politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

20

Click here to load reader

Upload: urosbdp

Post on 14-May-2017

234 views

Category:

Documents


10 download

TRANSCRIPT

Page 1: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

1. CINIOCI ILI PROSTI MOMENTI PROCESA RADA Činioci ili prosti momenti procesa rada su: sam rad, predmet rada i sredstva za rad. Svrsishodna delatnost ili sam rad je delatnost radi izradjivanja upotrebnih vrednosti, radi prisvajanja prirodnih stvari za ljudske potrebe, opsti uslov za razmenu materije medju covekom i prirodom, veciti prirodni uslov za zivot ljudi a stoga i jeste ne samo nezavisan ma od kojega oblika toga zivota nego naprotiv jednako svojstven svima oblicima. Mi rad tretiramo kao subjektivni faktor društvene proizvodnje. Čovek uz pomoć sredstva za rad, transformiše predmete rada menjajući njihov oblik. Predmeti rada su onaj momenat procesa rada na koji se deluje u procesu proizvodnje u kome covek menja prirodu prilagodjavajuci je svojim potrebama. POstoji razlika izmedju predmeta rada uopste i sirovina. Svaka sirovina jeste predmet rada ali svaki predmet rada nije sirovina. Sirovina je rezultatucinjenog ljudskog rada i u tom smislu mi kazemo da je svaka sirovina i ujedno predmet rada. Ali ako ne uzimamo predmet rada iz prirode tada govorimo o predmetu rada uopste. Objektivan uslov proizvodnje sadržan je u sredstvima za rad. Sredstva za rad radnik stavlja izmeñu sebe i predmeta rada i tako proizvodi novu upotrebnu vrednost. Kako Marks kaže sredstva za rad nam predstavljaju društvene odnose o kojima je reč. Faktori proizvodnje u izrazu prostih momenata procesa rada su spoj objektivnih i subjektivnih uslova proizvodnje. 2. PROIZVODNJA, RASPODELA, RAZMENA I POTROSNJA I NJ IHOVO JEDINSTVO

Materijalni opstanak pojedinca u ljudskom društvu kao i samo ljudsko društvo je vezano za proizvodnju najrazličitijih proizvoda. Da bi se celo društvo reprodukovalo potrebo je proizvodena dobra trošiti u smislu zadovoljavanja svih potreba. Potrošnja se javlja kao uslov ponovne proizvodnje. Potrosnja ciji je rezultat proizvodnja zovemo proizvodna potrosnja a ona ciji je rezultat reprodukovana radna snaga zovemo individualnom potrosnjom. Potrošnja je rezultat proizvodnje kao i sam uslov proizvodnje. Rezultat podele rada u društvu se ogleda da pojedinac ne proizvodi sam sve potrebne proizvode već do njih dolazi vidom Razmene. naturalnu proizvodnju . karakterise vrlo nizak stepen razvijenosti materijalnih proizvodnih snaga drustva, razmena kao sastavni deo proizvodnje u sirem smislu reci ima minoran znacaj. u robnoj privredi ima daleko veći značaj. Pošto se razmena vrši na tržištu ona nam ne odgovara na pitanje koliko se može kupiti proizvoda obavljajući proces razmene, odovor na ovo nam daje RASPODELA. Raspodela pokazuje udeo pojedinca ili grupe u potrošnji narodnog dohotka ili društvenog proizvoda. Raspodela je posrednik izmedju potošnje i prizvodnje.Raspodela ima za predpostavku razmenu, koja ima za pretpostavku tržište. Kljucno pitanje raspodele vezuje se za namensu raspodelu koja odrazava redosled i velicinuj raspodele DBP kao agregata drustvene proivodnje. Sadrzina raspodele prema kritici Gotskog programa – Ako izraz prinos rada uzmemo u smislu proizvoda rada onda je kolektivni prinosa rada – celokupni drustveni proizvod. Od njega treba odbiti: 1. ono sto je potrebno da se nadoknade utrosena sredstva za proizvodnju. 2. dodajni deo za proisirenje proizvodnje, 3. rezervni fn ili fond za osiguranje od nesrecnih slucajeva, elementarnih nepogoda. Ti odbici od neokrnjenog prinosa rada se ekonomska nuznost i njihova velicina se odredjuje prema postojecim sred i snagama. Ostaje drugi deo celokupnog proizvoda deo koji je odredjen da sluzi kao sredstvo potrosnje. Od njega treba odbiti: 1. opsti troskovi oko upravljanja koje se ne odnose na proizvodnju. 2. ono sto je namenjeno zajednickom zadovoljavanju potreba(skolama, zdravstvu), 3. fondovi za nesposobne za rad.

3. PROIZVODNOST I INTENZIVNOST RADA Vrednost robe predstavlja izraz društvenih uslova u kojima se roba proizvodi. Sa stanovišta teorije radne vrednosti roba ima vrednost jer je u njoj materijalizovan apstraktan ljudskog rada. Proizvodna snaga rada je determinanta vrednosti i faktor sa odsudnim dejstvom, a definise se kao stvaralacka sposobnost ili stvaralacka moc rada da se u jedinici vremena proizvede odredjena kolicina proizvoda. Veca je proizvodna snaga rada tada kada se za dato vreme proizvede veca kolicina proizvoda. U obrnutom slucaju obrnuto. Produktivnost rada se meri kolicinom proizvoda proizvedenih u jedinici vremena ali moze se izrazavati i zahtevanim vremenoim za proizvodnju jedinice proizvoda. Odredjuju je razne okolnosti izmedju ostalog prosecni stupanj umesnosti radnika, stupanj razvica nauke i njene tehnoloske primenljivosti, drustvena organiacija procesa proizvodnje, obi mi delotvornost sredstava za proizvodnju, prirodne okolnosti. Pri razmatranju produktivnosti rada treba imati na umu da promene u proizvodnoj snazi rada nemaju za pretpostavku promene u utrosku radne snage. Proizvodeci robu proizvodjac radi sa podjednakim utroskom radne snage ali uslovi pod kojima se roa proizvodi koji su dakle objektivno mimo njega, mogu biti vise ili manje povoljni. Rezulat ovoga je visa ili niza produktivnost. Visa ima za posledicu porast obima proizvodnje a niza pad obima proizvodnje. Ako se za 10 časova rada proizvede 10 jedinica upotrebne vrednosti , a pri dvostuko većoj snazi rada će se proizvesti 20 jedinica upotrebnih vrednosti. Ukupna vrednost od 10 časova rada je ista i pri 10 j.u.v. i pri obimu od 20 j.u.vrednosti. Ono što se menja je vreme zahtevano za proizvodnju

Page 2: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

jed.proizvoda. 1 jedinica proizvoda = 1 času rada. A pri udvostručavanju proizvodne snage rada vrednost je pala na ½ časa. Proizvodna snaga rada i kolicina proizvoda funkcionalno stoje u direktnoj srazmeri. Zavisnost produktivnosti i rada i vremena po jedinici proizvoda je obrnuto srazmerna. Intenzivnost rada – stepen trosenja radne snage u jedinici vremena. Veca intenzivnost ima za posledicu veci obim proizvodnje ali taj povecani obim proizvodnje posledica je povecanog stepena trosnjea radne snage u jedinici vremena. Rezultat porasta proizvodne snage rada kao god i intenzivnosti rada uvek je porast obima proizvodnje a to je formalna slicnost. Sustinska razlika je u promenama vrednosti jedinice proizvoda a kao posledica rasta produktivnosti rada i intenzivnosti rada. Porast proizvodne snage rada uvek ima za posledicu obaranje vrednosti po jedinici proizvoda. U obrnutom slucaju obrnuto. Ako su promene u intenzivnosti rada i obimu proizvodnje proporcionalne ima za rezultat nepromenjenu vrednost po jedinici proizvoda(rast inenzivnosti) a moze biti da vrednost po jedinici proizvoda poraste razume se ako nema proporcionalnosti u kretanju inenzivnosti rada i porastu obima proizvodnje.

4. PROIZVODNE SNAGE I PROIZVODNI ODNOSI pod proizvodnim snagama drustva podrazumevamo sve ono od cega zavisi covekov odnos prema prirodi tj od cega zavisi da li je on uodnosu na prirodu vise rob ili vise gospodar. Njih sacinjavaju orudja za rad, umesnost u radu i radne navike. S njihovom promenom menja se odnos i polozaj ljudi prema prirodi. U procesu materijalne proizvodnje kao odnos čoveka prema prirodi uvek se ostvaruje i odredjeni stepen razvoja materijalnih proizvodnih snaga ljudskog društava, koji u suštini održava stepen ovladavanja ljudi nad prirodom. Proizvodne snage čine materijalni elementi proizvodnih snaga ali i subjektivni elementi proizvodnih snaga. Materijalne elemente proizvodnih snaga čine sredstva za rad, kao i predmeti rada. Proizvodne mogućnosti nisu samo determinisane sredstvima za rad , već u sve većem obimu, ali i kvalitativno, ispoljava se uslovljenost od predmeta rada. Ljudi čine fundamentalni elemenat proizvodnih snaga društva. Čovek sa svojim znanjem i iskustvom sve vreme radi na usavršavanju postojećih sredstava za proizvodnju naučnih dostignća. Na ovaj način njegove potrebe bivaju zadovoljene u direktnoj srazmeri sa stepenom razvijenosti sredstava za proizvodnju. Nezamenljiv je značaj razvoja nauke i naučnih dostignuća razvoju proizvodnih snaga društva , a istorijiski posmatrano taj uticaj se može iskazati identifikacijom 3 etape razvoja proizvodnih snaga.: 1. etapa odražava odnos čoveka prema prirodi pre razvoja nauke. Kada je čovek uspostavljao vlast nad prirodom. 2.etapa se vezuje za onaj nivo razvoja , kada čovek počinje svesno da primenjuje nauku u cilju razvoja proizvodnih snaga.3. etapa karekteriše stanje razvoja proizvodnih snaga , kada nauke predstavljaju neposrednu proizvodnu snagu, a vreme u kojem živimo predstavlja nas kao savremenike ovog odnosa nauke i proizvodnih snaga društva. Pod odnosima proizvodnje podrazumevamo– odnosi izmedju ljudi u drustvenom procesu proizvodnje. Drustveni odnosi u kojima pojedinci proizvode, menjaju se i preobrazavaju se s promenama i razvitkom materijalnih sred za proizvodnju, proiz snaga. Odnosi proizovdnje u svojoj cine ono sto se zove drustveni odnosi, drustvo i to drustvo na odredjenom istorijskom stupnju razvitka, drustvo osobenog karaktera koji se ono razlikuje od drugog. Društveni odnosi se menjaju tokom perioda i vremena. Jedinstvo proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa čini odredjeni način proizvodnje. Način proizvodnje materijalnog života uslovljava proces socijalnog, političkog i duhovnog života. Ne odredjuje svest ljudi njihovo biće, već njihovo biće odredjuje njihovu svest. Čovečanstvo sebi postavlja samo one zadatke koje može rešiti, jer ti zadaci nastaju na mestu gde postoje rešenja za njih.

5. DRUSTVENI FOND RADA I SRED I OBLICI NJEGOVE RASP ODELE Svako društvo u datom trenutku raspolaže odredjenim fondom rada i sredstva. Njega čine 2 komponente, minuli i živi rad. Minuli rad je sadržan u sredstvima za proizvodnju , za čiju proizvodnju je u nekom prethodnom vremenu bilo potrebno angažovati ljudski rad. Živi rad je druga komponenta ,a predstavlja proizvod sledećih elemenata: predpostavljene dužine radnog dana, br.radnih dana u jednoj god., kao i veličine radnog kontigenta , tj radno sposobnog stanovništva. Radni kontigent čine ženske osobe od 16 do 59 godina, i muške od 16 do 64 godine starosti. Ovako def.ukupan društveni fond rada i sredstava predstavlja materijalnu potencu društva a kombinovanjem rada i kapitala ostvaruje se odredjena veličina druš.bruto proizvoda kao izraz rasta materijalne proizvodnje. Kriterijum deobe druš.fonda i sredstva može da bude izražen preko interesa za zadovoljavanjem potreba u domenu proizvodnog rada, ali i neproizvedenog rada. Kada se po prethodnom kriterijumu izvrši raspodela fonda i sredstva tada preostaje dalje raspodeljive po drugim kriterijumima. Recimo masa proizvodnog rada dalje se može raspodeljivati po kriterijumu potošnje na fond rada i sredstava kojima se zadovoljavaju potrebe u području proizvodne potrošnje, odnosno lične proizvodnje. Reč je o raspodeli rada i sredstava na 2 odeljka proizvodnje . Prvi odeljak obuhvata proizvodnju sredstava za proizvodnju a drugi odeljak proizvodnju sredstava za

Page 3: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

potrošnju. Sledeći kreiterijum raspodele ukupnog društvenog fonda rada i sredstava može biti kriterijum raspodele po privrednim obalastima , kao što su: industrija i rudarstvo, poljoprivreda i ribolov, trgovina i ugostiljstvo... Ekonomski zakoni imaju objektivan karakter što znači da deluje mimo čovekove volje. Političku ekonomiju koja izučava društvenu stranu procesa proizvodnje u širem smislu , proizvodnje , raspodele, razmene i potrošnje , najviše interesuju ekonomski zakoni. Oni se ispoljavaju u vidu identifikovanih različitih uzročno posledičnih odnosa , tj. funkcionalnih veza različitih ekonomskih pojava u društvu.

