Politička geografija

Geografija – definicije i dijelovi.Povijesni razvoj i suvremene

tendencije.

Nastanak geografije2

Geografija – grčki ge (Zemlja) i grafein (pisanje, opisivanje)

Objekt proučavanja geografije kroz dva milenija – obilježja Zemljine površine.

Primarna metoda – deskripcija, opis onoga što su putopisci viđali na putovanjima.

Ovo je bio zemljopis, opis Zemljine površine.Ovo nije bila znanost u današnjem smislu.

Tri međusobno povezane djelatnosti u razvoju geografske misli

3

1. Istraživanje i otkrivanje nepoznatih krajeva;2. Izrada karata i skupljanje dokumentacije o

nepoznatim krajevima;3. Duhovne spekulacije o prikupljenom

materijalu – ovime su se ponajviše bavili grčki filozofi.

Prvi pisani geografski oblici bile su karte na kojima su se ucrtavala mjesta i njihove udaljenosti u prostoru.

Prvenstveno su se bavili predočavanjem prostora.

Geografi starog vijeka4

Začeci zemljopisa – HERODOT, otac povijesti.Otac geografije je ERATOSTEN (276 – 196 ili 192

g. pr. Krista), predstavnik tzv. Aleksandrijske škole.Studirao je u Atenskoj akademiji.Postavljen je za ravnatelja Velike aleksandrijske

knjižnice 240 g. pr. Krista.Prvi upotrijebio termin GEOGRAFIJA (naziv djela).Doslovno znači “pisanje o Zemlji, opisivanje

Zemlje”.Uveo je pojam klimatskih zona. Prvi je izračunao opseg Zemlje na ekvatoru,

dobivši rezultat veći za samo oko 160 kilometara! (40 066 kilometara je stvarni opseg Zemlje)

Klaudije Ptolomej: djelo i značenje

Rimsko carstvo – KLAUDIJE PTOLOMEJ.Najveći geograf starog vijeka, izumio je geografsku

širinu i dužinu, postavio smjer sjevera na vrh karata.Djela: Almagest (astronomija i geometrija),

Tetrabiblos (astrologija) i Geografija, kao temeljno djelo u geografiji starog vijeka:djelo je bilo zagubljeno. Opet otkriveno u 15. stoljeću. Izvršilo je velik utjecaj na tadašnju geografiju.prvi svezak – problemi projiciranja Zemljine površine na ravnu plohu (kartografske projekcije), drugi do sedmi svezak – zbirka mjesta na Zemlji s položajem (g. širina i dužina), osmi svezak je Ptolemejev atlas.

5

Geografija od srednjeg vijeka do velikih geografskih otkrića

6

Srednji vijek – geografija u Europi pokleknula je pred crkvenim dogmama i skolastikom.

U arapskom svijetu znanost i geografija su cvali. Putopisci Ibn Khaldun i Ibn Batuta.U 13. stoljeću počele su se u Genovi izrađivati

pomorske karte, portolani.Javlja se kozmografija (karte dalekih zemalja).Kraj 15. i početak 16. stoljeća – VELIKA

GEOGRAFSKA OTKRIĆA. Prva globalizacija.Otkriven je Novi svijet, Amerika.

Velika otkrića i osvajanja7

Za europske vladare nove zemlje su zauzimali:Španjolski pomorci:

Cristoforo Colombo (rodom Đenovljanin), Martin i Vicente Pinzon, Ojeda.

Portugalski pomorci:Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Pedro Alvares Cabral, Fernando Magellan (Portugalac u španjolskoj službi).

Talijanski pomorci: Amerigo Vespucci (Firentinac) – “dao” ime Americi, John Cabot (Giovanni Caboto, Đenovljanin, u službi kralja Henrika VIII)

Nove predodžbe o svijetu u Europi8

Spoznaja da je Zemlja okrugla (Del Cano, Pigafeta).U središtu zanimanja je “Mapa Mundi”.Martin Behaim izradio je 1507. g. globus koji je i danas

očuvan. Na njemu se vidi novi kontinent, kojeg na globusu iz 1492. g. nije bilo (prije Kolumbova putovanja).

