politička teorija i smrtna kazna

68
Interpretacijska analiza javnih politika i performativnost diskursa Regionalna škola policy analize, Zadar Krešimir Petković 30. rujna 2013.

Upload: tranlien

Post on 22-Dec-2016

242 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

Page 1: Politička teorija i smrtna kazna

Interpretacijska analiza javnih politika i performativnost diskursa

Regionalna škola policy analize, Zadar Krešimir Petković 30. rujna 2013.

Page 2: Politička teorija i smrtna kazna

Struktura

• Interpretacijska analiza javnih politika kao kritika i teorijski fundamenti na kojima počiva (pojmovnik) – performativnost jezika (Austin) – performativnost u društvenom i političkom

kontekstu (Bourdieu) – ilustracije: oblikovanje jezika (Orwell),

performativnost vlasti u krizi (Hajer), kauzalne priče (Stone)

Page 3: Politička teorija i smrtna kazna
Page 4: Politička teorija i smrtna kazna

Povijest analize politika

• Heidenheimer: pretpovijest pojma • Lasswellova vizija (1951): znanosti o javnim

politikama demokracije • Colebatch: hodnici vlasti vs. sveučilište • Radin: generacije praktičara u SAD-u (i u

svijetu…) • Javne politike u Hrvatskoj: akademski svijet,

civilno društvo i hodnici vlasti?

Page 5: Politička teorija i smrtna kazna
Page 6: Politička teorija i smrtna kazna
Page 7: Politička teorija i smrtna kazna
Page 8: Politička teorija i smrtna kazna

Kritika mainstream pristupa • Tehnokracija • Politička instrumentalizacija analize politika • Puko nerazumijevanje javnih problema zbog

neadekvatne metodologije • Kako riješiti problem?

– stare ideje društvenih znanosti (razumijevanje) – novi kritički pristupi (jezični zaokret, diskursi, moć)

• Primjena interpretacijske analize – metodologijska dimenzija: bolje razumijevanje politike kao

put prema boljoj politici – politička dimenzija: uključenost građana u analizu i

stvaranje politika

Page 9: Politička teorija i smrtna kazna

Kako čini stvari riječima? Analiza javnih politika kao retorika

• Kontekst: pragmatična teorija jezika • Austin: kako činiti stvari riječima • Searle: crtica o jeziku i institucijama • Majone: retorika u analizi politika • Aristotel i Schopenhauer: dijalektika i eristika

Page 10: Politička teorija i smrtna kazna

Kako shvatiti jezik? • Aristotel: iskaz ima značenje (logos semantikos), ali

postoje različite vrste iskaza/funkcije jezika, primjerice pragmatična i poetska (logos pragmatikos, logos poetikos)

• Logički pozitivisti (npr. R. Carnap): redukcionističko poimanje jezika (iskaz je valjan ako je empirijski provjerljiv ili ako ga se može logički deducirati iz drugih iskaza)

• Rani Wittgenstein usmjeren na probleme idealnog jezika: – “problemi filozofije nastaju pogrešnom upotrebom jezika” – “što se može reći, može se reći jasno” – “ono o čemu ne možemo govoriti, o tome moramo šutjeti”

(Tractatus, 7)

Page 11: Politička teorija i smrtna kazna

Pogrešno shvaćanje jezika?

• Kasni Wittgenstein usmjeren je na probleme stvarnog funkcioniranja jezika: – Augustinovo shvaćanje jezika iz Ispovijesti: riječi su

imena za predmete, a rečenice i jezik su kombinacije takvih naziva za stvari?