6. NASTANAK KAPITALISTICKOG NACINA PROIZVODNJE I PR VOBITNA AKUMULACIJA KAPITALA

Osnovnu karakteristiku feudalnog načina proizvodnje čini poljoprivredna proizvodnja , koja je u osnovi naturalna , vezuje se za vrlo nizak stepen razvoja materijalnih proizvodnih snaga , tj. proizvodnja se vrši u okviru jednog gazdinstva. Odvajanje zanatstva od poljoprivrede , karakteristika druge velike podele rada, ima za posledicu razvoj proizvodnih snaga feudalnog načina proizvodnje i to u višoj meri. Naturalna proizvodnja biva potiskivana a na njeno mesto stupa zanatska proizvodnja koja je po svom karakteru robna proizvodnja , proizvodi bivaju namenjeni razmeni. 2 osnovne karakteristike zanatske proizvodnje su : da je roba namenjena razmani, i zanatlije su vlasnici sredstava za proizvodnju. Spoj ova 2 faktora čini osnovu proste robne proizvodnje. Umesto prvobitne zavisnosti trgovaca od zanatlija sa razvojem feudalnog načina proizvodnje uspostavlja se obrnuti odnos zavisnosti , zanatlija od trgovca, a sve se ovo reflektuje u standardnom anatgonizmu cehova na jednoj strani i gildi kao trgovačkih udruženja. Interesi su bili sasvim suprotni. Koliko god je trgovački kapital više uplisavao zanatsku proizvodnju, sve je više dolazilo do situacije gde zavisnost zanatlija od trgovaca postaje odsudnija. Da bi se mogla prilagoditi novom načinu proizvodnje sitni zanatlija pozajmljuje novac od zelenaša sa veoma velikim kamatama. Ishod je veoma jasan. Ključna figura feudalnog načina proizvodnje je feudalac kome su i zanatlije i trgovci bili obavezni da plaćaju porez. Prosta robna proizvodnja u feudalizmu omogućila je imovinsku diferencijaciju medju samim sitnim robnim proizvodjačima i pripremila pretpostavke za nastanak novog kapitalističkog načina proizvodnje. Vreme 15.veka je zasnovano na tehničkim pronalascima. Od 13.veka počinje usavršavanje topljenja rude, u 15. prave se peći.... Osnovna karakteristika feudalnog načina proizvodnje predstvlja privatno vlasništvo čija je osnova sopstveni rad. Medjutim, za kapitalističku proizvodnju karakteristično je privatno vlasništvo bazirano na eksplotaciji tudjeg rada. Kapitalista vlasnik sredstva za proizvodnju postaje organizator proizvodnje, upravljač proizvodnjom, njegova funkcija kao kapitala, u stvari je funkcija komande nad radom. Takozvana prva akumulacija nije ništa drugo nego do istorijski proces rastavljanja proizvodjača od sredstva za proizvodnju. Proces prvobitne akumulacije razlikovao se od zemlje do zemlje. Ovaj proces u Engleskoj tekao je od kraja XV veka do XIX veka. Kao rezultat razvoja flamanske manifakture sukna, došlo je do velike tražnje vune , što je izazvalo rast cene vune. Odgovor engleskih plemića na ovo je bio: pretvaranje zemlje u pašnjake, gde su gajane ovce. Seljaci su ostajali bez zemlje, kuće su im spaljivane. A ostaju i bez posla, i bez mogućnosti da se bilo gde zaposle, jer je bila potrebna mnogo manja radna snaga. I odatle potiče izreka Ovce su pojele ljude. Pored ovih vidova eksplotacije Marks navodi: kolonijalni sistem, sistem državnih dugova, poreski sistem , sistem zaštite carina.

7. RAZVOJ KAPITALISTICKOG NACINA PROIZVODNJE Kapitalistički način proizvodnje nastaje i razvija se postepeno od kooperacije , preko manifakture do krupne industrijske proizvodnje. Kooperacija je istorijski i pojmovno polazna tačka kapitalističke proizvodnje. Prostu kooperaciju karakteriše delovanje većeg broja radnika koje je istovremeno. Pa je društvena snaga mnogo veća nego prost zbir mehaničkih snaga izolovanih radnika. Složena kooperacija se odlikuje unutrašnjom podelom rada u datom procesu materijalne proizvodnje. Materijalne posledice ovog oblika organizacije rada radnika su višestruke. Manifaktura predstavlja oblik složene kooperacije koja se zasniva na podeli rada i ručnoj izradi proizvoda. Razvija se u vremenu od sredine XVI veka do poslednje trećine XVIII veka, iako se oblici ovakve društvene organizacije rada javljaju još u XIV veku. Uslovi nastanka manifakture su različiti. Razvoj manifakture kao oblika organizacije druš.rada u kapitalizmu , čini logičnu materijalnu pretpostavku za dalji razvoj kapitalizma zasnovanog na mašini , odnosno na mašinskom radu. Tehnički pronalasci su ubrzali veliki prevrt u načinu proizvodnje. Na mesto manifakture stupa moderna fabrička proizvodnja.

8. UPOTREBNA VREDNOST I VREDNOST ROBE Roba kao ekomska kategorija – svaki proizvod ljudskog rada koji bilo kojom svojom osobinom moze zadovoljiti neku covekovu potrebu a namenjen je razmeni na trzistu, jedinstvo upotrebne vrednosti i vrednosti. Dva svojstva robe su upotrebna vrednost i vrednost. Korist neke stvari čini tu stvar upotrebnom vrednošću.Upotrebna vrednost

Page 4: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

čini materijalnu sadržinu bogatstva. Upotrebna vrednost je istovremeno i nosilac razmenske vrednosti. Razmenska vrednost je oblik ispoljavanja vrednosti. Na primer 20 aršina platna se može razmeniti za X pari cipela, Y kg soli ili Z kg suve ribe. Ovih 20 aršina platna ima različite razmenske vrednosti. Medjutim, i ove robe medju sobom, dakle ekvivalenti moraju biti jednake veličine razmenske vrednosti. Vrednost robe – izrazava se vrednoscu robe i usluga potrebnih za normalnu reprodukciju radnika kao nosioca radne snage.

9. DVOJAK KARAKTER RADA PREDSTAVLJEN U ROBI Roba kao ekonomska kategorija je dakle proizvod ljudskog rada namenjen razmeni , tj. tržištu, ali ljudskog rada uzetog dvojako: ona je rezultat konkretnog korisnog svojstva rada i rezultat apstraktnog rada. Kaogod imo konkretan rad robnog proizvodjača stvara uporebnu vrednost robe na jednoj strani isto tako i apstraktan rad stvara vrednost robe , na drugoj strani . Nije reč o 2 vrednosti rada ne radi radnik u preocesu materijalne proizvodnje jednom konkretno a drugi put apstraktno. Pošto je ljudski rad sadržina vrednosti , a količina materijalizovanog ljudskog rada veličina vrednosti, bitno je na ovom mestu istaći 2 razlike u pogledu rada kao upotrebljavanja radne snage. Razlike u individualnim vrednostima istih upotrebnih vrednosti opredeljene su u osnovi različitim uslovima proizvodnje. Postoje razlike u radovima čiji su rezultat sasvim različite uporebne vrednosti. Reč je o radovima različite složenosti. Ima izvesnih tačaka u procesu proizvodnje nekih upotrebnih vrednosti za koje radne aktivnosti, nije potrebna radna snaga, koja je i sama rezultat školovanja, odnosno pripreme za u proizvodnom procesu. Rad na ovim proizvodnim tačkama je prost. Nasuprot ovakvom prostom radu razlikujemo i složeni rad, koji je u suštini multiplikovan prost rad. Manja količina složenog rada predstavlja se kao veće količina prostog rada.

10. SVODJENJE INDIVIDUALNIH RAD. VREMENA NA DPRV Društveno potrebno radno vreme jeste ono radno vreme koje se izuskuje uz postojaće normalne uslove proizvodnje i uz prosečan stupanj umešnosti i intenzivnosti rada , izradi koja bilo upotrebna vrednost. Ovako definisana vrednost proizvoda , odnosno društveno potrebno radno vreme pod složenim je dejstvom promena 2 faktora, tj. produktivnosti rada i intenzivnosti rada. Produktivnost i individulano utrošeno vreme po jedinici proizvoda su obrnuto zavisni. Intenzivnost rada predstavlja stepen torošenja radne snage u jedinici vremena. Veća intenzivnost rada ima za posledicu veći obim proizvodnje. Kao rezultat porasta intenzivnosti rada, obim proizvodnje ne prati stepen iscrpljivanja radne snage, pa da vrednost po jedinici proizvoda poraste. Osnovna sadržina delovanja zakona vrednosti upućuje na zaključak da se svodjenje vrši dvojako. Prvi smisao svodjenja se ogleda u svodjenju individualnih veličina vrednosti na jednu društvenu veličinu , na jednu društveno valarizovanu veličinu. Drugi smisao svodjenja se ispoljava kao svodjenje individualnih radova na onu prvobitnu količinu društvenog rada, koja se zahteva za proizvodnju ne bilo koje količine proizvoda , već one količine proizvoda koja je društveno potrebna.

Prosecno rad. vreme po jp je 6.28 c.r.(4400/700). Implicitna pretpostavka je uravo jednakost ponude i traznje. Ovde je prosecno rad. vreme jednako DPRV. Sadrzana je ideja obrnute proporcionalnosti u kretanju produktivnosti rada i velicine vremena zahtevanog za proizvodnju proizvoda. Traznja<Ponuda=>pad DPRV u odnosu na Pros rad vreme zasnovano na T=P. Drustvo ne priznaje vreme utroseno za proizvodnju svih 700 jp vec samo 650. 3900/650=6.00 c.r. Pozitivna razlika izmedju viseg pros rad vremena i nizeg predstavlja rasuto radno vreme. Traznja>ponuda+.rast DPRV u odosu na prosecno. 5400/800=6.75. Ovu kolicinu proizvoda koliko je traznja veca od ponude tj 100 jp moze proizvesti najneproduktivniji proizvodjac sto bi odrzavalo ideju spremnosti drustva da plati tu povecanu traznju kroz rast DPRV u odnosu na prosecno. POzitivna razlika izmedju 6.75 i 6.28 predstavlja laznu socijalnu vrednost.

Proizvo djaci

Indiv. vred jp

Obim proiz

∑utroseno rad vreme

A 10 100 1000 B 7 200 1400 C 5 400 2000 700 4400

Proizvo djaci

Indiv. vred jp

Obim proiz

∑utroseno rad vreme

A 10 50 500 B 7 200 1400 C 5 400 2000 650 3900

Proizvo djaci

Indiv. vred jp

Obim proiz

∑utroseno rad vreme

A 10 200 2000 B 7 200 1400 C 5 400 2000 800 5400

Page 5: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

Proizilazi da proizvodjaci cija je individualna produktivnost rada kao god i intenzivnost rada na visem nivou u odnou na drustveno prosecne uslove proizvodnje ostvaruju izvestan dobitak na racun onih proizvodjaca koji se nalaze ispod proseka.

11. ZAKON VREDNOSTI I NJEGOVE FJE Ceo process svodjenja individualnih rad vremena na drustveno potrebno se desava stihijno tj iza ledja proizvodjaca. Proces razmene svodi to individualno radno veme na drustveno potrebno. Drustvo jednostavno vrednuje samo onaj rad koji je potreban za zadovoljenje date drustvene potrebe. Do tog stanja proizvodjaci dolaze naknadno, post festum. Zakon vrednosti u uslovima robne proizvodnje samo predstavlja oblik ispoljavanja zakona srazmerne raspodele ukupnog drustvenog fonda rada is red za pojedine oblasti drus proizvodnje.(2 fja zakona vred). Posto je vred robe drustveno svojstvo robe a DPRV upravo odrazava drustvenu velicinu vred robe proizilazi da su svi proizvodjaci cija je individualna velicina vred ispod ove drustvene u povoljnijem polozaju u odnosu na one koji to nisu. Direktna materijalna posledica ovakvog polozaja pojedinih proizvodjaca jeste imovinska deferencijajacija gde se jedni bogate a drugi propadaju. (sledeca karakteristika zakona vred).

12. RAZMENSKA VREDNOST Prometna( razmenska) sposobnost – vrednost robe kao jedan od bitnih cinilaca ima svoju apsolutnu al ii relativnu velicinu. Apsolutna je odredjena kolicinom materijalizovanog apstraktnog ljudskog rada sadrzanog u robi, a koja veca ili manja velicina zavisi od nivoa razvijenosti materijalne proiz snage rada. Veca produktivnost=> manja velicina apsolutne velicine. U obrutom slucaju obrnuto. Vred robe se u prakticnoj razmeni jedino moze izraziti kao prometna vred putem upotrebne vred neke druge robe koja sadrzi istu kolicinu materijalizovnog apstraktnog ljudskog rada. Prometna vrednost ispoljava se kao kvantitativni odnos kao srazmera u kojoj se upotrebne vred jedne vrste razmenjuju za uptrebne vrednosti druge vrste, odnos koji se postojano menja s vremenom i mestom . 20 a platna = 1 kaput/20 c.r,. platno predstavlja onu robu kojoj zelimo izraziti vrednost a nju nazivamo robom u relativnom obliku vred.(RO). Kaput je roba pomocu koje ili kojom izrazavamo vred robe u RO a nazivamo je robom u ekvivalentnom obliku vrem(EO). Ova jednacina je podlozna promenama koje su uzrokovane promenama velicine vred robe u Ro i U EO.

13. OSOBENOSTI EKVIVALENTNOG OBLIKA ISPOLJAVANJA VR EDNOSTI I Uticaj promene velicine vred robe U RO na promenu vred, pod pretpostavkom nepromenjene velicine vred robe u EO: 20 a platna(20 c.r)= 1 kaput(20 c.r); Vrednost robe u RO moze pasti ali opadati: a)Neka vrednost robe U RO poraste sa 20 c.r. na 40 c.r.=> 2 kaputa izrazavaju vrednost 20 a platna. b) neka vred robe u RO padne za ½ svoje prvobitne velicine dakle sa 20 c.r. na 10 c.r . Prometna vred 20 a platna ce biti ½ kaputa. Prometna vred robe u Ro utice direktno srazmerno na prometnu vred. II Uticaj promene velicine vred robe u EO na prometnu vred, pod pretpostavkom nepromenjene velicine vred robe u RO: Vrednost robe u EO moze pasti ali opadati: a) neka poraste vred robe u Eos a 20 c.r. na 40 c.r. za proizvodnju kaputa. Prometna vred 20 a platna je pala na ½ kaputa. b) pada vred. robe u EO sa 20 c.r. na 10 c.r. => 20 a platna =2 kaputa. Prometna vred robe u EO utice obrnuto srazmerno na prometnu vred III Uticaj isovremenih, istosmerskih i istostepenih promena velicine vred robe u RO i u EO na prometnu vred: implicira nepromenjenu prometnu vred. jednacina 20 a platna(20 c.r)= 1 kaput(20 c.r) ostaje nepromenjena. IV Uticaj istovremenih promena a moze biti istosmernih i raznostepenih tj raznosmernih i istostepenih promena tj. raznosmerskih i raznostepenih promena velicine vred u RO i EO na prometnu vred: siroke su mogucnosti kombinovanja. Istovremene promene velicine vred platna i kapta mogu biti takve da velicine vred obe robe porastu ali da vred platna poraste sporije u odnosu na rast velicine vred kaputa. a) Prometna vred 20 a platna bi opala u odnosu na neki bazni slucaj. b)POrasla bi, ako bi sve ostalo isto, ako bi velicina cred platna brze porasla u odnosu na rast kaputa. c) Ako bi pretpostavili padanje vred platna i kaputa ali da vred 20 a platna sporije opadne u odnosu na pad vred 1 kaputa tada bi promet vred 20 a platna porasla. d) Obrnuto ako bi vred 20 a platna opala intenzivnije u odnosu na pad vre 1 kaputa promet vred platna bi isto tako opala. AKO ↑RO=>prom vred↓ ↑EO=>prom vred↓

