porezni savjetnik 2-2011

po

re

zn

i sa

vje

tn

ik

02

Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

2011

PoŠtarina PlaćEna u PoŠti 71122 SarajEvo

M j e s e č n i s t r u č n i č a s o p i s broj 2 • februar/veljača 2011. • godina Xiv • cijena 25 KM

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH broj: 109/09, časopis POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH

SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA

procedure sa klijentima temeljene na procjeni rizika

Fojnica 24. i 25. 02. 2011.Apartmansko naselje Aquareumal

Seminar se priznaje kao 5 bodova obavezne edukacijecertificiranih računovođa i revizora

organizuje seminar

INFORMACIJE I PRIJAVERevicon d.o.o. Envera Šehovića 14, 71000 SarajevoTel: (033) 720-580; 720-587 Fax: (033) 720-581E-mail: [email protected]; www.revicon.info

AGENCIJA ZA OSIGURANJEU BOSNI I HERCEGOVINI

Udruženje društava zaleasing u Bosni i Hercegovini

Komisija za vrijednosne papireFederacije Bosne i Hercegovine

POdRžAN Od:

Dnevnilist

autorNEVENKO MISITA

• OSNIVANJEEVROPSKIHZAJEDNICAIINSTITUCIONALNAKONSOLIDACIJA

• POLITIČKAIMONETARNASARADNJA

• KONSTITUISANJEEVROPSKEUNIJEIDOGRADNJAUSTAVNOGOKVIRA

• CILJEVIINADLEŽNOSTIUNIJE• INSTITUCIJEIPRAVNIAKTI• LISABONSKIUGOVOR• NOVESEKTORSKEPOLITIKE• PRAVNISISTEM• STRUKTURAEVROPSKEUNIJE

EVroPSKa uNIJaOSNIVANJE I RAZVOJ

NoVa KNJIGa

CIJENA: 49,00 KMsa uključenim PDV-om

IZDAVAČ: Revicon d.o.o. za istraživačko-razvojne usluge i poslovni konsalting

Envera Šehovića 14 BiH – 71000 Sarajevo, Telefon: ++ 387 33 72 05 80, 64 47 71 Faks: ++ 387 33 72 05 81, 72 05 86 E-mail: [email protected] Web-site: www.revicon.info

Podružnica Tuzla 75000 Tuzla, Turalibegova 30 Telefon: ++ 387 35 26 50 30 Faks: ++ 387 35 26 50 31 E-mail: [email protected]

Žiro računi: Intesa Sanpaolo banka BiH: 1549995000532995 UniCredit Bank d.d: 3383202200308627 Nova banka A.D: 5550050001608033 Union banka: 1020500000075755 ProCredit banka d.d: 1941011354700156 Raiffeisen Bank BiH d.d: 1610000060920085 Hypo Alpe Adria Bank d.d: 3060350000444164 Volksbank a.d. Banjaluka: 5673831100002975

ID broj za indirektne poreze 200491380008

Za izdavača: Marin Ivanišević

Glavni urednik: Marin Ivanišević

Zamjenik glavnog urednika: Milan Dmitrović

Uređuje: Uređivački kolegij

Tehnički urednik: Adnan Mahmutović

Štampa: Štamparija FOJNICA, Fojnica

Pretplata za 2009. iznosi 250,00 KM Cijena po primjerku časopisa 25,00 KM - u cijene je uključen PDV

Za oglašavanje kontaktirajte Uredništvo.

Časopis izlazi mjesečno.

Molimo Vas da nam odmah javite pro-mjene Vaših podataka (adresa, telefon, faks, kontakt osoba) kako biste uredno primali naš časopis, priručnike i druga izdanja i obavijesti.

Uredništvo: ++ 387 33 72 05 84 Pretplata: ++ 387 33 72 05 87 Marketing: ++ 387 33 72 05 91 Računovodstvo: ++ 387 33 72 05 88 Savjetodavni servis: ++ 387 33 72 05 80

ISSN 1512-519x

Porezni savjetnik je upisan u evidenciju javnih glasila dana 22. 12. 1997. godine pod rednim brojem 741.

u fokusu

09 Ibrahim Sinanović SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA

porezi

17 Odgovori Federalnog ministarstva finansija na pitanja iz oblasti FISKALIZACIJE

28 Marko Dmitrović, dipl. oec. OBRASCI GIP-1022 za 2010. godinu

35 Mirela Mašić, dipl. oec. IZMJENE PROPISA O POREZU NA DOHODAK I DOPRINOSIMA U RS

40 Momir Stefanović, dipl. oec. OBAVEZA OBAVJEŠTAVANJA O PROMJENI CIJENA I MARŽI ODREĐENIH PROIZVODA I USLUGA

računovodstvo i finansije

47 Amra Salihović, dipl. oec. KNJIŽENJE FISKALNIH KASA KOD DISTRIBUTERA, SERVISERA I OBVEZNIKA

51 Sanela Agačević, dipl. oec. RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE u svjetlu novog kontnog okvira i novog koncepta Bilansa uspjeha

57 Mirko Radić, dipl. oec. PRIMJENA ZAKONA O DEVIZNOM POSLOVANJU: PLAĆANJE, NAPLATA I IZVJEŠTAVANJE PO KREDITNIM POSLOVIMA SA INOSTRANSTVOM (drugi dio)

67 Dr. Bogdana Vujnović-Gligorić i Mr. Antonije Pecikoza RJEŠAVANJE DUGOVA METODOM SNJEŽNE GRUDVE

73 Sanela Agačević MRS i MSFI u fokusu - rezime 2010. godine

interna revizija

76 Dr. Mile Stanišić RUKOVOĐENJE INTERNOM REVIZIJOM

pravo

89 Branko Kušec, dipl. iur ADMINISTRATIVNE TAKSE - naknada za usluge institucija i organa vlasti

evropske integracije

101 Mr. Dženana Hodžić POLITIČKI UVJETI IZ SPORAZUMA O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU

savjeti

108 Reviconov Savjetodavni servis za pretplatnike

menadžment

126 Prof. dr. Aziz Šunje i Emir Kurtić, dipl. oec. ŠTA ČINI UČINKOVITOG MENADŽERA

aktualnosti

133 NE PROPUSTITE ROKOVE !!!

u f o k u s u

Porezni savjetnikveljača 2011. 9

U Apartmanskom naselju „Aquareumal“ u Fojnici će 24. i 25. II 2011. godine biti održan seminar

SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA - PROCEDURE SA KLIJENTIMA TEMELJENE NA PROCJENI RIZIKA.

Uz Revicon d.o.o. Sarajevo, suorganizatori ovog seminara su Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) - Financijsko-obavještajni odjel (FOO); Udruženje banaka BiH;

Agencija za bankarstvo FBiH; Komisija za vrijednosne papire FBiH; Agencija za nadzor osiguranja u BiH i Udruženje leasing društava BiH.

Obveznike primjene Zakona o sprječavanju pranja novca čini širok krug subjekata. Iako su oni, pretežno, iz finansijskog sektora (banaka, MKO, društava za osiguranje,

leasing društava, brokerskih kuća i ostalih privrednih društava), među obveznicima primjene postupaka na prevenciji pranja novca su istaknute i računovođe i revizori,

što nameće i potrebu i obavezu njihove edukacije za primjenu ovog zakona i za ispunjavanje njihovih obaveza definisanih ovim zakonom.

Vođenje računovodstva i izrada finansijskih izvještaja, odnosno vršenje revizije i sačinjavanje revizijskih izvještaja, između ostalog, nužno podrazumijevaju i obavezu

računovođa i revizora da identifikuju svoje klijenate, da identifikuju sve sumnjive transakcije, kao i da prijave sve gotovinske transakcije u iznosima većim od 30.000 KM. To, praktično, znači da se odgovornost računovođa i revizora u

oblasti primjene propisa o sprječavanju pranja novca proteže na sve djelatnosti u kojima je opasnost od pranja novca najprisutnija.

* Autor je direktor Sektora za kontrolu SPNiFTA, Agencija za bankarstvo Federacije BiH

SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA- PRISTUP ZASNOVAN NA RIZIKU -

Ibrahim Sinanović*

u f o k u s u

Porezni savjetnikfebruar 2011. 10

UVOD

Integritet i stabilnost finansijskog sistema i povjerenje u finansijski sistem kao cjelinu mogu biti ozbiljno ugroženi radom kriminalaca i nji-hovih saradnika, bilo prikrivanjem porijekla dobiti od kriminala ili usmjeravanjem zakoni-tih ili nezakonitih novčanih sredstava u svrhe terorizma. Tokovi prljavog novca mogu oštetiti stabilnost i reputaciju finansijskog sistema i biti prijetnja jedinstvenom tržištu, a finansiranje te-rorističkih aktivnosti podriva osnove društva u cjelini.

U borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma neophodno je, pored pristupa zasno-vanog na naknadnom djelovanju i primjeni kri-vičnih sankcija, poduzimati i preventivne mje-re posredstvom finansijskih sistema. Kako se pranje novca i finansiranje terorizma često vrše u međunarodnim okvirima, mjere poduzete samo na nacionalnom (državnom) nivou, ne uzimajući u obzir međunarodnu koordinaciju i saradnju, imale bi veoma ograničene efekte. Stoga poduzete mjere moraju biti konzistentne sa svim drugim aktivnostima poduzetim na međunarodnom nivou. Borba protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, iz ovih razloga, a nakon usvajanja i primjene pro-pisa zasnovanih na inoviranim preporukama FATF-a (Finansijska akciona radna grupa) i di-rektivama Evropske unije, ulazi u fazu koja je označena kao faza pojačanih zahtjeva za većom efikasnošću u prepoznavanju klijenata i aktiv-nosti koje mogu biti povezane sa pranjem novca i finansiranjem terorizma.

Kako bi se otklonili, ili makar ublažili, ri-zici od pranja novca, međunarodna zajedni-ca (Evropska zajednica) je donijela Direktivu 91/308/EEC Savjeta (od 10. 06. 1991. godine) o prevenciji upotrebe finansijskih sistema u svr-he pranja novca. Njome se od zemalja članica zahtijevalo da zabrane pranje novca i da obave-žu finansijski sektor, koji je uključivao kreditne institucije i širok spektar drugih finansijskih in-stitucija, da identifikuju svoje klijente, čuvaju odgovarajuće podatke, uspostave interne proce-

dure za obuku kadra i obezbjeđenje od pranja novca, i da izvještavaju o bilo kakvim indika-cijama pranja novca nadležnim organima. Pro-blem pranja novca bio je vezan za nedozvoljen promet narkotika. Međutim, poslije donošenja ove direktive pristupilo se i mnogo široj defi-niciji pranja novca baziranoj na širem opsegu predikatnih krivičnih djela. Nadalje, korištenje finansijskih sistema u svrhu usmjeravanja prlja-vog (nezakonito stečenog) ili čak i čistog (zako-nito stečenog) novca u svrhe izvršenja teroristič-kih djela (finansiranje terorizma) stavlja na rizik integritet, pravilno funkcionisanje, reputaciju i stabilnost finansijskog sistema. U skladu sa tim preventivne mjere bi trebale da obuhvate ne samo manipulaciju novčanim sredstvima koja potiču od kriminala već i prikupljanje novca ili imovine u svrhe finansiranja terorizma.

Uvažavajući sve ove obaveze i specifičnosti u funkcionisanju finansijskog sistema, aktivno-sti međunarodne zajednice u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma trebalo je nastaviti uz posebno uvažavanje i primjenu Preporuka FATF-a, koje konstituišu najeminentnija među-narodna tijela aktivna u borbi protiv pranja nov-ca i finansiranja terorizma. S obzirom na to da su Preporuke FATF-a (četrdeset preporuka koje opisuju obaveze na sprječavanju pranja novca i devet posebnih preporuka koje opisuju obaveze na sprječavanju finansiranja terorizma) značajno prerađene i proširene 2003. godine, pojavila se potreba da se donesu nova pravila koja će biti u skladu sa novim međunarodnim standardima. Tim više jer Direktiva 91/308/EEC, iako name-će obavezu identifikacije klijenata, sadrži relativ-no malo detalja o bitnim procedurama.

S obzirom na krucijalni značaj ovog aspekta sprječavanja pranja novca i finansiranja teroriz-ma, Parlament i Vijeće Evropske unije su 26. 10. 2005. godine donijeli Direktivu 2005/60 o pre-venciji upotrebe finansijskog sistema u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma. Postupa-nje po prerađenim i proširenim preporukama i ovoj direktivi označava novi pristup sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, u međuna-rodnim okvirima.

u f o k u s u


PREVENCIJA PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA

Obaveza, koja proizlazi iz preporuka FATF-a i Direktive 2005/60 Evropskog parlamenta i Vije-ća kako za zemlje Evropske zajednice tako i za one izvan ove zajednice, je da u svojim zakonodav-stvima obezbijede da pranje novca i finansiranje terorizma budu zabranjeni, odnosno da pranje novca i finansiranje terorizma predstavljaju kri-vično djelo. Pri tome je u ovim izvorima (preporu-kama i direktivi) definisano što se to ima smatrati pranjem novca i finansiranjem terorizma.

Za potrebe razumijevanja ovog štiva daću dosta uproštene definicije ovih pojmova, služeći se pri tome definicijama ovih pojmova iz Direkti-ve 2005/60 Evropskog parlamenta i Vijeća.

Shodno ovome, pranje novca predstavlja: konverziju ili transfer imovine sa znanjem da takva imovina potiče od kriminalnih aktivnosti, sakrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla imovine, prave prirode, izvora, lokacije, raspo-djele, kretanja te imovine, prava na imovinu ili vlasništva nad imovinom, pribavljanje, posjedo-vanje ili upotrebu takve imovine, pomaganje lica koja su uključena u izvršenje ovih aktivnosti, te udruživanje radi izvršenja bilo koje od pomenu-tih aktivnosti.

Finansiranje terorizma predstavlja obezbje-đivanje sredstava, na bilo koji način, direktno ili indirektno, sa namjerom da se ona upotrijebe ili sa znanjem da će ona biti upotrijebljena, u pot-punosti ili djelimično, za izvršenje bilo koje vrste terorističkog akta.

Kako bi se izbjegle već spomenute, negativne posljedice ovih aktivnosti na stabilnost finansij-skog sistema i jedinstvenost tržišta u cjelini, po-trebno je da finansijske institucije kontinuirano poduzimaju preventivne mjere u cilju sprječa-vanja pranja novca i finansiranja terorizma. U nastavku ću ukratko opisati neke od ovih mjera.

1. Procedure sa klijentima

Obveznici mjera na sprečavanju pranja nov-ca i finansiranja terorizma (banke, nebankarske

finansijske institucije, označena nefinansijska preduzeća i djelatnosti i drugi obveznici) treba da izvrše klijentovu identifikaciju i verifikaci-ju njegovog identiteta i identiteta klijentovog ovlaštenog lica.

Odluku o tome kako će ispuniti ovaj zahtjev donose sami obveznici. Za identifikaciju i veri-fikaciju identikacije svojih klijenata obveznici mogu upotrebljavati javne registre, zatim mogu pitati svoje klijente za bitne podatke ili na neki drugi način prikupljati informacije, uzimajući u obzir činjenicu da je opseg takvih procedura sa klijentima vezan za rizik pranja novca i finansi-ranja terorizma, i da one zavise od tipa klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije. Ove procedure će se primjenjivati: - prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa; - prilikom obavljanja povremenih transakci-

ja koje su jednake ili premašuju propisani iznos, bez obzira da li se transakcija vrši u jednoj operaciji ili više njih za koje se čini da su povezane;

- kada postoji sumnja u pranje novca ili finan-siranje terorizma, bez obzira na bilo kakvo izuzimanje, olakšicu ili limitirani iznos i

- kada postoji sumnja u tačnost ili adekvatnost prethodno pribavljenih podataka o identifi-kaciji klijenta.

Procedura sa klijentom će obuhvatati:- identifikaciju klijenta i verifikaciju klijento-

vog identiteta na bazi dokumentacije, poda-taka ili informacija pribavljenih iz pouzda-nog i nezavisnog izvora;

- identifikaciju, gdje je to primjenljivo, ovla-štenog lica i preduzimanje adekvatnih mjera baziranih na riziku prilikom verifikacije kli-jentovog identiteta tako da je obveznik za-dovoljan činjenicom da zna ko je ovlašteno lice, preduzimajući mjere bazirane na riziku i druge adekvatne mjere ka razumijevanju vlasničke strukture i strukture kontrole kli-jenta;

- pribavljanje informacija o svrsi i namjerava-noj prirodi poslovnog odnosa i

u f o k u s u


- sprovođenje kontinuiranog nadzora po-slovnog odnosa uključujući i analizu tran-sakcija poduzetih tokom tog odnosa kako bi se obezbijedilo da su izvršene transakcije konzistentne sa znanjima obveznika o kli-jentu, poslovanju i profilu rizika, uključu-jući, gdje je neophodno, izvor sredstava i obezbjeđujući da se dokumentacija, poda-ci ili informacije koje posjeduju redovno ažuriraju.

Obveznici će primjenjivati svaku od proce-dura sa klijentom. Identifikaciju klijenta i ve-rifikaciju klijentovog identiteta, identifikaciju ovlaštenog lica i verifikaciju njegovog identiteta i pribavljanje informacija o svrsi i namjeravanoj prirodi poslovnog odnosa za obveznika može iz-vršiti i treća strana, pod uslovom da ona ispunja-va propisane uslove za to, ali odgovornost za is-punjenje uslova identifikacije i verifikacije ostaje na obvezniku.

Sprovođenje kontinuiranog nadzora poslov-nog odnosa klijenta je obaveza obveznika, koja se ne može povjeriti trećoj strani. Međutim, obve-znici mogu odlučivati o obimu ovih procedura, što će zavisiti od parametara koji opisuju rizik od pranja novca i finansiranja terorizma, u zavisno-sti od tipa klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije.

Obveznik je dužan verifikaciju identiteta kli-jenta i ovlaštenog lica obaviti prije uspostavlja-nja poslovnog odnosa ili izvršavanja transakcije. Izuzetno se verifikacija identiteta klijenta i ovla-štenog lica može dovršiti tokom uspostavljanja poslovnog odnosa, ukoliko je to neophodno da se ne bi ometalo normalno sprovođenje poslova i gdje postoji mali rizik od pojave pranja novca ili finansiranja terorizma. U takvim situacijama ove procedure će biti dovršene čim je to praktično izvodljivo, nakon inicijalnog kontakta.

Ovo, praktično, znači da banke, kao obve-znici provođenja mjera na sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, mogu otvoriti klijentu bankarski račun, pod uslovom da već postoje adekvatna obezbjeđenja koja će osigura-ti da se transakcije neće obaviti od klijenta ili u

klijentovo ime sve dok ne bude izvršena verifi-kacija identiteta klijenta. Ukoliko ovu verifika-ciju nije moguće izvršiti, banka ne smije izvršiti klijentovu transakciju putem bankarskog raču-na, odnosno prekinuće započetu uspostavu po-slovnog odnosa, ili će okončati poslovni odnos, ako je on ranije uspostavljen i o tome izvijestiti nadležni organ.

Prema tome, procedura sa klijentom se pro-vodi kako na početku uspostave poslovnog odno-sa, tj. sa novim klijentima, tako i sa ostalim, sta-rim klijentima, odnosno kod već uspostavljenih poslovnih odnosa u cilju ažuriranja informacija i podataka o klijentima, uključujići verifikaciju klijentovog identiteta (obezbjeđivanje dokumen-tacije koja potvrđuje identifikaciju) u propisa-nom vremenu, pri čemu je to sve zasnovano na osjetljivosti na rizik. U vezi sa ovim različite su i procedure sa klijentom.

1.1. Pojednostavljena procedura sa klijentom

Rizik pranja novca i finansiranja teroriz-ma nije isti u svim slučajevima i obveznicima je, u skladu sa pristupom zasnovanim na riziku, omogućeno da u adekvatnim slučajevima primi-jene pojednostavljenu proceduru sa klijentima. Adekvatni slučajevi podrazumijevaju postoja-nje niskog rizika od pranja novca i finansiranja terorizma. Osnovno je pravilo da klijent mora biti podložan cjelokupnom setu identifikacio-nih mjera i postupaka. Međutim, u slučajevi-ma kada postoje okolnosti gdje je rizik pranja novca ili finansiranja terorizma manji, gdje su informacije o identitetu korisnika ili stvarnog vlasnika javno dostupne ili gdje postoje ade-kvatne provjere i kontrole u državnom sistemu, klijentima može biti dozvoljeno da primijene pojednostavljenu procedure sa klijentom kada identificira i utvrđuje identitet korisnika ili stvarnog vlasnika.

Primjeri korisnika, transakcija ili proizvoda gdje rizik može biti niži mogu uključivati:- Kreditne ili druge finansijske institucije koje

ispunjavaju uslove za sprječavanje pranja novca ili finansiranja terorizma u skladu sa

u f o k u s u


Preporukama FATF-a i ima nadzor nad pro-vjerom usaglašenosti sa tim uslovima;

- Javne kompanije koje su subjekti regulacije i podliježu njihovim uslovima. Ovo se odnosi na kompanije koje kotiraju na berzi ili slične situacije;

- Državnu administraciju ili preduzetništvo;- Police životnog osiguranja gdje godišnja pre-

mija ne prelazi propisane iznose;- Police osiguranja za penziono osiguranje

gdje ne postoji klauzula za otkup i polica se ne može koristiti kao kolateral;

- Penzije ili slične postavke koje obezbjeđu-ju korist penzionisanim radnicima, gdje su doprinosi nastali odbijanjem od plata, a pravila ne dopuštaju prijenos koristi člano-va na druge;

- Stvarne vlasnike zajedničkih računa u vla-sništvu određenih nefinansijskih djelatnosti i profesija (DNFBP) na koje se odnosi sprje-čavanje pranja novca i finansiranja terorizma koji su u skladu sa Preporukama FATF-a i podliježu efikasnom sistemu za monitoring i osiguravaju usaglašenost sa tim uslovima. Pojednostavljena procedura sa klijentima

nije primjenjiva kada postoji sumnja na pranje novca ili finansiranja terorizma ili specifični viši rizik od pranja novca i finansiranja terorizma.

1.2. Pojačana procedura sa klijentom

Obveznici su dužni da primjenjuju, na bazi pristupa zasnovanog na riziku, pojačane mjere pro-cedura sa klijentom, kao dodatak mjerama pojed-nostavljene procedure sa klijentom, u situacijama koje, po svojoj prirodi, mogu predstavljati veći rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma.

Pojačane procedure sa klijentima primjenju-ju na:- klijente koji nisu fizički prisutni u svrhu

identifikacije;- prekogranične korespondentne bankarske

odnose;- transakcije ili poslovne odnose sa politički

izloženim osobama.

Pored propisivanja pojačanih mjera sa kli-jentima, koje se poduzimaju prilikom poslovnih odnosa sa ovim klijentima, od obveznika se za-htijeva i da ne ulaze ili ne nastavljaju korespon-dentski bankarski odnos sa „bankom školjkom“ i preduzimanje adekvatnih mjera kako bi osigurali da se neće uključiti ili nastaviti korespondentski bankarski odnos sa bankom koja je poznata po omogućavanju da njene račune koriste banke školjke.

Obveznici moraju posvetiti posebnu pažnju na bilo kakvu prijetnju od pranja novca ili finan-siranja terorizma koja bi mogla nastati iz proi-zvoda ili transakcija, koje bi mogle da favorizuju anonimnost, i da preduzimaju mjere, ukoliko je potrebno, za sprječavanje njihove upotrebe u svr-he pranja novca ili finansiranja terorizma.

2. Obaveze izvještavanja

Obveznici provođenja mjera na sprječava-nju pranja novca i finansiranja terorizma dužni su posebnu pažnju obratiti na svaku aktivnost za koju smatraju da može biti, po svojoj pri-rodi, povezana sa pranjem novca ili finansira-njem terorizma, naročito na kompleksne ili ne-uobičajeno velike transakcije i sve neuobičajene oblike transakcija koje nemaju neku očiglednu ekonomsku ili zakonitu svrhu i svoja zapaža-nja o tim aktivnostima dostaviti nadležnim organima.

Izvještavanje se vrši prema posebnim odje-ljenjima (službama) koja predstavljaju central-na nacionalna (državna) tijela koja su zadužena za prijem izvještaja od obveznika, njihovu ana-lizu i proslijeđivanje nadležnim organima (tuži-laštvima) dostavljenih informacija za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Izvještavanje se vrši o: svakom pokušaju ili već obavljenoj transakciji i klijentu, ako postoji sumnja na pranje novca ili finansiranje teroriz-ma, gotovinskim transakcijama čija vrijednost iznosi ili premašuje propisani iznos i povezanim gotovinskim transakcijama čija ukupna vrijed-nost iznosi ili prelazi propisani iznos.

u f o k u s u


Procedure izvještavanja su propisane kao i slučajevi u kojima nije potrebno vršiti izvješta-vanje.

Bitno je da izvještavanje i davanje informaci-ja od obveznika, o transakcijama ili drugim aktiv-nostima klijenata, neće predstavljati kršenje bilo kakve restrikcije, u vezi sa ugovornim odnosom o otkrivanju informacija, ili bilo kakve zakonske, regulatorne ili administrativne odredbe, i neće uključivati obveznika ili odgovorno lice obvezni-ka, kao ni zaposlenike obveznika, u bilo kakvu administrativnu ili krivičnu odgovornost.

U vršenju obaveze izvještavanja, obveznici neće otkriti klijentu ili nekom trećem licu činje-nicu da je informacija o transakciji ili bilo ko-joj drugoj aktivnosti klijenta kod kojih postoji sumnja na pranje novca ili finansiranje terorizma proslijeđena finansijsko-obavještajnom odjelu ili da se vrši ili da će se možda vršiti istraga u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

3. Ostale obaveze

Upotreba velikih plaćanja gotovim novcem je osjetljiva na pranje novca i finansiranje tero-rizma. Stoga, u zemljama koje dozvoljavaju pla-ćanja gotovim novcem iznad određenog limita, sva pravna ili fizička lica kojima je u opisu posla trgovina dobrima, trebaju primjenjivati usvojene standarde sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma kada prihvataju takva plaćanja u gotovom novcu u iznosu jednakom ili većem od propisanog iznosa za izvještava-nje. S aspekta različitih situacija u mnogim ze-mljama, zemlje mogu odlučiti da usvoje strože odredbe, kako bi se na adekvatan način bavile rizicima koji su vezani za visoke iznose plaćanja u gotovom novcu.

Kako bi se osigurao efikasan zakonski okvir za borbu protiv pranja novca i finansiranja tero-rizma zemlje su dužne donijeti zakone kojima će obveznicima biti nametnute i druge obaveze. Neke od najznačajnih su:- Čuvanje dokumentacije i informacija za

upotrebu u bilo kojoj vrsti istrage ili analiza u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem te-

rorizma od finansijsko-obavještajnog odjela ili drugog nadležnog organa u skladu sa do-nesenim zakonima. Rokovi čuvanja zavise od vrste dokumentacije, pri čemu se mora izvršiti definisanje dokumentacije (npr. do-kumentacija kojom se dokumentuje uspo-stava poslovnog odnosa), dokumentacija koja potvrđuje pojedine transakcije (plat-ni nalozi, dokumentacija koja potvrđuje osnov plaćanja), kvalitet ovih dokumenata (dokumentacija prihvatljiva u sudskim spo-rovima), kao i rokovi čuvanja za pojedine vrste dokumenata (pet, deset godina ili neki drugi rok).

- Obaveza provođenja mjera sprječavanja pra-nja novca i finansiranja terorizma u organi-zacionim dijelovima (filijalama i podružni-cama) izvan zemlje, što je značajno u situ-acijama kada zakonodavstvo zemlje u kojoj je lociran organizacioni dio ne dozvoljava primjenu ovih mjera.

- Uspostavljanje adekvatnog sistema za sprje-čavanje pranja novca i finansiranje terorizma koji će omogućiti prezentiranje činjenica na zahtjev nadležnih organa (finansijsko-oba-vještajni odjel, tužilaštva i sl).

- Donošenje politika i uspostavljanje internih procedura, educiranje zaposlenih u cilju pre-poznavanja operacija koje mogu biti u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma i stvaranje uslova u kojima će zaposleni posta-ti svjesni zakonskih odredbi koje propisuju način postupanja kako bi se uspješno sprije-čilo pranje novca i finansiranje terorizma.

Pored zakonskog okvira koji propisuje mje-re koje će poduzimati obveznici, značajno je da su države dužne u svom zakonodavnom okviru propisati adekvatno i efikasno vršenje nadzora nad obveznicima provođenja mjera na sprje-čavanju pranja novca i finansiranja terorizma u cilju postizanja usklađenosti sa zahtjevima de-finisanim zakonima. Kako bi se obezbijedio efek-tivan nadzor usklađenosti potencijalno širokog opsega obveznika, zemlje mogu fokusirati svoje aktivnosti nadzora naročito na one obveznike

u f o k u s u


koji su izloženi relativno visokom riziku pranja novca ili finansiranja terorizma, u skladu sa prin-cipom nadzora baziranog na riziku.

U cilju ispunjenja svih ovih mjera, neophod-no je nametnuti i sankcije za kršenje usvojenih odredbi. Ove sankcije moraju biti efektivne, proporcionalne i odvraćajuće. Sankcije bi trebalo da se izriču ne samo obveznicima (pravnim lici-ma) nego i njihovim odgovornim licima (direk-torima).

A da bi ispunili sve propisane mjere i izbje-gli činjenja koja u sebi ne sadrže mehanizme za prevenciju pranja novca i finansiranja teroristič-kih aktivnosti, a time i primjenu sankcija za kr-šenje usvojenih odredbi, bez obzira na to koliko one bile efektivne, proporcionalne i odvraćaju-će, obveznici su dužni pristupiti educiranju zaposlenih, od onih koji se direktno susreću sa klijentima sve do onih koji donose odluke, u cilju prepoznavanja operacija koje mogu biti u vezi sa pranjem novca i finansiranjem teroristič-kih aktivnosti i stvaranjem uslova u kojima će zaposleni postati svjesni zakonskih odredbi koje propisuju način postupanja kako bi se uspješno spriječilo pranje novca i finansiranje teroristič-kih aktivnosti.

Literatura:

1. Direktiva 2005/60 Evropskog parlamenta i Vijeća od 26. oktobra 2005.

2. Metodologija za procjenu usklađenosti sa 40 Preporuka FATF-a i devet Posebnih prepo-ruka FATF-a, 27. februar 2004. (ažurirano u februaru 2008.)

3. Zakon o sprječavanju pranja novca i finansi-ranja terorističkih aktivnosti (»Službeni gla-snik BiH«, broj 53/09)

4. Odluka o minimalnim standardima aktiv-nosti banaka na sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma (»Službene novine FBiH«, br. 3/03, 18/04, 5/05 i 13/05)

autorSIlVIjE OrSAg

• MEHANIZAMTRŽIšTAKAPITALA

• FINANCIRANJEIFINANCIJSKESTRUKTURE

• OSNOVNEDILEMEFINANCIRANJA

• FINANCIRANJAPOSLOVANJAEMISIJOMVRIJEDNOSNIHPAPIRA

• OBVEZNICE

• DIONICE

• IZVEDENICE

• STRUKTURAKAPITALAIPOLITIKADIVIDENDI

NoVa KNJIGa


VrIJEdNoSNIPaPIrI

Investicijeiinstrumentifinanciranja

ObAVEZNA CERTIFIkACIJA ČlANOVA NADZORNIh ODbORA I UPRAVA

U skladu sa Uredbom Vlade FBiH, početkom januara počinje osmi ciklus obavezne edukacije za predsjednike i članove nadzornih odbora i uprava privrednih društava sa udjelom državnog kapitala.

Polaznici koji uspješno završe edukaciju dobijaju odgovarajući certifikat koji omogućava obavljanje poslova člana nadzornog odbora i uprave.

Za naredni ciklus obavezne edukacije mogu se prijaviti i potencijalni kandidati za članove nadzornih odbora i uprava.

Program usavršavanja, podrazumijeva edukaciju u okviru četiri osnovna modula i završni pismeni ispit.

Kratki prikaz tematskih cijelina:

Upravljanje kompanijom•Uloga nadzornog odbora•Računovodstvo u funkciji upravljanja•Mikroekonomija•Upravljanje marketingom kompanije•Međunarodna trgovina i Suvremena prodaja•Financijska tržišta i institucije•Vrednovanje marke i poduzeća•Korporatvne finacije•Reinženjering kompanije•Pravni aspekt poslovanja kompanije•Nadzorni odbori koji stvaraju vrijednost•Sistemi nagrađivanja u kompanijama•Kompanija i makrookruženje•Poslovna strategija, poslovna etika •i društvena odgovornost kompanije.

Dodatne informacije: Privredna/ Gospodarska komora Federacije BiHUl. Branislava Đurđeva br. 10,71000 Sarajevo Tel: 033/ 566-333, www.kfbih.com/loce- mail: [email protected]

p o r e z i


Zašto dva kontrolna medija?

Broj: 05-15-7759/10 od 15. 12. 2010.

PITANJE: Arhiviranje fiskalnih dokume-nata, odnosno zašto su propisana dva kontrolna medija: i kontrolna traka i elektronski žurnal)?

ODGOVOR: Koristeći se iskustvima zema-lja u kojima se provodi fiskalizacija putem jednog medija, smatramo da je neophodno da uređaji imaju i jedan i drugi medij, kako bi se zloupotrebe od strane obveznika svele na što je moguće ma-nju mjeru. U slučaju kad bi se takvo što događalo, postojanjem oba medija obvezniku bi nedvojbeno u sudskom postupku mogla biti dokazana svjesna namjera onesposobljavanja uređaja.

Postojanje oba medija je i u cilju što kvali-tetnije implementacije Zakona o fiskalnim siste-mima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/10). Argumenti za postojanje oba kontrolna mehanizma, dakle i kontrolne trake i elektron-skog žurnala, pronađeni su praćenjem iskustava na tržištima koja su prošla fiskalizaciju prije Fe-deracije Bosne i Hercegovine.

Naime, prvenstveno na bazi najsvježijeg iskustva koje nam je poznato a to je iskustvo Re-publike Srpske, utvrđeno je da je postojanje samo jednog kontrolnog mehanizma moguće onemo-gućiti namjernim, ali i nenamjernim djelovanjem spoljnih sila. Nasuprot navedenom, postojanje dva kontrolna mehanizma omogućava se efika-snija kontrola Porezne uprave i Federalne uprave za inspekcijske poslove.

U slučajevima u kojima se javi potreba da se određena pravna osoba kontroliše, sa posto-janjem dodatnih medija poput trake i žurnala mogu se dobiti i dodatne informacije koje se ne mogu dobiti iz samog fiskalnog modula. Ovdje se prije svega misli na praćenje prodane robe. Metodama na kojima u žurnalu i na traci ostaje zabilježena sva roba koju je određena pravna oso-ba prodavala tokom svog rada, može da se utvrdi da li je bilo robe koja je nelegalno prometovana. Pokušaj sakrivanja ovakve robe moguć je uništa-vanjem kontrolnog medija koji čuva sve podatke o prometovanoj robi i uslugama. Ukoliko imamo dva medija kontrole, ovakva malverzacia postoje praktično nemoguća jer bi istovremeno uništava-nje oba medija vrlo očigledno ukazalo na pokušaj prevare.

U slučaju postojanja samo jednog medija za čuvanje podataka, kvar je moguć na više načina i dokazivanje prevare je u takvim slučajevima ne-moguće i podaci su trajno izgubljeni.

Naime, sama traka podložna je uništenju na mjestu čuvanja usljed djelovanja sunca, vode, va-tre i slično. Na tržištima se pojavljuju prodavci necertifikovanog papira lošeg kvaliteta koji u vrlo kratkom vremenu blijede i svi podaci na njima se gube. Takođe, na tržištima na kojima je primije-njen elektronski žurnal otkrivena je mogućnost uništenja podataka uticajem jačeg magnetnog polja, dok se SD kartica (kao i bilo koja druga elektronska memorija) može pokvariti u toku ek-sploatacije i upisivanja podataka.

Prema tome, jasno je da postojanje dva medija sprečava svakog korisnika da pokuša da

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

FEDERALNO MINISTARSTVO FINANCIJAFEDERALNO MINISTARSTVO FINANSIJA

S A R A J E V O

BOSNIA AND HERZEGOVINAFEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

FEDERAL MINISTRY OF FINANCES A R A J E V O

Odgovori Federalnog ministarstva finansija na pitanja iz oblasti FISkAlIZACIJE

p o r e z i


primijeni bilo koju od poznatih metoda, jer je uništenje dva medija dovoljan razlog da se sam korisnik dovede u sumnju.

Fiskalni dokumenti, elektronski žurnal i GPRS terminal

Broj: 05-02-4598/10

Pitanje broj 1: Gdje se možemo upoznati sa sadržajem i izgledom fiskalnih dokumenata?

ODGOVOR: Fiskalni dokumenti i značenje podataka na fiskalnim, testnim i nefiskalnim do-kumentima dati su u prilogu Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, zna-čenju pojedinih podataka sadržanih u fiskalnim dokumentima i konturama, obliku i sadržaju fi-skalnog loga (“Službene novine Federacije BiH”, broj 11/10). S tim u vezi u cilju vašeg detaljnog uvida u sadržaj navedenih dokumenata, ukazuje-mo vam da iste možete preuzeti na web-stranici našeg ministarstva (www.fmf.gov.ba).

Pitanje broj 2: Način potpisivanja fiskalnih dokumenata pri korištenju MD5 algoritma.

ODGOVOR: U skladu sa odredbom člana 47. stav 4. tačka a) Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, blokovi presje-ka stanja formiraju se tako što se štampa digitalni potpis presjeka stanja prema MD5 algoritmu u dva reda ako je to neophodno, te se isti kreira na osnovu niza podataka sa fiskalnog dokumenta.

U vezi sa vašim pitanjem koje se odnosi na potpisivanje sadržaja dokumenta, isto je defini-sano Pravilnikom o sadržaju formulara i načinu ispitivanja dijelova fiskalnih sistema (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/10).

Pitanje broj 3: Način upotrebe elektronič-kog žurnala.

ODGOVOR: Kad je riječ o pitanjima koja se tiču upotrebe elektronskih žurnala, upućujemo vas na odredbe čl. 13. i 18. Pravilnika o vrstama fi-

skalnih uređaja, tehničkim i funkcionalnim karak-teristikama dijelova fiskalnih sistema, vrstama ser-visiranja i resetiranja i oznakama dijelova fiskalnih sistema (“Službene novine Federacije BiH”, broj 11/10), gdje je sadržan odgovor na ova pitanja.

Pitanje broj 4: Pitanja vezana za funkcioni-ranje GPRS terminala.

ODGOVOR: Pitanja funkcioniranja GPRS terminala, slanje podataka i generiranje istih na serveru, takođe je definisano Pravilnikom o sadr-žaju formulara i načinu ispitivanja dijelova fiskal-nih sistema (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/10).

Pitanje broj 5: Da li elektronski žurnal treba biti spremljen u internoj memoriji fiskalnog si-stema ili može biti spremljen na SD memorijsku karticu?

ODGOVOR: U članu 13. Pravilnika o vrsta-ma fiskalnih uređaja, tehničkim i funkcionalnim karakteristikama dijelova fiskalnih sistema, vrsta-ma servisiranja i resetiranja i oznakama dijelova fiskalnih sistema, definisano je kako se realizira elektronički žurnal, dok sami proizvođači defini-šu kako će biti spremljen elektronički žurnal.

Fiskalne kase su obavezne i u internim kantinama

Broj: 05-15-8953/10 od 20. 12. 2010.

PITANJE: Postoji obaveza uvođenja fiskalnih kasa u kantinama privrednog društva, gdje se ispo-stavlja interna fakutura na kraju mjeseca?

ODGOVOR: U skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja. Su-ština ove odredbe, jeste utvrđivanje nedvojbene

p o r e z i


zakonske obaveze da se preko fiskalnih uređaja evidentira svaki ostvareni promet dobara i usluga.

U konkretnom slučaju, kad je riječ o organi-zovanju i pružanju usluge konzumiranja toplog obroka za vaše zaposlenike, ukazujemo da ste oba-vezni preko fiskalnih uređaja evidentirati promet u vašem restoranu.

Na osnovu uvida u sadržinu vašeg upita osta-je nejasno kome se ispostavlja interna fakutura na kraju mjeseca. Pretpostavljamo da je pružanje usluge toplog obroka za zaposlenike organizovano na takav način da se zaposlenici hrane u internom restoranu, te se pri ulasku u restoran ili pri dolasku na posao identifikuju putem ID kartice na elek-tronskom čitaču, čime se evidentira da je pojedini zaposlenik određenog dana koristio svoje pravo na topli obrok.

U vezi sa prednjim, ukazujemo da sama činje-nica da se zaposlenima ne naplaćuje posluženi topli obrok, nego im se umanjuje isplaćeni iznos toplog obroka u visini konzumacije u kantini, predstavlja samo tehničku realizaciju naplate, ali ne utiče na činjenicu da je zaposleniku poslužen obrok i da je isti naplaćen u novcu. Shodno tome, ostvaren je promet između restorana, tj. poslodavca i njegovog zaposlenika, tako da to više i nije interni nego kla-sičan eksterni promet, s tom razlikom što je način plaćanja specifičan. Ostvareni promet mora se evi-dentirati.

Dakle, u konkretnom slučaju, tzv. “interna faktura” bi trebala da se evidentira na fiskalnom sistemu, s tim da ako restoran nema poseban pod-JIB, kasa tj. fiskalni sistem ne mora da se nalazi u restoranu, nego u obračunskoj službi.

Poštanski operateri nisu generalno izuzeti od obaveze fiskalizacije

Broj: 05-15-7474/10 od 13. 12. 2010.

PITANJE: Da li su poštanski operateri u ci-jelosti izuzeti od obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ?

ODGOVOR: Izuzeća od zakonom utvrđe-ne obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih

uređaja, propisana su u članu 5. stav 1. tač. a) do o). Tako je u tački e) stava 1. ovog člana propi-sano da se obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ne odnosi na poštanske aktiv-nosti i prijevoz i isporuku poštanskih pošiljki.

U vezi sa prednjim, mišljenja smo da se izu-zeće od obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja za poštanske operatere odnosi isključivo na poslove naplate usluga iz domena poštanskih aktivnosti, prijevoza i isporuke po-štanskih pošiljki.

Suprotno tome, obaveze evidentiranja pro-meta preko fiskalnih uređaja postoji kada poštan-ski operater obavlja (u manjem obimu) i druge djelatnosti kao što su promet komercijalne i komisione robe, promet robe koja služi u svrhu pružanja poštanskih usluga (koverte, dopisnice, uputnice, itd).

Takođe, ukazujemo na činjenicu da struktu-ra kapitala privrednih društava, odnosno učešće državnog kapitala u strukturi kapitala kao i vr-šenje nadzora organa uprave nad radom nekog društva, nije od uticaja na pitanje postojanja obaveze ili izuzeća evidentiranja ostvarenog pro-meta preko fiskalnih uređaja.

Banke nisu generalno izuzete od obaveze fiskalizacije

Broj: 05-15-7315/10 od 14. 12. 2010.

PITANJE: Postoji li obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja za banke i, ako postoji, u kojim slučajevima?

ODGOVOR: Izuzeća od zakonom utvrđe-ne obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su odredbi člana 5. stav 1. tač. a) do o) Zakona o fiskalnim sistemima (“Službe-ne novine Federacije BiH”, broj 81/09). Tako je u tački c) stava 1. ovog člana propisano da se oba-veza evidentiranja prometa preko fiskalnih ure-đaja ne odnosi na banke i osiguravajuća društva. Nadalje, u smislu odredbe stava 2. istog člana, lica na koja se ne odnosi obaveza evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko

p o r e z i


fiskalnih uređaja, a koja istovremeno obavljaju djelatnosti koje nisu izuzete od ove obaveze, duž-na su evidentirati preko fiskalnih uređaja svaki pojedinačni promet ostvaren prilikom obavljanja tih djelatnosti.

Shodno navedenim zakonskim odredba-ma, banke nisu izuzete od obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, kada obavljaju poslovi poput izdavanja prostora, prodaje mjenica, prodaje ne-kretnina i pokretne imovine preuzete sudskim putem i sl.

Fiskalni uređaj mora da postoji svugdje gdje se fakturišu takvi prometi, pa ako se to sve to radi samo u centrali, onda je dovoljan jedan fiskalni sistem, a ako se radi na više punktova (recimo sefovi za izdavanje postoje u više filijala, pa se fakture za taj promet izdaju na više mjesta tj. u svakoj filijali) onda svaki fakturni punkt mora da ima zaseban fiskalni sistem.

Takođe, napominjemo da za utvrđivanje obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostva-renog prometa preko fiskalnih uređaja, nije bitno da li robe i usluge koje se na fiskalnom uređaju evidentiraju podliježu obavezi plaćanja PDV-a ili ne. Sav promet koji se vrši na osnovu djelatnosti koje nisu izuzete zakonom, mora se evidentirati kroz fiskalne uređaje.

Leasing društva su obveznici fiskalizacije

Broj: 05-02-7539/10 od 13. 12. 2010.

PITANJE: Postoji li obaveza fiskalizacije druš-tva za leasing u Federaciji Bosne i Hercegovine?

ODGOVOR: Shodno odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kar-tica, virman i sl.).

Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze eviden-tiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su u članu 5. stav 1. tač. a) do o).

U vezi sa prednjim, nakon analiziranja navoda sadržanih u vašem aktu, mišljenja smo da s obzi-rom na svrhu donošenja ovog zakona, nema osnova za izuzeće vaših društava od obaveze evidentiranja prometa putem fiskanih uređaja.

Naime, prije svega ukazujemo da se obaveza fiskalizacije odnosi na obavljanje prometa u vr-šenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. istog zakona. Nadalje, u vašem aktu ste naveli da se u poslovanju leasing kuća fakture evidentiraju danas za 5 godina unaprijed, te da se iz tog razloga “gubi smisao fiskalizacije”, što nije tačno. Promet i prihod su sasvim različite ekonomske kategorije, i između njih je korelacija ponekad vrlo kompleksna.

Sasvim je jasno da postoji niz situacija u pro-metu roba i usluga kod kojih se faktura izdaje da-nas, ali se prihod ostvari kasnije, tek u narednoj poslovnoj godini i poreskom periodu, stoga još jednom ukazujemo da je svrha fiskalizacije evi-dentiranja ostvarenog prometa.

Djelatnosti Crvenog križa nisu u cijelosti izuzete od obaveze fiskalizacije

Broj: 05-15-7494/10 od 13. 12. 2010.

PITANJE: Da li su djelatnosti Crvenog križa u cijelosti izuzete od obaveze evidentiranja pro-meta preko fiskalnih uređaja?

ODGOVOR: Smisao zakonske odredbe sadržane u članu 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09) jeste propisivanje obaveze da se pre-ko fiskalnih uređaja evidentira svaki pojedinačno ostvaren promet dobara i usluga.

U vezi sa prednjim, ukazujemo da obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ne postoji u slučajevima kada se vaša organizacija bavi isključivo djelatnostima koje imaju huma-nitarni karakter, kao što su npr. organizovanje

p o r e z i


akcija dobrovoljnog darivanja krvi, pružanje so-cijalne i zdravstvene zaštite za osobe kojima je potrebna tuđa njega i pomoć, pružanje raznih vidova pomoći ugroženim osobama usljed rata ili elementarne nepogode, itd.

Takođe, obaveza evidentiranja prometa pre-ko fiskalnih uređaja ne postoji i u slučajevima kada vaša organizacija npr. organizuje pružanje nekih usluga koje ni na koji način ne naplaćuje od korisnika, nego samo posreduje na neki na-čin i prikuplja donacije i sl., gdje se obezbjeđuju sredstva za pokrivanje troškova npr. predavača o štetnosti alkohola, pušenja, organizaciju javnih kuhinja itd.

Međutim, ako vršite neke usluge koje napla-ćujete (npr. organizovanje kurseva “Prve pomoći” za vozače koji se naplaćuju), onda tu nedvojbeno postoji obaveza evidentiranja prometa preko fi-skalnih uređaj, jer je to klasični primjer ostvariva-nja prometa pružanjem usluga koje se naplaćuju.

Shodno svemu navedenom, sve dok obavlja-te neprofitne (humanitarne) djelatnosti ne vrši se ni promet i nema obaveze fiskalizacije, dok na-suprot tome, kada obavljate bilo koju djelatnost pružanja usluga koje se naplaćuju, podrazumijeva se da postoji ostvareni promet, koji se evidentira putem fiskalnog sistema.

Evidentiranje prometa kod studentskih domova

Broj: 05-15-6589/10 od 14. 12. 2010.

PITANJE: Da li postoji obaveza fiskalizaci-je blagajni u studentskim naseljima na kojima se vrši plaćanje dijela cijene usluga smještaja i ishra-ne studenata i fiskalizacija dijela procesa rada u kojem se pored ostalog fakturiše i subvencija smještaja i ishrane studenata ?

ODGOVOR: U skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno

ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kar-tica, virman i sl.). Obaveza fiskalizacije odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. istog zakona.

Shodno prednjem, nakon analiziranja navo-da sadržanih u vašem aktu, mišljenja smo da u svrhu pravilnog postupanja u konkretnoj situaci-ji prije svega komponentu smještaja treba razdo-vojiti od komponente ishrane. Promet na naplat-nim mjestima na kojima studenti plaćaju svoju participaciju za smještaj potrebno je evidentirati putem fiskalnih uređaja, te na računima za tu komponentu iskazati cijenu smještaja u punom iznosu. Tom prilikom za plaćanje će se koristiti dva sredstva plaćanja i to gotovina za iznos parti-cipacije a ček ili virman na ime učešća kantona u ukupnoj cijeni.

Nadalje, mišljenja smo da sama radnja izda-vanja bonova tj. uzimanje novca u čiju zamjenu studenti dobivaju bonove ne predstavlja promet, jer se ti bonovi kasnije praktično koriste kao regu-larno sredstvo plaćanja, tako da se to i ne treba evi-dentirati kroz fiskalnu kasu, jer se ne radi o prodaji (iako se novac daje a nešto zauzvrat uzima).

Isto tako, smatramo da je potrebno evidenti-rati promet preko fiskalnih uređaja na naplatnim mjestima u studentskim menzama gdje se vrši izdavanje hrane i plaćanje u bonovima, i to sa punom kalkulisanom cijenom obroka, s tim da se na računu odvojeno prikazuje iznos sredstava plaćen virmanom (učešće kantona i osnivača) i iznos plaćen bonovima (studentska participacija) koji se može eventualno prikazati kao “gotovina” jer ti bonovi i predstavljaju specifičan vid gotovi-ne, strogo namjenske ali gotovine.

Održavanje zajedničkih dijelova zgrada i upravljanje zgradama

Broj: 05-15-7577/10 od 14. 12. 2010.

PITANJE: Da li postoji obaveza evidentira-nja prometa za privredna društva koja obavljaju djelatnosti održavanja zajedničkih dijelova zgra-da i upravljanja zgradama?

p o r e z i


ODGOVOR: U skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Služ-bene novine Federacije BiH”, broj 81/09), sva-ko lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga kli-jentima ima obavezu evidentiranja svakog poje-dinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih ure-đaja i to nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl.).

Shodno navedenom, postoji obaveza eviden-tiranja svakog stvarno ostvarenog prometa koji u skladu sa zakonskom definicijom iz člana 2. ali-neja 34. ovog zakona, predstavlja razliku između ostvarenog evidentiranog prometa i ostvarenog reklamiranog prometa.

U konkretnom slučaju, smatramo da obave-za evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja postoji prilikom naplata usluga održavanja koje pružate po osnovu radnih naloga, zatim prilikom naplate naknade koju u procentualnom iznosu naplaćujete na teret etažnih vlasnika kao i kod ostvarivanja prometa po osnovu drugih sekun-darnih djelatnosti (izdavanje nekretnina, usluge injžineringa i sl.). Evidentiranje prometa putem fiskalnih uređaja vrši se na mjestima na kojima se vrši fakturisanje vaših usluga.

Društva za upravljanje fondovima su obveznici fiskalizacije

Broj: 05-15-8620/10 od 27. 12. 2010.

PITANJE: Da li kod djelatnosti upravljanja investicijskim fondovima postoji obaveza eviden-tiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja?

ODGOVOR: Shodno odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene no-vine Federacije BiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet do-bara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostva-renog prometa preko fiskalnih uređaja i to neza-visno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl.). Ova obaveza se odnosi na obavlja-

nje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. ovog zakona.

U vezi sa djelatnostima koje obavljate (osni-vanje i upravljenje investicijskim fondovima - pružanje usluga), potrebno je naglasiti da se komitentu u svakom slučaju fakturišu izvršene usluge što znači da je ostvaren promet, te je shod-no tome moguće izdati i fiskalni račun. Dakle, potrebno je imati u vidu da se putem fiskalnih kasa evidentira ostvareni promet, a ne prihod, te da su obveznici fiskalizacije i oni obveznici koji nisu u sistemu PDV-a, jer promet i prihod su sa-svim različite ekonomske kategorije.

Shodno navedenom, nije moguće osloboditi vas od obaveze fiskalizacije, te u svakom slučaju podliježete obavezi fiskalizacije.

Izdavanje i prodaja knjiga i časopisa

Broj: 05-15-8685/10 od 20. 12. 2010.

PITANJE: Kad je riječ o privrednom druš-tvu koje se bavi izdavanjem i prodajom knjiga i časopisa, da li postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa istovremeno sa sklapanjem ugovora (za-ključnice) i predaje knjige kupcu, ili se fiskalni račun može kupcu poslati naknadno, tj. kada se kupcu šalje faktura?

ODGOVOR: Shodno odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službe-ne novine Federacije BiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga kli-jentima ima obavezu evidentiranja svakog po-jedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to nezavisno od načina plaćanja (go-tovina, ček, kartica, virman i sl.). Ova obaveza se odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. ovog zakona.

Na osnovu uvida u sadržinu vašeg dopisa, nije sasvim jasno da li se naplata vrši na licu mjesta, ili se kupcima samo uručuje knjiga i sa njima potpisuje određeni ugovor (uz eventualni polog određenog dijela uplate). Naime, ukoli-

p o r e z i


ko se kupcima na licu mjesta ne izdaje račun (čime je promet stvarno zaokružen tj. okončan), nego se faktura izdaje naknadno, u tom slučaju fiskalni račun se treba štampati prilikom izda-vanja fakture. U tom slučaju bi “zaključnica” ili ugovor koji se pominju u vašem aktu ima-li karakter otpremnice. Mišljenja smo da se u takvim slučajevima kao momenat ostvarivanja prometa smatra momenat izdavanja fakture, a ne momenat izdavanja otpremnice (odnosno iz-davanja robe).

U navedenom slučaju, fiskalni račun se može štampati kada i faktura i slati kupcu naknadno kao prilog uz poslanu fakturu.

Suprotno naprijed navedenom, ukoliko za-stupnici koji na terenu vrše prodaju knjiga od vrata do vrata, istovremeno vrše i naplatu pro-datih knjiga i izdavanje bilo kakvih računa, onda postoji obaveza posjedovanja prenosivih fiskalnih sistema pomoću kojih bi se na terenu evidentirao promet i izdavao fiskalni račun.

Specifični oblici prometa

Broj: 05-15-8685/10 od 20. 12. 2010.

PITANJE: Da li je potrebno ostvareni pro-met evidentirati putem fiskalnih uređaja na pro-dajnim mjestima, kao što su prodaje robe u bes-carinskoj prodavnici i prodaja karata za aviokom-panije? Kada se radi o pružanju usluga u prometu roba i putnika u međunarodnom avio saobraćaju između dvije ili više država, te ako su te djelatno-sti prema članu 28. Zakona o PDV-u oslobođene od obaveze plaćanja PDV-a, da li postoji obaveza evidentiranja takvih usluga putem fiskalnih ure-đaja? U slučajevima kada se vrši on-line prodaja i kada su zastupljeni razni načini plaćanja, kako evidentirati ove transakcije? Uzimajući obzir sva navedena pitanja, da li je moguće osloboditi ovu djelatnost od obaveze fiskalizacije?

ODGOVOR: Obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, koji se vrši na osnovu djelatnosti koje nisu izuzete fiskalizacijom, nezavisno od načina

plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i slično) ima svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima.

Članom 5. Zakona o fiskalnim sistemima decidno su propisana izuzeća od obaveze evi-dentiranja prometa kroz fiskalni sistem. U vezi sa tim, ukazujemo da se obaveza fiskalizacije od-nosi na obavljanje prometa u vršenju svih dje-latnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. istog zakona.

Imajući u vidu da se putem fiskalnih kasa evidentira ostvareni promet, a ne prihod, te da su obveznici fiskalizacije i oni obveznici koji nisu u sistemu PDV-a, te da se sav promet evidentira čak i kad se vrši i za tuđi račun, a ne samo provi-zija, nije moguće u potpunosti osloboditi javna preduzeća od obaveze fiskalizacije, te u svakom slučaju podliježete obavezi fiskalizacije.

U vezi sa međunarodnim poslovanjem, pro-dajom preko interneta i sl., komitentu se svakako izdaje neka vrsta računa, i to preko softvera, te je moguće izdati i fiskalni račun, bitno je samo da se promet koji je ostvaren na teritoriji FBiH eviden-tira u vjerodostojnom iznosu u KM i to kod onoga ko vrši prodaju/fakturisanje kupcu bilo da to radi u svoje ime ili u ime i za račun druge firme.

Javna komunalna preduzeća - masovno fakturisanje tipskih usluga

Broj: 05-15-7536/10-veza od 10. 01. 2011.

PITANJE: Na koji način se evidentira pro-met preko fiskalnih uređaja u javnim preduzeći-ma koja isporučene komunalne usluge obračuna-vaju na osnovu jedinice mjere “m2” ili po članu domaćinstva?

ODGOVOR: U cilju racionalizacije provo-đenja postupka fiskalizacije u praksi, mišljenja smo da u svim slučajevima kada se vrši masovno fakturisanje tipskih usluga, i kada ne postoji di-rektan kontakt davaoca i primaoca robe/usluge na prodajnom mjestu, nije neophodno da se vrši masovna štampa fiskalnih računa, te je dovoljno

p o r e z i


na odgovarajući način prikazati sve fakturisane usluge na jednom ili više fiskalnih računa koji kvantitativno ili kvalitativno sadrže sve prome-tovane usluge.

Shodno navedenom, u svakoj situaciji kada se promet ostvaruje pod navedenim okolnostima (masovno fakturisanje tipskih usluga i nepostoja-nje direktnog kontakta davaoca i primaoca robe/usluge), bez obzira da li se radi o izdavanju raču-na za fizička ili za pravna lica, dovoljno je da ko-munalna preduzeća cijeli dnevni promet (računi štampani u jednom danu) iskažu na jednom fi-skalnom računu.

Masovno fakturisanje tipskih usluga

PITANJE: Kako putem fiskalnog uređaja evidentirati masovno fakturisanje tipskih usluga, kao i sitauacije u kojima ne postoji direktan kon-takt davaoca i primaoca usluge?

ODGOVOR: U slučajevima kada se vrši masovno fakturisanje tipskih usluga i kada ne postoji direktan kontakt davaoca i primao-ca robe/usluge na prodajnom mjestu, nije ne-ophodno da se vrši masovna štampa fiskalnih računa nego je dovoljno na odgovarajući način prikazati sve fakturisane robe i usluge na jed-nom ili više fiskalnih računa koji kvantitativno i kvalitativno sadrže sve prometovane artikle bilo da se radi o robama ili uslugama, i da dnevni izvještaji koji se dostavljaju u Poreznu upravu imaju sve propisane podatke iskazane u vjero-dostonjim sintetičkim iznosima.

To znači da preduzeća, kada vrše mjesečno izdavanje računa koje poslije poštom šalju svojim korisnicima, ne moraju da uz svaki račun dodat-no štampaju i prilažu fiskalni račun, nego mogu da na kraju masovne štampe računa iskažu sav dnevni promet (odnosno tog dana odštampane račune) na jednom jedinom fiskalnom računu. Međutim, ovo vrijedi samo za fizička lica, dok se za pravna lica i poduzetnike ipak mora praviti poseban fiskalni račun za svakog korisnika uslu-ge, jer se i podaci u Poreznu upravu šalju sa infor-macijom o tome kome je promet fakturisan.

Promet lijekova uz participaciju ZZO

PITANJE: Kako na fiskalnom računu prika-zati dio cijene koju snosi pacijent, a kako dio koji snosi Zavod zdravstvenog osiguranja?

ODGOVOR: Prema Zakonu o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09), fiskalnim uređajem se registruje promet tamo gdje promet robe ili usluge nastaje i u vrijeme kada se taj promet vrši, bez obzira na druge moguće kompleksne situacije koje se tiču realizacije naplate te robe odnosno usluge, jer se putem fiskalnih kasa evidentira ostvareni promet, a ne prihod i pri tom obračunati porez na dodanu vrijednost.

Zakon o fiskalnim sistemima predviđa principe odnosno mehanizme koji stoje na raspolaganju za rješavanje konkretnih situaci-ja, kao što ima i određena ograničenja koja se moraju poštovati, kojim se ne može propisivati način na koji će se raditi interno knjigovod-stvo kod bilo kojeg poreznog obveznika, jer ne može se propisati model knjiženja koji će ob-veznik primijeniti u svom sistemu, svaki sistem je prihvatljiv dok se nalazi u okviru korištenja dozvoljenih opcija.

Pravilnikom o izgledu fiskalnih, nefiskal-nih i testnih dokumenata, značenju pojedinih podataka sadržanih u fiskalnim dokumentima i konturama, obliku i sadržaju fiskalnog loga (“Službene novine Federacije BiH”, broj 11/10) definiše se između ostalog izgled i sadržaj fiskal-nih računa.

Na fiskalnom računu je moguće prikaza-ti dio cijene koju snosi pacijent, kao i dio koji snosi Zavod zdravstvenog osiguranja, odnosno procentualno učešće u priznatoj cijeni lijeka od strane Zavoda, moguće da se postojeći softver prilagodi na način koji će dovesti do toga da se bazu artikala (šifarnik) unese jedan lijek pod dvi-je šifre (npr. ako je cijena Amoksicilina 10 KM, pa je participacija 20%, da se na računu za jedan prodati lijek pojave dva “artikla”: Amoksicilin sa “cijenom” 2 KM koja se naplaćuje pacijentu i Amoksicilin - ZZO sa “cijenom” 8 KM koja se fakturiše ZZO).

p o r e z i


Različiti načini plaćanja

PITANJE: U slučajevima kada se plaćanje djelimično ili u potpunosti vrši bezgotovinski (vir-manom), kako to provesti kroz fiskalni uređaj?

ODGOVOR: Fiskalni sistemi ravnoprav-no tretiraju sljedeća sredstva plaćanja: gotovina, ček, virman i kartica. Sasvim je svejedno koje se sredstvo koristi i moguće je na istom računu ko-ristiti više sredstava, i to nema nikakvog uticaja na sam račun osim što se pojavljuje više kompo-nenti ukupno naplaćenog iznosa. Naglašavamo, da podaci koji se upisuju u fiskalnu memoriju i koji se čuvaju najmanje narednih pet godina, nemaju nikakve veze sa stanjem blagajne niti sa sredstvima i načinima plaćanja koji su iskazani na računima, bitno je da je promet izvršen i da je nastala porezna obaveza.

Baza artikala

PITANJE: Šta se unosi u bazu artikala?

