pohvala sporosti, segment

5/26/2018 Pohvala Sporosti, Segment

1/27

11Uvod

Uvod

Doba bijesa

Ljudi se raaju, stupaju u brak, ive i umiru sred tako mahnitametea da pomislite kako e od svega toga izgubiti razum.

WILLIAM DEAN HOWELLS, 1907.

Jednoga bljetavog ljetnog popodneva 1985., dok sam kao tinejderobilazio Europu, na svom sam putovanju zapeo na nekom trgu naperiferiji Rima. Autobus koji nas je trebao odvesti natrag u grad kasnioje dvadeset minuta i nije bilo naznaka da bi se uskoro mogao pojaviti.Pa ipak, kanjenje mi nije smetalo. Umjesto da koraam plonikomgore-dolje, ili zovem autoprijevoznika kako bih prosvjedovao, stavio

sam slualice walkmana, legao na klupu i sluao Simona i Garfunkelakoji su pjevali o tome kako je ivot ljepi kad uspori i uiva u trenutku.Svaka pojedinost toga prizora urezana mi je u sjeanje: dva djeaka kojiutiraju nogometnu loptu oko srednjovjekovne fontane; grane stabalakoje struu po vrhu kamenoga zida; stara udovica koja s trnice nosipovre u mreastoj torbi.

Petnaest godina poslije, sve se promijenilo. Mjesto radnje sada jeuurbani rimski aerodrom Fiumicino, a ja sam strani dopisnik koji uri

uhvatiti let kui, u London. Umjesto da utiram kamenie i osjeamse gala, hitam prema izlazu, u sebi proklinjui svakoga sporijeg tkomi se isprijei na putu. Umjesto da sluam folk glazbu na jeftinomwalkmanu, preko mobitela razgovaram s urednikom koji se nalazitisuama kilometara daleko.

Na izlazu se prikljuujem kraju dugakoga reda u kojem se ne moeraditi nita nego nita. Samo to ja vie nisam u stanju ne raditi nita.Kako bih ekanje uinio produktivnijim, kako bih to vie ublaio


2/27

12 Pohvala Sporosti

dojam ekanja, poinjem listati novine. I u tom trenutku pogled mipada na lanak koji e me naposljetku nadahnuti da napiem knjigu ousporavanju ivotnoga tempa.

Naslov koji me naveo da se zaustavim glasio je ovako: Jednominut-ne prie za laku no. Kako bi pomogli roditeljima da izau na krajs malianima koji trae da im se posveti mnogo vremena, nekoliko jeautora saelo klasine bajke na snimkama u trajanju od ezdeset sekun-da. Hans Christian Andersen u kratkim crtama. Moj je prvi poriv bioda viknemEureka! U to vrijeme svake sam se noi natezao sa svojimdvogodinjim sinom koji je volio da mu netko prie pripovijeda sporo iuz mnogo digresija. No ja bih ga svake veeri skrenuo prema najkraim

moguim knjigama i proitao ih brzo. esto smo se prepirali. itaprebrzo, vikao bi on. Ili, dok bih ja iao prema vratima: Proitajmi jo jednu priu! Dio mene osjeao bi se uasno sebino dok bihpourivao ritual odlaska na spavanje, ali onaj drugi dio jednostavnonije mogao odoljeti porivu da pouri do sljedee toke na dnevnomredu veere, elektronike pote, itanja, rauna, posla, televizijskihvijesti. Za taj dio mene, duga i polagana etnja svijetom dr. Seussa 1nije dolazila u obzir. To bi bilo presporo.

I tako su, na prvi pogled, Jednominutne prie za laku no zvualepredobro da bi bile istinite. Izverglati est ili sedam pria i jo k tomezavriti za manje od deset minuta kud e bolje od toga? A onda, kadsam se ve poeo pitati koliko e vremena trebati da mi iz Amazonastigne cijeli komplet, iskupljenje mi je dolo u obliku protupitanja:Jesam li totalno poludio? I dok je red putnika vijugao prema zadnjojprovjeri karata, spremio sam novine i poeo razmiljati. Cijeli se mojivot pretvorio u neprestanu urbu, nastojanje da u svaki sat utrpamto je mogue vie toga. Ja sam krtac sa topericom, opsjednut time dautedim i najmanju mrvu vremena minutu ovdje, nekoliko sekundaondje. I nisam jedini. Svi oko mene kolege, prijatelji, lanovi obitelji uhvaeni su u isti vrtlog.