Page 6: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

14. ISTORIJSKI OBLICI IZRAZAVANJA VREDNOSTI Sa razvojem robne proizvodnje , razmene, bitno se menja oblik vrednosti od svog najprostijeg, sve do pojave novčanog oblika. Razlikujemo sledeće oblike izražavanja vrednosti:Prost, pojedinačan ili slučajan oblik vrednosti; Potpun ili razvijen oblik vrednosti;Opšti ekvivalenat;Novčani oblik Kada je razmena na vrlo niskom stepenu razvoja , tada se u odnosu razmene nalazi neka roba prema samo 1 robi bilo koje vrste. (20 a.p. = 1 kaput) Sa daljim razvojem robne proizvodnje i podele rada, uspostavlja se mogućnost da se robi kojoj se želi izraziti vrednost može učiniti , pomoću najrazličitijih vrednosti. Npr. 20 a.p.= 5 mera soli, 1 kaput, 1 ovca, 2 mere suve ribe. Na desnoj strani jednačine- niz roba pomoću čijih se upotrebnih vrednosti možemo izraziti vrednost jedne robe koja se nalazi u relativnom obliku vrednosti. Recipročan oblik prethodnog oblika izražavanja vrednosti predstavlja se kao opšti ekvivalent. Formalan oblik ovog oblika: 1 kaput, 1 ovca, 20 a.p....= 5 mera soli Drugim praktikovanjem procesa razmene f-ju opšteg ekv. preuzme neki plemeniti metal- srebro, zlato, opšti ekviv. kao opšti oblik vrednosti pretvara se u novčani oblik vrednosti. 1 kaput, 1 ovca, 20 a.p., 5 mera soli = X količine zlata

15. NOVAC KAO MERA VREDNOSTI I MERILO CENE Cene robe kao ekonomska kategorija predstavlja novčani izraz vrednosti ili novčano ime rada sadržanog u robi. Cena je odredjena kretanjem vrednosti robe i vredmnosti novca. Vrednost novca , od društveno potrebnog radnog vremena za njegovu prizvodnju. Možemo konstatovati da f-ju novčane robe ima upravo zlato, koje je roba kaogod i druga roba. Zlato nije samo po sebi novac , već su ga novcem učinile sve ostale robne vrste, odmeravajući svoje sopstvene veličine vrednostibaš putem njega. Merilo cene predstavlja tehničku jedinicu koja izražava količinu zlata sadržanog u jednoj novčanoj jedinici, čije odreñivanje veličine je u nadležnosti odreñenih državnih organa. Vrednost novca je zavisno promenljiva velicina koja biva odredjivana kretanjem vrednosti zlata i velicinom merila cene a pokazatelj vrednosti novca je npr: 1c.r.=100 n.j. 1n.j. = 36 sek. Cita se 1 c.r. je predstavljen sa 100 n.j. Analiticke pretpostavke neophodne za kvantifikaciju vred novca: 1 gr zlata=10 h prostog rada; MC=0,001g zlata. Deleci 1 g zlata sa merilom cene mi dobijamo 1000 komada n.j., gde svaka n.j. u sebi sadrzi istu kolicinu zlata: 1/0.001=1000 nj;10 cr=1000nj;1cr=100nj; 1nj=36sek.Moze se postaviti kakva je zavisnost velicine vred novca u zavisnosti od promene velicine vred zlata pod pretpostavkom nepromenjene velicine merila cena? Velicina vred zlata moze rasti i padati: I 1 g zlata=20cr;MC=0.001g zlata; 1/0.001=1000 nj; 20cr=1000nj; 1cr=50nj; 1nj=72sek. Kao posledica rasta vred 1 g zlata biva predstavljen sa manjim brojem nj.1nj sadrzi 72 sek sto je veca vred novca. II 1 g zlata=5 cr; MC=0.001g zlata; 1/0.001=1000nj; 5cr=1000nj; 1cr=200nj; 1nj=18sek. U slucaju smanjenja vred zlata biva predstavljen sa vecim brojem nj i sadrzi manje rada. Uticaj promene velicine vred zlata na vred novca pod pretpostavkom nepromenjene velicine merila cene je direktno proprocionalno.

16. CENA ROBE KAO FJA VREDNOSTI NOVCA I VRED ROBE pod pretpostavkom nepromenjene velicine vred zlata: Merilo cene moze da raste i da opada: I 1 g zlata=10cr; MC=0.002 g zlata; 1/0.002=500nj; 10cr=500nj; 1cr=50nj; 1nj=72sek. Ako raste merilo cene vred novca je poraslaa tj nj sadrzi 72 sek. II 1 gr zlata=10cr; MC=0.0005 g zlata; 1/0.0005=2000nj; 10cr=2000nj;1cr=200nj;1nj=18sek. Ako pada merilo cene pada i vred novca a 1 nj sadrzi 18 sek. Proizilazi da promene velicine merila cene pod pretpostavkom nepromenjene vred zlata utice na promenu vred novca direktno proporcionalno. Kako utice promena vred novca na cenu roba ako vred robe ostaje nepromenjena – velicina vred robe A je 20 cr. 1 cr=100nj; u novcu izrazena vred robe A je 2000 nj. Proizvod vrednosti novca iv red robe odredjuju nivo cene. Ako uzmemo nizu vred novca cena robe A cija je vred ostala ista raste sa nivoa 2000 nj na 4000 nj. Niza vred novca i nepromenjena vred robe implicira rast cena. U Obrtnutom slucaju obrtnuto. Promena vred novca utice obrnuto srazmerno na cenu robe ali pod pretpostavkom nepromenjene vred robe. Kako utice promena vred robe na cenu roba ako vred novca ostaje nepromenjena – opste dizanje cena moze da nastupi ako vred novca ostane ista samo

Page 7: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

ako se podignu vred roba; ako vred roba ostanu iste, samo onda ako vred novca padne. I Obrnuto. Cene mogu pasti ako vred novca ostane ista, samo ako padne vred roba; ako vred roba ostane ista samo ako se popne vred novca.

17. NOVAC KAO PROMETNO SREDSTVO Trampa pretpostavlja direktnu razmenu robe R1 za robu R2. Prosta robna razmena pretpostavlja umetanje novca izmedju r1 i r2 pri cemu je novac samo oblik egzistencije vred. Obrazac: R1-N-R2. Sadrzi 2 metamorfoze: R1-N je prodaja, N-R2 je kupovina. Svaka prodaja je i istovremeno kupovina. Posto se novac javlja kao posrednik u razmeni moze se opravdano postaviti pitanje koja je to kolicina novca potrebna za obavljanje robnog prometa na nivu cele privrede. Kn=SRC-e/n. Brojilac predstavlja sumu robnihj cena u sustini je determinisan faktorima: kolicina robe, vred robe, vred novca. Imenilac predstavlja velikinu koja ukazuje na broj opticaja istoimenih komada novca. Promena sume robnih cena utice na kolicinu novca koja funkcionise kao prometno sred, direktno prorpor. pod pretpostavkom nepromenjenog broja opticaja istoimenih komada novaca. Broj oprticaja istoimenih komada novaca utice na kol novca obrnuto srazmerno. Svaki porast broja opticaja istoikenih komada novca utice na smanjenje kol novca pod pretpostavkom nepromenjenj sume robnih cena . U obrnutom slucaju obrnuto. ↑Kn = ↑SRC-e / n↓. Kada SRC rast rastu i kol.robe, vrednost robe, a pada vrednost novca.↑Cena = ↑vrednost robe*↓vrednost novca. Na vrednost novca utiču mera vrednosti i mera cene. Opada v.n., opadju i mera vrednosti i mera cene.

18. NOVAC KAO PLATEZNO SREDSTVO jer se javlja u f-ji kredita. Osnovna , odnosno prosta razmena teče po obrascu R1–N–R2. Ali ovo se može izokrenuti pri tipičnoj prodaji na zeleno. Prvo će seljak kupiti neophodna sredstva za proizvodnju . Prvo teče akt N–R2 na kredit, pa zatim R1–N. Roba R1 se prodaje , da se platila ranije kupljena roba R2. Posledica ovakvog praktikovanja jeste formiranje dužničko-povrerilačkog odnosa. Pošto je kreditni novac upravo novac kojim se plaćaju obaveze dužnika prema poveriocu , praksa je ustanovila izvesne specijalne oblike kreditnog novca, kao što su ček i menica. Menica odražava ideju pismene obaveze dužnika da će svoj dug prema poveriocu ispaltiti u datom roku. Ako se želi povećati sigurnost menice u ceo proces praktikovanja ovih odnosa uvode se žiranti kao garanti da će menica zaista u roku biti realizovana. Ček predstavlja HOV koju izdajeu oni subjekti koji imaju sredstva tj.novac od banke. Isto kao i menica, ček kola u robnom prometu , jer se može prenositina druga lica. Često se izmeñu privrednih subjekata javlja odnos uzajamnih potraživanja i obaveza. Ako preduzeće A duguje preduzeću B 1000 n.j. a preduzeće B preduzeću A 1500 n.j. , ovaj odnos dugovanja i potraživanja će se prebiti , a preduzeće B će isplatiti obavezu prema preduzeću A u iznosu od 500 n.j. Obrazac količine novca: Kn = (SRC- SRC(Kr) + DP – MP) / n. SRC- Suma robnih cena, SRC(Kr)- Suma rob.cena koja je prodata na kredit, DP-Vrednost dospelih plaćanja, MP- Meñusobna prebijanja.

19. NOVAC PUNE VRED, PAPIRNI NOVAC, KTN Zlato je poprimilo f-ju opšteg ekvivalenta. Država je svojom odlukom u vezi sa oblikom , težinom, odnosno kvalitetom kovala komade zlata dajući i ime tim komadima zlata kao što je dolar, euro i tako dolazi do pojave kovanog novca- MONETE. Država odreñjuje kvalitet n.j. garantuje da postoji puno saglasnije izmeñu onoga što novac predstavlja i njegove stvarne sadržine. Kovani novac predstavlja novac pune vrednosti. Ako je zlato metal velike vrednosti u čemu bi bila sadržana racionalnost njegovog upotrebljavanja u svakodnevnim transakcijama, obavljanja f-je novca kao prometnog sredstva. Troškovi proizvodnje papirnog novca u odnosu zlato su nesrazmerno niži. Papirni novac nema vrednost, jer on samo predstavlja odreñenu veličinu vrednosti zlata, ali je sam , kao papirna cedulja nema. Papirni novac , kao predstavitelj odredjene veličine vrednosti , ali je sam ne poseduje. Materijalna sadržina zlatnog novca je zlato, a njegova vrednost je odredjena uslovima pod kojima se zlato uopšte proizvodi. Papirni novac van prometa nema nikakvu vrednost jer nema nikakvu upotrebnu vrednost. Papirni novac u izrazu banknote nema vrednost, ali svako posedovanje banknote omogućuje konvertovanje u odredjenu količinu zlata. Period posle 30-tih nazivamo periodom čistog papirnog važenja. Sam istorijski razvoj novca u smislu njegovog zlatnog važenja kaogod i banknota kao konvertibilni novac upravo su uz 1 poseban uslov omogućili nastanak čistog papirnog važenja novca. Stvoreni su uslovi da država svojim autoritetom odredi univerzalno sredstvo razmene. Dolazi dao uvodjenja čistog papirnog novca. Suma robnih cena se može dekompanovati na faktore vrednosti robe, vrednosti novca i količine robe. Cena robe koje bivaju odredjivane vrednošću robe i vrednošću novca se tretiraju kao nezavisne promenljive veličine i uz dejstvo količinu novca koja funkcioniše kao prometno sredstvo. Osnovni postulati kvant.teorije novca je predstavljen: M*V = P*T. M-Koli čina novca, V-Brzina opticaja novca , P-Cene, T-Društveni proizvod. U Marksovoj jednačini koja održava potrebnu

Page 8: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

količinu novca koja funkcioniše kao prometno sredstvo , ako bi smo izvršili množenje sa brojem opticaja istoimenih komada novca = dobili bi jed. Kvantitativne teorije novca. Gradjanska ekonomija u celosti prihvata kv.t.novca, jer upravo ova teorija omogućuje izgradnju i konzistentnost- subjektivističke teorije vrednosti. Zaključak je da osnovna odluka realnog privrednog života permanentna neuskladjenost emotivne količine pap.novca na jednoj strani i količine robe na drugoj strani. Opšti rast cena uzrokovan je preteranom tražnjom- inflacija tražnje , a preterani rast toškova- inf.toškova. inflacija se ispoljava kao opšti rast cena a materijalna posledica inflacije se manifestuje kao redistribucija dohotka. Suprotno inflaciji je deflacija.(kada dolazi do pada cena).

20. PARITET NOVCA I KONVERTIBILNOST, DEVIZNI KURS Pošto se razmena vrši posredstvom novca, a svakanac.ekonomija ima svoj nacionalni novac, svoje nac.novčane jedinice, javlja se problem prihvatanja različitih nacionalnih n.j. u ovim medjunarodnim transakcijama. Medjunarodna razmena robe za neke nac.n.j. vezuje atribute svetskog novca- dolar, euro, funta. Takve jed. nazivamo – Konvertibilnim, tj. čvrstim novcem. Lako se prihvata jer je stabilan. U vezi sa mogućim načinima utvrdjivanja pariteta novca u medjunarodnim razmenama postoje sledeće mogućnosti:

1. paritet novca može se utvrditi na bazi cene zlata u datim zemljama; 2. .... kupovne moći pojedinih valuta, Korpe dobara 3. .... kretanjem na svetskim berzama novca

Devizni kurs cena strane valute izražene u dom.n.j. Deli se na fixne i fluktuirajuće. Fixni se vezuje za zemlje u kome tržište ne deluje slobodno, a sve transakcije se obavljaju po propisanom odnosu 2 valute. Fluktuirajući se vezuje za svakodnevno utvrdjivanje na tržištu novca. Pod dejstvom tražnje i ponude valute. Razlikujemo: nominalni i realni devizni kurs. Kao i poznati su pojmovi devalvacija i revalvacija

REALNI = NOMINALNI * STRANE CENE / DOMAĆE CENE 21. POJAM KAPITALA KAO EKONOMSKA KATEGORIJA

Skup svih ekonomskih dobara namenjenih proizvodnji novih namirnica naziva se kapital. Sastavni delovi mogu bi svi oni objekti koji imaju ili mogu imati prometne vrednosti i nekretninie, prava, potrazivanja, patenti, stecena klijentela.Kapitalizam ne moze nastati i razvijati se bez razvijene novc privrede, bez novca. U slucaju proste razmene R1-N-R2 novac ima ulogu posrednika.On treba da omoguci dolazak do R2 na bazi R1. Prvo se vrsi prodaja da i se na bazi tako dobijenog novca mogla kupiti roba R2. Ovaj oblik se transformise u obrazac N-R-N tj kupovanje radi prodavanja. Ovaj process predstavlja process kretanja novca kao kapitala. Krajnji rezultat ovog procesa N-R-N' je veca suma novca a ova razlika izmedju N' i N predstavlja visak vrednosti. Vrednost postaje dakle dejstvujuca vred, dejstvujuci novac i kao takva kapital. Dolazi iz prometa, ide ponovo u promet, odrzava se i umnozava u n jemu, vraca se iz njega uvezana i zapocinje vazda iznoca isto kruzenje. Kapital je u sustini vrednost koja donosi visak vrednosti. Prema Marksu kapital nije samo vrednost koja donosi visak vred vec istovremeno specifican drustveno ekonomski odnos. Svaki zbir razmenskih vred je razmenska vrednost. Proizvodi koji se mogu za druge razmeniti jesu robe. Odredjeni odnos u kome se oni razmenjuju cini njihovu razmensku vrednost il ako je izrazen u novcu njihovu cenu. Kolicina ovih dobara ne moze nista da menja na njihovom svojstvu da budu roba ili da predstavljaju razmensku vrednost ili da imaju odredjenu cenu. Postojanje klase koja nema niceg osim sposobnosti za rad-nuzna je pretpostavka kapitala. tek vladavina nagomilanog, proslog, opredmecenog rada nad neposrednim zivim radom pravi od nagomilanog rada kapital. Kapital nije u tome sto nagomilani rad sluzi zivom radu kao sred za novu proizvodnju. On je u tome sto zivi rad sluzi nagomilanome kao sred da odrzi i poveca svoju razmensku vrednost.