– bez jezika ne možemo uopće (jasno) misliti, a učenje jezika nije objašnjavanje nego poučavanje:

– koncept jezične igre: ima puno više jezičnih igara u koje se uplićemo u praksi

Page 12: Politička teorija i smrtna kazna

Jezične igre i jezik kao oruđe

• “Čini se da ti misliš na igre na drvenoj ploči, ali to nisu sve igre.” (Filozofijska istraživanja, 3)

• “Pomisli na oruđa u nekom sanduku za oruđa: tu su čekić, kliješta, pila, odvijač, metar, posuda za ljepilo, čavli i vijci” (FI, 6):

• Kao što su različite funkcije tih predmeta, tako su različite i funkcije riječi koje koristimo unutar raznolikih jezičnih igara

Page 13: Politička teorija i smrtna kazna

Pragmatična teorija jezika

Analiza upotrebe jezika u društvenim i političkim

situacijama: “Jezik je pun izjava koje se u stvarnosti ponašaju poput

performativa.” Miščević, Filozofija jezika

Sintaksa Semantika Pragmatika

Jezični izraz Značenje Upotreba

Page 14: Politička teorija i smrtna kazna

Austin: Kako činiti stvari riječima

• 12 predavanja na Harvardu 1955. koja odbacuju redukcionističko poimanje jezika i analiziraju jezik kroz bogatstvo primjera iz jezične prakse

• razvoj teorije govornih činova (speech act theory)

• funkcije jezika nisu svedene na to da daju istinite ili lažne opise objektivne stvarnosti

Page 15: Politička teorija i smrtna kazna

Izdvajanje performativa

• Jezik nužno ne opisuje ili izvještava; iskaz je dio govornog čina: – Uzimam te za ženu. (vjenčanje) – Imenujem ovaj brod Kraljica Elizabeta. (ceremonija) – Ostavljam sat bratu. (oporuka) – Kladim se da će sutra kišiti. (oklada)

• Nijedan od ovih iskaza nije istinit ili lažan (npr. ne izvještavam nekoga o vjenčanju, nego stupam u brak)

Page 16: Politička teorija i smrtna kazna

Doktrina o uspješnosti iskaza

• Uspješnost jezičnog čina ovisi o uvjetima iskaza (osobe koje govore, poštivanje procedure, ponašanje u skladu s konvencijom…)

• Ako se uvjeti ne ispune, iskaz je neuspješan/nesretan (tzv. infelicities): – Imenujem ovaj brod Josif Staljin. (revolucionar na

doku po noći) – Uzimam majmuna za muža. (žena ulazi u brak s

majmunom) – Krstim te u ime Isusa Krista. (svećenik krsti pingvina)

Page 17: Politička teorija i smrtna kazna

Prema tipologiji iskaza

• Optužujući iskazi (verdiktivi), izvršni iskazi (egzerkitivi), obećavajući iskazi (komisivi), ekspozicijski iskazi (ekspozitivi), iskazi o stavu (behabitivi)

• Performativ ne ovisi o formalnom obliku, npr. “Pozdrav” umjesto “Zdravo”

• Analiza uvjeta (gramatički oblik, ton iskaza, prilozi, prijedlozi…), npr. “Danas će kišiti!/?/?!”

Page 18: Politička teorija i smrtna kazna

Prema općoj teoriji govornih činova

• distinkcija lokucijsko, ilokucijsko i perlokucijsko (opća teorija) kao revizija rudimentarne distinkcije konstativno-performativno (posebna teorija): – lokucijski činovi iskazi sa smislom i referencijom koji

opisuju svijet (npr. opisi, objašnjenja) – ilokucijski činovi iskazi koji su čin po sebi (npr.

naredbe, upozorenja) [in saying something] – perlokucijski činovi iskazi pomoću kojih se nešto čini

(npr. nagovaranje, zastrašivanje) [by saying something]

Page 19: Politička teorija i smrtna kazna

Implikacije: istina i laž u jeziku?

• Nijansiranija doktrina o uspješnim/sretnim i neuspješnim/nesretnim iskazima

• pragmatičan pristup važenju iskaza: značenje ovisi o upotrebi

• predmet istraživanja nije iskaz nego rečenica u govornoj situaciji

• “Francuska je šesterokut” ne znači isto za generala i kartografa

Page 20: Politička teorija i smrtna kazna

Searle: jezik, objašnjenje i institucije

• govorni činovi su slijeđenje pravila: “jezik je namjeravano ponašanje vođeno pravilima”

• distinkcija između regulativnih pravila (npr. kazneni zakon, prometna pravila) i konstitutivnih pravila (npr. šah, nogomet)