Godine 1982. jedan je ameriki lijenik po imenu Larry Dosseyskovao izraz vremenska bolest kako bi opisao opsesivno vjerovanjeda vrijeme izmie, da ga nema dovoljno i da moramo sve bre i bre

1 Dr. Seuss, pravim imenom Theodore Geisel, jedan je od najpoznatijih amerikih pisaca i ilustra-tora djejih knjiga.


3/27

13Uvod

okretati pedale kako bismo drali korak s njime. Danas cijeli svijetboluje od vremenske bolesti. Svi smo mi pripadnici istoga kulta brzine.Stojei u onom redu, ekajui let kui u London, poeo sam se hvatatiu kotac s pitanjima kojima se bavi ova knjiga: Zato smo uvijek utakvoj urbi? Koji je lijek za vremensku bolest? Je li mogue, i je liuope poeljno, usporiti?

U ovim prvim godinama dvadeset prvog stoljea od svega i svihse trai da budu bri. Ne tako davno, Klaus Schwab , utemeljitelj ipredsjedatelj Svjetskog gospodarskog foruma, bez uljepavanja ukratkoje opisao dananju potrebu za brzinom: Iz svijeta u kojem vei jedumanje, prelazimo u svijet u kojem brzi jedu spore. To upozorenje

moe se primijeniti na mnogo ire podruje od darvinistikoga svijetatrgovine. U ovo uurbano doba, kad smo svi zauzeti i u strci, u svemuto radimo utrkujemo se s vremenom. Britanski psiholog Guy Claxtonsmatra da je ubrzanje zapravo postalo naa druga priroda: Razvili smounutarnju psihologiju brzine, utede vremena i maksimalnog poveanjauinkovitosti koja je svakim danom sve jaa.

Vrijeme je da ponemo prkositi toj opsesiji, jer istina je da najbriput nije uvijek i najbolji. Evolucija funkcionira prema naelu opstankanajjaih, a ne najbrih. Sjetite se tko je pobijedio u utrci kornjae i zeca.Dok urimo kroz ivot, trpajui sve vie sadraja u svaki raspoloivisat, napreemo se do ruba sloma.

No prije nego to krenemo dalje, elim neto razjasniti: ova knjiganije objava rata brzini. Brzina je pomogla unijeti u na svijet nekedivne i oslobaajue promjene. Tko bi elio ivjeti bez interneta ilimlaznih zrakoplova? Nevolja je u tome to je naa ljubav prema brzini,naa opsesija milju da moramo initi sve vie u sve manje vremena,otila predaleko; pretvorila se u ovisnost, u svojevrsnu idolatriju. ak

i kada nam se urba obije o glavu, i dalje se drimo evanelja brzine.Zaostajete s poslom? Uvedite bru internetsku vezu. Nemate vremenaza onu knjigu koju su vam darovali za Boi? Nauite tehniku brzogitanja. Dijeta ne daje rezultate? Pokuajte s liposukcijom. Prezauzetiste za kuhanje? Nabavite mikrovalnu penicu. Pa ipak, neke se stvarine mogu i ne smiju ubrzavati. One trae vrijeme; trae sporost. Kadubrzavate ono to ne bi trebalo ubrzavati, kada zaboravite kako usporiti,morate za to platiti odreenu cijenu.


