukama iznad glava.43 U pojedinim radovima o posmrtnim obiajima muslimana u Bosni i Hercegovini pisanim iz pera islamskih uenjaka, navode se razliiti neislamski obiaji ije porijeklo se ne moe sa40

41

42

43

Safvet Halilovi, "Dunosti prema umrlim", Takvim za 2010. godinu, El-Kalem, Sarajevo, 1430/2009. godine, str. 98-99. "Organiziranje mevluda i tevhida", http://www.rijaset.ba/index.php? option=com_content&view=article&id=6964:organiziranje-mwvluda-itevhida&catid=150:novotarije&Itemid=139 "Sedmine i etersnice" http://www.rijaset.ba/index.php? option=com_content&view=article&id=705:sedmine-i-ersnice&catid=160:smrtdfenazaopremanjeumrlog&Itemid=139 U nekrolozima povodom smrti ukrije Bakalovia i hfiza Sinanudina Sokolovia posebno se napominje da su do kabura preneeni na takav nain.

sigurnou dovesti u vezu s tradicijom naih predaka Slavena.44 Islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini najvie su pisali o potivanju mrtvih, usmjeravanju molitvi njima i traenju od da njih da rjeavaju nevolje i ispunjavaju elje. Kult svetih i mrtvih rasprostranjen je irom islamskog svijeta, ali, poto on nema staroslavensko porijeklo, u ovom radu njime se neemo baviti.45

ZAKLJUNA RAZMATRANJA Gdje nema vjere pojavi se sujevjerje. To je oigledno i kad su u pitanju sujevjerja u vezi s vjesnicima smrti koje narod, neodvoljno upuen u vjerske propise njeguje. Gotovo sa sigurnou moe se zakljuiti da e pomenuta sujevjerja, bez obzira koliko besmislena bila i dalje trajati. Smrt je ovijena velom tajne, mistike i straha to za obian svijet bez vrstog vjerskog oslonca predstavlja plodno tlo za raanje sujevjerja. Razvoj medicine i modernih tehnikih pomagala, te izgradnjom gasulhana (prostorija za opremanje i uvanje umrlih) direktno je uticalo na ukidanje obiaja i sujevjerja vezanih za boravak umrle osobe u kui i kupanje, odnosno opremanje umrlih. Poseban problem predstavlja pripremanje gozbe nakon denaze ili za sedminu, eteresnicu i godinjicu. Unato povremenim zabranama takve prakse, o kojima smo pisali na prethodnim stranicama, ini se da ulema, a pogotovo imami u dematima, nisu posebno zainteresovani da se taj oigledno neislamski i nehumani obiaj ukine. Vidjeli smo da je ovaj obiaj duboko ukorijenjen u tradiciju bosansko-hercegovakih muslimana, te da nas njegovi poeci vraaju u vrijeme doseljavanja Slavena u ove krajeve, a moda i prije. Stoga se postavlja pitanje primjene adekvatne metodologije za njegovo ukidanje. Iz linog iskustva znam da je najbolji nain izbjegavanja ruka za sedminu, eteresnicu ili neki drugi posmrtni obiaj, uenje dove u damiji. Damija takoer predstavlja idealno mjesto za tematsko predavanje o neislamskim posmrtnim obiajima, jer je educiranje muslimana o tome da se "za rahmet" ine prigodna dobra djela za umrlu osobu poput sadake, dove, posta i hada, a ne da se u njeno ime neto pojede i popije. Kada se dova za umrle ini u kui imam je jednostavno doveden pred svren in tako da se svako njegovo protivljenje jelu pogreno44 45

Ferhat eta,Propisi i obiaji za denazu-namaz, Takvim, 1983., str. 66-68. O kultu svetih i mrtvih pogledaj sljedee radove: Kult svetih i mrtvih, Hikjmet, br. 16., str, 111-114; 17., str. 146-148; 18., str. 171-174.; br. 19., str. 201-205., br. 20., str. 238-242., 1930., god.; El-Magribi, Odnos ivih prema mrtvim, s arapskog preveo ukrija Alagi, Glasnik VVS-a IVZ, br. 9., 1934., str. 490-499.; Esma Smailbegovi,Neki motiv o predajama o evlijama i ehitima, Islamska misao, br. 133, 1990., str. 3739.