• institucijske činjenice objašnjavanju se pozivanjem na konstitutivna pravila

Page 21: Politička teorija i smrtna kazna

Primjer: “linearna interpenetracija” ili jednostavnije – američki nogomet…

Let us imagine a group of highly trained observers describing American football game in statements only of brute facts. We can imagine that after a time our observer would discover the law of periodical clustering; at statistically regular intervals organisms in like colored shirts cluster together in a roughly circular fashion (the huddle). Furthermore, at equally regular intervals, circular clustering is followed by linear clustering (the teams line up for the play), and linear clustering is followed by the phenomenon of linear interpenetration. What is missing from their description? (Searle, Speech Acts)

Page 22: Politička teorija i smrtna kazna

Majone: analiza politike kao retorika

• Analiza politika postavljena na drukčijemu shvaćanju jezika: lingvistički zaokret u policy analizi

• Analitičari nisu tehničari racionalnosti i efikasnosti nego retoričari, “proizvođači argumenata” koji se bave “drevnim umijećem diskursa uvjeravanja”:

“Kao što političari predobro znaju, a društveni znanstvenici prečesto zaboravljaju, javna politika sastoji se od jezika.”

Page 23: Politička teorija i smrtna kazna

Javno upravljanje kao diskusija

• pravila rasprave očvrsnula su kao institucije • pitanja javnih politika rijetko su čisto tehnička

ili čisto politička • problemi javnih politika pojavljuju se kao

kombinacije znanstvenih, pravnih i političkih kriterija

• kakva jest/treba biti analiza politika?

Page 24: Politička teorija i smrtna kazna

Dijalektička koncepcija analize politika

• Tri osobine dijalektike: – Premise: logika i matematika počinju od aksioma,

dijalektika od pogleda prisutnih u zajednici – Paradigma: diskusija kroz pitanja i odgovore, a ne

formalno dokazivanje – Zaključci: nisu formalni dokazi nego zajedničko

razumijevanje problema u zajednici • Analiza politika: premise u zajednici, javna

rasprava i promjena pogleda na probleme, te oblikovanje uvjerljivih argumenata

Page 25: Politička teorija i smrtna kazna

Još neke pretpostavke i koncepcije

• Evaluacija: argumenti o politici su složena mješavina činjeničnih i vrijednosnih sudova

• Dokazi: odabir činjenica koje uvjeravaju publiku (iz podataka se proizvode informacija, a iz njih dokazi koji moraju biti pouzdani, uvjerljivi, jasni…)

• Odlučivanje: nije unitarno, podrazumijeva više aktera i konflikt

• Propusti u analizi: važnost praktičnog rasuđivanja • Važnost provedivosti (feasibility) i implementacije:

osjećaj za društvenu i političku realnost, potraga za suboptimalnim, ali izvedivim rješenjima

Page 26: Politička teorija i smrtna kazna

Analiza kao zanat i umijeće

• “Zanatske vještine znanstvenika čine repertoar procedura i prosudbi koje su djelomično osobne, a djelomične društvene i institucionalne.”

• Analitičar kao “zanatlija” (craftsman): poznavanje materijala i oruđa, osoban odnos sa zadatkom, važnost stila; nema puke mehaničke primjene modela u dobroj analizi

• Instrumenti javnih politika: nisu ideološki neutralni

Page 27: Politička teorija i smrtna kazna

Još jednom Aristotel: analiza politika unutar praktičke filozofije

• U praktičkoj znanosti toliko toga ovisi o partikularnim okolnostima da se mogu dati samo općenita pravila…

• Optimističan pogled: Grana filozofije kojom se bavimo nema teorijske

svrhe kao neke druge njezine grane. Učimo ne da bi znali što je dobro, nego da bi postali dobri ljudi. Stoga moramo usmjeriti pažnju na to kako izvesti naše djelovanje jer nas ono određuje.

Aristotel, Nikomahova etika

Page 28: Politička teorija i smrtna kazna

Pesimističan pogled: Schopenhauer

• Pesimistična antropologija i pishologijski moment u analizi politika

“Odakle to? Od prirodne pokvarenosti ljudskoga roda. Kada toga ne bi bilo, bili bismo u potpunosti čestiti, pa bismo u svakoj raspravi samo težili iznijeti istinu na vidjelo, ne vodeći računa o tome hoće li to ići u prilog našemu prijašnjem mišljenju ili mišljenju onoga drugog.”