4/27

14 Pohvala Sporosti

Prvi argument protiv brzine odnosi se na gospodarstvo. Suvremenikapitalizam proizvodi golemo bogatstvo, ali pritom prodire prirodneresurse veom brzinom nego to ih Majka Zemlja moe nadomjestiti.Na tisue kvadratnih kilometara amazonske kine ume posijee sesvake godine, a prekomjerno je koarenje dovelo jesetru, ileanskoglubina i mnoge druge ribe na popis ugroenih vrsta. Kapitalizam postajeprebrz i za vlastito dobro, budui da imperativ to bre proizvodnjeostavlja premalo vremena za nadzor kakvoe. Jedan od takvih primjeraje raunalna industrija. Posljednjih godina za proizvoae softverauobiajeno je da svoje proizvode plasiraju na trite prije nego to suu potpunosti testirani. Rezultat je nestabilnost programa i epidemijarazliitih kvarova koji stoje tvrtke na milijarde dolara godinje.

A tu je i ljudska cijena turbo-kapitalizma. Danas ljudi ive kako bisluili ekonomiji, umjesto obrnuto. Zbog dugog radnog vremena posta-jemo neproduktivni, skloni pogrekama, nesretni i bolesni. Lijenikeordinacije pretrpane su ljudima koji pate od poremeaja prouzroenihstresom: nesanica, migrene, visoki tlak i eluane tegobe samo su nekiod njih. Trenutana kultura rada podriva i nae mentalno zdravlje.Burnout ili sindrom izgaranja neko je bio pojava prisutna samou ljudi starijih od etrdeset godina, kae jedan londonski terapeut.

Danas viam mukarce i ene u tridesetim, pa ak i u dvadesetimgodinama koji su potpuno sagorjeli.

Radna etika, koja moe biti zdrava ako je umjerena, izmie nadzoru.Uzmimo za primjer irenje odmoritisa, odbojnosti prema odlaskuna pravi godinji odmor. U Reedovoj anketi provedenoj na pet tisuabritanskih radnika, njih 60 % reklo je da nee iskoristiti cijeli godinjiodmor u 2003. Amerikanci u prosjeku ne iskoriste petinu svog plaenoggodinjeg odmora. ak ni bolest vie ne moe suvremenog zaposlenikadrati podalje od ureda: jedan od pet Amerikanaca dolazi na posaokada bi morao biti uukan u krevetu ili na lijenikome pregledu.

Da biste stekli sliku o tome kakve posljedice moe imati ovakvoponaanje, ne treba traiti dalje od Japana, gdje postoji i izraz karoshi koji znai smrt zbog pretjeranog rada. Jedan od najpoznatijihrtava karoshijabio je Kamei Shuji, ambiciozni burzovni meetar kojije za vrijeme procvata japanske burze u drugoj polovici osamdesetihgodina obiavao raditi devedeset sati tjedno. Njegova je tvrtka u svojim


5/27

15Uvod

biltenima i brourama na sva usta hvalila njegovu nadljudsku izdrlji-vost, proglaavajui ga zlatnim standardom kojemu bi svi zaposlenicitrebali teiti. U rijetkom odmaku od japanskoga protokola, Shujijasu zamolili da poduava starije kolege umijeu prodavanja, to je nanjegova plea odjevena u elegantno poslovno odijelo stavilo dodatniteret stresa. Kada je japanska burza 1989. godine krahirala, Shuji jeradio jo i vie kako bi popunio prazninu nastalu otputanjem radnika.Godine 1990. iznenada je umro od sranog udara. Bilo mu je dvadesetest godina.

Premda neki istiu Shujijevu priu kao ozbiljnu opomenu, kulturarada dok ne krepa jo uvijek je duboko ukorijenjena u Japanu.

Godine 2001. vlada je izvjestila o rekordne 143 rtve karoshija. Kri-tiari meutim procjenjuju da pretjerani rad godinje odnosi na tisuejapanskih ivota.

No znatno prije nego to nastupi karoshi, izgorjela radna snagananosi tetu i protu. National Safety Council procjenjuje da zbogstresa povezanog s radnim mjestom milijuni Amerikanaca svakoga danaizostaju s posla, to ameriko gospodarstvo stoji vie od 150 milijardidolara godinje. Godine 2003. bol u leima ustupila je mjesto stresuna prvome mjestu ljestvice razloga za izostanak s posla.