22. RADNA SNAGA KAO ROBA – POREKLO VISKA VREDNOSTI Marksova teorija je teorija radne vred. Shvatanje rada se svodi na upotrebljavanje radne snage, kao skupa duhovnih i fizickih sposobnosti sadrzanih u zivoj individui. Radna snaga ujedno menja iu svoju vlastitu prirodu. On razvija potencije koje u njoj dremaju i potcinjava svojoj vlasti igru njenih snaga. rezultat ovako shvacenog upotrebljavanja radne snage jeste neki proizvod ljudskog rada koji predstavlja jedinstvo upotrebne vrednosti i vrednosti. Nije rec o 2 vrste rada vec o 2 aspekta posmatranja jednog te istog rada u datom procesu materijalne proizvodnje. Sa stanovista konkurentnog korisnog svojstva rada, radna snaga prenosi i odrzava deo vred sred za proizvodnju na novi proizvod dok sa stanovista apstraktnog rada dodaje novu vred proizvodu. Ovaj jedinsvteni process prenosenja i odrzavanja vred sred za proizvodnju i dodavanja nove vred proizvodu predstavlja se kao process obrazovanja vred. Rezultat je obrazovana vred koja u sustini predstavlja zbir minulog i zivog rada. U uslovima kapitalizma radna

Page 9: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

snaga predstavlja robu jer su ispunjeni uslovi koji odredjujuce deluju na egzistenciju radne snage kao robe. U analizi upotrebne vred rad snage znacajno je: time sto je kuprio radnikovu radnu snbagu is to placa njenu vred kapitalis je stekao pravo da kupljenu robu trosi ili upotrebljava. Radnu snagu trosimo ili upotrebljavamo dajuci mud a radi. Placanje dnevne il nedeljne vrednosti radne snage capitalist je stekao pravo da tu radnu snagu upotrebi tj primova da radi u toku celog rad dana ili nedelje. Vred radne snage je oidredjena DPRV za njenu reprodukciju, stoga se radno vreme potrebno za proizvodnju radne snage svodi na radno vreme potrebno za proizvodnju tih zivotnih namirnica tj vred rad snage je vred zivotnih namirnica potrebnih za odrzavanje njena vlasnika. Iracionalnost tj naucnu neodrzivost izraza vred rada u cena rada: ako je rad roba tada bi u momentu kupovanja i prodavanja on morao postojati. Rad postoji samo kao potencija. Momentom upotebljavanja rad snage vrsi se manifestacija rada. Ako bi se rad kupovao tj prodavao tada sa stanovista razmene postoje 2 mogucnosti ako opstost: na neekvivalentnu razmenu i na ekvivalentnu razmenu. Treba praviti razliku izmedju procesa stvaranja vred i procesa oplodjavanja predujmljene kapital – vred. Proces stvaranja vred uvek se predstavlja kao process u kome radnik stvara ekvivalent svoje sopstvene vred. Ako se proces stvaranja vred produzi preko tacke koja predstavlja kao potreban rad tad se prvobitni process predstavlja kao process oplodjavanja predujmljene kapital vred.

23. KONSTANTNI I VARIJABILNI KAPITAL Covekovo upotrebljavanje rad snage moze se analizirati dvojako. Ako se analizira rezultat nekog rada u smislu upotreben vred tada kazemo da je upotrebna vred upravo rezultat konkretnog korisnog svojstva rada. Ako se analizira rad uopste tj njegova vremenska dimenzija tj trajanje kazemo da je rezultat aspstraktnog rada uvek neka velicina vred. Rezultat dvorodnog karaktera rada tj konretnog i apstraktnog rada je upotrebna vred i vrednost. Rad. snaga kao subjektivni faktor drus proizvodnje stvorila je visak vred. Predujmljeni kapital u sred za proizv ponasa se sasvim razlicito u odnosu na radnu snagu. Sred za rad se ne utrose u jednom procesu proizvodnje vec traju u nizu uzastopnih procesa. Sirovine cine materijalu sadrzinu novog proizvoda. Konkretnim korisnoim svojstvom radna snaga prenosi i odrzava vred sred za proizvodnju na novi proizvod a sa apstraktnim radom dodaje novom proizvodu novu vrednost. Posto sred za rad ne utrose svoju upotrebnu vred u jednom procesu vec samo jedan deo, taj deo u vrednosnom smislu predstavlja amortizaciju. Predmeti rada se u celosti prenose na novi proizvod. Vrednost se nikada ne moze utrositi ona se samo moze preneti na nov proizvod, moze samo promeniti svoj oblik egzistencije. Konkretnim radom rad. snaga prenosi i odrzava deo vred sred za proizvodnju na nov proiz. a apstraktnim dodaje novu vred proiz. Taj process prenosenja i odrzavanja dela sred za proiz na nov proizvod zovemo procesom obrazovanja vred a rezultat obrazovana vred proiz. Elementi obrazovane vred proizvoda: (am+sirovina)+(v+m)=R. Zbir vred izraza amortizacije i sirovina cini minuli rad ili utrosena sred za proizvodnju a varijabilni kapital i visak vred cine novododati rad. Onaj deo kapitala koji se preobraca u sred za proizvodnju tj u sirovine, pomocne materije i sred za rad, ne menja velicinu svoje vred i zove se postojani(konstantni) kapital. Onom delu kapitala koje se preobraca u radnu snagu, menja se vred u proizvodnji, on reprodukujue svoj vlastit ekvivalent a povrh njega jos jedan suvisak, visak vred koji se sam moze menjati zovemo promenljivi ili varijabilni kapital.

24. ORGANSKI SASTAV KAPITALA Ukupni predujmljeni kapital(K) sastoji se iz 2 dela: 1. obuhvata sred za proizvodnju-konstantni kapital, 2. obuhvata radnu snagu-varijabilni kapital. Odnos konstantnog kapitala u ukupnom i varijabilnog u ukupnom kapitalu predstavlja obrazac za organski sastav kapitala. C/Kx100=V/Kx100. Marksova definicija: sastav kapitala treba posmatrati s dvostruke tacke vred: kad se radi o ved on se odredjuje srazmerom u kojoj se kapital deli na postojani kapital i varijabilni kapital. Kad je rec o materiji svaki kapital deli se na sred za proizvodnju i zivu radnu snagu, ovaj sastav se odredjuje srazmerom koja vlada izmedju mase upotrebljavanih sred za proizvodnju i kolicine rada koja se za njihovo upotrebljavanje zahteva. Prvi sastav nazivamo sastavom vred a drugi tehnicikim sastavom kapitala. Organski sastav predstavlja osnovni pokazatelj dostignutog stepena mateijalne proiz snage rada pri cemu visi organski sastav upravo odrzava i visi stepen mateijalne proizvodne snage rada. Drustveni stepen proizvodnosti rada izrazava se u relativnom obimu sred za proizvodnju koja jedan radnik sa istim naprezanjem radne snage pretvara u proizvod za dato radno vreme. Masa sred za proizv, s kojima on funkcionise, uvecava se s proizvodnoscu njegova rada. Organski sastav se definise kao odnos vrednosnog i tehnickog sastava, postavlja se pitanje: kakvi su moguvi odnosi u kretanju jednog tj drugog sastava. Promene su istovremene ali smer i stepan njihovih promena moze biti razlicit. Moze da poraste vrednosni a tehnicki da padne i obrnuto. Mogu jedan i drugi da raste ali nejednakog stepena id a opadaju. Organski sastav ima permanentnu tendenciju rasta. Veca kolicina

Page 10: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

upotebne vred sacinjava sama po sebi i vece materijalno bogatstvo, 2 kaputa>1 kaput. Promene kroz koje prolazi dati kapital u fju vremena ima za poseldicu sopstveno uvecanje, uslovljeno akumulacijom. Sa rastom ukupne mase kapitala rastu apsolutno i jedan i drugi deo ali je tempo rasta intenzivniji kod onog dela kapitala koji biva predstavljen u sred za proizvodnju. Posledica nesrazmerno brzeg rasta sred za proizvodnju u odnosu na radnu snagu jeste i njihov relativan rast pri cemu varijabilni kapital relativno opada. Sa rastom ukupne mase kapitala desavaju se i strukturne promene kapital vred sa nizom materijalnih implikacija u podrucju vred proizvoda. Osnovna materijalna posledica porasta org sastava je obaranje vred proizvoda ali i sa nizom reperkusija u podrucju ostvarene strukture vred proizvoda. Primer: I slucaj: K=6000 nj, C:V=50%:50%, C=3000, V=3000, sred za rad:pred za rad= 1:2. sred za rad= 1000 nj, pred za rad= 2000. cena rad snage=300 nj. Za 3000 promenljivog kapitala se moze kupiti 10 radnika(3000/300). Za 1000 nj sred za rada moze se kupiti 1 masina. Za 2000 nj predmeta rada moze se kupiti 100 jedinica. Vrednosni sastav je 3000C:3000V. II slucaj: K=18000, C:V=80:20%, C=14400, V=3600, sred za rad:pred rada=1:2, sred za rad=4800, pred rada =9600. Ovaj rast organskog sastava implicira pad vrednosti svih faktora proizvodnje.

25. MASA I STOPA VISKA VREDNOSTI Rezultat oplodnje varijabilnog kapitala u procesu materijaone proizv. predstavlja visak vred. Radna snaga kao specificna roba ima prirodno svojstvo da stvara vecu vred. od sopstvene. Ovaj deo radnog rana za cije vreme vrsi to reprodukovanje zovemo potrebno radno vreme a rad utrosen za to vreme potreban rad. Potreban za radnika jer nezavisi od dustvenog oblika njegovog rada. Potreban za kapital i kapitalisticki svet jer stalni opstanak radnika je temelj na kome stoji. Drugi period procesa rada kad radnik izdire preko granica potebog rada, doista staje radnika rada, utroska radne snage, ali ne stvara vrednost za njega. On stvara visak vred. koji se na kapitalistu smesi svom drzai tovrevine iz nicega. Relativna mera oplodnje promenljivog kapitala zovemo stopa viska vred. a apsolutna predstavlja eksploataciju radne snage. Posto je vred promenljivog kapitala=vred. radne snage koju kupuje; posto vred ove radne snage odredjuje potebni deo radnog dana, dok sa svoje strane visak vred. biva odredjen suvisnim delom radnog dana to izlazi: Visak vred odnosi se prema V kao visak rada prema potrebnom radu tj stopa viska vred. m/v=visak rada/poteban rad. Stopa viska vrednosti: m'=m/v x100. m'-stopa viska vred, m-apsolutna velicina mase viska vred, v-predjumljeni varijabilni kapital. Govori nam koliko jedinica viska vred dolazi na jedinicu promenljivog kapitala. Masa viska vred je odredjena kretanjem stope viska vred predjumljenog promeljivog kapitala: m=m' x v/100. Uticaj je direktno proporcionalan. Ako m' poraste ali pri pretpostavci nepromenjene velicine v, m ce porasti. U obrnutom slucaju obrnuto. Ako v padne ali pod pretpostavkom nepromenjene m', docice do pada m. U obrnutom slucaju obrnuto. Promene u m' i v mogu biti istovremene ali razlicitog smera tj stepena promena ali i istog smera i razlicitog stepena promena. Ako m' poraste u manjem stepenu u odnosu na pad v, m ce opasti. Pad m' u odnosu na intenzivniji porast v ima za posledicu rast m. V je determinisan velicinom vrednosti jedne radne snage i brojem istovremeno zaposlenih radnika. Masa viska vred. Koju stvara neki promeljivi kapital= velicini tog v x m'; ili odredjena je slozenim odnosom izmedju broa radnih snaga koje jedan kapitalista istovremeno eksploatise i steoena eksploatacije pojedine radne snage. Sa V smo oznacili masu viska vred, sa v visak vred. Koji jedan radnik daje prosecno na dan, sa pr promenljivi kapital koji se dnevno prejumljuje u kupovanje jedne radne snage, Pr-celokupna suma promeljivog kapitala, rs-vrednost jedne rosecne radne snage, r'/r(visak rada/poteban rad)- stepen njenog eksploatisanja, n-broj upotrebljenih radnika: V={v/pr x Pr → rs x r'/r x n. 26. UTICAJ PROMENE PROIZ. SNAGE RADA NA NOVOSTVOREN U VRED I NJENE SASTAVNE DELOVE, POD PRETPOSTAVKOM NEPROMENJENE INT ENZIVNOSTI

RADA I DUZINE RAD. DANA proiz snaga moze rasti i padati. Rast proiz snage odrzava vecu stvaralcku moc rada, da se u jednici vreme proizvodi veci obim proizv ili vreme zahtevano za porizv jedinice proiz biva manje. U obrnutom slucaju obrnuto. Novostvorena vred se sastoji iz neplacenog i placenog dela. Placeni obelezavamo sa v a neplaceni sa m. Duzina rad dana je 10 h rada, podela rad dana je ravnomerna tj. V=5cr, M=5cr. Kako promena proiz snage utice na kretanje ukupne velicine novostvorene vred- Marksovi zakoni: 1. radni dan date velicine uvek se predstavlja u istoj proizv vred ma kako se menjala proizvodnost rada s njome masa proizvoda, a stoga i cena pojedine robe. 2. vred radne snage i visak vred menjaju se u suprotnim pravcima, promena proiz snage rada, njeno uvecanje il smanjenje deluje na vred radne snage u obrnutom pravcu a na visak vred u upravnom pravcu(Veca je relativna promena visak vred tada kada visak vred cini relativno manji deo novostvorene vred tj veca je relativne promena vred rad snage tada kada vred rad snage cini relativno manji deo novostvorene vred). 3. uvecanje ili opadanje viska vred uvek je

Page 11: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

posledica a nikad uzrok odgovarajuceg opadanja ili uvecanja vred radne snage(Uzrok rastu viska vre je upravo obaranje vred radne snage koje je opet opredeljeno pretpostavkom o rastu proiz snage rada. Kada pada vred radne snage visak vred se povecava).