Page 29: Politička teorija i smrtna kazna

Eristička dijalektika

• razlučivanje logike od dijalektike (Majone): logika je znanost o zakonitostima mišljenja, a dijalektika se odnosi na umijeće raspravljanja i prepiranja

• “čisti um” nasuprot iskustvenome raspravljanju: – logika figure logike – retorika retoričke figure – eristika “trikovi i lukavosti”, “strateške diverzije”

Page 30: Politička teorija i smrtna kazna

28. trik (analiza za publiku)

“Uglavnom se primjenjuje kada se obrazovani spore pred neobrazovanim slušateljima. Ako nemamo nikakav argument ad rem, pa čak nijedan ad hominem, imamo ad auditores, tj. nevažeću upadicu, čiju nevažnost vidi samo stručnjak, a to je protivnik, ali ne i slušatelji. U njihovim očima protivnika pobijamo pogotovo ako upadica karikira njegovu tvrdnju. Ljudi su odmah spremni na smijeh, a oni koji se smiju na našoj su strani.”

Page 31: Politička teorija i smrtna kazna

31. trik (ironijsko potvrđivanje autoriteta)

“Ako ne znamo kako odgovoriti na činjenice koje je protivnik iznio, izjavit ćemo u finom ironičnom tonu da smo nekompetentni: ‘Ono što vi govorite premašuje moje male intelektualne moći. To može biti i točno, ali ja to nisam u stanju razumjeti i odustajem od svakog komentiranja.’ Na taj način insinuiramo kod slušatelja, kod kojih uživamo ugled, kako je riječ o besmislici.”

Page 32: Politička teorija i smrtna kazna

32. trik (analiza kao etiketiranje) “Protivnikovu tvrdnju uperenu protiv nas

možemo pobiti kratkim postupkom, ili je bar učiniti sumnjivom, dovodeći je pod neku omraženu kategoriju, ako ima bilo kakvu sličnost ili je na ma koji način s tim u vezi. Npr: ‘To je maniheizam; to je arijanizam; to je pelagijanizam; to je idealizam; to je spinozizam, to je panteizam; to je braunijanizam; to je naturalizam; to je reacionalizam; to je spiritualizam; to je misticizam, itd.’”

Page 33: Politička teorija i smrtna kazna

Rekapitulacija

• polje javnih politika: metodologijski i politički problemi

• analitički pristupi koji vuku podrijetlo iz zaboravljenih klasika i teorijskih inovacija u društvenim znanostima: prema interpretacijskoj analizi politika

• rekonceptualizacija jezika: jezične igre, pragmatična teorija jezika, performativi i retorika (analiza politika kao retorika u mediju jezika i retoričke figure)

Page 34: Politička teorija i smrtna kazna

Analiza politika i simbolička moć

• Bourdieu – simbolička moć i polje simboličke dominacije

• Metodologija analize – analiza diskursa i kritička sociologija simboličke dominacije kao oruđa analize javnih politika

• Problem: je li moguća analiza politika kao kritička analiza moći ili je analiza uvijek oruđe moći?

Page 35: Politička teorija i smrtna kazna

Bourdieu & biografija

• 1930, Denguin – 2002, Pariz • etnografski rad u Alžiru • katedra na CdF od 1981. • javni intelektualac: sociologija i politički

angažman • podjela društva na autonomna polja; više vrsta

kapitala • struktura i djelovanje: habitus, osjećaj za

praktično • klasifikacijske borbe i simboličko nasilje

Page 36: Politička teorija i smrtna kazna

Vrste kapitala

• Ekonomski • Kulturni • Socijalni • Simbolički

Page 37: Politička teorija i smrtna kazna

Simboličko nasilje

• od govornih činova (Wittgenstein i Austin) prema teoriji društvenog prostora: uspjeh govornog čina ovisi o društveno strukturiranim odnosima moći