Pretjerani rad je i na druge naine tetan za zdravlje. Ostavlja manjevremena i energije za tjelesnu aktivnost i poveava vjerojatnost daemo konzumirati previe alkohola ili posegnuti za gotovim kupovnimjelima. Nije sluajnost to su najbri narodi ujedno i najdeblji. TreinaAmerikanaca i petina Britanaca kliniki su pretili. ak i Japan naku-plja kilograme. Anketa o prehrambenim navikama provedena 2002.pokazala je da treina japanskih mukaraca starijih od trideset godinaima viak kilograma.

Kako bi drali korak sa suvremenim svijetom i kako ne bi ispaliiz igre, mnogi tragaju za stimulansima jaima od kave. Meu bijelimovratnicima kokain je i dalje omiljeno sredstvo za dizanje, no amfe-tamini, poznati i pod imenomspeed(brzina) ve ga sustiu. U Americi,uporaba droga na radnome mjestu u porasla je za 70 % od 1998.godine. Mnogi zaposlenici daju prednost kristalnom amfetaminu kojiizaziva navalu euforije i budnosti koja ih dri vei dio radnoga dana,a poteuje korisnika neugodne brbljavosti koja je esta nuspojava


6/27

16 Pohvala Sporosti

umrkavanja kokaina. Kvaka je u tome to jai oblicispeedaizazivajuveu ovisnost nego heroin, a kad djelovanje popusti moe se javitidepresija, nervoza i nasilno ponaanje.

Jedan od razloga zato trebamo stimulanse jest taj to mnogi odnas ne spavaju dovoljno. Budui da ima toliko posla, a tako malovremena da ga obavi, prosjena Amerikanka danas spava devedesetminuta krae nego prije stotinu godina. U junoj Europi, duhovnojdomovini slatkoga ivota, poslijepodnevna siesta postala je rijetkaotkad je uvedeno radno vrijeme od devet do pet: samo 7 % panjolacajo uvijek ima vremena zadrijemati poslije ruka. Nedostatak sna moeotetiti krvoilni i imunosni sustav, dovesti do eerne bolesti i bolesti

srca, izazvati probavne smetnje, razdraljivost i depresiju. Ako netkospava krae od est sati, time moe naruiti motoriku koordinaciju,govor, reekse i sposobnost prosuivanja. Iscrpljenost je igrala uloguu nekim od najgorih katastrofa modernoga doba, kao to su nuklearnakatastrofa u ernobilu, nasukavanje naftnog tankera ExxonValdez,nesrea u nuklearki Three Mile Island, curenje otrovnog plina iztvornice Union Carbide i ruenje svemirskoga atla Challenger.

Pospanost izaziva vie prometnih nesrea nego alkohol. Premanedavnoj Gallupovoj anketi, 11 % britanskih vozaa priznalo je da imse dogaa da zaspu za volanom. Istraivanje koje je provelo Amerikonacionalno povjerenstvo za poremeaje spavanja (US National Comissi-on on Sleep Disorders) proglasilo je umor odgovornim za polovicu svihprometnih nesrea. Kad se to spoji s naom sklonou prema brzini,rezultat je pokolj na cestama. Broj ljudi koji godinje stradaju kaortve prometa danas iznosi 1,3 milijuna irom svijeta, to je vie negodvostruko u odnosu na 1990. godinu. Iako su bolje sigurnosne normeu razvijenim zemljama smanjile smrtnost u prometu, UN predvia da epromet do 2020. doi na tree mjesto vodeih uzroka smrti u svijetu.ak i sada na europskim cestama godinje u prometu smrtno stradaetrdeset milijuna ljudi, a 1,6 milijuna biva ozlijeeno.