ODGOVOR: U bazu artikala fiskalnog ure-đaja mora se unijeti jednoznačno i nedvosmisle-no identificiran cjelokupan asortiman artikala s kojima je zaduženo prodajno mjesto, tako da tre-ba imati u vidu ograničenja u smislu broja artika-la koja su stvar tehničkih mogućnosti pojedinog fiskalnog sistema, s tim da je jako malo slučajeva u kojima je broj artikala na fiskalnom sistemu ograničavajući faktor. S druge strane, broj računa (i drugih fiskalnih dokumenata), a u vezi s tim i broj kupaca (pravnih lica i preduzetnika) koji se mogu upisati u operativnu memoriju i u elek-tronički žurnal zavisi najviše od načina realizacije upisa podataka u memoriju i kapaciteta elektro-ničkog žurnala (koji mora biti barem 1 GB), te na te karakteristike treba obratiti pažnju kad se bude nabavljao fiskalni sistem.

Prodaja preko zastupnika

PITANJE: Šta u slučajevima kada se proda-ja, npr. pre-paid kartica vrši putem zastupnika? Ko ima obavezu evidentiranja prometa?

ODGOVOR: Pri prodaji mobilnih apara-ta, računara, pre-paid kartica, pre-paid paketa, post-paid ugovora i sl. na prodajnim mjestima telekom operatera, obavezno se izdaju fiskalni ra-čuni. U okviru poslovanja preduzeća kada se vrši prodaja preko zastupnika, bitno je da se evidenti-ra sav ostvareni promet kod onoga ko vrši proda-ju/fakturisanje kupcu bilo da to radi u svoje ime ili u ime i za račun druge firme, a fakture koje se izdaju u međusobnom prometu između telekom operatera i posrednika (“veleprodaja”) se takođe trebaju provoditi kroz fiskalne sisteme i to onim koji rade u veleprodajnom modu rada.

Prodaja na kredit

PITANJE: Kad nastaje obaveza evidentira-nja prometa kada se prodaja roba/usluga vrši na kredit (na rate)?

ODGOVOR: Kada se radi o prodaji usluga/roba na kredit (rate), ostvareni promet po tom osnovu se u cijelosti evidentira u momentu prve ili u momentu posljednje uplate, zavisno od toga da li se za uslugu/robu izdaje faktura kupcu ili ne. Za prodaju usluga/roba na rate za koje se is-postavlja faktura, može se izdati fiskalni račun u momentu prve ili u momentu posljednje uplate, a za ostale slučajeve fiskalni račun se izdaje na prodajnom mjestu odmah po obavljenoj prodaji usluge/robe.

Obveznici koji obavljaju djelatnosti i iz prve i iz druge grupe

PITANJE: S obzirom na različite rokove fiskalizacije za različite djelatnosti, koji ro-kovi za fiskalizaciju važe za preduzeća koja u okviru svog poslovanja obavljaju više djelat-nosti (od kojih neke spadaju u prvu, a neke u drugu grupu)?

ODGOVOR: Ukoliko je obveznik fiskali-zacije pored osnovne djelatnosti registrovan za obavljanje i drugih djelatnosti za koje su Pra-vilnikom o dinamici fiskalizacije u Federaciji

p o r e z i


Bosne i Hercegovine (“Službene novine Fede-racije BiH”, br. 47/10, 52/10 i 71/10) propi-sani različiti rokovi fiskalizacije, u tom slučaju se fiskalizacija vrši posebno prema rokovima propisanim za grupe djelatnosti navedenim Pravilnikom.

I budžetski korisnici mogu biti obveznici fiskalizacije

PITANJE: Da li se Zakon o fiskalnim siste-mima odnosi na budžetske korisnike?

ODGOVOR: Sve što se u bilo kojoj javnoj i državnoj ustanovi obavlja kao usluga koja ne spada u zakonsku funkciju javne uprave, nego je bilo koja vrsta “dodatne” djelatnosti za or-gan javne uprave, obrazovnu instituciju i sl. pri čemu se ostvaruje određeni promet, podliježe obaveznoj fiskalizaciji. Princip Zakona o fiskal-nim sistemima se temelji na tome da nije bitno ko se čime bavi kao osnovnom djelatnošću ako obavlja i neku djelatnost koja podliježe fiskali-zaciji, odnosno kada ostvaruje prihod po osno-vu npr. izdavanja u zakup prostorija, usluga fo-tokopiranja u šalter sali, ugostiteljskih usluga i svih drugih dodatnih djelatnosti mora nabaviti fiskalni sistem i evidentirati takav promet tj. obavezan je taj promet evidentirati na fiskal-nom uređaju.

Avansna plaćanja i sl. privremene fakture

PITANJE: Kako na fiskalnom uređaju pri-kazati promet kada se radi o avansnom plaćanju i sličnim privremenim fakturama?

ODGOVOR: Ukoliko se radi o avansnom plaćanju i sličnim privremenim fakturama, fi-skalni račun se može izdati na kraju sa slanjem fakture u jednom ukupnom iznosu koji će sadr-žavati ukupnu cijenu “kompletnog” artikla, npr. stambene zgrade, ili pojedinog stana i sl., dok se na samoj fakturi mogu iskazivati stavke onoliko detaljno koliko je to stranama u prometu po-

trebno, samo mora postojati jednoznačna veza između fakture i fiskalnog računa (broj fiskalnog računa na samoj fakturi), jer se i podaci u Pore-znu upravu šalju sa informacijom o tome kome i koliki je promet fakturisan.

Maloprodajni rabat i naknadni popusti

PITANJE: Kako pravilno odobriti malo-prodajni rabat a da se pritom poštuje Zakon o PDV-u i Zakon o fiskalnim sistemima, a kako evidentirati naknadna umanjenja?

ODGOVOR: Po pitanju odobravanja ma-loprodajnog rabata, Pravilnikom o izgledu fi-skalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, zna-čenju pojedinih podataka sadržanih u fiskalnim dokumentima i konturama, obliku i sadržaju fiskalnog loga (“Službene novine Federacije BiH”, broj 11/10) definiše se izgled fiskalnih računa tako da je za svaki promet tehnički mo-guće iskazati i vidjeti odobreni rabat odmah pri izdavanju fiskalnog računa, a u slučaju da to odstupa od odredaba Zakona o PDV-u primje-niti princip uvođenja više artikala sa različitim cijenama u šifarnik iako se radi o samo jednom stvarnom artiklu.

U slučajevima kada se radi o naknadnim umanjenima već primljene fakture ili se naknad-no odobravaju rabati, jedino reklamiranim raču-nima može se umanjiti već evidentirani promet, prema tome, knjižne obavijesti ne evidentiraju se direktno već putem reklamiranih računa.

Poslovne jedinice

PITANJE: Kakav je postupak uvođenja fi-skalizacije u slučejvima postojanja osnovnog pravnog lica sa poslovnim jedinicama, koje ima-ju različite ID brojeve?

ODGOVOR: U slučaju kada postoji jed-no osnovno pravno lice sa jednom ili više po-slovnih jedinica, gdje svako posjeduje različit ID broj, postupak uvođenja fiskalizacije se temelji na principu da se svakoj fiskalnoj kasi

p o r e z i


dodjeljuje JIB - jedinstveni indentifikacioni broj obveznika dodijeljen od strane Porezne uprave, na svakom prodajnom mjestu promet se mora evidentirati preko fiskalnog uređaja, odnosno za svaki JIB mora postojati jedan fi-skalni uređaj.

S druge strane, ukoliko pravno lice želi ostvareni promet registrovanih poslovnih jedi-nica evidentirati na jednom fiskalnom uređaju, može izvršiti spajanje poslovnih jedinica po pro-cedurama propisanim u Pravilniku za dodjeljiva-nje identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji poreznih obveznika na teritoriji FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 39/02, 1/03, 11/04, 2/10 i 83/10).

Banke i osiguravajuća društva

PITANJE: S obzirom na to da su članom 5. Zakona o fiskalnim sistemima od obaveze evidentiranja prometa putem fiskalnih uređaja izuzete banke i osiguravajuća društva, a da istim članom nije obuhvaćena djelatnost poslovanja vrijednosnim papirima, kao i da je ista isključena iz sistema PDV-a, da li je moguće listu izuzeća proširiti i ovom djelatnošću?

ODGOVOR: Kad su u pitanju usluge koje pružaju banke i osiguravajuća društva, od obaveze fiskalizacije nisu izuzeti poslovi poput izdavanja prostora, prodaje mjenica, prodaja nekretnina i pokretne imovine preuzete sud-skim putem, kao i poslovanje sa vrijednosnim papirima, tako da fiskalni sistem mora posto-jati svugdje gdje se fakturišu takvi prometi. Ukoliko se to sve radi samo u centrali, onda je dovoljan jedan fiskalni sistem, a ako se radi na više punktova, pa se fakture za taj promet izdaju na više mjesta tj. u svakoj filijali onda svaki fakturni punkt mora da ima zaseban fi-skalni sistem.

Za fiskalizaciju nije bitno da li je neka dje-latnost oslobođena od obaveze plaćanja PDV-a, odnosno sav promet koji se vrši na osnovu dje-latnosti koje nisu izuzete fiskalizacijom, bez ob-zira na to da li podliježu obavezi plaćanja PDV-a

ili ne, mora se evidentirati kroz fiskalni sistem. Članom 14. Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefi-skalnih i testnih dokumenata, značenju pojed-nih podataka sadržanih u konturama, obliku i sadržaju fiskalnog loga (“Službene novine Fede-racije BiH”, broj 11/10) propisane su porezne stope za obveznike koji su obveznici PDV-a kao i one koji to nisu, tako da obveznici koji nisu re-gistrirani za PDV pri evidentiranju ostvarenog prometa na fiskalnim uređajima koriste pore-znu stopu “A” (0,00%).

Djelatnosti obrazovanja

PITANJE: S obzirom na to da je djelatnost obrazovanja oslobođena obaveze fiskalizacije, da li se to odnosi i na distribuciju i prodaju upisnog materijala, kao i na djelatnost rada tele-informa-tičkog centra Univerziteta?

ODGOVOR: Prema članu 5. Zakona o fiskalnim sistemima, djelatnost obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko) izuzeta je od obaveze evidentiranja prometa kroz fiskalni sistem.

Imajući u vidu djelatnost kojom se bavi Uni-verzitet u Sarajevu i način finansiranja i priku-pljanja prihoda, koji između ostalog uključuje i distribuciju i prodaju upisnog materijala, čiju cijenu u skladu sa Zakonom o visokom obrazo-vanju u konačnosti posebnom odlukom utvrđu-je Vlada Kantona Sarajevo, a koju su obavezni plaćati studenti u visokoškolskim ustanovama kao javnim ustanovama, djelatnost distribucije i prodaje upisnog materijala ne podliježe obavezi fiskalizacije.

S obzirom na to da je Univerzitetski tele-informatički centar (UTIC) organizaciona jedi-nica u sastavu Univerziteta, čija se djelatnost, principi i ciljevi rada preciznije definiraju osni-vačkim aktom i statutom visokoškolske usta-nove, te da je školarina organizacionih jedinica regulisana Zakonom o visokom obrazovanju, u pogledu tumačenja Zakona o fiskalnim sistemi-ma ima isti tretman kao i Univerzitet (visokoš-kolska ustanova).

p o r e z i


Jednom, ne tako davno, u Federaciji BiH bi-jaše uveden jedan obrazac. Ime mu je “Go-dišnji izvještaj o ukupno isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima”, no u narodu ostade poznat kao GIP. Prve godine primjene zadao je mnoge glavobolje istom tom naro-du, tj. obveznicima. Prvo popunjavanje tog obrasca je predstavljalo misterij. Mnogi u obrazac nisu mogli ispravno unijeti sve tra-žene i stvarne podatke, jer ih ćudljivi GIP nije htio “prihvatiti”. Dragocjenog vremena za podnošenje je bilo sve manje i, baš kada se činilo da je situacija bezizlazna i da se moraju prijaviti krivi podaci, desilo se čudo. Početne teškoće su otklonjene i obveznici su, konačno, mogli prijaviti ono što se od njih i zahtijevalo.

Sada, pred popunjavanje i podnošenje GIP-ova za 2010. godinu, svi žive u nadi da se takve nesreće neće ponavljati i da će stvari ići normalnim tokom.

Gužva zbog početka primjene propisa o po-rezu na dohodak u Federaciji BiH dostigla je kulminaciju početkom prošle, 2010. godine, u vrijeme priprema i podnošenja prvih godišnjih izvještaja i prijava tog poreza. Svaki početak je težak i, po pravilu, donosi suočavanje sa brojnim problemima, pa i nije bilo neobično što je tako bilo i u ovoj “priči” čija se radnja odvijala prije dvanaest mjeseci.

A priča se, ukratko, odvijala onako kako je navedeno u uvodu ovog teksta.

Ipak, GIP-ovi za 2009. godinu su popunjeni i predati i sve je prošlo kako je prošlo. Dječije bolesti su, svi se nadamo, prevaziđene i ovogodiš-nji “drugi pokušaj” bi, sigurno, trebao biti bolji i uspješniji. Svi smo bogatiji za prošlogodišnje iskustvo i, uz izvršena unapređenja u programi-ma za popunjavanje obrasca, zaista ne bi trebalo doći do većih problema prilikom unošenja poda-taka u GIP-ove za 2010. godinu. Istina, nikad se ne zna, ali ako uzmemo da je tako, možemo se više posvetiti praktičnim pitanjima.

Treba znati

Obrazac GIP-1022 predstavlja godišnji iz-vještaj o isplaćenom dohotku od nesamostalne djelatnosti (zaposlenicima). Popunjavaju ga i podnose svi poslodavci, za svakog svog zaposle-nika, do 28. 22. za prethodnu godinu.

Ova obaveza se odnosi ne samo na pravna lica već i na fizička lica – vlasnike obrta koji ima-ju zaposlenike i čiji dohodak na ovaj način mora-ju prijaviti. (Naravno, vlasnici obrta ovim obras-cem neće prijavljivati vlastiti dohodak, imajući u vidu da se kod njih radi o potpuno drugoj vrsti dohotka za koji je predviđen poseban obrazac, SPR-1053.)

GIP-1022 za 2010. godinu se popunjava za svakog zaposlenika odvojeno, u dva primjerka. Jedan primjerak se predaje samom zaposleniku, kojem će poslužiti kao dokaz kod eventualnog podnošenja njegove godišnje prijave poreza na dohodak (na obrascu GPD-1051), dok se drugi primjerak podnosi Poreznoj upravi FBiH koja se

OBRASCI GIP-1022 za 2010. godinu

Marko Dmitrović, dipl. oec.

p o r e z i


na taj način još jednom obavještava o isplaćenom dohotku zaposlenicima (ovaj put zbirno, po za-poslenicima, za cijelu 2010. godinu).

Bitno je da se obrazac GIP-1022 popunja-va i podnosi za sve pojedince kojima je dotični poslodavac u posmatranoj godini isplaćivao dohodak od nesamostalne djelatnosti, tj. plaću i sve drugo što se smatra “plaćom” u smislu pro-pisa o porezu na dohodak. To, kao prvo, znači da GIP-ove treba popuniti i podnijeti za svakog zaposlenika. Međutim, ne smije se zaboraviti da to treba učiniti i za one ljude koji više nisu vaši zaposlenici. Neko je, na primjer, radio kod vas samo par mjeseci i danas je, možda, već zaborav-ljen od kolega, no ako je u 2010. godini primio makar jednu plaću ili bilo šta drugo što se tretira kao dohodak od nesamostalne djelatnosti, vi ste i za tog poreznog obveznika dužni popuniti i pod-nijeti obrazac GIP-1022.

Prije nego što se pređe na praktična pitanja popunjavanja, važno je napomenuti da postoje tri načina da se to učini, što su ujedno i tri nači-na predaje obrazaca GIP-1022:• Napapiru – Ručno napisani ili odštampa-

ni podaci na papirnom primjerku obrasca, s tim da je ova mogućnost prošle godine bila ograničena samo na poslodavce koji su imali do dvadeset zaposlenika (prema nekim naja-vama, ovaj put bi granica mogla biti spušte-na na pet). Poslodavci sa većim brojem za-poslenika se moraju opredijeliti za neku od preostale dvije metode;

• Korištenje programa GIPKO – Poseban program kreiran od strane PU FBiH koji se instalira na vaš računar i koji nudi mo-gućnost elektronskog popunjavanja obrasca GIP-1022, štampanja za potrebe zaposlenika i čuvanja dokumenata u XML formatu koji se potom trebaju snimiti na CD i tako do-staviti u Poreznu upravu. Program se može pronaći na web stranici: www.pufbih.ba;

• DirektnousistemPUFBiH – Elektron-sko prijavljivanje podataka preko Internet aplikacije nPIS na web stranici: https://npis.fpu.gov.ba. Riječ je o aplikaciji pu-tem koje se Poreznoj upravi mogu pod-

nositi brojni obrasci. Odabirom obrasca GIP-1022 otvara se prozor u koji se direk-tno upisuju traženi podaci. Popunjeni se obrazac može sačuvati, naknadno se može provjeriti njegova ispravnost, odštampati i, naravno, poslati u sistem PU FBiH. Pret-hodno je neophodno podesiti postavke na računaru (za što se uputstvo može naći na www.pufbih.ba), te dobiti korisničko ime i pristupnu šifru od PU FBiH.

ROKZAPODNOŠENJEobrazacaGIP-1022za2010.godinu

Prvobitno propisani rok za podnošenje obrasca GIP-1022 je bio 31. 01., ali je on već kod prvog podnošenja početkom 2010. godine pomjeren na kraj februara/veljače. U to vrijeme, to je bilo tek privremeno i “iznu-đeno” rješenje, zbog svih poteškoća izazvanih činjenicom da se radilo o prvoj godini primje-ne novih propisa i o jednom sasvim novom obrascu koji se, tada, prvi put podnosio.

Posljednjim izmjenama i dopunama Pra-vilnika o primjeni Zakona o porezu na doho-dak (objavljenim u “Sl. novinama Federacije BiH”, broj 86/10), taj rok je sada i ozvaničen. Prema tome, obrasci GIP-1022 za 2010. go-dinu se trebaju popuniti i predati Poreznoj upravi FBiH i zaposlenicima do28.02.2011.godine.

Napomena: Koristimo ovu priliku i da se izvinimo za nenamjernu grešku u prošlom broju gdje se, u članku o posljednjim izmje-nama i dopunama Pravilnika, potkrala omaš-ka da je i za podnošenje GIP-ova rok 31. 03. Naravno, to je novi rok za podnošenje go-dišnjih prijava građana GPD-1051, dok se GIP-ovi imaju podnijeti do 28. 02. Nadamo se da vas ova omaška nije zbunila, posebno zato što znamo da pažljivo pratite i propise i našu rubriku “Ne propustite rokove!” na po-sljednjim stranicama našeg i vašeg “Poreznog savjetnika”.

p o r e z i


Popunjavanje obrasca

Forma obrasca GIP-1022 se nije mijenjala u odnosu na prošlu godinu. I dalje postoje ista tri dijela obrasca koje treba popuniti.

Prvi dio obrasca je predviđen za podatke o poslodavcu (isplatiocu dohotka), kao i o pore-znom obvezniku (zaposleniku). S obzirom na to da poslodavac može biti i pravno i fizičko lice (po-duzetnik), u ovaj dio se upisuje ili njegov JIB ili njegov JMB, a potom i naziv i adresa sjedišta. Za svakog zaposlenika se upisuju njegov JMB, ime i prezime, kao i adresa njegovog prebivališta.

Drugi dio obrasca je ključni i u njega se upi-suju podaci o prihodima, doprinosima i porezu. Ovaj dio se sastoji od 17 kolona uz koje je po-trebno dati i posebne napomene:1. Mjesec isplate - odabrati u programu, od-

nosno upisati na papiru mjesec u kojem je isplata izvršena, nevezano za mjesec na koji se ona odnosi;

2. Isplatazamjesecigodinu - odabrati u progra-mu, odnosno upisati na papiru mjesec i godinu na koje se isplata odnosi. Na primjer, ako je u ja-nuaru 2010. isplaćena plaća za decembar 2009. godine, onda će se ovdje upisati “12/2009”;

3. Vrstaisplate - bira se ili se upisuje “1”, ako je riječ o klasičnoj plaći, ili “2”, ako se radi o nečemu drugom što se tretira na isti način kao plaća ili o oboje;

4. Iznosprihodaunovcu - bruto iznos plaće ostvarene u novcu;

5. Iznos prihoda u stvarima ili uslugama - bruto iznos novčane protuvrijednosti prima-nja koje je zaposlenik ostvario u dobrima ili uslugama;

6. Brutoplaća/naknada (4 + 5);7. Iznoszapenzijskoiinvalidskoosiguranje

(17% od red. broja 6.);8. Iznoszazdravstvenoosiguranje (12,5% od

red. broja 6.);9. Iznos za osiguranje od nezaposlenosti

(1,5% od red. broja 6.);10.Ukupnidoprinosi (31% od red. broja 6.,

odnosno 7 + 8 + 9);11.Plaća/naknadabezdoprinosa (6 – 10);

12.Faktor ličnogodbitka - upisati faktor od-bitka iz porezne kartice zaposlenika, te prati-ti po mjesecima eventualne promjene istog;

13. Iznos ličnogodbitka - novčani odraz fak-tora ličnog odbitka, odnosno red. broj 12 x 300 KM;

14.Osnovicaporeza (11 – 13);15. Iznosuplaćenogporeza (14 x 0,1);16.Netoplaća/naknadazaisplatu (11 – 15);17.Datumkadajeizvršenauplata - odabrati u

programu ili upisati na papiru stvarni datum isplate plaće. Ako ih je bilo više, upisati naj-kasniji datum isplate.

Ovdje je bitno istaći da je ovakav način popu-njavanja odgovarajući SAMO u onim tipičnim situacijama, tj. situacijama u kojima je bruto plaća zaposlenika ujedno poslužila i kao osnovica za obračun doprinosa. U praksi se, međutim, jav-ljaju i slučajevi u kojima to nije isti iznos i tada se treba “snaći”. No, o tome nešto kasnije.

Treći dio obrasca je predviđen za upisivanje datum popunjavanja i potpis kojim se potvrđu-je poznavanje sankcija eventualnog prijavljivanja netačnih, nepotpunih i nejasnih podataka.

Neki specifični slučajevi

Kao što nam i sam naziv obrasca govori, ovo je izvještaj o isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima. Samim tim, prevashodna funkcija obrasca GIP-1022 je prijavljivanje isplaćenog do-hotka. Uzevši u obzir činjenicu da se radi o obras-cu uvedenom propisima o porezu na dohodak, ne bi trebalo biti sporno da su u prvom planu podaci o ostvarenom dohotku i porezu na taj dohodak.

Ovo se ističe zbog (još uvijek) čestih pitanja vezanih za popunjavanje GIP-ova u nekim speci-fičnim situacijama, ali, ipak, situacijama koje bi trebale biti jasne.

Na primjer, ukoliko poslodavac nema do-voljno sredstava da istovremeno izvrši i ispla-tu plaće i uplatu doprinosa za zaposlenike u nekom mjesecu, propisi o doprinosima nala-žu da se doprinosi za svaki mjesec moraju uplatiti najkasnije do kraja sljedećeg mje-

p o r e z i


seca (bez obzira što ni tada ne bude isplaće-na plaća). Nerijetko se susrećemo sa pitanjem popunjavanja obrasca GIP-1022 u ovakvim slučajevima, iako tu ne bi trebalo biti nikakve dileme. Naime, samim tim što nije bilo ispla-te plaće, nema razloga upisivati ove podatke u GIP-1022. Doprinosi u tim slučajevima jesu uplaćeni, ali se oni ne unose u GIP, jer se u GIP unose samo isplaćene plaće i doprinosi u vezi sa tim isplaćenim plaćama.

Dakle, u GIP-ove se unosi samo dohodak koji jeisplaćenutoku2010.godine (isplate zaposleni-ma izvršene od 01. o1. do 31. 12. 2010.) i porez i doprinosi u vezi s tim isplaćenim dohotkom.

Iz istog razloga, obračunate, ali neisplaćene plaćeseneunoseuGIP. Zbog toga će se često desiti da GIP-1022 ima samo nekoliko ispunje-nih redova. Da, bilo je dvanaest mjeseci u kalen-darskoj godini; da, zaposlenici su trebali dobiti dvanaest plaća, ali nisu (na žalost), pa se u GIP unose samo one plaće koje jesu isplaćene u 2010. godini (i to u redu za onaj mjesec u kojem je izvr-šena isplata), dok se redovi onih mjeseci u kojima nije bilo isplata plaća ostavljaju prazni.

Ovo je, također, potvrđeno i izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o pore-zu na dohodak (objavljenim u “Službenim novi-nama Federacije BiH”, broj 9/10), uz napomenu da će se upisivanje “zaostalih plaća” u GIP-1022 izvršiti tek onda kada dođe do njihove isplate, a tada će im u GIP-u biti “priključeni” i pripadaju-ći doprinosi koji su bili uplaćeni ranije.

Druga česta situacija, koja odudara od tipičnih slučajeva u praksi, je vezana za zaposlenice na poro-diljskom odsustvu. Njima poslodavci (najčešće) ne isplaćuju nikakav dohodak, već im centar za socijalni rad ili neka slična institucija na kantonalnom nivou isplaćuje neku mjesečnu naknadu. Kako to nije do-hodak od nesamostalne djelatnosti, on se neće upisi-vati u GIP-1022. Na kraju, poslodavac se tu uopšte ne javlja kao isplatilac i logično je da nema razloga prijavljivati te naknade. Poslodavac, naravno, i dalje ima obavezu uplate doprinosa, ali se tu može ponovi-ti prethodna priča o nepostojanju obaveze upisivanja doprinosa bez plaće. Izuzetak bi bio jedino slučaj u kojem bi poslodavac, ipak, isplaćivao neku naknadu

(razliku plaće ili sl), ali i tada bi se samo taj iznos upi-sivao u obrazac, ne i ukupan iznos naknade.

Identičan komentar se može dati i kod sluča-jeva bolovanja preko 42 dana.

Prošlogodišnji problemi

Prethodno su pomenute neke specifične situ-acije koje se bez problema mogu uklopiti u obra-zac GIP-1022. Međutim, u 2010. godini smo se suočavali sa mnogo većim upitnicima, kada su se u ovaj obrazac morale unijeti neke druge ati-pične situacije. Suštinski, a ni formalno, tu i nije trebalo biti problema, jer svaka od tih situacija je potpuno u skladu sa propisima i trebalo je od-mah biti jasno da u GIP-ove i tada treba unijeti stvarne, a ne “uštimane” podatke. Problemi su, međutim, nastali iz nekih sasvim drugih razloga.

Ako se prisjetimo početka 2010. godine i po-jave programa GIPKO, kao i Internet aplikacije nPIS na stranici Porezne uprave FBiH, svi ćemo se sjetiti da su oni jedno vrijeme zahtijevali da se podaci upisani u kolonama matematički “sla-žu”. Drugim riječim, slijepo se, bez obzira na sve konkretne okolnosti, zahtijevalo da, na primjer, iznos upisanog doprinosa za zdravstveno osigu-ranje bude tačno 12,5% od iznosa upisane bruto plaće. U većini slučajeva to zaista i jeste tako i takav zahtjev navedenih programa je obično bio razuman. Ono što se zanemarilo su rijetki slu-čajevi u kojima to nije tako i u kojima se, što je najbitnije, baš to što nije tako smatra ispravnim.

S ovim “problemom matematičkog slaganja” su se suočavali svi oni koji su u obrazac pokuša-vali unijeti neku situaciju koja je odudarala od “idealne”, tj. one kada je bruto plaća zaposlenika istovremeno poslužila i kao osnovica za obračun doprinosa. Opet ponavljamo: najčešće to jeste isti iznos, ali ako neke okolnosti traže drugačije (a traže!), programi su morali dopustiti da se u obrazac upišu i drugačiji, stvarni podaci.

Najočitiji primjer je onaj kada zaposlenici pri-maju plaću koja je manja od minimalne osnovi-ce za doprinose iz Općeg koletivnog ugovora, od-nosno propisa o doprinosima. Za razliku od “ide-alnih” situacija (u kojima je bruto plaća identična

p o r e z i


osnovici za doprinose i u kojima je sasvim logično da se matematički slažu svi podaci u obrascu), ov-dje neminovno mora doći do odstupanja od uo-bičajene “matematičke sheme” obrasca. Doprinosi su obračunati na propisanu minimalnu osnovicu, dok je stvarna plaća zaposlenika neki savim drugi (manji) iznos. Problem je što u početku nije bilo moguće zadovoljiti program ako nam je cilj upisa-ti istinite podatke (a trebalo bi da jeste).

Činilo se da smo primorani upisivati “krive doprinose” kako bi zadovoljili računske zahtjeve programa nPIS i GIPKO. Na sreću, ovaj program-ski problem je naknadno i u zadnji čas otklonjen.

Istina, programi će i sada, nakon što upišemo iznos bruto plaće zaposlenika, auto-matski izračunati i “izbaciti” i doprinose, ali ih mi možemo prepraviti i tako sačuvati, odnosno poslati Poreznoj upravi.

Ne treba zbuniti ni to što programi pri-likom pokušaja čuvanja obrasca dodatno upozoravaju na matematičko neslaganje. Obrazac će i tada biti prihvaćen i sačuvan, uprkos tom početnom upozorenju. Potreban je samo još jedan dodatni “klik”.

Razumljivo, unošenje podataka u programe za popunjavanje obrasca GIP-1022 će u ovim, specifičnim slučajevima, podrazumijevati odre-đene korekcije automatski izračunatih iznosa. Ovom pitanju se može pristupiti na dva načina, zavisno od toga koje podatke ćemo prepravljati. Neke moramo, kako god da se krene.

POLJE U OBRASCU VARIJANTA 1 VARIJANTA 26 – Bruto plaća Bruto plaća po formuli Osnovica za doprinose7 – Doprinos za PIO/MIO Prepravljeni (tj. stvarni)

doprinosiProgrami sami računaju doprinose na upisanu osnovicu

8 – Doprinos za ZO9 – Doprinos za OON10 – Ukupni doprinosi11 – Plaća bez doprinosa Bruto plaća – 31%

od togaStvarna neto plaća s porezom

12 – Faktor ličnog odbitka Faktor ličnog odbitka Faktor ličnog odbitka13 – Iznos ličnog odbitka Programi sami računaju

na osnovu 11 i 12Programi sami računaju na osnovu 11 i 1214 – Osnovica poreza

15 – Iznos uplaćenog poreza16 – Neto plaća

Vjerovatno najlogičniji način popunjava-nja GIP-a u ovim slučajevima je onaj po ko-jem će se prepravljati iznosi doprinosa. Još jednom vrijedi istaći da je GIP-1022 izvještaj o isplaćenom dohotku od nesamostalne dje-latnosti i ti podaci bi trebali biti u prvom pla-nu. Prema tome, ima smisla njih “ostaviti”, a prepravljati automatski izračunate doprinose. Shodno tome, u kolonu 6 (“Bruto plaća/na-knada”) treba upisati nominalnu bruto plaću (koju dobijemo primjenom nekog od već od ranije poznatih koeficijenata). Program će po-tom sam izračunati doprinose u kolonama 7, 8, 9 i 10. Mi te podatke moramo prepraviti i upisati stvarne doprinose koje smo obračunali na propisanu osnovicu.

Prepravljeni doprinosi neće utjecati na kolo-nu 11 (“Plaća/naknada bez doprinosa), što znači da ostatak možemo prepustiti programu. Mi tre-bamo još upisati faktor ličnog odbitka i program će ostatak obračuna ispravno sprovesti do kraja.

Postoji i druga mogućnost popunjavanja u ovim “nesavršenim” situacijama. Osnovna razlika je u tome što ćemo prepravljati jedno drugo polje. U drugoj varijanti, u kolonu 6 (“Bruto plaća/naknada) ćemo upisati stvarnu osnovicu za doprinose i program će nam onda izračunati kolone 7, 8, 9 i 10. To su doprino-si koji nam stvarno i trebaju. Da bi i ostatak obračuna bio ispravan, mi moramo prepraviti polje u koloni 11 (“Plaća/naknada bez dopri-nosa”) i upisati koliki je taj iznos neto plaće s porezom bio u stvarnosti. Po unošenju faktora ličnog odbitka u kolonu 12, program ponovo preuzima računanje.

Obje varijante daju ispravne rezultate, s tim što će se prepravljati različita polja i što će se na kraju razlikovati iznos u koloni 6. U prvoj je to bruto plaća po nekoj od formu-la, a u drugoj stvarna osnovica za doprinose. Međutim, ta razlika nema nikakav utjecaj na ispravnosti obrasca, ali ni neke kasnije poslje-dice. Primjera radi, u godišnjoj poreznoj pri-javi (obrazac GPD-1051) se traže podaci iz kolone 11 GIP-a.

p o r e z i


Više isplata u jednom mjesecu

U praksi se može desiti još jedna zanimljiva situacija. Naime, poslodavac može zaposlenicima isplatiti više plaća u jednom mjesecu. Do toga dolazi iz raznih razloga, a ključno je znati kako to ispravno upisati u GIP-1022.

Najjednostavnije je unijeti podatke za even-tualne obročne isplate jedne plaće. Ukoliko po-slodavac plaću isplaćuje u intervalima kraćim od jednog mjeseca (na primjer, sedmično ili dva puta mjesečno), te podatke treba sabrati i tako ih zbirno iskazati u jednom redu obrasca GIP-1022. Tu je potrebno obratiti pažnju na datum isplate, jer se tada u odgovarajuće polje obrasca unosi datum najkasnije isplate.

Slično je i sa situacijama u kojima se zaposle-niku u toku mjeseca, pored plaće, pruži još neka korist, odnosno neko dobro ili usluga koji se s poreznog aspekta tretiraju kao dohodak od nesa-mostalne djelatnosti. I tada se obrazac ispravno popunjava tako što će se podaci iskazati zbirno. U odgovarajuća polja će se upisati iznos prima-nja u novcu i novčana protuvrijednost primanja u vidu neke koristi, nakon čega će se u koloni šest istog reda sabrati ta dva iznosa.

Ipak, postoje i neke zamršenije situacije koje se javljaju, i to kada poslodavac u istom mjesecu isplati dvije ili više “pravih” plaća. Obično se radi o isplatama nekih zaostalih plaća. Ponekad se desi i da poslodavac, koji ima tu mogućnost, na kraju godine odluči izaći u susret zaposlenicima i isplatiti im neku plaću prije vremena (redovna i još jedna unaprijed pred praznike). Bez obzira na razlog, radi se o isplatama više od jedne “prave” plaće i sada je pitanje kako to pravilno upisati u obrazac GIP-1022.

Osnovni princip bi trebao biti isti. Sve ispla-te u jednom mjesecu, bez obzira na koji se period odnose, smatraju se dohotkom tog mjeseca. Sa-mim tim, prateći osnovni princip upisivanja po-dataka, isplaćene plaće bi trebalo iskazivati zbirno u jednom redu. Tako bi, na primjer, novembar-ska i decembarska plaća, koje su obje isplaćene u decembru 2010. godine, bile zbirno upisane u isti red (za decembar).

Smatramo da, suštinski, nema nikakvih prepreka ni da se ove dvije plaće odvoje u dva reda, ali pod uslovom da “ima mjesta” u obras-cu. Naime, ne smije se zaboraviti da GIP-1022 ima predviđenih maksimalno dvanaest redova. Tako, ako smo dotad tokom godine već ispla-tili jedanaest redovnih plaća i po tom osnovu popunjavamo jedanaest redova, za ove dvije plaće isplaćene u decembru nam ne preostaju dva reda, tj. tada smo svakako primorani upisa-ti ih zbirno u jedan red. No, ako ima dovoljno “prostora”, tj. redova, nema nikakvog razloga da ove dvije plaće ne razdvojimo u dva reda. Ne samo da je to “elegantnije”, već se tako i nudi više informacija.

Broj redova nije jedino na šta moramo obra-titi pažnju prilikom popunjavanja obrasca GIP-1022 u slučajevima isplate više plaća u jednom mjesecu: još bitnije je pitanje ličnih odbitaka u ovim situacijama.

Porezni obveznik koji ostvaruje dohodak od nesamostalne djelatnosti u jednoj godini može koristiti najviše dvanaest mjesečnih odbitaka. “Pa naravno”, mnogi će reći, ali, ipak, se ovo pi-tanje često provlači.

Kada zbirno u jednom redu iskazujemo dvije ili više plaća isplaćenih u jednom mjesecu, postoji realna mogućnost da i lični odbitak iskažemo na taj način. Izmjenama u propisima o porezu na doho-dak početkom 2010. godine dozvoljeno je da se u jednom mjesecu koristi više od jednog mjeseč-nog odbitka, ali samo pod uslovom da ih u toku godine ne bude više od dvanaest. Dakle, za dvije plaće isplaćene u jednom mjesecu, zaposlenik može iskoristiti i dva mjesečna odbitka i mi to tako (ako je to bio slučaj) i trebamo unijeti u GIP-1022. Ako obje te plaće unosimo zbirno u isti red GIP-a, tada umjesto faktora ličnog odbitka 1 treba upisati 2, umjesto faktora 1,5 treba upisati 3 i sl.

To je, međutim, moguće samo ako zaposle-nik ima “na raspolaganju” dovoljan broj mjeseč-nih odbitaka. Ukoliko je, pak, na ranije isplaćene plaće već primijenjen određeni broj mjesečnih ličnih odbitaka, to možda neće biti opcija. Na primjer, ako je zaposlenik do tada u toj godini već primio jedanaest plaća i prilikom obračuna

p o r e z i


svake od njih mu je uzet u obzir i njegov lični odbitak, tada on ne može koristiti lični odbitak pri obje plaće koje mu se isplaćuju u decembru (jer bi tada koristio ukupno 13 odbitaka u toj godini), nego lični odbitak može koristiti samo na jednu od te dvije plaće (ukupno 12 ličnih od-bitaka).

Prema tome, vrlo je važno voditi računa i o broju korištenih ličnih odbitaka tokom godine. To treba raditi “u hodu”, a GIP-1022 može po-služiti samo kao posljednja kontrola da li smo ra-dili ispravno. Ključ je, još jednom treba ponoviti, upisati u GIP-1022 podatke kakvi su stvarno bili. U suprotnom, podnosili bi netačne prijave.

GIP-1022 sutra

Za kraj ovog teksta treba napomenuti da je ovo posljednji put (drugi, a već posljednji...) da će se obrazac GIP-1022 podnositi Poreznoj upra-vi FBiH. Uvođenjem novog obrasca MIP-1023, uvodi se i novi sistem prijavljivanja podataka o isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima, porezu na dohodak, doprinosima i još mnogo toga. Na taj način će GIP-1022 izgubiti dio do-sadašnje funkcije i logično je što je u posljednim izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, između ostalog, izbačena odredba člana 27. po kojoj je obavezno njegovo dostavljanje. Za 2011. i naredne godine, GIP-ovi će se dostavljati samo zaposlenicima, a ne i Poreznoj upravi.

Za 2010. godinu postoji obaveza dostavlja-nja obrasca GIP-1022 Poreznoj upravi, jer je to jedini način da se prijave ti podaci za 2010. godi-nu, a novi obrazac MIP-1023 će tu ulogu preuze-ti tek za plaće iz 2011. i kasnijih godina.

Već od naredne godine, GIP-1022 će biti samo način izvještavanja samih zaposlenika. Drugim riječima, GIP-ovi će se morati po-punjavati i za naredne godine, s tim da će se ubuduće popunjavati samo po jedan primje-rak, koji će se do 28. 02. dostavljati svakom zaposleniku. Iako je značaj ovih obrazaca time umanjen, obim posla za one koji ih popunja-vaju ostaće isti.

p o r e z i


IZMJENE PROPISA O POREZU NA DOHODAK I DOPRINOSIMA

U REPUBLICI SRPSKOJMirela Mašić, dipl. oec.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak je objavljen u “Službe-nom glasniku RS”, broj 1/11, od 05. 01. 2011. godine, a najbitnija izmjena je nova stopa poreza na dohodak koja je sa dosadašnjih 8% povećana na 10%. I pored nekih ranijih prijedloga za uvođenje diferenciranih stopa (u zavisnosti od visine pri-manja zaposlenih), nova i jedinstvena stopa poreza na dohodak je na snazi od 01. 02. 2011. godine.Bitna novina je i oporezivanje dividendi i udjela u dobiti, kao i oporezivanje kapi-talne dobiti po osnovu udjela u imovini pravnih lica i ostalih hartija od vrijednosti (izuzev dužničkih HOV), pa se analitičari već bave ocjenama dugoročnih posljedica ovakvog poteza. Zanimljivost je da su ove izmjene Zakona išle i u pravcu stimulisanja zapošljavanja oso-ba starijih od 50 godina, u smislu izuzimanja od obaveze plaćanja poreza na dohodak na plaće ove kategorije zaposlenika, pod određenim uslovima.Istovremeno sa izmjenama Zakona o porezu na dohodak objavljene su i izmjene Zakona o doprinosima, kojim su stope doprinosa povećane sa dosadašnjih 30,6% na 33%, a nove stope doprinosa, također, važe od 01. 02. 2011. godine.

p o r e z i


Već je “na prvu” vidljivo je da je 2011. godina poslodavcima u RS i njihovim zaposlenicima donijela nova, veća opterećenja, pa se anali-tičari već bave promišljanjem kakve

će biti posljedice ovakvih mjera, uslijed bojazni da će novi udar na privredu dovesti do smanjenja pla-ća, otpuštanja radnika, pa i socijalnih potresa.

Napominjemo da su propisi o porezu na do-hodak u RS mijenjani i u toku prethodne, 2010. godine (Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak je mijenjan u januaru i oktobru 2010., a Zakon o porezu na dohodak u julu 2010.), a te ra-nije izmjene su donijele, prije svega, promjene po pitanju oporezivanja toplog obroka, tj. neoporezi-vanje toplog obroka u određenom iznosu i formi, kao i po pitanju visine ličnog odbitka zaposlenika.

U nastavku ćemo dati kratki pregled najvaž-nijih izmjena.

IZMJENE ZAkONA O DOPRINOSIMA

Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima povećane su stope doprinosa, a osnovni cilj posezanja za ovakvim mjerama je bio da se osigura pokriće deficita u vanbudžetskim fondovima. Nove stope doprinosa koje se pri-mjenjuju od01.02.2011. godine su sljedeće:- za penzijsko i invalidsko osiguranje 18%

(umjesto dosadašnjih 17%);- za zdravstveno osiguranje 12,5% (umjesto

11,5%);- za osiguranje od nezaposlenosti 1% (umje-

sto 0,7%);- za dječiju zaštitu 1,5% (umjesto 1,4%).

Doprinos za zdravstveno osiguranje za ispla-ćene penzije je sa 3,75% smanjen na 2%.

Izuzetak po pitanju osnovice za obračun do-prinosa propisan je za zaposlene u oblasti proi-zvodnje tekstila, odjeće, kože i proizvoda od kože, za koje osnovica za obračun doprinosa ne čini njihovo lično primanje, već je osnovica utvr-đena u iznosu od 25% prosječne mjesečne plaće u RS, prema posljednjem objavljenom podatku Republičkog zavoda za statistiku. Ovaj izuzetak

se, prema trenutnim najavama, odnosi samo na 2011. godinu i predstavlja rezultat dogovora so-cijalnih partnera u RS-u, imajući u vidu tešku finansijsku sitaciju prerađivačke industrije.

Također, propisani su i novi rokovi za do-stavljanje obračuna doprinosa Poreskoj upravi RS, kao i za njihovu uplatu, na način da su upla-tioci doprinosa dužni:- dostaviti obračun doprinosa Poreskoj

upravi RS najkasnije do kraja mjeseca za prethodni mjesec, te

- uplatu doprinosa (na propisane uplatne raču-ne) izvršiti najkasnije dva mjeseca od isteka mjeseca za koji se doprinosi obračunavaju.

Radi poređenja, podsjećamo da je u Federa-ciji BiH propisano da se uplata doprinosa za sva-ki mjesec ima izvršiti najkasnije do kraja idućeg mjeseca.

IZMJENE ZAkONA O POREZU NA DOhODAk

Od 01. 02. 2011. na snazi su i nove i izmi-jenjene odredbe Zakona o porezu na dohodak, a najznačajne izmjene se sastoje u sljedećem.

Povećanje stope poreza na dohodak

Od 01. 02. 2011. godine, isplatioci plaća u RS obračun i uplatu poreza na dohodak vrše po novoj, većoj stopi od 10%, umjesto dotadašnje stope od 8%.

Nova oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak

Od obaveze plaćanja poreza na dohodak, sada su oslobođene i:- kamate na dosuđene iznose naknade štete

(u sklopu naknade stvarne materijalne i ne-materijalne štete), te

- plaće uposlenih koji imaju više od 50 godi-na života, u slučaju da ih poslodavac uposli nakon01.02.2011.godine i pod uslovom da su se nalazili na evidencijama neuposle-

p o r e z i


nihZavodaza zapošljavanjeRSnajmanjegodinu dana neprekidno. Cilj ove mjere je da se stimuliše zapošljavanje ove starosne ka-tegorije stanovništva u Republici Srpskoj.

Novi iznosi odbitaka

Utvrđen je novi (niži) iznos mjesečnog i godiš-njeg ličnog odbitka, kao i novi (niži) iznos odbitka po osnovu izdržavanja članova uže porodice.

Umjesto dosadašnjeg iznosa od 3.600 KM godišnje (odnosno 300 KM mjesečno), godišnji lični odbitak poreskog obveznika u RS je sada utvrđen u visini od 3.000KM (odnosno 250 KM na mjesečnom nivou).

Zapravo, novi iznosi ličnog odbitka po kojima se vrši umanjenje osnovice za oporezivanje su u pri-mjeni u RS još od stupanja na snagu izmjena Pravil-nika o primjeni Zakona o porezu na dohodak u ok-tobru prošle godine (preciznije, od 27. 10. 2010.), a izmjenama Zakona to je samo potvrđeno.

Iz tih razloga, izuzetno, za2010.godinu, godišnji lični odbitak poreskog obveznika izno-si 3.350KM (što čini zbir 7/12 godišnjeg ličnog odbitka od 3.600 KM i 5/12 godišnjeg ličnog odbitka od 3.000 KM).

Pravo obveznika na umanjenje poreske osno-vice po svakom izdržavanom članu uže porodice je, sa dosadašnjih 1.080 KM na godišnjem nivou (90 KM na mjesečnom) smanjeno na 900KM na godišnjem, odnosno 75KM mjesečno.

Pravo na umanjenje poreske osnovice poreski obveznici stiču na osnovu svoje poreske kartice. Izdržavanim članovima uže porodice poreskog obveznika se, pri tome, smatraju bračni drug, djeca i roditelji koji ne ostvaruju dohodak, niti druge prihode koji se ne smatraju dohotkom, u iznosuvećemod3.000KM (umjesto 3.600 KM, kako je to ranije bilo propisano).

Oporezivanje prihoda fizičkih lica od dividendi i udjela u dobiti

Pored prihoda ostvarenog izdavanjem u za-kup ili podzakup pokretne i nepokretne imovine, oporezivim prihodom od kapitala u RS se od 01.

02. 2011. godine smatra i prihod koji fizičko lice - poreski obveznik ostvari od dividendi i udje-la u dobiti. Isplatilac ovakvog dohotka dužan je obračunati i uplatiti 10% poreza na dohodak prilikom isplate svakog pojedinačnog primanja.

Izuzetno, na prihode po osnovu dividendi i udjela u dobiti pravnih lica koje potiču iz ras-podjele dobiti ostvarene prije 31. 12. 2010.godine, nema obaveze za porez na dohodak, bez obzira na datum isplate.

Oporezivanje udjela u imovini pravnih lica i ostalih HOV, osim dužničkih HOV

Oporezivim kapitalnim dobicima od 01. 02. 2011. godine smatraju se i dobici koje poreski ob-veznik – fizičko lice ostvari prodajom (ili drugim prenosom uz naknadu) udjela u imovini pravnih lica i ostalih hartija od vrijednosti (uz izuzimanje dužničkih hartija od vrijednosti).

Uvođenje oporezivanja dohotka od dividendi i kapitalne dobiti po osnovu udjela u imovini pravnih lica i ostalih HOV (izuzev dužničkih) već je predmet ozbiljnih analiza u RS, a oni koji su zagovornici ova-kvog, novog pristupa oporezivanju imaju svoje argu-mente “za”, kao i oni koji smatraju da ovo, ipak, nije pravi potez uzimajući u obzir sve posljedice.

Argumenti onih koji opravdavaju novi način oporezivanja su pravična raspodjela i opterećenje grana privrede porezima, pa bi zbog toga i berzan-ske transakcije, također, trebale biti oporezovane.

Ulaganje u vlasničke hartije od vrijednosti (koji su po suštini stvari rizičniji finansijski instrumenti) se, faktički, destimuliše oporezivanjem dividendi ostvarenih ovakvim ulaganjem. Predmet oporezi-vanja nije dohodak ostvaren po osnovu štednje u bankama, što je npr. praksa u EU, tako da se kama-te na štednju u bankama oporezuju i višom stopom od stope poreza na dividende, čime se nastoji da se manje oporezuju, odnosno nagrade oni koji ulažu u rizičnije finansijske instrumente.

S obzirom na to da od oporezivanja nisu izuzeti ni nerezidenti koji ostvare dohodak po osnovu dividendi i kapitalne dobiti, analitičari izražavaju i bojazan po pitanju uticaja ovakvog pristupa na lokalno tržište kapitala, budući da

p o r e z i


bez stranog kapitala nema povećanja likvidnosti, a ovakvim mehanizmom oporezivanja strani in-vestitori se, de facto, destimulišu.

Pored toga, javlja se i problem dvostrukog opo-rezivanja prihoda od dividendi i udjela u dobiti u slučaju gupe privrednih društava, koja ili međusob-no imaju udjele u drugima, ili samo jedno preduze-će ima udio u više drugih, pa u takvim slučajevima dividenda, da bi došla do krajnjih vlasnika (fizičkih lica), mora proći kroz više faza oporezivanja.

Ranije izmjene u oblasti poreza na dohodak u RS

Navešćemo i pregled najvažnijih izmjena Za-kona i Pravilnika o porezu na dohodak u RS do kojih je došlo još ranije, u 2010. godini.1. Izvršeno je izuzimanje od oporezivanja

dohotka nerezidentnih lica iz FBiH i BD po osnovu dohotka koji ostvare u zajednič-kim institucijama i javnim preduzećima u BiH, a koji se nalaze na teritoriji RS.

2. Pojam “službeno putovanje” je definisan na drugi način, u smislu da se sada kaže da je to putovanje radi obavljanja poslova određenih u nalogu za službeno putovanje, a koji su u vezi sa djelatnošću poslodavca (umjesto dosa-dašnje, dosta nelogične, odredbe kojom je bilo propisano da je službeno putovanje pu-tovanje zaposlenika radi obavljanja poslova koji ne predstavljaju tekuće poslove za čije je obavljanje radnik zaključio radni odnos).

3. Uvedeno je izuzimanje od oporezivanja toplog obroka, ali samo za topli obrok koji je pripremljen u vlastitom restoranu kod poslodavca ili za topli obrok koji je posloda-vac osigurao od lica koja su registrovana za usluge catering-a, i to najvišedo3,5KMdnevno po zaposlenom, odnosno najviše do iznosa od 77KMmjesečno po zaposleniku.

4. Penzije po osnovu uplaćenog penzijskog do-prinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje i dobrovoljnim kapitalizovanim penzijskim fondovima iznad iznosaod1.200KM na godišnjem nivou ne smatraju se oporezi-vim ličnim primanjem.

5. Poslovne knjige i evidencije koje su oba-vezni voditi samostalni preduzetnici su svrstane u dvije kategorije, u zavisnosti da li se poreski obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost odlučio da svoje knjige vodi po Za-konu o porezu na dohodak ili Zakonu o raču-novodstvu i reviziji RS, na sljedeći način:• za obveznike koji su se odlučili da svo-

je knjigovodstvo vode na obračunskoj osnovi, odgovarajuće poslovne knjige i evidenciju su: dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige koje imaju sadržaj i vode se u skladu sa Zakonom o računo-vodstvu i reviziji i Pravilnikom o sistemu dvojnog knjigovodstva kod preduzetnika (“Sl. glasnik RS”, br. 94/09 i 99/10), i

• za preduzetnike koji su se odlučili dasvoje knjigovodstvo vode po princi-pu prostog knjigovodstva, odnosno po principu blagajne, tj. u skladu sa Zako-nom o porezu na dohodak RS, obavezne poslovne knjige i evidencija su: knjiga prihoda i rashoda, popisna lista dugo-trajne imovine i evidencija o potraži-vanjima i obavezama.

Obveznici koji u 2011. godini namjeravaju voditi poslovne knjige po sistemu dvojnog knjigovodstva dužni su do 31. 03. 2011. (tj. do roka za podnošenje Godišnje porezne pri-jave za porez na dohodak) obavijestiti Pore-sku upravu RS o izboru načina vođenja po-slovnih knjiga, a na web stranici PU može se naći forma Obavještenja o utvrđivanju do-hotka od samostalne djelatnosti na osno-vu podataka iz poslovnih knjiga vođenih po sistemu dvojnog knjigovodstva.

6. Za preduzetnike koji su se odlučili da svoje knjigovodstvo vode po principu blagajne pro-pisani su novi obrasci Knjigerashoda (u vezi sa izmjenom člana 31. Pravilnika kojim je utvr-đen novi način priznavanja plaćenih troškova prodate robe, troškova materijala, te troškova prodatih proizvoda kod poreznih obveznika koji se bave proizvodnjom) i Evidencije potra-živanja i obaveza (u članu 58. Pravilnika bri-sana je odredba da se primljeni i izdati računi

p o r e z i


naplaćeni ili plaćeni na način koji ima obilježje gotovinskog plaćanja ne evidentiraju).

7. Članom 83. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak propisano je da poreski obveznik koji prvi put zasnuje radni odnos da bi mogao ostvariti pravo na umanjenje osno-vice za oporezivanje dužan je Poreskoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje poreske kartice najkasnije 15 dana od dana zasnivanja rad-nog odnosa. Ranije je bilo propisano da je po-slodavac obavezan u roku od pet radnih dana od dan prijema zaposlenika (kada prvi put za-sniva radni odnos), odnosno od dana nastale promjene (u slučaju promjene poslodavca), dostaviti podatke o nastalim promjenama na obrascu PZ - Prijava za registraciju zaposlenih, što je u izmjenama Pravilnika u februaru 2010. brisano i ovaj obrazac se više ne primjenjuje.

8. Izmjene obrazaca: U Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o po-rezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, broj 104/10) objavljene su nove forme obrazaca koji se pri-

mjenjuju od 27. 10. 2010 godini, za:- Obrazac1002 - Mjesečna prijava pore-

za po odbitku, te- Obrazac1004-Godišnjaporeskapri-

java za porez na dohodak.

Koeficijenti i formule

Nakon izmjene Pravilnika u oktobru 2010. godine, u januaru 2011. su objavljene i izmjene Zakona o porezu na dohodak i izmjene Zakona o doprinosima u RS, koje su stupile na snagu od 01. 02. 2011. godine. Stoga je Poreska uprava RS, zbog potrebe prilagođavanja obračuna no-vim odredbama zakona, tj. novoj stopi poreza na dohodak i novim stopama doprinosa, na svo-joj web stranici objavila Koeficijenteiformuleza računanje ličnih primanja, prihoda od au-torskih prava, prava srodnih autorskom pra-vu i prava industrijske svojine i prihoda od kapitala na osnovu neto isplate, čiji pregled dajemo u nastavku.

Opis primanja Koeficijent FormulaI Dohodak od ličnih primanjaObračun bruto plaća 1,658375 BP = NP/0,603Privremeni i povremeni poslovi (doprinos za PIO i zdravstvo) 1,598721 BP = NP/0,6255Bruto prihod na koji se plaća samo porez 1,111111 BP = NP/0,90Bruto prihod na koje se plaća samo doprinos 1,492537 BP = NP/0,67II Dohodak od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojineBruto prihod od autorskih djela kada je stvaralac djela obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 40% normiranih troškova 1,063830 BP = NP/0,94Bruto prihod od autorskih djela kada je stvaralac djela obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 50% normiranih troškova 1,052631 BP = NP/0,95Bruto prihod od autorskih djela kada je stvaralac djela obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 60% normiranih troškova 1,041666 BP = NP/0,96Bruto prihod od autorskih djela kada je stvaralac djela obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatim stvarnim troškovima BP = (NP-0,10T)/0,90Bruto prihod od autorskih djela kada stvaralac djela nije obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 40% normiranih troškova 1,587805 BP = NP/0,6298Bruto prihod od autorskih djela kada stvaralac djela nije obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 50% normiranih troškova 1,571092 BP = NP/0,6365Bruto prihod od autorskih djela kada stvaralac djela nije obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatih 60% normiranih troškova 1,554726 BP = NP/0,6432Bruto prihod od autorskih djela kada stvaralac djela nije obavezno osiguran po drugom osnovu sa priznatim stvarnim troškovima BP = (NP-0,1T)/0,603III Dohodak od kapitalaBruto prihod od kapitala sa priznatim normiranim troškovima 1,086956 BP = NP/0,92Bruto prihod od kapitala sa priznatim stvarnim troškovima BP =(NP-0,10T)/0.90

Skraćenice koje se koriste u formulama:BP - Bruto primanjeNT - Neto primanjeT - Priznati stvarni troškovi

p o r e z i


Jedna od mjera neposredne kontrole cijena je obavještavanje o promjeni cijena i marži za proizvode i usluge.Koji proizvodi i usluge će biti u režimu obavještavanja o promjeni cijena i marži određuju nadležni organi Federacije BiH, kantona, grada i općine. Na nivou Federacije BiH je, s tim u vezi, doneseno posebno uputstvo. Kantoni su donijeli odgovarajuće odluke, a neki od njih i posebna uputstva. Za privredne subjekte koji ne dostave obavještenje o promjeni cijena i marži na propisanim obrascima i u propisanom roku utvrđene su prekršajne kazne.

OBAVEZA OBAVJEŠTAVANJA O PROMJENI CIJENA I MARŽI

ODREĐENIH PROIZVODA I USLUGAMomir Stefanović, dipl. oec.

p o r e z i


Pored ostalih mjera neposredne kon-trole cijena, članom 4. Zakona o kontroli cijena (“Službene novine Fe-deracije BiH”, br. 2/95 i 70/08) pro-pisano je i obavještavanje o promjeni

cijena i marži određenih proizvoda i usluga.Članom 12. stav 1. istog zakona je utvrđeno da

će proizvode i usluge, za koje su im privredni su-bjekti dužni dostavljati obavještenje o promjeni ci-jena i marži, odrediti organi nadležni za poslove cijenauFederacijiBiH,kantonu,graduiopćini.

Na bazi ovlaštenja iz stava 2. istog člana, mi-nistar trgovine Federacije BiH je donio Uputstvoo načinu, sadržaju i rokovima dostave obavje-štenja o promjeni cijena i marži pojedinih proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/09), kojim su utvrđene obaveze privrednih društava, drugih pravnih i fizičkih lica (privrednih subjekata) u pogledu načina i rokova dostavljanja obavještenja o promjeni cije-na i marži u maloprodaji pojedinih proizvoda i usluga, radi evidentiranja i praćenja. Sastavni dio uputstva su obrasci OPC i OPM putem kojih se vrši obavještavanje o promjeni cijena, odno-sno marži (izgled ovih obrazaca možete vidjeti na kraju ovog napisa).

Osnov za utvrđivanje proizvoda koji su pred-met obavještavanja o promjeni cijena i marži je Odluka o mjerama neposredne kontrole cije-na određenih proizvoda i usluga od interesa zaFederacijuBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 34/09).

Obavezno obavještavanje o promjeni cijena i marži vrši se za sljedeće proizvode:- pogonska motorna goriva sa unutrašnjim

sagorijevanjem i ulja za loženje (LUEL), čiji se promet vrši u maloprodajnim objek-tima (benzinskim pumpama),

- so za ljudsku prehranu,- šećer kristal,- mlijeko u prahu,- jestivo ulje u jedinačnoj mjeri (kilogram,

odnosno litar),- margarin od 250 grama.

Bitno je da, sa stanovišta tretmana praćenja cijena, pogonska gorivna i ulja za loženje ima-ju drugačiji režim u odnosu na druge naprijed naznačene proizvode.

Naime, svi privredni subjekti koji prometuju motorno gorivo i lož-ulje na benzinskim pum-pama imaju obavezu da dan prije stupanja na snagu novih cijena i marži (radnim danom naj-kasnije do 12 sati) putemfaksadostaveobrasceOPC i OPM Federalnom ministarstvu trgovi-ne, radi ovjere. Federalno ministarstvo trgovine ovjerava primljene obrasce i putem faksa vraća ih privrednom subjektu. Nove cijene i marže mogu stupiti na snagu tek nakon ovjere od Ministar-stva, od 00 sati.

Ovako ovjereno obavještenje privredni su-bjekti su dužni istaknuti na vidnom mjestu u prodajnom objektu, tako da bi ono bilo uočljivo za kupca.

Privredni subjekti koji se prvi put počinju baviti prometom pogonskog goriva i ulja za lo-ženje, odnosno kada u prodaju uvode novi pro-izvod su, takođe, dužni dostaviti obrasce OPC i OPM i izvršiti prijavu cijena za njih.

Kad se radi o ostalim proizvodima (so, šećer, mlijeko u prahu, jestivo ulje i marga-rin), obavezi podnošenja obrazaca OPC, od-nosno OPM ne podliježi svi, nego samo oni privredni subjekti čiji je prihod veći od 500.000 KM i broj zaposlenih veći od 4. Ova grupa obveznika dužna je faksomdosta-viti obrasce OPC i OPM Ministarstvu u roku od tri dana (ne računajući dan dostave) pri-je početka primjene novih cijena, odnosno marži.

Obaveza obavještavanja Ministarstva o promjeni cijena, odnosno marži odnosi se na sve privredne subjekte koji se bave malo-prodajom proizvoda iz Uputstva. Međutim, Uputstvom su zaduženi nadležni organi u kantonima i općinama da svaki, u okviru svojih nadležnosti iz Zakona o kontroli cije-na, odredi proizvode, robe i usluge za koje su im privredni subjekti s njihovog područja dužni dostavljati obavještenja o promjeni ci-jena, odnosno marži.

p o r e z i


Proizvodi i usluge koji su predmetregulacije po propisima kantona

Članom 9. Zakona o kontroli cijena utvrđe-no je da su od interesa za kanton, grad i općinu, u smislu Zakona, sljedeći proizvodi i usluge:a) na nivou kantona:

- sve vrste brašna,- sve vrste hljeba, peciva i drugih pekar-

skih proizvoda od brašna žitarica,- tjestenine,- pasterizirano, homogenizirano i sterili-

zirano mlijeko,- sve vrste svježeg mesa i ribe,- proizvodi grafičke industrije,- lokalne novine,- prevoz putnika između dvije i više opći-

na istog kantona,- jezerski i riječni saobraćaj,- usluge iz oblasti obrazovanja i zdravstva.

b) na nivou grada i općine:- stambeno-komunalna djelatnost,- prevoz putnika i robe u gradskom i pri-

gradskom saobraćaju,- usluge autobusnih stanica,- pretovarne usluge i usluge javnih skladišta,- tržnica na veliko i pijaca na malo.

Polazeći od ovlaštenja iz Zakona o kontro-li cijena, Vlada Federacije BiH je Uputstvom o načinu, sadržaju i rokovima dostave obavješte-nja o promjeni cijena i marži pojedinih proizvo-da i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 3/02 i 71/08) i Uputstvom sa istim nazivom (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/09) obavezala nadležne organe u kantonima i op-ćinama da odrede proizvode, robe i usluge za koje su im privredni subjekti dužni dostavljati obavještenja o promjeni cijena i marži.

Na osnovu zakonske i obaveze iz Uputstva, svi kantoni/županije su donijeli odluke o mje-rama neposredne kontrole cijena od interesa za svoje područje.