tumai i prouzrokuje vie tete nego koristi. Naime, ukuani pogoeni tugom smatraju uvredom ako se neto ne pojede. Ovdje e mi se vjerovatno prigovoriti da elim ukinuti jedan segment posmrtnog obiaja, a ne cjelokupan obiaj to je tema za poseban rad. No, ukratko, ako je za umrlog dozvoljeno obaviti had, dati sadaku, postiti mimo ramazana, uiti dove, te ako postoje predanja o tome da se umrli, zavisno od vjerskog uvjerenja, ispituje u kaburu sedam, odnosno etrdeset dana, i ako tabiini nisu smatrli loim initi dobra djela za umrlog u tom periodu (Vidi: Nedad eman i Almir Fati, "Imaju li mrtvi koristi od uenja sedmine?", http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-mainmenu-75/623-imaju-li-mrtvi-koristi-odunja-sedmine.html.), to, moda, upuuje na vjersku utemeljenost sedmine i eteresnice, onda je barem korisno te obiaje oistiti od oito neislamskih natruha. mr. hfz. Elvir Duranovi

LITERATURA

1. Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1, Sarajevo, 2002. godine 2. Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi i Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija, Beograd, 1992. godine. 3. Andrej Brencz, The Polish funeral rite as The rite de passage, LUD, 71., 1987. godine. 4. Azra Kadi, Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, br. 136., 1990. godine. 5. Biblija, Stari Zavjet, Knjiga Postanka. 6. Behar: list za pouku i zabavu, god. I-XI (1900-1911), izbor, odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine. 7. ore Jankovi, Slovenski i srpski pogrebni obred u pisanim izvorima i arheoloka graa, prijevod prema A. Ja. Garkavi, Skazanija musul'manskih pisatelej o Slavjanah', i Russkih' polovine VII veka do konca X veka po r. H.), Sanktpeterburg', 1870. godine. 8. Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003. str. 199. 9. Elvir Duranovi, "Odnos islamskih uenjaka Bosne i Hercegovine prema tragovima staroslavenske tradicije", Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXIX, br. 11-12, novembardecembar 2007., Sarajevo, str. 1043-1054. 10. 11. 12. 13. 14. godine. 15. 16. 17. Kosta Milenovi, Slovenska vera-pogreb, Bosanska vila, Sarajevo, br. VIII, Ljubomir Relji, Samrtni obiaji i kult pokojnika, Glasnik Etnografskog Luj Lee, Slovenska mitologija, 1901. godine. 1890. godine. muzeja, sv. 52-53, Beograd, 1989.godine. Ferhat eta,Propisi i obiaji za denazu-namaz, Takvim, 1983., str. 66-68. Frederick, De, Jong, Mistika bratstva i narodni islam, Islamska misao, br. Galina Lozanova, Obredni trapezi pri pogrebenie u Junite Slavjani Husein ozo, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i Ibn Qajjim al-awzi, Knjiga o dui, prijevod Mustafa Prljaa, Sarajevo 2003.,

122., 1989. godine. B'garska etnografija, 2/1/1991., knj. I. FIN, Sarajevo, 2006., godine.

18. 19. 20. 21. 22. 23.

Mato Topi, Ramske starine, Franjevaki samostan Rama-it i Svjetlo rijei, Mehmed Handi,Izvjetaj Arapa o Slavenima, u: Mehmed Handi, Teme Muhamed Hadijahi, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Mustafa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, Nedad eman i Almir Fati, "Imaju li mrtvi koristi od uenja sedmine?",

Rama-Sarajevo, 2005. godine. iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. II, Ogledalo, 1999. godine. Radovi III, Zenica, 1973. godine. Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine. br. 3. 1945. godine. http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-mainmenu-75/623-imaju-li-mrtvi-koristiod-unja-sedmine.html. (01.12.2010.) 24. "Organiziranje mevluda i tevhida", http://www.rijaset.ba/index.php? option=com_content&view=article&id=6964:organiziranje-mwvluda-itevhida&catid=150:novotarije&Itemid=139 25. 26. Radmila Kajmakovi, Posmrtna gozba kod balkanskih naroda, Makedonski Raid Hajdarevi, Zaostavtina iza Ahmed-Munib-efendije Gloe, mutevelije folklor, XV, br. 29-30. Skopje, 1982. godine. i dabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali GHB Biblioteke, knj. II-III, Sarajevo, 1974., godine. 27. 28. Safvet Halilovi, "Dunosti prema umrlim", Takvim za 2010. godinu, El"Sedmine i eteresnice" http://www.rijaset.ba/index.php? Kalem, Sarajevo, 1430/2009. godine. option=com_content&view=article&id=705:sedmine-iersnice&catid=160:smrtdfenazaopremanje-umrlog&Itemid=139 29. 30. 31. Slobodan Zeevi, Samrtni obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i Tihomir orevi, "Samrtni obiaji u Turaka", Na narodni ivot, knj. V muzeja, 42/1978., Beograd, 1978. godine. sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godine uzdanja. Beograd, 1932. godine,

32.

Vaseva, Valentina, Njakoji aspekti na obredite pri pomen u B'lgari i

Rumunci, B'lgarska etnografija, 2/1/1991.godine.