Zbog nae nestrpljivosti ak i nae slobodno vrijeme postaje sveopasnije. Svake godine milijuni ljudi diljem svijeta pretrpe razne vrstesportskih ozljeda. Mnoge su prouzroene prejakim, prebrzim i preu-ranjenim forsiranjem tijela. Od takvih pojava nije imuna ak ni joga.Jedna moja prijateljica nedavno je istegnula vrat pokuavajui napraviti


7/27

17Uvod

stoj na glavi prije nego to je njezino tijelo bilo spremno za to. Drugiprolaze jo i gore. U Bostonu je nestrpljivi uitelj slomio zdjelinu kostjednoj svojoj uenici, prisiljavajui je da izvede pagu. Mukarcu, kojije sada u tridesetim godinama, dio desnoga bedra trajno je umrtvljennakon to je svojedobno pokidao osjetilni ivac vjebajui jogu napomodnome teaju na Manhattanu.

Neizbjeno, ivot u urbi zna postati povran. Kada se urimo,letimino se dotiemo povrine i ne povezujemo se istinski sa svijetomi ljudima oko sebe. Kao to je Milan Kundera 1996. napisao u svomkratkom romanuPolaganost: Kada se stvari odvijaju prebrzo, nitko nemoe biti siguran ni u ta, ama ba ni u ta, pa ak ni u samog sebe.

Sve ono to nas meusobno povezuje i ini ivot vrijednim ivljenja zajednitvo, obitelj, prijateljstvo hrani se onim ega nikada nemamodovoljno: vremenom. U nedavnoj anketi ICM-a, britanskog instituta zaispitivanje javnog miljenja, polovica odraslih Britanaca rekla je da jezbog pretrpanog dnevnog rasporeda izgubila kontakt s prijateljima.

Razmislite o tome kakvu tetu ivot sto na sat moe nanijetiobiteljskom ivotu. U mnogim domovima, kroz koje lanovi obiteljinajee samo prolaze bez duljeg zadravanja, glavni oblik komunika-cije postale su post-it, poruke zalijepljene na vrata hladnjaka. Premastatistikama koje je objavila britanska vlada, prosjena zaposlena majkaprovodi dvostruko vie vremena bavei se elektronikom potomnego igrajui se s djecom. U Japanu roditelji danas upisuju djecu ujaslice i vrtie koji nude 24-satni boravak. Diljem industrijaliziranogasvijeta, djeca se vraaju iz kole u prazne domove, gdje nema nikogada poslua njihove prie, komu bi se potuili na nevolje i strahove ilise pohvalili svojim uspjesima. U anketi koju jeNewsweek2000. godineproveo meu adolescentima, njih 73 % izjavilo je da roditelji premalovremena provode s njima.

U toj orgiji ubrzavanja djeca moda najvie trpe. Odrastaju bre negoikada prije. Mnoga djeca danas su zauzeta koliko i njihovi roditelji,nastojei uskladiti obaveze iz svojih rokovnika koji su pretrpani svim isvaim od instrukcija do satova klavira i treninga nogometa. Nedavnoje u novinama izaao kratki strip u kojem je sve reeno: dvije djevoj-ice ekaju kolski autobus, a svaka u ruci dri svoj rokovnik. Jednakae drugoj: U redu, ja u otii na balet jedan sat ranije, premjestiti


8/27

18 Pohvala Sporosti

gimnastiku i otkazati klavir ti pomakni sat violine na etvrtak ipreskoi nogomet tako emo se u srijedu, 16., poslijepodne moiigrati od 15:15 do 15:45.

Djeca koja ive dinaminim ritmom uobiajenim za odrasle nemajuvremena za ono to je u djetinjstvu najljepe: zabavljanje s prijateljima,igranje bez nadzora odraslih, sanjarenje. Zbog toga trpi i njihovozdravlje, budui da su djeca jo manje sposobna izai na kraj s neispa-vanou i stresom koji se javljaju kao posljedica uurbanog, grozniavognaina ivota. Psiholozima koji su se specijalizirali za lijeenje tjeskobeu adolescenata ekaonice su sada pretrpane djecom, od kojih nekaimaju samo pet godina a ve pate od munina, glavobolja, nesani-

ce, depresije i poremeaja u prehrani. U mnogim industrijaliziranimzemljama u porastu je stopa samoubojstava meu tinejderima. tonije ni udno s obzirom na optereenje s kojim se suoavaju u koli.Godine 2002. sedamnaestogodinja Louise Kitching iz Lincolnshirea usuzama je pobjegla iz uionice prije jednog testa. Ta je odlina uenicaupravo trebala pisati peti test toga dana, a izmeu njih je imala samodesetominutne stanke.