Pri donošenju ovih odluka, odnosno pri nji-hovoj izmjeni kantoni/županije su trebali voditi računa i o preporukama Vlade o najviše dozvo-

ljenom procentu marži za osnovne prehrambene proizvode koje su date putem:- Odluke o utvrđivanju postojanja uslova za

propisivanje mjera neposredne kontrole cije-na od strane nadležnih organa kantona, utvr-đivanjem marži za sve vrste brašna, hljeba od brašna žitarica, mlijeka i jestivog ulja (“Služ-bene novine Federacije BiH”, broj 72/05) i

- Odluke o utvrđivanju postojanja uslova za propisivanje mjera neposredne kontrole cije-na od strane nadležnih organa kantona, utvr-đivanjem marži za sve vrste brašna, hljeba od brašna žitarica i mlijeka (“Službene novine Federacije BiH”, broj 70/08).

Prvom Odlukom je marža za naznačene proizvode limitirana na najviše 50% od visine marže na dan 01. 12. 2005. godine, a drugom Odlukom je preporučeno da veleprodajna i ma-loprodajna marža može da iznosi najviše do 8% na nabavnu cijenu.

U međuvremenu je Vlada Federacije BiH, svojom Odlukom o mjerama neposredne kon-trole cijena jestivog ulja utvrđivanjem marži (“Službene novine Federacije BiH”, broj 95/07), preuzela u svoju nadležnost neposrednu kontrolu nad cijenom jestivog ulja.

Mjere neposredne kontrole cijena i obaveza o promjenama cijena i marži u kantonima/žu-panijama regulisane su sljedećim propisima:- KantonSarajevo: Odluka o mjerama nepo-

sredne kontrole cijena određenih proizvoda od interesa za Kanton Sarajevo (“Službe-ne novine Kantona Sarajevo”, br. 38/07 i 40/08),

- Tuzlanski kanton: Odluka o mjerama ne-posredne kontrole cijena (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 15/07 i 12/08) i Uputstvo o načinu, sadržaju i rokovima do-stave obavještenja o promjeni i evidenciji ci-jena i marži (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, broj 1/08),

- Zeničko-dobojskikanton: Odluka o mje-rama neposredne kontrole cijena (“Službene novine Zeničko-dobojskog kantona”, broj 20/07) i Uputstvo o načinu i sadržaju dosta-

p o r e z i


ve obavještenja o promjeni i evidenciji cijena i marži (“Službene novine Zeničko-doboj-skog kantona”, broj 1/08),

- Unsko-sanski kanton: Odluka o mjerama neposredne kontrole cijena određenih pro-izvoda od interesa za Unsko-sanski kanton (“Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona”, broj 6/09),

- Bosansko-podrinjski kanton: Odluka o mjerama neposredne kontrole cijena odre-đenih proizvoda i usluga od interesa za Bo-sansko-podrinjski kanton (“Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona”, broj 3/09) i Uputstvo o načinu, sadržaju i rokovima do-stave obavještenja o promjeni cijena i marži određenih proizvoda i usluga od interesa za Bosansko-podrinjski kanton (“Službene no-vine Bosansko-podrinjskog kantona”, broj 4/09),

- Srednjobosanski kanton / Županija Sre-dišnjaBosna: Odluka o mjerama neposred-ne kontrole cijena određenih proizvoda od interesa za Srednjobosanski kanton, utvrđi-vanjem marži (“Službene novine Srednjobo-sanskog kantona/županije”, br. 1/08 i 11/08) i Uputstvo o načinu dostave obavještenja o visini, promjeni marži i cijena pojedinih pro-izvoda i usluga radi praćenja i evidentiranja (“Službene novine Srednjobosanskog kanto-na/kantona Središnja Bosna”, broj 5/08),

- Hercegovačko-neretvanski kanton/župa-nija: Odluka o mjerama neposredne kon-trole cijena (“Službene/narodne novine Her-cegovačko-neretvanskog kantona/županije”, broj 13/08),

- Županija Zapadnohercegovačka: Odlu-ka o mjerama neposredne kontrole cijena i marži određenih proizvoda i cijena usluga od interesa za Županiju Zapadnohercegovačku (“Narodne novine Županije Zapadnoherce-govačke”, br. 1/08 i 4/09),

- Županija Posavska: Odluka o mjerama ne-posredne kontrole cijena utvrđivanjem marži u trgovini za sve vrste brašna, kruha od braš-na žitarica, mlijeka i jestivog ulja (“Narodne novine Županije Posavske”, broj 1/06),

- HercegbosanskažupanijaLivno: Odluka o utvrđivanju mjera neposredne kontrole cije-na od strane nadležnih organa u Hercegbo-sanskoj županiji, utvrđivanjem marži za sve vrste brašna, kruha od brašna žitarica, mlije-ka i jestivog ulja (“Narodne novine Herce-gbosanske županije”, broj 1/06).

Međutim, situacija je različita kad je riječ o obavezi prijavljivanja promjena cijena i marži za proizvode i usluge čija je kontrola u nadlež-nosti kantona/županija, pošto su neki kantoni/županije propisali takvu obavezu i za te proi-zvode i usluge, a drugi nisu.

U KantonuSarajevo nije propisana obaveza obavještavanja nadležnih organa o promjeni cije-na i marži za proizvode čija je kontrola u nadlež-nosti kantona, tako da pravni subjekti s područja ovog kantona (makar za sada) imaju samo oba-vezu da obavještavaju o promjeni cijena i marži naprijed navedenih proizvoda i usluga koji su u nadležnosti Federacije BiH.

U Tuzlanskom kantonu su naprijed navedenim Uputstvom utvrđene obaveze učesnika u prometu na veliko i malo (pravna i fizička lica) u pogledu načina i rokova dostavljanja obavještenja o promjenama cije-na i marži za sljedeće proizvode i usluge:- sve vrste hljeba od brašna žitarica, osim peci-

va i posebnih pekarskih proizvoda,- tjestenine,- pasterizovano, homogenizirano i sterilizova-

no mlijeko,- sve vrste svježeg mesa i ribe,- prevoz putnika između dvije i više općina

Tuzlanskog kantona,- usluge u oblasti obrazovanja i zdravstva.

Obavijest o promjeni cijena i marži za nave-dene proizvode i usluge dostavlja se Ministarstvu trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kanto-na na obrascu OPM, OPC u roku od tri dana prije početka primjene novih cijena.

Uputstvom o načinu i sadržaju obavještenja o promjeni i evidenciji cijena i marži sva pravna i fi-zička lica Zeničko-dobojskogkantona, svi oblici organizovanja poslovnih jedinica pravnih i fizič-

p o r e z i


kih lica koja posluju na području ovog Kantona, a sjedište matičnog privrednog subjekta im je izvan Kantona, obavezani su na dostavljanje obavješte-nja o promjeni cijena sljedećih proizvoda:- svih vrsta brašna od merkantilne pšenice na-

mijenjene za ljudsku ishranu,- sve vrste hljeba od brašna (osim peciva i po-

sebnih pekarskih proizvoda),- svih vrsta tjestenina,- svih vrsta mlijeka (pasteriziranog, homoge-

niziranog i steriliziranog),- svih vrsta šećera,- svih vrsta svježeg mesa i ribe,- prevoza putnika između dvije i više općina

na području Ze-do kantona,- usluga u oblasti obrazovanja i zdravstva.

Obavještenje o promjeni cijena i marži dostav-lja se Ministarstvu za privredu Ze-do kantona na obrascu ZDK-OB-1 u roku od 24 sata po promje-ni cijena i marži. Nedostavljanje promjena cijena i marži u propisanom roku sankcionisano je kazna-ma predviđenim Zakonom o kontroli cijena.

U Unsko-sanskom kantonu Odlukom o mjerama neposredne kontrole cijena propisano je da se dostavljanje obavijesti o promjeni cijena (evidencija cijena) vrši za:- sve vrste tjestenine,- sve vrste peciva i ostale pekarske proizvode,- svježe meso i iznutrice, goveđe i juneće,- proizvode grafičke industrije,- zdravstvene usluge.

Kome, kako i kada se dostavlja obavještenje o promjeni cijena, Odlukom nije propisano.

U Bosansko-podrinjskomkantonu, tako-đe, postoji obaveza privrednih društava i drugih pravnih i fizičkih lica učesnika u proizvodnji i prometu na veliko i malo da dostavljaju obavje-štenja o promjeni cijena i marži. Ova se obaveza odnosi na sljedeće proizvode:- sve vrste brašna od merkantilne pšenice na-

mijenjene za ljudsku prehranu,- sve vrste hljeba od brašna žitarica,- sve vrste pasteriziranog, homogeniziranog i

steriliziranog mlijeka,

- kristalni šećer,- sve vrste tjestenine,- sve vrste peciva i drugih pekarskih proizvoda

od brašna,- sve vrste svježeg mesa i ribe,- proizvode grafičke industrije.

Obavještenje o promjeni cijena i marži dostav-lja se Ministarstvu za privredu Bosansko-podrinj-skog kantona na obrascima OPC i OPM u roku od sedam dana prije početka primjene novih cijena i marži. Propuštanjem dostavljanja obavještenja privredni subjekti čine prekršaj koji se sankcioniše kaznama utvrđenim Zakonom o kontroli cijena.

Privredna društva i druga pravna i fizička lica - učesnici u proizvodnji i prometu na veliko i malo u Srednjobosanskom kantonu dužni su Ministarstvu privrede Kantona dostavljati oba-vještenje o promjeni cijena i marži na obrascima OPC i OPM u roku od sedam dana prije po-četka primjene novih cijena i marži za sljedeće proizvode i usluge:- sve vrste brašna od merkantilne pšenice na-

mijenjene za ljudsku ishranu,- sve vrste kruha od brašna žitarica od 250 gra-

ma naviše,- sve vrste mlijeka (pasterizirano, homogenizi-

rano i sterilizirano i mliječne masti),- jestivo suncokretovo ulje,- sve vrste tjestenine,- sve vrste peciva i pekarskih proizvoda,- svježe goveđe i juneće meso i iznutrica,- proizvodi grafičke industrije,- usluge zdravstva.

Podaci o promjeni cijena dostavljaju se na obras-cu OPC. Propuštanjem dostavljanja obavještenja društva i fizička lica čine prekršaj za koji je propisana kazna Zakonom o kontroli cijena (vidi okvir).

U Hercegovačko-neretvanskomkantonu, Odlukom o mjerama neposredne kontrole cijena samo je propisano da će nadzor nad provođenjem Odluke vršiti nadležne tržišne inspekcije, tako da obaveza obavještavanja o promjeni cijena i marži nije propisana, niti je u tom pogledu doneseno posebno uputstvo.

p o r e z i


Odlukom o mjerama neposredne kontrole cijena i marži određenih proizvoda i cijena usluga od interesa za ŽupanijuZapadnohercegovačku obavezana su pravna i fizička lica sa područja ove Županije da u roku od 24 sata po promjeni ci-jena i marži proizvoda i cijena usluga iz Odluke Ministarstvu gospodarstva Županije Zapadno-hercegovačke dostave obavještenje o promjeni cijena i marži za sljedeće proizvode i usluge:- sve vrste brašna,- sve vrste kruha,- sve vrste mlijeka,- sve vrste šećera,- sve vrste tjestenine,- sve vrste svježeg mesa i ribe,- usluge prevoza putnika između dvije ili više

općina u Županiji,- usluge u oblasti obrazovanja i zdravstva.

Uputstvo o načinu i sadržaju dostave obavijesti, koje je trebalo da donese resorni ministar, nije doneseno.

U Županiji Posavskoj samo je propisano da će nadzor o provođenju Odluke o mjerama neposredne kontrole cijena vršiti nadležne župa-nijske i općinske inspekcije.

Slična odredba ugrađena je i u Odluku o utvrđivanju mjera neposredne kontrole cijena ŽupanijeHercegbosanske(Kanton10).

Zakonom o kontroli cijena propisano je da će se novčanomkaznomod500,00do5.000,00KM kazniti pravno lice ako u određenom roku ne dostavi obavještenje o promjeni cijena i marži i ako obavještenje ne sadrži propisane podatke, dok će se za isti prekršaj kazniti od-govorno lice u pravnom licu novčanom ka-znom od200,00do2.000,00KM.Za isti prekršaj kazniće se fizičko lice - trgovac nov-čanom kaznom od500,00do1.500,00KM.Navedene kazne važe kako za nepoštivanje fede-ralnih propisa o obavezi obavještavanja promjena cijena i marži tako i za nepoštivanje kantonalnih propisa po istom osnovu kojim je propisana oba-veza obavještavanja o promjeni cijena i marži pro-izvoda i usluga iz nadležnosti kantona/županija.

PREGlED MAkSIMAlNIh MARŽIZA OSNOVNE PROIZVODEPO kANTONIMA/ŽUPANIJAMA

Preduzimanje mjera neposredne kontrole cijena ograničavanjem marži vitalnih prehrambenih proi-zvoda u nadležnosti je kantona/županija, izuzev za jestivouljezakojejenadležnaFederacijaBiH.

Nakon Preporuke Vlade FBiH da se marže i u veleprodaji i u maloprodaji ograniče na 8%, propisima kantona/županija su utvrđene najviše dozvoljene marže za sljedeće proizvode:

Kant

on Sa

rajev

o

Tuzla

nski

kant

on

Ze-d

o kan

ton

Unsk

o-sa

nski

kant

on

Bos.

podr

. kan

ton

SBK /

ŽSB

HNK k

anto

n/žu

panij

a

Zapa

d.her

c. žu

pan.

brašno- veleprodaja- maloprodaja

5%8%

8%8%

5%10%

8%8%

4%8%

8%8%

8%8%

8%8%

hljeb- veleprodaja- maloprodaja

8%8%

8%8%

17%12%

8%8%

4%8%

8%8%

8%8%

8%8%

Mlijeko- veleprodaja- maloprodaja

3%6%

3%6%

6%10%

8%8%

3%6%

8%8%

8%8%

6%10%

Šećer- veleprodaja- maloprodaja

6%12%

--

6%15%

--

6%12%

--

8%8%

--

Napomena: Županija Posavska i Županija Hercegbosanska (Kanton 10 Livno) nemaju li-mitirane marže.

NanivouFederacijeBiH ograničenje marže propisano je za jestivo ulje i lijekove i iznosi: Veleprodaja Maloprodaja- jestivo ulje 8% 20%- lijekovi 8% 25%

Republika Srpska: Veleprodaja Maloprodaja- pšenično brašno 8% 10%- hljeb 8% 10%- mliječni proizvodi 8% 10%- jestivo ulje 8% 10%- šećer 8% 10%- lijekovi 8% 20%

p o r e z i




Obveznici fiskalizacije će, kod sebe, svoju fiskalnu kasu evi-dentirati na uobičajen način, kao svoje stalno sredstvo - opre-mu, s jedinom napomenom da

se evidentiranje od 01. 01. 2011. godine vrši prema novom kontnom planu, shodno Pravilni-ku o kontnom okviru, sadržini konta i primjeni kontnog okvira za privredna društva (“Službene novine FBiH”, broj 82/10).

Dileme se, međutim, javljaju po pitanju na-čina evidentiranja fiskalnih kasa kod distributera i servisera tih uređaja, posebno stoga što je najče-šći slučaj u praksi da je jedno privredno društvo istovremeno i distributer i serviser fiskalnih ure-đaja. Dilema je: da li fiskalni uređaji (koji se kod njih nalaze do inicijalne fiskalizacije i isporuke krajnjem korisniku) kod distributera/servisera trebaju biti evidentirani bilansno (kao roba), ili vanbilansno (kao tuđa dobra), s obzirom na to

KNJIŽENJE FISKALNIH KASA KOD DISTRIBUTERA, SERVISERA I OBVEZNIKA

(po novom kontnom okviru)Amra Salihović, dipl. oec.

Prema propisima o fiskalizaciji, sva pravna i fizič-ka lica koja vrše promet roba na veliko i malo ili pružaju usluge (osim onih koji su izričito izuzeti od te obaveze) dužni su (ili će uskoro biti dužni) da nabave fiskalne uređaje i da svoj promet regi-struju putem tih uređaja. Rok za fiskalizaciju prve grupe obveznika već je prošao (31. 01. 2011.), a ostale to očekuje uskoro (najkasnije do 15. 04. 2011.). Kako god (i kad god), valja nabaviti fi-skalne uređaje i ispuniti propisanu obavezu. U međuvremenu se izmijenio i kontni plan, tako da se fiskalne kase koje se nabave u 2011. godini mo-raju evidentirati prema novom kontnom okviru.Tu ne bi trebalo biti nekih posebnih dilema, barem kada su u pitanju krajnji kupci kasa - obveznici fiskalizacije, koji ih evidentiraju kao svoja stalna sredstva - opremu. Isto važi za proizvođače i pro-davce fiskalnih uređaja, za koje su ti uređaji proi-zvodi, odnosno roba. Dileme se, međutim, javljaju kod distributera/servisera fiskalnih uređaja, kod ko-jih se ti uređaji jedno vrijeme nalaze zbog posebno propisane procedure inicijalne fiskalizacije.



da se nabavka kasa, uglavnom, i vrši za poznatog kupca (jer distributeri, uglavnom, nemaju na la-geru veliki broj kasa, osim kao uzorke), pri čemu takva kasa nabavljena za poznatog kupca mora određeni period biti u prostorijama servisera (dok se ne izvrši incijalna fiskalizacija). Ovakvu praksu uslovljava propisana procedura fiskalizacije.

Stoga se, da bi se pojasnilo na koji način se vrši knjigovodstveno evidentiranje fiskalnih uređaja kod svih aktera u postupku fiskalizacije, posebno distributera i servisera, najprije se tre-ba ukratko osvrnuti i na samu proceduru koja je propisana za nabavku (prodaju), inicijalnu fiska-lizaciju i isporuku fiskalnih uređaja.

Procedura fiskalizacije i obaveza aktera

U skladu sa propisima o fiskalizaciji i propisa-nom dinamikom fiskalizacije, obveznici fiskaliza-cije (“sva pravna i fizička lica koja vrše promet roba na malo i veliko ili pružaju usluge”, osim lica izuzetih članom 5. Zakona o fiskalnim sistemima, “Službe-ne novine FBiH”, broj 81/09) biraju fiskalni sistem koji je raspoloživ na tržištu. Nakon toga, poreski obveznik zaključuje ugovor sa distributerom (proi-zvođačom/distributerom) o kupoprodaji uređaja sa svim bitnim elementima ugovora (uključujući i na-čin preuzimanja uređaja, u smislu da li će to raditi izabrani serviser ili sam kupac).

Jedan od ključnih događaja u procesu fiska-lizacije je upravo izbor ovlaštenog servisa s kojim potpisuje ugovor o isporuci i servisiranju jednog ili više fiskalnih sistema, kao i ugovor o prenosu podataka putem GPRS mreže. Takođe, poreski obveznik podnosi ZIF Poreznoj upravi FBiH po-sredstvom ovlašćenog servisa.

Nakon obavljanja inicijalne fiskalizacije, obveznik preuzima fiskalni sistem i postavlja/in-stalira na konkretno prodajno mjesto ili to čini serviser (“ovlašteni servis, nakon obavljene fiska-lizacije, isporučujue fiskalni uređaj, tj. kompletan fiskalni sistem obvezniku u ovlaštenom servisu ili na prodajnom mjestu obveznika”, čl. 3. stav 11. Pravilnika o postupcima i redoslijedu radnji u procesu fiskalizacije).

U međuvremenu...Proizvođač nakon uspješnog ispitivanja i stica-

nja odgovarajućeg uvjerenja za određen fiskalni si-stem potpisuje ugovor sa Federalnim ministarstvom finansija, podnosi Poreznoj upravi zahtjev za dodje-lom zone IBFU, vrši prozivodnju fiskalnih sistema identičnih ispitivanom prototipu, vidljivo ih označa-va sa IBFU i plombira proizvođačkom plombom.

Proizvođač/distributer isporučuje fiskalni sistem sa proizvođačkom plombom u ovlašćeni servis o čemu serviser obavještava PU unošenjem ZIF obrasca u WEB aplikaciju Porezne uprave. Nakon što Porezna uprava FBiH izvrši provje-re podataka u podnesenom ZIF-u putem WEB aplikacije, obavještava servis o datumu inicijalne fiskalizacije svakog pojedinog fiskalnog sistema koja se vrši se u prostorijama ovlaštenog servisa.

Knjigovodstveni aspekt evidentiranja fiskal-nih kasa kod distrubutera i servisera, posebno kod servisera, u praksi je uslovljen činjenicom da li su distributer i servis posebna pravna lica ili su pak objedinjeni u jednom.

Evidentiranje specifične robe, koja se naziva fi-skalni uređaj, specifično je i stoga što se nabavlja za poznatog kupca. Naime, distributeri najčešće na la-geru nemaju veliki broj kasa, osim onih koje služe za “pokazivanje” potencijalnim kupcima/obveznicima. Tek kada se zaključi ugovor sa kupcem, distributer nabavlja od proizvođača traženi uređaj, koji je ozna-čen sa IBFU (identifikacijski broj fiskalnog uređaja) i IBFM (identifikacijski broj fiskalne memorije).

Takođe, praksa je da kupci vrše avansnu uplatu za izabrani uređaj, nakon čega distributer vrši nabav-ku (osim, ako distributer nije ujedno i proizvođač).

Slučaj 1:Distributer i serviser posebna pravna lica

Nakon što je izabrao odgovarajući fiskalni si-stem, kupac zaključuje ugovor o kupoprodaji sa distributerom (pretpostavimo cijenu od 500 KM sa PDV-om). Istovremeno, kupac zaključuje i ugovor sa servisom koji će izvršiti inicijalnu fiska-lizaciju i ubuduće mu pružati tehničku podršku.

U ugovoru sa servisom, potrebno je definisa-ti i kako fiskalni sistem “dospijeva” na prodajno



mjesto, odnosno da li ga preuzima kupac ili to čini sam serviser (obje varijante su Pravilnikom o fiska-lizaciji dozvoljene). Mada je od velike praktične važnosti, ovo, ipak, nema nikakav uticaj na knji-govodstveni tretman ovog poslovnog događaja.

Nakon što su obavljene sve radnje fiskalizacije definisane Pravilnikom (slanje ZIF Poreznoj upra-vi, stavljanje servisne plombe, popunjavanje servi-sne knjižice i dr), servis isporučuje uređaj kupcu.

Dakle, u računovodstvenom smislu:• kupac stiče materijalno stalno sredstvo uz

ugovoreno avansno plaćanje, • distributerprodajerobuzapoznatogkupca,• serviser vrši uslugu inicijalne fiskalizacije (i

budućeg održavanja), tj. uslugu na tuđoj robi, za što naplaćuje određenu naknadu. Naplaće-na naknada predstavlja prihod od usluga (pri-hod od prodaje učinaka na kontu 611), dok se fiskalne kase evidentiraju u vanbilansnoj evidenciji (na klasi 8) kao tuđa roba.

a) Knjiženja kod kupca

Redbroj

OPIS KontoIznos

Duguje Potražuje1. Žiro-račun 2000 500

Avansi za opremu 0272 500Uplata avansa po predračunu

2. Avansi za opremu 0272 -72,64Ulazni PDV sadržan u datim avansima za opremu

2722 72,64

Za primljenu avansnu fakturu od distributera3. Dobavljači u zemlji 4320 500

Postrojenja i oprema u pripremi 0252 427,36PDV u primljenim fakturama 2700 72,64Za konačnu fakturu od distributera

4. Ulazni PDV sadržan u datim avansima za opremu

2722 -72,64

Dobavljači 4320 500Avansi za opremu 0272 427,36Zatvaranje obaveze avansom i storno PDV-a

5. Postrojenja i oprema u pripremi 0252 50Dobavljači u zemlji-serviser 4320 50Faktura za uslugu inicijalne fiskalizacije

6. Postrojenja i oprema 0221 477,36Postrojenja i oprema u pripremi 0252 477,36Za stavljanje fiskalnog uređaja u funkciju

b) Knjiženja kod distributera

Redbroj

OPIS KontoIznos

Duguje Potražuje1. Žiro-račun 2000 500

Obaveze za primljene avanse 4302 427,36

Obaveza za PDV 4712 72,64

Naplata avansa i ispostavljanje avansne fakture

2. Obračun nabavke 130 347,36

Obaveza prema dobavljaču 432 347,36

Za nabavku fiskalne kase od proizvođača

3. Roba u prodavnici 133 450

RUC 137 30

Ukalkulisani PDV 138 72,64

Obračun nabavke 130 347,36

Za kalkulaciju fiskalne kase

4. Kupci u zemlji 2111 500

Prihod od prodaje učinaka 6116 427,36

Obaveze za PDV 470 72,64

Obaveza za PDV 470 -72,64

Obaveze za primljene avanse 4302 72,64

Konačna faktura i storno PDV-a

5. Nabavna vr. prodate robe 501 347,64

RUC 137 30

Ukalkulisani PDV 138 72,64

Roba 133 450

Razduženje prodavnice

6. Obaveze za primljene avanse 4302 -500

Kupci u zemlji 2111 500

Prenos avansa

c) Knjiženja kod servisera

Redbroj

OPIS KontoIznos

Duguje Potražuje1. Tuđa roba 880 1

Obaveze za tuđu robu 890 1Za evidentiranje fiskalne kase

2. Potraživanje za pruženu uslugu

211 50

Prihod od usluga 611 42,73Obaveza za PDV 470 7,26Za uslugu inicijalne fiskalizacije



Slučaj 2:Distributer je ujedno i serviser fiskalnih uređaja

Ovaj slučaj je mnogo češći u praksi. Gotovi svi distributeri fiskalnih uređaja su istovremeno i serviseri uređaja koje distribuiraju, te se kupci fi-skalnih uređaja, iz mnogo razloga (niža cijena, brži proces fiskalizacije, lobiranje distributera itd), odlu-čuju upravo za njih i kao servisera. U tom slučaju se obično zaključuje jedan ugovor (sa aneksima) u kojem se preciziraju svi elementi vezani i za promet samog uređaja i za buduću tehničku podršku.

Kod kupca, knjigovodstveni tretman nabav-ke fiskalnih uređaja je u ovom slučaju isti kao i u prethodnom primjeru.

Kod distributera/servisera fiskalna kasa se evidentira u bilansu kao roba, sve dok se konačno ne isporuči na prodajno mjesto (ili dok je kupac ne preuzme), nakon obavljene fiskalizacije.

Slučaj 3:Distributer izuzima fiskalni uređaj za vlastitu poslovnu upotrebu

Izuzimanje robe za vlastitu poslovnu potroš-nju prema novom kontnom planu evidentira se u okviru klase 6, na kontu 620 - Prihodi od akti-viranja ili potrošnje robe.

Ako distributer uzme jedan fisklani uređaj kao svoje stalno sredstvo, kako bi i sam ispunio obavezu fiskalizacije svog prometa (fiskalnim uređajima), knjiženje aktiviranja robe kao vlasti-te opreme, posredstvom konta grupe 62, bilo bi kako slijedi:

Red.broj

OPIS KontoIznos

Duguje Potražuje1. Oprema 0221 347,64

Prihodi od aktiviranja ili po-trošnje robe

620 347,64

Izuzimanje fiskalne kase2. Nabavna vr. prodate robe 501 347,64

RUC 137 30Ukalkulisani PDV 138 72,64Roba 133 450Razduženje prodavnice

Napominjemo da u ovom slučaju, vrijednost po kojoj se zadužuje oprema na klasi 0 predstav-lja nabavna vrijednost fiskalne kase, a nikako prodajna vrijednost, jer je to zapravo, trošak, sti-canja stalnog sredstva.

Internu realizaciju koja se odnosi na promje-nu namjene raspoloživih učinaka, odnosno koja nastaje u vezi sa prenosom već nastalog historij-skog troška (nabavna vrijednost zaliha) učinka s jednog mjesta na drugo, nije neophodno eviden-tirati posredstvom konta 620, jer takva transakci-ja, u suštini, i nije povezana s priticanjem mjerlji-vih ekonomskih koristi u pravno lice. Naprotiv, ona dovodi do povećanja ukupnih rashoda peri-oda, ili je vezana za uključenje u nabavnu vrijed-nost (cijenu koštanja) troškova nabavke drugog sredstva.

Aktiviranje robe za vlastite potrebe neće dovesti do priliva ekonomskih koristi u pravno lice, pa je nabavnu vrijednost trgovačke robe “aktivirane” na poziciju opreme moguće direk-tno prenijeti sa jednog na drugo konto sredstava (tj. direktno kroz bilans stanja) a ne posredstvom konta bilansa uspjeha.

R E G I O N A L N I P O S LO V N I M A G A Z I N

PRIZMA



Računovodstvo proizvodnje obuhvata pra-ćenje i evidentiranje procesa izrade učinaka (proizvoda i usluga), sa zadaćom da osigura informacije o cijeni proizvodnje za pojedi-načno i ukupno, podatke o kretanju i stanju zaliha (naturalno i vrijednosno) u različi-tim oblicima i financijskom rezultatu.1

Proizvodnja se smatra jednom od komplek-snijih računovodstvenih oblasti, iz osnovnog razloga što podrazumijeva veliki broj inputa koji se moraju pratiti naturalno i vrijedno-sno. Nerijetko se računovodstvo proizvodnje prati u okviru više različitih evidencija, osnovnih i pomoćnih, koje, pored financij-skog izvještavanja, daju relevantne informa-cije i upravljačkoj funkciji menadžmenta.

U aktuelnom trenutku računovodstvo proi-zvodnje je dobilo na značaju, jer se, od 01. 01. 2011. godine, mora evidentirati po no-vom kontnom planu, što na kraju obračun-skog perioda mora rezultirati relevantnim informacijama za izvještavanja u Bilansu uspjeha. Stoga je računovodstvo proizvodnje po novom kontnom planu potrebno posma-trati i u kontekstu novog koncepta Bilansa uspjeha.

1 Vinko Belak i grupa autora, Računovodstvo proizvodnje, Zagreb, RRiF Plus d.o.o., 2006. godina, str. 5.

Na osnovu člana 21. stav 2. i člana 74. stav 1. alineja 1. Zakona o računovodstvu i reviziji u Fe-deraciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 83/09) objavljen je Pravil-nik o kontnom okviru, sadržaju konta i primjeni kontnog okvira za privredna društva.

Za pravna lica koja se bave proizvođačkom djelatnošću, bitno je napomenuti da se odmah, na samom početku knjiženja poslovnih promje-na od 01. 01. 2011. godine, trebaju opredijeliti da li će proizvodnju evidentirati u okviru klase 9 - Obračun troškova i učinaka ili u okviru klase 1 - Zalihe i sredstva namijenjena prodaji.2

Evidentiranje proizvodnje u okviru klase 1

Prema novom Kontnom okviru za privred-na društva, koji se u Federaciji BiH primjenju-je od 01. 01. 2011. godine, umjesto Klase 3 - Troškovi poslovanja i Klase 6 - Rashodi, uve-dena je jedinstvena Klasa 5 - Rashodi, na kojoj se evidentiraju svi troškovi i rashodi, prema pri-rodnim vrstama.

Evidentiranje troškova proizvodnje po mje-stima troškova i nosiocima troškova se, kao što je već naglašeno, alternativno može vršiti i u okviru klase 9 - Obračun troškova učinka. U protivnom, privredna društva koja se opre-dijele da ne koriste klasu 9, u glavnoj knjizi finansijskog računovodstva, na računima zali-

2 U Republici Srpskoj je obaveza primjene klase 9 za proizvođačka društva.

RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE u svjetlu novog kontnog okvira

i novog koncepta Bilansa uspjehaSanela Agačević, dipl. oec.



ha učinaka - grupa konta 11 i 12 (nedovršena proizvodnja, poluproizvodi i gotovi proizvodi), prilikom evidentiranje i praćenja zaliha mora-ju koristiti konta 595 - Povećanje vrijednosti zaliha učinka i 596 - Smanjenje vrijednosti zaliha učinka.

Konta 595 - Povećanje vrijednosti zaliha učinka i 596 - Smanjenje vrijednosti zaliha učinka imaju svoj puni i pravi značaj tek na kraju obračunskog perioda i ona mora-ju, bar na kraju godine, biti “svedena” na stvarne rashode perioda.

Konačna promjena u vrijednosti zaliha na kontima grupa 11 i 12 (povećanje ili sma-njenje) evidentira se kao korekcija ukupnih rashoda, na sljedeći način: • povećanje stanja zaliha učinaka na

kontima grupa 11 i 12 na kraju obra-čunskog perioda (30. 06. ili 31. 12.) u odnosu na početak obračunskog perioda (01. 01.) evidentira se zaduženjem konta 595 - Povećanje vrijednosti zaliha učina-ka i konta 599 - Prenos rashoda, uz odo-brenje ostalih konta klase 5 - Rashodi;

• smanjenje stanja zaliha učinaka na kontima grupa 11 i 12 na kraju obra-čunskog perioda (30. 06. ili 31. 12.) u odnosu na početak obračunskog perioda (01. 01.) se evidentira zaduženjem konta 599 - Prenos rashoda, uz odobrenje kon-ta 596 - Smanjenje vrijednosti zaliha uči-naka i ostalih konta klase 5 - Rashodi.

Pravilnik o kontnom okviru, sadržaju konta i primjeni kontnog okvira za privredna društva je propisao primjenu i sadržaj određenih konta, iz čega izdvajamo najbitnije:• Nakontimagrupe11-Proizvodnjautoku,

poluproizvodi i nedovršene usluge i grupe 12 - Gotovi proizvodi iskazuju se: početno sta-nje, sva povećanja i smanjenja u toku obra-čunskog perioda, kao i krajnje stanje zaliha nedovršene proizvodnje učinaka na kraju obračunskog perioda. Stanje se iskazuje po

cijeni koštanja, odnosno po neto prodajnoj vrijednosti, ukoliko je niža;

• Kontniplanpredviđaevidentiranjeodstupa-nja planskih od stvarnih cijena zaliha nedo-vršene proizvodnje, poluproizvoda i nedo-vršenih usluga na kontu 118 - Odstupanje od cijena, ukoliko se te zalihe evidentiraju po planskim cijenama, kao i odstupanje od cijena zaliha gotovih proizvoda, koja se evi-dentira u okviru konta 128 - Odstupanje od cijena;

• Razlikaizmeđu(niže)netoprodajnevrijed-nosti i (više) knjigovodstvene vrijednosti za-liha nedovršene proizvodnje, poluproizvo-da i nedovršenih usluga, u skladu sa MRS 2, knjiži se na teret konta 585 - Umanjenje vrijednosti zaliha, uz odobrenje konta 119 - Ispravka vrijednosti nedovršene proizvod-nje, a za zalihe gotovih proizvoda, u okviru konta 129 - Ispravka vrijednosti gotovih proizvoda;

• Kontniplanjepredvidioknjiženjeproizvod-nih (i drugih) troškova po prirodnim vrsta-ma, bez dosadašnje prakse prenosa preko konta grupe 37 - Raspred troškova. Prema novom konceptu, svi troškovi (uskladištivi ili ne) se evidentiraju i ostaju u okviru klase 5 sve do kraja poslovne godine i konačnog prenosa preko konta 599 - Prenos rashoda i na konto 711 - Ukupni rashodi. Takođe, preko konta 599 - Prenos rashoda se prenose i stanja na kontima 595 - Povećanje vrijed-nosti zaliha učinaka i 596 - Smanjenje vri-jednosti zaliha učinaka.

Kako je već naglašeno, stanja na ovim konti-ma 595 i 596 imaju svoj “pravi” smisao i značaj tek u Bilansu uspjeha, i ona moraju, bar na kraju godine, biti “svedena” na stvarne troškove.

Primjer:

1.Izvršena je nabavka materijala od dobavlja-ča - PDV obveznika, u vrijednosti od 2,340.000 KM sa PDV-om. Materijal je zaprimljen u skla-dište na osnovu primke.



2. Izvršeno je trebovanje materijala u proi-zvodnju, na osnovu radnog naloga, vrijednosti 1,000.000 KM.

3.Izvršen je mjesečni obračun amortizacije dugoročne imovine koja se koristi u proizvodnji i koja zadovoljava uslove da se uključi u cijenu koštanja proizvoda, prema MRS 2 - Zalihe, koji iznosi 230.000 KM.

4.Izvršen je mjesečni obračun amortizacije dugoročne imovine koja se ne koristi u proce-su proizvodnje i koja ne zadovoljava uslove da se uključi u cijenu koštanja prema MRS 2 - Zalihe, koja iznosi 52.000 KM.

5.Obračunate su plaće i dodatna primanja koja proizilaze iz radnog odnosa direktnih pro-izvodnih radnika i proizvodnog menadžmenta, koja, zajedno sa pripadajućim porezima i dopri-nosima, iznose 500.000 KM.

6.Obračunate su plaće i dodatna primanja koja proizilaze iz radnog odnosa radnika koji rade u prodaji i marketingu, te neproizvodnom menad-žmentu, u ukupnom iznosu od 265.000 KM.

7. Primljena je faktura dobavljača - PDV ob-veznika, koja se odnosi na pružene usluge dorade na proizvodima, u ukupnom iznosu od 11.700 KM sa PDV-om.

8. Primljena je faktura za režijske troškove - PTT usluge, od PDV obveznika, u iznosu od 3.510 KM sa PDV-om.

9. Poslovna banka je obračunala mjesečnu proviziju u ukupnom iznosu od 986,00 KM.

10. Po završetku proizvodnje zaduženo je skla-dište gotovih proizvoda po nabavnoj cijeni (stvar-nim troškovima) vrijednosti 1,740.000 KM, u što su uključeni svi proizvodni troškovi, prema MRS 2 - Zalihe: direktan materijal (1,000.000 KM), amortizacija dugoročne imovine koja se koristi u proizvodnji (230.000 KM), plaće i dodatna pri-

manja koja proizilaze iz radnog odnosa direktnih proizvodnih radnika i proizvodnog menadžmenta (500.000 KM) i usluge dorade na proizvodima (10.000 KM). Knjiženje se vrši na kontu 5950 - Povećanje vrijednosti zaliha učinaka.

11.-12. Od proizvedene količine prodat je samo jedan dio (57,47%), nabavne vrijednosti 1,000.000 KM (stvarni troškovi), po prodajnoj cijeni 1,755.000 KM sa PDV-om, pri čemu je ostvaren prihod od prodaje u iznosu 1,500.000 KM. Za prodaju proizvoda razduženo je skladi-šte u korist konta 5960 - Smanjenje vrijednosti zaliha učinaka.

13. Pod pretpostavkom da su se sve navede-ne promjene desile do kraja poslovne godine (31. 12.), sljedeći korak je “zatvaranje” klase 5 - Ras-hodi, pri čemu se prenose SVI rashodi, oni koji su uključeni u vrijednost (cijenu koštanja) zaliha i oni koji nisu, uključujući i specifična “korek-tivna” konta 595 - Povećanje vrijednosti zaliha učinaka i 596 - Smanjenje vrijednosti zaliha uči-naka. Njihov prenos se vrši na konto 5990 - Pre-nos rashoda.

14.-18. Sa konta 5990 – Prenos rashoda se preknjižavaju u korist konta 7110 – Konto uku-pnih rashoda, a takođe se i prihodi prenose (u na-šem primjeru je evidentiran samo prihod od pro-daje učinaka) na konto 6990 – Prenos prihoda. Nakon toga, sa konta 6990 – Prenos prihoda se preknjižavaju u korist kona 7100 – Konto uku-pnih prihoda. Dalje slijedi “sučeljavanje” konta na koja su se prenijeli ukupni rashodi (7110) i ukupni prihodi (7100), što se prenosi kao razlika na konto 7240 (u našem slučaju, jer se radi o pozitivnom poslovnom rezultatu). Sa konta 7240 – Prenos neto dobiti prenosi se dio dobiti na konto 3410 – Neraspoređena dobit izvještajne godine, uma-njena za obavezu po osnovu poreza na dobit (u našem slučaju pretpostavljena je obaveza u iznosu od 18.553,00 KM). Dobit poslije oporezivanja koja se prenosi na konto 3410 – Neraspoređena dobit izvještajne godine, umanjena za obračunati porez na dobit, iznosi 160.461,00 KM.



Knjiženja:Redni O p i s Konto Duguje Potražujebroj

1010 2.000.000,00 2700 340.000,00 4320 2.340.000,00 1010 1.000.000,00 5110 1.000.000,00 5402 230.000,00 O229 230.000,00 5400 52.000,00 O229 52.000,00

5200/524 500.000,00 451/452 500.000,00

5200/524 265.000,00 451/452 265.000,00

5300 10.000,00 2700 1.700,00 4320 11.700,00 5541 3.000,00 2700 510,00 4320 3.510,00 5530 986,00 4320 986,00 1200 1.740.000,00 5950 1.740.000,00 1200 1.000.000,00 5960 1.000.000,00 2110 1.755.000,00 4700 255.000,00 6111 1.500.000,00 5110 1.000.000,00 5402 230.000,00 5400 52.000,00 5200 500.000,00 5200 265.000,00 5300 10.000,00 5541 3.000,00 5530 986,00 5960 1.000.000,00 5950 1.740.000,00 5990 1.320.986,00 5990 1.320.986,00 7110 1.320.986,00 6111 1.500.000,00 6990 1.500.000,00 6990 1.500.000,00 7100 1.500.000,00 7110 1.320.986,00 7100 1.500.000,00 7200 179.014,00 7200 179.014,00 7240 179.014,00 7240 179.014,00 4811 18.553,00 3410 160.461,00

16 Prenos prihoda

17 Prenos poslovnog rezultata

18 Prenos poslovnog rezultata

13 Prenos rashoda

14 Prenos rashoda

15 Prenos prihoda

10 Zaduženje proizvodnje u toku

11 Prodaja proizvoda

12 Prodaja proizvoda

7 Usluge dorade na proizvodu

8 Režijski troškovi - PTT

9 Troškovi platnog prometa

4 Amortizacija neproizvodnih st. sredst.

5 Plate proizvodnih radnika

6 Plate neproizvodnih radnika

1 Nabavka materijala

2 Trebovanje materijala u proizvodnju

3 Amortizacija u proizvodnji



komparacija knjiženja proizvodnje po “starom” i “novom” kontnom planu

Knjiženje proizvodnje po “starom” i “novom” kontnom planu se značajno razlikuje, pa čak i kada uzmemo u obzir da pravna lica sa sjedištem u FBiH3 nemaju obavezu evidentiranja proizvodnje preko klase 9 - Obračun troškova i učinaka, već samo razradom odgovarajuće analitike u okviru klase 1 - Zalihe i sredstva namijenjena prodaji.

U narednoj tabeli je dat pregled “zatvaranja” troškova, prenos na zalihe i prenos prihoda i ras-hoda na dan 31. 12.:

Osnovna promjena se ogleda u sljedećem:• Evidentiranje promjena na zalihama proi-

zvodnje (proizvodnja u toku, gotovi proi-zvodi) se vrši uz paralelno evidentiranje na kontima klase 5 - Rashodi (konta 595 - Po-većanje vrijednosti zaliha učinaka i 596 - Smanjenje vrijednosti zaliha učinaka);

3 Zakon o računovodstvu i reviziji u FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 83/09)

• Nije predviđen konto koje “sakupljaju” ipreko koga se prenose “uskladištivi” troš-kovi (ranije konto 370 - Raspored troškova za obračun učinaka) i neuskladištivi troško-vi (ranije konto 371 - Raspored troškova u obračunu poslovnog rezultata);

• Svitroškviirashodi,kojisesadaevidentira-ju u okviru jedinstvene klase 5 - Rashodi se prenose preko konta 599 - Prenos rashoda (uključujući i konta 595 i 596), na konto 711 - Ukupni rashodi;

• Sviprihodisesaklase6prenoseprekokonta699 - Prenos prihoda na konto 710 - Uku-pni prihodi;

• “Ulogu”ranijihkonta370-Rasporedtroš-kova za obračun učinaka i 371 - Raspored troškova u obračunu poslovnog rezultata je sada preuzelo konto 599 - Prenos rashoda, ali samo do prenosa;

• “Ulogu” ranijeg konta 650 -Troškovi pro-datih proizvoda su sada preuzela konta 595 i 596 koja, u “kombinaciji” sa ostalim rasho-dima koji se iskazuju u Bilansu uspjeha, daju isti podatak, ali sa različitom strukturom.

Opis Nova konta D P Stara konta D P5110 1.000.000,00 300 1.000.000,00 5402 230.000,00 310 230.000,00 5400 52.000,00 310 52.000,00 5200 500.000,00 320 500.000,00 5200 265.000,00 320 265.000,00 5300 10.000,00 330 10.000,00 5541 3.000,00 333 3.000,00 5530 986,00 347 986,00 5960 1.000.000,00 370 1.740.000,00 1.740.000,00 5950 1.740.000,00 371 320.986,00 320.986,00 5990 1.320.986,00 110 1.740.000,00 5990 1.320.986,00 653 320.986,00 7110 1.320.986,00 6111 1.500.000,00 650 1.000.000,00 6990 1.500.000,00 653 320.986,00 6990 1.500.000,00 7000 1.320.986,00 7100 1.500.000,00 600 1.500.000,00 7110 1.320.986,00 7000 1.500.000,00 7100 1.500.000,00 7000 179.014,00 7200 179.014,00 7010 179.014,00 179.014,00 7200 179.014,00 710 18.553,00 18.553,00 7240 179.014,00 713 160.461,00 160.461,00 7240 179.014,00 546 18.553,00 4811 18.553,00 460 160.461,00 3410 160.461,00

Stari koncept kontnog planaNovi koncept kontnog plana

Pren

os ra

shod

aPr

enos

pos

l. re

zulta

ta



Veza novog kontnog plana i novog koncepta bilansa uspjeha

Novi kontni plan i njegov puni smisao će se shvatiti tek kada se sagleda način iskazivanja pri-hoda, troškova i rashoda u Bilansu uspjeha.

Komparacija:

• Svitroškoviirashodiseukonačomkoncep-tu Bilansa uspjeha iskazuju prema prirodnoj vrsti troška;

• Ranije konto650 -Troškoviprodatihpro-izvoda (1.000.000 KM) je, prema novom konceptu Bilansa uspjeha, iskazano kao:o Konto 5110 1.000.000 KMo Konto 5402 230.000 KMo Konto 5200 500.000 KMo Konto 5300 10.000 KMo Konto 5950 -1.740.000 KMo Konto 5960 1.000.000 KM Ukupno: 1.000.000KM

• Ranije konto 653 - Troškovi distribucije(320.986 KM) je, prema novom konceptu Bilansa uspjeha, iskazano kao:o Konto 5400 52.000 KMo Konto 5200 265.000 KMo Konto 5541 3.000 KMo Konto 5530 986 KM Ukupno: 320.986KM

Umjesto zaključka

Novi koncept kontnog plana, posebno u di-jelu iskazivanja rashoda proizvođačkih društava, ne može se posmatrati izolovano, bez sagledava-nja sadržaja Bilansa uspjeha.

U Bilansu uspjeha se iskazuju SVI troškovi, bez obzira na to da li su ili ne, i u kojoj mjeri, uključeni u vrijednost zaliha proizvod-nje u toku i gotovih pro-izvoda, odnosno da li su “uskladišteni” ili ne.

Ovakav koncept knji-ženja proizvodnje veže određene pozicije Bilan-sa stanja i Bilansa uspjeha direktnije nego ranije. U kontekstu te veze najzna-čajnije je reći da konto 5950 - Povećanje vrijed-

nosti zaliha učinaka i 5960 - Smanjenje vrijed-nosti zaliha učinaka, koje se iskazuje u Bilansu uspjeha, predstavlja pozitivnu ili negativnu ra-zliku između krajnjeg (31. 12.) i početnog (01. 01.) stanja na kontima grupe 11 - Proizvodnja u toku, poluproizvodi i nedovršene usluge i 12 - Gotovi proizvodi.

S obzirom na to da na dan 31. 12. ili 30. 06. sve pozicije (bilansa stanja i bilansa uspje-ha), kao i stanja na kontima 595 i 596, moraju biti iskazane (ili bar svedene) na stvarnu vri-jednost (zalihe i troškovi), nameće se zaključak da je prioritet praćenje proizvodnje po stvar-nim troškovima. Međutim, praksa je često ta-kva da zahtijeva prvobitno korištenje planskih ili ukalkulisanih proizvodnih troškova, koji se, najmanje mjesečno, trebaju “svoditi” na stvarne troškove, sa eliminisanjem nastalih odstupanja. O tome će biti više riječi u narednom broju po-reznog savjetnika.

Konto Iznos Konto Iznos5110 1.000.000,00 600 1.500.000,00 5402 230.000,00 650 1.000.000,00 5400 52.000,00 bruto dobit 500.000,00 5200 500.000,00 653 320.986,00 5200 265.000,00 neto dobit 179.014,00 5300 10.000,00 porez na dobit 18.553,00 5541 3.000,00 dobit poslije poreza 160.461,00 5530 986,00 5950 1.740.000,00 - 5960 1.000.000,00

rashodi 1.320.986,00 prihodi 1.500.000,00 dobit 179.014,00

porez na dobit 18.553,00 dobit posije poreza 160.461,00

"stara" shemaSkraćeni Bilans uspjeha Skraćeni Bilans uspjeha

"nova" shema



Kredit je odnos između dužnika i povje-rioca, pri čemu povjerilac, koji je vlasnik novca, ustupa za izvjesno vrijeme i uz po-sebne uslove (obezbjeđenje, kamata itd) svoj novac na upotrebu drugome (tj. duž-niku), s tim da mu ga ovaj vrati po isteku ugovorenog roka.

Za pojam kredita bitno je da postoji uslov povratnosti. Ako se novac daje bez uslova povratnosti, onda to nije kredit nego poklon, regres, donacija, premija itd.

Bankarski krediti su krediti koje banka daje u novcu i zahtijeva povrat u novcu, a banka ih daje preduzećima, državi i stanovništvu.

Sa stanovišta raspoloživosti kreditnim izno-som, kredite možemo razlikovati na isplat-ne i garantne. Isplatni krediti su oni koji se dužniku stavljaju na raspolaganje u novča-nom obliku, a garantni krediti su oni koji se sastoje u davanju garancije u korist uživao-ca takvog kredita.

Odmah na početku treba napo-menuti da svakom kreditnom poslu prethode određene pre-dradnje, koje obuhvataju ispi-tivanje kreditne sposobnosti

klijenta, na osnovu čega bi se odredila visina kre-dita, visina i način pokrića, s obzirom na nastoja-nje banke da se obezbijedi u slučaju da kredit ne bude vraćen u roku.

Prije bilo kakvog zasnivanja kreditnog odno-sa, banke obično traže od svakog novog klijenta da joj potpiše “opšte uslove poslovanja” u kojima su odštampani uslovi pod kojima banka stupa u ugovorene odnose sa klijentom. Tim uslovima banke se obezbjeđuju od zloupotreba koje bi mogle nastati usljed neispravnih ili falsifikovanih dokumenata, osiguravaju sebi pristanak klijenta da se mogu naplatiti iz njegove imovine, obezbje-đuju sebi pravo otkaza kredita, zaštićuju se od odgovornosti za eventualna zakašnjenja u izvrše-nju klijentovih naloga, ugovaraju visinu kamate, provizije zaračunavanje troškova itd.

Prije odobravanja kredita, svaka banka pri-stupa ispitivanju kreditne sposobnosti budućeg dužnika. Kada je u pitanju klijent u zemlji, ban-ka vrši direktno ispitivanje finansijskog stanja budućeg dužnika na osnovu određene doku-

PRIMJENA ZAKONA O DEVIZNOM POSLOVANJU

PLAĆANJE, NAPLATA I IZVJEŠTAVANJE PO KREDITNIM POSLOVIMA SA INOSTRANSTVOM

Mirko Radić, dipl. oec.

- drugi dio -



mentacije i izvještaja koje joj budući dužnik do-stavlja ili slanjem svojih revizora i ispitivanjem na licu mjesta poslovnih knjiga, stanja zaduže-nosti, visine zaliha, nenaplaćenih potraživanja i sl.

Ako je u pitanju klijent iz inostranstva, banka će se poslužiti indirektnom metodom, tj. pribavljanjem informacija o finansijskom stanju budućeg klijenta. Informacije se mogu pribaviti i preko drugih banaka ili preko specijalizovanih kuća (biroa, agencija), koji su specijalizovani u tom poslu i često imaju i međunarodni značaj.

Načini pokrića

Često način pokrića, odnosno obezbjeđenja naplate kredita, može da pruži banci dovoljno ga-rancija, što čini nepotrebnim prikupljanje daljih informacija o klijentu. Uobičajeni načini pokri-ća, odnosno uobičajeni instrumenti za osiguranje naplate kredita su:1. Bankarskagarancija, kojom se banka oba-

vezuje da će ona izvršiti ugovorenu obavezu, ukoliko preduzeće za koje ona garantuje ne bude ispunilo svoje ugovorne obaveze;

2. Mjeničnojemstvouoblikuakceptailiin-dosamenta, u formi ispunjenja ili davanja bjanko mjenice;

3. Ustupanje i zalaganje potraživanja, pri čemu se pravo na neko potraživanje prenosi na banku;

4. Ustupanje i zalaganje prava, pri čemu se pravo na patente, licence, na eksploataciju rudnika, šuma, prava na polise osiguranja itd. prenosi na banku;

5. Zalog na robu i druge pokretnosti, pri čemu se pokretnosti ustupaju banci. Za ovu vrstu obezbjeđenja, uglavnom, služe hartije od vrijednosti ili robni dokumenti (kono-sman, skladišnica, tovarni list itd);

6. Obezbjeđenje putem nepokretnosti, pri čemu se nepokretnosti (stanovi, zgrade, ze-mljište) terete za iznos duga u zemljišne knjige. Ovaj vid obezbjeđenja dolazi u obzir samo kod većih kredita i dugoročnih poslov-nih odnosa.

kreditno poslovanje između rezidenta i nerezidenta

Prema federalnom Zakonuodeviznompo-slovanju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 47/10, u daljem tekstu i:Zakon), kreditni poslovi se ubrajaju u “kapitalne poslove”, koji su preci-znije definisani u članu 2. tačka 15. ovog Zakona.

Na osnovu ovlaštenja iz istog Zakona, kre-ditno poslovanje sa inostranstvom dodatno je uređeno Pravilnikom o načinu, rokovima i obrascima izvještavanja o kreditnim poslovi-ma sa inostranstvom (“Službene novine Federa-cije BiH”, broj 79/10).

Napominjemo da je, stupanjem na snagu navedenovog zakona, prestao da važi Zakon o kreditnim poslovima sa inostranstvom (“Sl. list RBiH”, br. 2/92 i 13/94).

Prema Zakonu o deviznom poslovanju, kreditni poslovi (krediti i zajmovi) su pravni poslovi između rezidenta i nerezidenta zaključeni u devizama u skla-du sa zakonom. U kreditne poslove ubrajaju se:- komercijalni krediti,- finansijski krediti, - zajmovi,- bankarske garancije i- jemstva.

komercijalni krediti

Komercijalni kredit predstavlja međusobno kreditiranje pravnih lica. On se daje u robi i vraća u novcu, a naziva se komercijalnim iz razloga što nastaje u razmjeni sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda, koje pravna lica daju jedna drugim.

Komercijalni krediti, prema članu 2. tačka 15. Zakona, predstavljaju:- odgođena plaćanja, odnosno plaćanja una-

prijed robe i usluga, kao i- finansiranje od banke odgođenog plaćanja i

plaćanja unaprijed.

Komercijalnim kreditima smatraju se i po-slovi otkupa potraživanja (faktoring i forfeting) ako osnovni posao, koji je podloga za nastalo po-traživanje, ima obilježja komercijalnog kredita.



Faktoring je finansijska transakcija gdje predu-zeće koje očekuje prihod - ima potraživanja (npr. po izdatim fakturama – računima) i prodaje ta potraži-vanja trećoj strani koja se zove Faktor, po sniženoj cijeni jer od Faktora momentalno dobija gotovinu, koja je neophodna za dalje održavanje poslovanja. Faktoring, kao način za pribavljanje gotovine se od bankarskog kredita razlikuje u tri bitna elementa:- nema potrebe za garancijom (hipoteka i sl),

jer je predmet transakcije potraživanja i Fak-tor kupovinom istih preuzima kompletnu odgovornost i rizik naplate,

- ovo nije zajam već je u pitanju kupoprodaja,- kod bankarskog kredita postoje dvije strane,

dok su kod faktoringa u transakciji tri strane.

Forfeting je toliko sličan faktoringu, pa se može reći da su, osim jedne osnovne razlike, go-tovo identični. Naime, forfeting je otkupljivanje dugoročnih potraživanja po osnovu kapitalnih dobara s rokom otplate od obično pet godina, u polugodišnjim ratama. Visina transakcije može biti najmanje 50.000 dolara a maksimalno 10 miliona dolara, s tim što se veći iznosi finansiraju putem konzorcijuma. Znači, osnovna razlika je u tome da li se radi o kratkoročnom (faktoring) ili dugoročnom (forfeting) finansiranju prodaje. Tehnika je ista. Forfeting konvertuje kreditni po-sao u cash posao koji isključuje postojanje rezidu-alnog rizika u knjigama izvoznika.

Forfeting je fleksibilan instrument koji se lako može prilagoditi posebnim zahtjevima izvo-znika. Njegove glavne karakteristike su: - 100% izvoznog ugovora može biti finansira-

no (kreditiranje dobavljača),- uvoznikove obaveze se otkupljuju od izvozni-

ka bez prava regresa i u većini slučajeva ih pra-ti garancija (ili “AVAL”) uvoznikove banke.

Pod finansiranjem od banke odgođenog plaćanja i plaćanja unaprijed podrazumijeva se davanje kredita dužniku radi finansiranja prome-ta robe i usluga sa inostranstvom, odnosno izmi-renje obaveze po nalogu tog dužnika neposredno isporučiocu robe, tj. pružaocu usluge u vanjsko-trgovinskom prometu.

Finansijski krediti

Finansijskim kreditima, u smislu Zakona o deviznom poslovanju, smatraju se svi krediti osim kredita iz člana 2. tačka 12. alineja 3. ovog zakona, odnosno osim kredita koji sa stanovišta primjene ovog zakona imaju tretman direktne investicije, tj. kredita koji se daju s namjerom us-postavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostva-rivanja značajnog uticaja na upravljanje pravnim licem, u skladu sa pozitivnim propisima.

Uspostavljanje trajnih ekonomskih odno-sa i ostvarivanje značajnog uticaja na upravlja-nje pravnim licem podrazumijeva odobravanje kredita radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa, sa rokom od pet godina ili dužim ako imaju karakter podređenog potraživanja (subor-dinisani krediti).

Pod finansijskim kreditima podrazumijevaju se i svi oblici finansiranja koji, u osnovi, imaju komercijalne poslove (trgovina robom ili pru-žanjem usluga) u kojima rezident nije ugovorna strana u poslu. U finansijske kredite ne ubrajaju se jemstva i garancije.

Zajmovi

Zajmovi su poslovi između rezidenta i nere-zidenta kojima rezident uzima od nerezidenta ili daje nerezidentu zajam, u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojima se uređuju obliga-cioni odnosi.

Prema članu 557. Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list RBiH”, br. 2/92 i 13/94, u daljem tekstu: ZOO), ugovorom o zajmu zajmo-davac se obavezuje da zajmoprimcu preda odre-đeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno količinu iste vrste i kvaliteta. Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine.

Zajmoprimac se, saglasno članu 558. ZOO, može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Izuzetno, na osnovu odredbi stava 2. ovog člana, u ugovorima u privredi zajmoprimac duguje ka-



matu i ako ona nije ugovorena. Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je du-žan vratiti zajam po isteku primjernog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se vrati zajam.

bankarske garancije

U kreditne poslove, shodno Zakonu o devi-znom poslovanju, spadaju i bankarske garancije, koje banke daju u korist nerezidenta po kredit-nim poslovima sa inostranstvom i kreditnim po-slovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

Prema članu 1083. ZOO, bankarskom garan-cijom se obavezuje banka prema primaocu garanci-je (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Bankar-ska garancija mora biti izdata u pisanoj formi.

Iz date definicije proizlazi da u garancijskom poslu imaju najmanje tri učesnika: banka garant, povjerilac (korisnik garancije) i dužnik za koga se garantuje da će svoju obavezu izmiriti u ugovore-nom roku. Na osnovu navedenog, bankarska ga-rancija se može definisati kao pisana isprava ko-jom se banka (garant) obavezuje prema imaocu garancije (povjerilac) da će mu, za slučaj da mu treće lice (dužnik) ne ispuni obavezu o dospjelo-sti, ispuniti obavezu koja je predmet garancije, ako su ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.

Pošto ZOO definiše garanciju kao pisanu ispravu, izdavanje garancije u pisanoj formi je bi-tan uslov da bi ona imala pravno dejstvo. To znači da garant preuzima samo obavezu koja je upisana u garanciji i od njega se ne može tražiti ispunjenje obaveza koje nisu precizirane u garanciji. Izjava garanta koja nije data u pisanoj formi nema prav-nog dejstva i korisnik garancije ne može na bazi takve izjave ostvariti određena prava.

Zakonom nije uređeno koje bitne elemente mora da ima bankarska garancija da bi mogla da proizvede pravno dejstvo, nego te elemente samo-stalno određuju učesnici u garancijskom poslu. Sa-

držina bankarske garancije određuje se ugovorom između povjerioca i dužnika, odnosno dužnika i banke garanta. Dajući garanciju, banka se obave-zuje prema korisniku garancije da će mu izvršiti obavezu koja je predmet garancije u slučaju da mu obavezu u ugovorenom roku i u skladu sa uslovi-ma iz ugovora ne izmiri njegov dužnik.

Na osnovu bankarske garancije povjerilac nema pravo da izda nalog za naplatu dospjelih potraživanja, za čije je obezbjeđenje plaćanja iz-data bankarska garancija, već to mogu učiniti samo dužnik, odnosno garant ako dužnik pro-pusti da izmiri obavezu u ugovorenom roku. Ako dužnik i garant odbiju da izmire dospje-le obaveze po bankarskoj garanciji, povjerilac može tražiti naplatu svojih potraživanja preko nadležnog suda.

Pitanje regresiranja garanta po bankarskoj garanciji, u slučaju da interveniše po bankarskoj garanciji, uređuje se ugovorom između banke ga-ranta i dužnika (tražioca garancije). Po pravilu, između njih se uspostavlja kreditni odnos.

Jemstva i druga sredstva osiguranja

Pored bankarske garancije, u smislu Zakona o deviznom poslovanju, jemstva i druga sredstva osiguranja, koja daju rezidenti - pravna lica, u korist nerezidenata - davaoca kredita, po kre-ditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostran-stvu, takođe, se smatraju kreditnim poslom sa inostranstvom.

Razlika između garancije i jemstva (koje je, takođe, garancija) jeste u tome da jemstvo mogu izdati i druga pravna lica, dok garanciju kao instrumenat obezbjeđenja plaćanja, u skladu sa ovim Zakonom, može izdati samo banka.

Ugovorom o jemstvu jemac se obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i do-spjelu obavezu, ako to ne učini dužnik. Na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prela-zi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja. Od jemca se može tražiti ispunjenje obaveze tek što je glavni dužnik ne ispuni u predviđenom roku.



ODObRAVANJE I kORIŠTENJE DEVIZNIh kREDITA

Prema odredbama član 21. Zakona o devi-znom poslovanju, plaćanje i naplata po kredit-nim poslovima je slobodno ako je zaključeno u skladu sa zakonom.

Banka ne može odobriti rezidentu kredit u devizama, osim rezidentu - pravnom licu i poduzetniku za plaćanje uvoza robe i usluga iz inostranstva.

Odobreni devizni kredit u Federaciji, sagla-sno stavu 2. istog člana, može se otplaćivati u devizama.

Zabranjenojerezidentima - pravnim lici-ma i poduzetnicima međusobno odobravanje deviznih kredita.

Rezident je dužan da finansijske kredite iz inostranstva koristi preko banke ili deviznog ra-čuna u inostranstvu otvorenog u skladu sa čla-nom 30. stav 4. ovog Zakona kojim je uređeno otvaranje deviznih računa u inostranstvu. Finan-sijski krediti iz inostranstva mogu se koristiti pre-ko banke u inostranstvu, ako je ugovorom o kre-ditu ugovoreno plaćanje robe i usluga direktno dobavljaču ili ako se kreditom otplaćuje ranije zaključeni kredit u inostranstvu (refinansiranje).