27. UTICAJ PROMENE INTENZIVNOSTI RADA NA NOVOSTVORE NU VRED I NJENE SASTAVNE DELOVE POD PRETPOSTAVKOM NEPROMENJEN E PROIZ.

SNAGE RADA I DUZINE RAD.DANA Porast intenziteta pretposatvlja veci stepen trosenja radne snage u jedinici vremena. Implicira porast obima proizv, a ovo je istovremeno zajednicka karakteristika tj materijalna posledica rasta i produktivnosti rada. Rast proiz snage implicira obaranje novostvorene vred po jedinici proiz dok porast intenzivnosti zadrzava novostvorenu vred po jedinici na datom nivou a pri rastu obima proizvodnje, povecava se ukupna velicina novostvorene vred. Plodove uvecane velicine novostovrene vred mogu koristiti i kapitalista i radnik ravnomerno al ii neravnomerno. Primer: Radni dan od 10 cr moze se predstaviti kao 12 casovni radni dan, novostvorena vred raste od 10 nj na 20 nj. Ovaj prirast mogu podeliti kapitalista i radnik na jednake deloce tako da vred radne snage predstavlja 10 nj a i visak vred 10 nj. Povecanje vred radne snage i viska vred moze biti nejednako recimo da vred radne snage od 5 nj poraste na 9 nj a visak vred sa 5 na 11 nj.

28. UTICAJ PROMENE DUZINE RAD.DANA NA NOVOSTVORENU VRED I NENE SASTAVNE DELOVE POD PRETPOSTAVKOM NEPROMENJENE PROI Z SNAGE I

INTENZIVNOSTI RADA Promene u duzini rad dana mogu biti ili u smislu povecanja il smanjenja. Povecanje radnog dana ima za posledicu porast viska vred. Skracenje granice radnog rana ima za posledicu pad viska vrednosti. U slucaju rasta granice radnog dana visak vred kao posledica njegove apsolutne promene i relativno raste, pri cemu vred rad snage iako je apsolutno ostalo ista ona u stvari relativno opada. apsolutna promena viska vred ima za posledicu relativne promene visak vred al ii vred radne snage. Kad se menjala proizvodna snaga rada tada je upravo apsolutna promena u vred radne snage bila uslov relativnih promena iv red radne snage i viska vred.

29. METODI PROIZVODNJE VISKA VREDNOSTI Visak vred kao osnovni motiv i pokretacka snaga kapitalistickog nacina proizvodnje rezultat je procesa materijalne proiz. Postoje dva nacina proizvodnje viska vred: apsolutni i relativni. Apsolutni nastaje produzavanjem radnog dana preko granice potrbnog radnog vremena ili porastom intenzivnosti rada u okviru date granice radnog dana. Radni dan se definise kao zbir potrebnog radnog vremena i visak rad vremena. Pretpostavka o duzini potebnog vremena od 4 casa i uz pretpostavku produzavanja radnog dana preko ove velicine pretpostavlja upravo proizvodnju visak vred o 1 casa, 2 casa i 3 casa. Pretpostavka o duzini od 7 casova i velicini potrebnog rada od 4 casa ima za posledicu visak vred od 3 casa. Svako obaranje potrebnog radnog vremena uzrokovanog porastom proizv snage ada ima za posledicu rast visak vred. Razlozi su rast drustvene produktivnosti u onim oblastima drustvene proizvodnje u kojime se vrsi proizvodnja nuznih sred za proizvodnju radnika i njegove porodice. Povecanje proiz snage i odgovarajuce pojeftinjene roba u industrijama koje liferuju materijalne elemente postojanog kapitala za pravljenje potrebnih zivotnih namirnica, sred i material za rad, snizuju vred radne snage. Apsolutni visak vezuje se za nizi stepen razvoja kapitalizma, a relativni za razvijenije kapitalisticke zemlje. Svaki visak vred je istovremeno i apsolutni i relativni. Apsolutni visak je realtivni u smislu sto on pretpostavlja odredjeni nivo materijalne proizv snage rada, uopste mogucnost koja dozvoljava da se radni dan produzi peko odredjene tacke koja se predstavlja kao potrebno radno vreme i na taj nacin ostvari proizvodnja viska vred. Relativni visak je apsolutni u smislu da bi se uopste mogao postizati granica radnog rana se mora produziti preko potrebnog radnog vremena ako do ovoga ne bi doslo ne bi bilo ni viska vred jer bi granica radnog dana bila jednaka velicini potrebnog radnog vremena. Vrednost jednicie proizvoda cini minuli i zivi rad: C+(V+M)=R C-minuli rad, V+M zivi rad. Q x cena = realizovana vred – minuli rad = ostvareni dohodak. Zadatak: 1 cas prostog rada=6 nj, granica radnog dana=12 nj, m'=20%, Q=12 jed, utros sred za proiz/Q=6 nj. R=C+(V+M). C=neplaceni+placeni=6 nj. V+M=6, R=6+6=12, Pri m'=20%: c+v+m=6+5+1=12 za 1 jed, c+v+m=72+60+12=144 za 12 jedinica, c+(v+m)=144+72=216 jed. Individualna vred.jed.proiz.:216/24=9 nj. TC=10 nj. => 24 x 10 = 240 realizovana vred. Q x cena = realizovana vred – minuli rad = ostvareni dohodak => 24x10=240-144=96 nj. Valorizacija 1 h zivog rada: 96/12 cr=8 nj. Cena radne snage=60 nj=>m=96-60=36 nj, radno vreme od 10 cr opalo je na 7,5 cr.visak vred od 2 porastao je na 4,5cr.

Page 12: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

30. KRUZNO KRETANJE I OBRT KAPITALA Da bi otpoceo proces proizv kaitalista mora kupiti potrebne elemente proicesa proizv u izrazuL sred za rad, pred rada i radne snage. Mora se snabdevati sred za proizvodnju(konstantnim kapitalom) i radnom snagom(varijabilnim). Objektivni i subjektivni ulsovi proizv ulaze u procces proizv u kome se oplodjuju. Iz procesa proizv izlazi roba uvecane vred koju kapitalista prodaje na trz, prisvajajuci celokupni rezultat procesa proizv i visak vred. Svaki kapital se krece od svog pocetnog oblika da bi se ponovo vratio u taj oblik, ali uvecan. Ovaj proces nazivamo kruznim kretanjem kapitala. Kapital se u vom kruznom kretanju javlja u novcanom obliku, proizvodnom i robnom, transformisuci se kroz 2 faze prometa(nabavka i prodaja) i fazu procesa proizv koja predstavlja fazu tehnoloske transformacije predmeta rada tj proizvodnju novog proiz. Kruzno kretanje: N-R...P...R'-N'. N- novac, R-roba, P-proizvodnja, R'-oplodjena roba, N'-oplodjen novac. Kruzno kretanje proiz kapitala: ...P...R'-N'-R (sred za proiz,rad snaga) ...P. Kruzno kretanje robnog kapitala: R'...N'-R(sred za proiz,rad snaga)...P...R'. Kapital kruzi kroz oblast prometa i onlast proizvodnje. R' predstavlja rezultat procesa proizvodnje a dekomponovana velicina glasi:R+r, r-visak vred u robnom obliku. Kapital se u kruznom kretanju neprekidno uvecava. Ako se ovaj proces kruznog kretanja analizira kao periodican proces tada govorimo o obrtu kapitala a potrebno vreme da se opise proces kruznog kretanja nazivamo vremenom obrta kapitala. Ceo proces kruznog kretanja sastoji se iz 3 stadijuma(nabavka objektinih i subjektivnih uslova proizv, sama proizvodnja i na kraju prodaja gotove robe) to se vreme obrta sastoji od vremena proizvodnje i vremena prometa. Od ovoga vremena jednog obrta kapitala zavisi koliko ce se puta kapital u toku jedne godine obrnuti. Broj obrta kapitala: n=O/o. n-broj obrta, O-jedinica mere d 1 godine, o-vreme jednog obrta nekog kapitala. Broj obrta moze biti >ili< od 1. Ako je o manje od 1 god npr 3 meseca tada je n=4. Sred za rad su duze vremena prisutna u procesu materijalne proizv a radna snaga konkretnim svojstvom rada prenosi i odrzava deo vred sred za rad na novi proizvod. Sred za rad se ne trose samo fizicki, ona su podlozna moralnom rabacenju s obzirom na tehnicki progres koji potpuno revolucionise proces proizv. Nova sred za rad imaju takve tehnicke performanse koje ih sustinski razlikuju u odnosu na sred za rad starijih generacija. Tehnicki progres ih cini relativno u poredjenju sa prethodnim generacijama sred za rad, nesravnjeno efikasnijim. Vrednosni izraz postpenosti trosenja sred za rad i njihovog prenosenja na nov proizvod predstavlja amortizaciju. Posto izvrsi realizaciju roba na trz kapitala taj deo prenete vred sred za rad izdvaja u poseban fond, vrsi se proces vrednosnog nadoknadjivanja utrosenih sred za rad kako bi se stara zamenila novim. Prenosenje dela vred sred za rad na nov kapital sa stanovista obrta kapitala nazivamo fiksni il stalni kapital i on je deo konstantnog kapitala. Drugi deo konstantnog kapitala su pred rada ciju vred radna snaga u celini prenosi na nov proiz.u datom procesu proizv. Taj deo kapitala cini materijalnu sadrzinu novog proizvoda a trosi se u jednom obrtu prenoseci na nov proiz celu svoju vred. Sa stanovista obrta ovo je opticajni kapital ili opticajno postojani. Radna snaga u proizv zahvaljujuci svojoj upotebnoj vred stvara novu vred. Ona ne prenosi svoju vred na nove proiz za razliku od sred za rad i pred rada vec u svakom trenutku kretanja stvara novu vred. Sa stanovista obrta ovaj kapital se ponasa isto kao i predmet rada. Varijabilni kapital sa stanovista obrta uzima kao opticajni a punim imenom opticajno promenljivi kapital. Podela kapitala na konstantni i varijabilni izvrsena je s obzirom na to kako ta dva dela kapitala ucestvuju u stvaranju vred i visak vred. Podela kapitala na stalni i opticajni je po kriteerijumu razlicitog nacina obrtanja njegovih sastavnih delova.

31. GODISNJA STOPA VISKA VREDNOSTI Vece vreme jednog obrta smanjuje broj obrta a manje vreme jednog obrta povecava broj obrta. Uticaj je obrtnuto proprocionalan. Primer: neka se kapital A od 100000 obrne godisnje jednom n=1 uz m'=100%, posto je n=1 visak vred je 100000 a m je identicna. Kapital B=100000, m'=100% obrce se jednom u dva meseca=>n=6. visak je identican visku kapitala A a mB=6xmA => 6*100000=600000. Govorimo o promenljivom kapitalu je se do obicne m' dolazi stavljanjem u odnos m prema predjumljenom varijabilnom kapitalu isto vazi i za godisnju m'. Odnos proizvedenog ili stvorenog viska vred u toku godine i predjumljenog varijabilnog kapitala predstavlja godisnju m' M'. Kapital A ima M'=100000/100000x100=100%. Kapital B M'=600000/100000=600%. M' je zavisna od godisnje proizvedenog visak vred a ovaj opet biva odredjivan uticajem broja obrta. M' mozemo izraziti i kao proizvod m' i n. Kapital A: M'=m'*n=100%*1=100%, kapital B M'=100%*6=600%.

32. NAJAMNINA Na specificnom robnom trz, trz radne snage ono sto se kupuje i prodaje nije rad vec radna snaga. Najamnina kao novc oblik tj izraz vred radne snage ispoljava se kao cena rada tj kao suma novc jedinica koja se placa za odredjenu kolicinu rada. Najamnina se javlja kao cena radne snage koja biva odredjivana svim onim faktorima od znacaja za

Page 13: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

formiranje cene bilo koje druge robe. Najamnina je pojavni oblik vred radne snage a faktori koji uticu na njenu velicinu su vred radne snage i vred novca. Oblici najamnine: najamnina od vremena i najamnina od komada. Najamnina od vremena sluzi za placanje radne snage svakodnevno ili nedeljno. Ako je dnevna vred radne snage recimo 10 din tada je pri pretpostavci 10 h radnog dana cena jednog cr 1 din. Ovo je jedinica za cenu 1h a dnevna vred radne snage dobija se mnozenjem ove cene 1h rada sad uzinom radnog dana 1*10=10 din. Dnevna vred radne snage moze se menjati iako cena jednog casa rada ostaje ista. Svako skracivanje radnog dana ispod nominalne granice radnog dana ugrozava egzistenciju radne snage. Ako postoji pogodba da se rad placa od casa i to tako da kapitalista nije obevezan placati nadnicu ili nedeljnu najamninu nego samo casove rada za vreme kojih mu se svidja da radnika zaposli, onda ga moze zaposliti manje vremena nego sto je vreme na cijoj osnovici je isprva bila izvrsena procena najamnine od casa ili jed mere za cenu rada. Posto tu jedinicu mere odredjje srazmera: dnevna vred rad snage/radni dan datog broja casova, to je prirodno da ona gubi svai smiso cim radni dan prestane imati odredjeni broj casova. Rusi se jedinstvo placenog i neplacenog rada. Produzenje duzine radnog dana ima slicne efekte, otrebna je srazmerno mnogo veca kolicina zivotnih namirnica da bi reprodukovao svoju radnu snagu a a ko se cena 1 h rad ne menja dakle uzima se kao fja normalnog radnog dana, tada ce tako definisan najamnina biti ispod vred rad snage. Ako u razlomku: dnevna vred rad snage/radni dan raste imenitelj onda brojitelj raste jos brze. Vred radne snage rste kad radna snaga duze funkcionise i to srazmerno brze nego sto raste trajanje njene fje. Kod najamnine od komada izgleda na prvi pogled kao da upotrebna vred koju radnik prodaje nije dunkcionisanje njegove rad snage, zivi rad, nego rad koji se vec opredmetio u proizvodu i kao da se cena rada ne odredjuje razlomkom: dnevna vred rad snage/radni dan datog broja casova nego proizvodnjackom sposobnoscu radnika. Ona se dobija deleci prosecnu najamninu od vremena sa prosevnom kolicinom robe koja se proizvodi uz prosecnu intenzivnost rada. 10 din/10 jed=1 din. Da se po komadu najamnina placa po 1 din. Karakteristike: moguce je veoma lako kontrolisati kvalitet proizv proizvoda prilikom njihovog preuzimanja od radnika, moze se kontrolisati intenzivnost rada, moguce su ustede vezano za nadzor nad radom radnika jer se u ovom sistemu rad placa prema broju proizv proizvoda i datom kvalitetu. Vrste: nominalna, realna i relativna. Nominalna-suma novc jedinica koju radnik dobija kao izraz njegove vred tj cene radne snage. Ona je proizvod cene 1 cr i duzine radnog dana. Realna- koliko se za datu nominalnu najamninu moze kupiti dobara za zadovoljenje svojih potreba, odjredjuju je visina nominalne najamnine i opsti nivo cena. Ako nominalna raste pri nepromenjenom opstem nivou cena raste i realna i obrnuto(direktno srazmerna). Ako je nominalna postojana velicina a opsti nivo cena poraste realna pada i obrnuto(obrnuto srazmerna). Relativna-odrzava udeo radne snage u novostvorenoj vred ili pak placenog rada u novostvorenoj vred.