Martin Waldseemuller i Matthias Ringmann izradili su prvu mapu tada poznatog svijeta.

Mapa je prvi put nazvala Novi svijet “America”, po Amerigu Vespucciju, koji je ustvrdio da je u pitanju novi kontinent.

Geografska dužina i širina precizno označene na mapi (prema Ptolomeju).

Europska kolonizacija svijeta – presudno odredila razvoj ostalih kontinenata.

Početak znanstvene geografije9

U 19. stoljeću širi se krug korisnika geografskih znanja i karata.

Postavljaju se zahtjevi za preciznošću i većom znanstvenošću.

Počinje diferencijacija i sistematizacija prirodnih znanosti i osnivanje sveučilišta.

Znanstveni razvoj geografije počinje u Njemačkoj.

Ključna su bila dva osnivača prve sveučilišne geografske katedre: Alexander von Humboldt i Carl von Ritter.

Humboldt – posljednji univerzalni mislilac

Humboldt je bio posljednji veliki univerzalni mislilac u geografiji, napravio je sintezu geografije.

Veliki renesansni tip uma, jedan od posljednjih, nakon Kanta, Hegela i Goethea.

Univerzalni karakter njegova rada.Želio je istražiti kako se svijet razvija i opisati

sve u jednoj, integralnoj cjelini – djelo Cosmos.Kasnije u geografiju prodire darvinizam,

socijalni darvinizam (Ratzel, Mackinder, Demangeon itd.)

10

Humboldt i Ritter – početak znanstvene geografije

11

Alexander von Humboldt, veliki putopisac, otac je fizičke geografije.

Humboldt je na svojim putovanjima proputovao veći dio Južne i Srednje Amerike, ali i Rusije (Sibira).

U Washingtonu se susreo s Thomasom Jeffersonom, tadašnjim predsjednikom SAD-a.

Humboldt je najveći geograf modernog doba.Carl von Ritter otac je socijalne geografije.Prvi predstojnik katedre za geografiju na

Sveučilištu u Berlinu – to je početak znanstvene geografije!

Važnost geografije – preduvjet funkcioniranja društva

Nijedno društvo ne može funkcionirati bez saznanja o distribuciji i organizaciji prirodnih i društvenih uvjeta koji pružaju materijalnu bazu za reprodukciju društvenog života.

Nijedna društvena grupa ne može se održati bez saznanja o definicijama i kvalitetu vlastita teritorija, okoliša ili vlastita identiteta, lociranog u svijetu, prostornih konfiguracija o postojećim i potencijalnim mogućnostima upotrebe simboličnih, estetskih i ekonomskih vrijednosti, koje su ključne za njen vlastit opstanak.

12

Važnost geografije i bit geografskog znanja

Nijedan društveni poredak ne može si dopustiti „okrenuti leđa“ silnicama koje „proizvode“ prostor, različite lokacije i okoliše, prema vlastitim individualnim potrebama, željama i interesima.

Svaki pojedinac i društvena grupa stoga posjeduju karakterističnu „geografsku nauku“ i „geografsku praksu“, kodificiranu u donekle strukturiran skup znanja i iskustava o geografskim pitanjima.

Prenošenje tog znanja kroz društvo je ključno za održavanje, ali i preobrazbu bilo kojeg društvenog poretka. Predstavlja vitalan aspekt moći i objekt političke i društvene borbe.

13

Opća i regionalna geografija14

Geografija se primarno dijeli na OPĆU i REGIONALNU.

Opća geografija se dijeli na fizičku i socijalnu. Opća geografija proučava pojedinu pojavu na

površini Zemlje, s horizontalnog stajališta. Regionalna geografija proučava određena

obilježja na lokalitetu, na sintetički način, s vertikalnog stajališta – proučava regije.

Regija je dio Zemljine površine koji ima značajke koje ga odvajaju od nekog drugog dijela – sličniji je međusobno, nego s okolnim dijelovima.

Geografija – početak dihotomija15

U 19. stoljeću počinje podjela opće geografije na fizičku i socijalnu.

Ova dihotomija proističe iz objekta proučavanja.