• jezik kao mehanizam moći koji signalizira društveni položaj

• središta moći proizvode simboličku vrijednost u različitim društvenim poljima

• “borba za klasifikacije” kao predmet istraživanja

Page 38: Politička teorija i smrtna kazna

Sveprisutnost borbe za klasifikacije

“Nema nijednog društvenog agensa koji ne bi, u granicama svojih mogućnosti, težio za tom moći imenovanja i stvaranja svijeta imenovanjem: tračevi, klevete, ogovaranja, uvrede, hvalospjevi, optužbe, kritike, polemike, pohvale samo su usitnjeni oblici onih svečanih i kolektivnih čina imenovanja, onih veličanja ili osuda koje su povlastica općenito priznatih autoriteta.”

Page 39: Politička teorija i smrtna kazna

Simboličko djelovanje kao borba za moć

• performativna (“magijska”, “alkemijska”) namjera: kritika Austina (“formalno virtuozna, ali bezbojna i siromašna analiza”)

• otvorena borba: “Portparol je obmanjivač koji nosi skeptron.”

• društvena znanost (analiza politika) nije izuzeta iz borbe za “nametanje legitimnog viđenja” (“kategorein prvotno znači 'javno optužiti‘”)

Page 40: Politička teorija i smrtna kazna

Primjer #1 Liturgija predavanja “Specifičnost autoritativnog diskursa (profesorskog

predavanja, propovijedi itd.) upravo je u tome što nije dovoljno da on bude shvaćen (u nekim slučajevima ne mora uopće biti shvaćen a da ipak zbog toga ne izgubi svoju moć), i u tome što on svoj pravi učinak vrši jedino pod uvjetom da je priznat kao autoritativan. To priznanje — sa shvaćanjem ili bez njega — odobrava se, kao samo po sebi razumljivo, jedino pod određenim uvjetima koji definiraju legitimnu upotrebu: taj diskurs mora izgovoriti osoba ovlaštena za to, nosilac skeptrona, poznat i priznat kao osposobljen i sposoban za proizvođenje te posebne vrste diskursa, svećenik, profesor, pjesnik itd.”

Page 41: Politička teorija i smrtna kazna

Primjer #2 Obred instituiranja: postavljanje simboličkih granica

“Kad se govori o obredu instituiranja treba ukazati na to da svaki obred nastoji posvetiti neku proizvoljnu granicu, odnosno ovjeriti njezinu legitimnost.”

A što zaista dijeli ta crta? Nešto što je bilo prije, dakako, od nečega što će biti poslije: obrezano dijete od neobrezanog; ili čak svu neobrezanu djecu od svih obrezanih odraslih muškaraca. U stvari, najbitnije je pritom nešto što ostaje nezapaženo: podjela na skup onih koji moraju biti podvrgnuti obrezivanju, to jest dječaka, i muškaraca, bili oni djeca ili odrasli, i skup onih koji ne podliježu tom obredu, to jest djevojčica i žena.

Page 42: Politička teorija i smrtna kazna

Primjer #3 Nacionalizam kao performativ i nametanje kategorija

„Borbe u vezi s etničkim ili regionalnim identitetom — to jest u vezi sa svojstvima (stigmatima odnosno emblemima) što ih stječemo porijeklom i to posredstvom mjesta porijekla i posredstvom trajnih obilježja koja odgovaraju tom mjestu, kao što je na primjer izgovor — samo su poseban slučaj borbi za višu klasifikaciju, borbi za monopol na moć dokazivanja i uvjeravanja, upoznavanja i ovjeravanja priznanja, nametanja legitimne definicije podjela društvenog svijeta a time i stvaranja i raspuštanja grupa.”

Page 43: Politička teorija i smrtna kazna

Primjer #4 Heretički diskurs

„Borba dakle postoji u samom izvorištu konstruiranja klase (društvene, etničke, spolne itd.): nema grupe unutar koje se ne bi odvijala borba za nametanje legitimnog konstruiranja grupa i nema raspodjele svojstava — radilo se tu o spolu ili o dobi, o obrazovanosti ili o bogatstvu — koja ne bi mogla služiti kao osnova u užem smislu političkih podjela i borbi.”