33. CENA KOSTANJA I PROFIT Vrednost robe se sastoji iz dva dela: preneta vred sred za proiz i novostvorene vred. Ova novostvorena vred izraz je zivoga rada a prenesena je minuli rad. Svaka roba ima svoja dva konstitutivna elementa, minuli i zivi rad, te u tom smislu predstavlja stvarno kostanje robe. Kapitalisticko kostanje robe se meri izdatkom u kapitalu, stvarno kostanje robe izdatkom u radu. Kapitalisticko kostanje je manje od robne vred. Osnovni zakon kapitalisticke konkurencije tj zakon koji regulise opstu profitnu stopu i njome odredjene cene proizvodnje pociva na toj diferenciji izmedju vred i cene kostanja robe i na mogucnosti koja otuda nastaje da se rba proda s profitom ispod svoje vred. Vrednost godisnjeg proizvoda je: am+utros.optic.post.kapital+najamnine+visak vred=ukupna vrednost. Cena kostanja obuhvata elemente amortizacije utrosenog opticajno-postojanog kapitala i najamnine. Celokupni kapital sluzi materijalno kao tovrac proizvoda, kako sred za rad tako i materije proizvodnje i rad. Celokupni kapital ulazi materijalno u stvarni process rada ma da samo jedan njegov deo ulazi u process oplodjavanja vred. Kapiralista ocekuje jednaku korist na svaki deo kapitala koji predujmljuje. Primer: stalni kapiral(sred za rad)=50, opt post kap(sirovine)=40, postojani(stalni+opt)=90, promenljivi=10, am'=10%, m'=100%, n=1. Am+utros.opt.post.kap+ najamnine+visak vred=ukupna vred => 5+40+10+10=65.Vrednost – CK=pf => 65-55=10. 60-55=5, 58-55=3, 56-55=1.

34. PROFIT I PROFITNA STOPA Profit se ostvaruje kao razlika izmedju vred proizvoda i njegove cene kostanja. Profitna stopa predstavlja relativnu meru oplodnje predujmljenog kapitala i upucuje na odnos koliko jedinica profita dolazi na sto jedinica predujmljenog kapitala. Pri eliminisanju mogucnosti prodaje robe po cenama koje ne odgovoraju njihovim vred, profitna stopa zavisi od onih faktora koji uticu na proizvodnju mase viska vred. Primer nastavak prethodnog: pf'=10/100*100=10%, 5/100*100=5%, 3/100*100=3%, 1/100*100=1%. 1. stopa viska vred(m') – pf'=m/c+v x

Page 14: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

Grana I Predujm. Stalni Opt.post. V Org.sas. 1. 200 80 80 40 80:20 2. 400 180 160 60 85:25 3. 600 300 240 60 90:10 4. 800 440 320 40 95:5 2000 1000 800 200 90:10Grana II 1. 200 40 60 100 50:50 2. 400 100 120 180 55:45 3. 600 180 180 240 60:40 4. 800 280 240 280 65:35 2000 600 600 800 60:40ukupnadrus.priv 4000 1600 1400 1000 75 :25

Grana I Am Opt.post. Najam = CK + Visak = Vred : Q = ind.vred 1. 8 80 40 = 128 + 40 = 168 : 4 = 42.00 2. 18 160 60 = 238 + 60 = 298 : 8 = 37.25 3. 30 240 60 = 330 + 60 = 390 : 12 = 32.50 4. 44 320 40 = 404 + 40 = 444 : 16 = 27.75 Ukupno 100 800 200 = 1100 + 200 = 1300 : 40 = 32.50

GranaII Am Opt.post. Najam = CK + Visak = Vred : Q = ind.vred 1. 4 60 100 = 164 + 100 = 264 : 30 = 8.8 2. 10 120 180 = 310 + 180 = 490 : 60 = 8.17 3. 18 180 240 = 438 + 240 = 678 : 90 = 7.53 4. 28 240 280 = 548 + 280 = 828 : 120 = 6.9Ukupno 60 600 800 = 1460 + 80 0 = 2260 : 300= 7.53

Grana I Q x TV = RV - CK = Pf : K = pf' 1. 4x 32.5 = 130 - 128 = 2 : 200 = 1% 2. 8x 32.5 = 260 - 238 = 22 : 400 = 5.5% 3. 12x 32.5 = 390 - 330 = 60 : 600 = 10% 4. 16x 32.5 = 520 - 404 = 116 : 800 = 14.5% Ukupno 40 32.5 = 1300 - 1100 = 200 : 2000 = 10%

Grana I Q x TV = RV - CK = Pf : K = pf' 1. 30x 7.53 = 226 - 164 = 62 : 200 = 31% 2. 60x 7.53 = 452 - 310 = 142 : 400 = 35.5% 3. 90x 7.53 = 678 - 438 = 240 : 600 = 40% 4. 120x 7.53 = 904 - 548 = 356 : 800 = 44.5% Ukupno 300 7.53 =2260- 1460 = 800 : 2000 = 40%

Pf i pf' pri realizaciji po TV

Grana I Ostv.pf Pf po pros.pf' vise manje 1. 2 20 18 2. 22 40 18 3. 60 60 - - 4. 116 80 36

Ekstrapf pri realizaciji po TVekstrapf

GranaII Ostv.pf Pf po pros.pf' vise manje 1. 62 80 18 2. 142 160 18 3. 240 240 - - 4. 356 320 36

100=10/90+10*100=10%. Sa promenom stope viska vred a nepromenjenim ostalim pretpostavkama menjace se i profitna stopa u pravoj srazmeri. 2. organski sastav – ako organski sastav poraste profitna stopa opada a kada opada pf' raste. dejstvo je obrnute proprocionalnosti. Ako poraste sa 90:10% na 95:5% pf' opada a ako opadne na 50:50% pf' raste. Pf'=5/100*100=5%, pf'=50/100*100=50%. 3. brzina obrta kapitala – ima direktno proporicionalan uticaj na pf'.

35. TRZISNA VREDNOST I TRZISNA CENA Organski sastav kapitala predstavlja pokazatelj za dostignuti stepen materijlane proizvodne snage rada. Obrazovana vred proizvoda i organski sastav stoj eu obrtnoj proporcionalnosti. TV mozemo posmatrati kao prosecnu vred roba proizvodeneih u datoj oblast ii kao individualnu vred roba koje se proizvode pod prosecnim uslovima date oblast ii koje sacinjavaju veliku masu njenih proizvoda. Prvo se razne individualne vred moraju izjednaciti u jednu drustvenu gore izlozenu TV a za ovo je potrebna konkurencija medju proizvodjacima iste vrste robe i postojanje takvog trzista. Da bi se neka roba prodavala po TV mora celokupna kolicina drus rada koja se trosi na celokupnu masu ove robne vred odgovrati kolicini drustveno potrebe za njome. Kao rezultat delovanja zakona vred vrsi se svodjenje idnividualnih vred na neku prosecnu velicinu koja predstavlja TV. to je gravitaciona tacka oko koje se okrecu TC. Proizvodi se ne realizuju na trz po svojim indiv. velicinama vec po pravoj vred proizvoda koja predstavlja TV a koja predstavlja ponderisanu aritmeticku sred. Ako traznje i ponuda odredjuju TC s druge strane Tv odredjuje traznju i ponudu. Pretpostavka o manjoj tranji od ponude ima za posledicu manjui TC od TV u obrtnutom slucaju obrnuto. TV=ukupno utroseno rad vreme/proizv kolicina proizvoda; TC=drustveno priznato rad. vreme/proizvedena kolicina proizvoda. Zadatak: am'=10%, m'=100%, n=1, vred novca=> 1cr=1nj. QI: 1.4, 2.8, 3.12, 4.16. QII:1.30, 2.60, 3.90, 4.120.

TV=1300/40=32.5, TC=1300-168/40=28.3. 36. ZAVISNOST FORMIRANJA TRZISNIH CENA OD MONETARNI H PROMENA

U uslovima P=T => TV=TC. T>P=> TC>TV, T<P=>TC<TV. Ono sto se menjalo je upravo kolicina materijalizovanog rada sadrzanog u proizvodimaa ne vrednost novca ciju vred smo predstavili kao 1 cr=1nj. Cena robe nije samo odredjena vrednoscu robe vec i vrednoscu novca. Tom monetarnom faktoru mora se pridati posebno znacenje u formiranju novcane traznje vec prema tome da li je rec o novcu pune vred ili papirnom novcu. Kada je u pitanju zlatno vazenje novca znacajno je da se vred novca i vred bilo koje druge robe odredjuje DPRV. Njegova vrednost zavisi od same vred zlata ali i od merila cene koje odrzava kolicinu zlata sadrzanog u jednoj nj. Vred novca koju izrazavamo kao 1 cr=1nj biva odredjivana vrednoscu zlata i velicinom merila cene a njihove promene

Page 15: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

uticu na vred novca direktno proporcionalno. Veca vred zlata veca vred novca, vece merilo cene veca vred novca. Promena vred novca ma kako ona bila uslovljena bilo da se menja vred zlata ili merilo cene ili i jedno i drugo, uticaj na nivo TC je obrnuto proprocionalan. Pad vred novca ima za posledicu rast TC i obrnuto. Rast ili pad cena uzrokovan padom ili rastom vred novca a pod pretpostavkom nepromenjene vred roba je samo nominalan. U vezi papirnog novca postoji mogucnost nepoklapanja kolicine papirnog novca i kolicine zlata. Postoji mogucnost da veca kolicina papirnog novca u odnosu na kolicinu zlata ima za posledicu porast TC i obrnuto. Ako je veca kolicina papirnog novca u prometu, to je drugi izraz za pad njegove vred sto ima za posledicu inflaciju. TC rastu jer je kolicina papirnog novca u odnosu na kolicinu zlata veca. Tada govorimo o padu kupovne snage novca kao reciprocnom izrazu rasta TC, ova pojava se naziva deflacija. 37. PROBRAZENJE TRZISNIH VREDNOSTI U CENE PROIZVODN JE I FORMIRANJE

OPSTE PROSECNE PROFITNE STOPE Po TC konstatovali smo da je sav visak koji se ostvaruje na ni vu grana jednak onome visku koji se u tim granama i proizvodi. Ostvarene stope profita na nivou grana su potpuno razlicite i stoje u obrnutoj proporcionalnosti sa njihovim organskim sastavom. Pojedinacne pf' u okviru grana su isto razlicite ali su u direktnoj proporcionalnosti sa njihovim individualnim organskim sastavom. Primer: grana II ostvarila je pf' od 40% a grana I od 10%, pretpostavka je seoba kapitala iz grana sa visim org sastavom i nizom pf'(grana I c:v=90:10, pf'=10%) u grane sa nizim org sastavom i visom pf'(grana II c:v=60:40, pf'=40%). Doticanje kapitala iz grane I u granu II ima da prestane kada se formiraju cene koje daju jednake mase profita na svakih 10 jedinica predjumljenog kapitala vez obzira u kojoj je grani kapital predjumljen. Konkurencija izmedju pojedinacnih proizvodjaca unutar grane prvo je formirala TV, zatim medjugranska konkurencija dovodi do promena TC iznad ili ispd TV. Dolazi do formiranja takvih cena koja svaka za svoju granu daju jednake pf' na ukupno predjumljene kapitale datih grana. Ovako formirane cene su cene proizvodnje. Opsta prosecna pf' nije determinanta cene proizvodnje vec obrnuto ona biva determinisana cenom proizvodnje. Opsta pros pf' je posledica cene proizvodnje zato sto postoji cena proizv postoji opsta pros pf' a nikako obrnuto. Krupna razvijena kapitalisticka robna proizvodnja pretpostavlja medjugransku konkurenciju kapitala i formiranje cene proizvodnje kao granske velicine. Cena proizvodnje: CP=k+pros pf po opstoj pros pf'. k-cena kostanja grane. Opsta pros pf' se dobija kao odnos m proizvedenog u svim granama proizvodnje i predjumljenog kapitala u svim granama proizvodnje.pf'=1000/4000*100=25%.

Kao zbir k i pf po opstoj pros pf' dobili smo CP za celokupan obim proiz datih grana a deobom sa analognim kolicinama proiz dobili smo Cp po jed proizv.

Pf i pf' pri realizaciji po CP: Grana I=>proizvodjac 1.=>Q*CP=RV-CK granskog proiz=ostv pf/K=pf' => 4*40=160-128=32/200=16. 2. 8*40=320-238=82/400=20.5; 3. 12*40=480-330=150/600=25; 4. 16*40=640-404=236/800=29.5; Ukupno: 40*40=1600-1100=500/2000=25. Grana II=>proizvodjac 1.=>30*6.53=196-164=32/200=16; 2. 60*6.53=392-310=82/400=20.5; 3. 90*6.53=588-438=150/600=25; 4. 120*6.53=784-548=236/800=29.5; Ukupno 300*6.53=1960-1460=500/2000=25. Zakljucci: 1. suma RV na nivou obe grane je 3560(1600+1960), jednaka je sumi obrazovanih vred na nivou obe grane ali pri dejstvu zakona vred bez medjugranske konkurencije 3560(1300+2260). 2. suma ostvarenog pf je 100=500+500 a jednaka je sumi proizvedenog viska vred na nivou obe grane 1000=200+800. 3. potvrdjeno je da na jednak kapital dolazi jednak profit. 4. realizacijom robe po Cp vrsi se prelivanje viska vred iz grana sa ispodprosecnim org sastavom u grane sa iznad prosecnim. OStvareni profit=> granaI=500, grana II 500; proizv visak vred=> granaI=200, grana II=800, vrednost=> granaI=1300, grana II=2260, CP=> grana I=1600, granaII=1960.