Rezidenti su obavezni pri odobravanju kredi-ta, te izdavanju garancija i jemstava u korist ne-rezidenata pribaviti one instrumente osiguranja naplate kojima se postiže sigurnost kreditnog po-sla, kao i garancije koja se izdaje, odnosno jem-stva koje se daje. Zabranjeno je odobravanje nere-zidentima finansijskih kredita s rokom dospijeća kraćim od jedne godine, osim odobravanja kredita od banaka i kredita koje rezidenti odobravaju radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa.

Prema odredbama člana 21. stav 9. ovog za-kona, kreditiranje u domaćoj valuti između re-zidenata i nerezidenata nije dopušteno.

Bankemogu zaključiti kreditne poslove sa inostranstvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za tuđi račun i u tuđe ime i za tuđi račun, dok rezidenti koji nisu banka mogu zaključivati kreditne poslove sa inostranstvom samo u svoje ime i za svoj račun.

Za izvršavanje obaveza iz zaključenog ugovo-ra o kreditnom poslu sa inostranstvom odgovo-ran je rezident koji zaključi ugovor, kao i rezident po čijem ovlaštenju i za čiji račun je ugovor za-ključen, odnosno banka i rezident - pravno lice koje od tog rezidenta kupi potraživanje, odnosno preuzme dug prema nerezidentu po osnovu kre-ditnog posla sa inostranstvom.

Prema članu 23. stav 2. Zakona, Federacija ne garantuje za izvršenje obaveza po kredit-nom poslu sa inostranstvom, osim ako je ga-rancijaFederacijeizdatauskladusaZakonomo dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji BosneiHercegovine. Ugovor o kreditnom po-slu sa inostranstvom je ništavan ako je zaključen suprotno ovim odredbama.

Kupovina potraživanja i preuzimanje duga po osnovu kreditnih poslova

Prema članu 24. stav 1. Zakona, banka kao i rezident - pravno lice mogu kupovati od rezi-denta potraživanje po osnovu kredita odobre-nog nerezidentu, kao i preuzimati dug rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom. Ovi poslovi mogu se vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog u pisanoj formi između svih učesnika u poslu.

Nerezidenti mogu od rezidenata kupovati potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom samo pod uslovima i na način koji propisuje Vlada Federacije. (Do mo-menta pisanja ovog teksta Vlada nije iskoristila ovo ovlaštenje, odnosno nije donijela podzakon-ski akt o ovom pitanju.)

IZVJEŠTAVANJE O kREDITNIM POSlOVIMA

Zakonom o deviznom poslovanju uređena su osnovna pitanja u vezi sa plaćanjem i napla-ćivanjem sa inostranstvom, kao i druga pravila kojih se moraju pridržavati rezidenti i nereziden-ti u poslovanju sa devizama u zemlji i inostran-stvu, iznošenje i unošenje deviza iz/u zemlju, druga prava i obaveze svih nosilaca deviznog



poslovanja, uređen je mehanizam funkcionisanja deviznog tržišta, prava rezidenata i nerezidenata u raspolaganju devizama, kao i način njihovog korištenja, uspostavljeni su instrumenti devizne kontrole i dr.

Međutim, u novom Zakonu pažnja je posve-ćena informisanju (što predstavlja novi kvalitet u odnosu na stari zakon), odnosno uvedena je obaveza rezidenata da izvještavanju Federalno ministarstvo finansija o kreditnim poslovima sa inostranstvom, kao i obaveza tog Ministar-stva da prikupljene podatke obrađuje i da prati stanje vanjskog duga Federacije BiH.

Federalno ministarstvo finansija je ovlašteno (član 25. stav 2. Zakona) da za potrebe izvje-štavanja može odrediti da se u kreditne odno-se svrstaju i drugi poslovi između rezidenta i nerezidenta koji su po ekonomskoj namjeni jednaki namjeni kreditnog posla. Ovo i dru-ga pitanja kojima se uređuje način praćenja kre-ditnog poslovanja sa inostranstvom uređena su Pravilnikom o načinu, rokovima i obrascima izvještavanja o kreditnim poslovima sa ino-stranstvom (“Sl. novine FBiH”, broj 79/10).

Pod komercijalnim poslovima, koji, prema članu 3. stav 3. Pravilnika, spadaju u kreditne poslove, podrazumijevaju se:- odgođena plaćanja, odnosno plaćanja una-

prijed robe i usluga,- finansiranje od banke odgođenog plaćanja

i plaćanja unaprijed, pod kojim se podra-zumijeva odobravanje kredita dužniku radi finansiranja prometa robe i usluga sa ino-stranstvom, odnosno izmirenje obaveze po nalogu tog dužnika neposredno isporučiocu robe, odnosno pružaocu usluge u vanjskotr-govinskom prometu,

- poslovi otkupa potraživanja (faktoring i for-feting) ako osnovni posao, po kojem je na-stalo potraživanje, ima obilježja komercijal-nog kredita.

Pod finansijskim kreditima, prema članu 3.

stav 4. Pravilnika, podrazumijevaju se:- svi krediti osim kredita za uspostavljanje traj-

nih ekonomskih odnosa, sa rokom od pet

godina ili dužim, ako imaju karakter podre-đenog potraživanja (subordinirani krediti) i komercijalnih kredita iz stava 3. ovog člana,

- svi oblici finansiranja koji u osnovi imaju ko-mercijalne poslove (trgovina robom ili pruža-nje usluga) u kojima rezident nije ugovorna strana u poslu i poslovi finansijskog lizinga u skladu sa propisima kojima se uređuje lizing.

Prema članu 4. Pravilnika, pored navedenih kreditnih poslova, kreditnim poslovima u smislu ovog Pravilnika smatraju se i drugi poslovi:- izvoz robe ili usluge sa ugovorenim rokom

naplate dužim od šest mjeseci od dana izvo-znog carinjenja robe, odnosno od dana iz-vršenja usluge, kao i poslovi izvoza robe ili usluga koji nisu naplaćeni u roku do šest mjeseci od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge i

- uvoz unaprijed plaćene robe ili usluge sa ugo-vorenim rokom uvoza dužim od šest mjeseci od dana izvršenog plaćanja.

Kreditnim poslovima, u smislu ovog Pravil-nika, smatraju se i svi drugi oblici dužničko-po-vjerilačkih odnosa zaključeni između rezidenta i nerezidenta koji od dužnika zahtijevaju plaćanje glavnice i/ili kamate povjeriocu po osnovu odo-brenih finansijskih sredstava i koji su po ekonom-skoj namjeni jednaki namjeni kreditnog posla.Pod garancijama i jemstvima, prema članu 3.

stav 6. Pravilnika, podrazumijevaju se:- bankarske garancije koje banka daje u korist

nerezidenta - davaoca kredita po kreditnom zaduženju rezidenta u inostranstvu (u daljnjem tekstu: garancije po kreditnom zaduženju),

- bankarske garancije koje banka daje u korist nerezidenta - davaoca kredita po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u ino-stranstvu,

- jemstva i druga sredstva osiguranja koja, u skladu sa Zakonom, rezident - pravno lice daje u korist nerezidenta - davaoca kredita po kreditnom zaduženju rezidenta u ino-stranstvu (u daljnjem tekstu: jemstva po kre-ditnom zaduženju) i



- jemstva i druga sredstva osiguranja koja, u skladu sa Zakonom, rezident - pravno lice daje u korist nerezidenta - davaoca kredita po kreditnim poslovima između dva nerezi-denta u inostranstvu.

NAČIN IZVJEŠTAVANJA O kREDITNIM POSlOVIMA

Pravilnikom o načinu, rokovima i obrasci-ma izvještavanja o kreditnim poslovima sa ino-stranstvom propisani su obrasci za izvještavanje o kreditnim poslovima sa inostranstvom koji se dostavljaju Federalnom ministarstvu finansija, obveznici dostavljanja tih izvještaja, način izvje-štavanja, rokovi za dostavu izvještaja i pravila u vezi sa povjerljivošću podataka koji se dostavljaju radi praćenja stanja ukupnog vanjskog duga Fe-deracije Bosne i Hercegovine.

Obrasci za izvještavanje o kreditnim poslovi-ma sa inostranstvom dostavljaju se na način i u ro-kovima utvrđenim ovim Pravilnikom. Obrasci sa metodološkim uputstvima za njihovo popunjava-nje dostupni su na portalu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Internet stranici Federal-nog ministarstva finansija (www.fmf.gov.ba).

Za svaki kreditni posao obveznici izvješta-vanja dostavljaju Ministarstvu jedan ovjeren i potpisan obrazac, kao i elektronski popunjen obrazac na način opisan na Internet stranici Mi-nistarstva.

Po prijemu obrasca i nakon utvrđivanja is-punjenosti propisanih uslova kod popunjavanja obrazaca, Ministarstvo podnosiocu prijave iz-daje potvrdu o registraciji kreditnog posla sa inostranstvom.

U potvrdu o registraciji kreditnog posla sa inostranstvom Ministarstvo upisuje broj pod ko-jim se taj kreditni posao vodi kod Ministarstva. Obveznik izvještavanja odgovara za tačnost po-dataka u obrascima izvještavanja kojima se pri-javljuje kreditni posao. Obveznik izvještavanja dužan je da posjeduje ažurnu i potpunu doku-mentaciju o kreditnom poslu i da je dostavi na uvid na zahtjev Ministarstva ili drugog organa kontrole utvrđenog Zakonom.

Obveznici dostavljanja izvještaja

Prema odredbama člana 2. Pravilnika, obve-znici izvještavanja o kreditnim poslovima su slje-deći rezidenti:- pravna lica koja su registrovana u Federaciji

Bosne i Hercegovine, osim predstavništava ovih lica koja se nalaze izvan Bosne i Herce-govine,

- filijale i drugi organizacioni dijelovi stra-nih pravnih lica upisanih u registar kod nad-ležnog organa u Bosni i Hercegovini,

- poduzetnici - trgovci pojedinci, obrtnici i druga fizička lica sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Federaciji koji samostalnim radom obavljaju privrednu djelatnost za koju su registrovani kod nadležnog organa (u daljnjem tekstu: poduzetnici),

- fizička lica sa prebivalištem u Federaciji BosneiHercegovine, osim fizičkih lica čiji privremeni boravak u inostranstvu traje duže od jedne godine,

- fizička lica - strani državljani, koji na osno-vu dozvole za boravak, odnosno radne vize, borave u Federaciji Bosne i Hercegovine 183 dana ili više dana, osim stranih državljana zaposlenih u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, kao i članovi njihovih po-rodica i

- federalni organi i organizacije, diplomat-ska predstavništva iz Bosne i Hercegovine u inostranstvu koja se finansiraju iz budžeta i lica zaposlena u tim predstavništvima, kao i članovi njihovih porodica.

Obveznikom izvještavanja, u smislu ovog Pravilnika, smatra se i banka kao pravno lice koje je osnovano i posluje u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje banaka i koje ima dozvolu za rad Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Obrasci za podnošenje izvještaja

Za potrebe izvještavanja, u smislu ovog pra-vilnika, razlikuju se:



- poslovi izvoza robe ili usluge sa ugovore-nim rokom naplate dužim od šest mjeseci od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge, kao i poslovi izvo-za robe ili usluge koji nisu naplaćeni u roku od šest mjeseci od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge i po-slovi uvoza unaprijed plaćene robe ili usluge sa ugovorenim rokom uvoza dužim od šest mjeseci od dana izvršenog plaćanja;

- ostali kreditni poslovi koji obuhvataju kre-ditne poslove iz člana 3. ovog Pravilnika (tj. komercijalne i finansijske kredite, garancije i druga jemstva, te druge vrste poslova između rezidenata i nerezidenata koji su po ekonom-skoj namjeni jednaki namjeni davanja kredi-ta), osim garancija, odnosno jemstava koja banke, odnosno rezidenti - pravna lica daju u korist nerezidenata po kreditnim poslovi-ma između dva nerezidenta u inostranstvu i

- garancije, odnosno jemstva, koja banke, od-nosno rezidenti - pravna lica daju u korist nerezidenata po kreditnim poslovima izme-đu dva nerezidenta u inostranstvu.

Analogno navedenoj podjeli, izvještaji o kre-ditnim poslovima razvrstani su u tri grupe:1. Izvještajioposlovimaizvozarobeiliuslu-

ge, odnosno uvoza unaprijed plaćene robe ili usluge sa ugovorenim rokom naplate, odno-sno uvoza dužim od šest mjeseci,

2. Izvještajioostalimkreditnimposlovima,3. Izvještajiogarancijama,odnosnojemstvi-

ma, koje banka, odnosno rezident - pravno lice daje u korist nerezidenta po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u ino-stranstvu.

I) IZVJEŠTAJI O POSLOVIMA IZVOZA ROBE ILI USLUGA

Izvještaji o poslovima izvoza robe ili usluge, odnosno uvoza unaprijed plaćene robe ili usluge sa ugovorenim rokom naplate, odnosno uvoza dužim od šest mjeseci, dostavljaju se na sljedećin obrascima:

Izvještaj na Obrascu PI-PA - Prijava izvoznog posla i avansnog plaćanja, saglasno članu 6. stav 2. Pravilnika, podnosi se za sljedeće poslove:- izvoza robe ili usluge sa ugovorenim rokom

naplate dužim od šest mjeseci od dana izvo-znog carinjenja robe, odnosno od dana izvr-šenja usluge (prvobitno ugovoreni rok),

- izvoza robe ili usluge koji nisu naplaćeni u roku do šest mjeseci od dana izvoznog cari-njenja robe, odnosno od dana izvršenja uslu-ge, a po kojima je prije isteka tog roka ugo-voren novi rok naplate duži od šest mjeseci (naknadno ugovoreni rok),

- uvoza unaprijed plaćene robe ili usluge sa ugovorenim rokom uvoza dužim od šest mjeseci od dana izvršenog plaćanja (naknad-no ugovoreni rok) i

- uvoza unaprijed plaćene robe ili usluga po ko-jima je prije isteka roka od šest mjeseci od izvr-šenog plaćanja avansa ugovoren novi rok uvoza duži od šest mjeseci (naknadno ugovoreni rok).

Prijava za poslove iz alineja 1. i 3. prethodnog stava podnosi se u roku od 15 dana od dana za-ključenja ugovora, a za poslove iz alineja 2. i 4. u roku do 15 dana od isteka roka od šest mjeseci.

Na Obrascu PI-PA, takođe, se dostavljaju i izmjene ugovora, odustajanje od ugovora ili raskid ugovora po navedenim poslovima (poslo-vi iz člana 6. ovog Pravilnika), u kojim slučajevi-ma se to podnosi na evidentiranje u roku od 15 dana od dana ugovaranja izmjene, odustajanja ili raskida ugovora.

Izvještaj na Obrascu II-IA - Izvještaj o okončanoj realizaciji po prijavi izvoznog posla i avansnog plaćanja robe i usluge sa ugovorenim rokom naplate i uvoza dužim od šest mjeseci.

II) IZVJEŠTAJI O OSTALIM KREDITNIM POSLOVIMA

Prema članu 9. Pravilnika, obveznici izvje-štavanja o kreditnim poslovima dužni su izvje-štavati Federalno ministarstvo finansija o svim kreditnim poslovima:- koje zaključe u svojstvu dužnika ili povjerio-

ca u poslovima sa inostranstvom,



- u kojima su postali dužnik ili povjerilac sli-jedom akcesornih (naknadnih) pravnih po-slova (cesija, preuzimanje duga, kupovina ili prodaja potraživanja, faktoring i forfeting).

Obveznici izvještavanja dužni su izvještavati Ministarstvo i o pravnim poslovima kojima su drugog rezidenta doveli u položaj dužnika po kreditnom poslu (prodaja dijela ili čitavog potra-živanja, sekjuritizacija i slično).

Obveznici izvještavanja o kreditnim poslovi-ma dostavljaju Ministarstvu izvještaje na sljede-ćim obrascima:- prijava kreditnog posla (ObrazacP-KP),- pregled korištenja kredita, otplate glavnice i

plaćanja kamate (ObrazacI-KP).

ObrazacP-KP - Prijava kreditnog poslaPrijave kreditnih poslova na obrascu P-KP

obveznici izvještavanja dostavljaju Ministarstvu na evidentiranje u roku od 15 dana od dana za-ključenja ugovora. Garancije po kreditnom za-duženju i jemstva po kreditnom zaduženju kao sredstvo osiguranja, u skladu sa ovim Pravilni-kom, evidentiraju se kod Ministarstva prilikom evidentiranja kreditnog zaduženja rezidenta na prijavi kreditnog posla (Obrazac P-KP).

ObrazacI-KP - Pregled korištenja kredita, otplate glavnice i plaćanja kamate

Obrazac I-KP dostavlja se Ministarstvu u roku od sedam radnih dana po završetku izvje-štajnog mjeseca.

III) IZVJEŠTAJ O DATOJ GARANCIJI I JEMSTVU PO KREDITNOM POSLU IZMEĐU DVA NEREZIDENTA U INOSTRANSTVU

ObrazacP-G/J - Prijava o garanciji i jem-stvu po kreditnom poslu između dva nerezi-denta u inostranstvu

Izvještaj o datoj bankarskoj garanciji, odno-sno jemstvu koje daje rezident - pravno lice po kreditnom poslu između dva nerezidenta u ino-stranstvu dostavlja se Federalnom ministarstvu finansija u roku od 15 dana od dana donošenja

odluke organa upravljanja o davanju garancije, odnosno jemstva.

Prema članu 12. Pravilnika, banka koja daje garanciju i rezident - pravno lice koje daje jem-stvo u korist nerezidenta - davaoca kredita po kreditnom poslu između dva nerezidenta u ino-stranstvu, dostavlja Ministarstvu na evidentira-nje prijavu o garanciji, odnosno jemstvu po tom kreditnom poslu na Obrascu P-G/J u roku od 15 dana od dana donošenja odluke organa upravlja-nja o davanju garancije, odnosno jemstva.

Obrazac I-G/J - Izvještaj o stanju garan-cije i jemstva po kreditnom poslu između dva nerezidenta u inostranstvu

Pored prijave o davanju garancije, odnosno jem-stva nerezidentu u inostranstvu, prema odredbama člana 13. Pravilnika, banka i rezident - pravno lice iz člana 12. ovog Pravilnika, dužni su da dostavljaju Ministarstvu polugodišnji izvještaj na Obrascu I-G/J o stanju garancije/jemstva datog po kreditnom poslu između dva nerezidenta u inostranstvu do 15. jula tekuće godine i godišnji izvještaj na Obrascu I-G/J o stanju garancije/jemstva datog po kreditnom poslu između dva nerezidenta u inostranstvu do 15. januara za prethodnu godinu.

Zakonska izuzeća

Prema članu 8. Pravilnika, poslovi koji se odnose na pružanje usluga u zračnom, željeznič-kom, cestovnom, pomorskom, riječnom, PTT i telekomunikacionom saobraćaju, na osnovu me-đunarodnih ugovora i uzansi (pravila), prekogra-nični promet električne energije i usluge preko-graničnog prenosa električne energije na osnovu međunarodnih ugovora, pružanje zdravstvenih usluga nerezidentima na osnovu međunarodnih ugovora, kao i izvoz i uvoz knjiga, časopisa, no-vina i drugih publikacija (pretplata), čiji je ugo-voreni rok naplate do godinu dana, ne smatraju se poslovima koji se u smislu ovog pravilnika evidentiraju kod Ministarstva.

Navedeni poslovi, čiji je ugovoreni rok duži od godinu dana, evidentiraju se na način, u rokovima i na obrascima propisanim ovim Pravilnikom.



Prijavljivanja ranije zaključenih kreditnih poslova

Prema članu 19. Pravilnika, odredbe ovog Pravilnika, u smislu obaveze prijavljivanja kre-ditnih poslova, primjenjuju se i na korištenje i otplatu, odnosno naplatu po kreditnim poslo-vima koji su zaključeni do početka primjene ovog Pravilnika, a po kojima realizacija nije okončana, kao i na izmjene ili raskid ugovora po tim poslovima.

Rok za dostavu obrazaca po navedenim po-slovima je tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Pravilnik je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Fe-deracije BiH”, odnosno 01. 12. 2010. godine, što znači da se obaveza izvještavanja Federalnog ministarstva finansija o kreditnim poslovima koji su zaključeni do početka primjene ovog Pravilni-ka, a po kojima realizacija nije okončana, treba izvršiti do01.03.2011.godine.

EVIDENCIJA kREDITNIh POSlOVA U MINISTARSTVU

Ministarstvo vodi jedinstvenu evidenciju o kreditnim poslovima na osnovu podataka pri-kupljenih evidentiranjem kreditnih poslova. Po prijavljenim kreditnim poslovima, Ministarstvo može, ako ocijeni potrebnim, tražiti na uvid do-kumente vezane za pojedinačni kreditni posao.

Registar kreditnih poslova sa inostranstvom je utvrđena automatizovana evidencija kreditnih poslova. Registar se sastoji od jedinstvene baze podataka i kartoteke. Jedinstvena baza podataka vodi se elektronski.

Kartoteka Registra sastoji se od dosjea koji sadrže zaprimljene prijave, kao i drugu doku-mentaciju u vezi sa prijavljivanjem konkretnog kreditnog posla.

Zaprimljene izvještaje propisane ovim Pra-vilnikom Ministarstvo koristi radi evidentiranja, prikupljanja, obrade i analize podataka o zadu-ženosti fondova, jedinica lokalne samouprave, finansijskih institucija, privrede i građana Fede-racije Bosne i Hercegovine po kreditnim poslovi-ma sa inostranstvom, u cilju statističkog praćenja stanja ukupnog vanjskog duga Federacije Bosne i Hercegovine.

Zaprimljeni pojedinačni izvještaji i podaci ne mogu se dostavljati trećim licima, osim ako nije drugačije određeno propisima. Ministarstvo može zaprimljene podatke učiniti dostupnim javnosti samo u agregatnom obliku.

Agregatni podaci o kreditnim poslovima sa inostranstvom koriste se u donošenju i praćenju mjera ekonomske politike, kao i statistici i evi-denciji ukupnog vanjskog duga Federacije Bosne i Hercegovine.

Nastavak u sljedećem broju: Poslovanje između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja

R E G I O N A L N I P O S LO V N I M A G A Z I N

PRIZMA



Aktuelna finansijska kriza je dovela do ruba propasti mnogih kompani-ja, a veliki broj ih je bankrotirao. Je-dan od najvećih problema privrede je nelikvidnost koja se konstantno

povećava i prijeti daljem ugrožavanju poslovanja kompanija. U takvoj situaciji firme se moraju ili prilagoditi takvom načinu poslovanja, ili čekati da se popravi stanje u privredi.

Pitanje koje se stalno postavlja jeste kako nastaviti poslovanje uz nedostatak novca i stal-ni pritisak dugova. Kompanije sa perspektivnim programima su počele tražiti savjete i pomoć stručnjaka izvan kompanije. S obzirom na to da one, pored likvidnosti, žele ostvariti uštede i realizovati svoje skrivene potencijale, angažman finansijskih stručnjaka postaje neminovnost. Po-moć stručnjaka se proširuje na detaljnu analizu tržišta u kojem neka kompanija posluje, moguće akvizicije i spajanja i sl. Finansijski stručnjaci se najčešće drže devize da je potrebno prvo “počisti-ti” u svom dvorištu, a tek onda krenuti dalje.

Pošto svaka kompanija ima svoje specifično-sti, finansijski stručnjaci razvijaju individualni

pristup, vodeći računa o individualnim potreba-ma i mogućnostima svakog pojedinog klijenta. Sve njihove aktivnosti, temeljene na individual-nom pristupu, usmjerene su na izgrađivanje du-goročnih odnosa sa ciljanim klijentima.

Uloga finansijskih stručnjaka jeste da počiste ono što se prethodnim poslovanjem nagomilalo i da postave zdrave temelje za budući razvoj. Pa-ralelno sa restruktruiranjem kompanije potrebno je restrukturirati i dužnike. Kompanijama je od

RJEŠAVANJE DUGOVA METODOM SNJEŽNE GRUDVE

Dr. bogdana Vujnović-Gligorić i Mr. Antonije Pecikoza

U vrijeme izraženog rasta kamatnih stopa povećava se interes dužnika za rješavanjem dugova. Metoda snježne grudve nudi mogućnost prioritetnog rješavanja malih dugova, što psihološki djeluje na dužnika, jer su rezultati vidljivi na samom početku plaćanja.

Iznosi otplaćenih manjih dugova se dodaju narednom dugu, pri čemu dodatni iznos kojim se isplaćuju veći dugovi brzo raste slično grudvi snijega, koja što se više valja - skuplja više snijega.

Teorija tvrdi da, prema ljudskoj psihologiji, dužnik vidi manje iznose kao više pojedinačnih dugova. Stoga, davanjem prvenstva isplati malih dugova, dužnik dobija

pozitivne povratne informacije o njegovom napretku u otplati duga.



interesa da njihovi dužnici ne odu u stečaj, jer se tada neće moći naplatiti. Zato se povrat dugova nastoji osigurati pravilnim pristupom i poboljša-njem poslovanja.

Najvažniji korak finansijskog stručnjaka jeste dijagnosticiranje prave finansijske slike kompa-nije kako se ne bi donosile pogrešne odluke, jer pogrešna odluka može upropastiti i najuspješniju kompaniju.

Procjena vrijednosti duga

Dugovi, potraživanja, imovina i kapital pre-duzeća se moraju precizno definisati. Za to je potrebno uspostaviti pravilne procese u računo-vodstvu, efikasan sistem naplate i izvršiti čišćenje bilansa.

Čišćenje bilansa od rizičnih, dijelom nena-plativih plasmana, na teret kapitala mora biti rigorozno. Poslije čišćenja bilansa akcionarima/dioničarima se može predočiti potencijalni gubi-tak i stanje kapitala.

Čišćenjem bilansa smanjuje se vrijednost ak-tive na osnovu koje se procjenjuje bonitet predu-zeća prilikom odobravanja kredita.

Kod ove mjere treba biti oprezan kako ne-solventna firma ne bi odjednom postala vještački solventna i tako otpočela sa dodatnim zaduživa-njem, što može pokrenuti seriju novih dugovanja. Ključnu ulogu u tome moraju odigrati banke, jer one ne bi trebalo da dozvole zaduživanje onima koji nisu sposobni da vraćaju dugove.

Prije svakog bilansiranja potrebno je procijeniti nenaplativa potraživanja, kako bi se pokrili očekiva-ni gubici za datu godinu. Kod procjene potencijal-ne sposobnosti plaćanja kupca treba uzeti u obzir “integritet društva, finansijsku snagu, opterećenost zalogom i trenutne ekonomske uvjete”.1 Potraživanja se procjenjuju po nominalnoj ili neto realizovanoj vrijednosti, zavisno od toga šta je niže.

Utvrđivanje neto realizovane vrijednosti potraživanja od kupaca se vrši prema sljedećoj shemi:

1 J. Shim, J. Siegel: Upravljačke finansije, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2007., str. 129.

Nominalna vrijednost (vrijednost isporučenih dobara umanjena za trgovačke popuste)- Imparitetni gubici usljed umanjenja vrijed-

nosti (otpis potraživanja)- Povrat robe- Kasa-skonto odobren kupcima = Neto realizovana vrijednost potraživanja

Prilikom procjene očekivanih rashoda od nenaplativih računa mogu se koristiti sljedeće metode:- metoda postotka od prodaje,- metoda starosti računa potraživanja,- metoda diskontovanja očekivanih priliva na

neto sadašnju vrijednost.

Metoda postotka od prodaje procjenjuje koliki iznos neto prodaje neće biti naplaćen.

Primjer: Stvarni gubici po osnovu nenapla-tivih računa u prethodnim godinama su iznosili:

Godina Iznos neto prodajeGubici od nena-

plać. potraž.% nenaplativosti

20x1 420.000 18.000 4,29

20x2 480.000 25.000 5,21

20x3 465.000 35.000 7,53

20x4 495.000 39.000 7,88

Ukupno 1.860.000 117.000 6,29

Pod pretpostavkom da neto prodaja u 20x5 godini iznosi 505.000 KM, procijenjeni rashod od nenaplativih potraživanja za tu godinu bi iznosio 31.764,50 KM (505.000 KM x 6,29%).

Da bi se izvršila procjena metodom starosti računa potraživanja potrebno je napraviti spi-sak računa potraživanja svih kupaca po datumu dospijeća računa. Što je datum dospijeća više iste-kao, to su manji izgledi za naplatu. Utvrđivanje starosti dospijeća potraživanja pomaže upravi da ocijeni svoju kreditnu politiku i stepen naplate, te da koriguje postojeće politike kako bi riješila nastale probleme. Potraživanja se mogu klasifi-kovati kao potraživanja koja nisu još dospjela na naplatu, potraživanja čiji datum dospijeća je iste-kao do 30 dana, 31 do 60 dana ili 90 i više dana. Za svaku kategoriju je potrebno odrediti posto-



tak nenaplativosti, a potom množiti procijenjeni nenaplativi iznos svake kategorije sa utvrđenim postotkom, kako bi se utvrdio procijenjeni saldo ispravke za nenaplative račune.

Metoda diskontovanja očekivanih priliva na neto sadašnju vrijednost nalazi sve veću pri-mjenu, posebno u finansijskim organizacijama. Uprava može vršiti procjenu ispravke vrijedno-sti potraživanja na osnovu pojedinačne procjene rizičnih potraživanja. Pojedinačnom procjenom potraživanja utvrđuju se očekivani tokovi goto-vine po osnovu naplate potraživanja, a onda se ti tokovi diskontuju primjenom ugovorene efek-tivne kamatne stope na neto sadašnju vrijednost. Razlika između knjigovodstvene vrijednosti po-traživanja i neto sadašnje vrijednosti, utvrđene diskontovanjem, predstavlja ispravku vrijednosti koja vrijednost potraživanja svodi na njegovu sa-dašnju vrijednost.

Primjer diskontovanja: Pretpostavimo da je potrebno odrediti sadašnju vrijednost novca (P0

) od 100.000 KM koja će se primiti na kraju treće godine (n), uz kamatnu stopu (i) od 4% godišnje.

Uvrštavanjem navedenih podataka u sljede-ću formulu:

dobija se sadašnja vrijednost novca:

Znači, sadašnja vrijednost novca bi, za dati primjer, iznosila 88.899.64 KM.

Uprava procjenjuje očekivani novčani tok potraživanja na osnovu boniteta dužnika, ured-nosti u plaćanju, finansijskog stanja dužnika, po-dataka o ranijim gubicima i kvaliteta primijenje-nih instrumenata obezbjeđenja plaćanja.

Za razliku od potraživanja, obaveze se po-četno vrednuju po nabavnoj (nominalnoj) vri-jednosti koju predstavlja poštena (fer) vrijednost

nadoknade koja je primljena za nju. U početno mjerenje svih finansijskih obaveza uključuju se transakcioni troškovi.

Naknadno vrednovanje svih finansijskih obaveza se vrši po amortizacionoj vrijednosti, osim obaveza koje se drže radi trgovanja i deriva-ta koji predstavljaju obaveze koje se mjere po fer vrijednosti. Obaveze u stranoj valuti, kao i oba-veze sa valutnom klauzulom, se procjenjuju na dan sastavljanja bilansa po srednjem kursu strane valute važećim na taj dan.

Razlika između knjigovodstvene i fer vrijed-nosti obaveza i potraživanja, utvrđene procje-nom, knjiži se na teret i u korist rashoda i priho-da u bilansu uspjeha.

Rješavanje dugova

Dug prema povjeriocima je dokaz privred-ne krize, odnosno recesije koja je zahvatila i bh. kompanije. Većina ih se uplela u lanac nelikvid-nosti tako da nema firme koja nije nekome duž-na, odnosno kojoj neko drugo preduzeće ne du-guje. Teret dugova nije lako nositi na leđima.

Rješavanje dugova je preduslov za preuzima-nje kontrole nad finansijama. Za to je potrebna velika finansijska disciplina. U rješavanju dugova važno je primijeniti metodu korak po korak.

U prvom koraku je potrebno napraviti spi-sak dugovanja i plan njihovog vraćanja. Zadato vrijeme, predviđeno za rješavanje dugova, mora biti normalno i izvodljivo. Posebno je važno da se prvo riješe dugovi kojim tokom vremenom raste kamata.

Takođe, potrebno je razmotriti rješavanje pi-tanja dugova ukoliko je firma gubitaš. Svaki otpis duga od povjerioca može imati tretman učešća u kapitalu. Ukoliko su dugovi firme gubitaša iz portfelja prema državi, otpis se može smatrati kao podrška države.

Što se tiče dugova kompanije prema državi, bankama i zaposlenim, čest je slučaj da su oni veći od njenih potraživanja, pa čak i ukupne ak-tive. Povjerioci ne bi trebali biti zabrinuti sve dok obaveze nisu prevelike u odnosu na vrijednost kompanije i proizvodnje.



U periodu mlađeg kapitalizma, sigurnost povjerioca se zasnivala na realnom pokriću potra-živanja aktivom. Međutim, savremeni privredni tokovi, tj. tržišni koncept privređivanja sigurnost naplate potraživanja povjerioca veže za uspješ-nost poslovanja dužnika. Smatra se da povjerilac nema rizika naplate dok njegov dužnik zarađuje, a kada počne da gubi izgubiće prvo svoj (vlastiti) kapital, pa onda i tuđi, tj. pozajmljeni kapital.

Nelikvidnost postaje prijetnja za funkcioni-sanje čitave privede. Za otklanjanje nelikvidno-sti u privredi veliki značaj bi imale agencije za naplatu potraživanja. U SAD djeluje oko 4.600 agencija koje zapošljavaju 157 hiljada radnika. U sektoru naplate razvijene su firme koje se bave otkupom nedospjelih potraživanja, faktoringom, te one koje se bave vansudskom naplatom i otku-pom dospjelih potraživanja.

Upravljanje potraživanjima na navedeni na-čin postalo je prihvatljivo u cijelom svijetu zbog izgradnje kvalitetnog odnosa sa dužnikom. Mo-deli naplate u prvi plan stavljaju činjenicu da je dužnik i klijent, te da se dobrim pristupom duž-niku dobija i naplata i lojalni partner. Blokada ili stečaj velikih poslovnih partnera, bez kojih pre-duzeće ne bi moglo funkcionisati, nije rješenje. U većini slučajeva je prihvatljivije sačekati bolja vremena za naplatu potraživanja.

I državne firme bi trebale prihvatiti svjetsku praksu i svoj portfelj dugovanja povjeriti agenci-jama za naplatu potraživanja. Ubrzanom napla-tom kroz agencije dolazi se do znatne količine kapitala i obrtnih sredstava.

Rješavanje dugova metodom snježne grudve

Poznati svjetski financijski stručnjak Dave Ramsey osmislio je metodu snježne grudve (Snowball method), pomoću koje se može pobolj-šati finansijska situacija. Ova metoda je ponovo aktuelizirana zadnjih godina jer ona nije samo putokaz za smanjenje duga već je i putokaz za osiguranje finansijske slobode.

Metoda snježne grudve se najčešće primje-njuje na otplate revolving kredita, kao što su kre-

ditne kartice. Ona nudi mogućnost prioritetnog rješavanja malih dugova, što psihološki djeluje na dužnika jer su rezultati vidljivi na samom počet-ku plaćanja.

Metoda snježne grudve se sastoji od sljedećih koraka:1. Popis svih dugova od najmanjeg prema naj-

većem. Ukoliko postoje dugovi sličnih izno-sa i rokova dospijeća, onda se prvo popisuju dugovi sa većom kamatnom stopom;

2. Određivanje mjesečnog iznosa novca koji se realno može preusmjeriti za otplatu dugova;

3. Podjela tako odvojenog novca na minimalne mjesečne rate po svakom dugu, osim za naj-manji;

4. Ostatak odvojenog novca se koristi za plaća-nje najmanjih dugova;

5. Nakon otplate prvog duga, sva sredstva koja su korištena za otplatu prvog duga se pre-usmjeravaju na drugi. Time se otplaćuje dodatna svota uz minimalnu isplatu koja je na početku određena. Sa povjeriocima je po-trebno postići dogovor da uplatama zatvara-ju glavnicu, kako bi se smanjila osnovica za obračun kamata;

6. Plaćanja se nastavljaju redom po sastavlje-nom popisu. Kada se dođe do najvećeg duga, svota novca koja je plaćana iz grudve pretva-ra se u “snježnu kuglu”, te omogućava da se veći dugovi plate u relativno razumnom roku.

Dodatni iznos kojim se isplaćuju veći dugovi brzo raste slično grudvi snijega koja, što se više valja, skuplja više snijega (po tome je metoda i dobila naziv).

Teorija tvrdi da, prema ljudskoj psihologiji, dužnik vidi manje iznose kao više pojedinačnih dugova. Stoga, davanje prvenstva isplati malih dugova, dužnik dobija pozitivne povratne infor-macije o njegovom napretku u otplati duga.

Hipotekarni krediti, u pravilu, nisu uključe-ni u metodu snježne grudve već su oni sastavni dio većeg finansijskog plana.

Primjer rješavanja duga pomoću metode snježne grudve:



Pretpostavimo da dužnik ima sljedeće iznose duga i raspoloživa dodatna sredstva za plaćanje duga (dug je popisan od najmanjeg ka najvećem, prema preporukama metode): • kreditnakarticaA:saldoduga500KM,mi-

nimalna mjesečna obaveza 50 KM,• kreditna kartica B: saldo duga 1.000KM,

minimalna mjesečna obaveza 52 KM,• lizing: saldo duga 5.000 KM, minimalna

mjesečna obaveza 300 KM,• kredit: saldoduga10.000KM,minimalna

mjesečna obaveza 400 KM,• dužnikimadodatnih200KMmjesečnogpri-

liva, što može biti namijenjeno otplati duga.

Po metodi snježne grudve, dužnik bi u prva dva mjeseca plaćao sljedeće rate:• kreditnakarticaA:250KM(50KMmjesečni

minimum + 200 KM dodatnih sredstava),• kreditnakarticaB:52KMmjesečniminimum,• lizing:minimum300KMmjesečno,• kredit:400KMmjesečniminimum.

Nakon dva mjeseca (pod pretpostavkom da nije bilo dodatnog zaduživanja, što bi bilo pora-zno za smanjenje duga), kreditna kartica A bi bila otplaćena u cijelosti, a preostali dug bi iznosio:• kreditnakarticaB: 896KM,• lizing: 4.400KM,• kredit: 9.200KM.

Dužnik sada može 250 KM, koje je pret-hodno koristio za otplatu kreditne kartice A, koristiti kao dodatnu uplatu na kreditnu kar-ticu B, tako da bi plaćanja u iduća tri mjeseca bila sljedeća:• kreditnakarticaB:302KM(52KMmjesečni

minimum + 250 KM dodatnih sredstava),• lizing:300KMmjesečniminimum,• kredit:400KMmjesečniminimum.

Nakon tri mjeseca kreditna kartica B će biti isplaćena u cijelosti (zadnja rata je 290 KM), a preostali dug će iznositi: • Lizing: 3.500KM,• Kredit: 8.000KM.

Dužnik će 302 KM, prethodno korištenih za otplatu kreditne kartice B, preusmjeriti kao dodatno raspoloživa sredstva za plaćanje lizinga, tako da će buduće mjesečne uplate iznositi:• Lizing:602KM(300KMmjesečnimini-

mum + 302 KM dodatno raspoloživih sred-stava),

• Kredit:400KMmjesečno.

Nakon šest mjeseci otplate lizinga, dužnik će preusmjeriti raspoloživi mjesečni iznos od 1.002 KM za otplatu kredita (čiji je saldo 5.600 KM). Kredit će biti otplaćen za šest mjeseci, s tim da će posljednja rata iznositi 590 KM.

Znači, dužnik će tokom 17 mjeseci otplatiti četiri kredita, s tim da će dva otplatiti u prvih pet mjeseci, a tri u roku od jedne godine.

Korištenje ove metode isključuje dodatna zaduženja, osim ako je to nužno (npr. za slučaj bolesti).

Kritičari ove metode kažu da ima više smisla prioritet dati plaćanju dugova s najvišom kamatnom stopom. Međutim, ukoliko se to odnosi na najveći dug, onda bi vrijeme potrebno za otplatu tog duga obeshrabrilo dužnika, tako da bi teret dugova mogao djelovati nerješivim. Ukoliko se, pak, krene sa otpla-tom najmanjeg duga, uspjeh će biti vidljiv u relativno kratkom roku, tako da će početni uspjeh ohrabriti dužnika da nastavi sa planom. Kada se dođe do naj-većeg duga, pretpostavka je da će se on brzo otplatiti zbog načina usmjeravanja uplata.

Pristupi rješavanju dugova mogu biti razli-čiti. Može se, naprimjer, započeti otplata dugova koji se najduže vuku i koji emocionalno mogu stimulisati dužnika.

Dužnici koji imaju veću finansijsku discipli-nu najčešće daju prioritet obavezama koje imaju veću kamatnu stopu, jer time smanjuju troško-ve i prije se oslobađaju dugova. Sam autor ove metode Dave Ramsey priznaje da “matematika” naginje prema plaćanju dugova s najvišom ka-matnom stopom. Međutim, njegovo iskustvo govori da ja za finansije potrebno 20% znanja i 80% ponašanja i da je za one koji žele smanjiti dug potrebno “brzo osvajanje” kako bi i ostale motivisali na smanjenje duga.



Metoda snježne grudve je prihvatljiva samo za one koji ostvaruju dovoljno prihoda za ispu-njenje minimalnih zahtjeva mjesečne otplate svojih dugova. Dužnike koji ne mogu ispuniti zahtjeve minimalne isplate, ova metoda može uvesti u probleme umjesto očekivanog poboljša-nja. U tom slučaju, dužnike ne treba savjetovati da plaćaju povjeriocima različite iznose, jer takve otplate nisu korektne i mogu dovesti do proble-ma (npr. bankrot, ili održavanje nekorektne ot-plate u dužem periodu).

Bez obzira na pristup, najvažnije je započeti sa otplatom dugova (zakotrljajti prvu grudvu niz brijeg dugova). Zato je potrebno napraviti plan i početi ga se pridržavati, a dugovi će se vreme-nom istopiti i nestati.

Zaključak

Većina preduzeća je opterećena lošim praće-njem i naplatom potraživanja, te neadekvatnim korištenjem skrivenih rezervi (resursa) koje im stoje na raspolaganju. Domaća preduzeća bi, u procesu naplate potraživanja, trebala više uklju-čivati specijalizovane agencije koje u prvi plan stavljaju činjenicu da je dužnik i klijent, te da se dobrim pristupom dužniku dobija i naplata i lojalni partner. Takođe, država bi trebala pri-mijeniti zakone koji uređuju oblast neplaćanja obaveza za preduzeća. Na taj način bi se poveća-la finansijska disciplina i smanjila nelikvidnost privrede.

Problem nelikvidnosti se ne može rješa-vati parcijalno već u sklopu ukupnih mjera u preduzeću koje, prije svega, podrazumijevaju: čišćenje bilansa, redefinisanje ugovornih od-nosa, odabir poslovnih partnera, širenje trži-šta, uspostavljanje računovodstvenih procesa kojim bi se izbjegla mogućnost pogreški i/ili prevara i osiguralo dobro upravljanje rizicima i dr.

Prioritet se mora dati čišćenju bilansa, odno-sno eliminisanju svih stavki iz bilansa koje imaju fiktivni karakter. Nakon toga se može pristupiti donošenju plana naplate potraživanja i servisira-nja obaveza, kao i njegovoj realizaciji.

Iz SadržaJa:

• ZAKONOJAVNIMNABAVKAMA BiH-KOMeNtAr

• PODZAKONSKIAKtI

• SMJerNIceZAPONuđAČE

• eVrOPSKAPrAKSA

• OBrAScI

autorI:

ŽEljKO rIČKAHAjrudIN BuzA

STIpO pETrIČEVIĆMArKO STANArEVIĆ

zAKON O javnim nabavkamakomentar i primjena

ŽEljKO rIČKAHAjrudIN BuzASTIpO pETrIČEVIĆMArKO STANArEVIĆ

ZAKONO JaVNIM NabaVKaMa

komentar i primjena


u ProdaJI



Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) vrši kontinuirane aktiv-nosti po pitanju dopune MRS i MSFI, te davanja neophodnih instrukcija i smjer-nica. Na kraju svake godine objavljuje newsletter koji sadrži sve izmjene MRS i MSFI tokom godine, sa kratkim komen-tarima i datumima obavezne i opcionalne primjene.

Specijalno izdanje “MRS i MSFI u foku-su” za 2010. godinu, takođe, podrazumije-va sveobuhvatni pregled novih i revidiranih MRS i MSFI, kao i tumačenja (IFRIC), koji su obavezujući u 2010. godini, kao i u narednom izvještajnom periodu.

Specijalno izdanje “MRS i MSFI u fo-kusu” ne navodi nove standarde (jer ih i nema), međutim, tu su nova tumačenja (IFRIC), dva revidirana standarda i amandmani na postojeće

standarde koji su bili obavezujući u primjeni 2010. godine.

Generalno pravilo je da pravna lica mogu da usvoje primjenu revidiranih stan-darda i tumačenja prije njihove obavezujuće primjene.

U nastavku je dat pregled MRS i MSFI, tu-mačenja koja su pravna lica bila obavezna pri-mijeniti do 31. 12. 2010. godine, kao i MRS i MSFI koji su obavezujući za primjenu nakon 01. 01. 2011. godine (sa mogućnošću i ranije primjene).

1. Revidirani standardi sa obavezujućom primjenom do 31. 12. 2010. godine

Amandmani i revidirani standardi Period primjeneMSFI 1 Revidirani MSFI 1 u dijelu prve pri-

mjene MRS/MSFI01. 07 2009.

Dodati izuzeci za prvu primjenu MRS/MSFI

01. 01. 2010.

MSFI 2 Grupno podmirenje isplatama na temelju dionica

01. 01. 2010.

MSFI 3 (2008.)MRS 27 (2008.)

Poslovne kombinacijeKonsolidacija i Odvojeni financijski izvještaji

01. 07. 2009.

MRS 39 Prihvatljivo računovodstvo zaštite 01. 07. 2009.Nova Tumačenja (IFRIC)IFRIC 17 Raspodjela nenovčane imovine

vlasnicima01. 07. 2009.

IFRIC 18 Prenos imovine sa kupaca Za transfere primljene nakon 01. 07. 2009.

Izmjene i dopune MSFI 1 se odnose na do-datne izuzetke prve primjene MRS i MSFI u od-nosima sa pravnim licima koja rade sa naftom i plinom, kao i u aranžmanima koji sadrže najam.

Nova izuzeća u aranžmanima koja sadrže najam se primjenjuju kada pravno lice (koje prvi put primje-njuje MRS i MSFI) prvi put pravi procjenu da li aran-žman sadrži najam po svom prethodnom GAAP koji je u skladu s IFRIC 4. Kao rezultat izuzeća, za pravno lice (koje prvi put primjenjuje MRS i MSFI) neće biti potrebno da preispita procjenu da li aranžman sadrži najam po prethodnom GAAP ako prethodna procjena daje isti rezultat kao iz primjene MRS 17 - Najmovi i IFRIC 4.

Izmjene MSFI 2 - Isplate s temelja dionica daju dodatne smjernice o računovodstvu ispla-

NOVOSTI U PRIMJENI MRS/MSFIMRS i MSFI u fokusu - rezime 2010. godine

Pripremila: Sanela Agačević



ta s temelja dionica. Revidirani standard navodi izričito da će subjekt po primitku robe ili usluga priznati kao transakcije isplata s temelja dionica ako su odobrene isplate vlastiti vlasnički instrumenti ili nema obveze za podmirenjem transakcije.

Kao klasifikacija isplate s temelja dionica u kapitalu grupe može se razlikovati u podružnici i matici, a iznos priznat od pravnog lica koje je primi-lo isplatu može se razlikovati od iznosa koji priznaje drugog subjekta, i u konsolidiranim financijskim iz-vještajima. Unutargrupne otplate i aranžmani neće uticati na primjenu opisanog načela klasifikacije.

MSFI 3 (izmijenjen) - Poslovna spajanja i MRS27(izmijenjen)-Konsolidiraniiodvojenifinancijski izvještaji objavljeni su u paketu (i mo-raju biti usvojeni zajedno), uzimajući u obzir po-sljedične izmjene u drugim standardima, poseb-no MRS 28 - Ulaganja u pridružena pravna lica i MRS 31 - Udjeli u zajedničkim poduhvatima.

Troškovi nastali prilikom poslovnih spajanja (npr. savjetodavne, pravne i računovodstvene uslu-ge, usluge vrednovanja i druge profesionalne uslu-ge) se priznaju kao trošak razdoblja, dok se troškovi nastali u vezi sa sticanjem vrijednosnih papira i dalje priznaju u skladu s MRS-om 32 i MRS-om 39.

Izraz „nekontrolirajući interes“ zamjenjuje raniji izraz „manjinski interes“. Subjekt bira, na pojedinačnoj tran-sakcijskoj osnovi, da li se „nekontrolirajući interes“ mjeri po fer vrijednosti ili po vrijednosti razmjernog udjela u neto prepoznatljivoj imovini stečenog pravnog lica.

Nakon kontrole koja je dobivena transakci-jom, sve naknadne promjene u vlasničkoj struk-turi koje ne uključuju gubitak kontrole, tretiraju se kao transakcije sa vlasnicima. U skladu sa tim, goodwill se ponovo i naknadno ne mjeri, da bi se dobit ili gubitak priznat na takvim promjenama tretirao u vlasništvu interesa.

Nakon gubitka kontrole nad podružnicom, subjekt je dužan da ponovo preispita priznavanje svih sredstava i obaveza. Bilo kakav zadržani in-teres u bivšoj podružnici se priznaje po fer vrijed-nosti na dan gubitka kontrole. Dobitak ili gubi-tak koji proizlazi iz gubitka kontrole priznaju se u računu dobiti i gubitka, kroz bilans uspjeha.

Izmjene MSFI 3 uključuju i širi okvir za uključivanje poslovne kombinacije između prav-

nih lica i međusobne poslovne kombinacije on postiže ugovorom.

Izmjene MRS 39 uključuju poseban osvrt na inflacione efekte, u smislu rizika zaštite.

2. Revidirani standardi sa obavezujućom primjenom od 01. 01. 2011. godine (s opcionalnom primjenom i na raniji period)

Amandmani na standardePeriod

primjeneMSFI 1 Primjena MSFI 7 01. 07. 2010.

Primjena MSFI 9 01. 07. 2010.Tri amandmana na MSFI 1: promjene u računovodstvenim politikama, izuzeća pri mjerenju – procijenjeni troškovi, fer vrijednost

01. 01. 2011.

MSFI 3 Amandmani na MSFI 3 (2008.) 01. 07. 2010.MSFI 7 Amandmani na MSFI 7 01. 01. 2011.

Zahtjevi za objavljivanjima 01. 07. 2011.MSFI 9 Financijski instrumenti:

Klasifikacija i mjerenje01. 01. 2013.

Dodaci u MSFI 9 - Računovodstvo financijskih obaveza

MRS 1 Amandmani na MRS 1 01. 01. 2011.MRS 24 Objavljivanje povezanih strana 01. 01. 2011.MRS 27 (2008.) Amandmani na MRS 27 (2008.) 01. 07. 2010.MRS 32 Prezentiranje financijskih instrumenata 01. 02. 2010.MRS 34 Amandmani na MRS 34 01. 01. 2011.

Izmjene MSFI 1 i MSFI 7 se odnose na poboljšanja u vezi sa izvještavanjima o financijskim instrumentima, sa efektivnom primjenom od 01. 07. 2010. godine.

Izmjena se odnosi na pravna lica koja prvi put počinju sa primjenom MRS i MSFI. Ovaj amandman je kratkoročni i izuzeće se primjenju-je samo na godišnje usporedne podatke za razdo-blja koja završavaju prije 31. 12. 2009. godine.

Izmjene i dopune MSFI 1 i MSFI 9 - Fi-nancijski instrumenti; efekat postoji samo ako je usvojena ranija primjena MSFI 9. Izuzeća u krat-koročnom objavljivanju (izuzeće se primjenjuje samo na godišnje usporedne podatke) uvedena su za pravna lica koja usvajaju MSFI za obračun-ska razdoblja koja započinju prije 01. 01. 2012. godine, te da biraju raniju primjenu MSFI 9.



Izmjene i dopune MSFI 1, kao dio pro-jekta godišnjih poboljšanja, sa efektivnom pri-mjenom od 01. 01. 2011. godine, pri čemu se izmjene MSFI 1 odnose na sljedeće:

Računovodstvene politike promijenjene u go-dini usvajanja - ovaj dodatak daje pojašnjenje spo-sobnosti pravnog lica koje prvi put usvaja MRS i MSFI da napravi izmjene na svojim računovod-stvenim politikama i izabere iznimke u MSFI 1 prije izdavanja prvog godišnjeg financijskog izvje-štaja. Promijenjene su i smjernice koje identifici-raju potrebne objave u slučaju da pravno lice koje prvi put usvaja MRS i MSFI promijeni politiku ili izuzeća u razdoblju između prvog i prvog privre-menog godišnjeg financijskog izvještaja.

IzmjenaMSFI3(2008.)kaodioprojektago-dišnjih poboljšanja, sa efektivnom primjenom od 01. 01. 2010. godine, i obuhvata mogućnost za mje-renje manjinskih interesa ili po fer vrijednosti ili kao srazmjerni udio stečene neto prepoznatljive imovine na datum stjecanja prema MSFI 3 i odnosi se samo na manjinske interese koji predstavljaju vlasništvo njihovih interesa i pravo vlasnika na srazmjerni udio u neto imovini stečenog u slučaju likvidacije.

Izmjene i dopune MRS 24 - Objavljiva-nja povezane strana, sa efektivnom primjenom od 01. 01. 2011. godine, podrazumijevaju po-jednostavljenje uslova za utvrđivanje zajednički kontrolisanih društava ili društava koja su pod značajnim uticajem (povezane strane), kao i po-jašnjenje definicije povezanih osoba.

Prethodna verzija MRS 24 nije sadržava-la specifična izuzeća povezanih strana. Naime, pravno lice je izuzeto od općih zahtjeva za objav-ljivanjem po MRS 24 u odnosu sa transakcijama sa povezanim strankama i otvorene stavke (uklju-čujući i obveze) sa vlastima (državnim organima) koji imaju kontrolu, zajedničku kontrolu ili zna-čajan utjecaj nad izvještajnim subjektom. Među-tim, ako je pravno lice izuzeto od opštih zahtjeva za objavljivanjem, izmijenjeni standard zahtijeva da pravno lice mora objaviti sljedeće informacije o transakcijama i srodnim otvorenim stavkama: ime državnog organa i prirodu svog odnosa sa njim (tj. kontrola, zajednička kontrola ili znača-jan utjecaj), zatim dovoljno pojedinosti o prirodi

i iznosu svake pojedinačno značajne transakcije i drugim poslovima koji su kolektivno, ali ne po-jedinačno značajni, sa njihovim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama.

Dodatne izmjene i dopune MRS-a 24 su pojed-nostavljenje definicije povezanih strana, dodatna po-jašnjenja i eliminisanje nedosljednosti. Ukratko, izmi-jenjena definicija se temelji na sljedećim načelima:• ocjeni transakcije sa povezanom stranom,

značajan utjecaj smatra se jednakim sa od-nosom sa ključnim osobljem;

• dvapravnalicakojasupredmetkontroleilizajedničke kontrole od istog pravnog lica su automatski međusobno povezana lica;

• akojednastranakontrolišeiliimazajedničkukon-trolu nad subjektom, a u isto vrijeme ima značajan utjecaj na drugog subjekta, učesnici u zajedničkom poduhvatu su međusobno povezani;

• dosljednostutretiranjuodnosapovezanihstrana.

Nova tumačenja (IFRIC) Period primjeneIFRIC 19 Ukidanje obveza instrumentima kapitala 01. 07. 2010.Amandmani na tumačenja (IFRIC) Period primjeneIFRIC 13 Amandman na IFRIC 13 01. 01. 2011.IFRIC 14 Minimalni uslovi za prijevremene otplate 01. 01. 2011.

3. Status aktuelnih projekata

Plan rada IASB se mijenjao još tokom 2010. godine, što je rezultiralo izmijenjenim raspore-dom u planu dovršetka projekata na dan 31. 12. 2010. godine. Detalje dajemo u narednoj tabeli:

Naziv aktuelnog projekta Očekivani završetakKonsolidacija Kraj januara/siječnja 2011.Fer vrijednost Prvi kvartal 2011.Financijski instrumenti Juni/lipanj 2011.Ugovori o osiguranju Juni/lipanj 2011.Zajednički poduhvati Juni/lipanj 2011.Lizing Juni/lipanj 2011.Obaveze (MRS 37) Druga polovina 2011.Primanja nakon zaposlenja Prvi kvartal 2011.Priznavanje prihoda Juni/lipanj 2011.

Izvori:

www.ifrs.orgwww.iasplus.com

i n t e r n a r e v i z i j a


1. Uvod

Standardima interne revizije odgovornost za upravljanje odjeljenjem interne revizije dodje-ljuje se glavnom rukovodiocu za reviziju (Chief Audit Executive - CAE). Ovaj termin znači da glavni rukovodilac za reviziju predstavlja vrhun-sku poziciju u organizaciji koja je odgovorna za funkciju interne revizije. Definisanjem glavnog rukovodioca za reviziju na takav način Standardi su jasni u tome da upravljanje odjeljenjem inter-ne revizije mora da postoji u okviru organizacije. Zbog toga, da bi se usaglasile sa Standardima, sve organizacije, uključujući i one koje u potpunosti koriste spoljne izvore za aktivnosti interne revizi-je, moraju da imaju glavnog rukovodioca za revi-ziju koji bi nadgledao internu reviziju.

Direktor interne revizije je odgovoran za pravilno upravljanje funkcijom (službom, odje-ljenjem, sektorom) interne revizije. Standardima se definišu specifične odgovornosti za direktora revizije, kojima se jasno definišu dužnosti uprav-ljanja internom revizijom tako: • Darevizorskiradispuniopštesvrheiodgo-

vornosti interne revizije opisane u pravilni-ku o internoj reviziji, odobrenog od strane upravnog odbora i generalnog direktora, ukoliko je to odgovarajuće.

• Daseresursiodjeljenjainternerevizijekori-ste efikasno i efektivno.

• DaseradrevizijeobavljauskladusaMeđu-narodnim standardima profesionalne prakse interne revizije.

Jedna od primarnih dužnosti direktora re-vizije je upravljanje opštom aktivnošću interne

revizije. Prema Standardima, direktor revizije je odgovoran za administrativna pitanja kao što su planiranje revizije, upravljanje resursima, politi-ke i procedure, koordinisanje rada i obezbjeđenje i unapređenje kvaliteta. Direktor revizije treba efikasno da upravlja funkcijom interne revizije da bi ona doprinijela stvaranju dodate vrijednosti or-ganizaciji. (Standard 2000) Standardi 20-xx, kao i još neki drugi standardi, se odnose na upravljač-ku ulogu direktora interne revizije. U članku se povezuju obaveze direktora revizije sa standardi-ma interne revizije.

RUKOVOĐENJE INTERNOM REVIZIJOM

Dr. Mile Stanišić



2. Planiranje revizije

Utvrđivanje plana za obavljanje interne re-vizije je primarna odgovornost direktora revizije. Proces planiranja obuhvata utvrđivanje ciljeva, izradu radnih programa, planove za obezbjeđenje osoblja i finansijske planove, i dostavljanje izvje-štaja o stanju (razvoju) aktivnosti. Plan revizije treba da bude u skladu sa pravilnikom o internoj reviziji i u skladu sa ciljevima organizacije. Direk-tor revizije treba da utvrdi planove na bazi rizika da bi odredio prioritete aktivnosti interne revizije u skladu sa ciljevima organizacije. (Standard 2010)

2.1. Proces planiranja revizije

Planiranje revizije treba da bude bazirano na ocjeni rizika i izloženosti rizicima koji mogu uti-cati na organizaciju, i treba da se obavlja godišnje da bi odražavalo najnovije strategije i orijentaci-ju organizacije. Najbolji način da se ostvari nova vrijednost organizacije jeste da se osigura da ocje-na rizika i utvrđeni plan na bazi te ocjene odraža-vaju ukupne ciljeve organizacije. Potrebno je da u ocjenjivanje rizika bude uključeno rukovodsto. Planiranje aktivnosti funkcije interne revizije treba da bude bazirano na ocjeni rizika, i da se obavlja bar jednom godišnje. Treba razmotriti učešće višeg rukovodstva i upravnog odbora u ovom procesu. (Standard 2010.A1)

Jedan od načina da se ovo postigne jeste da se prouči strateški plan organizacije i zatim prodiskutuje sa rukovodstvom gdje su rizici za ostvarenje ciljeva plana. Sveukupni cilj odjeljenja interne revizije je da obezbijedi rukovodstvu in-formacije da bi se smanjile negativne posljedice vezane za ispunjavanje ciljeva organizacije.

Primjenom kontrolnih aktivnosti u oblasti-ma gdje su rizici visoki, mogu da se ublaže rizici organizacije koja ne ispunjava svoje ciljeve. Plan revizije zasnovan na rizicima obezbjeđuje da se aktivnosti interne revizije efikasno fokusiraju na ona područja gdje su rizici ili izloženost od mate-rijalnog značaja najveći.

Postoji izvjestan broj modela rizika koji mogu da pomognu direktoru revizije da odre-

di prioritete potencijalnih revizijskih projeka-ta. Osnovni proces planiranja revizije se sastoji iz dvije faze: ocjene poslovnog rizika i alocira-nja (raspoređivanja) resursa revizije. Prva faza, ocjenjivanje poslovnog rizika, se fokusira na sljedeće:• Definisanjejedinicekojamožedabudepro-

jekat revizije.• Utvrđivanjeuniverzumarevizije.• Utvrđivanjekriterijumarizika.• Kreiranjemodelarizika.• Rangiranjeuniverzumarevizije.

Zatim se može utvrditi godišnji plan revizi-je koji odražava rezultate modela ocjene rizika i politike za selekciju. Model za ocjenjivanje rizika i politika za selekciju će omogućiti funkciji in-terne revizije da definiše, identifikuje i postavi prioritete za reviziju rizika na godišnjem nivou, ili češće ukoliko uslovi poslovanja to diktiraju. Biće potrebno da se utvrde procedure za ažurira-nje modela poslije svake obavljene revizije tako da on može biti osnova za integrisani pristup re-vizijskim projektima.

2.2. Ocjena rizika

Ocjena rizika je proces utvrđivanja mo-gućnosti da će se događaji desiti koji će nani-jeti štetu organizaciji i/ili će biti odlučujući za postizanje ciljeva organizacije. Ocjena rizika je najznačajnija faza planiranja revizije. Zadatak prikupljanja podataka može, takođe, da oduzi-ma mnogo vremena. Ali, koristi koje će se do-biti su obično u direktnoj proporciji sa ulože-nim trudom. Treba imati na umu da su planovi revizije subjektivne prirode. Metodologija za ocjenjivanje rizika i planiranje revizije predstav-lja strukturalan pristup subjektivnom procesu. Čak i najsofisticiraniji (najsloženiji) modeli za ocjenjivanje rizika i planiranje revizije su pro-dukt rasuđivanja (procjenjivanja) koji se odnosi na vrijednost. Ključ za dobro planiranje revizije je da se razvije metodologija koja će proizvesti plan koji odražava aspekte koji stvaraju zabrinu-tost kod rukovodstva.