Page 44: Politička teorija i smrtna kazna

Analitička primjena

Analiza simboličke dominacije • identifikacija operacija kategoriziranja • stavljanje u kontekst društvenih struktura

(polja, vrste kapitala, borba) • interpretacija u sociološkim kategorijama

Page 45: Politička teorija i smrtna kazna
Page 46: Politička teorija i smrtna kazna

Rasprava • Konceptualizacije moći, svrha i politika analize: “Političko djelovanje nastoji proizvesti i nametnuti

(mentalna, verbalna, grafička ili kazališna) predstavljanja društvenog svijeta podobna da djeluju na taj svijet djelujući na predodžbu koju o njemu imaju agensi.”

„I najneutralnija znanost vrši utjecaje koji nisu nimalo neutralni: na primjer, samim time što utvrđujemo i objavljujemo vrijednost kakvu poprima funkcija vjerojatnosti nekog događaja možemo pridonijeti jačanju) ‘pretenzije’ tog događaja ‘na postojanje’, navodeći agense da se na nj pripreme i da mu se podrede.”

Page 47: Politička teorija i smrtna kazna

Diskurs (i kauzalne priče)

• način na koji se svijet (politički) vidi, tumači i oblikuje • ne postoji izolirano u jednom dokumentu, niti u jednoj

instituciji, nego se konstruira na osnovi verbalizacija u različitim pisanim dokumentima i usmenim iskazima

• priča koja ima svoje bitne elemente (npr. subjekte kojima naseljava svijet, mogućnosti djelovanja koje pripisuje subjektima, te koncepcije „prirodnog“ i „neprirodnog“ u svijetu)

• važnost “površine” (stilske figure i gramatičke strukture)

• intertekstualnost i povezivanje s političkim praksama

Page 48: Politička teorija i smrtna kazna

Utjecaj diskursa?

„Pa ipak, riječi mogu biti 'puke' riječi i 'prazne' riječi, a promjene u diskursu koje naizgled predstavljaju i promjene u društvenim praksama ne moraju biti ništa slično“ (Chouliaraki i Fairclough, 1999, 23).

“Svrha u fazi objašnjenja je prikazati diskurs kao dio socijalnog procesa, kao socijalnu praksu, pokazati kako je određen socijalnim strukturama, i koje reproduktivne učinke diskurs kumulativno može imati na te strukture, tako što ih podržava ili ih mijenja” (Fairclough, 2001a, 135).

Page 49: Politička teorija i smrtna kazna

Analiza diskursa

• Analiza različitih mehanizama i obilježja tekstova koji se povezuju u interpretacijske cjeline koje govore o njihovom ideologijskom sadržaju koji se smješta u društveni i politički kontekst

• Sloboda primjene i mogućnosti različitih teorijskih poveznica (npr. povezivanje s marksističkim diskursom)

• Disciplina analitičke, ali i građanske pismenosti u razumijevanju javnih politika

Page 50: Politička teorija i smrtna kazna

Kritička analiza diskursa (CDA)

• Uklapanje analize diskursa u snažnu političku agendu

• pitanje: “kako se društvena moć, dominacija i nejednakost reproduciraju u tekstovima i govoru u društvenome i političkom kontekstu”

• cilj: “razumjeti, izložiti i oduprijeti se društvenoj nejednakosti”

• imperativ: “solidarnost i kooperacija s potlačenima”

• područja primjene: rodna nejednakost, etnocentrizam, rasizam, medijski diskurs

Page 51: Politička teorija i smrtna kazna

Područje primjene: “polis”

“O problemima politike govorimo riječima. Kako se riječi upotrebljavaju da bi se prikazale stvari, tema je kojom se obično bave retorika i književnost, ali simboličko prikazivanje je srž definiranja problema u politici” (Stone, 2002, 137).

Skupine umjesto pojedinaca; “zakoni strasti” umjesto “zakona tržišta”…

Politika i javne politike kao mjesta političkih diskursa koja podliježu (kritičkoj) analizi diskursa

Page 52: Politička teorija i smrtna kazna

Što tražiti u tekstovima? • Vrsta i oblik argumentacije • Argumentacijske strategije • Kompozicija tekstova, žanrovi • Implikacije i insinuacije • Simbolizam, metaforika, grafički kontekst • Idiomi, klišeji, vokabular, figure, stil • Shematska organizacija i sintaktičke strukture • Akteri • Reference • Oklijevanja, ispravci, omaške, izmjenjivanje, itd.