Fizička geografija proučava fizičke osobine zemljine površine. Primjeri: klimatologija, geomorfologija, biogeografija, hidrogeografija.

Socijalna ili antropogeografija proučava utjecaj čovjeka na Zemlju.

Primjeri: urbana g., politička g., prometna g., industrijska g., turistička g., ruralna g., kulturna g.

Geografija – razvoj u 20. stoljeću16

U 20. stoljeću došlo je do velikog procvata geografske znanosti.

Procvatu geografije pomogao je razvoj svjetskog gospodarstva i razvoj tehnologije.

Nakon II. svjetskog rata javljaju se novi pravci u geografiji.

Kvantitativna revolucija i biheviorizam u geografiji su nešto zakasnili.

Razvija se matematičko modeliranje i nastaju novi objekti istraživanja.

Geografija – razvoj u 20. stoljeću17

Javljaju se novi istraživački pristupi i nove discipline: kulturna geografija, geoekologija.

Prebacivanje objekta istraživanja i na mikro razinu.

Istraživanja ekoloških i kulturnih sustava.Geografija ima veliku ulogu u prostornom

planiranju.Povezivanje s drugim znanostima i

znanstvenim disciplinama.U političkoj geografiji, novi pravci razvoja.

Nastanak regionalne geografije

Korijeni regionalne geografije kao dijela geografske znanosti leže u Europi.

Posebno je za razvoj regionalne geografije zaslužan Paul Vidal de la Blache.

Krajem 19. stoljeća, razvio je ideje: milieu, pays i posibilizam.

Milieu je prirodni okoliš, pays je država ili regija.Posibilizam je teorija koja kaže da prirodni okoliš

zadaje prepreke/granice ljudima, ali ljudsko djelovanje kao odgovor na njih je ono što razvija kulturu, te tako „pomaže“ u razvoju regija.

18

Posibilizam

Posibilizam je kasnije utjecao na razvoj prirodnog determinizma, koji tvrdi da je jedino prirodni okoliš jedini odgovoran za razvoj ljudske kulture i društvenog razvoja.

Razvio se ponajviše u Francuskoj (P. V. de la Blache).

Između dva svjetska rata, regionalna geografija se posebno razvijala u SAD-u, ali i dijelovima Europe.

Tada je geografija bila kritizirana zbog deskriptivnog karaktera, prirodnog determinizma i nedostatka pravog fokusa istraživanja.

19

Regionalna geografija 1920-ih i 1930-ih godina

Geografi su se borili kako bi održali geografiju na razini sveučilišnog područja i predmeta.

1920-ih i 1930-ih godina, geografija je postala regionalna znanost, koja se bavila pitanjima zašto su pojedina mjesta slična ili različita i što omogućava ljudima da jednu regiju odvoje od druge. Ovakva praksa nazivala se diferencijacijom područja.

U SAD-u, Carl Sauer i njegova Berkeleyska škola geografske misli razvijali su regionalnu geografiju, posebice na zapadnoj obali SAD-a.

20

Geografija u SAD-u između dva svjetska rata

Borba za mjesto u znanosti, između geologije i društvenih znanosti.

Mjesto geografije je uvijek bilo između prirodnih i društvenih znanosti, ali se za mjesto trebalo izboriti.

Borba kroz koncepte proučavanja pejzaža (kasnije će prerasti u geoekologiju, C. Sauer) i regija (prevlast regionalne geografije, uz nedostatak teorijskih koncepata) ili kao primjerice geografi u službi savjetnika na promicanju i zaštiti američkih nacionalnih interesa (Isaiah Bowman).

21

Geografija nakon drugog svjetskog rata

U drugom svjetskom ratu, zbog nacističkih iskrivljavanja geografije kroz geopolitiku, geografi su se povukli u “sjenu”.

Zadovoljili su se opisivanjem prostornih uređenja i odnosa.

Pokušaji povezivanja geografije i antropologije (Sauer), geografije i povijesti (Toynbee, Meinig) ostali su samo izolirani pokušaji.

Geografi su se tek povremeno vraćali renesansnim počelima i kantovskoj tradiciji.

Izgubio se “apetit” za sintezu u geografiji: humboldtovska tradicija bila je izgubljena.