2.3. Definisanje jedinice za obavljanje revizije

Prvi korak u procesu ocjenjivanja rizika je definisanje jedinica nad kojima se može obaviti revizija, odnosno poslovnih jedinica koje mogu da predstavljaju revizijski projekat. Jedinica za obavljanje revizije je jednostavno poslovni proces koji postaje projekat revizije. Poslovni proces je kombinacija transakcija, sistema, procesa ili in-terfejsa koja predstavlja logičan proces. Primjer: platni spisak, nabavke, računi dugovanja itd. Iako se jedinice za obavljanje revizije mogu definisati kao pojedinačne aplikacije, kompanije ili poslov-ne jedinice, svaki od ovih pristupa ili ograničava djelokrug projekta revizije ili ga proširuje izvan granica onoga što se objektivno može kontroli-sati. Definisanje djelokruga (to jest univerzuma) revizije, kao grupe poslovnih procesa, predstavlja i stav koji rukovodstvo ima, u smislu da ono utvr-đuje mjesta gdje postoje problemi koji ih brinu.

2.4. Utvrđivanje univerzuma revizije

Da bi se obezbijedila fleksibilnost i da bi se ograničio obim univerzuma projekta revizije na onaj kojim se može upravljati mogu se utvrditi podjedinice. Iako može postojati motivisanost za utvrđivanje jedinica revizije po specijalizovanim stručnim sposobnostima koje su neophodne da bi se obavio posao, ovo treba izbjegavati. Treba utvr-diti set stručnih sposobnosti potrebnih za projekat revizije pošto su definisani pojedinačni ciljevi za re-viziju. Poslovni procesi koji u velikoj mjeri zavise od informacione tehnologije će zahtijevati od revizora da ispitaju kontrole od kojih zavisi ta tehnologija.

Pošto se sastavi lista važnijih jedinica i podje-dinica za obavljanje revizije, treba utvrditi broj za svrhu planiranja koje predstavlja časove koji će biti raspoređeni za reviziju svake jedinice. Ne treba provoditi mnogo vremena u pokušajima da dotjerujete procijenjene časove za svaku jedinicu za obavljanje revizije. Časovi procijenjeni za sva-ku jedinicu treba da uključuju vrijeme za obav-ljanje preliminarnog pregleda, izradu programa revizije, obavljanje rada na terenu, i informisanje

rukovodstva o rezultatima pregleda. Odgovara-juće je za svrhu planiranja da se izabere broj koji najbolje odražava koliko će trajati prosječna revi-zija. Bolja procjena se može obaviti poslije obav-ljenog preliminarnog pregleda za pojedinačne revizijske projekte.

Treba imati na umu da projekti revizije treba da budu obavljeni u okviru vremenskog okvira koji omogućava da se izvještaji prezentiraju na svakom sastanku komiteta za reviziju. Na bazi radne nedjelje od 40 časova na raspolaganju je ukupan broj od 2.080 ljudi časova (staff hours) godišnje. Poslije oduzimanja 25% časova za go-dišnji odmor i praznike, bolovanje, obuku, sa-stanke itd. ostaje 1.560 ljudi časova na raspola-ganju godišnje za projekte revizije. Kada se ovo podijeli sa četiri, to iznosi 390 ljudi časova po kvartalu za projekte revizije. Ako se komitet za reviziju sastaje tromjesečno, u tom slučaju 350 časova po projektu bi predstavljalo dobar broj za planiranje. Što duže projekat revizije traje, teže je upravljati njime. Što je više časova potrebno za projekat revizije veća su očekivanja rukovodstva i komiteta za reviziju da će se ostvariti nova vrijed-nost. Međutim, to povećava pritisak na revizore da pronađu nešto što je vrijedno u vezi čega će dati preporuke. Efikasnije je obaviti dvije revizije od 350 časova nego obaviti reviziju od 700 časo-va. Treba imati na umu da će se posao produžiti da ispuni vrijeme raspoređeno za taj projekat.

2.5. Definisanje kriterijuma za rizike

Najpraktičniji model je onaj koji koristi dovoljno stavki koje opisuju rizik bez mnogo pritisaka (opterećenja). Treba voditi računa da model bude jednostavan. Sljedećih osam krite-rijuma (šest subjektivnih i dva objektivna) treba da daju adekvatnu ocjenu rizika za svrhu plani-ranja revizije.

Iako sljedeći pristup može biti adekvatan za neke organizacije, neki drugi kriterijumi mogu bolje odgovarati drugim organizacijama. Važno je da rukovodstvo i komitet za reviziju razumiju i slože se sa kriterijumima koji se koriste kod de-finisanja rizika.



Subjektivni/kvalitativni kriterijumi:1. Kontrolno okruženje Ponder (značaj, važnost,

procjena) (weihgt) = 3Na bazi znanja/iskustva interne revizije sa znatnim učešćem

menadžmenta.

2. Raniji revizijski nalazi Ponder = 3Bazirano na prethodnoj eksternoj i internoj reviziji.

3. Problemi značajni za menadžment

Ponder = 4

Bazirano na specifičnim zahtjevima menadžmenta

4. Usaglašavanje sa menadžmentom

Ponder = 2

Bazirano na iskustvu sa menadžmentom na tim poslovima.

5. Promjene Ponder = 2Na bazi toga da li je uveden novi poslovni sistem/proces.

6. Osjetljivost sredstava Ponder = 1Na bazi toga da li sredstva imaju visok obrt, da li su mobilna, lako se

pretvaraju u gotovinu itd.

Objektivni/kvantitativni kriterijumi:

1. Veličina Ponder = 2Veličinu mogu predstavljati prihodi, sredstva, troškovi ili bilo šta što

odgovara za određeni proces.

2. Datum posljednje revizije Ponder = 2Vrijeme, godina u kojoj je izvršena posljednja revizija

Svakom kriterijumu je dodijeljen ponder kojim se utvrđuje njegov značaj u odnosu na druge krite-rijume koji se koriste. Procjenjivanjem kvalitativnih kriterijuma tri puta više nego što su procjene dodi-jeljene kvantitativnim kriterijumima često se ističu kvalitativni kriterijumi. U navedenom primjeru: problemi koji stvaraju zabrintost kod menadžmenta (ponder = 4) su dva puta važniji od veličine (ponder = 2) prilikom određivanja rizika. Ponder dodijeljen svakom kriterijumu je čisto subjektivne prirode i kao i kod kriterijuma koji se koriste kod osobina rizika, menadžment i odbor za reviziju treba da ih razumiju i da se slože sa njima. Mogu biti potrebni dodatni kriterijumi u nekoj fazi za dalje kreiranje modela prema specifičnom okruženju. Međutim,

dodatni kriterijumi modelu mogu ubrzo da kom-plikuju ocjenu. Treba se truditi da se zadrži broj kri-terijuma na manje od 10.

2.6. Kreiranje modela rizika

Posljednja faza u kreiranju modela rizika je rangiranje svih stavki u univerzumu revizije. Sva-ka jedinica treba da bude ocijenjena korišćenjem kriterijuma za rizike sličnim onima koji su nave-deni u prethodnom tekstu. Svaki kriterijum tre-ba da bude rangiran prema određenoj skali. Skala ne treba da bude komplikovana. Skala može biti jednostavna, prikazana u tri nivoa:

1 = Nizak rizik2 = Srednji rizik3 = Visok rizik

Za razvijanje ove metodologije i modela rizika najbolje je koristiti tabele u Excelu (spreadsheet).

2.7. Rangiranje univerzuma revizije

Ukupno rangiranje je ukupan iznos procjena pojedinačnih kriterijuma pomnoženog sa njiho-vom skalom. Kao i kod svakog modela rezultate treba analizirati da bi se vidjelo da li su u skladu sa očekivanjima profesionalnog rasuđivanja (mišlje-nja). U ovoj fazi učešće menadžmenta se strogo preporučuje. Omogućavanjem menadžmentu da razumije proces i da učestvuje u njemu će stimu-lisati njihovo učešće u planu. Univerzum revizije se može zatim rangirati po riziku sortiranjem je-dinica od najvišeg do najnižeg rizika.

Direktor revizije treba da informiše više ruko-vodstvo i upravni odbor o planovima aktivnosti in-terne revizije i potrebama za resursima, uključujući značajne periodične promjene, da bi ih oni pregledali i odobrili. Direktor revizije treba, takođe, da infor-miše o uticaju ograničenja resursa. (Standard 2020)

2.8. Planiranje za konsultativni rad

Zbog prirode savjetodavnog rada kao dodat-ne vrijednosti, ova oblast savjetodavnog karak-



tera i za rješavanje problema zahtijeva posebno razmatranje prilikom planiranja. Angažovanja za konsultacije se često obavljaju ad hoc, prema potrebi. Zbog toga mnoga od ovih angažovanja se možda neće pojavitu u godišnjem planu an-gažmana, zato što se direktor revizije nije složio sa tim konsultantskim radom u vrijeme kada se vršila izrada plana. Međutim, Standardi zahtije-vaju da svi angažmani koji su prihvaćeni budu uključeni u plan (2010.C1). Drugim riječima, godišnji plan ne treba da bude ograničen samo na rad kojim se obezbjeđuju dokazi. Svi anga-žmani u vezi sa konsultacijama za koje direktor revizije zna da će biti preduzeti u toku godine treba da se pojave u planu.

Pored toga, Standardi definišu da direktor revizije treba da razmotri prihvatanje predlože-nih angažmana za konsultacije na bazi njihovog potencijala da unaprijede upravljanje rizikom, povećaju vrijednost i unaprijede poslovanje or-ganizacije (2010.C1). Svi angažmani za konsul-tantske usluge nisu jednaki u smislu njihove vri-jednosti za preduzeće, i direktor revizije mora da dobro prosudi prilikom odlučivanja o njihovom prihvatanju. Standardi definišu da prioriteti aktiv-nosti revizije treba da budu bazirani na ciljevima organizacije i oblastima rizika. Pored toga, interna revizija, po definiciji, je zadužena za povećanje vri-jednosti unapređenjem poslovanja organizacije i sistema za upravljanje rizikom. Svaki angažman za konsultantske usluge treba, stoga, da se odnosi na oblasti koje su određene u ovim zahtjevima.

2.9. Informisanje o planu revizije

Direktor revizije treba da saopšti zahtjeve u vezi sa planovima o aktivnostima interne revizi-je i resursima, uključujući periodične promjene, višem menadžmentu i upravnom odboru radi pregleda i odobravanja. Direktor revizije treba, takođe, da informiše o uticaju ograničenja re-sursa (2020). Pored toga, kao što je navedeno u Standardu 2010.C1, svi angažmani koji se od-nose na konsultacije koji su prihvaćeni treba da budu uključeni u plan i zbog toga treba da budu obuhvaćeni ovim izvještajima.

Specifične informacije koje mogu biti obu-hvaćene u takvim izvještajima obuhvataju plan rada revizije, plan osoblja i finansijski budžet. Ovi elementi treba da budu prikazani na način na koji će informisati više rukovodstvo i upravni odbor o djelokrugu rada interne revizije i ograni-čenjima u vezi sa tim djelokrugom. Takođe, tre-ba da sadrže dovoljno informacija da omoguće upravnom odboru da odluči da li ciljevi i planovi interne revizije podržavaju ciljeve organizacije i upravnog odbora (Praktični savjet, PA 2020-1).

3. Raspoređivanje resursa revizije

Direktor revizije mora da obezbijedi da re-sursi za internu reviziju budu odgovarajući, do-voljni i efikasno raspoređeni sa ciljem da se re-alizuje usvojeni plan revizije (Standard 2030). Na osnovu programa rada na angažovanju, ad-ministrativnih aktivnosti, potreba za edukacijom i obukom, i revizorskih istraživanja i revizorskih aktivnosti treba sastaviti planove angažovanja ka-drova i odrediti finansijske budžete, uključujući broj revizora i njihovo znanje, vještine i druge stručnosti neophodne za obavljanje posla. Kao dio upravljanja resursima preporučuje se da di-rektor revizije utvrdi program za selekciju i razvoj ljudskih resursa za aktivnost interne revizije (PA 2030-1). Za grupu interne revizije ovaj program treba da obuhvati sljedeće:• Izradu opisa poslova u pismenoj formi za

svaki nivo osoblja za reviziju.• Selekcijukvalifikovanihikompetentnihpo-

jedinaca.• Obuku i obezbjeđenje kontinuiranih mo-

gućnosti obrazovanja za svakog internog re-vizora.

• Ocjenjivanje rada svakog internog revizorabar na godišnjem nivou.

• Obezbjeđenjesavjetainternimrevizorimauvezi sa njihovim radom i profesionalnim ra-zvojem.

Za vrijeme nekih angažmana u efikasnom upravljanju resursima se može zahtijevati od di-rektora revizije da koristi pomoć i savjete spolja.



Ukoliko osoblje interne revizije nema dovoljno znanja, sposobnosti ili drugih kompetentnosti koji su potrebni za obavljanje svih ili dijela angažmana za obezbjeđenje dokaza, na primjer, u tom slučaju direktor revizije je odgovoran da obezbijedi da se dobiju kompetentni savjeti i pomoć (1210.A). Za konsultantski angažman Standardi na sličan način definišu da direktor revizije treba da smanji kon-sultantsko angažovanje ili da obezbijedi da se do-biju kompetentni savjeti i pomoć ukoliko osoblje interne revizije nema dovoljno znanja, sposobno-sti ili drugih kompetentnosti koji su potrebni da se obavljaju svi ili dio angažmana (1210.C1).

Takvi savjeti se mogu dobiti od aktuara, ra-čunovođa, ocjenjivača, specijalnih stručnjaka za uslove u okruženju, istraživača prevara, advokata, inženjera, geologa, specijalnih stručnjaka za zašti-tu, statističara, specijalista za IT, eksternih revizo-ra organizacije i drugih organizacija za reviziju i konsultantskih organizacija. Nivo pomoći spolja se kreće od korišćenja spoljnih izvora za revizijsku aktivnost, do djelimičnog korišćenja spoljnih izvo-ra ili „zajedničkog rada“ na odabranim dijelovima poslova revizije. Međutim, u izvjesnim aktivnosti-ma upravljanja revizijom, kao što su razvoj revizije i izrada plana, ne mogu se koristiti spoljni izvo-ri. Kad god direktor revizije razmatra korišćenje spoljne pomoći, on mora da vodi računa da zadrži kontrolu nad elementima koje Standardi opisuju da je to samo njihova odgovornost.

4. Planovi i programi projekta revizije

Jedan od značajnih aršina koji menadžment koristi da ocijeni funkciju interne revizije je ko-liko uspješno ta aktivnost ispunjava plan revizije. Planovi revizije se izvršavaju efikasnim upravlja-njem svakim projektom revizije. Projekti revizije kojima se ne upravlja na pravilan način ne koriste resurse na efikasan način. Projekti izgleda da ko-riste više vremena nego što je planirano i što je važnije oni smanjuju kredibilitet revizijske funk-cije. Upravo kao što od proizvodnog odjeljenja očekujemo da primjenjuje programe proizvodnje i planove radne snage, isto treba očekivati i od funkcije interne revizije.

Administrativni zadaci povezani sa upravlja-njem resursima revizije se mogu podržati korišće-njem elektronskih kancelarijskih sistema i drugih aplikacija koji su na raspolaganju na personalnim računarima. Mnoga odjeljenja interne revizije efi-kasno koriste elektronsku obradu tabela i teksta za planiranje i programiranje projekata, kao i za evidentiranje i sumiranje časova osoblja. Funkci-je interne revizije treba da istražuju nove i široke upotrebe ove tehnologije gdje god je to moguće.

Za specifične revizorske projekte postavljaju se pravila za raspoređivanje resursa. Angažova-nje kadrova treba da se bazira na ocjeni prirode i složenosti svakog revizorskog projekta, vremen-skog ograničenja i raspoloživosti resursa. Kada se određuju resursi neophodni za vršenje angažova-nja bitne su sljedeće procjene:• Brojiiskustvozaposlenihuinternojrevizijikoji

su neophodni za angažovanje treba da se odredi na osnovu ocjene prirode i složenosti zadataka, vremenskih ograničenja i raspoloživosti resursa.

• Znanje,vještineidrugastručnostzaposlenihu internoj reviziji treba da se razmotri kada se biraju interni revizori za to angažovanje.

Direktor revizije treba periodično da izvještava upravni odbor i više rukovodstvo o cilju, ovlašćenjima, odgovornosti i poslovanju funkcije interne revizije u skla-du sa planom. Izvještavanje treba, takođe, da uključuje značajnu izloženost rizicima, aspekte kontrole, pitanja koja se odnose na korporativno upravljanje i druga pita-nja koja su potrebna ili zahtijevana od strane upravnog odbora i višeg rukovodstva. (Standard 2060)

Planovi i programi pojedinačnih projekata su bitni i treba da postanu standard za svaki proje-kat revizije. Da bi bili efikasni planovi i programi moraju da budu integrisani sa sistemom izvješta-vanja o projektu. Sistem izvještavanja treba:• Daomogućiglavnomrevizoruzasvakipro-

jekat da planira i rasporedi vrijeme na poje-dinačne segmente i da prati stvarno vrijeme.

• Daobezbijediosobljupojedinačnihrevizijamogućnost da izvijesti kako su proveli vri-jeme; vrijeme provedeno na projektu i van njega, obično nedjeljno.



• Pomognemenadžmenturevizijedaobračunasve časove osoblja i da podnese izvještaj me-nadžmentu i komitetu za reviziju o izvršava-nju plana revizije i svim projektima revizije.

Za planiranje i kontrolisanje časova za poje-dinačne projekte vodi se adekvatna tabela. Ovaj radni papir treba uključiti u radne papire da bi se omogućilo superviziji revizije da ocijeni efi-kasnost korišćenih časova. Takođe, može da po-služi kao vodič za planiranje sličnih projekata u budućnosti. U tabeli korišćenja vremena osoblja (staff time report ili time sheet) se zahtijeva od oso-blja da obračuna časove provedene svake nedjelje na projektu i van projekta, uključujući godišnji odmor, praznike i bolovanje.

Takođe, mogu se koristiti tabele za mjesečno izvještavanje menadžmenta (Monthly Manage-ment Report). U ovom izvještaju se navodi svaki aktivni projekat, planirano vrijeme, stvarni časo-vi do sada i procijenjeni datum izvršavanja, kao i druge informacije koje odražavaju kako se kori-ste ljudski resursi.

Iako su planovi i programi bitni za pravil-no upravljanje resursima revizije, oni ne treba da budu samouništavajući. Projekti revizije treba uvijek da imaju početni plan. Ova cifra bi, po pra-vilu, predstavljala planiranje broja sa pozivanjem na ranije ili stvarne časove iz posljednjeg pregleda za periodične revizije. Poslije faze preliminarnog pregleda direktor revizije treba da revidira plan na bazi procjene kontrola i ocjene testiranja koje je potrebno obaviti radi utvrđivanja pouzdanosti. Planovi treba da budu korigovani kad god se dje-lokrug rada promijeni. Međutim, menadžment revizije treba da ispita promjene u planovima, a razlozi za korigovanja treba da budu dokumento-vani u radnim papirima.

5. Politike i procedure

Direktor revizije treba da ustanovi politike i procedure za obavljanje aktivnosti interne revizije (2040). Forma i sadržaj pisanih politika i proce-dura treba da odgovara veličini i strukturi funkci-je interne revizije i složenosti njenih poslova. Ove

smjernice treba da omoguće timu interne revi-zije da ostvari dodatnu vrijednost i te smjernice moraju da budu odgovarajuće za radnu sredinu. Neke male službe za reviziju, na primjer, mogu da budu organizovane neformalno. Zaposleni u internoj reviziji se mogu usmjeravati i kontroli-sati kroz svakodnevni, detaljni nadzor i pisane bi-lješke. Veće funkcije interne revizije mogu imati zvaničnije i sveobuhvatnije priručnike za reviziju u kojima su opisane njihove politike i procedure. Kao dio ove uloge formiranja politika direktor revizije treba, takođe, da razmotri da li je potreb-no ažurirati neke postojeće politike i procedure, uključujući i pravilnik interne revizije da bi odra-žavali revidirane Standarde, koji se tokom vreme-na mijenjaju i dopunjuju.

Dakle, obim i struktura aktivnosti će nor-malno diktirati da li su potrebne politike i pro-cedure u pismenoj formi i koja će biti njihova forma i sadržaj. Kada je osoblje malobrojno i centralno locirano, direktori mogu da obezbijede smjernice i direktive usmeno. Smjernice u pisme-noj formi su potrebne radi utvrđivanja admini-strativnih praksi, za usmjeravanje rada revizije i da obezbijede konzistentan pristup u situacijama kada broj osoblja bude rastao i dođe do fluktua-cije radne snage. Svaki direktor revizije mora da utvrdi politike i postupke koji se bave posebnim potrebama odjeljenja i organizacije.

Možda je prikladno izraditi kontrolne liste za detaljne postupke u priručniku. Kada se kori-ste kao podsjetnici i smjernice umjesto striktnih postupaka koje treba rigorozno primjenjivati, ove kontrolne liste mogu imati izvjesnu prednost nad priručnicima procedura. Kontrolne liste se mogu lako mijenjati kada je to potrebno i kopi-je se mogu uključivati u radne papire da posluže kao dokument za obavljene postupke.

6. Evidencije

Direktor revizije treba da ima kontrolni pristup evidencijama angažmana za uvjeravanja i treba da dobije odobrenje višeg rukovodstva i pravnog savjetnika radi objavljivanja tih eviden-cija eksternim stranama (2330.A1). Pored toga



odgovornost direktora revizije je da izradi zahtje-ve za čuvanje evidencija angažmana uvjeravanja. Ovi zahtjevi za čuvanje treba da budu konzisten-tni sa smjernicama organizacije i odgovarajućim regulatornim ili drugim zahtjevima (2330.A2). Praktični savjeti 2330.A2-1 i 2330.A2-2 obezbje-đuju smjernice za kontrolu i čuvanje evidencija. Kontrola nad pristupom evidencijama angažma-na se može povećati uključivanjem odgovarajućih stavki u pravilniku i politikama interne revizije.

Pravilnik interne revizije treba da se bavi pristupom i kontrolom evidencija i informacija organizacije koji se primjenjuje bez obzira na vr-stu medija koji se koristi za čuvanje evidencija i podataka.

Interne politike odjeljenja treba da obuhva-taju, između ostalog, ono što treba da bude uklju-čeno u podatke angažmana, koliko dugo treba da se čuvaju podaci odjeljenja, kako treba tretirati spoljne zahtjeve za pristup podacima odjeljenja, i koje procedure treba primijeniti kada se revi-zijom garantuje da treba da komitet za reviziju obavi pregled istraživanja.

Kada podaci angažmana moraju da budu objelodanjeni, važna je priprema. Sljedeći koraci treba da budu razmotreni:• Trebaobjelodanitisamoodređenadokumen-

ta koja se zahtijevaju. Evidencije angažmana sa mišljenjima i preporukama se obično ne objavljuju. Dokumenta koja otrkivaju pro-cese mišljenja i preporuka pravo zastupnika će biti privilegovana i neće biti predmet pri-nudnog objelodanjivanja.

• Dovoljno je objaviti samo kopije, a zadr-žiti originale, naročito ako su dokumenta sastavljena olovkom. Ukoliko sud zahtijeva originale, Odjeljenje interne revizije treba da sačuva kopije.

• Na svaki dokument treba staviti etiketu sanatpisom „povjerljivo“, i naznačiti na sva-kom dokumentu da dalja distribucija nije dozvoljena bez odobrenja.

Praktični savjeti 2330.A1-2, odakle su ove smjernice uzete, obezbjeđuju informacije o odo-bravanju pristupa evidencijama angažmana.

U slučaju savjetodavnih angažmana direktor revizije nije odgovoran za kontrolni pristup po-dacima. Umjesto toga Standardi zahtijevaju da se izrade politike za čuvanje podataka angažmana, kao i njihovo dostavljanje internim i eksternim stranama. Ove politike treba da budu konzisten-tne sa smjernicama organizacije i odgovarajućim regulatornim ili drugim zahtjevima (2330.C1). Takve politike mogu da obuhvataju, na primjer, odgovornost za podatke. Neke organizacije sma-traju da krajnji produkt savjetodavnog angažma-na pripada menadžmentu klijenta i zbog toga prepuštaju sve podatke njihovoj brizi. Druge ak-tivnosti revizije mogu čuvati podatke, i ustanoviti politike za obezbjeđenje kopija za klijenta ili mu dati neograničen pristup originalima. Politikama se može zahtijevati dozvola od klijenta za davanje podataka trećim licima, ili mogu da definišu koje akcije odgovaraju zahtjevima od pojedinaca, kao što su komitet za reviziju ili više rukovodstvo. Si-tuacije koje uključuju pravne postupke, regula-torne zahtjeve, i računovodstvena pitanja, mogu, takođe, da zahtijevaju specijalno tretiranje poda-taka konsultativnih aranžmana (PA 1000.C1-2).

7. Izvještavanje o rezultatima angažmana

Direktor revizije treba da dostavi rezultate revizijskih angažmana odgovarajućim pojedin-cima (2440). Ovaj standard daje direktoru revi-zije izvjesnu fleksibilnost da odluči ko treba da dobije konačne informacije angažmana. Na pri-mjer, kada dostavlja konačne rezultate angažma-na uvjeravanja, Standardi posebno zahtijevaju da direktor revizije dostavi te rezultate pojedincima koji mogu da obezbijede da se rezultatima po-sveti dužna pažnja (2440.A1). Nalazi angažmana uvjeravanja moraju biti saopšteni onima koji su na poziciji sa koje mogu preduzimati korektivne mjere ili obezbijediti da te mjere budu preduzete (PA 2440-1).

U slučaju konsultativnih angažmana, me-đutim, Standardi definišu da je direktor revizi-je odgovoran da obavijesti klijente o konačnim rezultatima (2440.C1). I u većini slučajeva od-



govarajuće je jedino dostaviti rezultate opera-tivnom ili linijskom rukovodstvu klijenta. Ipak, ponekad direktor revizije i njegovo osoblje mogu da zaključe da rezultati angažmana treba da budu dostavljeni i drugima pored onih koji primaju ili zahtijevaju tu uslugu. U takvim slučajevima, u skladu sa Praktičnim savjetima 1000.C1-2, di-rektor revizije treba da proširi izvještavanje tako da se rezultati dostavljaju odgovarajućim strana-ma. U praktičnim savjetima se predlaže da tim revizije pokuša da ubijedi one koji dobijaju ili zahtijevaju ovu uslugu da na dobrovoljnoj bazi prošire dostavljanje ovih informacija odgovaraju-ćim stranama.

Slučajevi koji zahtijevaju dodatno izvještava-nje će najčešće nastati kada pitanja upravljanja rizikom, kontrole i rukovođenja budu utvrđeni. Prema Standardima, kad god su ova pitanja zna-čajna za organizaciju, o njima treba obavijestiti više rukovodstvo i upravni odbor (2440.C2). Treba posvetiti veliku pažnju tim objelodanjiva-njima da bi se izbjegao gubitak povjerenja klijen-ta. Revizori treba da obezbijede da koriste najbo-lje profesionalno mišljenje da bi utvrdili značaj izloženosti ili slabosti, kao i da se uvjere da su očekivanja izvršnog menadžmenta, komiteta za reviziju i upravnog odbora zadovoljena što se tiče izvještavanja o ovim pitanjima (PA 1000.C.1-2). Pored toga, klijenti treba uvijek da budu savjeto-vani prije prihvatanja od direktora revizije zadu-ženja da je glavna odgovornost internog revizora adekvatna kontrola rizika. Stoga utvrđivanje zna-čajnih pitanja koja se odnose na upravljanje rizi-kom, kontrolu ili rukovođenje koja su relevantna za organizaciju kao cjelinu, će biti razmatrano u budućim ocjenama rizika i može biti saopštena višem rukovodstvu i upravnom odboru, ako je to potrebno.

Preporučuje se da direktor revizije odobri konačna saopštenja angažmana prije objavljiva-nja. Ukoliko okolnosti dozvoljavaju, može biti dozvoljeno odgovornom revizoru, supervizoru ili vodećem revizoru da odobravaju saopštenja kao predstavnici direktora revizije. Praktični savjeti 2440-1 obezbjeđuju dodatne smjernice za objav-ljivanje rezultata.

Ukoliko konačna saopštenja sadrže značajne greške ili propuste, Standardi zahtijevaju od di-rektora revizije da saopšti tačne informacije svim pojedincima koji su primili prvobitne informaci-je (2421). Praktični savjeti 2421-1 opisuju greške kao „nenamjerna pogrešna prikazivanja ili propu-ste u objelodanjivanju značajnih informacija“.

8. Monitoring rezultata

Odgovornost za praćenje je još jedna od ključnih upravljačkih aktivnosti koja ne može biti povjerena spoljnim izvorima. Praćenje se obično definiše kao proces kojim interni revizori utvrđuju adekvatnost, efikasnost i pravovreme-nost akcija koje preduzima menadžment u vezi sa zapažanjima i preporukama koji su prezenti-rani u izvještaju angažmana, uključujući i zapa-žanja i preporuke eksternih revizora i drugih (PA 2500.!.1-1).

Standardi zahtijevaju od direktora revizije da uspostavi i održava sistem za monitoring re-zultata koji se dostavljaju menadžmentu (2500). Takav sistem može da obuhvata sljedeće:• Vremenskiokviruokvirukojegsezahtijeva

odgovor menadžmenta na zapažanja i prepo-ruke angažmana.

• Ocjenuodgovoramenadžmenta.• Verifikacijuodgovora(akojepotrebno).• Angažmanopraćenju(akojepotrebno).• Procedure izvještavanja nezadovoljavajućih

odgovora i akcija, uključujući pretpostavke koje se odnose na rizik, odgovarajućim nivo-ima menadžmenta (PA 2500-1).

Neka zapažanja i preporuke o kojima se izve-štava mogu biti tako značajni da zahtevaju ne-posrednu akciju od strane menadžmenta. Prepo-ručuje se da ovi uslovi budu nadzirani od strane interne revizije sve dok se ne isprave zbog efekta koji mogu imati na organizaciju (PA 2500-1).

Standardi za praćenje angažmana uvjerava-nja su zahtjevniji od zahtjeva monitoringa koji se primjenjuju na druge angažmane. Na primjer, kod konsultativnih angažmana direktor revizije je odgovoran za praćenje samo nivoa koji je usagla-



šen sa klijentom (2500.C1). Međutim, Standardi zahtijevaju da proces nadgledanja u angažmanima uvjeravanja kojim se prate i obezbjeđuju akcije ru-kovodstva budu efikasno primijenjeni ili da je više rukovodstvo prihvatilo rizik nepreuzimanja akcija (2500.A1). Nalazi i preporuke uvjeravanja se mo-raju pratiti sve dok problem ne bude riješen ili dok odgovarajući nivo rukvodstva ne prihvati rizik.

O prirodi, vremenu i nivou nadzora treba da odluči direktor revizije. Faktori koji se mogu raz-matrati prilikom utvrđivanja odgovarjućih pro-cedura za nadzor su:• Značajsaopštenihzapažanjailipreporuka.• Nivouloženogradaitroškovazakorigovanje

postojećeg stanja.• Uticaji koji mogu biti posljedica propusta

korektivnih akcija.• Složenostkorektivnihakcija.• Periodkojijeposvećen(PA2500.A1-1).

Preporučuje se da direktor revizije planira aktivnosti nadzora kao dio izrade radnih planova angažmana. Takvi planovi treba da budu bazira-ni na riziku i izloženosti riziku, kao i na nivou poteškoća vezanih za korektivne akcije i značaj rasporeda vremena primjene. Direktor revizije može u nekim slučajevima da odluči da, na bazi usmenog ili pismenog odgovora rukovodstva, akcija koja je već preduzeta bude dovoljna kada se ocijeni u odnosu na relativan značaj zapažanja i preporuka angažmana. U takvim slučajevima, nadzor se može obaviti kao dio sljedećeg anga-žmana (PA 2500.A1 -1).

Neke revizorske grupe su izradile planove za praćenje akcija menadžmenta u vezi sa značajnim pitanjima. Ovi izvještaji koji se često tromjeseč-no ažuriraju i dostavljaju višem rukovodstvu i ko-mitetu za reviziju nude blic sliku visokog nivoa o tome šta se dešava u korektivnoj aktivnosti i koji pojedinac ili grupa su odgovorni. Na primjer, je-dan takav izvještaj navodi određeno pitanje, du-goročno rješenje sa očekivanim datumom obavlja-nja i odgovornim licem za to, i stanje inicijative u vrijeme kreiranja izvještaja. Takvi mehanizmi za praćenje se pokazuju kao veoma uspješni naročito su korisni za više rukovodstvo, zato što važnije ini-

cijative često prelaze organizacione okvire i uklju-čuju nekoliko grupa ljudi. Pored toga, znajući da takve izvještaje dobija i gleda više rukovodstvo, to utiče na one koji su uključeni da odmah preduz-mu odgovarajuću akciju.

9. Izvještavanje o rezidualnom riziku

Kada direktor revizije smatra da je više ru-kovodstvo prihvatilo nivo rezidualnog rizika koje nije prihvatljivo za organizaciju, direktor revizije treba da prodiskutuje o ovom pitanju sa višim rukovodstvom (2600). Rezidualni rizik se može definisati kao rizik koji je ranije pomenut u iz-vještaju i koji je ostao neriješen od višeg menad-žmenta i upravnog odbora. Ukoliko odluka u vezi sa rezidualnim rizikom nije donijeta, direk-tor revizije i više rukovodstvo treba da izvijeste o ovom pitanju upravni odbor radi donošenja odluke (2600).

Drugim riječima, više nije prihvatljivo da di-rektor revizije i tim revizije nadziru izvjestan ri-zik upravo zato što je više rukovodstvo, i moguće čak i upravni odbor, prihvatilo rizik u prošlosti. Od direktora revizije se zahtijeva da ukaže višem rukovodstvu i upravnom odboru na oblasti gdje je primijećen značajan rizik i da na to ukažu više puta, ako je potrebno.

Podizanjem postojećih smjernica na nivo stan-darda i eksplicitnim zahtjevom da direktor revizije izvještava o riziku koji je ostao iz ranijih godina, Standardi naglašavaju kako je važno obavještavati upravni odbor i štititi ga od ogovornosti. Upravni odbori su se zaista zabrinuli, i mnogi novi članovi su iznenađeni da je jedno neriješeno pitanje kasni-je dovelo do katastrofalnog problema.

Na kraju, preporučuje se da izvještaji i infor-macije direktora revizije za rukovodstvo, uklju-čujući ono što je ovdje navedeno ranije, obezbje-đuju zaključke i preporuke o upravljanju rizikom radi smanjenja izloženosti riziku. Da bi menad-žment u potpunosti shvatio nivo izloženosti or-ganizacije riziku, bitno je da se u informacijama revizije utvrdi značajna priroda aktivnosti posve-ćene riziku, i odgovarajućih posljedica za postiza-nje ciljeva organizacije (PA 2010-2).



10. Periodično izvještavanje o stanju aktivnosti interne revizije

Direktor revizije treba periodično da izvje-štava o cilju, ovlašćenju, odgovornosti i aktivno-stima interne revizije u skladu sa planom. Izvje-štavanje treba da obuhvata značajnu izloženost rizicima i kontrolne aspekte, pitanja korporativ-nog upravljanja i druga pitanja koja su potrebna i koja zahtijeva upravni odbor i više rukovodstvo (Standard 2060).

Ovaj Standard interne revizije obuhvata ra-zne druge izvještaje koje direktor revizije mora da sastavlja za upravni odbor i više rukovodstvo to-kom godine. Zahtijevanjem od direktora revizije da „periodično izvještava“ Standardi omogućava-ju direktoru revizije da utvrdi plan izvještavanja koji najbolje zadovoljava potrebu upravnog od-bora i organizacije.

Prvi dio ovog standarda naglašava značaj dis-kusija o pravilniku interne revizije sa upravnim odborom i višim rukovodstvom. Direktor revi-zije ima odgovornost da periodično vrši pregled principa u pravilniku i utvrdi da li navedeni cilj, ovlašćenje i odgovornost i dalje omogućavaju ak-tivnosti interne revizije da ispunjava ciljeve. Di-rektor revizije treba da informiše o rezultatima ove periodične ocjene više rukovodstvo i upravni odbor. Takođe, direktor revizije ima odgovornost da traži odobrenje za pravilnik interne revizije od upravnog odbora i, ako to odgovara, višeg ruko-vodstva (PA 1000-1).

Pored toga, direktor revizije treba da obavje-štava upravni odbor i više rukovodstvo, poželjno je na svakom sastanku bar na godišnjem nivou, o napretku tima revizije u postizanju njihovih po-stavljenih ciljeva za tu godinu. To je vrijeme da se izvještava o specifičnim zahtjevima višeg me-nadžmenta i upravnog odbora u vezi sa informa-cijama, i da se pokrenu važnija pitanja koja nisu obuhvaćena za vrijeme angažmana (PA 2060-1). Većina direktora revizije izvještava o angažma-nima na jedan od četiri načina: (1) obezbjeđuju kratak pregled rada revizije bez zaključaka; (2) diskutuju samo o važnijim pitanjima; (3) dostav-ljaju kopije svih svojih revizijskih izvještaja; ili

(4) ne daju pojedinosti o radu uopšte. Cilj treba da bude da se prezentira izbalansirano mišljenje o radu revizije koje omogućava komitetu za revizi-ju da na najbolji način obavlja svoju ulogu. Naj-bolja praksa izvještavanja, takođe, obezbjeđuje: • Kratki izvršnipregledi–Ovisažeti izvještaji

o angažmanima i ukupnim aktivnostima u toku godine se fokusiraju na rješenja, a ne na diskusije o svakom pojedinačnom problemu.

• Materijal se šalje unaprijed – Komiteti zanadzor su ograničili vrijeme na svojim sa-stancima i ne mogu ga posvetiti izvještajima direktora revizije, ali provode izvjesno vrije-me u svojim sopstvenim sredinama za čitanje materijala koji im je poslat unaprijed.

• Plandogađaja–Umjestodavodedebatuotome o čemu treba izvijestiti komitet za re-viziju pošto se događaj desio, korisno je na-praviti unapred listu usaglašenih prioriteta za izvještavanje o izvjesnim situacijama. Na primjer, u slučaju veće prevare, da li bi komi-tet za nadzor više volio izvještaj odmah ili na sljedećem sastanku? Ukoliko prevara uklju-čuje generalnog direktora, da li se njihovi prioriteti izvještavanja mijenjaju?

Pored toga, u Praktičnim savjetima 1000.C1-2 se navodi da interni revizori treba da uklju-če izvještaje upućene menadžmentu, komitetu za nadzor, bordu ili drugom organu upravljanja u organizaciji o karakteru, nivou i ukupnim re-zultatima formalnih konsultantskih angažmana, zajedno sa drugim rutinskim izvještajima o aktiv-nostima revizije. Od internih revizora se očekuje da obavještavaju izvršno rukovodstvo i komitet za nadzor o tome kako se raspoređuju resursi za reviziju. Detaljni izvještaji u kojima se diskutuje o specifičnim rezultatima i preporukama se ne zahtijevaju, ali odgovarajući opisi konsultantskih angažmana i njihove značajne preporuke treba da budu dostavljeni i bitni su za ispunjavanje zahtje-va Standarda 2060.

Posljednji dio ovog standarda definiše izvje-štaje direktora revizije o riziku, kontroli i upravlja-nju. Više rukovodstvo i komitet za nadzor obično očekuju da CAE obavi dovoljno revizijskog rada



i da sakupi informacije koje su na raspolaganju u toku godine tako da mogu da formiraju mišljenje o adekvatnosti i efikasnosti procesa rizika i kon-trole. Stoga se preporučuje, mada se ne zahtijeva, da direktor revizije bar godišnje jedanput napra-vi izvještaj o adekvatnosti internih kontrola za ublažavanje rizika (PA2010-2, PA2120.A.1-1). Najbolja praksa za uvjeravanja na „nivou entite-ta“ obezbjeđuje standardni rejting za pojedinač-ne revizije koje se mogu sumirati i obezbijediti tabele za potkrepljivanje ukupnog mišljenja. Svi zapaženi izuzeci su prezentirani u kontekstu nji-hovog značaja za posebnu oblast koja je predmet pregleda i onoga što je značajno za organizaciju kao cjelinu. Pored toga, jasno su utvrđeni proble-mi karakteristični za tu oblast.

Ovaj godišnji izvještaj o kontroli treba da daje i komentare o značaju neublaženog rizika i prihva-tanja takvog rizika od menadžmenta (PA 2010-2). Kao takav on može uključivati zahtjevane infor-macije o rezidualnom (preostalom) riziku.

Mnoge debate se vode oko pitanja davanja mi-šljenja o adekvatnosti i efikasnosti internih kontro-la. Za neke ljude, da bi obezbijedili uvjeravanja, to znači da dođu do zaključka – recimo, na primjer, „naše je mišljenje da je oblast nedovoljno kontroli-sana“. Drugi više vole da se pozovu samo na nalaze i konačne rezultate revizije bez čvrstog zaključnog komentara. Ipak, mnogi komiteti za reviziju očeku-ju od direktora revizije da im obezbijedi uvjeravanja tako što će ponuditi čvrsto mišljenje.

Ukoliko se takva mišljenja zahtijevaju i obe-zbjeđuju, treba posvetiti mnogo pažnje i razmi-šljanja njihovom razvoju. Pošto se mišljenje direk-tora revizije koje se dostavlja višem rukovodstvu i upravnom odboru zasniva na ukupnim rezulta-tima pojedinačnih angažmana, tim za internu re-viziju mora da dokumentuje na adekvatan način svoj rad da bi podržao svoje mišljenje i mišljenje direktora revizije (Standard 2410). Evidentiranje informacija za potkrepljivanje mišljenja može biti teško ukoliko nisu raspoloživi odgovarajući metodi za akumuliranje takvih podataka, ali je apsolutno bitno da interni revizor pažljivo doku-mentuje, a direktor revizije dobro razumije, kako je postignuto to mišljenje.

Pored toga, direktor revizije mora pažljivo da razmisli o tome kako su takvi izvještaji sa do-kazima formulisani. Praktični savjeti 2120.A1-1 navode da dio izvještaja koji se odnosi na mišlje-nje je obično formulisan u kontekstu negativnog uvjeravanja, na primjer – „revizija obavljena za određeni period i druge informacije dobijene nisu objelodanile značajne slabosti u procesima kontrole koje su imale velikog uticaja“. Ukoliko nedostaci u kontroli, ili slabosti su značajni i ve-liki, dio izvještaja koji se odnosi na uvjeravanja može da obuhvati mišljenje sa kvalifikacijama ili negativno mišljenje, zavisno od očekivanog po-većanja nivoa rezidualnog (preostalog) rizika i njegovog uticaja na ciljeve organizacije. Apsolut-no uvjeravanje nije nikada moguće, i formalna mišljenja treba da potvrde da se u postupcima revizije propustilo da se otkriju sve moguće sla-bosti u nekoj oblasti.

11. koordinisanje rada

Direktor revizije treba da razmjenjuje infor-macije i koordinira aktivnosti sa drugim inter-nim i eksternim provajderima relevantnih usluga uvjeravanja i konsultacija da bi obezbijedio pra-vilno obuhvatanje i sveo na minimum duplira-nje napora (2050). Ovaj standard proširuje krug aktivnosti koordinacije i obuhvata sve provaj-dere relevantnih uvjeravanja i konsultacija a ne samo eksterne revizore. Grupe koje su posvećene obezbjeđenju uvjeravanja o kvalitetu, zdravlju i sigurnosti okruženja, upravljanju ugovorom ili konsultacijama i zaštiti, mogu da obavljaju revizi-je, na primjer, kao što to mogu spoljni provajderi ili drugih vrsta usluga potvrđivanja. Često se ovi pregledi bave oblastima i pitanjima relevantnim za djelokrug rada interne revizije.

Izvjesne predložene aktivnosti koordinisanja obuhvataju sljedeće:• Obezbijeditidatimrevizijeseoslanjanarad

drugih provajdera usluga ako je moguće u toku obavljanja revizije, umjesto da se dupli-ra rad.

• Obezbijeditiupoznavanjesatehnikama,me-todima i terminologijom revizije.



• Obezbijediti pristup međusobnim progra-mima i radnim papirima.

• Razmjenjivati izvještaje o reviziji i pisamamenadžmentu. (PA 2050-1)

Ove aktivnosti se mogu obavljati sa bilo ko-jim provajderom dokaza ili savjeta. Međutim, sa-vjetuje se da se izbjegava razmjena radnih papira, programa i izvještaja revizije, ili pisama za ruko-vodstvo sa spoljnim provajderima koji ne pripa-daju timu eksterne revizije koji je odgovoran za reviziju finansijskih izvještaja organizacije.

Još jedna napomena u vezi sa koordinisa-njem sa eksternim revizorima. Pošto je od suštin-skog značaja široka podrška za efikasno koordini-sanje preporučuje se da direktor revizije redovno ocjenjuje rad na koordinaciji između internih i eksternih revizora i da obavještava više rukovod-stvo i upravni odbor o rezultatima. Posebno je važno da direktor revizije obavlja pregled rada na koordinaciji kada funkcija interne revizije koristi usluge firme koja ne obavlja eksternu reviziju.

Jedan od najvažnijih aspekata rada direktora revizije je da kontaktira (komunicira) sa klijenti-ma revizije, posebno sa višim menadžmentom i upravnim odborom. U standardima je definisa-no nekoliko specifičnih zahtjeva izvještavanja za direktora revizije.

12. Obezbjeđenje i unapređenje kvaliteta

Direktor revizije je odgovoran za razvoj i održavanje programa za osiguranje i unapređe-nja kvaliteta (1300). Odgovornost za obavlja-nje rada na kvalitetu u svakom pojedinačnom projektu revizije je na direktoru revizije, čak i u slučajevima kada je funkcija revizije u potpu-nosti obezbijeđena spoljnim izvorima. Direktor revizije treba da izvijesti upravni odbor o rezul-tatima eksternih ocjenjivanja kvaliteta (1320). Ove informacije mogu da uključuju pismeni plan akcija kao odgovor na značajne komentare i preporuke onih koji obavljaju pregled kvalite-ta (PA 1320-1).

13. Zaključak

U ovom radu su date smjernice u vezi sa tim kako direktor revizije može efikasno da uprav-lja funkcijom interne revizije. Kada se aktivnost interne revizije isplanira, organizuje i obezbijedi osoblje potrebno je da direktor revizije rukovodi i upravlja tim aktivnostima. To znači da se bavi administrativnim aspektima kao što su planiranje revizije, upravljanje resursima, poslovne politike i procedure, koordinisanje rada i obezbjeđenje kvaliteta.

Bez obzira na to ko obavlja posao, Standardi jasno definišu da interna revizija treba da ostane integralni dio organizacije. Više rukovodstvo ne može da prepušta trećim licima svoje osnovne odgovornosti, a dodjeljivanjem ključnih kom-ponenti interno angažovanom direktoru revizije Standardi obezbjeđuju da organizacija zadržava odgovornost i ovlašćenje za utvrđivanje djelokru-ga i karaktera funkcije interne revizije i za obe-zbjeđenje ukupnog kvaliteta revizijskih usluga.

literatura1. The Professional Practices Framework, Altamonte Sprin-

gs, FL: The Institute of Internal Auditors, January 2002.

2. Chapman, Christy, and Anderson, Urton, Implemen-ting the Professional Practices Framework, Altamonte Springs, FL: The Institute of Internal Auditors, 2006.

3. Internal Auditing Manual Shell on CD-ROM, Third Edition, Altamonte Springs, FL: The Institute of Inter-nal Auditors, 2007.

4. Establishing An Internal Audit Activity Manual, The Institute of Internal Auditors, 2007

5. Quality Assessment Manual, Fourth Edition, Altamonte Springs, FL: The Institute of Internal Auditors, 2002.

6. Anderson, U. 2003. Assurance and Consulting Services. In: bailey Jr., A. D., A. A. Gramling and S. Ramamoor-ti. (eds.). Research Opportunities in Internal Auditing. Altamonte Springs, Fl: he Institute of Internal Audi-tors, 2003.

7. Anderson, U. and A. Dahle, Implementing the Professi-onal Practices Framework. 2nd ed. Altamonte Springs, Fl: he Institute of Internal Auditors, 2006.

8. SAWYER, L. B., M. A DITTENHOFER AND J. H. SCHEINER. Sawyer’s Internal Auditing. 5th ed. Altamonte Springs, FL: The Institute of Internal Auditors, 2005.

p r a v o


Oblast administrativnih taksi je uređena propisima koji, po svo-jim karakteristikama, predstav-ljaju ius imperium. Po načinu kako su uređene, utisak je da ne

postoje razlike između propisa donesenih na ni-vou kantona/županije, Federacije BiH i na nivou države Bosne i Hercegovine, jer su na jedinstveni način regulisali ono što je bilo neophodno da bi se uredila ova materija. Niz pravila, ugrađenih u nekoliko međusobno povezanih odjeljaka - gla-va, daju odgovor o predmetu i cilju zakona.

Visina taksâ konkretnije je utvrđena kroz Tarife taksâ, koje, iako čine sastavni dio zakona, predstavljaju zaseban dio, jer su uredile oblast koja se neposredno odnosi na vrstu spisa i radnji za koje se (ne) plaća taksa.

Svoja prava, obaveze i pravne interese svaki pojedinac, od rođenja do smrti, ostvaruje unutar društvene zajednice, koja, kao politički organi-zovano društvo, u obliku formalizovanih preci-zno pravno regulisanih normi predstavlja sponu između uređenosti načina rada organa uprave (horizontalna i vertikalna uvezanost i koordina-cija) i specifičnih, sa strogo utvrđenom nadležno-šću drugih oblika ovih organa uprave, te drugih pravnih lica kojima je povjereno da samostal-no rješavaju u upravnim stvarima o određenim

pravima i obavezama, kao i drugih pravnih lica kojima su povjerena javna ovlaštenja i pojedin-ca. Horizontalna i vertikalana uvezanost i ko-ordinacija posljedica je zakonskih rješenja, koji odgovaraju društvenom uređenju, preko kojega se ispoljavaju svi atributi države, posmatrano sa aspekta nivoa vlasti.

Uređenost administrativnih taksâ u propisima

Sistemska uređenost prava, obaveza i ostvare-nje pravnih interesa svakog pojedinca pred orga-nom uprave, de facto, predstavlja uvezanost druš-tva kao cjeline, koje nizom pravila izraženih u vidu blanketnih normi obavezuje pojedinca da ostvaru-je prava, obaveze i pravne interese u postupku i na način kako je to uređeno nizom propisa. Autorativ-nost organa uprave, kao jedan od osnovnih oblika državne vlasti, vidljiva je u niz raznih pravnih si-tuacija. Pribavljanje potvrde, uvjerenja, razrješenje i uređenje statusnog pitanja ili stvarno-pravnog odnosa, iz te široke lepeze društvene zbilje, odlika je konglomerata odnosa između pojedinca i druš-tvene vlasti i obratno. Taj živi pravni saobraćaj koji se odvija između pojedinca i ovog oblika držav-ne vlasti nesumnjivo je simbioza države i njenih podanika. Egzistencijalna održivost države nije

ADMINISTRATIVNE TAKSE- naknada za usluge institucija i organa vlasti -

branko kušec, dipl. iur

Administrativna taksa je naknada za uslugu koju licu pružaju organi uprave, druga pravna lica kojima je povjereno da samostalno rješavaju u upravnim stvarima

o određenim pravima i obavezama, kao i druga pravna lica kojima su povjerena javna ovlaštenja da, u okviru zakonom povjerene izvorne nadležnosti, izvršavaju povjerenu

djelatnost, koja obuhvata i pravo svakoga ko im se obrati da na što lakši ostvare zaštitu svojih prava, obaveza i pravnih interesa.

p r a v o


moguća bez njenih podanika, niti je moguće da se, bez postojanja pravnog poretka, ostvare prava, obaveze i interesi. Država se potrudila da, prema izvorno dodijeljenim nadležnostima (bilo da je u pitanju Bosna i Hercegovina, njeni entiteti ili kan-toni), donese niz propisa iz sfere taksi, s kojima je bliže uređena ova oblast.

Na nivou Bosne i Hercegovine donesen je Zakon o administrativnim taksama1 (“Službeni gla-snik BiH”, br. 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06, 13/07 i 76/07 – u daljnjem tekstu: ZATBiH). Sa-stavni dio ovoga zakona je Tarifa administrativnih taksâ, koja je pretrpjela niz izmjena i dopuna, isto-vremeno kada su vršene izmjene i dopune zakona,2 ili samostalno,3 u vidu zakona ili u vidu Odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.4

Kao podzakonski provedbeni propisi do-neseni su, između ostalog, Pravilnik o izdava-nju, puštanju u tečaj, distribuciji, povlačenju iz upotrebe i zamjeni državnih administrativnih maraka (“Sl. glasnik BiH”, broj 101/06), Na-redba o uplatnim računima za administrativne takse (“Službeni glasnik BiH”, br. 24/06, 20/10 i 74/10), Naredba o uplatnom računu za upla-tu sredstava administrativnih taksi (“Sl. glasnik BiH”, broj 11/08), koja je proizilazila iz odgova-rajućih odredaba propisa o strancima, Naredba o uplatnim računima za administrativne takse (“Službeni glasnik BiH”, broj 90/07), kojom su određeni računi subjekata, korisnika budžeta, sa nadležnošću iz područja mjeriteljstva, standardi-zacije i intelektualnog vlasništva.

1 Prethodno je visoki predstavnik donio ovaj zakon koji je objavljen u “Službenom glasniku BiH”, broj 14/99.

2 “Službeni glasnik BiH”, br. 43/04 i 8/06 3 “Službeni glasnik BiH”, br. 76/06, 13/07 i 76/07 4 “Službeni glasnik BiH”, br. 6/02, 3/08, 42/08 i 3/10,

koja su donesena na osnovu člana 17. Zakona o Vije-ću ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), člana 3a. Zakona o administrativnim taksa-ma (“Službeni glasnik BiH”, br. 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06 i 76/07), a u vezi sa članom 10. stav 1. alineja 2. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09 i 59/09).

NanivouFederacijeBiH donesen je Zakon o federalnim upravnim pristojbama i tarife fede-ralnih upravnih pristojbi (“Službene novine Fede-racije BiH”, br. 6/98, 8/00 i 45/10 – u daljnjem tekstu: ZFUP), te podzakonski provedbeni propi-si, kao što je Pravilnik o izdavanju, puštanju u te-čaj i distribuciji, povlačenju iz upotrebe i zamjeni federalnih upravnih taksenih maraka (“Službene novine Federacije BiH”, br. 34/99, 4/01 i 1/08).

Adekvatni propisi su doneseni i na nivoima kantona/županija, pa tako na nivou Kantona Sarajevo postoji Zakon o administrativnim tak-sama, prečišćeni tekst (“Službene novine Kanto-na Sarajevo”, br. 30/01, 22/02, 10/05 i 26/08 – u daljnjem tekstu: ZATKS), te podzakonski pro-vedbeni propisi, kao što su Uredba o taksenim markama (“Službene novine KS”, broj 15/98) i Pravilnik o štampanju i rukovanju taksenim markama (“Službene novine KS”, broj 4/00).

Za pojedine radnje preduzete od organa vlasti (bez obzira na nivo), obavezi plaćanja administra-tivne takse se podvrgavaju lica navedena u Odluci o smanjenju administrativnih taksa za zahtjev za prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine izja-vom o odricanju od državljanstva Bosne i Herce-govine (“Službeni glasnik BiH”, broj 27/01), Od-luci o otvaranju depozitnog računa sa posebnom namjenom za uplatu taksi za prelet preko teritorije Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 19/98 i 23/00), Odluci o godišnjoj visini takse za držanje pasa (“Službene novine Federacije BiH”, broj 6/98), Naredbi o visini takse za uvjerenje o zdravstvenom stanju životinja (“Službene novine Federacije BiH”, broj 24/96) i Odluci o nakna-dama za korištenje podataka i vršenje usluga u oblasti premjera i katastra nekretnina (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 9/03)5 itd.

5 Ovu Odluku donijelo je Općinsko vijeće Općine “Centar” Sarajevo na osnovu Zakona o naknadama za korištenje podataka i vršenje usluga u oblasti premjera i katastra nekretnina (“Službene novine SRBiH”, br. 35/85 i 12/87, i “Službeni list RBiH”, br. 4/93, 21/93 i 33/94), Zakona o lokalnoj samoupravi, prečišćeni tekst (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 22/00) i Statuta Općine “Centar” Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 10/02).

p r a v o


Upravna vlast kao oblik državne vlasti

Upravna vlast, za razliku od sudske vlasti,6 gledano sa aspekta legislative, ima prvenstveni za-datak da, u okviru djelokruga poslova, odnosno nadležnosti koji su joj zakonom povjereni, rješava u upravnim stvarima.7 Nadležnost, djelokrug po-vjerenih poslova i zadaci se zasnivaju na načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije uprave insti-tucija Bosne i Hercegovine,8 odnosno na načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije federalnih organa uprave i federalnih organa uprave i federal-nih ustanova,9 odnosno na načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih ustanova.10 Svrha i cilj ovih načela jeste da se postigne željeno najoptimalnije dejstvo, a i da se dâ značaj ustrojstvu organa uprave i da to bude u potpunosti zasnovano na načelu (ili principu) legaliteta, prema kome se podrazumijeva da cjelokupno djelovanje organa uprave i njihovih ustanova, te preduzeća (društava), ustanova i dru-gih pravnih lica, čija djelatnost proizilazi iz povjere-ne javne ovlasti, mora biti podvrgnuto odgovaraju-ćim pravnim pravilima. Razumljivo je, stoga, zašto

6 Vidjeti detaljnije dr. Zoran Tomić i Vera Bačić: ”Ko-mentar Zakona o opštem upravnom postupku (sa sud-skom praksom)”, Sarajevo, 1990. godine i mr. Faruk Sinanović: “Organizacija sudske vlasti u Bosni i Herce-govini”, “Pravni savjetnik”, broj 12/03, decembar/pro-sinac 2003. godine, str. 97 - 104., Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo).

7 Član 1. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH”, br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/099 i član 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 48/99).

8 Vidi Odluku o načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije uprave institucija BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 12/03).

9 Vidi Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 35/05), Uredbu o načelima za utvrđivanje unutrašnje organiza-cije federalnih organa uprave i federalnih organa upra-ve i federalnih ustanova (“Službene novine Federacije BiH”, broj 36/06).

10 Vidi Zakon o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo (“Sl. novine Kantona Sarajevo”, br. 7/08 16/08 i 14/10).

vertikalna ustrojenost organa uprave mora i treba da zadovoljava ne samo princip upravljanja11 nego i načela koja su prisutna u Zakonu o upravnom po-stupku.12 Ovo iz razloga pravne sigurnosti svih onih koji ostvaruju ona subjektivna prava koja proizilaze iz odgovarajućih propisa ili pak da je riječ o obavezi u jednoj upravnoj stvari, koja proizilazi iz zakonske regulative.13

Tarifa administrativnih taksâ

Tarifa administrativnih taksâ, koji je sastavni dio ZATBiH, sadrži iznose taksi za spise i radnje institucija BiH (Tarifni broj 1. do Tarinog broja 27.),14 za spise i radnje diplomatsko-konzularnih predstavništava (novelirani Tarifni broj 29. do Tarif-nog broja 41.),15 za spise i radnje sticanja i održava-nja prava industrijskog vlasništva (novelirani Tarifni broj 40. do Tarifnog broja 76.),16 za spise i radnje u oblasti certificiranja (novelirani Tarifni broj 77. do Tarifnog broja 79.),16 za spise i radnje u oblasti mje-riteljstva (Tarifni br. 80. i 81.),16 za spise i radnje u oblasti akreditiranja (novelirani Tarifni broj 82.),16 za spise i radnje u oblasti indirektnog oporezivanja (novelirani Tarifni broj 83. do Tarifnog broja 98.),17 za usluge Arhiva Bosne i Hercegovine (novelirani Tarifni broj 99. do Tarifnog broja 103.)17 i za spise i radnje u postupku javnih nabavki (novelirani Tarif-ni br. 104. i 105.).17

11 Ibrahim Festić: “Uprava, vlast, zakonitost”, Sarajevo, 1982. 12 Član 4. “Načelo zakonitosti”, član 5. “Načelo zaštite prava

građana i zaštite javnog interesa”, član 11. “Načelo dvoste-penosti” itd. Zakona o upravnom postupku (Federacije Bosne i Hercegovine). Ova načela ugrađena su i u Zakon o upravnom postupku na nivou Bosne i Hercegovine.

13 Vidi članove 9. i 12. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05). Iden-tično sadrže članovi 9. i 11. Zakon o upravnom po-stupku na nivou Bosne i Hercegovine.

14 Tarifni broj 28. brisan je u smislu izmjena i dopuna Tarife administrativnih taksi (“Službeni glasnik BiH”, broj 8/06).

15 “Službeni glasnik BiH”, broj 6/0216 Izmjena i dopuna Tarife administrativnih taksi (“Služ-

beni glasnik BiH”, broj 43/04).17 Izmjena i dopuna Tarife administrativnih taksi u Zako-

nu o izmjenama i dopunama Zakona o administrativ-nim taksama (“Službeni glasnik BiH”, broj 8/06).

p r a v o


ZFUPTFU je u Tarifi administrativnih taksi obuhvatio opće takse (Tarifni br. 1. do 6.), takse u oblasti unutrašnjih poslova (Tarifni br. 7. i 8.), privredne takse (Tarifni br. 9. do 18.), takse iz oblasti energije, rudarstva i geologije (Tarifni br. 19. do 25.), takse iz oblasti ugostiteljstva i turiz-ma (Tarifni broj 26.), prometne takse (Tarifni br. 27. do 32.), takse iz oblasti poljoprivrede, vete-rinarstva, ribarstva, šumarstva i lova (Tarifni br. 33. do 42.), takse iz oblasti vodoprivrede (Tarif-ni br. 43. i 44.), takse iz oblasti zdrastva (Tarifni br. 45. do 48.), carinske takse (Tarifni br. 48. do 54.), takse za zaštitu okoliša i prostorno uređenja (Tarifni broj 55.) i takse iz oblasti obrazovanja, nauke i kulture (novelirani Tarifni broj 56.).18

Tarifa administrativnih taksâ ZATKS propi-suje opće takse (Tarifni br. 1. do 12.), takse iz oblasti unutrašnjih poslova (Tarifni br. 13. do 18.) privredne takse (Tarifni br. 19. i 20.), pri-vredne takse (Tarifni br. 21. do 27.), takse za za-štitu okoliša (novelirani Tarifni broj 28.),19 ener-getske takse (Tarifni broj 29.), saobraćajne takse (Tarifni br. 30. do 35.) i ostale takse (Tarifni br. 36. do 39.).

Analize svih rješenja ugrađenih u navede-nim tarifama ukazuju na to da su obuhvaćene sve oblasti koje proizilaze iz djelatnosti, odnosno poslova koje obavljaju institucije BiH, koji su joj povjereni Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09), odnosno koje obavljaju federalni organi prema Zakonu o organizaciji or-gana uprave u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 35/05), odnosno organi kantona u skladu sa Zakonom o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizaci-ja Kantona Sarajevo (“Službene novine KS”, br. 7/08, 16/08 i 14/10) i Uredbom o načelima za

18 Izmjena i dopuna Tarife administrativnih taksi u Zako-nu o izmjenama i dopunama Zakona o administrativ-nim taksama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/00).

19 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administra-tivnim taksama (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 10/05).

utvrđivanje unutrašnje organizacije kantonalnih, gradskih i općinskih organa uprave i upravnih or-ganizacija (“Službene novine KS”, broj 36/06).

“Ratio legis” propisa o administrativnim taksama

Nadležnost i odnosi između institucija BiH i entiteta odredio je Ustav BiH, koji je članom III/1, na izričit način, taksativnim nabrajanjem, povjerio nadležnost institucija, prepuštajući, u skladu sa stavom 3. ove ustavne odredbe, enti-tetima, a time i Federaciji BiH, nadležnosti koje nisu na izričit način date u ovom ustavu. Tačkom e) ove ustavne odredbe predviđeno je da u nad-ležnost institucija spada finansiranje institucija.