Page 53: Politička teorija i smrtna kazna

Teolog Adalbert Rebić: 'Urota pedera, komunista i lezbi uništit će Hrvatsku!'

– Ako pratite ankete koje idu uživo preko televizije i radija, uvidjet ćete da je više od 80 posto građana protiv predloženog seksualnog odgoja. Više je stvarno besmisleno upozoravati na to da se i Hrvatsku pokušava uklopiti u globalnu urotu pedera, homoseksualaca, lezbi i drugih osoba devijantnog seksualnog ponašanja koji svoje nazore pokušavaju nametnuti svima. Tako nam sada i razni Štulhoferi, pederi i lezbe hoće nametnuti svoj manjinski seksualni moral koji će upropastiti društvo – ustvrdio je Rebić.

Page 54: Politička teorija i smrtna kazna

Na naše pitanje je li malo preoštar u svojim izjavama, on nam je odgovorio kako uopće nije, ali da je pesimist kada sagleda trenutnu situaciju u Hrvatskoj i svijetu.

– Pa pogledajte gdje je takva seksualna politika dovela Ameriku, tamo je sve više djevojčica trudno i sve je više abortusa. Uz to, takvom moralnom politikom mali narodi su osuđeni na propast. Propast nam svima slijedi ako dopustimo da se i Hrvatskoj to dogodi, premda mi se čini kako ćemo se teško oduprijeti toj pederskoj uroti. Pa pogledajte samo o čemu govori film “Svećenikova djeca”, pa to je komunistički pamflet protiv Katoličke crkve. To je dio globalnog pokreta devijantnih seksualnih manjina protiv većine i jako sam tužan i žalostan zbog toga i svega što se događa u Hrvatskoj i svijetu – naglasio je Adalbert Rebić

Page 55: Politička teorija i smrtna kazna

Tipične naracije u politici (Stone)

• „priče o propadanju“ – „priče o osujećenom napretku“ – „priče o prividnoj promjeni“

• „priče o gubitku i mogućnosti zadobivanja kontrole nad stvarima“ – „priče o urotama“ – „priče u kojima se krivi žrtva“

Page 56: Politička teorija i smrtna kazna

Metafora

• nije puki neutralni opis nečega nečim drugim, koji počiva na savršenoj analogiji, već instrument političke reprezentacije u kojemu usporedba s nečim znači izražavanje političkog stava

• karakterističan politički skok u kojemu se „opisom“ ujedno propisuje i zagovara određena politika

• npr. “neman komunizma”, “rat protiv droge”

Page 57: Politička teorija i smrtna kazna

Sinegdoha

• figura u kojoj se cjelina predstavlja jednim svojim dijelom, u politici poprima oblik priče o slučaju koji je tobože tipičan za širi problem

• npr. naracije o obiteljskom nasilju ili nasilju među mladima

Page 58: Politička teorija i smrtna kazna

Brojevi

• poput metafora, čine normativne skokove • utječu na percepciju o poželjnoj razini neke

pojave • kompleksne i nejasne pojave prikazuju kao jasne i

podložne jednostavnom računu • impliciraju političku odgovornost • stvaraju političko grupiranje onih prebrojenih • svojom preciznošću često djeluju u funkciji

povećavanja autoriteta instance koja vrši prebrojavanje

• npr. nezaposlenost, policijske statistike

Page 59: Politička teorija i smrtna kazna
Page 60: Politička teorija i smrtna kazna

Šime Lučin: policija i statistika

Sasvim kratko kolegice, sasvim ste u pravu kad ste govorili o statistici. To znam, ono, iz osobnog iskustva. Ako hoćete napumpat statistiku, recimo policijsku statistiku, onda pošaljete raciju u nekakav klub, di je nekakav rejv parti, i zapravo vam dovedu nekih sto, stopedeset ljudi, koji su u sebe imali jednu tabletu ekstazija, i tako dalje. Normalno, bilo bi bolje da su doveli onoga ko je prodavao ekstazi. Statistika, zapravo, nam predstavlja jedan vid alibija. Situacija je mnogo teža (Prijenos sjednice Hrvatskog sabora, HRT2, 3. prosinca 2009).