38. ZAKON TENDENCIJALNOG PADANJA OPSTE PROSECNE PROF. STOPE Opsta prosecna pf' – odnos u drustvu proizvedenog viska vred i predujmljenog kapitala na nivou celokupne privrede. pf'=m/c+v x 100. Ako je m'=m/vx100 onda je m=m'xv/100 onda dobijamo pf'=m'v/c+v. tj. pf'=m'/ c/v+1. Gde konstanta 1 ne menja rezultat analize. Pretpostavke za dalju analizu:

Grana Utros.post

Kapital V = k

Pros. pf

= CP

I 900 200 = 1100 500 = 1600/40=40 II 660 800 = 1460 500 = 1960/300=6.53

Page 16: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

Suma K Postojani V m' m Pf' 100 50 50 100% 50 50% 1000 800 200 150% 300 30% 10000 9000 1000 200% 200 20%

Porast postojanog kapitala ide nesrazmeno brze u odnosu na porast V. Organski sastav deluje na kretanje pf' obrnuto srazmerno, sto je visi organski sastav to je niza profitna stopa. Kapitalisticki motiv nije samo ostvarivanje prosecnog pf vec i pf koji ide povrs prosecnog a to je ekstrapf/ On se moze ostvariti jedino porastom individualne produktivnosti rada u odnosu na drustveni prosek tj visim org sastavom kapitala u odnosu na prosecan. OPste udvostrucavanje porasta proizvodne snage rada odnosi se jednako i na one oblasti u kojima se proizvode nuzna sred za potrosnju radnika i njegove porodice i vred radne snage se moze prepoloviti. Isti onaj rast org sastava u izrazu rasta drustvene produktivnosti utice na porast stope viska vred i na toj osnovi porast pf'. Spoljna trg je faktor koji utice na pf'. Kapitali plasirani u spoljnoj trg mogu dati visu pf' prvo zato sto se pvde konkurise s robama koje druge zemlje proizvode s manje lakoca tako da naprednija zemlja prodaje svoje robe iznad njihove vrednosti ma da jeftinije nego konkurentske zemlje. Tendencijsko snizavanje pf' spojeno je s tendencijskim dizanjem stope viska vred, stepena eksploatacije rada. Pf' ne pada zato sto rad postaje neproizvodniji nego zato sto postaje proizovdniji.

39. TRGOVACKI KAPITAL KAO OSAMOSTALJENI DEO INDUSTR IJSKOG KAP. Onaj deo kapitala koji se odnosi na stadijume prometa je trgovacki kapital tj osmaostaljeni deo industrijskog kapitala. Predstavlja samo onaj deo kapitala koji je predjumljen u prometni proces koji treba da obezbedi transformaciju oblika egzistencije vrednosti iz robnog u novcani tj iz novcanog u robni. Iskljucen je onaj deo u prometoj oblasti koje se odnosi na izvesne proizvodne procese kao sto su cuvanje robe, pakovanje, transport a u vezi konacne transformacije oblika egzistencije vred(R1-N1). Promena oblika egzistencije vred daje trg kapitalu karakteristiku samostalnosti. U slucaju da trg kapital ne prekoraci svoje nuzne proprocije valja uzeti: 1. da je kapital koji se bavi iskljucivo kupovanjem i prodavanjem usled podele rada manji nego sto bi bio kad bi industrijski kapitalista sam morao da vodi sav trg deo preduzeca, 2. da se ne samo proizvodjacu njegova roba nrze pretvara u novac nego da sam robni kapital brze prolazi svoju metarmofozu nego sto bi cinio u ruci proizvodjaca, 3. da jedan obrt trg kapitala moze predstavljati ne samo obrte mnogih kapitala u jednoj oblasti proizvodnje nego obrte niza kapitala u razlicitim oblastima proizvodnje. Trg kapital treba da obezbedi nesmetan tok metamorfoze robnog kapitala R1-N-R pri cemu on nestvara ni vred ni visak vred ali njegova egzistencija utice na granice u stvaranju vred i viska vred pri cemui sustinski ne menja nista na stvari. Trg kapital olaksava realizaciju robe tj drustvenu razmenu materije. Profitna stopa ukljucivanjem trg kapitala: pf'=m/c+v=m/kapital u proizvodnji+kapital u prometu. Ovakva pf' jednaka je u obe oblasti drustvene proizv. Ukljucivanjem u pf' trgovacki kapital pf' je manja nego obicna pf'.

40. TROSKOVI PROMETA Za obavljanje kruznog kertanja kapitala nastaju odredjeni troskovi koje mozemo strukturirati u tri grupe: 1. cisti prometni troskovi – uslovljeni su samim matemorfazama tj promenama oblika egzistencije vred tj trokovima kupovine i prodaje robe. Vreme koje se na ovo upotrebljava pod svim okolnostima je jedan prometni trosak koji razmenjenim vred ne doprinosi nista. To je trosak koji je potreban da se one prevedu iz robnog u novcani oblik. Ovaj predujam kapitala ne stvara ni proizvod ni vred. On za toliko smanjuje obim u kome predujmljeni kapital funkcionise proizvodno. Spadaju jos i troskovi knjigvodstva i troskovi novca. 2. troskovi cuvanja – nesmetani tok materijalne proizv uvek pretpostavlja da na trz postoji odredjena kolicina robe : sred za rad, pred rada, pomocne materije, zivotne namirnice. Za ocuvanje ove robne rezerve neophodno je izgraditi odredjene kapacitete koji upravo omogucavaju ovakvu privrednu aktivnost. POtebno je uciniti odredjene troskove koji to mogu obezbediti. Ti troskovi uvecavaju vred robe. 3. troksovi transporta – mase proizvoda se ne povecavaju svojim transportom. Ni promena njihovih prirodnij svojstava koju transport eventualno prouzroci nije neki nameravani korisni ucinak vec neizbezno zlo. Ali upotrebna vred stvari ostvaruje se jedino u njihovoj potrosnji a njivoa potrosnja moze uciniti potrebnim njihovo premestanje, dodatni proces proizvodnje transportne industrije.

41. OBRT TRGOVACKOG KAPITALA I NJEGOVA SPECIFICNOST Razlicit broj obrta u razlicitim granama trgovine je odredjen dvema faktorima: brzinom obnavljanja proizv i brzinom potrosnje. Brzina obrta trgovackog kapitala ojketivno je razlicit od grane do grane. Objektivni karakter broja obrta trgovca se predstavlja kao rezultat specificnosti brzine obnavljanja proizvodnje ali isto tako i

Suma K Postojani V m' m 100 50 50 100% 50 1000 800 200 100% 1000 10000 9000 1000 100% 10000

Page 17: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

objetivnoscu brzine potrosnje. Preostaje da raspodelu profita izmedju razlicitih trgovackih grana obezbedi zakon prosecnog profita ostvarujuci osnovno pravilo – na jednak kapital jednak profit. Grana K n pf’ Q Nab.cena Pros.pf/

Q PC Obrnuta kapital vred Ukupan pf

I 200000 1 10% 1000 200 20 220 220000 20000 II 200000 5 10% 5000 200 4 204 1020000 20000 NC=K*n/Q, pf/Q=K/Q*pf’, PC=NC+pf/Q, OKV=PC*Q, Ukupan pf=Q*pf/Q Preduzece Trg.kap n Realiz.U 1n Uk.real.roba Pf/Q Uk.pf Pf’ 1 50000 2 250 500 4 2000 4% 2 50000 3 250 750 4 3000 6% 3 50000 5 250 1250 4 5000 10% 4 50000 10 250 2500 4 10000 20% 200000 5 1000 5000 4 20000 10% Uk.real.roba=n*real u 1n, Uk.pf=Uk.real.roba*pf/Q, pf’=Uk.pf/Trg.kap.

42. KAMATONOSNI KAPITAL I KAMATNA STOPA Vezuje se za fundamentalnu pretpostavku postojanja razmene i novca. Spada sa trg kapitalom u prepotopne oblike kapitala koji dugo vremenaprethode kapitalistickom nacinu proizvodnje. Davanje, pozajmljivanje novca za neko izvesno vreme i primanje natrag istoga s kamatom jeste ceo oblik kretanja koje kamatonosnom kapitalu pripada kao takvome. Vlasnik kamatonosnog kapitala ima svoj iskonski interes da ga ustupi tjplasira u proizvodnju ili promet. Zajmoprimac placa upotrebnu vrednost toga kapitala u izrazu njegove cene, kamtu. Kamata – cena upotebne vrednosti zajmovnog kapitala jer ona ne odrzava vred pozajmljenog kapitala. Profit koji se ostvari primenom uzajmljenog kapitala deli se na dva dela: 1. pripada kapitalisti zajmodavcu predstavlja katatu, 2. preduzimacka dobit. G:I=100:%. G- kamatonosni kapital, I – kamata u apsolutnom izrazu, %- kamatna stopa . %=I*100/G. Kamatna stop aje sastavni deo prof. stope i po toj osnovi ona deli njenu sudbinu. Gornja granica kamatne stope je upravo pf’. Donja granica bi mogla da bude jednaka nuli. Kamatna stopa se nalazi uvek izmedju nule i pf’ ali nikada ne ostvarujuci ove toerijske ekstreme. Posto pf’ ima tendenciju pada otuda i kamatna stopa ima tendenciju pada. Preduzimacka dobit je naknada za ucestvovanje u proizvodnji.

43. ZEMLJISNA RENTA Glavna specifičnost poljoprivrede u ek.smislu vezana je za način formiranja društvene vrednosti i cene koja je odreñena zemljišnom svojinom. Poljoprivreda je oblast u kojoj se društvena vrednost ne formira na isti način kao u industriji-kao prosečna veličina. Tržišnu vrednost regulišu robe koje se proizvode pod najgorim ili pod najpovoljnijim uslovima. Industrijsku oblast karakteriše ne samo granska već i meñugranska konkurencija. Te konkurentske borbe omogućuju svestranost seobe kapitala iz grane u granu. U poljoprivredi se ta borba ne osvaruje na isti način. Kada nema mogućnosti svoñenja individualnih vrednosti na prosečnu veličinu tada se mora realizovati najviša cena. Posebna specifičnost poljoprivrede se ogleda u ograničenosti zemlje koja uslovljava dvostruki monopol: monopol na zemlju kao objekat privreñivanja-prirodni monopol i monopol kapitalističke privatne svojine-svojinski monopol. Postavlja se pitanje kako se monopol nekih lica koja poseduju zemlju ek.realizuje-vlasnik zemlje neće je nikad dati nekome drugom da njome upravlja ako mu za to ne plate naknadu. Ta naknada koja se plaća vlasniku zemlje predstavlja rentu. Kao što je kamata prihod na zajmovni kapital tako je i zemljišna renta prihod sa zemlje-zemljišna renta je oblik ek.realizacije zemljišne svojine. U tom slučaju, zakupac plasira svoj kapital u oblast poljoprivrede i očekuje profit po opštoj prosečnoj profitnoj stopi, a renta se u stvari javlja kao iznos koji pretiče prosečan profit-suvišak iznad prosečnog profita.

44. ZEMLJISNA RENTA KAO EKSTRAPROFIT, ZAKUPNINA I R ENTA Obaranje individualne vrednosti je uzrokovano proizvodnom snagom rada i ceo proces se ostvaruje primenom kapitala. Individualni kapitali uspevaju u tome samo ako dovoljno povećaju svoju individualnu produktivnost rada i tako ostvare ekstraprofit. Takoñe, porast produktivnosti rada ne mora uvek biti ostvaren primenom kapitala, već može biti ostvaren i primenom nekih prirodnih sila koje ogromno uvećavaju proizvodnu snagu rada, a da samog kapitalistu to ništa ne košta. Npr.primena vodopada koji se nalazi u prirodi kao pogonske snage ima za posledicu rast proizvodne snage rada i time i ostvarenje ekstraprofita. Drugačije je sa ekstraprofitom fabrikanta koji upotrebljava vodopad. Uvećana proizvodna snaga koju on primenjuje potiče iz veće samonikle proizvodne snage rada vezane za iskorišćavanje neke prirodne snage koja se daje monopolisati. Na taj način zemljovlasnici uz pomoć

Page 18: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

kapitala zakupca ekstraprofit pretvaraju u rentu. Znači, zemljišna svojina je uzrok pretvaraja ekstraprofita u poljoprivredi u rentu koja predstavlja stalnu pojavu, za razliku od ekstraprofita koji se vezuje za industrijsku oblast proizvodnje. Kapitalista zakupac plaća zemljovlasniku ne rentu već zakupninu-zakupnina je samo pojavni oblik rente. Ona je kao višak preko prosečnog profita sastavni deo zakupnine, ali se renta sa zakupninom ne mora poklapati. Ako je zakupnina veća od rente, ona tada sadrži plaćanje zemljovlasniku kamate na iznos stalnog kapitala odnosno zakupnina će biti veća od rente za iznos kamate na tako plasirani kapital. Takoñe, zakupnina može da zahvati i deo prosečnog profita samog zakupca kao rezultat velike konkurentske borbe meñu zakupcima, tako da i u ovom slučaju zakupnina će biti viša od rente. Meñutim, zakupnina može da poraste ako sadrži i deo najamnine najamnih radnika. Tada je bitno obaranje najamnine pravih poljoprivrednih radnika ispod njenog prosečnog nivoa, tako da se radniku odbija deo najamnine koji ide zemljovlasniku u obliku rente.