Amandman VIII na Ustav Federacije BiH, tačkom d), propisao je da je u njenoj isključivoj nadležnosti donošenje propisa o finansijama i propisa, prema tački h) ove ustavne odredbe, o finansiranju djelatnosti federalnih vlasti, ustano-va i institucija koje federalne vlasti osnivaju opo-rezivanjem, zaduživanjem i drugim sredstvima.

Finansiranje djelatnosti kantonalne/županij-ske vlasti i njenih agencija spada, prema članu III.4. Ustava Federacije BiH, u nadležnost kan-tona/županija.

Zakon o finansiranju institucija BiH (“Slube-ni glasnik BiH”, br. 61/04 i 49/09), u članu 2., navodi da pojam “Javna novčana sredstva” podra-zumijeva, bez ograničenja, sva novčana sredstva ostvarena po osnovu vlastitih prihoda stečena od pružanja javnih usluga, kao i iz njene djelatnosti.

Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Fede-raciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 22/06, 43/08 i 22/09) članom 2. propisuje da u “Javni prihod” ulaze i takse. Prikupljena sredstva raspoređuju se na način predviđen odredbom člana 3. ovog zakona.

Obilježja i karakteristike administrativnih taksâ

Iz navedenih propisa proizilazi da su takse sastavni dio fiskalnih prihoda “koje država i dru-ga javno-pravna tijela primaju kao protunaknadu

p r a v o


od pojedinaca ili grupa za učinjene usluge svojih organa i ustanova”.20

Osnovno obilježje takse je da država preko svojih organa za usluge koje su taksativno nabro-jane u Tarifama administrativnih taksi naplaćuje svoju uslugu licu ili licima za spise i radnje koju ti organi čine po zahtjevu/zahtjevima (tih) lica, izdavajući uvjerenja, potvrde, rješenja itd.

Zajednička crta poreza i taksi je da predstav-ljaju redovan prihod države i njenih organa. I porezi i takse su zakonski uređeni, dakle, prati ih princip zakonitosti. To znači da se isključivo zakonom uređuju takse koje se plaćaju u postup-cima pred institucijama BiH i radnjama koje preduzimaju ove institucije (član 1. ZATBiH), odnosno kod federalnih organa uprave i drugih pravnih lica kojima je povjereno da samostal-no rješavaju u upravnim stvarima o određenim pravima i obavezama kod pravih lica kojima su povjerena javna ovlaštenja (član 1. ZFUPTFU), odnosno kod organa uprave i pravnih lica koja imaju javno ovlaštenje na području Kantona Sa-rajevo (član 1. ZATKS). Podrazumijeva se da se isto odnosi i na izmjene i dopune zakona.

Izuzetak je učinjen kod Tarife administrativnih taksi ZATBiH. Naime, stavom 1. člana 3a Zako-na o izmjenama i dopunama ZATBiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 19/02) propisano je da “Vijeće ministara može, kada to bude smatralo potrebnim, a u svrhu podmirenja troškova koji nastanu u radu ministarstva, pored taksi koje su već predviđene ovim zakonom, utvrditi dodatne administrativne takse”. Dodatne odnosno izmijenjene administrativne takse, prema stavu 5. ove zakonske odredbe, uvode se, odnosno mijenjaju podzakonskim aktima koje u propisanoj formi donosi Vijeće ministara BiH, koje je, u skladu sa ovlaštenjem datim u navedenoj zakonskoj odredbi, izvršilo izmjene i dopune Od-lukama o izmjenama i dopunama Tarife admini-strativnih taksa u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 6/02, 3/08, 42/08 i 3/10).

Uz princip zakonitosti djeluje princip pre-glednosti i nedopustivosti drugačijeg tumačenja

20 Dr. Ismet Dautbašić: “Finansije i finansijsko pravo”, strana 130, Sarajevo, 1991.

od onoga koji se postiže uobičajenim metoda-ma. To znači da svaki propis mora biti u znaku numerionog slijeda brojeva, počev od broja 1. i, naravno, tako formulisan da ne ostavlja prostor manipulacijama. Primjer ovome poslužuje tačka II. Odluke o izmjenama i dopunama Tarife ad-ministrativnih taksa (“Službeni glasnik BiH”, broj 6/02), prema kojoj su, iza Tarifnog broja 39., do-dati Tarifni brojevi 40. i 41., kojima je izvršena dopuna, kao logičan nastavak, dopunjenih u ovoj Odluci, Tarifnog broja 29. do Tarifnog broja 39., kao i tačka I. izmjene i dopune Tarife administra-tivnih taksi, izvršene Zakonom o izmjenama i do-punama ZATBiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 43/04), prema kojoj izvršena je dopuna Tarifnog broja 40. do Tarifnog broja 82. Bez obzira na to što se dodavanjem Tarifnih brojeva 40. i 41. shod-no toj Odluci objavljenoj u “Službenom glasniku BiH”, broj 6/02, željela ostvariti kompatibilnost sa istovremenom dopunom Tarifnog broja 29. do Tarifnog broja 39., stvara se zabuna oko istovjet-nosti numerionih brojeva i/ili identičnosti izme-đu tih Tarifnih brojeva. Naime, iako nose isti/e broj/eve, oni se razlikuju u tome što su ugrađeni unutar Poglavlja II. - TAKSE NA SPISE I RAD-NJE DIPLOMATSKIH I KONZULARNIH PREDSTAVNIŠTAVA BOSNE I HERCEGO-VINE, odnosno nalaze se unutar Poglavlja III. - TAKSE NA SPISE I RADNJE ZA STICANJE I ODRŽAVANJE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA, tačka 1. Patent. Potonje nije ot-klonjeno ni kasnijim izmjenama i dopunama. Za propust nema opravdanja.

Razlika između poreza i takse ogleda se u tome što naplata poreza podliježe prinudnoj na-plati, što nije slučaj kod takse. Ukoliko nije pla-ćena, izostaje davanje tražene usluge. Prinudna naplata poreza povlači niz mehanizama radi na-plate.21 Kod poreza ne postoji mogućnost osloba-đanja od njegovog plaćanja, kao što je to mogu-će, uz propisane uslove, kod takse.

Plaćanje takse, za koju je vezano pribavlja-nje određenog dokaza, u bilo kojem upravnom

21 Vidi Zakon o postupku prinudne naplate indirektnih poreza (“Službeni glasnik BiH”, broj 89/05).

p r a v o


postupku je condio sine qua non u ostvarenju (na primjer za stranca) prava na rad, ili ostvarenje određenih prava u oblasti energije, rudarstva i geologije, ugostiteljstva i turizma, poljoprivrede, veterinarstva, ribarstva, šumarstva i lova, prome-ta, saobraćaja itd. Pribavljanje uslovljenog doka-za prepušteno je na volji lica. To nije slučaj kod poreza, jer je on obavezan i ne može se na bilo koji način izbjeći. Iako je i plaćanje takse obave-zno, u suštini tako izgleda, nad njom dominira voljna radnja, koja izostaje kod poreza.

Dok za porez važi pravilo da je opće i pri-nudno i bez protuusluge davanje državi u novcu radi pokrića općedruštvenih potreba, koje država utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika koji se nalaze pod njenom iurisdikcijom,22 za takse važi princip da su posrijedi nematerijalna dobra monopolističkog prava države i njenih organa, da u obimu i u iznosu utvrđeni propisima o ad-ministrativim taksama naplaćuju pruženu uslugu licu, koje je od njih to zatražilo, jer od toga ovisi i njegovo ostvarenje i zaštita određenih zakonom ustanovljenih prava. Država se preko svojih or-gana pojavljuje kao subjekt koji ima i posjeduje privilegovano pravo da, zahvaljujući ius cogens propisima,23 naplati taksu u obimu i u visini ko-liko odgovara traženoj usluzi.

Stranka - takseni obveznik

Da bi se ostvarila zajamčena zakonom utvr-đena subjektivna prava, ili ishodovala obaveza u upravnoj stvari, stranka, kako to proizilazi iz odredbe člana 117., a u vezi sa članom 56. Za-kona o upravnom postupku (“Službeni glasnik BiH”, br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09), odno-sno iz odredbe člana 121., a u vezi sa članom

22 Dr. Ismet Dautbašić, navedeno djelo, strana 52.23 Bez pasoša nema prelaska državne granice; bez posjedo-

vanja vize nema boravka u državi za koju se potonje tra-ži; bez izdavanja “umrlice” nema ostavinskog postupka, bez uvjerenja o državljanstvu nema sklapanja braka, niti prava sticanja licence upravljanja vozilima određene ka-tegorije itd. – primjeri su od niz drugih gdje propisi kao uslov za ostvarenje određenog prava postavljaju predoče-nje odgovarajućeg dokaza, koji izdaju organi uprave.

124. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 48/99), pod-nosi Zahtjev, koji mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno kako bi nadležni organ upra-ve mogao po njemu postupati (stav 1. člana 59., odnosno stav 1. člana 66. navedenih zakona). Po ovim zakonskim odredbama, Zahtjev mora izri-čito da sadrži označenje organa kome se upućuje i naznaku predmeta na koji se odnosi Zahtjev, odnosno Prijedlog, tj. šta treba da učini organ uprave.

Podnošenjem Zahtjeva stranka postaje takse-ni obveznik (članovi 4. i 5. ZATBiH; član 4. stav 1. ZFUP, te član 4. stav 1., a u vezi sa stavom 1. člana 3. i stavom 1. člana 5. ZATKS).

Administrativna taksa kao naknada za pruženu uslugu ili rad

Visinu administrativne takse stranka plaća u skladu sa Tarifom administrativnih taksâ, koje čine sastavni dio odnosnih zakona na nivou BiH i na nivou kantona/županije. Kao osnovica za utvrđivanje visine takse uzima se vrijednost koja je naznačena u podnesku ili u ispravi, ili vrijed-nost koju je utvrdio sâm organ koji vodi postu-pak ili ukoliko je uzričito utvrđena vrjednost u Tarifi (član 7. ZATBiH, član 5. ZFUP, te stav 1. člana 6. ZATKS).

U Tarifnom broju 1. ovih zakona navedeno je da se taksa u iznosu od 2,00 KM, odnosno 3,00 KM u postupcima pred organima uprave Federacije BiH, odnosno 5,00 KM u postupcima pred institucijama BiH, plaća za radnje i za sve zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge vrste podnesaka koje se preduzimaju pred navedenim organima uprave, odnosno kod institucija BiH.

Takseni obveznik, koji nije državljanin BiH, a tražilac je usluge kod diplomatskih i konzular-nih predstavništava BiH u inostranstvu plaća, po-red konzularne takse, konzularnu taksu u istom iznosu u kojem te države i njihova predstavništva naplaćuju državljaninu BiH (član 29. ZATBiH). Vrsta i visina konzularne takse utvrđene su u Glavi II. Tarife administrativnih taksa i one se plaćaju u eurima (tačka I. Zakona o izmjenama i dopunama

p r a v o


Zakona o administrativnim taksama, “Službeni glasnik BiH”, broj 6/02). U tačkama 29. do 41. Tarife administrativnih taksa (BiH) bliže je dat raspon iznosa taksa za spise i radnje preduzetih u konzularno-diplomatskim predstavništvima. Naj-niži iznos (molbe i druge podneske) je 6 €, a naj-viši iznos je 461 € za izjavu o odricanju od držav-ljanstva BiH lica koja podnesu zahtjev za prijem u državljanstvo države van područja bivše SFRJ.

Plaćanju administrativne takse podliježu i redov-ni pravni lijekovi u iznosu od 15,00 KM u postupci-ma završenim pred institucijama BiH, koliko iznosi i taksa u postupcima završenim pred Federalnim organima uprave, odnosno 8,00 KM u postupcima završenim pred organima uprave kantona/županije.

Značajno je istaći da je u svim ovim Tarifa-ma predviđeno niz slučajeva, razvrstanih prema resornoj nadležnosti i prema oblasti, u kojima se plaća taksa. Kriterij u odmjeravanju visine admi-nistrativne takse će ovisiti od svakog pojedinačnog slučaja, od složenosti predmeta i od toga o kojoj je stranci riječ (pravno ili fizičko lice), kao i da li se radi o jednostranačkom postupku (na primjer: izdavanje raznih uvjerenja, potvrda, ovjera potpi-sa, rukopisa i prijepisa, prijevoda sa stranog jezika na službeni jezik koji je u upotrebi u BiH, putnih isprava - pasoša, viza, ličnih karata, vozačkih do-zvola, zatim postupci u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH, postupci koji se odnose na djelatnost međunarodnog drumskog saobraćaja od pravnog lica koja se bave prijevozom robe i putnika, postupci iz sfere ugostiteljsko-turističke djelatnosti itd) ili o višestranačkom postupku. Kao najočigledniji primjer poslužuju izvršene izmjene i dopune Tarifa federalnih upravnih pristojbi.24

Način i oblik plaćanja takse

Troškovi se, bez obzira na visinu iznosa, pod-miruju isključivo u gotovom novcu (član 22. stav 1. ZATBiH) u domaćoj valuti za spise i radnje preduzete u BiH, odnosno u eurima za spise i

24 Vidi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o federal-nim upravnim pristojbama i tarife federalnih upravnih pristojbi (“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/00).

radnje preduzete na teritoriji države u kojoj je uspostavljeno diplomatsko-konzularno predstav-ništvo (tačka I. Odluke o izmjenama i dopunama Tarife administrativnih taksi – “Slubeni glasnik BiH”, broj 6/02). Prema noveliranom članu 17. ovoga zakona takse se uplaćuju u gotovom nov-cu na uplatne račune, ukoliko takse iznose 50,00 KM i više i ako je posebnim zakonom propisano da se taksa uplaćuje na propisani račun, bez ob-zira na iznos takse.

Prema članu 14. stav 1. ZFUP, takse za spise i radnje koje se preduzimaju kod federalnih organa i drugih pravnih lica kojima je povjereno da samo-stalno rješavaju u upravnim stvarima o određenim pravima i obavezama kod pravnih lica kojima su povjerena javna ovlaštenja plaćaju se u taksenim ad-ministrativnim markama. Naplatu takse vrši onaj organ, odnosno druga pravna lica kojima je povje-reno da samostalno rješavaju u upravnim stvarima o određenim pravima i obavezama kod pravnih lica kojima su povjerena javna ovlaštenja, koji rješava/ju zahtjev/e ili preduzima/ju radnju/e (stav 2. člana 14. navedenog zakona), poništavanjem na primlje-ni podnesak stranke. Ovaj zakon je u stavu 3. čla-na 14. predvidio izuzetak tako što se taksa plaća u gotovom novcu ukoliko premašuje iznos od 30,00 KM i/ili ako je propisano da se taksa plaća direk-tno na propisani račun, bez obzira na visinu iznosa takse.

ZATKS je u članu 7. stav 2. predvidio plaća-nje administrativne takse u skladu sa Uredbom o taksenim markama (“Službene novine KS”, broj 15/98) do iznosa od 50,00 KM, a preko toga iznosa uplaćuju se na odgovarajuću vrstu prihoda depozitnog računa Budžeta Kantona Sarajevo.

Postupak po podnesenom podnesku

Bilo koji netaksirani ili nedovoljno taksirani podnesak, koji podliježe plaćanju administrativ-ne takse, kako to proizilazi iz stava 1. člana 10. ZATBiH, odnosno stava 1. člana 12. ZATKS neće biti zaprimljen od institucije BiH, odnosno organa uprave kantona. Ovo pravilo, kako to pro-izilazi iz stava 2. člana 10. ZATBiH, odnosno iz člana 13. ZATKS ne odnosi se na podneske koji

p r a v o


stignu kao poštanska pošiljka instituciji BiH,25 odnosno organu uprave kantona. U ovom sluča-ju, organ nadležan za odlučivanje pozvaće stran-ku da u roku od osam dana od dana prijema plati taksu u visini koliko iznosi za odnosni podneseni netaksirani ili nedovoljno taksirani podnesak, uključujući i plaćanje taksene opomene. Protiv stranke koja ne postupi u skladu sa primljenom opomenom, organ nadležan za odlučivanje po-krenuće postupak prinudne naplate u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o upravnom postupku i propisima kojima se uređuje postu-pak prinudne naplate poreza od pravnih i fizičkih lica. Istodobno, prema stavu 3. člana 12. ZATKS organ koji vodi postupak ima ovlaštenje da pre-kine postupak po netaksiranom ili nedovoljno taksiranom podnesku. Prvostepeno kao i drugo-stepeno rješenje s kojim je meritorno odlučeno u konkretnoj upravnoj stvari neće biti uručeno stranci (stav 4. člana 10. ZATBiH, odnosno stav 4. člana 12. ZATKS).

Prema članu 23. ZATBiH, taksa koja nije unaprijed plaćena kod diplomatsko-konzularnih predstavništava, ukoliko nije plaćena u trenutku nastanka obaveze - predaje podneska, predaje podneska po kojemu se donosi rješenje ili druga isprava i predaje podneska po osnovu kojega di-plomatsko-konzularno predstavništvo vrši odgo-varajuću određenu pravnu radnju - naplaćuje se prije uručenja rješenja, odnosno druge isprave.

Slučajevi kada se ne plaća taksa

Svi navedeni zakoni su, nizom taksativno nabrojanih slučajeva, uredili kada se takse ne plaćaju, kao i slučajeve oslobađanja od njihovog podmirenja.

Prema noveliranom (dopunjenom) članu 12. ZATBiH, ne plaća se taksa isključivo za spise i radnje pokrenute po službenoj dužnosti, te za spise i radnje u postupku za povraćaj nepravil-

25 Vidi član 133. i nadalje Zakona o upravnom postup-ku (“Službeni glasnik BiH”, broj 29/02), odnosno član 140. i nadalje Zakona o upravnom postupku (“Službe-ne novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 38/99).

no naplaćene takse, za spise i radnje u postupku ispravljanja grešaka u donesenim rješenjima, u drugim ispravama i u službenim evidencijama, kao i na prijave, s prilozima, za ostvarivanje za-konom priznatih carinskih i poreskih olakšica.

Ne plaća se taksa za spis i/ili radnju koja se odnosi na postupak povraćaja nepravilno napla-ćenih taksa i na postupak ispravke grešaka u rje-šenjima, drugim ispravama i službenim upisima/evidencijama (član 14. ZATBiH).

ZFUP u članu 8. propisao je da se ne pla-ća taksa za predstavke i pritužbe, te prijedloge upućene federalnim i drugim javnim organima; molbe za pomilovanje i rješenja koja se donose po tim molbama; zahtjeve za naknadu štete neo-pravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode (pritvor) lica i rješenja donesena po podnesenom zahtjevu; podneske kojim se traži oslobađanje od plaćanja administrativnih taksi i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu, zahtjeve za povrat više plaćene takse i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu, zahtjeve za ispravljanje greša-ka u rješenjima, ispravama i u službenim zabi-lješkama i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; zahtjeve kojim se traži sastavljanje i/ili ispravka na popisu birača i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; prijedloge o postav-ljenju staratelja i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; prijave i prijedloge za utvrđivanje poreza i taksi; za prijedloge za oslobađanje pore-znih obaveza, za prijedloge u pogledu poreznih olakšica; zahtjeve kojim se traži vraćanje za odu-zetu imovinu i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; zahtjeve kojim se traži naknada za oduzetu imovinu i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; zahtjeve o ostvarivanju prava iz penzijskog/mirovinskog i invalidskog osigura-nja, zdravstvenog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i socijalne zaštite i za postupak koji se pro-vodi po tom zahtjevu, zahtjeve koji su u vezi sa redovnim školovanjem učenika i studenata, osim takse za svjedožbu po završenom školovanju, odnosno za doplomu, i za postupak koji se pro-vodi po tom zahtjevu; zahtjeve, odnosno prijed-loge koji se odnose na rješavanje radno-pravnog statusa i koji su u vezi sa ostvarivanjem prava iz

p r a v o


radnog odnosa i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; zahtjeve koji se odnose na ostvari-vanje prava privremeno nezaposlenih lica u po-gledu materijalnog osiguranja i za postupak koji se provodi po tom zahtjevu; za postupak i pravne radnje koji se odnose na prijem poklon-paketića i darova od dobrotvornih i humanitarnih organi-zacija iz inostranstva; za postupak i pravne radnje koje su u vezi sa ostvarivanjem prava i dužnosti u oblasti odbrane; za postupak i pravne radnje u pogledu zaštite spomenika kulture i prirode; pod-neske upućene federalnim organima za predstav-ke i pritužbe; za postupke i pravne radnje koje su u vezi sa sahranom (ukupom) umrlog lica; za postupak i pravne radnje u pogledu ostvarivanja prava u oblasti dječijeg dodatka; zahtjeve kojim se prijavljuje i/ili odjavljuje prebivalište, odnosno boravište (promjena adresa stanovanja); za postu-pak i pravne radnje koje se odnose na doniranu uvezenu robu i/ili usluge, u okviru programu i projektima rekonstrukcije i obnove Federacije; za upravni postupak i pravne radnje u tom postupku koje provode pravna lica povjerenih javnih ovla-štenja; za rješenja donesena na osnovu redovnih, vanrednih i kontrolnih pregleda elektroenerget-skih postrojenja, kao i za rješenja o pregledima koja se vrše po obavještenju o izvođenju radova korisnika, rekonstrukciji, modifikaciji, stavljanju izvan pogona dijela ili cijelog postrojenja koji se obavljaju po službenoj dužnosti, kao i za zahtje-ve, molbe, prijedloge i prijave, molbe, prijedloge i zahtjeve iz oblasti elektroenergetskog nadzora.

Član 9. ZATKS sadrži kraći spisak, koji, u suštini, odgovara primjerima iz istomenog fede-ralnog zakona.

Međutim, u ove primjere zakoni nisu na izričit način uvrstili i druge slučajeve za koje se ne plaća taksa. Oni su zastupljeni u Tarifama, u rubrici “Napomena”, iz kojih proizilazi, ukoliko to nije u njoj utvrđeno, da se taksa ne može na-platiti (stav 2. člana 3. ZFUP i stav 2. člana 4. ZATKS).

Strani državljani izjednačeni su u ostvarivanju ovog prava sa državljanima BiH, pod uslovom re-ciprociteta (član 16. ZATBiH, te član 9. ZFUP). Taksena tarifa na strane državljanine će se primi-

jeniti isključivo ukoliko propisi u sferi admini-strativnih taksi odnosne države toga državljanina predviđaju jednak odnos prema državljaninu BiH i Federacije BiH. Uslov za primjenu ovoga načela, u pravno-tehničkom smislu, jeste konkretno uslov-ljavanje primjene stranog prava. Drugim riječima, poenta ovoga načela je (radilo se o “specifičnom” reciprocitetu ili “difuznom” reciprocitetu) da se ono svodi na primjenu stranog prava na koje uka-zuje domaća koliziona norma isključivo ukoliko se u dotičnoj stranoj državi u simetričnom sluča-ju primjenjuje pravo BiH, njenih entiteta (uklju-čujući i Brčko Distrikt BiH) i kantona/županija unutar Federacije BiH i obrnuto. Odsustvo ovoga načela vodi ka tome da nema primjene materijal-nog prava na teritoriji BiH, odnosno na teritoriji odnosne države. Domašaj ovoga načela izraženiji je u međunarodnom privatnom pravu.

ZATKS potonje nije predvidio, ali je u krug lica uvrstio strane državljane i strane države pod uslovom da je to predviđeno međunarodnim ugo-vorom ili pod uslovima reprociteta (uzajamnosti). To znači da strani državljani ne plaćaju takse za spise i radnje (koliko one iznose prema Tarifi ad-ministrativnih taksa) ukoliko postoji reciprocitet ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovo-rom. Odsustvo reciprociteta ili da to nije predvi-đeno međunarodnim ugovorom stranog državlja-nina stavlja u isti položaj kao državljanina BiH.

lica koja ne plaćaju taksu

Zakoni o administrativnim taksama, na svim nivoima, bliže su ustanovili listu lica koja su oslo-bođena od plaćanja taksi. Lista uživalaca prava na oslobađanje je različita.

ZATBiH članom 13. predvidio je listu u koju su uključeni: institucije BiH, entiteti, Brčko Distrikt BiH, kantoni/županije, općine, gradovi i njihovi organi, humanitarne i dobrotvorne orga-nizacije registrovane u BiH, strana diplomatska i konzularna predstavništva u diplomatskim i kon-zularnim poslovima, pod uslovima reciprociteta i lica isključivo za akt o zasnivanju radnog odnosa u institucijama, odnosno i za radnje i spise u uprav-nim stvarima, uključujući predmete i radnje kod

p r a v o


institucija BiH iz sfere radno-pravnog odnosa. U postupku kod diplomatskih i konzularnih pred-stavništava u inostranstvu, prema odredbi člana 24. navedenog zakona, plaćanja takse oslobođeni su: institucije BiH, sva lica za spise i radnje koji ne podliježu ovom režimu i lica za spise i radnje uko-liko je to predviđeno međunarodnim ugovorima.

ZFUP sadrži širu listu koja je data u članu 7., prema kojoj su oslobođeni od plaćanja općih pristojbi i to onih koje su predviđene u Tarifnom br. 1. do 6., a radi se o svim vrstama podnesaka (zahtjevi, molbe, prijedlozi, prijave itd), o svim donesenim rješenjima od federalnih organa upra-ve i drugih pravnih lica kojima je povjereno da samostalno rješavaju u upravnim stvarima u odre-đenim pravima i obavezama i pravnih lica kojima su povjerena javna ovlaštenja, o podnesenoj žalbi i za izdavanje uvjerenja, sljedeča lica: tijela federalne vlasti, pravna lica kada se rješava po zahtjevima u okviru povjerenim im javnim ovlaštenjima, usta-nove iz oblasti odgoja i obrazovanja, prosvjete, na-uke, kulture, informisanja, zaštite kulturne i pri-vredne baštine, zdravstva, veterinarstva, socijalne zaštite, humanitarne i dobrotvorne organizacije u obavljanju svoje djelatnosti, učenici i studenti za vrijeme svog redovnog školovanja, organizacije i savezi osnovani za zaštitu lica sa fizičkim i psi-hičkim nedostacima i poremećajima, savezi i or-ganizacije ratnih vojnih invalida, porodice šehida i poginulih boraca i demobilisanih boraca i to is-ključivo za spise i radnje koji su u neposrednoj vezi sa njihovom djelatnošću, građani slabog imovnog stanja na osnovu potvrde centra za socijalni rad, lica kojima je rješenjem nadležnog organa priznato svojstvo člana porodice poginulih, umrlih, nestalih i zarobljenih boraca, demobilisani borci koji nisu zaposleni ili koji imaju status radnika na čekanju, nezaposlene izbjeglice i raseljena lica i penzioneri koji ostvaruju pravo na zaštitni dodatak.

Način na koji je data formulacija kategorije lica: demobilisani borci koji nisu zaposleni ili koji imaju status radnika na čekanju nije harmonizira-na sa ostalim propisima. Naime, za sticanje prava na oslobađanje od plaćanja takse od ove popula-cije potrebno je ispunjenje kumulativnih dvaju uslova: prvi, da se radi o demobilisanom borcu,

koji je - drugi uslov - nezaposlen ili koji ima sta-tus radnika na čekanju. Po novom Zakonu o radu više ne postoji pojam “radnik na čekanju”, budu-ći da je on sa danom 5. 5. 2000. godine prestao postojati. Drugo, prijavljivanje Zavodu za zapo-šljavanje, prema Zakonu o posredovanju u zapo-šljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 55/00, 41/0, 22/05 i 9/08), demobilisani borac ima svojstvo nezaposlenog lica. Dakle, ako je intencija bila da se u Listu uvrsti ova populacija, tada, razumljivo je da svojstvo “demobilisanog borca” automatski ne osigurava ostvarenje prava na oslobađanje od plaćanja federalnih taksi, ukoliko nije ispunjen drugi kumulativni navedeni uslov. Nelogičnost ove odredbe je još izraženija, s obzirom na to da je, prema Zakonu o prestanku važenja Zakon o pravima demobilisanih branilaca i članova njiho-vih porodica (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/10), sa danom 1. 5. 2010. godine, prestao važiti Zakon o pravima demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine Fe-deracije BiH”, br. 61/06, 27/08 i 30/08), koji je u članu 6. propisao lepezu prava, kada se usporedi sa propisanom kategorijom pod tač. 6. u kojoj su navedeni građani slabog imovnog stanja, pa bi se podrazumijevalo da bi se kategorija demobilisanih boraca mogla podvesti pod navedenu tač. 6.

Zaštitni dodatak kao sporedno pravo bilo je ustanovljeno do stupanja na snagu Zakona o pen-zijskom/mirovinskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4709). Kako u ovom zakonu nema instituta “zaštitni dodatak”, to nema razloga da i nadalje bude u navedenoj Listi ZFUP. Čini se ispravnijim primijetiti da bi se tačka 7. novelirana dodavanjem shodno čla-nu 1. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZFUP (“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/00) i tačka 10. člana 7. ZFUP trebale prila-goditi (harmonizirati) sa ostalim propisima, kada to već nije učinjeno Zakonom o dopuni ZFUP (“Službene novine Federacije BiH”, broj 45/10).

ZATKS u članu 8. daje svoju listu, koja se ne ra-zlikuje od one kako je navedena u ZFUP, s tom raz-likom da su povlasticom obuhvaćeni i strani državljani

p r a v o


i strane države ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovima reciprociteta. Utvrđivanje pojedinih kategorija pratilo je uvažavanje trenutno važećih propisa na nivou kantona, kao što je to slučaj sa Zakonom o civilnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (“Službene novine KS”, br. 16/02, 8/03, 2/06 i 21/06).

Način i postupak povraćaja takse

Takseni obveznik koji, prema propisima o administrativnim taksama nije bio u obavezi pod-miriti, ili koji je platio taksu višu od propisane, ili je platio taksu za radnju koja nije obavljena, pre-ma stavu 1. člana 19. ZATBiH, odnosno prema 1. člana 10. ZFUP, odnosno prema stavu 1. člana 15. ZATKS, ima pravo povraćaja iznosa u visini koliko je platio. Povraćaj iznosa ostvaruje se pod-nošenjem Zahtjeva onom organu i diplomatskom i konzularnom predstavništvu BiH u inostranstvu, u čiju korist je izvršeno plaćanje takse.

Zahtjev za povrat takse od pravnih lica sa jav-nim ovlaštenjima rješava prema sjedištu ovog lica nadležna ispostava Porezne uprave (stav 4. člana 10. ZFUP). Rješenje o povratu konzularnih tak-sa donosi šef diplomatsko i/ili konzularnog pred-stavništva BiH u inostranstvu (član 27. ZATBiH), odnosno organ uprave kome je taksa plaćena (stav 2. člana 19. navedenog zakona, stav 3. člana 10. ZFUP i stav 3. člana 15. ZATKS). Ova pravila od-nose se na strane državljane i strana pravna lica.

No, zakoni decidirano ne uređuju rok u kome je organ dužan odlučiti po podnesenom zahtevu, niti sadrže konkretnije odredbe u pogledu daljeg postupka ukoliko organ kome je upućen zahtjev ne odgovori po tom zahtjevu, niti je navedenim zakonskim odredbama bliže uređeno ono što se neposredno vezuje oko korištenja pravnih lijeko-va. Stoga se pojavljuje dilema i oko pravne priro-de takse, a s tim u vezi i pitanje vrste postupka: upravni ili parnični. Ako se prihvati da je postu-pak povraćaja takse konkretno propisan; da je utvrđena nadležnost u pogledu rješavanja po za-htjevu – bez dileme je (bez obzira što taksa pred-stavlja izvor prihoda u korist budžeta određenog nivoa vlasti, dakle, uzima se da takse predstavlja-

ju javni prihod) da se u postupku povrata takse primjenjuju pravila upravnog postupka uređena kroz navedene zakone, što znači da je organ koji je primio predmetni zahtjev dužan da ga riješi u roku koji je predviđen u tim procesnim zakoni-ma, koji su, istovremeno, zagarantovali i dvoste-penost postupka (član 214. stavovi 1. i 3. Zakona o upravnom postupku BiH, odnosno čl. 223. do 226. Zakona o upravnom postupku FBiH). Ovo tim prije što je odredbom stava 2. člana 9. Zakona o upravnim sporovima (“Službeni glasnik BiH”, br. 19/02, 88/07 i 83/08), odnosno stava 2. čla-na 9. Zakona u upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) upravni akt definisan kao akt kojim nadležni organ26 rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građana ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Ako se logički zaklju-či na osnovu riječi: “...rješava o izvjesnom pravu”, kako je navedeno u zakonskoj odredbi, koje pravo povraćaja je izričito sadržano u navedenim zakoni-ma o administrativnim taksama, proizilazilo bi da drugačije nije moguće interpretirati smisao i cilj instituta “Povraćaj takse”, nego kako je propisano u tim zakonima, bez obzira što bi ti iznosi koje je stranka platila u vidu administrativne takse, iz razloga predviđenih u članu 210. Zakona o obli-gacionim odnosima27 davali povoda stranci i da za ovo pravo u posebnom (parničnom) postupku zatraži sudsku zaštitu, tim prije što, prema općem pravnom pravilu (“Obim vraćanja”) iz člana 214. navedenog zakona, kada se vraća ono što je steče-no bez osnova, vraćaju se plodovi i plaća se zatezna kamata i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, odnosno od dana podnošenja Zahtjeva za povrat uplaćene ili više uplaćene takse.

ZATKS je kroz novelirani član 11. ustanovio mogućnost otpisa takse, ukoliko takseni obveznik umre ili u slučaju njegove teže bolesti. Pod teškom bolešću, prema stavu 2. navedene zakonske odredbe, podrazumijevaju se poremećaji metabolizma (dijabe-

26 Vidi član 4. ovih zakona koja bliže sadrže definiciju „organa”.

27 Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni list RBiH”, br. 2/92 i 13/93, i “Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03).

p r a v o


tes samo insulinoovisnih, Chronova bolest, ulcerozni kolitis i druga oboljenja granulomatozna), maligna oboljenja, sva degenerativna oboljenja centralnog nervnog sistema, infarkt (srčani moždani), oboljenja mišićnog sustava i paralize, hronična oboljenja (teška bubrežna, insuficijencija - hemodijalizirani pacijenti, psihička). O postojanju bilo koje od navedenih bo-lesti dokazuje se nalazom i mišljenjem o dijagnozi, izdata od komisije, sastavljena od tri ljekara određene specijalnosti Kliničkog centra Univerziteta u Saraje-vu. Odluku o otpisu donosi Vlada Kantona Saraje-vo, na prijedlog Ministarstva finansija.

Zastara potraživanja takse i njena prekluzivnost

Zastarni rok kako u pogledu prava na povraćaj više uplaćene takse ili takse koju stranka nije bila duž-na snositi tako i u pogledu postupka naplate nedo-voljno uplaćene ili neuplaćene takse od nadležnih organa iznosi dvije godine (član 20. ZATBiH, član 12. stav 1. ZFUP, član 14. stav 1. ZATKS). Taj rok teče po isteku godine u kojoj je taksu trebalo platiti. Zastarni rok se prekida svakom učinjenom službe-nom radnjom od nadležnog organa uprave, odnosno svakom učinjenom radnjom taksenog obveznika.

Prema stavu 4. člana 12. ZFUP, opći zastarni rok iznosi pet godina. Ovaj opći zastarni rok nije prisutan u ZATBiH, niti u ZATKS. Nedostatak uređenja ovog pitanja povlači za sobom dilemu da li se ima smatrati da propisani period predstavlja i opći zastarni rok, dakle, odgovor na ovo pitanje valja potražiti u sintaksi odredbe člana 20. ZA-TBiH, odnosno stava 2. člana 14. ZATKS i lo-gičnom izvođenju zaključka koji glasi: treba uzeti da je opći zastarni rok nastao po proteku roka od dvije godine, bez obzira na to da li se on pre-kida svakom učinjenom službenom radnjom od strane nadležnog organa uprave, što znači da se u zastarni period uračunava svo proteklo vrijeme do svake učinjene službene radnje od nadležnog organa uprave, dakle, zastarni rok ne bi mogao otpočeti ponovo teći od dana učinjene službene radnje od nadležnog organa uprave. Isto pravilo važi i za taksenog obveznika koji je više uplatio taksu ili je uplatio taksu koju nije morao platiti.

autorNEVENKO MISITA

• INSTITUCIJEITIJELAEU

• DONOšENJEAKATAEU

• FINANSIJSKOPOSLOVANJEIADMINISTRATIVNOUPRAVLJANJEEVROPSKOMUNIJOM

• EKONOMSKO-MONETARNAPOLITIKAEVROPSKEUNIJE

• SOCIJALNAPOLITIKAEU

KnjigakojanajednommjestudonosipregleditumačenjasvihinstitucijaEvropske unije, posebno u svjetlu Lisabonskogugovora,kojipreuređujetemeljeEU.

EVroPSKa uNIJa

INStItucIJe

u ProdaJI


evropsk e integrac i je


Bila bi velika zabluda smatrati SSP isklju-čivo trgovinskim sporazumom. Iako je, tre-nutno, kroz primjenu Privremenog sporazu-ma, težište interesovanja na ukidanju cari-na i liberalizaciji transporta, treba imati u vidu da uvjeti za članstvo u EU, pored eko-nomskih, podrazumijevaju i druge, pravne i političke komponente.

Kriteriji i uvjeti za članstvo u EU su: po-litički – stabilnost institucija koje osigu-ravaju demokratiju, vladavinu prava, po-štovanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije; eko-nomski – postojanje efikasne tržišne ekono-mije, te sposobnost tržišnih snaga da se nose s pritiscima unutrašnjeg tržišta EU; pravni – usvajanje cjelokupnog pravnog naslijeđa EU, uključujući sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva, odnosno provedbu ciljeva političke, ekonomske i mo-netarne unije.

Ovaj tekst se bavi pitanjima zaštite ljud-skih prava i temeljnih sloboda u BiH, što može značajno uticati na dinamiku, ali i kočiti proces daljeg integriranja BiH u EU.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pri-druživanju (SSP), u Luksemburgu, 16. 06. 2008. godine, predstavlja prvi značajan korak u proce-su integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Ovim sporazumom uspostavljen je prvi

ugovorni odnos između BiH i Evropske unije i njenih država članica, a Bosni i Hercegovini po-tvrđen status potencijalnog kandidata za član-stvo u Uniji.

SSP će stupiti na snagu nakon što bude za-vršena procedura ratifikacije u svim zemljama članicama EU, u Bosni i Hercegovini i u Evrop-skom parlamentu. Do tada se primjenjuje Pri-vremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima.

S obzirom na to da je Francuska, kao po-sljednja u nizu zemalja koje trebaju izvršiti ra-tifikaciju, završila potrebnu proceduru, stupa-nje na snagu SSP-a očekuje se početkom 2011. godine.

Naredni koraci u procesu evropskih integra-cija su: podnošenje zahtjeva za članstvo, odgovor na Upitnik Evropske komisije (koja daje prepo-ruku Vijeću EU o davanju statusa kandidata i otvaranju pregovora), pregovori o pristupanju i, konačno, punopravno članstvo u EU.

POLITIČKI UVJETI IZ SPORAZUMA O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU

Mr. Dženana hodžić



Bosna i Hercegovina je jedina zemlja tzv. procesa stabilizacije i pridruživanja1 koja nije podnijela zahtjev za članstvo u EU.

Nakon objave Strategije proširenja2 i Godiš-njeg izvještaja o napretku, 9. 11. 2010. godine, Evropska komisija je preporučila Vijeću EU da Crnoj Gori dodijeli status zemlje kandidata, tako da se ova zemlja pridružila ostalim kandida-tima za članstvo u EU (Hrvatska,3 Makedonija,4 Turska5 i Island6).

Albanija treba sačekati izjašnjenje Komisije o njenom mogućem statusu naredne godine.7

1 Proces stabilizacije i pridruživanja predstavlja sveuku-pnu politiku EU u odnosu na zemlje zapadnog Balka-na: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hr-vatsku, Makedoniju i Srbiju.

2 Saopštenje Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću: “Strategija proširenja i ključni izazovi 2010. – 2011.”; Brisel, 9. 11. 2010., COM(2010) 660, dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=6184

3 Pregovori bi se mogli zaključiti kada Hrvatska ispuni sve kriterije, a ključni je saradnja sa ICTY. Komisija će novu ocjenu donijeti već u prvom kvartalu 2011. godine.

4 U Strategiji proširenja Evropska komisija je ponovila svoju preporuku o otvaranju pristupnih pregovora sa Makedonijom. Ova zemlja je stekla status kandidata kada i Hrvatska. Međutim, pregovori još uvijek nisu otvoreni, prvenstveno, zbog otpora Grčke.

5 Turska je predala zahtjev za članstvo 14. aprila 1987. godine. Sporazum o pridruživanju sklopila je 1963. godine. Jedna je od prvih članica Vijeća Evrope (od 1949.) i jedna je od osnivača OECD-a. Turska je pot-pisala Sporazum o carinskoj uniji sa EU 1995. godine, a kandidatom za punopravno članstvo je proglašena 12. decembra 1999. godine. Pregovori o pristupanju počeli su 2005. godine. Pristupanje Turske smatra se jednom od najvećih kontroverzi proširenja EU. (vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_Turkey_to_the_European_Union)

6 Island je podnio zahtjev za članstvo 16. jula 2009. go-dine Vlada Islanda planira priključivanje EU u 2012., o čemu će se u ovoj zemlji odlučivati referendumom. Pregovori su otvoreni 27. jula 2010. Island je već uklju-čen u Schengenski sporazum i Evropski ekonomski prostor (dakle, u unutrašnje tržište EU).

7 Albanija treba posvetiti pažnju provođenju ključnih prioriteta koje je odredila Evropska komisija i poštiva-nju rokova iz SSP-a da bi se Komisija izjasnila o njenom statusu u dokumentu o proširenju za 2011. godinu.

Srbiji,8 koja je podnijela zahtjev za članstvo u EU krajem 2009. godine, Komisija je nedavno uručila Upitnik.9

Iako nezavisnost Kosova nisu priznale sve zemlje članice Evropske unije, Komisija nastav-lja sa inicijativama iz svog Saopštenja o Kosovu iz oktobra/listopada 2009. godine, u skladu sa zaključcima Vijeća iz decembra/prosinca 2009. godine, te planira da uskoro započne dijalog o liberalizaciji viznog režima, kao i otvaranje pre-govora o trgovinskom sporazumu.

Evropska komisija je u svom Saopštenju o BosniiHercegovini rekla sljedeće:

“Potrebno je da Bosna i Hercegovina formira vladu koja će biti opredijeljena za evropsku buduć-nost zemlje, te za ubrzanje relevantnih reformi. Po-trebno je da Bosna i Hercegovina što prije preduzme prve korake kako bi svoj Ustav uskladila sa Evrop-skom konvencijom o ljudskim pravima i unaprije-dila funkcionisanje svojih institucija. Zemlja mora biti u stanju da usvoji, primijeni i provede zakone i pravila EU. Kada je riječ o međunarodnim obave-zama, napredak ka ispunjavanju ciljeva i uslova koji su postavljeni za zatvaranje Ureda visokog predstav-nika (OHR) i dalje je od ključnog značaja. Evropska unija, kroz pojačano prisustvo EU, pomoći će Bosni i Hercegovini u realizaciji ciljeva iz agende EU.”

Komisija je ovakva svoja očekivanja u vezi sa BiH iskazala zbog toga što u prethodne tri go-dine izvještaji o napretku nisu bili nimalo ohra-brujući. Saopštenje ukazuje na to da svaka zemlja napreduje brzinom koja zavisi od njenih sposob-nosti da provodi trajnereforme kroz “uvjerljiva zakonodavna i institucionalna prilagođavanja”.10

8 Uz punu saradnju sa Tribunalom, od Srbije se očekuje konstruktivniji pristup po pitanju učešća Kosova u re-gionalnoj trgovini i saradnji.

9 Kada Vijeće EU od Komisije zatraži mišljenje o zahtje-vu neke zemlje za članstvo, Komisija priprema Upitnik, koji pokriva sve oblasti političkog, ekonomskog i druš-tvenog života u jednoj zemlji. Broj pitanja je različit od 2.178, koliko je dobila Crna Gora, do 4.500 za Hrvat-sku. Priprema odgovora mobilizira gotovo kompletnu državnu službu date zemlje.

10 Preovladavaju komentari da je “sveukupno sprovođenje reformi bilo nedovoljno”, da ne postoji “zajednička vi-



Važnost političkog kriterija

Ovdje ćemo se zadržati samo na pitanju za-štite ljudskih prava i temeljnih sloboda u BiH, što može značajno uticati na dinamiku, ali i koči-ti proces njenog daljeg integriranja u EU. Ovo je važno za EU i njene članice, jer su upravo ova pi-tanja ključna za ispunjavanje prvog (političkog) kriterija iz Kopenhagena.11

zija”, što spriječava ključne evropske reforme i dalji na-predak na putu ka EU. U slučaju npr. Islanda, Komisija koristi sasvim drugačije, pozitivno intonirane formulacije: “duboko ukorijenjena tradicija predstavničke demokrati-je”, “visok standard pravosuđa” i “visoki nivo saradnje sa međunarodnim instancama za zaštitu ljudskih prava”, a u slučaju gdje je Komisija ukazala na nedostatke, vlasti te ze-mlje su odmah poduzele korake na njihovom rješavanju.

11 Kriteriji iz Kopenhagena su uvjeti za članstvo u EU, utvrđeni na sastanku Evropskoga vijeća u Kopenhage-nu 1993. To su: politički – stabilnost institucija koje osiguravaju demokratiju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije; ekonomski – postojanje efikasne tržišne ekonomije, te sposobnost tržišnih snaga da se nose s pritiscima unutrašnjeg tržišta EU; pravni – usvajanje cjelokupnog pravnog naslijeđa EU, uključujući spo-sobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva, odnosno provedbu ciljeva političke, ekonomske i mo-netarne unije.

Politički uvjeti čine suštinu odnosa EU pre-ma zemljama procesa stabilizacije i pridruživanja, a svaka mogućnost uspostave ugovornih odnosa “zavisi od volje ovih zemalja da rade na konso-lidaciji mira i poštivanju ljudskih prava, prava manjina i demokratskih principa”. Evropska ko-misija je još 1996. godine, u dokumentu “Za-jednički principi za buduće ugovorne odnose sa nekim zemljama jugoistočne Evrope”, postavila osnovne principe na kojima će se zasnivati ugo-vorni odnos sa zemljama bivše Jugoslavije,12 sa naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru, koje moraju posebnu pažnju posvetiti saradnji sa Haškim tribunalom. Vijeće je upozorilo na to da će u slučaju nepoštivanja obaveza bilo koje od strana razmotriti moguć-nost poduzimanja “posebnih mjera”.13

U slučaju ozbiljnog i ponavljanog nepridr-žavanja uvjeta na kojima se zasniva odgovarajući

12 Zaključci Vijeća i Deklaracija o bivšoj Jugoslaviji, 26. februar 1996, Bull. EU 1 / 2 –1996., takođe, Evrop-ska komisija, “Zajednički principi za buduće ugovorne odnose sa nekim zemljama jugoistočne Evrope” (“Co-mmon principles for future contractual relations with certain countries in South-Eastern Europe”), COM (96) 476 final, 2. oktobar, 1996. godine.

13 Ibidem.

Koraci do članstva u EU



nivo saradnje, trgovinski preferencijali mogu se povući, pomoć Zajednice može se zamrznuti i sporazum može biti opozvan (ako je sklopljen). Takva strategija Evropske unije je u skladu sa cjelokupnim pristupom političke uvjetovanosti, kakva se razvijala početkom 1990-ih, na osno-vu koje se definisala saradnja sa zemljama Juga (Turska, Kipar, Malta), a uporedo kao zaseban proces, odnosi Zajednice za zemljama Srednje i istočne Evrope.14

Smatrati da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju isključivo trgovinski sporazum je velika zabluda. Iako je trenutno, kroz primjenu Privremenog sporazuma, težište interesovanja na rasporedu ukidanja carina i liberalizaciji tran-sporta, što konačno vodi uspostavi zone slobodne trgovine sa EU, ne treba zanemariti upozorenja koja nam svakodnevno dolaze iz Vijeća Evrope i Evropske unije da Bosna i Hercegovina kršeći ljudska prava krši i Privremeni sporazum, odno-sno SSP. Kako je to moguće?

Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju, sa svim zemljama sa kojima su do sada sklopljeni, u identičnim odredbama ukazuju na to da skla-panje i sprovođenje sporazuma spada u okvir za-ključka Vijeća od 29. aprila/travnja 1997. godine i da se zasnivaju na individualnim zaslugama te zemlje. Ovo odražava pozitivnu dimenziju uvjeta EU: zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pri-druživanju smatra se rezultatom napora odre-đene zemlje da ispuni odgovarajuće političke i ekonomske kriterije i ovisi od iskrenosti namje-ra te zemlje da postane kandidat za punopravno članstvo u EU.15 Istovremeno, kazneni aspekti

14 Pippan, Christian. “The Rocky Road to Europe: The EU’s Stabilization and Association Process for the We-stern Balkans and the Principle of Conditionality”. European Foreign Affairs Review 9. 2004 Kluwer Law International.

15 Komentari Komisije u izvještaju o Hrvatskoj iz 2002. godine primjer su takvog pristupa. Za dolazak novog vođstva u Hrvatskoj početkom 2000. rečeno je “nova vlada pokazala je odlučnost u svojim nastojanjima da uspostavi potpunu demokratiju i razvije kulturu pošti-vanja vladavine prava. Ovo, kao i dosad poduzeti kora-ci okončalo je političku i ekonomsku izolaciju Hrvat-

uvjetovanosti i dalje igraju važnu ulogu i čine integralni dio svakog SSP. Klauzula uvjetova-nosti koja se koristi u ovim sporazumima tako predstavlja standardnu klauzulu o ključnom ele-mentu, koja se koristila u ranijim sporazumima zaključenim između Zajednice i članica OSCE (koje nisu članice EU). Takva klauzula ugrađena je i u član 2. SSP-a sa Bosnom i Hercegovinom (Glava I, “Opći principi”):

“Poštivanje demokratskih principa i ljud-skih prava, proglašenih u Univerzalnoj de-klaraciji o ljudskim pravima i definiranih u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Helsinškom završnom aktu i Pariskoj povelji za novu Evropu, poštivanje principa međunarodnog prava, uključujući punu saradnju s Međunarodnim krivičnim su-dom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), te vladavi-ne prava i principa tržišne privrede, u skladu s Dokumentom Bonske konferencije OSCE-a o ekonomskoj saradnji, osnova su unutrašnje i vanjske politike strana, te čine bitne elemente ovog sporazuma.”

Kvalifikujući kriterije navedene u ovoj klau-zuli kao “ključne elemente” ugovornog odnosa, Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju usva-jaju jezik čl. 60(3)(b) Bečke konvencije o me-đunarodnim ugovorima iz 1969. godine, koja dozvoljava jednostranu suspenziju ili raskid me-đunarodnih ugovora u slučajevima materijalnog kršenja ugovora, prouzrokovanog, npr. krše-njem odredaba bitnih za ostvarenje ciljeva ili namjera ugovora. Kao i u drugim sporazumima o pridruživanju, klauzula o ključnom elementu dopunjena je posebnom klauzulom o nepošti-vanju (tzv. Bugarska klauzula16) koja omoguća-va svakoj od strana da poduzme odgovarajuće mjere ako smatra da druga strana nije uspjela

ske, što vodi rapidnom poboljšanju bilateralnih odnosa Hrvatske i EU”. SEC (2002) 341 final, 19.

16 Bugarska klauzula postala je standardna klauzula o ne-poštivanju koja se koristi u svim važnijim međunarod-nim ugovorima EU od 1995. Naziv potiče iz Evrop-skog sporazuma sa Bugarskom iz 1993, kada je prvi put upotrijebljena. Nalazimo je u članu 125. SSP-a sa BiH.



da izvrši svoje ugovorne obaveze. Mjere moraju biti srazmjerne, ali mogu uključivati, u slučaju ozbiljnih kršenja, suspenziju sporazuma u cjeli-ni ili dijelimično. Strana koja razmišlja o takvim mjerama mora, osim u izuzetno hitnim slučaje-vima, prvo obavijestiti Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje17 i omogućiti da Vijeće temeljito ispita situaciju s ciljem da se nađe rješenje koje je prihvatljivo za obje strane. Ipak, zajednička deklaracija o tumačenju koja je anektirana uz svaki Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju pojašnjava da slučajeve “posebne hitnosti” iza-ziva materijalno kršenje sporazuma i da se takvo kršenje sastoji, naročito, iz kršenja kriterija koji su dati u klauzuli o ključnom elementu.

Zbog toga, svako kršenje demokratskih prin-cipa, ljudskih prava, principa međunarodnog prava, vladavine prava i principa tržišne ekono-mije, predstavlja, barem u principu, slučaj poseb-ne hitnosti koji daje za pravo strani koja poduzi-ma sankcije da poduzme odgovarajuće mjere bez potrebe za prethodnim konsultacijama Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje.18

Demokratski prinicipi, ljudska prava i u određenoj mjeri, principi vladavine prava ugra-đeni su u Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR), koju je usvojila Generalna skupština UN 1948. godine, kao i u Helsinški finalni akt iz augusta/kolovoza 1975. i Parišku povelju za novu Evropu iz novembra/stude-nog 1990, koje su usvojene u okviru OSCE-a. Uključivanje dokumenata UDHR i OSCE-a u klauzulu o ključnom elementu predstavlja novi-nu. Ranije klauzule koje su se koristile u spora-zumima sa zemljama OSCE-a pozivale su se na Helsinški finalni akt i Parišku povelju, ali nisu

17 Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje je zajedničko tije-lo iz SSP-a u kojem učestvuju predstavnici vlasti BiH i EU, zaduženo za nadzor primjene sporazuma. Vidi čl. 115. SSP-a (Glava X: Institucionalne, opće i završne odredbe), dostupno na www.dei.gov.ba.

18 U praksi, ipak, EU je stalno ukazivala na to da je hitno usvajanje negativnih mjera bez prethodnog pokušaja da se iznađe adekvatno rješenje u odgovarajućem tijelu iz SSP-a, rezervirano za velike prekršaje jednog od za-htjeva navedenih u klauzuli o ključnom elementu.

se dalje pozivale na UDHR, koja je spominjana samo u klauzulama o ljudskim pravima i demo-kratiji sa zemljama nečlanicama OSCE-a. Pored toga, pojavljivanje takve klauzule u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, takođe, dodat-no ističe generalnu obavezu strana da poštuju principe međunarodnog prava, koji se mogu smatrati posebnim podsjetnikom za zemlje ju-goistočne Evrope na njihove pravne obaveze da potpuno sarađuju sa ICTY u skladu sa odgova-rajućim rezolucijma Vijeća sigurnosti i Dayton-skim mirovnim sporazumom.19

Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju ne sadrže formalne obaveze na strani EU u pogle-du budućeg pristupanju partnera iz ugovora. Dok kriteriji iz Kopenhagena i dalje služe kao odlučujući indikator za svako dalje ocjenjiva-nje koje vrši EU o izgledima pridružene zemlje

19 Pozivanjem na prava i slobode iz UDHR, Helsinški akt i Parišku povelju, kao i na sveobuhvatne politič-ke i ekonomske principe, koji su utemeljeni posebno u dokumentima OSCE-a, klauzula o ključnom ele-mentu u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa zemljama zapadnog Balkana postavlja značajno visok standard. Od vremena stupanja na snagu Sporazuma, ovaj standard je ugovorno obavezujući za strane u nji-hovim bilateralnim odnosima, što je značajan norma-tivni napredak s obzirom na činjenicu da su UDHR kao i Helsinški finalni akt i Pariška povelja, kao takvi, pravno neobavezujući instrumenti (UDHR je formal-no neobavezujuća rezolucija UN, a ovi dokumenti OS-CE-a su, iako značajni, političke deklaracije). Slijedi, na primjer, da na osnovu režima uspostavljenog Spo-razumom o stabilizaciji i pridruživanju ugovorna stra-na ne samo da mora poštovati dobro definisani kanon međunarodnih ljudskih prava već mora prihvatiti da “gradi, konsoliduje i jača demokratiju kao jedini sistem vladavine” (Pariška povelja za novu Evropu, odjeljak o ljudskim pravima, demokratiji i vladavini prava, para 1.). Ovo zahtijeva, između ostalog, reprezentativnu i pluralističku vladu, koja se “zasniva na volji naroda, iskazanoj kroz redovne slobodne i fer izbore” i koja osigurava “odgovornost izbornom tijelu (elektoratu)”, kao i da se “pravda sprovodi nepristrasno”. Vidi: Pip-pan, Christian. “The Rocky Road to Europe: The EU’s Stabilization and Association Process for the Western Balkans and the Principle of Conditionality”. Europe-an Foreign Affairs Review 9. 2004 Kluwer Law Inter-national.



za pristupanje, uspješno sprovođenje SSP-a ja-sno predstavlja dodatni preduvjet za članstvo u EU. EU prosuđuje da li je sporazum uspješ-no sproveden na osnovu zaključaka Vijeća od 29. 04. 1997. godine i obaveza koje je preuzela pridružena zemlja u samom sporazumu. Bez obzira na formalno pridržavanje uvjeta EU u vrijeme zaključenja sporazuma, svaka zemlja je pod stalnim pažljivim nadzorom Komisije i Vijeća.

Veza političkih uvjeta i korištenja pomoći

Institucije EU su ugradile princip uvjeto-vanosti čak i u pravne instrumente Zajednice kojima se reguliše vanjska pomoć. Uvjetova-nje se smatra “cementom procesa stabilizacije i pridruživanja”.20

Politički uvjeti izričito su uneseni u tekst uredbe o CARDS-u.21 Član 5. Uredbe kaže:

“(1) poštivanje principa demokratije i vladavi-ne prava, te ljudskih i manjinskih prava i temeljnih sloboda ključni je element za primjenu ove uredbe i preduvjet za pomoć Zajednice. Ako se ovi princi-pi ne poštuju, Vijeće (odlučujući), kvalifikovanom većinom na prijedlog Komisije, može poduzeti od-govarajuće mjere.

(2) pomoć Zajednice ovisit će takođe od uvjeta koje je definisalo Vijeće u svojim Zaključcima od 29. aprila 1997. godine, posebno u pogledu prihva-tanja korisnika da izvrši demokratske, ekonomske i institucionalne reforme.”

20 2356. Vijeće za opće poslove, Luxembourg, 11 - 12. juna 2001., PRES/01/226, annex: Council Report – Review of the Stabilization and Association Process (2001), section III.

21 Uredba Vijeća broj 2666/2000 o pomoći Albaniji, Bo-sni i Hercegovini, Hrvatskoj, SRJ, Makedoniji, OJ L 306, 7. decembar 2000, 1.

Slične formulacije nalazimo i u tekstu Ured-be o IPA-i,22 čiji član 21. (pod nazivom “Suspen-zija pomoći”) glasi:

“1. Poštivanje principa demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i prava manjina i temeljnih sloboda, ključni je element za primjenu ove Uredbe i pružanje pomoći na osnovu nje. Pomoć zajedni-ce Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, uključujući Kosovo, također, će zavisiti od uvjeta koje je Vijeće definiralo u Zaključcima od 29. aprila 1997. godine, naročito u pogledu obave-za korisnika da provodi demokratske, ekonomske i institucionalne reforme.

2. Ako zemlja korisnik ne bude poštivala ove principe ili obaveze sadržane u odgovarajućem Par-tnerstvu sa EU, ili kada je napredak u ispunjavanju kriterija za pristupanje nedovoljan, Vijeće, djeluju-ći kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, može poduzeti odgovarajuće korake u vezi sa bilo kojom vrstom pomoći koja se pruža na osnovu ove Uredbe. Evropski parlament će biti u potpunosti i smjesta obaviješten o svim odlukama donesenim u ovom kontekstu.”

Osim što direktno ukazuju na ključni zna-čaj političkog kriterija iz Kopenhagena iz 1993., za nastavak finansijske pomoći EU, obje uredbe izričito uključuju cijeli set političkih i ekonom-skih uvjeta navedenih u zaključcima Vijeća iz aprila 1997., kao dodatne preduvjete za pomoć EU zemljama jugoistočne Evrope.

22 Program IPA uspostavljen je Uredbom Vijeća broj 1085/2006, a 12. juna 2007. godine donesena je Ured-ba Komisije broj 718/2007 o provedbi Uredbe Vijeća EU o uspostavi IPA programa. Uredbom Komisije broj 80/2010, od 28. 01. 2010., mijenja se i dopunjuje Uredba Komisije broj 718/2007.



Nadzor institucija EU

U tom kontekstu, pažnju treba posvetiti onome što je Evropska komisija rekla u svom Sa-opštenju Evropskom parlamentu i Vijeću (“Stra-tegija proširenja i ključni izazovi 2010. – 2011.”) od 9. 11. 2010. godine:

“Bosna i Hercegovina je ostvarila malo na-pretka u ključnim reformama. Izbori koji su održani u oktobru 2010. godine su generalno bili u skladu sa međunarodnim standardima. Neu-sklađenost između Ustava Bosne i Hercego-vine i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava nije otklonjena, uprkos presudi Evrop-skog suda za ljudska prava. Poštivanje demokrat-skih principa i prava na jednako postupanje bez diskriminacije, kako predviđa Evropska konven-cije o zaštiti ljudskih prava, predstavlja ključan element Privremenog sporazuma.

Za dalji napredak ka članstvu u EU, od ključnog značaja je stvaranje zajedničke vizije lidera o opštem smjeru kretanja zemlje i o naj-važnijim reformama vezanim za EU. Potrebno je da zemlja poveća napore na odgovarajućoj pri-mjeni odredaba Privremenog sporazuma.

Potrebno je da Bosna i Hercegovina što prije preduzme korake na usklađivanju svog Ustava sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, kao i da unaprijedi efikasnost i funkcionisanje svojih institucija. Zemlja mora biti u stanju da usvoji, sprovede i primijeni zakone i pravila EU. Kada se radi o međunarodnim obavezama, i dalje je od ključnog značaja ostvarenje napretka ka ispunjava-nju ciljeva i uslova koji su utvrđeni za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR). Svojim poveća-nim prisustvom, EU će pomoći Bosni i Hercegovini u realizaciji ciljeva iz evropske agende.”

Ocjene i preporuke Vijeća i Komisije, poseb-no one koje se nalaze u godišnjim izvještajima o procesu stabilizacije i pridruživanja, bez sumnje, daju zemljama regije smjernice kako da se kreću kroz “džunglu” uvjeta EU. Od zemalja koje žele postati članice EU, očekuje se da dokažu svoju sposobnost da djeluju u skladu sa najvišim de-

mokratskim standardima, sposobnost da brzo i efikasno ispunjavaju svoje obaveze. Svako kašnje-nje povlači teške posljedice zaostajanja u procesu integrisanja, ukidanja pomoći Unije i gubitka kredibiliteta na međunarodnoj sceni.

U Godišnjem izvještaju o napretku za 2010. godinu (odjeljak 1.3. “Odnosi između EU i Bo-sne i Hercegovine”) Evropska komisija izričito navodi da BiH krši Privremeni sporazum:

“Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu stabi-lizacije i pridruživanja. Privremeni sporazum (PS) se primjenjuje od jula 2008. Do sada je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) ratifikovalo 25 zemalja članica EU.23 Bosna i Hercegovina neujed-načeno provodi Privremeni sporazum (PS). Država krši Privremeni sporazum zbog neusklađenosti sa Evropskom konvencijom za ljudska prava i zbog toga što nije uspostavljeno tijelo za državnu pomoć. Osim toga, u februaru je Bosna i Hercegovi-na jednostrano izmijenila carine utvrđene po načelu najpovlaštenije države za jedan broj poljoprivrednih i industrijskih proizvoda usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o carinskoj tarifi. Nisu obavljene prethod-ne konsultacije sa Evropskom komisijom, što je suprotno odredbama Privremenog sporazuma. Potrebno je u značajnoj mjeri pojačati napore u rješa-vanju obaveza u okviru Privremenog sporazuma, što je prioritet Evropskog partnerstva.”