22

Hartshorne i regionalna geografija

Regionalnu geografiju je razvijao i Richard Hartshorne.

Proučavao njemačku regionalnu geografiju 1930-ih godina i geografe Alfreda Hettnera i Freda Schaefera.

Hartshorne je tada dao definiciju geografije: znanost koja treba omogućiti točan, uređen i racionalan opis i objašnjenje različitih osobina Zemljine površine.

Kratko vrijeme nakon drugog svjetskog rata, regionalna geografija bila je vrlo popularno područje istraživanja unutar geografske znanosti.

Doživjela je kritiku, zbog suviše specifičnog pristupa regijama, deskriptivnosti i nedovoljne kvantitativnosti.

23

Suvremena regionalna geografija

Od 1980-ih godina, regionalna geografija, kao grana geografije, na mnogim sveučilištima doživljava svoj ponovni uzlet.

Obzirom da geografi danas proučavaju mnoge različite teme, korisno je svijet podijeliti na regije kako bi se toliko mnoštvo informacija lakše procesiralo i prikazivalo.

Ovo rade geografi koji se nazivaju regionalnim geografima, te su stručnjaci za jedno ili više područja svijeta, ili to mogu raditi fizički, socijalni, urbani i bio geografi, koji posjeduju mnogo znanja o tim temama.

24

Regionalna geografija: studiji i programi

Mnoga sveučilišta danas imaju programe koji se bave jednom od širokih tema u geografiji ili svjetskim regijama, primjerice Europom, Azijom, Bliskim istokom itd., ili manjim regijama, unutar svjetskih regija (primjerice Srednja Europa, Jugoistočna Europa, Istočna Azija itd.), pa i regijama unutar većih država (primjerice geografija Kalifornije).

Neka sveučilišta imaju i posebne studije, koji završavaju stjecanjem stupnjeva i zvanja u regionalnoj geografiji, a sastoje se od proučavanja općenitih saznanja o svjetskim regijama.

25

Geografija kao znanost i politička geografija kao disciplina izuzetno su kontaktnog karaktera.

Proučavanje prostornih odnosa na Zemljinoj površini.Skup znanosti koje kauzalno proučavaju sadržaj

prostora površine Zemlje. Kompleksnost osnovana na shvaćanju povezanosti i

interakcije prirodnih i društvenih faktora, značenje funkcija koje određena područja vrše u životu društvene zajednice i shvaćanje prostornih odnosa i njihovih posljedica i značenja.

Geografija posebno pridonosi organizaciji prostora. (Pavić, R., 1973.)

Objekt istraživanja geografije26

Geografija – mjesto u sustavu znanosti27

Geografija kao znanost – most između prirodnih i društvenih znanosti.

Prirodna osnova – temeljni čimbenik geografskog prostora kao objekta proučavanja.

Zbog objekta proučavanja geografija još uvijek svrstana u prirodne znanosti.

Utjecaj čovjeka na prirodnu osnovu sve veći.Geografski prostor sve više oblikuje čovjek.Čovjek je sve manje ovisan o prostoru.Potreba nove klasifikacije geografije.

Suvremene definicije geografije

Geografija znanje organizira sintetički, kroz organiziranje prostora.

Povijest nam pruža priču kroz vrijeme (kronološki).

Geografija je empirijski oblik znanja kojeg obilježuju slučajevi i posebnosti, jednako kao i univerzalnosti koje se mogu izvući iz ovih prvih načela.

Ovakvo određivanje prostora stvara regionalne i lokalne “istine” i zakonitosti, koje su suprotne univerzalijama. (May)

28

Suvremene klasifikacije geografije29

Nove klasifikacije geografije – geografija svrstana i u prirodne i društvene znanosti.

Fizička geografija dio je prirodnih znanosti, a socijalna dio društvenih znanosti.

Hrvatska znanstvena klasifikacija:Fizička geografija – znanstveno područje prirodnih znanosti, znanstveno polje geoznanosti.Socijalna geografija i demografija – znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje socijalna geografija i demografija.Najnovije klasifikacije stavljaju geografiju u interdisciplinarna područja znanosti.