45. DIFERENCIJALNA RENTA I Postoje dva oblika kapitalističke rente: diferencijalna (diferencijalna renta I i diferencijalna renta II) i apsolutna zemljišna renta. Renta je diferencijalna jer ne ulazi u opštu cenu proizvodnje robe kao faktora koji je odreñuje. Ona uvek potiče iz diferencije izmeñu individualne cene proizvodnje pojedinačnog kapitala kome stoji na raspolaganju monopolisana prirodna snaga i opšte cene proizvodnje kapitala. Po definiciji ona predstavlja pozitivnu razliku izmeñu više društvene i niže individualne cene proizvodnje-vrednosti. Uslov da se ostvari niža individualna cena proizvodnje je primena prirodne sile koja je uz to i monopolisana svojinskim odnosom (u poljioprivredi prirodna sila je plodnost zemljišta). Kada se u odreñeno zemljište ulažu jednaki kapitali, jednake količine rada, kao rezultat se dobijaju nejednaki prinosi. Ove razlike su uzrokovane nejednakom produktivnošću kapitala, a i rada. Diferencijalna renta I se ostvaruje usled nejednake plodnosti tla ili udaljenosti od tržišta. Primer formiranja diferencijalne rente I usled različite plodnosti tla: 3 parcele zemljišta jednake veličine, nejednakih prinosa, mase predujmljenog kapitala su jednake, prosečna profitna stopa je 20%. I parcela odbacuje dif.rentu I kao pozitivnu razliku izmeñu više drutvene cene proizvodnje-400.000 i niže individualne cene proizvodnje-240.000. Na II parceli dif.renta I je 80.000. III parcela ne odbacuje rentu jer je njena cena regulatorna. Dif.rentu I možemo dobiti i kao rezultat razlika individualnih cena proizvodnje po jedinici (npr.III i I parcele je 3.200) koje pomnožimo sa ostvarenim prinosom (na I parceli je 50 mc, što daje rentu na I parceli od 160.000). Može se zaključiti da dif.renta zavisi od dva faktora: od veličine regulativne cene ako je data razlika u prinosima, tj.od razlika u prinosima ako je data regulativna cena. Što se tiče formiranja dif.rente I usled različite udaljenosti od tžišta, parcele bliže tržištu imaju manje troš.transporta, tako da najudaljenije parcele ne mogu ostvariti dif.rentu.

Individualna cena proizv.

Društvena cena proizv.

Klasa zemlje

Uložen kapital

Prinos u mc

Cena koš. po

mc po mc Ukupno po mc Ukupno

Dif.renta I

I 200.000 50 4.000 4.800 240.000 8.000 400.000 160.000 II 200.000 40 5.000 6.000 240.000 8.000 320.000 80.000 III 200.000 30 6.666,6 8.000 240.000 8.000 240.000 -

46. DIFERENCIJALNA RENTA II Postoje dva oblika kapitalističke rente: diferencijalna (diferencijalna renta I i diferencijalna renta II) i apsolutna zemljišna renta. Renta je diferencijalna jer ne ulazi u opštu cenu proizvodnje robe kao faktora koji je odreñuje. Ona uvek potiče iz diferencije izmeñu individualne cene proizvodnje pojedinačnog kapitala kome stoji na raspolaganju monopolisana prirodna snaga i opšte cene proizvodnje kapitala. Po definiciji ona predstavlja pozitivnu razliku izmeñu više društvene i niže individualne cene proizvodnje-vrednosti. Uslov da se ostvari niža individualna cena proizvodnje je primena prirodne sile koja je uz to i monopolisana svojinskim odnosom (u poljioprivredi prirodna sila je plodnost zemljišta). Kada se u odreñeno zemljište ulažu jednaki kapitali, jednake količine rada, kao rezultat se dobijaju nejednaki prinosi. Ove razlike su uzrokovane nejednakom produktivnošću kapitala, a i rada. Diferencijalna renta II se ostvaruje usled naknadnog ulaganja kapitala u istu parcelu-intenzivni način plasiranja kapitala. Intenzivni način plasiranja kapitala ne pretpostavlja širenje obradivog zemljišta već se kapital plasira u postojeće obradive površine. Primer formiranja dif.rente II: 2 parcele nejednake plodnosti, jednake veličine, jednake veličine kapitala, prosečna profitna stopa je 20%. Naknadno ulaganje kapitala se vrši u parcelu sa većim prinosom, ali je ovaj prinos sada veći od do tada najmanjeg, a manji od do tada najvećeg prinosa-45 mc. U parceli I se nalazi regulativna cena, jer je njen prinos najmanji-6.000 i ona ne odbacuje ni dif.rentu I, ni II. Originalni uložak

Page 19: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

kapitala na parceli II je odbacio dif.rentu I od 60.000, ali isto i dif.rentu II od 30.000 koja je rezultat naknadnog uloška kapitala u tu parcelu-270.000-240.000.

Individualna cena proizv.

Društvena cena proizv.

Dif.renta Parcela

Uložen kapital

Prinos u mc

Cena koš. po

mc po mc Ukupno po mc Ukupno I II

I 200.000 40 5.000 6.000 240.000 6.000 240.000 - - II 200.000 50 4.000 4.800 240.000 6.000 300.000 60.000 - II1 200.000 45 4.444,4 5.333,3 240.000 6.000 270.000 - 30.000

47. DIFERENCIJALNA RENTA NA NAJGOROJ ZEMLJI Postoje dva oblika kapitalističke rente: diferencijalna (diferencijalna renta I i diferencijalna renta II) i apsolutna zemljišna renta. Renta je diferencijalna jer ne ulazi u opštu cenu proizvodnje robe kao faktora koji je odreñuje. Ona uvek potiče iz diferencije izmeñu individualne cene proizvodnje pojedinačnog kapitala kome stoji na raspolaganju monopolisana prirodna snaga i opšte cene proizvodnje kapitala. Po definiciji ona predstavlja pozitivnu razliku izmeñu više društvene i niže individualne cene proizvodnje-vrednosti. Uslov da se ostvari niža individualna cena proizvodnje je primena prirodne sile koja je uz to i monopolisana svojinskim odnosom (u poljioprivredi prirodna sila je plodnost zemljišta). Kada se u odreñeno zemljište ulažu jednaki kapitali, jednake količine rada, kao rezultat se dobijaju nejednaki prinosi. Ove razlike su uzrokovane nejednakom produktivnošću kapitala, a i rada. Diferencijalna renta II se ostvaruje usled naknadnog ulaganja kapitala u istu parcelu-intenzivni način plasiranja kapitala. Postoji i dif.renta II na najgorem zemljištu koja se ostvaruje u onim situacijama velike tražnje za poljoprivrednim proizvodima, a kada se ulaganje kapitala vrši na najgorem zemljištu. Dodatno ulaganje obezbeñuje dif.rentu II bez obzira da li su ta dodatna ulaganja više ili manje produktivna u odnosu na originalno ulaganje. Primer formiranja dif.rente na najgoroj zemlji: 2 parcele nejednake plodnosti, jednake veličine, jednake veličine kapitala, prosečna profitna stopa je 20%. Parcela I je ostvarila dif.rentu I, a parcela II dif.rentu II jer je naknadni uložak kapitala-njegov prinos, postao regulirajući pa je originalni uložak obezbedio dif.rentu II. Da je ovo naknadno ulaganje kapitala bilo produktivnije od već najmanjeg prinosa tada bi originalni ulog kapitala bio regulirajući a naknadni ulog bi donosio rentu.

Individualna cena proizv.

Društvena cena proizv.

Dif.renta Parcela

Uložen kapital

Prinos u mc

Cena koš. po

mc po mc Ukupno po mc Ukupno I II

I 200.000 50 4.000 4.800 240.000 8.000 400.000 160.000 - II 200.000 45 4.444,4 5.333,3 240.000 8.000 360.000 - 120.000 II1 200.000 30 6.666,6 8.000 240.000 8.000 240.000 - -

48. APSOLUTNA RENTA Postoje dva oblika kapitalističke rente: diferencijalna (diferencijalna renta I i diferencijalna renta II) i apsolutna zemljišna renta. Apsolutna renta je renta koja je potpuno nezavisna od plodnosti tla i koju odbacuje apsolutno svaka parcela. Ona je rezultat monopola kapitalističke privatne svojine na zemlju i to na način da je privatna svojina njen tvorac zbog toga što zadržava onaj višak vrednosti koji pretiče iznad prosečnog profita. Pošto taj suvišak dobija kapitalista zakupac kroz cenu poljoprivrednog proizvoda, on ga mora predati u obliku apsolutne rente vlasniku zemlje kao protuuslugu za korišćenje zemlje. Primer formiranja apsolutne rente: 3 grane proizvodnje, 2 su npr.iz oblasti industrije, a treća je poljoprivreda, mase kapitala su jednake, organski sastavi kapitala su različiti, stopa viška vrednosti je 100%, a profitna stopa 15%. U III grani (poljoprivreda) je najniži organski sastav kapitala gde su obrazovana vrednost proizvoda i višak vrednosti veće u donosu na industrijske grane-300 i 100. Pošto je poljoprivreda monopolisana grana proizvodnje privatnom svojinom, tada višak vrednosti proizveden u ovoj grani ne učestvuje u formiranju opšte prosečne stope, zbog toga je veća proizvedena masa viška vrednosti u poljoprivredi u odnosu na prosečan profit koji sadrži apsolutnu rentu. Apsolutnu rentu računamo na dva načina: kao razliku izmeñu veće vrednosti poljoiprivrednog proizvoda i njegove cene proizvodnje-300-230, ili kao razliku izmeñu viška vrednosti i prosečnog profita-100-30.

Page 20: Politicka ekonomija ekonomski fakultet subotica

Grana pr.

Kapital c:v c+v m Vred.proiz. Prof.stopa Cena proiz.

Apsolutna renta

I 200 90:10 180+20 20 220 15% 230 - II 200 80:20 160+40 40 240 15% 230 - III 200 50:50 100+100 100 300 15% 230 (300-230)=70

49. MONOPOLSKA RENTA Da bi se razumela monopolska renta mora se razumeti i monopolska cena, pošto su one u uskoj vezi. Treba napraviti razliku da li renta proizilazi iz monopolske cene ili se proizvodi prodaju po monopolskoj ceni zato što postoji renta. Npr.: Vinograd koji proizvodi vino vanrednog kvaliteta nosi monopolsku cenu. Vinar bi usled te monopolske cene realizovao ekstraprofit koji teče iz monopolske cene, pretvara se u rentu i u tom obliku odlazi u džep zemljovlasniku. Što znači da monopolska cena stvara rentu. Kada bi renta stvarala monopolsku cenu tada se vino ne bi prodavalo samo iznad svoje cene proizvodnje već i iznad svoje vrednosti. Zaključak: 1.Monopolska cena može da ima za posledicu monopolsku rentu kada subjektivne sklonosti kupaca nekih posebnih proizvoda, a i njihova platežna sposobnost isteraju cenu koja nije odreñena cenom proizvodnje ili vrednošću. Ovakvi proizvodi-njihove cene su potpuno nezavisni od cene proizvodnje-vrednosti. Zato što postoji monopolska cena postoji i monopolska renta. 2.Kao i obrnuto, zato što postoji monopolska renta postoji i monopolska cena. Determinanta monopolske cene je renta, a ne obrnuto. Npr.kod apsolutne rente i najlošija zemlja koja se obrañuje mora da donese rentu, tada cene poljoprivrednih proizvoda moraju biti veće da bi se to ostvarilo. Što znači da samo povećanje cena poljoprivrednih proizvoda preko njihovih cena proizvodnje omogućuje i vlasnicima najgorih parcela davanje u zakup istih, odnosno prvobitno postojanje rente proizvelo je povišenu cenu-monopolsku cenu.

50. CENA ZEMLJE I FAKTORI KOJI UTICU NA NJENU VELIC INU Ukoliko se zemlja kupuje ili prodaje ona ima svoju cenu. Meñutim, treba objasniti tu cenu ako se npr.na tržištu neobrañena zemlje u koju nije uložen ljudski rad pojavljuje kao predmet kupoprodaje sa odgovarajućom cenom. Tada je reč o tzv.kvalitativnoj inkogruenciji-kada cena prestaje da bude izraz vrednosti. Ovaj problem cene zemlje se prevazilati putem tzv.kapitalizacije prihoda. Pošto se svaki prihod može zamisliti kao potomak nekog kapitala, tako se i renta kao prihod može zamisliti kao potomak plasiranog kapitala u kupovinu zemlje. Osnovna relacija prostog interesnog računa je: G:I=100:%. G je kapital, I je prinos-interes, % je kamatna stopa. Sledi da je: G= (I*100)/%. Iz ove relacije se može predstaviti i cena zemlje pri čemu će G predstavljati cenu zemlje, I će predstavljati rentu, a % prosečnu kamatnu stopu: Cena zemlje=(renta/prosečna kam.stopa)*100. Iz ovoga možemo primetiti da je cena zemlje odreñena visinom rente i visinom kamatne stope. Visina rente i cena zemlje su u direktnoj proporcionalnosti, a visina kamatne stope i cene zemlje u obrnutoj srazmeri. Rast rente i pad kamatne stope ima za posledicu porast cene zemlje, i obrnuto. Ako profitna stopa opada, a pošto kamatna stopa čini njen deo tada će cena zemlje imati tendenciju rasta nezavisno od rasta rente. Takoñe, cena zemlje je odreñena i ponudom i tražnjom zemlje. Renta i kamatna stopa odreñuju tzv.prirodnu cenu zemlje, a stvarna cena je odreñena odnosom ponude i tražnje i ona osciluje oko prirodne cene zemlje.

51. OPSTI ZAKONI KAPITALISTICKE AKUMULACIJE Upotrebljavanje viska vrednosti kao kapitala ili ponovno pretvaranje visak vrednosti u kapital zove se akumulacija kapitala. Proces akumulacijese moze obavljati pri postojanom ili promenljivom organskom sastavu. Proces akumulacije sadrzi pretpostavku o stalnom uvecanju ukupnog kapitala i njegovih sastavnih delova, postojanog i promenljivog. Promena sastavnih delova ne mora biti jednaka sto ce imati za rezultat rast tj pad organskog sastava. U uslovima nepromenjenog org sastava kapitala potreb za novom radnom snagom stoji u direktnoj zavisnosti od promena u masi ukupnog kapitala. Promene u ukupnom kapitalu izaziva srazmerne promene u promenljivom kapitalu. Rast organskog sastava ispoljava se u opadanju mase rada u odnosu prema masi sred za proizvodnju koja ona pokrece ili u opadanju velicine subjektivnog faktora procesa rada u proedjenju s njegovim objektivnim ciniocima. Proizvod akumulacij je determinanta opsteg nivoa najamnina kao ekvivalenta vrednosti radne snage. U uslovima uvecanja kapitala kada akumulacija moze rasti dovoljno brzo,dolazi do smanjivanja relativno suvisnog stanovnistva i obrnuto. Radna snaga u uslovima kapitalisticke robne privrede sluzi potrebama kapitala, ona je faktor koji treba da oplodi predumljenu kapital-vrednost u promenljivi kapital i na taj nacin stvori visak vred koji ce biti ponovo upotrebljen kao kapital.