Ove konstatacije nisu naišle na značajnije reakcije u BiH. Čini se da institucije EU i bh. javnost očekuju uspostavljanje nove vlasti, koja će pokazati veće interesovanje za “evropsku agen-du”. Sva pažnja je trenutno usmjerena na skori sastanak Vijeća EU za opća pitanja i moguće za-ključke koje će to tijelo donijeti. Realno je oče-kivati da će predstavnici nekih zemalja članica podsjetiti na važnost koja se u EU pridaje zaštiti ljudskih prava i prava manjina u kontekstu poli-tičkog kriterija, ali, sudeći po dosadašnjoj uzdr-žanosti EU po mnogim pitanjima od životnog značaja za BiH, teško je očekivati da će se u sko-roj budućnosti desiti bilo šta spektakularno.

23 U međuvremenu su SSP sa BiH ratifikovale Luksem-burg i Francuska.

s a v j e t i


Kupovina poslovnog prostora od advokata

Pitanje: Da li se poslovni prostor, kojeg je ad-vokat kao fizičko lice (i novi titular vlasništva nad tim prostorom) kupio za obavljanje registrovane djelatnosti (što je navedeno i u kupoprodajnom ugovoru), može unijeti u knjigu stalnih sredstava advokata (na koja bi se obračunavala amortiza-cija)? Da li se plaćanje kamate po kreditu koji je podignut za kupovinu tog prostora može vršiti iz sredstava advokatske kancelarije i tretirati kao rashod advokatske kancelarije?

Odgovor: Pošto je u ugovoru o kupovini poslovnog prostora (koji je, pretpostavljamo, i ovjeren kod nadležnog organa) naznačeno da je taj prostor namijenjen u cijelosti za obavljanje advokatske djelatnosti, to je ujedno i osnov da se taj prostor uknjiži u knjigu stalnih sredstava advokatske kancelarije, sa pravom na obračun amortizacije tog prostora u narednom periodu.

Što se tiče drugog dijela pitanja, članom 15. stav 2. Zakona o porezu na dohodak je pod tač-kom 9. navedeno da se u rashode u vezi sa obav-ljanjem samostalne djelatnosti svrstavaju i ka-mate na kredite i pozajmice u svrhu poslovanja. Međutim, ova se odredba, po našem mišljenju, ne bi mogla primijeniti u slučaju da je kredit za kupovinu poslovnog prostora uzelo fizičko lice u

svoje ime, a ne advokatska kancelarija, tako da se, po našem mišljenju, kamata u tom slučaju ne bi mogla tretirati kao rashod advokatske kancela-rije. Međutim, ukoliko bi obveznik otplate kre-dita i plaćanja kamate bila advokatska kancelari-ja, kamate bi se u tom slučaju mogle tretirati kao rashod djelatnosti.

Obaveza zaokruživanja cijena u veleprodaji

Pitanje: Da li cijene i u veleprodaji prema no-vom Zakonu o unutrašnjoj trgovini moraju biti zaokružene na iznos novčane jedinice koja je u opticaju (tj. na 0 ili 5 feninga)?

Odgovor: Već od samog početka primjene novog Zakona o unutrašnjoj trgovini se posta-vilo pitanje da li se obaveza zaokruživanja cijene robe koja se stavlja u promet (na iznos apoena novčanica koje su u opticaju u BiH) odnosi i na veleprodaju. Posmatrajući formalno, odnosno onako kako je formulisano u članovima 3. i 11. Zakona (“trgovac je dužan formirati i istaći cijenu robe koja se stavlja u promet”), ova bi se obaveza odnosila i na maloprodaju i na veleprodaju (i na-slov poglavlja je “Uslovi za obavljanje trgovine”). Takav stav je, na žalost, zauzelo i Federalno mi-nistarstvo trgovine, po upitu više trgovaca (iako je i u tom stavu miinstarstvo dalo tek generalan

s a v j e t i


odgovor, a ne decidan da se ova obaveza odnosi i na jedan i na drugi oblik trgovine).

S obzirom na činjenicu da se cijene u vele-prodaji formiraju i iskazuju bez PDV-a, koji se obračunava pri konačnom fakturisanju, u prak-si je najčešće nemoguće istovremeno formira-nu veleprodajnu cijenu (bez PDV-a) i konačnu fakturisanu vrijednost (sa PDV-om) iskazati u apoenima domaće valute u opticaju (na 5 fenin-ga). Pored toga, postoji još čitav niz praktičnih, poslovnih, pa i suštinskih razloga zbog kojih je zaokruživanje veleprodajnih cijena, nepotrebno, nesvrsishodno, pa i besmisleno.

Stoga bi dobrodošla inicijativa trgovaca kod Federalnog ministarstva trgovine da se, imajući u vidu navedene i druge argumente, ponovo preis-pitaju navedene odredbe Zakona o unutrašnjoj trgovini u smislu da se od obaveze zaokruživanja izuzme veleprodaja. Čak smo mišljenja da takav stav (uz malo dobre volje) može zauzeti i samo ovo ministarstvo, bez intervencija u zakonu.

Članovi uže porodice pri isplati pomoći u slučaju teške bolesti

Pitanje: Pri isplati pomoći u slučaju teške bo-lesti uposlenika ili članova njegove uže porodice, u članove uže porodice svrstavamo oca, majku, očuha, maćehu, usvojitelja i braću i sestre, ako žive u zajedničkom domaćinstvu sa zaposleni-kom. Iznose koji prelaze oporezivu granicu (tri prosječne plaće uposlenika) tretiramo kao plaću zaposlenika na koju obračunavamo porez i pune doprinose. Da li ispravno postupamo?

Odgovor: Ne postupate sasvim ispravno, jer u članove uže porodice svrstavate i braću i sestre, koji prema propisima o porezu na dohodak ne spadaju u izdržavane članove (čak ni kada žive u zajedničkom domaćinstvu), što znači da se zapo-sleniku u slučaju bolesti njegovog brata ili sestre (čak ni kada oni žive s njim u zajedničkom do-maćinstvu) ne može izvršiti neoporeziva isplata pomoći.

Inače, ispravno je da se sve isplate po ovom osnovu iznad porezno dozvoljive granice opore-

autorI jElENA MISITA MArTINA BElIĆ

gOrdANA STOjANOVIĆ dŽENITA MuTAp zArA HAlIlOVIĆ

BrANKA pEurAČA

• OEUFONDOVIMA

• NAČINIKORIšTENJAPROGRAMA IPAUBOSNIIHERCEGOVINI

• VRSTENATJEČAJAINATJEČAJNADOKUMENTACIJA

• RAZVOJPROJEKTA–UPRAVLJANJEPROJEKTNIMCIKLUSOM

• IZRADABUDŽETA

• PRIPREMAPROJEKTNEDOKUMENTACIJE

Uovojknjizisuobrađenisvifinansijskiinstru-mentiEvropskeunijekojisunaraspolaganjuaplikantimaizBiH,predstavljenipraktičnimne-ophodnim koracima, uz korisne savjete kako na pravi način aplicirati za bespovratna sred-stva iz fondova Evropske unije.

€u FoNdoVI

u ProdaJI


s a v j e t i


zuju kao plaća (tj. na tu razliku se obračunava porez na dohodak i svi propisani doprinosi), s tim da ovo, u skladu s naprijed navedenim, važi i za isplate zaposleniku u slučaju bolesti njegovog brata ili sestre, tj. i te isplate se smatraju plaćom tog zaposlenika.

Takođe, dodajemo da pri utvrđivanju neo-porezivog iznosa naknade u slučaju teške bolesti trebate uzimati u obzir i propisanu alternativu, tj. prosječnu plaću u Federaciji, ako je to povolj-nije za uposlenika.

Terenski dodatak za zaposlenike upućene na rad u inostranstvo

Pitanje: Možemo li zaposleniku koji se upu-ćuje na rad u inostranstvo (ali ne po detašmanu) isplaćivati terenski dodatak?

Odgovor: Članom 25. Općeg kolektivnog ugovora (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08) utvrđeno je da zaposlenik koji je zbog prirode poslova koje obavlja upućen na rad na terenu van mjesta zaposlenja u trajanju dužem od 30 dana neprekidno ima pravo na terenski dodatak, čija se visina utvrđuje kolektivnim ugovorom područja djelatnosti. Prema ovom, nema prepreke da se i u vašem slučaju, ukoliko je ispunjen uslov da rad traje duže od 30 dana, zaposlenicima isplati te-renski dodatak.

Visinu naknade za terenski dodatak utvrđuje poslodavac u skladu sa svojim opštim aktom, dok je okvir za (ne)oporezivanje utvrđen Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak. Pri tome, sa stanovišta propisa o porezu na dohodak, morate voditi računa o uslovima koji se obezbje-đuju zaposleniku za rad na terenu (varijante: ako su obezbijeđeni smještaj i ishrana, ako je obezbi-jeđen samo smještaj ili ako je obezbijeđena samo ishrana).

Direktor - nerezident

Pitanje: Da li nerezident Federacije BiH - fi-zičko lice koje je u radnom odnosu sa matičnom firmom u Hrvatskoj i po kom osnovu prima

određenu naknadu (koju stranci ne smatraju pla-ćom) - može vršiti dužnost direktora privrednog društva u Sarajevu i kojim sve obavezama (po-rez, doprinosi) podliježe kod isplata ugovorene naknade?

Odgovor: Sa stanovišta važećih propisa, nema prepreke da fizičko lice - nerezident Federacije bude direktor privrednog društva u BiH.

Međutim, kad je riječ o funkciji direktora treba imati u vidu Uredbu o uslovima koje je preduzeće, odnosno drugo pravno lice lice dužno da ispunjava u pogledu broja zaposlenih radnika radi obavljanja registrovane djelatnosti (“Služ-bene novine Federacije BiH”, br. 15/98 i 5/99). Prema članu 2. ove Uredbe, registrovanu djelat-nost preduzeće može početi obavljati ako ima direktora koji je socijalno osiguran i minimalan broj zaposlenih koji je utvrđen Uredbom za po-jedinu djelatnost. Iz odredbe da direktor mora da bude socijalno osiguran proističe da on mora biti u radnom odnosu u firmi u kojoj je direktor, tj. da ne bi mogao vršiti tu funkciju putem ugovora o djelu.

Naknada za njegov rad, shodno tome, može biti samo plaća na koju se plaća porez na doho-dak i svi propisani doprinosi, a ne “određena na-knada” kako to sugeriše vaša matica.

Da bi nerezident mogao da zasnuje radni od-nos, mora posjedovati radnu dozvolu, za koju je uslov odobrenje za stalno nastanjenje ili privre-meni boravak u BiH.

Istina, Sporazum o socijalnom osiguranju, sa pratećim Administrativnim sporazumom zaklju-čen između BiH i Republike Hrvatske, dozvo-ljava, kao izuzetak, mogućnost da osoba koja je zaposlena sa sjedištem u jednoj državi ugovorni-ci, a obavlja poslove u drugoj državi ugovornici u ograničenom razdoblju (do 24 mjeseca) ostaje osiguranik prve države ugovornice (što znači da doprinose plaća samo u Hrvatskoj, a ne i u BiH, a na njegovu isplaćenu plaću obračunava se samo porez na dohodak). Ovo je povezano i sa određe-nom procedurom, u smislu da zaposlenik i po-slodavac koji koriste ovo pravo moraju podnijeti zahtjev nadležnom organu države ugovornice za

s a v j e t i


izdavanje potvrde da će se na zaposlenika primje-njivati pravni propisi države iz koje je upućen, a nadležni organ te države je dužan da izda takvu potvrdu. Međutim, osnovno pitanje ovdje je da li se ova mogućnost može odnositi na direktora, imajući u vidu specifičnosti ove funkcije, poseb-ne odgovornosti i sl.

Inodnevnice se i dalje mogu isplaćivati u KM

Pitanje: Nakon početka primjene novog Za-kona o deviznom poslovanju i pratećih propisa, da li se dnevnice za službena putovanja u ino-stranstvo i ostale troškove službenog putovanja mogu isplaćivati u KM ili za te potrebe moramo otvoriti devizni račun i takve troškove isplaćivati u devizama?

Odgovor: Inodnevnice i ostali troškovi služ-benih putovanja u inostranstvo se i dalje mogu isplaćivati u KM, jer je njihova isplata u devi-zama propisana tek kao mogućnost, a ne i kao obaveza.

Odlukom o plaćanju, naplati i prenosu u devizama i stranoj gotovini (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10) dopušteno je da se plaćanje i naplata između rezidenata u devizama i stranoj gotovini vrši i za isplatu troškova službenog puta i drugih troškova u vezi s tim u inostranstvu. Time je, da-kle, dozvoljeno da se isplata troškova službenog putovanja vrši u devizama i stranoj gotovini, ali je to propisano kao mogućnost, a ne i kao oba-veza.

Također, Odlukom o načinu i uslovima pod kojima nerezidenti u poslovanju sa nerezidentima mogu primiti naplatu ili vršiti plaćanje u stranoj gotovini i gotovini u KM (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10) propisano je da rezidenti mogu za izdatke za službena putovanja u inostranstvo imati deviznu blagajnu. Pored toga, rezidenti koji pružaju usluge u međunarodnom robnom i putničkom prometu i koji pružaju hitnu medi-cinsku pomoć mogu imati deviznu blagajnu i za plaćanje troškova u vezi sa prevoznim sredstvima i robom na službenom putu u inostranstvu.

Dakle, dnevnice za službena putovanja u ino-stranstvo i ostale troškove službenog putovanja se i dalje mogu isplaćivati u KM (ako je to iz bilo kojih razloga pogodnije i za isplatioca i za zaposle-nika), iako su novi propisi o deviznom poslovanju dozvolili mogućnost da se isplata trokova službe-nog putovanja vrši i u devizama i stranoj gotovini i da za te potrebe rezidenti mogu imati i koristiti i devizni račun, odnosno deviznu blagajnu.

Dnevnice i troškovi službenog puta ako je zaposlen samo direktor

Pitanje: Da li još uvijek važi pravilo da se, uko-liko je u firmi uposlena samo jedna osoba (direk-tor), dnevnice i troškovi službenog puta tretiraju kao porezno nedopustiv rashod u poreznom bi-lansu, koji uvećava osnovicu poreza na dobit?

Odgovor: Ne. Radi se o “pravilu” koje je važilo po ranijim propisima o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 32a/97 i 29/00), koji su se primjenjivali zaključno do po-reznog bilansa za 2007. godinu, ali je to presta-lo važiti početkom primjene aktuelnog Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), tj. od 01. 01. 2008. godine.

Prema članu 10. sadašnjeg Zakona o porezu na dobit, koji se primjenjuje počev od poreznog bilansa za 2008. godinu, troškovi zarada, odno-sno lična primanja zaposlenih (naknade i druga materijalna primanja) koja nemaju karakter pla-će priznaju se u iznosu obračunatom na teret po-slovnih rashoda do iznosa propisanih posebnim propisima (dnevnice, upotreba privatnog auto-mobila u službene svrhe, prehrana tokom rada, prijevoz na posao i dr). Pri tome se nigdje i ni u kom kontekstu ne pominju slučajevi firmi koje zapošljavaju samo direktora, što znači da se i u takvom slučaju ti troškovi priznaju na isti način kao i kod svih drugih firmi.

Dakle, pošto u novom Zakonu o porezu na dobit nema nikakvih posebnih odredbi koje bi to pominjale, dnevnice i troškovi službenog puto-vanja se u poreznom bilansu (počev od poreznog

s a v j e t i


bilansa za 2008. godinu) priznaju na isti način bez obzira na to koliko firma ima zaposlenih.

Isplata po ugovoru o sponzorstvu sa fizičkim licem

Pitanje: Po ugovoru o sponzorstvu, trebamo isplatiti fizičkom licu iznos od 5.000,00 KM. Kakve porezne obaveze imamo i koju specifikaci-ju trebamo podnijeti?

Odgovor: Ugovorom o sponzorstvu, sponzor se obavezuje ustupiti sponzoriranoj strani odre-đene proizvode iz svog djelokruga, ili mu uplatiti određeni novčani iznos, a sponzorirana strana se obvezuje dopustiti sponzoru upotrebu vlastite sli-ke ili imena, kako bi sponzor promicao određeni svoj proizvod, uslugu ili marku, odnosno pružiti sponzoru određene propagandne protučinidbe.

Ukoliko se u vašem slučaju zaista radi o ugo-voru o sponzorstvu u navedenom smislu, odnosno ukoliko je to fizičko lice za vas pružilo određenu protuuslugu i vi mu po tom osnovu vršite isplatu ugovorenog iznosa, u tom slučaju imate obavezu da obračunate i uplatite porez na dohodak, na način predviđen za druge samostalne djelatnosti (kao za ugovor o djelu), po stopi od 10%, kao i obavezu za doprinose (4% za zdravstvo i 6% za PIO). Prilikom isplate ovakve naknade dužni ste popuniti obrazac AUG-1031, te ga dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

Ukoliko se, pak, radi o nekoj drugoj vrsti “sponzoriranja” fizičkog lica, ali bez pružanja pro-tuusluge od tog fizičkog lica, tako isplaćeni iznos bi imao tretman “donacije fizičkom licu” na koju biste imali obavezu obračunati porez na doho-dak po preračunatoj stopi (11,11%) na isplaćeni iznos naknade, bez obaveze za doprinose (prema stavu Porezne uprave).

Naknada za slučaj teške bolesti

Pitanje: Izvršili smo isplatu jednokratne po-moći našoj zaposlenici za slučaj teške bolesti njenog supruga. Jednokratna pomoć je utvrđena rješenjem, u visini tri prosječne plaće zaposlenice

Iz SadržaJa:• MJeStOIuLOGAreVIZIJe

uuPrAVLJANJuPODuZeĆeM

• reVIZIJSKIteOrIJSKIOKVIrKAOISHODIŠtePrOceSAreVIZIJe

• PrOceSreVIZIJeFINANcIJSKIHIZVJeŠtAJA

• PrOceSINterNereVIZIJe

• POVeZANOStreVIZIJe FINANcIJSKIHIZVJeŠtAJA IINterNereVIZIJe

• StANJeIPrAVcIrAZVOJAINterNe IeKSterNereVIZIJe uBOSNIIHerceGOVINI

autorI:prOf. dr. ScI. BOrIS TušEKprOf. dr. ScI. lAjOš ŽAgEr

dr. ScI. ŽEljKO rIČKA

rEVIzIJapodrška poslovnom upravljanju


u ProdaJI

s a v j e t i


(što je u skladu sa našim Pravilnikom). Kakav je tretman ove isplate sa aspekta Zakona o porezu na dohodak i Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti u Federaciji BiH, budući da se radi o JU koja se finansira iz budžeta općine?

Odgovor: Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 45/10), koji je stupio na snagu 30. 07. 2010. go-dine, uređuju se plaće i naknade izabranih duž-nosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti u FBiH, državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije, pravobrani-oca, službenika sudske policije i zatvorskih po-licajaca-stražara u kaznenopopravnim zavodima Federacije.

Dakle, ovaj Zakon se direktno primjenjuje samo na zaposlene u organima vlasti FBiH, a kod utvrđivanja neoporezivog iznosa različitih na-knada za sve ostale (uključujući i javnu ustanovu koja se finansira iz budžeta općine), relevantne su važeće odredbe Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08 i 9/10) i pratećeg Pravilnika o primjeni tog Zakona (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 i 4/10).

Moguće je da u narednom periodu dođe do izvjesnih “približavanja” propisa, u smislu da se Zakon i Pravilnik o primjeni Zakona o pore-zu na dohodak po pitanja prava na neoporezive iznose različitih vrsta naknada zaposlenicima na neki način “prilagode” odredbama Zakona o plaćama u organima vlasti FBiH. Međutim, sve dok se to ne desi, poslodavac može svojim zaposlenicima bez plaćanja poreza na dohodak isplaćivati neoporezive iznose propisane u Za-konu o porezu na dohodak i Pravilniku o nje-govoj primjeni.

Porezni tretman stipendije/školarine

Pitanje: Može li firma uplatiti stipendiju jed-nom studentu u vrijednosti godišnje školarine od 11.000,00 KM na tekući račun studenata na dvije rate godišnje? Na razliku preko neoporezivog izno-sa (preko 75% isplaćene stipendije) uplatili bismo

porez na dohodak. Da li firma ima i nekih drugih obaveza (za doprinose i sl) po ovom osnovu?

Odgovor: Da. Firma može studentu uplatiti stipendiju na njegov tekući račun u vrijednosti godišnje školarine od 11.000,00 KM (pa i u dvi-je rate godišnje), dok porezni tretman tako ispla-ćenog iznosa zavisi od toga da li se takva uplata formalmo deklariše kao “školarina” ili kao “sti-pendija” (po osnovu ugovoru o stipendiranju).

Naime, razlika poreznog tretmana je u tome što bi se uplata “školarine”, kao takva, smatrala oporezivim primanjem tog fizičkog lica u punom iznosu, u skladu sa stavom Porezne uprave da se na bilo kakve isplate fizičkim licima koja nisu za-poslenici i koje ne predstavljaju naknadu za bilo kakav rad (niti samostalni niti nesamostalni), koje nisu izričito (poimenice) izuzete od oporezivanja po Zakonu i Pravilniku o porezu na dohodak, porez na dohodak plaća primjenom preračunate stope od 11,11% na isplaćeni iznos.

U skladu sa članom 6. stav 7. Zakona o po-rezu na dohodak (“Sl novine FBiH”, br. 10/08 i 9/10), prihodi na ime “stipendija” učenicima i studentima koji su na redovnom školovanju sma-traju se neoporezivim do iznosa 75% prosječne neto plaće po zaposlenom u Federaciji, prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku. Pri tome, ovo ograničenje maksimalnog neoporezivnog limita treba posma-trati na mjesečnom nivou, što znači da je neo-porezivi mjesečni iznos stipendije 75% prosječne neto plaće prema posljednjem objavljenom po-datku nadležnog organa za statistiku. Ukoliko je iznos stipendije utvrđen u godišnjem iznosu, u tom slučaju neoporezivi iznos će biti 12 x 75% prosječne neto plaće = cca 7.200 KM. Pritom pri-likom uplate rate stipendije trebate voditi računa i o tome da zbirni iznos pojedinačnih mjesečnih iznosa stipendije ne prelazi propisani neoporezivi iznos za svaki mjesec (75% prosječne neto plaće prema posljednjem objavljenom statističkom po-datku). Isplata stipendije preko propisanog ne-oporezivog iznosa podliježe samo oporezivanju porezom na dohodak (bez obveze za doprinose ili neke druge obaveze).

s a v j e t i


Dakle, ukoliko biste isplatu studentu (ili uplatu na njegova račun, svejedno) deklarisali kao uplatu “školarine”, na ukupan iznos biste morali uplatiti 11,11% poreza na dohodak. Me-đutim, ako biste uplatu izvršili na ime “stipendi-je” i na bazi ugovora o stipendiranju (pri čemu bi iznos školarine poslužio samo kao osnov za utvrđivanje visine stipendije), to bi se tretiralo kao neoporezivo primanje tog studenta do visine 75% prosječene plaće u FBiH (kako smo naveli naprijed), dok bi se porez (11,11%) plaćao samo zza evenutalni iznos preko toga.

Varijante angažovanja radnika na duži period, ali bez zasnivanja radnog odnosa

Pitanje: S obzirom na specifičnu djelatnost kojom se bavimo i potrebom za različitim vrsta-ma priloga za programe koje emitujemo, često imamo potrebu za angažovanjem spoljnih sarad-nika. Do sada smo to radili po ugovoru o djelu. Da li postoji mogućnost angažovanja radnika na duži period, ali bez prijema u radni odnos (jer su oni već u radnom odnosu s drugim firmama)?

Odgovor: Ugovorni osnov po kojem poslo-davac angažuje radnika ovisi od karakteristika poslova koje će taj radnik obavljati za njega.

Ukoliko se javi potreba za angažovanjem spoljnih saradnika za potrebe izvršenja određe-nog faktičkog djela, kao što je izrada ili opravka određene stvari ili izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog rada, u tom slučaju adekvatna ugovorna forma je ugovor o djelu. Naime, ugo-vor o djelu je institut Zakona o obligacionim odnosima koji, po svojoj prirodi, podrazmijeva faktički posao i zaključuje se za potrebe obavlja-nja određenog jednokratnog posla koji traje dok se ne izvrši ugovoreno djelo. Dakle, vremensko trajanje ugovora o djelu nije limitirano, odnosno ugovorni odnos traje dok se ne izvrši djelo.

Međutim, ukoliko se radi o poslovima koji se obavljaju u vremenskom kontinuitetu i koji imaju karakteristike nesamostalnog rada za po-slodavca, zaključivanje ugovora o djelu nije pra-

vi način za formalno-pravno regulisanje takvog ugovornog odnosa, već je obavljanje takvih po-slova potrebno ugovoriti u skladu sa Zakonom o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03). Tim Zakonom je predviđena mogućnost zaključivanja ugovora o radu na određeno i na neodređeno vrijeme (uz ograničenje vremenskog trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme na najduže dvije godine dana), a u članu 30. je data i mogućnost da se ugovor o radu zaključi na puno i na nepuno radno vrijeme.

Pored toga, moguće je da se radnici angažuju i po ugovoru o privremenim i povremenim po-slovima, na način opisan u čl. 136. i 137. Zako-na o radu. Uslovi za zaključivanje ovog ugovora (koji, takođe, nije radni odnos, kao ni ugovor o djelu) jesu da je ovakva ugovorna forma predvi-đena u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu, da se ne radi o poslovima za koje se za-ključuje ugovor o radu (bilo na određeno ili ne-određeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom), kao i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine. Dakle, bez prijema u radni odnos moguće je radnike angažovati i po ugovoru o privremenim i povremenim poslovi-ma, uz ispunjenje prethodno navedenih zakon-skih uslova.

S aspekta poreza na dohodak i doprinosa, angažman po ugovoru o povremenim i privreme-nim poslovima se tretira na isti način kao i anga-žman po ugovoru o djelu, što smo obrazložili u Poreznom savjetniku broj 11/2010.

Osnov (dokument) za isplatu akontacije za službeno putovanje

Pitanje: Da li je u dokumentaciji preduzeća neophodno imati odluku o isplati akontacije za troškove službenog putovanja uposleniku?

Odgovor: Obaveza donošenja posebne odlu-ke o isplati akontacije za troškove službenog pu-tovanja ne samo da nigdje nije posebno propisana nego to nije uobičajno. Naime, isplata akontacije za službena putovanja predstavlja uobičajenu po-slovnu aktivnost i proceduru koja se reguliše in-ternim aktima preduzeća, a najčešće jednostavno

s a v j e t i


ELEKTRONSKO IZdANJEmjesečnog stručnog časopisa

Odpočetkaovegodine,ReviconVam, uz štampano, nudi i elektronsko izdanje stručnogčasopisaPOREZNI SAVJETNIK.

PretplatomnaelektronskoizdanjedobitćetemogućnostbržegijednostavnijegpristupasadržajimaPOREZNOG SAVJETNIKA.

Tokomjanuara/siječnja2011.godine, svim zainteresiranim na našem portalu www.revicon.infoomogućujemo mjesec dana probnog, besplatnog pristupa elektronskom izdanju POREZNOG SAVJETNIKA br. 12 za decembar/prosinac 2010. Ukolikoseodlučitenagodišnjupretplatuna elektronsko izdanje POREZNOG SAVJETNIKA, dobit ćete svoje pristupne podatke putem kojih ćete moći i dalje koristitiovuuslugu. Cijenaelektronskog izdanja stručnogčasopisaPOREZNI SAVJETNIK za2011.godinuiznosi 200,00 KM(sPDV-om).

Godišnjapretplatana štampano izdanje POREZNOG SAVJETNIKA za 2011. iznosi 250,00 KM(sPDV-om).

Cijenagodišnjepretplatei na štampano i elektronsko izdanje POREZNOG SAVJETNIKAza2011.godinuiznosi 400,00 KM(sPDV-om).

NoVo u ponudi Revicona!

www.revicon.info

elektronsko izdanje

ReviconovRegistarpropisasadržiprečišćenetekstove svih zakonskih i podzakonskih aka-taBosneiHercegovine,FederacijeBiHisvihkantona-županijauFederacijiBiH izsljedećihodabranih oblasti: poreza, vrijednosnih papira, carina, računovodstva, bankarstva, trgovine,turizma, osiguranja, radno-pravnih odnosa ibudžeta-proračuna.

Prema svojoj koncepciji i sadržaju, Registarpropisa predstavlja jedinstven i nezaobilazan priručnikuposlovanjunateritorijiBosneiHer-cegovineiFederacijeBiH.

Registarpropisajeuvijekažuriranipretplatnicinanajbržiinajjednostavnijinačindolazedovažećihi prečišćenih odredbi svih propisa iz navedenih oblastiuBiH,pružajućibrze,potpuneipouzdaneinformacijekrozcjelovitpregledprečišćenihtek-stovavažećihzakonaipratećihpropisa.

Registarpropisa jedostupanuelektronskomizdanju, temusemožepristupitiputemkori-sničke šifre koju dobijete pretplatom. CIJENE(sPDV-om):

Sistemski propisi: 200,00 KM Budžetiproračun: 100,00 KM

Finansijki propisi i vrijednosni papiri: 150,00 KM

Poreziicarine: 200,00 KM

Trgovina,turizam,ugostiteljstvoiobrt: 100,00 KM

KOMPLETREGISTRAPROPISA: 500,00 KM

KOMPLETREGISTRAPROPISAzapretplatnikenaPoreznisavjetnik: 400,00 KM

NoVo u ponudi Revicona!

www.registar-propisa.ba

s a v j e t i


time da se ta akontacija unese u nalog za službe-no putovanje koji se izdaje zaposlenim i pravda po završenom putovanju.

Inače, nalog za službeno putovanje koji se izdaje u skladu sa Uredbom o naknadama troš-kova za službena putovanja (“Službene novine Federacije BiH”, br. 75/04 , 43/07, 3/08, 2/09 i 4/10) je dovoljan akt čak i kada se radi o organi-ma uprave i slično, naročito ako se ta putovanja dešavaju češće i uobičajeno.

Donošenje posebne odluke o isplati akonta-cije za troškove službenog putovanja za svaki po-jedinačni slučaj bi bilo potrebno samo ako se to izričito zahtijeva vlastitim (internim) pravilima i procedurama samog pravnog lica, što se iz prak-tičnih razloga preporučuje samo u npr. izuzetnim slučajevima.

“Kratki rad” u mjesecu usljed bolovanja

Pitanje: Koliko poreza na dohodak treba pla-titi radnik koji na platnoj listi za jedan mjesec ima sljedeće vrste primanja: bolovanje preko 42 dana 240,17 KM i redovan rad 120,63 KM (za 40 sati), ukupno 360,80 KM. Osobni odbitak po kartici iznosi 300,00 KM (koeficijent 1,00). Budući da je ovaj radnik u prvom dijelu mjeseca bio na bolovanju preko 42 dana za koje se na-knada koje se isplaćuje refundira od Zavoda, da li se plaća za redovan rad u ostalom dijelu mjeseca smatra naknadom za “kratki rad” (manje od 80 sati i manje od 250 KM)?

Odgovor: Prema članu 27. stav 5. Zakona o porezu na dohodak, porez na dohodak po osno-vu nesamostalne djelatnosti koji se obračunava na ostvareni dohodak za rad koji u jednom mjesecu nije trajao duže od 10 dana, odnosno 80 sati, a za koji isplaćeni dohodak ne iznosi više od 250 KM, obračunava se po stopi od 10%, bez primjene ličnih odbitaka iz člana 24. ovog Zakona. Nadalje, u stavu 6. istog člana Zakona se navodi da se tako obraču-nati, obustavljeni i uplaćeni porez na dohodak sma-tra konačno utvrđenim porezom za taj porezni pe-riod, te porezni obveznik za taj dohodak nije dužan

podnijeti godišnju poreznu prijavu, osim ukoliko želi da ostvari pravo na lični odbitak, onda može taj dohodak i uplaćene iznose akontacije poreza unijeti u godišnju poreznu prijavu.

S obzirom na to da je vaš radnik u mjesecu u kojem je bio na bolovanju proveo manje od 80 sati na redovnom radu i ostvario plaću u izno-su manjem od 250 KM, tako ostvareni dohodak bi se, formalno, mogao smatrati primanjem po osnovu “kratkog rada”, što znači da vaš radnik, u skladu sa članom 27. stav 5. Zakona, ne bi imao pravo na lični odbitak za taj mjesec. To bi značilo da bi se porez na dohodak obračunavao na puni iznos naknade za redovan rad (120,63 KM), ali bi radnik čak i u tom slučaju pravo na lični odbi-tak mogao ostvariti podnošenjem godišnje prija-ve poreza na dohodak.

Međutim, s obzirom na to da je dotični radnik bio u radnom odnosu cijeli mjesec i da nesporno ima pravo na korištenje ličnog odbitka za dohodak od nesamostalne djelatnosti koji je ostvario u tom mjesecu, faktički je svejedno da li će svoje pravo na lični odbitak iskoristiti odmah u tom mjesecu, ili će čekati kraj godine i podni-jeti godišnju poreznu prijavu. Iz tog razloga, pa i zato što kategorija “kratkog rada” nije predvi-đena za ovakve slučajeve, mišljenja smo da nema smetnje da se u ovom slučaju odbitak koristi od-mah, što praktično znači da na tih 120,63 KM i nema poreza.

Iznos naknade za bolovanje od 240,17 KM koji se refundira od zavoda je neoporeziv, pa i ne ulazi u osnovicu za oporezivanje. Izuzetno, ukoliko bi poslodavac svom zaposleniku koji je na bolovanju preko 42 dana isplaćivao veći iznos naknade plaće od onog koji refundira od ZZO, u tom slučaju bi na razliku naknade plaće preko iznosa koji se refundira od zavoda imao obavezu da obračuna porez na dohodak i pune doprinose kao da se radi o redovnoj plaći radnika.

Naknada predavaču na seminaru - rezidentu Hrvatske

Pitanje: Kako isplatiti rezidenta Hrvatske an-gažovanog kao predavača na seminaru u FBiH,

s a v j e t i


koji na teritoriji FBiH boravi 24 sata. Da li pre-ko ugovora o djelu i koje obaveze imamo u tom slučaju?

Odgovor: Dohodak koji fizička lica - nerezi-denti FBiH ostvare na teritoriji FBiH se opore-zuje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak i pratećim Pravilnikom, uz primjenu međudržav-nih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezi-vanja.

Članom 14. Ugovora o izbjegavanju dvo-strukog oporezivanja sa Hrvatskom tretirano je i pitanje dohotka koje lice iz Hrvatske ostvari po osnovu profesionalnih djelatnosti ili drugih sa-mostalnih djelatnosti u BiH, na način da se tako ostvaren dohodak oporezuje samo u Hrvatskoj, osim: ukoliko u BiH rezident Hrvatske ima stal-no sjedište, ili ako boravi u BiH u razdoblju ili razdobljima koja iznose ili u zbiru prelaze 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom perio-du koji počinje ili završava u poreznoj godini. Pri tome, pod pojmom “profesionalne djelatno-sti” podrazumijevaju se znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti, te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inži-njera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Međutim, djelatnost “predavača na semina-ru” nije posebno tretirana u ovom ugovoru sa Hrvatskom, tako da se u ovom slučaju oporezi-vanje, ipak, vrši u FBiH, u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak FBiH. Prema članu 30. stav 1. tog Zakona i članu 61. stav 1. tačka 4. i članu 62. Pravilnika, naknade koje ostvare nereziden-tna fizička lica povremenim obavljanjem dru-gih samostalnih djelatnosti po osnovu ugovora o djelu ili u vidu autorskih honorara podliježu obavezi plaćanja poreza na dohodak (porez po odbitku) po stopi od 10%, a porez obračunava i plaća isplatilac naknade na ukupan iznos nakna-de (bez prava na paušalne troškove), te se tako obustavljeni i uplaćeni porez smatra konačnom poreznom obavezom. Nerezidentni porezni ob-veznici nemaju pravo na lični odbitak iz člana 24. Zakona.

Pored toga, na neto isplaćeni iznos nerezi-dentnom fizičkom licu dužni ste obračunati i

platiti 0,5% naknade za nesreće, kao i 0,5% opće vodne naknade.

Što se tiče doprinosa, Federalno ministarstvo finansija je zvaničnim stavom potvrdilo da se pri ovakvim isplatama nerezidentnim fizičkim lici-ma ne obračunava ni doprinos iz osnovice (4% za zdravstveno osiguranje) ni doprinos na osno-vicu (6% za PIO).

Porezne obaveze za usluge izvršene od švicarske firme u Švicarskoj

Pitanje: Koje su porezne obaveze firme iz BiH u vezi fakture za usluge koje su joj izvršene od fir-me iz Švicarske, u Švicarskoj (priprema, organi-zacija i realizacije studijske posjete predstavnika iz BiH Švicarskoj, troškovi nastali tokom posjete: noćenje, hrana, prevoz, dnevnice za učesnike i posjetioce iz BiH)?

Odgovor: S obzirom na to da je konkretna usluga u cijelosti izvršena na teritoriji Švicarske, nema nikakvih poreznih posljedica u BiH za firmu iz BiH koja plaća specificirane troškove po faktu-ri firme iz Švicarske. Naime, u članu 41. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) je propisano da se porez po od-bitku obračunava samo na prihod koji nerezident ostvari na teritoriji Federacije, odnosno na usluge koje nerezident pruži rezidentu na teritoriji FBiH (dakle, ne i one usluge pružene u inostranstvu).

Po fakturi za navedene usluge nema ni oba-veza za PDV u BiH, s obzirom na to da se nave-dene usluge po svojoj vrsti oporezuju PDV-om u zemlji u kojoj su izvršene. Izuzetno, po principu izbjegavanja dvostrukog poreznog oslobađanja, obaveza za PDV u BiH bi postojala samo u sluča-ju da na te usluge nije zaračunat švicarski PDV ili drugi adekvatni porez po propisima Švicarske.

Prodaja i ugradnja vlastitih proizvoda fizičkim licima je “trgovina”

Pitanje: Firma koje je registrovana za proizvod-nju želi prodavati vlastite proizvode sa skladišta, te, po potrebi, vršiti i ugradnju kupcima - fizičkim

s a v j e t i


licima uz izdavanja fakture i naplatu gotovinski putem blagajne. Tako naplaćena sredsva bi se po-tom polagala na žiro-račun. Da li se takva prodaja smatra trgovinom na malo, uz sve obaveze koje iz toga proizilaze (registracija maloprodajnog objek-ta, trgovačka knjiga, kalkulacije)?

Odgovor: Zakonom o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), u članu 2. stav 3) tačka b) utvrđeno je da se odredbe ovog zako-na, kojima se uređuju prava, obaveze i sankcije za trgovca, odgovarajuće primjenjuju i na pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti proizvodnje i pružanja usluga kada svoje proi-zvode i usluge prodaju na tržištu. Prema tome, s obzirom na to da vi prodajete vlastite proizvode sa skladišta i ugradnju kupcima - fizičkim licima, navedena zakonska odredba se odnosi i na vas, što znači da ste obavezni ispunjavati sve zakonske obaveze koje su propisane za trgovce.

Po pitanju obaveze registracije maloprodaj-nog objetka, iako opći propisi (npr. Zakon o pri-vrednim društvima) dozvoljavaju da se uz regi-strovane umjereno obavljaju i druge djelatnosti, poznato je da tržni inspektori insistiraju da se i vele i maloprodaja registruju kad god se i vrše.

U svakom slučaju, prilikom prodaje go-tovih prozvoda na malo sa skladišta, vi morate ispunjavati uvjete za obavljanje trgovine koji su propisani Zakonom o unutrašnjoj trgovini, kao i Pravilnikom o minimalnim uslovima tehničke oporemljenosti poslovnih prostora za obavljanje trgovine (“Sl. novine FBiH”, br. 12/05, 60/05 i 15/08), te voditi odgovarajuće evidencije.

S obzirom na to da bi se u vašem slučaju ra-dilo o prodaji gotovih proizvoda fizičkim licima - krajnjim potrošačima, to znači da bi vi praktički vršili trgovinu na malo i da biste bili obavezni voditi trgovačku knjiga na malo. Pored toga, s obzirom na to da biste pružali i usluge ugrad-nje tih gotovih proizvoda, bili biste dužni voditi i trgovačku knjigu za trgovačke usluge u svakom objektu u kojem bi pružali takve usluge (član 25. stav 5. Zakona o unutrašnjoj trgovini).

Bez obzira na to da li ćete registrovati ma-loprodajni objekat i iz njega vršiti prodaju vaših

proizvoda fizičkim licima, ili ćete to raditi di-rektno sa skladišta, s obzirom na to da se radi o gotovinskom prometu, obavezni ste tako napla-ćen promet evidentirati putem trake registar-kase (odnosno pos-kase) koja osigurava podatke o prodatoj robi (član 25. stav 7. Zakona). Isto važi i za buduće fiskalne kase, jer će se preko njih ionako registrirati i promet na veliko i pro-met na malo.

Takođe, i u Pravilniku o primjeni Zakona o PDV-a je propisano da su svi obveznici koji promet dobara naplaćuju u gotovini (osim ob-veznika na koji se primjenjuje izuzetak iz člana 118. Pravilnika: maloprodaja duhana, duhanskih prerađevina, dnevne štampe, lota i sportske pro-gnoze u kioscima i pri prodaji dobara i usluga na tržnicama i drugim otvorenim prostorima) dužni izdavati blagajničke račune (isječak sa registar-ka-se) i za taj dio prometa voditi trgovačku knjigu.

Elektronska forma KUF-a i KIF-a

Pitanje: Mogu li se knjige ulaznih i izlaznih faktura voditi samo u elektronskoj formi, ili je propisima strogo definirana “tvrdo ukoričena i unaprijed oblikovana knjiga”?

Odgovor: Članom 56. Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH” br. 9/05, 35/05 i 100/08) je pro-pisano da je svaki obveznik obavezan voditi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti urednu primjenu PDV-a, uključujući i obraču-na va nje obaveze PDV-a za svaki period PDV-a i inspekciju od UIO. Članom 126. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10) je propisano da se obrasci i knjige propisane pravilnikom mogu prilagođava-ti automatskoj obradi podataka, s tim da se mo-raju osigurati najmanje propisani podaci. Knji-ge propisane Zakonom i Pravilnikom o PDV-u vode se u skladu s propisima o računovodstvu, a Zakonom o računovodstvu i reviziji je propisano da se poslovne knjige mogu voditi na slobodnim listovima, povezane ili prenijete na neki od elek-tronskih medija, tako da se mogu, po potrebi, odštampati ili prikazati na ekranu.

s a v j e t i


U skladu sa navedenim, knjiga ulaznih i knji-ga izlaznih faktura se mogu voditi i samo u elek-tronskoj formi, odnosno navedenim propisima je upravo i predviđena takva mogućnost. Strogo definirana “tvrdo ukoričena i unaprijed obliko-vana knjiga” ne samo da nije obavezna nego se u praksi gotovo nigdje i ne primjenjuje.

Tretman i trajanje ugovora o volontiranju

Pitanje: Koliki je maksimalni period na koji neko može biti angažovan kao volonter i da li postoje neke obaveze za porez i doprinose za tako angažovano lice? Šta je potrebno navesti u ugovo-ru o volontiranju?

Odgovor: Volonterski rad, odnosno rad bez zasnivanja radnog odnosa tretiran je članom 28. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03). Ugovor o volontiranju se može zaključiti u slučaju kada je stručni ispit ili radno iskustvo (utvrđeno Zakonom ili Pra vilnikom o radu) uvjet za obavljanje poslova određenog za-nimanja i poslodavac može lice koje završi ško-lovanje za takvo zanimanje pri miti na stručno osposobljavanje za samostalan rad. Takav ugovor se zaključuje u pisanoj formi, a kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za zapo-šljavanje u roku od pet dana od dana zaključe-nja ugovora radi evidencije i kontrole. Naravno, volontiranje može postojati i u raznim drugim, slobodno ugovorenim, pa i formalno neugovore-nim slučajevima.

Ugovor o volontiranju treba da sadrži podat-ke o ugovornim stranama i mjestu njihovog pre-bivališta, odnosno sjedišta, mjestu i vremenu tra-janja volontiranja, volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati, specifičnim pravima i obavezama volontera (u skladu sa navedenim odredbama Zakona o radu), obavezama poslo-davca i visini naknada koju poslodavac isplaćuje.

Kada je riječ o periodu na koji neko može biti angažovan kao volonter, Zakonom o radu je propisano da volonterski rad može trajati onoli-ko koliko je propisano trajanje osposobljavanja

prema Zakonu, za određeno zanimanje. Trajanje volonterskog rada računa se u pripravnički staž i radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima ili za polaganje stručnog ispita. U drugim slučajevima, “slobodno volontiranje” nije ničim ograničeno.

Kada su u pitanju obaveze poslodavca, volon-teri imaju pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisima za nezaposlena lica. Tako-đer, volonteri imaju pravo na odmor u toku rad-nog dana, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor. Obaveze poslodav-ca su da, radi osiguranja za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti, plaća nadležnoj službi za zapošljavanje 35% od najniže plaće za svakog vo-lontera, te da uplaćuje iznos od 22 KM, u skladu sa Odlukom Upravnog odbora za PIO.

Prema stavu Federalnog ministarstva finansi-ja (broj 03-14-8256/09), volonter ima pravo na naknadu za prevoz i topli obrok. Takve naknade su neoporezive ukoliko se isplaćuju do propisanog neoporezivog iznosa, u skladu sa članom 14. Pra-vilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 i 4/10). Međutim, ukoliko se volonteru, pored tih naknada za pre-voz i topli obrok, isplaćuje i neka dodatna nov-čana naknada za njegov angažman, ili se naknada za prevoz i topli obrok isplaćuje u iznosima većim od onih koji su propisani kao neoporezivi, tada se takvi iznosi oporezuju porezom na dohodak po stopi od 10%, kao drugi samostalni i povremeni nesamostalni rad, a na tu naknadu se obračunava-ju i doprinosi (4% iz osnovice i 6% na osnovicu).

Inače, o volonterskom radu i poreznom tre-tmanu ovog ugovornog odnosa možete više pro-čitati u Poreznim savjetnicima 12/08 i 04/09.

Isplate stipendija redovnim/vanrednim studentima

Pitanje: Kada su isplate stipendije neoporezi-ve? Važi li to i za vanredne, ili samo za redovne studente ili učenike?

Odgovor: U članu 6. Zakona o porezu na do-hodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08 i 9/10) je

s a v j e t i


propisano da se porez na dohodak ne plaća na prihode po osnovu stipendija učenika i studena-ta na redovnom školovanju, a najviše do iznosa od 75% prosječne neto plaće po zaposlenom u Federaciji, prema posljednjem objavljenom po-datku Federalnog zavoda za statistiku.

Dakle, jasno je propisano da se samo one stipendije koje se daju učenicima i studentima koji su na redovnom školovanju mogu smatrati neoporezivim primanjem tih redovnih učenika (studenata).

Do 27. 02. 2010. godine, tj. do dana stupa-nja na snagu izmjena Zakona o porezu na doho-dak, neoporezivim iznosom stipendije se smatrao puni iznos stipendije date redovnom studentu (učeniku), s obzirom na to da neoporezivi iznos stipendije do tada nije bio ograničen. Nakon iz-mjena Zakona o porezu na dohodak, neoporezi-vi iznos stipendije je ograničen na iznos od 75% prosječne neto plaće u FBiH.

U slučaju da se radi o stipendiranju vanred-nog studenta (kao i u slučaju isplate redovnom studentu iznad neoporezivog iznosa), ti iznosi će se smatrati oporezivim primanjem tog fizičkog lica, u skladu sa stavom Porezne uprave da se na bilo kakve isplate fizičkim licima koja nisu za-poslenici i koje ne predstavljaju naknadu za bilo kakav rad (niti samostalni niti nesamostalni), koje nisu izuzete od oporezivanja u članu 5. niti u članu 6. Zakona o porezu na dohodak, porez na dohodak plaća primjenom preračunate stope od 11,11%, bez obaveza za doprinose.

Otpis pozajmice vlastitom zaposleniku

Pitanje: Koje su naše obaveze u slučaju otpisa potraživanja od vlastitog zaposlenika (po osnovu pozajmice koju smo mu dali ranije, uz kamatu u visini prosječne bankarske kamate od 10,5%)?

Odgovor: S aspekta propisa o porezu na do-

hodak, otpis potraživanja od zaposlenika se tre-tira kao korist tog zaposlenika, na koju se mora obračunati i uplatiti porez na dohodak (10%) i svi propisani doprinosi, kao i na plaću zaposle-nika.

S obzirom na to da mu je pozajmica (kredit) ranije data uz kamatu od 10,5%, po tom osnovu nije bilo posebne koristi za tog zaposlenika, pa ni obaveze obračuna poreza i doprinosa. Dakle, ukoliko je zaposlenik do sada vraćao pozajmicu i plaćao navedenu kamatu, on do sada nije ostva-rivao nikakvu korist po osnovu navedene pozaj-mice.

U momentu otpisa navedene pozajmice, korišću zaposlenika će se smatrati “oprošteni” (preostali) iznos glavnice, bez kamata za preostali period.

Međutim, ukoliko dotični zaposlenik ni do sada nije vraćao ni pozajmicu ni kamatu, onda je on korist ostvarivao i u dosadašnjem periodu, u svakom mjesecu u kome nije izvršavao svoje ugovorene obaveze, a korist za svaki prethodni mjesec u tom slučaju iznosi: (kumulativni nevra-ćeni iznosi pozajmice + pripadajuća kamata po ugovorenoj stopi 10,5% x 10,03% - što se po stavu FMF uzima kao tržišna kamata).

Povremeno izdavanje poslovnog prostora neobveznika PDV-a

Pitanje: Da li je pravno lice (nije registrovani PDV obveznik), koje povremeno izdaje poslovni prostor drugom pravnom licu, dužno da na sva-koj izlaznoj fakturi zaračuna 10% poreza ili je to njegova obaveza na kraju godine i koja je vrsta prihoda za taj porez?

Odgovor: Pošto se radi o poslovnom odnosu

između dva pravna lica, pri čemu pravno lice koje izdaje poslovni prostor nije u sistemu PDV-a, to automatski znači da takav izdavatelj prostora nije obavezan da zaračunava PDV na svojim izlaznim fakturama, bez obzira na to kome izdaje prostor i kome ispostavlja fakture za to. (Njemu je, čak, zabranjeno izdavati fakture sa PDV-om.)

U upitu se, vjerovatno, mislilo ili na porez na dohodak ili na porez na dobit (oba 10%). Sto-ga napominjemo da pravna lica nisu obveznici poreza na dohodak, nego su to samo fizička lica koja ostvaruju dohodak po osnovu nesamostalne ili samostalne djelatnosti, pa i po osnovu iznaj-

s a v j e t i


mljivanja prostora. Prema tome, pravno lice-za-kupodavac nema obavezu da po osnovu ostvarene zakupnine obračunava i plaća porez na dohodak (10%). Tek kad bi zakupodavac bilo fizičko lice, ono bi bilo obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava koji se plaća mje-sečno akontativno na osnovu ostvarenog dohot-ka iz prethodne godine.

Kako se u ovom upitu radi o pravnom licu, jedini porez kojem (indirektno) podliježe prihod od iznajmljivanja prostora jeste porez na dobit, s tim da se ni taj porez ne obračunava direktno niti pojedinačno na dotični prihod, nego tek na oporezivu dobit tog pravnog lica (izdavatelja pro-stora), koja se utvrđuje tek po isteku godine (po poreznom bilansu) i koja je rezultat svih prihoda i rashoda tog pravnog lica po svim osnovama, pa time i prihoda od zakupa.

Zaokruživanje cijena u trgovini

Pitanje: Postavljeno je više pitanja u vezi sa problematikom zaokruživanja cijena u trgovi-ni, koji problemi su proistekli iz novog Zakona o unutrašnjoj trgovini: Da li se mora zaokruži-ti cijena svake pojedinačne robe ili je dovoljno zaokruženje samo konačnog iznosa fakture? Da li se zaokruženje odnosi na cijene bez PDV-a ili sa PDV-om? Kako programski obezbijediti da zaokruženja pojedinih cijena budu u korelaciji sa zaokruženjem vrijednosti na fakturi? Na koji način izvršiti zaokruženje koje ima za posljedicu značajno opterećenje ili prodavca ili kupca (npr. cijena artikla 0,7 KM, pa problem nastaje bilo da se zaokruženje izvrši na 0,5 ili na 1 KM)?

Odgovor: Generalno se može reći da je odred-

ba o obaveznom zaokruživanju cijena na apoene koji su zvanično u opticaju u novom Zakonu o unutrašnjoj trgovini unesena bez dovoljno sa-gledavanja svih situacija koje se mogu pojaviti u praksi. Posebno ne vidimo opravdanog razloga za primjenu ove odredbe u veleprodaji i realno je očekivati da će se ovaj problem riješiti (imaju-ći u vidu reagovanja veletrgovaca) kroz izmjene Zakona ili kroz podzakonske akte čije donošenje

uskoro predstoji, ili bar kroz zvanična tumačenja Federalnog ministarstva trgovine.

U članovima 3. i 11. Zakona o unutrašnjoj trgovini stoji formulacija da se cijena robe koja se stavlja u promet formira i iskazuje u apoenima novčanica koje su u opticaju u BiH, odnosno da je trgovac dužan formirati i istaći cijenu u apoe-nima novčanica koje su u opticaju u BiH. Prema tome, kad je u pitanju maloprodaja jasno je da se zaokruživanje cijene mora izvršiti na svakoj poje-dinačnoj robi (iako i tu nastaje problem koji ste istakli u upitu da takvo zaokruživanje u praksi može imati osjetne posljedice ili na prodavca ili na kupca, ali i u tom slučaju zaokruživanje treba izvršiti na bliži iznos, tj. ako je cijena 0,7 KM zaokruživanje bi trebalo izvršiti na 0,5 KM, a ne na 1 KM).

Takođe je jasno da zaokruživanje u malopro-daji treba izvršiti na konačnu prodajnu cijenu, tj. cijenu sa PDV-om.

Prema zvaničnom stavu koje je Federalno ministarstvo trgovine dalo po upitima brojnih trgovaca, na isti način bi trebalo postupiti i u ve-leprodaji, odnosno formirane cijene i kod takvog načina prodaje trebalo bi zaokružiti za svaku vr-stu robe. Mi smo, pak, mišljenja da za takvo po-stupanje nema racionalnog osnova i da bi even-tualno zaokruživanje trebalo izvršiti prilikom fakturisanja, tj. tako da ukupan iznos po računu bude zaokružen (mada kod žiralnog plaćanja ni za tim nema potrebe).

Probleme koji se javljaju u aplikaciji posto-jećeg računarskog programa radi uspostavljanja korektne veze između zaokruživanja cijena poje-dinačnih artikala i zaokruživanja vrijednosti na fakturi morate riješiti sa vašim programerima.

Isplate licima angažovanim radi prisustva različitim oblicima edukacije

Pitanje: Kakav je porezni tretman isplata po

osnovu naknade troškova smještaja, prevoza i članarine, koje vršimo medicinskim stručnjacima koje angažujemo u svoje ime i za svoj račun radi prisustva različitim oblicima edukacije (simpozi-ji, kongresi), koji potpomažu promociju lijekova

s a v j e t i


koje reklamiramo? Navedena lica nisu naši zapo-slenici i isplata naknade se vrši na njihov račun. Da li smo njihovo angažovanje obavezni reguli-sati ugovorom o djelu?

Odgovor: Porezni tretman slučaja iz upita re-gulisan je članom 14. tačka 1. podtačka e) Pra-vilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 i 4/10), odredbom koja je uvedena izmjenom navedenog Pravilnika u januaru 2010. godine. Tom odredbom je re-gulisano da će se troškovi službenog puta koji se isplate fizičkom licu koje kod isplatioca naknade nema status zaposlenika smatrati prihodom pri-maoca naknade po osnovu druge samostalne djelatnosti isplaćenom po osnovu ugovora o dje-lu ili autorskim honorarom koji podliježu oba-vezi obračunavanja i plaćanja akontacije poreza na dohodak (10% na iznos naknade) i doprinosa za zdravstveno osiguranje (4% od bruto iznosa isplaćene naknade) na teret primaoca naknade i 6% doprinosa za penzijsko i invalidsko osigura-nje na teret poslodavca.

Za angažovanje lica iz upita nije nužno sačinja-vati ugovore o djelu (dovoljno je donijeti odgova-rajuću odluku), ali naknada koja im se isplaćuje u poreznom smislu ima isti karakter kao i primanja po ugovoru o djelu i autorskom djelu, razumljivo bez mogućnosi umanjenja osnovice za oporeziva-nje po osnovu troškova od 20%, odnosno 30% kao kod ugovora o djelu i autorskog djela.

Datum srednjeg kursa pri pravdanju troškova inoputovanja

Pitanje: U slučaju kada se kod pravdanja služ-benog puta u inostranstvu, uz obračun, ne priloži pismeni dokaz o kursu valute, na koji se datum uzima srednji kurs CBBiH (datum nastanka troš-ka koji se pravda, datum posljednjeg dana služ-benog puta ili datum pravdanja putnog naloga)?

Odgovor: Srednji kurs CBBiH za preračun na domaću valutu kod pravdanja službenog puta uzi-ma se sa datumom pravdanja putnog naloga. Ovo ničim nije izričito propisano, ali se u praksi polazi

od principa da ovaj i slični troškovi nastaju u mo-mentu kada se vrši njihov obračun, što je u kon-kretnom slučaju datum pravdanja putnog naloga.

Principijelno, za preračun bi se mogli uzeti i kursevi na neki drugi datum, npr. na dan završetka službenog puta, ali bi se i tada npr. moglo posta-viti pitanje zašto se ne uzimaju kursevi na datum svakog troška puta pojedinačno. Jasno je da bi to bilo prekomplikovano, te je najjednostavnije da se uzima kurs na datum pravdanja putnog naloga.

Izmirivanje međusobnih obaveza između više učesnika

Pitanje: Kako da provedemo višestruku kom-penzaciju u slučaju kada firma”B” ima dug pre-ma firmi “E”, firma “K” prema firmi “B”, a fir-ma “O” prema firmi “K”, s tim što je firma “K” suglasna da firmi “O” plati dug firmi “E”, čime zatvara svoj dug prema “B”, a firma “B” zatvara svoj dug prema firmi “E”?

Odgovor: Pri utvrđivanju konstrukcije izmi-rivanja međusobnih obaveza iz upita treba poći od posljednje konstatacije, da je firma “K” sugla-sna da firma “O”, umjesto njoj, izvrši plaćanje firmi “E”, čime ova zatvara svoj dug prema firmi “B”, a firma “B” svoj dug prema firmi “E”. Iz te činjenice proizlazi da se ovdje, u stvari, radi o izmirivanju obaveza putem asignacije (upućiva-nja) u kojoj uputilac (u ovom slučaju firma “K”) upućuje drugo lice (firmu “O”) da izvrši plaćanje trećem licu (firmi “E”). Prema tome, potrebno je sačiniti ugovor o asignaciji kojim će firma “K” uputiti firmu “O” da umjesto njoj izvrši plaćanje firmi “E”, na osnovu koga će firma “E” zatvoriti svoj dug prema firmi “B”, a ova svoj dug prema firmi E”. Razumljivo, potpisnici ugovora o asi-gnaciji biće sva četiri navedena učesnika.

Pri tome treba voditi računa da se asignacija može provesti samo u visini najmanje obaveze.

Detaljnije o formi ugovora o asignaciji i ra-čunovodstvenom aspektu ovog i sličnih načina izmirivanja obaveza možete naći u našem semi-narskom materijalu “Prijedlog zakona o računo-vodstvu i reviziji, popusti i rabati, posebni načini

s a v j e t i


izmirivanja obaveza i porez po odbitku” iz okto-bra/listopada 2009. godine.

Donošenje pravilnika o radu - vijeće zaposlenika

Pitanje: Sa stanovišta odredbe člana 107. Za-kona o radu (prema kojoj je pri donošenju pra-vilnika o radu poslodavac koji zapošljava najma-nje 15 zaposlenika obavezan da konsultuje vijeće zaposlenika), da li se krši zakon ukoliko u firmi koja zapošljava više od 15 zaposlenika nije for-mirano vijeće zaposlenika i ako pravilnik o radu donese direktor?

Odgovor: Ovdje treba imati u vidu i odredbu člana 108. Zakona o radu, prema kojoj zaposle-nici kod poslodavca koji redovno zapošljava naj-manje 15 zaposlenika imaju pravo da formira-ju vijeće zaposlenika (koje se formira na zahtjev najmanje 20% zaposlenika ili sindikata). Dakle, formiranje vijeća zaposlenika je stvar samih za-poslenika ili sindikata i od njih zavisi da li će ga formirati ili neće.

Ukoliko vijeće zaposlenika nije formirano, tada ne postoji ni obaveza iz člana 107. Zakona po kojoj bi poslodavac bio obavezan da pri donošenju pravil-nika konsultuje vijeće zaposlenika (jer se i ne može konsultovati nekoga koga nema, a nije ni obaveza poslodavca da formira vijeće zaposlenika, nego to mogu, a ne moraju učiniti sami zaposlenici).

Nadležnost za donošenje osnovnih akata privrednog društva utvrđuje se statutom društva (kojim se utvrđuje organ ovlašten za donošenje akata). Prema tome, mogućnost da direktor do-nese pravilnik o radu treba da je predviđena va-šim statutom.

Prestanak rada na određeno vrijeme

Pitanje: Da li se, u slučaju kada zaposleniku - pripravniku ističe ugovor o radu na određeno vrijeme, a poslodavac ga ne želi produžiti, ta-kvom zaposleniku mora uručiti pismeni otkaz, odnosno odluka o neproduženju ugovora ili ga je dovoljno samo odjaviti?

Odgovor: U slučaju iz upita očigledno se radi o pripravniku s kojim je zasnovan radni odnos na određeno vrijeme (jer postoji i kategorija pri-pravnika koji se osposobljavaju za rad s kojim se ne zasniva radni odnos).

Za odgovor na ovo pitanje treba imati u vidu odredbu člana 86. tačka 6. Zakona o radu, pre-ma kojoj ugovor o radu, pored ostalog, prestaje i istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. Iz toga nedvosmisleno proističe da poslodavac u slučaju isteka ugovora o radu na određeno vrijeme nema obavezu da uru-či pisani otkaz, niti odluku o neproduženju ugo-vora zaposleniku, nego je dovoljno da ga odjavi.

Preraspodjela radnog vremena kod smanjenog obima poslovanja

Pitanje: Da li je moguće (iz razloga što poje-dine organizacione jedinice imaju smanjen obim posla) preraspodjelom radnog vremena umanji-ti fond sati u toku mjeseca, što bi za posljedicu imalo i umanjenje plaća zaposlenika?

Odgovor: Članom 29. Zakona o radu je pro-pisano da puno radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmično. Navedeni Zakon po-znaje i kategoriju preraspodjele radnog vremena, ukoliko to priroda posla zahtijeva (tipičan pri-mjer su sezonski poslovi), u kom slučaju sedmič-no radno vrijeme može trajati i duže od 40 sati sedmično, s tim što se na nivou godine prosječno trajanje radnog vremena u sedmici mora svesti na najviše 40 sati.

U slučaju iz upita, skraćenje radnog vremena ne bi bilo prouzrokovano prirodom posla, nego smanjenjem obima posla. Po našem mišljenju, nema prepreke da se u periodu dok postoji ne-dostatak posla izvrši skraćenje radnog vremena u pojedinim organizacionim dijelovima (pod uslo-vom da se time ne ugrožava blagovremenost i kvalitet usluga prema strankama), s tim što bi ta-kvu klauzulu trebalo unijeti u pravilnik o radu.