Nastavimo li ovim tempom, kult brzine moe samo uzimati sve viemaha. Kada se svi kreu brzo, prednost brzine se gubi, to nas prisiljava

da jo vie ubrzamo. Na kraju nam ostaje samo utrka u naoruavanjuutemeljena na brzini, a svi znamo kako utrke u naoruavanju zavravaju:u neveseloj pat-poziciji Uzajamno osiguranog unitenja.

Mnogo toga je ve uniteno. Zaboravili smo se unaprijed veselitidogaajima, i zaboravili smo kako uivati kad postanu stvarnost.Restorani izvjetavaju kako uurbani gosti sve ee plaaju raun inaruuju taksi dok jedu desert. Mnogi navijai ranije odlaze s utakmica,bez obzira kako rezultat bio tijesan, jednostavno zato da bi preduhitriliprometnu guvu. A tu je i prokletstvo svatarenja. Kad netko radidvije stvari istodobno to se ini tako spretno, tako uinkovito, takomoderno. Pa ipak, to esto znai raditi dvije stvari ne jako dobro.Poput mnogih drugih, i ja itam novine dok gledam televiziju i nakraju iz obje stvari izvuem manje.

U ovo doba prezasieno medijima, prebogato podacima, kada naraspolaganju imamo na stotine televizijskih programa i obilje raunalnihigara, zaboravili smo umijee besposlice, zaboravili smo kako iskljuiti


9/27

19Uvod

pozadinsku buku i sve ono to odvlai pozornost, kako da jednostavnoprovodimo vrijeme sami sa svojim mislima. Dosada sma rije jedvada je postojala prije 150 godina suvremen je izum. Oduzmete linam svaki oblik stimulacije poet emo se vrpoljiti, paniariti i traitineto, bilo to ime bismo se zaokupili. Kada ste posljednji put vidjelinekoga da samo gleda kroz prozor dok se vozi vlakom? Svi su previezauzeti itanjem novina, igranjem videoigara, sluanjem iPoda, radomna prijenosnom raunalu, brbljanjem u mobitel.

Umjesto da se zamislimo, ili pustimo nekoj ideji da se razvija upozadini naih misli, instinktivno poseemo za najbliim vanjskimpodraajem. U suvremenom izvjetavanju s ratita, dopisnici s bojnog

polja i strunjaci u studiju izbacuju instantne analize dogaaja u realnomvremenu. esto se njihovi uvidi pokau pogrenima, ali to danas i nijeosobito vano: u zemlji brzine, kralj je onaj koji ima instant-odgovor.Uz satelitske veze i televizijske programe koji emitiraju vijesti dvadesetetiri sata dnevno, elektronskim medijima dominiraju oni koje je jedanfrancuski sociolog nazvao le fast thinker brzorazmiljajuima osobekoje mogu, bez suvinog razmiljanja, izbaciti spretan odgovor na bilokoje pitanje.

Na neki nain svi smo mi danas brzorazmiljajui. Naa je ne-strpljivost tako neumoljiva da ak i na trenutno zadovoljenje trebapredugo ekati, kako je duhovito primijetila glumica i spisateljicaCarrie Fisher. To dijelom objanjava kroninu frustriranost koja kipi tikispod povrine suvremenog naina ivota. Sve i svatko tko nam stanena put, usporava nas, spreava nas da dobijemo tono ono to elimoonda kad elimo, postaje neprijatelj. Tako da i najmanje kanjenje, inajmanja odgoda, i najmanji daak sporosti moe, u inae obinih ljudi,izazvati napadaj bijesa od kojeg iskau vene.