Page 61: Politička teorija i smrtna kazna

Uzročne priče u politici (Stone) • konverzija teškoća u probleme jest conditio sine qua non

političke pobune, pravnih sporova, mobilizacije interesnih skupina

• akteri namjerno prezentiraju situacije u svojem interesu kako bi dobili podršku

• politički akteri ne prihvaćaju priče o kauzalnosti iz znanosti ili popularne kulture: sami ih konstruiraju u borbi za kontrolu političkih tumačenja i slika

• cilj je utjecanje na djelovanje države ili druge političke instance (regulacije, porez, redistribucija, kazne, kompenzacije, edukacijske kampanje…)

• empirijska dimenzija (mehanizam uzročnosti) i moralna dimenzija (tko je kriv?)

Page 62: Politička teorija i smrtna kazna

Tipologija uzročnih teorija u politici

• mehanički uzroci (posljedicu se želi, ali je se dobiva posredno)

• slučajni uzroci (posljedicu se ne želi i događa se slučajno)

• namjeravan uzroci (posljedicu se želi i postiže je se izravno)

• nehotični uzroci (posljedicu se ne želi, ali se djeluje svrhovito)

• npr. tvornica i štetne tvari u okolišu; odgovornost za prometne nesreće (vozači, dostupnost alkohola, policija…)

Page 63: Politička teorija i smrtna kazna

DJELOVANJE/POSLJEDICE Željene Neželjene

Nesvjesno

MEHANIČKI UZROK Intervenirajući agenti Ljudi „isprana mozga“ Strojevi programirani da čine štetu

SLUČAJNI UZROK Priroda Vremenske nepogode Potresi Strojevi izvan kontrole

Svrhovito

NAMJERAVANI UZROK Tlačenje Urote Programi kojima se nekome namjerno šteti

NEHOTIČNI UZROK Posredni uvjeti Nepredviđene nuspojave Neznanje Nemar Propust

Page 64: Politička teorija i smrtna kazna
Page 65: Politička teorija i smrtna kazna
Page 66: Politička teorija i smrtna kazna
Page 67: Politička teorija i smrtna kazna

K. S. Gjalski, Plemenitaši i plemići (1886) U potaji je dapače segnuo za kartom i kod zaključanih

vrata općinske pisarne igrao bi se s pisarom “duraka”. Ali ne za novce! Dok mu žena nije ušla ovom grijehu u trag, igrali bi za lješnjake, za duhan ili za orahe. (…) Batorić je tvrdio, da Lacica mora svaki put, kad kući dođe, sve džepove pokazati, da žena vidi, je li što izgubio. (…) Istina, oštra je, bome jako oštra, ali tko da bude danas drukčiji? (… ) Gdje je najbolja šunka, gdje je najbolje vino, koja gospođa boljih paprenjaka pravi? Illustrisimus će mi oprostiti, ne ću da se oholim, nije moja zasluga – sve to ona stara sirotica – pa glete – i ovaj moj kaput i ove hlače – sve je to ona skrojila i sašila. (…) i ja sam se divio štedljivosti gospođe Bibijane (…) Bila je svakako izvanredna žena, i Batorić je u njoj uvijek gledao prototip stare Hrvatice.

Page 68: Politička teorija i smrtna kazna

Slavko Kolar, Breza (1928)

– Žene drage, ako ćemo pravo, ona nigdar ni ni bila prejaka. Neću ja nju ogovarjati, ali vi i same znaste da je navek bila tenka i slabašna. Pak je i nadšumar rekel, da zgledi kak ti breza…

– Ja se ni denes nemrem dosti načuditi da je Marko baš nju štel zeti!...

– Bogme, takov čovek!... Mogel je dobiti curu debelu kak mesaricu, pak još i bogatu…

– E, kaj ćete takva vam je muška pamet!...