U tom slučaju se, takođe, mora voditi raču-na i o tome da obračun doprinosa za zaposlenike koji rade u skraćenom radnom vremenu (ukoliko

s a v j e t i


bi umanjena plaća bila niža od najniže propisa-ne osnovice za doprinose, tj. od najniže plaće) mora biti izvršen najmanje na najnižu osnovicu za puno radno vrijeme.

Porezni tretman kolektivnog osiguranja zaposlenika

Pitanje: Da li je preduzeće dužno obračunati i platiti porez na dohodak i doprinose na upla-ćenu premiju osiguranja na ime osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i kombinovanog ko-lektivnog osiguranja zaposlenika koji su korisnici osiguranja, tj. da li se i takva plaćanja smatraju oporezivim koristima zaposlenika?

Odgovor: U samim propisima o porezu na dohodak (Zakon i Pravilnik) formalno se ne bi moglo naći izričito uporište da se i uplata premi-ja osiguranja zaposlenika od posljedica nesretnog slučaja i kombinovanog kolektivnog osiguranja zaposlenika za određene vrste rizika pri vršenju i izvan vršenja redovnog zanimanja ne tretira kao korist uposlenika. Međutim, s obzirom na to da se radi o grupnoj polici osiguranja, dakle o nein-dividualiziranoj koristi i uz ubjedljive argumen-te da se osiguranje vrši u pretežnom poslovnom interesu poslodavca, mišljenja smo da se takvo osiguranje ne treba tretirati kao korist.

Način vođenja i prodaje arhive koja nije uvedena u poslovne knjige

Pitanje: U okviru registrovane djelatnosti vodi-mo arhiv printanih i drugih medija. Prelaskom na digitalni način korištenja arhive javila se potreba za “uklanjanjem” printane arhive. Dio arhive nije registrovan u poslovnim knjigama, ni bilansno ni vanbilansno. Da li je tu arhivu moguće prodati ili pokloniti i na koji način? Da li, pored obaveza za PDV, tada postoje i neki drugi porezi?

Odgovor: Ispravno bi bilo da je predmetna arhiva prilikom prikupljanja (ili bar bilo kada naknadno) evidentirana u poslovnim knjigama, makar vanbilansno. Pošto to nije učinjeno, treba-

lo bi ili sada procijeniti vrijednost arhive i uklju-čiti je u imovinu i kao takvu prodavati, ili izvršiti njenu prodaju bez prethodne procjene i uvođe-nja u knjige i po tom osnovu evidentirati prihod (što je u navedenim okolnostima jednostavnije, a nije u neskladu s propisima, jer je konačni ishod u svakom slučaju isti).

Osim obaveze za PDV (na prodajnu ili procije-njenu vrijednost), nema drugih poreznih obaveza.

Članstvo u međunarodnoj asocijaciji

Pitanje: Javno smo preduzeće od šireg društve-nog interesa, nismo registrovani za obavljanje vanj-skotrgovinskog prometa ili obavljanje djelatnosti u inostranstvu, a želimo da pristupimo u članstvo međunarodne (evropske) asocijacije – udruženja, pa nas zanima da li smo u tom slučaju obavezni da se registrujemo i za vanjskotrgovinski promet i da li, sa stanovišta primjene Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o vanjskotrgovinskoj politici, možemo plaćati godišnju članarinu u eurima?

Odgovor: Zakonom o vanjskotrgovinskoj

politici (“Sl. glasnik BiH”, br. 7/98 do 35/04) uređeni su osnovni elementi sistema za izvoz i uvoz roba i usluga, kao i uslovi za izvršavanje ekonomskih djelat no sti u inostranstvu i izvršava-nje ekonomskih djelatnosti od stranih fizičkih i pravnih lica u Bosni i Hercegovini.

Prema članu 3. ovog zakona, pod “vanjsko-trgovinskom politikom” podrazumijevaju se jed-noobrazni državni principi za primjenu svih uni-lateralnih mjera, koje se tiču međunarodnog pro-toka robe i usluga, te za pregovore i zaključivanje svih sporazuma sa trećim zemljama, regionalnim ili međunarodnim organi zacijama povezanim sa međunarodnom trgovinom.

Pod “unilateralnim mjerama koje se tiču vanj-ske trgovine” podrazumijevaju se zaštitne mjere, kao i dažbine za antidamping i za antisubvencije.

Pod “sporazumima sa trećim zemljama koji se tiču vanjske trgovine” podrazumijeva se svaki sporazum ili instrument u vezi sa međunarodnom trgovinom, naročito svaki trgovinski sporazum sa drugim zemljama, svaki sporazum sa Europskom

s a v j e t i


unijom, svako članstvo u carinskim unijama, na područjima slobodne trgovine i u Svjetskoj trgo-vinskoj organizaciji.

Shodno navedenom, članstvo privrednog društva u nekoj međunarodnoj organizaciji se ne smatra obavljanjem djelatnosti u inostranstvu koje bi povlačilo obavezu registracije za djelat-nost vanjskotrgovinskog prometa. Kod opredje-ljivanja za članstvo, opredjeljujući interes za to društvo je ostvarivanje neke buduće koristi od tog članstva.

U smislu Zakona o deviznom poslovanju (“Sl. glasnik BiH”, broj 47/10), plaćanje člana-rine na osnovu članstva u nekoj međunarodnoj organizaciji spada u tekuće devizne poslove, koji se plaćaju po dospijeću obaveze, preko banke, za što nije neophodno da se registrujete za obavlja-nje djelatnosti vanjskotrgovinskog prometa.

Rok za fiskalizaciju “sporednih” djelatnosti

Pitanje: Uz osnovnu djelatnost (rudarstvo), obavljamo i ugostiteljsku djelatnost. Da li se di-namika fiskalizacije vezuje samo za osnovnu dje-latnost ili za svaku pojedinačnu djelatnost važi njen rok za fiskalizaciju, konkretno, da li je rok za fiskalizaciju za našu ugostiteljsku djelatnost 31. 01. ili 15. 04. 2011. godine?

Odgovor: Pravilnikom o dinamici fiskalizaci-je u Federaciji BiH decidno su utvrđeni rokovi fiskalizacije pojedinih djelatnosti, pri čemu nije data mogućnost da se rok fiskalizacije sporedne djelatnosti (koji dospijeva ranije) odgađa i vezuje za rok fiskalizacije osnovne djelatnosti (koji dos-pijeva kasnije). Prema tome, rok za fiskalizaciju dijela ugostiteljstva je i u ovom slučaju 31. 01. 2011. godine, iako je rok za fiskalizaciju osnovne djelatnosti tek 15. 04. 2011. godine.

Takođe, nije isključena niti zabranjena mo-gućnost da se, iz razloga racionalnosti, postupak fiskalizacije za čitavo preduzeće u ovakvim i sličnim slučajevima provede i ranije u odnosu na propisani rok, tj. i moguće je i dozvoljeno da se i osnovna djelatnost fiskalizuje do 31. 01. 2011. godine.

autorI:

MANOjlO BABIĆSIMIĆ MIlIĆAzIz šuNjE

MIrKO puljIĆ

KorPoratIVNo uPraVlJaNJEprincipi i mehanizmi


u ProdaJI

m e n a d ž m e n t


Naslov članka koji je pred vama neka je vrsta vječitog pitanja u menadžmentu. Svi oni koje menadžment zanima na neki način, bilo da su u pitanju prakticirajući menadžeri, ili aka-demska zajednica zainteresovana za razvoj discipline menadžmenta, sigurno su sami sebi (ali drugima) mnogo puta postavili ovo pi-tanje. “Šta čini učinkovitog menadžera?”, ili vjerovatnije u formi retoričkog pitanja “Kako da budem učinkovitiji menadžer?”, pitanja su na koja nema egzaktnih odgovora.

Peter Drucker je u svom članku iz 2004. godine, jednom od svojih posljednjih čla-naka, dao svoje viđenje odgovora na ovo pitanje. Drucker nudi, prepoznaje osam praksi, koje su, prema njegovom (bogatom) iskustvu, zajedničke svim učinkovitim me-nadžerima. Ovih osam praksi strukturirane su u jedan konzistentan i razumljiv okvir. Riječ je o vrlo praktičnim smjernicama za to kako da se svako od nas koji obnašamo neku menadžersku ulogu u životu organizuje za učinkovitiji menadžment.

Vrlo je vjerovatno da ćete se od osam Druc-ker-ovih praksi složiti samo sa nekim od njih ili da ćete poželjeti dodati i neke svoje. U sva-kom slučaju, “slušajte prvi, govorite zadnji”.

* “Učinkovit” kao slobodniji prevod engleske riječi: “effective”. Kao sinonim riječi “učinkovit” može se koristiti i riječ: “efektivan”.

ŠTA ČINI UČINKOVITOG* MENADŽERA

Prof. dr. Aziz Šunje i Emir kurtić, dipl. oec.

Napisao: Peter F. Drucker

Veliki menadžeri mogu biti karizmatični ili dosadni, velikodušni ili škrti, vizionari ili fokusirani na brojeve. No, svaki učinkoviti menadžer slijedi osam jednostavnih praksi.



Jedan učinkovit menadžer ne mora biti li-der u smislu u kojem se ovaj izraz danas najčešće koristi. Harry Truman, na primjer, nije imao ni trunku karizme, a, ipak, je bio jedan od naj-učinkovitijih menadžera u američkoj historiji (ako se i uloga predsjednika, općenito gledano, uzme kao menadžerska funkcija, op. prev.). Slič-no tome, neki od najboljih menadžera sa koji-ma sam radio tokom 65-godišnje konsultantske karijere, iz svijeta biznisa i neprofitnih organi-zacija, nisu bili stereotipni lideri. Bili su najra-zličitijih karaktera, stavova, vrijednosti, snaga i slabosti. Od ekstrovertnih do gotovo otuđenih, od opuštenih do kontrolirajućih, od velikoduš-nih do škrtih.

Ono što ih je sve učinilo učinkovitim je to što su svi slijedili istih osam praksi:• Postavljalisupitanje“Štajepotrebnoučiniti?“• Postavljalisupitanje“Štajeispravnozapre-

duzeće?“• Razvijalisuakcioneplanove.• Preuzimalisuodgovornostzaodluke.• Preuzimalisuodgovornostzakomuniciranje.• Bili su fokusirani na prilike prije nego na

probleme.• Vodilisuproduktivnesastanke.• Mislilisuigovorili“mi“,ane“ja“.

Prve dvije prakse daju potrebno znanje. Slje-deće četiri pomažu da transformiraju ovo znanje u učinkovite akcije. Posljednje dvije osiguravaju da se čitava organizacija osjeća nadležnom i od-govornom.

STEkNITE ZNANJE kOJE TREbATE

Prva praksa je postaviti pitanje šta je potreb-no učiniti. Primjetit ćete da pitanje nije “Šta ja želim da uradim?“ Postavljanje pitanja “Šta se mora uraditi?“, i shvatanje tog pitanja ozbiljno, od presudne je važnosti za menadžerski uspjeh. Propuštanje da se postavi ovo pitanje učinit će čak i najsposobnijeg menadžera neučinkovitim.

Kada je Truman postao predsjednik 1945. godine, znao je tačno šta želi uraditi: komple-tirati ekonomske i socijalne reforme Roosevelt-

ovog New Deal-a, koje su bile prolongirane Drugim svjetskim ratom. No, čim je postavio pitanje šta je potrebno učiniti, Truman je shva-tio da vanjska politika ima apsolutni prioritet. Organizovao je svoj radni dan tako da je po-činjao sa predavanjima o vanjskoj politici koje su držali državni sekretar i sekretar odbrane. Kao rezultat ovoga, on je postao najučinkovitiji predsjednik kada je u pitanju vanjska politika kojeg su SAD imale. On je kontejnirao komu-nizam i u Evropi i u Aziji, te je, sa Marshall-ovim planom, potaknuo razdoblje od 50 godina svjetskog ekonomskog rasta.

Slično tome, Jack Welch je shvatio da ono što je bilo potrebno učiniti u General Electric-u kada je on preuzeo poziciju CEO-a nije bila pre-komorska ekspanzija koju je on želio pokrenuti. Ono što je bilo potrebno učiniti jeste riješiti se GE biznisa koji, bez obzira na to kako profitabil-ni, nisu mogli biti broj jedan ili broj dva u svojim industrijama.

Odgovor na pitanje “Šta je potrebno učini-ti?“ gotovo uvijek sadrži više od jednog urgen-tnog zadatka. No, učinkoviti menadžeri se ne “razvlače“. Oni se koncentrišu na jedan zadatak ako je ikako moguće. Ako su među onim lju-dima – značajnoj manjini – koji rade najbolje uz promjene ritma u njihovom radnom danu, oni biraju dva zadatka. Nikada nisam upoznao menadžera koji ostaje učinkovit dok se istovre-meno bori sa više od dva zadatka. Stoga, nakon što postavi pitanje šta je potrebno učiniti, učin-kovit menadžer određuje prioritete i drži ih se. Za jednog CEO-a, prioritetni zadatak bi mogao biti redefiniranje kompanijske misije. Za jednog rukovodioca filijale, to bi moglo biti redefinira-nje odnosa koji filijala ima sa centralom. Ostali zadaci, bez obzira na to kako važni ili privlačni, se odlažu. No, nakon kompletiranja originalnog zadatka od najviše važnosti, menadžer ne prelazi na zadatak broj dva sa originalne liste, već izno-va postavlja prioritete. On postavlja pitanje “Šta se sada mora učiniti?“. Ovo, uglavnom, rezultira novim i različitim prioritetima.

Da se ponovo pozovemo na američkog naj-poznatijeg CEO-a: svakih pet godina, prema nje-



govoj autobiografiji, Jack Welch bi sebi postavio pitanje “Šta je SADA potrebno učiniti?“. I svaki put je definirao nove i različite prioritete.

Welch bi, takođe, promislio o još jednom pi-tanju prije donošenja odluke o tome na šta će koncentrisati svoje napore u narednih pet godi-na. On bi sebi postavio pitanje za koji od dva ili tri zadatka sa vrha liste je on lično bio najspo-sobniji da ga preuzme. A zatim bi se koncentri-sao na taj zadatak; ostale bi delegirao. Učinkoviti menadžeri se nastoje fokusirati na poslove koje će oni uraditi posebno dobro. Oni znaju da su pre-duzeća uspješna ako je top-menadžment uspje-šan – i da nisu uspješna ako top-menadžment nije uspješan.

Druga praksa učinkovitih menadžera – jed-nako važna kao i prva – jeste postavljanje pita-nja “Da li je ovo ispravna stvar za preduzeće?“. Oni ne postavljaju pitanje da li je to ispravno za vlasnike, cijenu dionice, uposlenike, ili menad-žment. Naravno, svjesni su činjenice da su dio-ničari, uposlenici i menadžment važni konstitu-tivni elementi koji moraju podržati odluku, ili se barem povinovati odluci, da bi izbor bio učin-kovit. Oni znaju da je cijena dionice važna ne samo dioničarima već i za preduzeće, s obzirom na to da P/E odnos (odnos cijene dionice i zarade po dionici, tj. “Price per share/Earnings per share ratio“) određuje trošak kapitala. Ali, oni, takođe, znaju da odluka koja nije ispravna za preduzeće, u konačnici, neće biti ispravna ni za bilo kojeg od stakeholder-a (interesnih grupa).

Ova druga praksa je važna za menadžere u porodičnim biznisima – što je većina biznisa u svakoj zemlji – posebno kada donose odluke o ljudima. U uspješnoj porodičnoj kompaniji, član porodice će biti unaprijeđen samo ukoliko je on ili ona mjerljivo superioran u odnosu na sve koji nisu članovi porodice, a nalaze se na istom hije-rarhijskom nivou. U ranim godinama kompanije DuPont, na primjer, kada je ona bila vođena kao porodični biznis, svi top-menadžeri (izuzev kon-trolora i advokata) bili su članovi porodice. Svi muški potomci osnivača bili su primani na pri-pravničke pozicije u kompaniji. Nakon priprav-ničkog nivoa, član porodice bio bi unaprijeđen

samo ukoliko bi komisija sačinjena primarno od menadžera koji nisu članovi porodice prosudila da je ta osoba superiornija u smislu sposobnosti i rezultata u odnosu na sve ostale uposlenike sa istog nivoa. Isto pravilo je primjenjivano čitavo stoljeće u iznimno uspješnom britanskom poro-dičnom biznisu J. Lyons & Company (danas dio velikog konglomerata), u vrijeme kada je ovaj bi-znis dominirao britanskom industrijom hrane i hotelskom industrijom.

Samo postavljanje pitanja “Šta je ispravno za preduzeće?“ ne garantuje da će biti donesena ispravna odluka. Čak i najbrilijantniji menadžer je čovjek i stoga sklon greškama i predrasudama. Propuštanje da se postavi ovo pitanje, praktično, garantuje donošenje pogrešne odluke.

NAPIŠITE AkCIONI PlAN

Menadžeri su izvršitelji; oni izvršavaju stva-ri. Znanje je beskorisno menadžerima sve dok se ne prevede u djela. Prije nego krene u akciju, menadžer mora planirati svoj pravac. On mora promisliti o željenim rezultatima, vjerovatnim ograničenjima, budućim revizijama, kontrolnim tačkama, te implikacijama toga kako će provesti svoje vrijeme.

Prvo, menadžer definira željeni rezultat tako što postavi pitanja: “Kakve doprinose bi predu-zeće trebalo očekivati od mene kroz narednih 18 mjeseci do dvije godine? Na kakve rezultate ću se obavezati? Uz koje rokove?“. Zatim on razmatra ograničenja djelovanju: “Da li je ovaj pravac dje-lovanja etičan? Da li je prihvatljiv unutar orga-nizacije? Da li je legalan? Da li je kompatibilan sa misijom, vrijednostima i politikama organizaci-je?“. Potvrdni odgovori ne garantuju da će akcija biti učinkovita. Narušavanje ovih ograničenja će akciju zasigurno učiniti i pogrešnom i neučinko-vitom.

Akcioni plan je izjava o namjerama prije nego obavezivanje. On ne smije postati nešto što je nepromjenjivo. Trebalo bi ga često revidirati, jer svaki uspjeh stvara nove prilike. A stvaraju ih i neuspjesi. Isto važi i za promjene u poslovnom okruženju, na tržištu, posebno u ljudima unutar



preduzeća – sve ove promjene zahtijevaju reviziju plana. Pisani plan bi trebao anticipirati potrebu za fleksibilnošću.

Pored toga, akcioni plan treba ustrojiti si-stem za samjeravanje rezultata naspram očekiva-nja. Učinkoviti menadžeri uobičajeno ugrađuju dvije takve provjere u svoje akcione planove. Prva provjera je na pola puta u smislu vremenskog tra-janja plana; na primjer, na devet mjeseci. Druga provjera se dešava na kraju, prije nego se oblikuje novi akcioni plan.

Konačno, akcioni plan mora postati osno-vom za menadžerovo upravljanje vremenom. Vrijeme je menadžerov najoskudniji i najvrijed-niji resurs. A organizacije – bilo da su u pitanju vladine agencije, biznisi ili neprofitne organizaci-je – su, same po sebi, “gutači“ vremena. Akcioni plan će se pokazati beskorisnim ukoliko ne odre-đuje kako će menadžer trošiti svoje vrijeme.

Napoleon je navodno rekao da niti jedna uspješna bitka nije slijedila plan. Ipak, Napoleon je planirao svaku od svojih bitaka, daleko detalj-nije nego ijedan general prije njega. Bez akcionog plana, menadžer postaje zarobljenik događaja. A bez kontrolnih tačaka, koje služe za preispitiva-nje plana kako se događaji razvijaju, menadžer nema načina da zna koji su događaji zaista važni, a koji samo odvlače pažnju.

DJElUJTE

Kada prevode planove u akciju, menadžeri moraju posvetiti posebnu pažnju odlučivanju, komuniciranju, prilikama (u odnosu na proble-me), te sastancima. Pozabaviću se sa svakim od ovih elemenata pojedinačno.

Preuzmite odgovornost za odluke. Odluka nije donesena ako ljudi ne znaju:• imeosobeodgovornezanjenosprovođenje;• rok;• imenaljudikojihseodlukadirektnotiče,te

koji stoga moraju znati za odluku, razumjeti je, i odobriti – ili joj se barem neće snažno suprotstavljati;

• imena ljudi kojimoraju biti informisani oodluci, čak i ako ih se ne tiče direktno.

Izuzetno veliki broj organizacionih odluka zapada u nevolje zato što ove osnove nisu pokri-vene. Jedan od mojih klijenata je, prije 30 godina, izgubio svoju vodeću poziciju na brzorastućem japanskom tržištu zato što u kompaniji, nakon što su odlučili da uđu u zajedničko ulaganje sa novim japanskim partnerom, nikada nije jasno određeno ko je zadužen da obavijesti nabavne agente da je partner definisao svoje specifikaci-je u metrima i kilogramima, umjesto stopama i funtama – a niko nikada nije odaslao tu infor-maciju.

Jednako je važno revidirati odluke na perio-dičnoj osnovi – u vrijeme koje je unaprijed odre-đeno – kao što je važno donijeti ih pažljivo prvi put. Na taj način, loša odluka može biti ispravlje-na prije nego napravi stvarnu štetu. Ove revizije mogu pokriti sve, od rezultata do pretpostavki na kojima počiva odluka.

Takva revizija je važna za najkritičnije i naj-teže od svih odluka, a to su one koje se odnose na angažovanje i promociju ljudi. Studije o od-lukama o ljudima pokazuju da se samo jedna trećina takvih odluka pokaže istinski uspješ-nom. Jedna trećina obično bude neutralna – niti su uspješne, niti potpuni promašaj. A jedna trećina su neuspjesi, čisto i jednostavno rečeno. Učinkoviti menadžeri svjesni su toga i kontroli-šu (šest do devet mjeseci kasnije) rezultate svo-jih odluka o ljudima. Ako otkriju da odluka nije imala željeni rezultat, oni ne zaključuju iz toga da je “stvar» u toj (izabranoj) osobi. Umjesto toga, oni zaključuju da su upravo oni napravili grešku. U dobro vođenom preduzeću, princip je da ljude koji se ne pokažu najboljim na novom poslu, posebno nakon unapređenja, ne treba nužno kriviti.

Menadžeri su, takođe, dužni organizaciji i svojim radnicima da ne tolerišu pojedince koji nisu uspješni na važnim poslovima. Možda nije greška uposlenika što ne postižu očekivane rezul-tate, ali, i pored toga, mora ih se skloniti sa tih pozicija. Ljudima koji se ne pokažu na novom poslu trebalo bi dati mogućnost da se vrate na posao svog nekadašnjeg nivoa i plate. Ova opcija se rijetko koristi; takvi ljudi, skoro po pravilu,



dobrovoljno napuštaju kompaniju, barem kada su njihovi poslodavci američke kompanije. Samo postojanje ove opcije može imati snažan efekat, ohrabrujući ljude da napuste sigurne, ugodne poslove i prihvate se novih i riskantnih anga-žmana. Uspješnost kompanije ovisi o spremnosti uposlenika da se prihvate takvih prilika.

Sistematska revizija odluke, takođe, može biti snažan alat za samounapređenje. Provjera rezultata odluke naspram očekivanja pokazuje menadžerima šta su njihove snage, gdje se mo-raju popraviti, te gdje im nedostaje znanja ili informacija. Provjera im pokazuje gdje griješe. Često im provjera pokazuje da njihove odluke nisu proizvele rezultate zato što nisu postavili prave ljude na pozicije. Raspoređivanje najbo-ljih ljudi na prave pozicije je krucijalni, teš-ki posao koga mnogi menadžeri zanemaruju, djelimično zato što su najbolji ljudi već preza-uzeti. Sistematska revizija odluka, takođe, po-kazuje menadžerima njihove vlastite slabosti, posebno im ukazuje na područja u kojima su jednostavno nekompetentni. U ovim područji-ma, pametni menadžeri ne donose odluke, niti poduzimaju akcije. Oni delegiraju. Svako ima takva područja; ne postoji neko poput univer-zalnog menadžera genijalca.

Većina diskusija o odlučivanju pretpostav-lja da samo top-menadžeri donose odluke ili da su samo odluke top-menadžera važne. Ovo je opasna greška. Odluke se donose na svakom nivou u organizaciji, počevši od računovodstve-nih specijalista i supervizora. Ove odluke koje se donose na očigledno nižem nivou su važne u organizacijama baziranim na znanju. Od in-telektualnih radnika očekuje se da znaju više o svojim područjima specijalizacije – na primjer, porezno računovodstvo – od bilo koga drugog, jer će njihove odluke vjerovatno imati odjeka u čitavoj kompaniji. Donošenje dobrih odluka je kritična vještina na svakom nivou. Ona mora biti eksplicitno objašnjena svima u organizaci-jama koje su bazirane na znanju.

Preuzmite odgovornost za komunicira-nje. Učinkoviti menadžeri se pobrinu da se nji-hovi akcioni planovi i potrebe za informacijama

razumiju. Konkretno, ovo znači da oni dijele svoje planove sa svim svojim kolegama i traže komentare od njih – od nadređenih, podređe-nih i sebi jednakih. Istovremeno, oni svakoj osobi daju do znanja koju će informaciju treba-ti kako bi se obavio posao. Tok informacija od podređenih ka šefu je obično ono što privlači najviše pažnje. No, menadžeri moraju posvetiti jednaku pažnju informacionim potrebama sebi ravnih i nadređenih.

Svi znamo, zahvaljujući Chester Barnard-ovom klasiku iz 1938. godine, “Funkcija izvršnog menadžera“ (“The Function of the Executive“), da se organizacije drže “na okupu“ na osnovu infor-macija, a ne kroz vlasništvo i komandu. A ipak, previše menadžera se ponaša kao da su informa-cije i njihov tok posao informacionog specijali-ste – na primjer, računovođe. Kao rezultat toga, oni dobivaju ogromne količine podataka koje ne trebaju i koje ne mogu koristiti, dok samo mali dio informacija zaista trebaju. Najbolji način da se izbjegne ovaj problem jeste taj da svaki me-nadžer identifikuje informacije koje treba, da ih traži, te da nastavi insistirati na njima sve dok ih ne dobije.

Fokusiraj se na prilike. Dobri menadžeri se fokusiraju na prilike, prije nego na probleme. Probleme treba riješavati, naravno; ne smije ih se “gurati pod tepih“. Rješavanje problema, ipak, ne proizvodi rezultate. Ono prevenira štete. Isko-rištavanje prilika proizvodi rezultate.

Iznad svega, učinkoviti menadžeri tretiraju promjenu kao priliku, prije nego kao prijetnju. Oni sistematski posmatraju promjene, unutar i izvan korporacije, i pitaju “Kako možemo isko-ristiti ovu promjenu kao priliku za naše preduze-će?“. Konkretno govoreći, menadžeri “skeniraju“ sljedećih sedam situacija, tražeći prilike:• neočekivaniuspjehilineuspjehunjihovom

vlastitom preduzeću, u konkurentskom pre-duzeću, ili u industriji;

• jazizmeđuonogaštojesteionogaštobimo-glo biti na tržištu, u procesu, proizvodu ili usluzi (na primjer, u 19. stoljeću industrija papira se koncentrisala na 10% sadržaja sva-kog stabla koji bi bio pretvoren u pilotu, i



potpuno zanemarivala mogućnosti iskorište-nja preostalih 90%, koji bi postajali otpad);

• inovacijauprocesu,proizvoduiliusluzi,bilounutar ili izvan preduzeća ili industrije;

• promjene u strukturi industrije i tržišnojstrukturi;

• demografija;• promjeneumentalnomsklopu,vrijednosti-

ma, percepciji, raspoloženju ili značenju; te• novaznanjailinovatehnologija.

Učinkoviti menadžeri, takođe, se pobrinu da problemi ne preplave prilike. U većini kompa-nija, prva stranica mjesečnog izvještaja menad-žmenta navodi ključne probleme. Mnogo je mu-drije navesti prilike na prvoj strani, a probleme ostaviti za drugu stranu. Osim ukoliko nije riječ o istinskoj katastrofi, na sastancima menadžmen-ta ne treba diskutovati o problemima sve dok se prilike ne proanaliziraju i dok se prilikama ne po-zabavi na adekvatan način.

Raspoređivanje ljudi još jedan važan aspekt fokusiranja na prilike. Učinkoviti menadžeri postavljaju svoje najbolje ljude na prilike, prije nego na probleme. Jedan od načina raspore-đivanja ljudi kako bi se iskoristile prilike jeste da se zatraži od svakog člana menadžmenta da pripremi dvije liste svakih šest mjeseci – listu prilika za čitavo preduzeće i listu ljudi sa naj-boljim rezultatima iz čitavog preduzeća. O li-stama se raspravlja, zatim ih se spoji u dvije glavne liste, a najbolje ljude združe sa najbo-ljim prilikama. U Japanu ovo združivanje se smatra važnim zadatkom kada su u pitanju ljudski resursi u jednoj velikoj korporaciji ili vladinom odjelu; ta praksa je jedna od ključ-nih snaga japanskog biznisa.

Učinite sastanke produktivnim. Najvid-ljiviji, najmoćniji, i, nedvojbeno, najučinkoviti-ji menadžer iz nevladinog sektora u Americi za Drugog svjetskog rata i godina nakon toga nije dolazio iz svijeta biznisa. Bio je to kardinal Fran-cis Sepllman, poglavar New York-ške rimokatolič-ke nadbiskupije i savjetnik nekoliko američkih predsjednika. Kada je Spellman preuzeo poziciju, nadbiskupija je bila na rubu bankrota i potpuno

demoralizirana. Njegov je nasljednik zatekao li-dersku poziciju u američkoj katoličkoj crkvi. Spe-llman je često govorio da je tokom svojih budnih sati bio sam samo dva puta na dan, svaki put po 25 minuta: kada bi držao misu u svojoj privatnoj kapeli nakon buđenja ujutro, te kada bi izgovarao večernje molitve prije odlaska u krevet. U svim ostalim slučajevima, uvijek bi bio sa ljudima na sastanku, započevši za doručka sa jednom kato-ličkom organizacijom, a završavajući za večerom sa drugom.

Top-menadžeri nisu “zarobljeni“ poput nad-biskupa glavne katoličke nadbiskupije. Svaka studija radnog dana menadžera otkrila je da čak i menadžeri najnižeg nivoa i različiti specijalisti provode sa drugim ljudima – to jeste, na sastan-ku neke vrste – više od polovine svakog radnog dana. Jedini izuzetak jeste nekoliko istraživača. Čak je i konverzacija sa samo jednom osobom sa-stanak. Stoga, ako žele biti učinkoviti, menadžeri moraju sastanke učiniti produktivnim. Oni se moraju pobrinuti da sastanci budu radne sesije prije nego besmislene sesije.

Ključ vođenja učinkovitog sastanka je una-prijed utvrditi kakva vrsta sastanka će to biti. Različite vrste sastanaka zahtijevaju različite vrste formi pripreme i različite rezultate:

Sastanak s ciljem da se pripremi izjava, najava ili obavještenje za štampu. Da bi ovaj sastanak bio produktivan, jedan član mora unaprijed pripre-miti nacrt. Na kraju sastanka, ranije nominirani član mora preuzeti odgovornost za pripremu ko-načnog teksta.

Sastanak s ciljem da se nešto najavi – na pri-mjer, organizaciona promjena. Ovaj sastanak bi trebao biti ograničen na najavu i diskusiju o tome.

Sastanak na kojem jedan član podnosi izvje-štaj. Ništa osim tog izvještaja ne bi trebalo biti predmet diskusije.

Sastanak na kojem nekoliko ili svi članovi podnose izvještaj. Ili ne bi trebalo biti diskusi-je uopšte, ili bi ona trebala biti ograničena na pitanja za pojašnjenja. Alternativno, za svaki izvještaj bi se mogla organizirati kratka disusi-ja u kojoj svi učesnici mogu postavljati pitanja.



Ukoliko je ovo format, izvještaji bi trebali biti dostavljeni svim učesnicima mnogo prije sa-stanka. Na ovakvom sastanku, svaki bi izvještaj trebalo ograničiti na ranije određeno vrijeme – na primjer, 15 minuta.

Sastanak s ciljem informisanja menadžera koji ga saziva. Menadžer bi trebao slušati i postavljati pitanja. On ili ona bi trebao/trebala izvesti za-ključke, ali ne i prezentirati.

Sastanak čija je jedina funkcija da omogući učesnicima da budu u prisustvu menadžera. Sa-stanci uz doručak i večeru kardinala Spellman-a bili su te vrste. Ne postoji način da se ovi sastanci učine produktivnim. Oni su kazne čina. Top-menadžeri su učinkoviti do mjere u kojoj mogu spriječiti da im takvi sastanci okupiraju radne dane. Spellman je, na primjer, bio učinkovit u velikoj mjeri zbog toga što je takve sastanke ogra-ničavao na doručak i večeru, i držao ostatak dana slobodnim od njih.

Da bi se sastanak učinio produktivnim po-trebna je velika količina samodiscipline. To za-htijeva da menadžer odredi kakva vrsta sastanka je prikladna i da se drži tog formata. Takođe je neophodno okončati sastanak čim je postignu-ta njegova specifična svrha. Dobri menadžeri ne pokreću novo pitanje za diskusiju. Oni zaključe i raspuste sastanak.

Dobar follow-up jednako je važan kao i sam sastanak. Veliki majstor follow-up-a bio je Alfred Sloan, najučinkovitiji menadžer iz svijeta biznisa koga sam ja poznavao. Sloan, koji je vodio General Motors od 1920-ih do 1950-ih, provodio je većinu od svojih šest radnih dana na sastancima – tri dana sed-mično na formalnim sastancima komiteta sa unaprijed definisanim učesnicima, a druga tri dana na ad hoc sastancima sa pojedinač-nim GM menadžerima ili sa malom grupom menadžera. Na početku formalnog sastanka, Sloan bi najavio svrhu sastanka. On bi zatim slušao. Nikada nije pravio zabilješke i rijetko je govorio izuzev kako bi razjasnio zbunjujuće situacije. Na kraju bi sve sumirao, zahvalio bi se učesnicima i otišao. Zatim bi momentalno sastavio kratki dopis naslovljen na nekoga od

prisutnih na sastanku. U toj bi zabilješki su-mirao diskusiju i njene zaključke, te podijelio bilo koje radne zadatke o kojima je donesena odluka na sastanku (uključujući i odluku o održavanju još jednog sastanka o toj temi ili kako bi se prostudiralo neko pitanje). On bi specificirao rok i menadžera koji je bio odgo-voran za zadatak. Poslao bi kopiju dopisa svi-ma koji su bili prisutni na sastanku. Upravo su ovi dopisi/zabilješke – svaki od njih pravo malo remek djelo – ti koji su Sloan-a učinili jednim izvaredno učinkovitim menadžerom.

Učinkoviti menadžeri znaju da je svaki mo-gući sastanak ili produktivan ili je potpuni gubi-tak vremena.

RAZMIŠlJAJTE I GOVORITE “MI“

Posljednja praksa je ova: Ne razmišljajte niti govorite “ja“. Razmišljajte i govorite “mi“. Učinkoviti menadžeri znaju da je konačna od-govornost njihova, i da nju ne mogu dijeliti, niti delegirati. Ali, oni imaju autoritet samo zato što imaju povjerenje organizacije. Ovo znači da oni razmišljaju o potrebama i prili-kama organizacije, prije nego što misle o svo-jim potrebama i prilikama. Ova praksa može zvučati jednostavno; ona to nije, već je treba striktno nadgledati.

Upravo smo revidirali osam praksi učinkovi-tih menadžera. Ubaciću jednu posljednju, bonus praksu. Ova je toliko važna da ću je podići do nivoa pravila: Slušaj prvi, govori posljednji.

Učinkoviti menadžeri se u velikoj mjeri razlikuju po svojim karakterima, snagama, sla-bostima, vrijednostima i uvjerenjima. Sve što imaju zajedničko jeste to da čine da se “prave stvari» izvršavaju. Neki su rođeni učinkoviti. No, potražnja je mnogo veća da bismo se za-dovoljili izvanrednim talentom. I, kao i svaka disciplina, učinkovitost može biti naučena i mora biti zarađena.

Harvard Business ReviewJuni/lipanj 2004.

a k t u a l n o s t i


NE PROPUSTITE ROKOVE !!!- februar/veljača i mart/ožujak 2011. godine -

ROkOVI ZA FISkAlIZACIJU u Federaciji BiH: - za prvu grupu (ugostitelje, benzinske pumpe i apoteke) do 31.01.2011. - za sva ostala pravna i fizička lica - obveznike fiskalizacije do 15.04.2011.

R.b. O b A V E Z A kOME kADAI P D V

1. Ispostavljanje faktura za izvršene isporuke dobara i usluga:- za sve isporuke izvršene do 31.01.2011. kupcima najkasnije pod 31.01.2011.- za sve isporuke izvršene do 28.02.2011. kupcima najkasnije pod 28.02.2011.

2. Podnošenje PDV prijave (Obrazac P PDV): 2.1. PDV prijava za januar/siječanj 2011. UIO (RC) 10.02.2011.

- uplata PDV obaveze po prijavi za januar/siječanj 2011. Jedinstveni račun 10.02.2011.2.2. PDV prijava za februar/veljaču 2011. UIO (RC) 10.03.2011.

- uplata PDV obaveze po prijavi za februar/veljaču 2011. Jedinstveni račun 10.03.2011.II A k C I Z E1. AkCIZA I PUTARINE NA NAFTNE DERIVATE

Uvoznici: uplata akcize i putarina Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCIProizvođači: prijave PDA UIO (RC) 10.02. i 10.03.2011. Proizvođači: uplata akcize i putarina (odvojeno) Jedinstveni račun 10.02. i 10.03.2011.

2. AkCIZA NA DUhANSkE PRERAĐEVINEUplata (svi obveznici: uvoznici i proizvođači u BiH) Jedinstveni račun pri preuzimanju markicaMjesečni obračuni - prijave PDA (proizvođači) UIO (RC) 10.02. i 10.03.2011.

3. AkCIZA NA AlkOhOl I AlkOhOlNA PIĆAUvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCIProizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 10.02. i 10.03.2011. Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 10.02. i 10.03.2011.

4. AkCIZA NA bEZAlkOhOlNA PIĆAUvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCIProizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 10.02. i 10.03.2011. Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 10.02. i 10.03.2011.

5. AkCIZA NA PIVOUvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCIProizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 10.02. i 10.03.2011. Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 10.02. i 10.03.2011.

6. AkCIZA NA kAFU I PRERAĐEVINE OD kAFEUvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI

III POREZ NA DObIT1. Mjesečne akontacije poreza na dobit:

a) u Federaciji BiH: - za januar/siječanj 2011. uplatni račun 28. 02. 2011. - za februar/veljaču 2011. uplatni račun 31. 03. 2011.b) u Republici Srpskoj: - za januar/siječanj 2011. uplatni račun 10. 02. 2011. - za februar/veljaču 2011. uplatni račun 10. 03. 2011.U RS: Mjesečna obavještajna prijava za porez po odbitku Poreska uprava 10.02. i 10.03.2011.

IV POREZ NA DOhODAk I DOPRINOSI (Federacija bih)1.a)1.b)1.c)

- svi poslodavci (pravna lica i samostalne radnje), porez i dopr. za svoje zaposlenike uplatni račun istovrem. sa isplatom plaća- samostalni poduzetnici (vlasnici radnji), za svoje doprinose uplatni račun do 10-og u mjesecu- Zaposleni kod nerezidenata i drugi obveznici, za svoj porez i doprinose uplatni račun do 10-og u mjesecu

2. Specifikacije plaća (sa dokazima o uplati poreza i doprinosa) Porezna uprava na dan isplate ili idući danSpecifikacije i dr. prop. obrasci za ostala oporez. primanja (sa dokazima o uplati obaveza) Porezna uprava na dan isplate ili idući dan

3. Posebni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća uplatni račun istovr. sa isplatom primanja4. Opća vodna naknada (osim budžetskih korisnika) uplatni račun istovr. sa isplatom primanja5. Godišnje prijave poreza na dohodak:

Izvještaj GIP-1022, za svakog zaposlenika (svi poslodavci - pravna i fizička lica) Porezna uprava do 28.02.2011.Godišnja prijava dohotka od zajedničkog obavljanja samostalne djelatnosti GPZ-1052 Porezna uprava do 28.02.2011.Novi mjesečni izvještaj MIP-1023 (svi poslodavci - pravna i fizička lica) Porezna uprava do 15.02.2011.Obrazac SPR-1053 - Specifikacija za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti Porezna uprava do 31.03.2011.Obrazac GPD-1051 - Godišnja prijava poreza na dohodak građana Porezna uprava do 31.03.2011.

V POREZ NA DOhODAk I DOPRINOSI (Republika Srpska)1. Uplata poreza na dohodak i doprinosa uplatni račun istovremeno sa isplatom2. Mjesečne prijave poreza po odbitku Poreska uprava 10.02. i 10.03.2011. 3. Godišnje poreske prijave:

Prijava poreza na imovinu (PP-PNI) Poreska uprava do 28.02.2011.Prijava za posebnu republičku taksu (PP-GRT) Poreska uprava do 28.02.2011. (pravna lica)Obrazac 1107 - Poreska prijava za malog preduzetnika Poreska uprava do 31.03.2011.Godišnja prijava poreza na dohodak (Obrazac 1004), prilog 1005 (1006 i 1009) Poreska uprava do 31.03.2011.

VI GODIŠNJI FINANSIJSkI IZVJEŠTAJI ZA 2010. GODINU1. Korisnici budžeta/proračuna i izvanbudžetski/izvanproračunski fondovi Res.min. i AFIP/FIP do 28.02.2011.2. Sva ostala pravna lica AFIP/FIP do 28.02.2011.



DRUGA PRIMANJA ZAPOSlENIh PO PROPISIMA FEDERACIJE bihR.br. VRSTE ISPlATE/PRIMANJA POREZNI TRETMAN

I Službena putovanja IZNOS kOJI SE NE OPOREZUJE1. Dnevnice zaposlenika za službena putovanja u zemlji 48 KM dnevno (vidi niže)2. Dnevnice zaposlenika za službena putovanja u inozemstvu od 90 do 160 KM (vidi niže)3. Troškovi korištenog javnog prijevoza zaposlenika na službenom putovanju iznos stvarnih troškova (vozne karte, računi i dr)4. Naknada za korištenje osobnog automobila zaposlenika na služb. putovanju do 20% cijene 1 lit. utrošenog goriva po pređenom km5. Troškovi noćenja zaposlenika na službenom putovanju Iznos stvarnih troškova (po računima)6. Naknada na ime troškova smještaja ako isti nije obezbijeđen ili se ne koristi od 28.01.2010.: do iznosa od 70% dnevnice (neoporezivo)7. Dnevnice zaposlenika u slučaju kada je obezbijeđena besplatna ishrana umanjuju se za 30%

Napomena: Isplate zaposlenima preko navedenih iznosa tretiraju se kao plaća. Isplate po ovim osnovama nezaposlenicima tretiraju se kao primanja od drugi samostalnih djelatnosti.

II Neoporeziva primanja iz radnog odnosa IZNOS kOJI SE NE OPOREZUJE1. Naknada za smještaj / odvojeni život od porodice:

Naknada za smještaj rukovodećih državnih službenika 300 KM mjesečno- dodatna naknada na ime troškova odvojenog života 50% prosječne mjesečne neto plaće u FBiHNaknada za smještaj rukovodilaca federalnih organa izvršne vlasti 500 KM mjesečno- dodatna naknada na ime troškova odvojenog života 70% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH

2.1. Naknada za rad na terenu (terenski dodatak), pod uslovom da se taj teren nalazi izvan mjesta zaposlenja i da traje duže od 20 radnih dana neprekidno:

zavisno od uslova koji su obezbijeđeni zaposlenikuza rad na terenu, i to:

a) - ako su na terenu obezbjeđeni i smještaj i ishrana od strane poslodavca do 20% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže)b) - ako je na terenu obezbjeđen samo smještaj do visine propisane dnevnice (vidi niže)c) - ako je na terenu obezbjeđena samo ishrana do 70% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže)

2.2. Troškovi prijevoza na teren (ako nije obezbjeđen prijevoz službenim vozilom) u stvarnom iznosu troškova prijevoza

3. Regres za godišnji odmor(sve dok se ne izmjeni Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak)

70% njegove plaće, ili prosječna tromjesečna neto plaćau FBiH u prethodna 3 mjeseca, zavisno šta je povoljnije

4.1. Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u zemljiNeoporezivi iznos 48 KM dnevnoDozvoljeni iznos, za budžetske korisnike 48 KM dnevno

4.2. Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u inozemstvu do iznosa po Odluci (“Sl. nov. FBiH” 50/07), i to:

Afganistan, Albanija, Alžir, Argentina, Armenija, Azerbejdžan, Bolivija, Bugarska, Crna Gora, Čile, Egipat, Filipini, Gruzija, Jamajka, Jemen, Jordan, Južnoafrička Republika, Kazahstan, Kenija, Kirgistan, Makedonija, Malezija, Pakistan, Senegal, Srbija, Tadžikistan, Tunis, Turkmenistan, Uzbekistan

90 KM dnevno

Bjelorusija, Estonija, Hrvatska, Indija, Indonezija, Izrael, Kina, Kolumbija, DNR Koreja, R Koreja, Kuba, Latvija, Libanon, Liberija, Libija, Mađarska, Meksiko, Moldavija, Monako, Mozambik, Panama, Peru, Poljska, Sirija, Slovačka, Slovenija

100 KM dnevno

Cipar, Češka, Etiopija, Grčka, Irak, Iran, Kongo, Kuvajt, Litvanija, Portugal, Rumunija, Rusija, Saudijska Arabija, Sudan, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati 110 KM dnevno

Andora, Angola, Brazil, Hong Kong, Irska, Kanada, Malta, N. Zeland, SAD, Španija, Ukrajina 120 KM dnevnoAustralija 125 KM dnevnoFinska, Italija, Singapur 130 KM dnevnoAustrija, Belgija, Danska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo V. Britanije i S. Irske 140 KM dnevno

Island, Japan, Luksemburg, Švedska, Švicarska 150 KM dnevnoNorveška 160 KM dnevnosve druge zemlje 90 KM dnevno

5.1. Troškovi prijevoza na posao i sa posla (najmanje 1 km, ako nema javnog prijevoza, ako prijevoz nije organiziran i ako nije obezbjeđena mjesečna karta)

do visine cijene mjesečne karte gradskog, prigradskogili međugradskog prijevoza

5.2. Naknada za upotrebu osobnog automobila za prijevoz na posao i sa posla,saglasno internim aktima

do 20% cijene 1 lit. goriva po pređenom km na odobrenoj relaciji, a najviše do cijene 1,5 mjesečne

karte javnog saobraćaja na odobrenoj relaciji6. Naknada za ishranu u toku rada (topli obrok), samo za dane prisustva na poslu: do 2% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH, i to:

16.12.2009. – 17.01.2010. (789,63 x 2%) 15,79 KM dnevno18.01. – 16.02.2010. (793,11 x 2%) 15,86 KM dnevno17.02. – 14.03.2010. (807,67 x 2%) 16,15 KM dnevno15.03. – 13.04.2010. (793,34 x 2%) 15,87 KM dnevno14.04. – 18.05.2010. (786,33 x 2%) 15,73 KM dnevno19.05. – 15.06.2010. (809,05 x 2%) 16,18 KM dnevno16.06. – 13.07.2010. (804,55 x 2%) 16,09 KM dnevno14.07. – 15.08.2010. (802,89 x 2%) 16,06 KM dnevno16.08. – 19.09.2010. (802,32 x 2%) 16,05 KM dnevno20.09. – 12.10.2010. (804,15 x 2%) 16,08 KM dnevno13.10. – 16.11.2010. (806,37 x 2%) 16,13 KM dnevno17.11. – 19.12.2010. (802,10 x 2%) 16,04 KM dnevno20.12.2010. – 18.01.2011. (801,88 x 2%) 16,04 KM dnevnood 19.01.2011. do objavljivanja novog podatka (811,34 x 2%) 16,23 KM dnevno

7. Naknada troškova sahrane u slučaju smrti uposlenika ili člana njegove uže porodice, a od 28.01.2010. i u slučaju smrti penzionisanog zaposlenika

u visini stvarnih troškova sahrane, a najviše do iznosa 4 prosječne neto plaće u FBiH za prethodna 4 mjeseca



R.br. VRSTE ISPlATE/PRIMANJA IZNOS kOJI SE NE OPOREZUJE8. Novčana pomoć u slučaju:

- teške invalidnosti zaposelnika ( najmanje 60% invaliditeta) jednokratno, u visini 3 prosječne plaće zaposlenika isplaćene u prethodna tri mjeseca ili u visini 3 prosječne

neto plaće u FBiH prema posljednjem statističkom podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika

- teške bolesti zaposlenika ili članova njegove uže porodice- hirurških intervencija na zaposleniku izvršenih iz zdrav. razloga po preporuci ljekara

9. Naknada troškova liječenja zaposlenika, a od 28.01.2010. i članova uže porodice u visini stvarnih troškova prema dokumentaciji

10.1. Otpremnina kod odlaska zaposlenika u mirovinu 6 njegovih neto plaća isplaćenih u prethodnih 6 mjeseci ili prosječnih 6 neto plaća u FBiH, ako je to povoljnije

10.2. Otpremnina kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška (od 28.01.2010.)

u visini 1/3 pros. mjes. plaće zaposlenika u poslj. 3 mjes. prije prest. ug. o radu, za svaku navrš. god. rada kod poslodavca

10.3. Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu (od 28.01.2010.) do 70% prosj. mj. plaće u poslj. 3 mj. prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca

11.Jubilarne nagrade za navršeni određeni broj godina neprekidnog radnog staža zaposlenika kod istog poslodavca, neoporezivi iznos se utvrđuje na bazi posljednje objavljene prosječne plaće u FBiH za prethodna 3 mjeseca i to:

0,50 prosječne plaće za navršenih 5 godina staža,1,00 za 10 god., 1,25 za 15 god., 1,50 za 20 god.,

1,75 za 25 god., 2,00 za 30 god. i 2,50 za 35 godina staža12. Isplate pod 1.do 11. koje se izvrše preko prednjih neoporezivih iznosa smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)

13. Sva ostala primanja zaposlenika iz ili po osnovu rada (osim isplata po čl. 5, 6. i 10. Zakona i čl. 14. i 15. stav 4. Pravilnika, vidi pod IV, V, VI i VII) smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)

14. korist zaposlenika po osnovu rada za poslodavca: smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)Korištenje službenih vozila i drugih sredstava za lične potrebe u visini 20% cijene 1 lit. goriva po "privatnom" kmKorištenje drugih dobara i usluga besplatno ili po cijeni nižoj od tržišne u visini zakupnine/cijene usluge po tržišnim cijenamaKoristi od beskamatnih pozajmica ili kredita s kamatom nižom od tržišne u visini razlike do 10,03% kamate na godišnjem nivouIzmirivanje privatnih troškova od strane poslodavca u visini izmirenih privatnih troškovaIzmirivanje ili oprost dužničke obaveze zaposlenika od strane poslodavca u visini izmirene ili oproštene privatne obavezeOstale privatne koristi zaposlenika koje se ne smatraju poslovnim interesom u visini tržišne vrijednosti ili cijene, sa PDV-om

III lična primanja od povremenih poslova i drugih samostalnih djelatnosti OPOREZUJU SE U CIJElOSTI1. Primanja po osnovu ugovora o djelu (uz paušalno priznatih 20% troškova) 10% poreza

+ 4% za zdravstvo (iz) + 6% za PIO (na)

+ 0,5% za nesreće + 0,5% opća vodna naknada

2. Naknade za povremene i privremene poslove3. Autorske naknade (uz priznatih 30% troškova ili dokazane stvarne troškove)4. Naknade članovima odbora, komisija, stečajnih upravitelja i dr.5. Naknade zastupnicima i vijećnicima (neprofesionalcima)IV lična primanja koja se ne smatraju dohotkom i ne oporezuju (član 5. Zakona o porezu na dohodak)1. Prihodi od učešća u dobiti privrednih društava (dividende i udjeli) oslobođeno oporezivanja2. Penzije rezidenata, bilo da su stečene u BiH ili inozemstvu oslobođeno oporezivanja3. Pomoć i dr. primanja po pos. prop. o pravima RVI i civ. žrtava rata, osim plaće oslobođeno oporezivanja4. Socijalne pomoći, kao i isplate fiz. licima za liječenje i dr., pod prop. uslovima oslobođeno oporezivanja5. Dječiji dodatak i novčana sredstva za opremu novorođenčeta oslobođeno oporezivanja6. Nasljedstva i pokloni na koje se porez plaća prema drugim fed. i kant. propisima oslobođeno oporezivanja7. Prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične svrhe oslobođeno oporezivanja8. Naknade štete u slučaju elementarnih nepogoda oslobođeno oporezivanja9. Osiguranje i dr. naknada štete na imovini do iznosa za zamjenu ili popravku oslobođeno oporezivanja

10. Nagrade u novcu, stvarima i/ili pravima na kvizovima i dr. sl. takmičenjima oslobođeno oporezivanja

11. Prihodi zaposlenika na osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada, najviše do iznosa utvrđenog Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak oslobođeno oporezivanja

12. Nagrade za izuzetna dostignuća koje dodj. organi vlasti povodom znač. datuma oslobođeno oporezivanjaV lična primanja na koja se ne plaća porez na dohodak (član 6. Zakona o porezu na dohodak)1. Naknade za vrijeme nezaposlenosti i spriječ. za rad na teret vanbudžetskog fonda oslobođeno oporezivanja2. Prihodi invalidnih lica zaposlenih u društvu, ustanovi ili radionici za zap. invalida oslobođeno oporezivanja3. Naknade za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i neimovinsku štetu oslobođeno oporezivanja4. Naknade štete zaposlenicima po osnovu posljedica nesreće na radu oslobođeno oporezivanja5. Nagrade članovima ANU BiH i nagrade za tehničko-tehnološke inovacije oslobođeno oporezivanja6. Naknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja kazne oslobođeno oporezivanja

7. Stipendije učenika i studenata na redovnom školovanju, a od 27.02.2010. najviše do iznosa 75% prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjim objavljenom podatku oslobođeno oporezivanja

8. Prihodi učenika i studenata putem zadruga, do 4 prosj. plaće u FBiH, godišnje oslobođeno oporezivanja

9. Nagrade učenika i studenata osvojene na takmičenjima u okviru obraz. sistema, od 27.02.2010. do visine 2 prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjem obj. podatku oslobođeno oporezivanja

10. Dobici ostvareni učešćem u nagr. igrama koje organiziraju privredna društva u propagandne svrhe, iz vlastitog proiz. asortimana, do trž. vrijednosti 1.000 KM oslobođeno oporezivanja

11. Naknade plaća za vrijeme trajanja prekida posla za koji zaposlenik nije kriv oslobođeno oporezivanja12. Kamate na štednju u bankama, štedion. i na računima, te na državne obveznice oslobođeno oporezivanjaVI Primanja od poslodavca koja se ne oporezuju (član 10. stav 4. Zakona o porezu na dohodak)

1. Pomoć za gubitke nastale kao poslj. el. nepogoda i pomoći po osnovu ozljeda i bolesti zaposleniku ili članu nj. porodice do visine utvrđene pos. propisima oslobođeno oporezivanja

2. Hrana koju poslodavac osigurava zaposlenicima u svojim prostorijama do vrijednosti naknade za topli obrok utvrđene posebnim propisima oslobođeno oporezivanja

3. Smještaj koji poslodavac osigurava zaposleniku na mjestu gdje se obavlja djelatnost, ako je to neophodno u cilju obavljanja radnog zadatka oslobođeno oporezivanja

4. Smještaj i plaćanje troškova smještaja za javne dužnosnike zaposlene u DKP u inozemstvu i druge naknade isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima oslobođeno oporezivanja

5. Pokloni koje poslodavci daju zaposleniku u novcu, stvarima, uslugama i pravima, povodom državnih i vjerskih praznika i/ili jubilija firme i sl.

oslobođeno do visine 30% prosj. mj. plaće u FBiH po poslj. objavlj. podatku, ukupno na godišnjem nivou

6. Otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu vidi pod 10.1., 10.2. i 10.3.VII Neoporezive koristi od poslodavca, a koje su u interesu obavljanja djelatnosti (član 15. Pravilnika o porezu na dohodak)1. Posebna radna odjeća sa znakom poslodavca oslobođeno oporezivanja2. Posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih propisa oslobođeno oporezivanja3. Sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve zaposlene oslobođeno oporezivanja

4. Razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca i sl. oslobođeno oporezivanja



PROSJEČNE PlAĆE: FEDERACIJA BiH

MJESECMJESEČNI PROSJEK TROMJESEČNA

NETO PLAĆA55% prosječne plaće

više se ne primjenjujeSlužbene novine

Federacije BiHNETO BRUTOI/2010. 793,34 1.206,82 - - - 12/10 od 15.03. 2010.

II/2010. 786,33 1.194,32 XII/09-II/10 797,15 - 21/10 od 14.04. 2010.III/2010. 809,05 1.230,68 I-III/10 796,46 - 28/10 od 19.05. 2010.IV/2010. 804,55 1.223,12 II-IV/10 800,00 - 36/10 od 16.06. 2010.V/2010. 802,89 1.220,76 III-V/10 805,49 - 40/10 od 14.07. 2010.

VI/2010. 802,32 1.219,87 IV-VI/10 803,25 - 50/10 od 16.08. 2010.VII/2010. 804,15 1.222,08 V-VII/10 803,12 - 59/10 od 20.09. 2010.

VIII/2010. 806,37 1.225,64 VI-VIII/10 804,28 - 66/10 od 13.10. 2010.IX/2010. 802,10 1.219,71 VII-IX/10 804,20 - 75/10 od 17.11. 2010.X/2010. 801,88 1.219,76 VIII-X/10 803,44 - 89/10 od 20.12. 2010.

XI/2010. 811,34 1.235,53 IX-XI/10 805,11 - 3/11 od 19.01. 2011.

REPUBLIKA SRPSKA

MJESECMJESEČNI PROSJEK GODIŠNJI PROSJEK Službeni glasnik

Republike SrpskeNETO BRUTO PERIOD NETO BRUTOI/2010. 778 1.189 - - - 18/10 od 09.03.2010.

II/2010. 772 1.179 I-II 2010. 775 1.184 29/10 od 09.04.2010.III/2010. 771 1.178 I-III 2010. 774 1.182 40/10 od 11.05.2010.IV/2010. 786 1.200 I-IV 2010. 777 1.186 52/10 od 08.06.2010.V/2010. 774 1.183 I-V 2010. 776 1.186 64/10 od 06.07.2010.

VI/2010. 789 1.205 I-VI 2010. 779 1.189 76/10 od 11.08.2010.VII/2010. 786 1.201 I-VII 2010. 780 1.191 88/10 od 09.09.2010.

VIII/2010. 785 1.203 I-VIII 2010. 780 1.192 98/10 od 05.10.2010.IX/2010. 794 1.219 I-IX 2010. 782 1.195 111/10 od 05.11.2010.X/2010. 779 1.194 I-X 2010. 781 1.195 5/11 od 26.01.2011.

XI/2010. 791 1.213 I-XI 2010. 782 1.197 135/10 od 29.12.2010.XII/2010. 798 1.226 I-XII 2010. 784 1.199

BRČKO DISTRIKT BiH BOSNA I HERCEGOVINA

MJESECMJESEČNI PROSJEK Službeni glasnik

Brčko Distrikta BiH MJESECMJESEČNI PROSJEK Službeni glasnik

Bosne i HercegovineNETO BRUTO NETO BRUTOI/2010. 783,72 1.215,72 18/10 od 23.04.2010. I/2010. 789 1.203 27/10 od 06.04.2010.

II/2010. 784,54 1.213,39 18/10 od 23.04.2010. II/2010. 782 1.190 35/10 od 03.05.2010.III/2010. 798,98 1.233,17 21/10 od 22.06.2010. III/2010. 798 1.215 48/10 od 14.06.2010.IV/2010. 802,55 1.239,14 21/10 od 22.06.2010. IV/2010. 799 1.217 55/10 od 06.07.2010.V/2010. 806,52 1.241,06 42/10 od 01.09.2010. V/2010. 795 1.211 63/10 od 03.08.2010.

VI/2010. 802,47 1.228,80 42/10 od 01.09.2010. VI/2010. 798 1.216 73/10 od 06.09.2010.VII/2010. 798,43 1.231,79 48/10 od 06.10.2010. VII/2010. 799 1.216 80/10 od 28.09.2010.

VIII/2010. 789,07 1.227,09 48/10 od 06.10.2010. VIII/2010. 800 1.219 87/10 od 25.10.2010.IX/2010. 797,69 1.230,90 60/10 od 20.12.2010. IX/2010. 800 1.220 97/10 od 23.11.2010.X/2010. 798,36 1.240,16 60/10 od 20.12.2010. X/2010. 795 1.213 107/10 od 27.12.2010.

XI/2010. 805 1.229 7/11 od 31.01.2011.

UkUPAN INDEkS POTROŠAČkIh CIJENA: FEDERACIJA BiH 2010/2009: + 1,8%MJESEC U odnosu na prethodni mjesec U odnosu na isti mjesec prethodne godine U odnosu na XII/2009. Saopštenje FZS broj:

I/2010. + 1,1 % + 0,9 % + 1,1 % 7.1.1 od 17. 02. 2010. II/2010. + 0,2 % + 1,0 % + 1,3 % 7.1.2 od 15. 03. 2010.

III/2010. + 0,1 % + 1,2 % + 1,4 % 7.1.3 od 15. 04. 2010. IV/2010. - 0,4 % + 1,8 % + 1,0 % 7.1.4 od 14. 05. 2010. V/2010. 0,0 % + 1,9 % + 1,0 % 7.1.5 od 15. 06. 2010.

VI/2010. - 0,1 % + 1,8 % + 0,9 % 7.1.6 od 15. 07. 2010. VII/2010. 0,0 % + 1,5 % + 0,9 % 7.1.7 od 13. 08. 2010.

VIII/2010. - 0,2 % + 1,5 % + 0,7 % 7.1.8 od 15. 09. 2010. IX/2010. + 0,5 % + 2,0 % + 1,2 % 7.1.9 od 15. 10. 2010. X/2010. + 0,6 % + 2,0 % + 1,8 % 7.1.10 od 15. 11. 2010.

XI/2010. + 0,4 % + 2,3 % + 2,2 % 7.1.11 od 15. 12. 2010. XII/2010. + 0,9 % + 3,1 % + 3,1 % 7.1.12 od 14. 01. 2011.

REPUBLIKA SRPSKA 2010/2009: + 2,5%MJESEC U odnosu na prethodni mjesec U odnosu na isti mjesec prethodne godine U odnosu na XII/2009. Saopštenje RZS broj:

I/2010. + 1,6 % + 2,0 % + 1,6 % 23/10 od 22. 02. 2010. II/2010. + 0,1 % + 2,3 % + 1,7 % 40/10 od 15. 03. 2010.

III/2010. + 0,2 % + 2,7 % + 1,9 % 58/10 od 15. 04. 2010. IV/2010. - 1,1 % + 3,0 % + 0,7 % 89/10 od 17. 05. 2010. V/2010. + 0,1 % + 3,2 % + 0,8 % 108/10 od 15. 06. 2010.

VI/2010. 0,0 % + 3,1 % + 0,8 % 127/10 od 15. 07. 2010. VII/2010. - 0,1 % + 2,0 % + 0,7 % 148/10 od 16. 08. 2010.

VIII/2010. - 0,2 % + 2,0 % + 0,5 % 169/10 od 15. 09. 2010. IX/2010. + 0,2 % + 1,9 % + 0,8 % 184/10 od 15. 10. 2010. X/2010. + 1,3 % + 2,3 % + 2,1 % 209/10 od 15. 11. 2010.

XI/2010. + 0,2 % + 2,4 % + 2,3 % 231/10 od 15. 12. 2010. XII/2010. + 0,8 % + 3,1 % + 3,1 % 7/11 od 17. 01. 2011.

porezni savjetnik 2-2011

Documents