Anegdote tome u prilog moemo nai posvuda. U Los Angelesu,jedan je ovjek zapoeo tunjavu zato to je kupcu prije njega trebalopredugo da spakira svoje namirnice. U Londonu, jedna je ena izgre-bla lak na automobilu koji se ispred nje ugurao na parkirno mjesto.Direktor neke tvrtke obruio se na stjuardesu jer je njegov avion prijeslijetanja morao jo dvadeset minuta kruiti iznad aerodroma Heathrow.elim sletjeti odmah! vikao je poput razmaena djeteta. Odmah,odmah, odmah!


10/27

20 Pohvala Sporosti

Kombi za dostavu zaustavio se jednom zgodom ispred kue mogasusjeda, tako da su automobili iza njega morali ekati dok voza neiskrca stoli. Nije prola ni minuta, a poslovna ena etrdesetih godinakoja je vozila prvi od tih automobila poela je poskakivati na mjestu usvom sjedalu, lamatati rukama i lupati glavom u volan. Kroz otvoreniprozor zauo se duboki, grleni krik. Prizor je podsjeao na scenu izIstjerivaa avola. Zakljuio sam da je zacijelo dobila epileptiki napadi pourio da joj priteknem u pomo. Ali kad sam siao do plonika,ispostavilo se da je samo bijesna zato to je kombi zadrava. Nagnula sekroz prozor i poela vritati, ne obraajui se nikom konkretnom: Nemakne li taj jebeni kombi, ubit u te, majke mi! Dostavlja je samoslegnuo ramenima, kao da hoe rei kako je sve to ve ranije vidio,sjeo za volan i odvezao se. Zaustio sam da kaem Vriteoj eni da semalo opusti, ali moj je glas priguila kripa njezinih guma na asfaltu.

Eto kamo vodi naa opsjednutost brzinom i utedom vremena.U bijes na cesti, bijes u zrakoplovu, bijes u trgovini, bijes u vezi, bijesu uredu, bijes na godinjem odmoru, bijes u teretani. Zahvaljujuibrzini, ivimo u doba bijesa.

Nakon prosvjetljenja koje su na rimskome aerodromu potaknuleprie za laku no, u London sam se vratio s misijom: istraiti kolikaje cijena brzine i kakvi su izgledi za usporavanje ivotnog tempa usvijetu koji opsesivno eli biti to bri. Svi mi kukamo zbog pretrpanograsporeda, ali pokuava li itko ita uiniti u vezi s tim? Pokuava, kakose ispostavilo. Dok ostatak svijeta i dalje bjesni, velika i sve vea manjinadonosi odluku da nee sve u ivotu raditi pritiui papuicu gasa.Na svim zamislivim podrujima od seksa, rada i tjelesne aktivnostipa sve do prehrane, medicine i urbanoga dizajna ovi buntovniciine nezamislivo: ostavljaju prostora za sporost. A dobra je vijest dausporavanje donosi rezultate. Unato zlogukome gunanju prodavaabrzine, ispostavlja se da sporije esto znai bolje bolje zdravlje, boljeobavljen posao, bolje poslovanje, bolji obiteljski ivot, bolji uinaktjelesne aktivnosti, bolju kuhinju i bolji seks.

I nije prvi put da se o tome govori. U devetnaestom stoljeu ljudi suse slino kao i danas opirali pritisku za ubrzanjem. Sindikati su zahti-jevali vie slobodnog vremena. Gradski stanovnici, iscrpljeni stresom,traili su utoite i ozdravljenje na selu. Slikari i pjesnici, pisci i obrtnici


11/27

21Uvod

traili su naine da ouvaju estetiku sporosti u doba strojeva. Danasje, meutim, reakcija protiv brzine uzela maha vie nego ikada prije.Meu irokim masama, u kuhinjama, uredima, koncertnim dvorana-ma, tvornicama, teretanama, spavaim sobama, gradskim etvrtima,umjetnikim galerijama, bolnicama, rekreacijsko-kulturnim centrimai kolama, sve vie ljudi odbija prihvatiti diktat koji nalae da breuvijek mora biti i bolje. A u njihovim brojnim i razliitim izrazimadeceleracije lei zametak globalnoga pokreta Sporosti.

Ovo je trenutak za deniranje terminologije. Izrazi Brzo i Sporo uovoj knjizi ne opisuju samo stopu promjene to su krai izrazi za dvanaina postojanja, dvije ivotne lozoje. Brzo je zaposleno, eli sve

nadzirati, agresivno je, uurbano, analitino, pod stresom, povrno,nestrpljivo, aktivno, vie dri do kvantitete nego do kvalitete. Sporo jenjegova suprotnost: spokojno, paljivo, prijemljivo, mirno, intuitivno,ne uri, strpljivo je, misaono, vie dri do kvalitete nego do kvantitete.Nastoji ostvariti istinsku i znaajnu povezanost s ljudima, kulturom,radom, hranom ukratko, sa svime. Paradoks je u tome to Sporo neznai uvijek sporo. Kao to emo vidjeti, obavljanje nekog zadatka naSpor nain esto bre donosi rezultate. Osim toga, mogue je netoobavljati brzo, a ostati u Sporom raspoloenju. Stoljee nakon to je

Rudyard Kipling pisao o tome kako ovjek treba ostati hladne glave dokoni oko njega svoju glavu gube, ljudi ue kako da ostanu hladnokrvni,kako da iznutra ostanu Spori, ak i dok ure kako bi posao zavrili uroku ili doveli djecu na vrijeme u kolu. Jedan od ciljeva ove knjige jepokazati kako oni to ine.

Unato miljenju nekih kritiara, smisao pokreta Sporosti nije u tomeda treba sve raditi puevim korakom. Niti je to ludistiki pokuaj da secijeli planet povue natrag u neku predindustrijsku utopiju. Naprotiv,taj pokret ine ljudi kao to ste vi ili ja, ljudi koji ele kvalitetnije ivjetiu uurbanom, suvremenom svijetu. I to je razlog zato se lozojaSporosti moe saeti u jednu jedinu rije: ravnotea. Budite brzi kadima smisla da budete brzi, a budite spori kada ono to radite traisporost. Nastojte ivjeti u ritmu koji glazbenici zovu tempo giusto pravom brzinom.

Jedan od vodeih zagovaratelja deceleracije je Carlo Petrini, talijanskiutemeljitelj Spore hrane, meunarodnog pokreta posveenog izrazito


12/27

22 Pohvala Sporosti

civiliziranoj zamisli da bi ono to jedemo trebalo uzgojiti, pripravitii konzumirati oputeno. Iako je stol za blagovanje njegovo glavnobojite, Spora hrana je mnogo vie od izgovora za dugotrajne objede.Manifest te skupine poziv je na oruje protiv kulta brzine u svimnjegovim oblicima: Nae stoljee, koje je zapoelo i razvilo se u znakuindustrijske civilizacije, stroj je prvo izumilo, a zatim ga prihvatilo kaomodel ivljenja. Svi smo postali robovi brzine i svi smo podlegli istomevirusu: virusu Brzoga ivota, koji remeti nae navike, prodire u intimunaega doma i prisiljava nas da jedemo Brzu hranu.

Jednoga vrueg ljetnog poslijepodneva u malom pijemontekomgradiu po imenu Bra, glavnom stoeru Spore hrane, sastao sam se i

porazgovarao s Petrinijem. Njegov recept za ivot ima umirujue mo-deran prizvuk. Biti uvijek spor znai biti glup a to ni u kom sluajunije ono emu teimo, kae on. Biti Spor znai nadzirati ritmovevlastita ivota. Znai da ovjek sm odluuje koliko brz mora biti usvakoj situaciji. Ako danas elim biti brz, bit u brz; ako sutra poelimbiti spor, bit u spor. Ono za to se mi borimo jest pravo odreivanjavlastitoga tempa.

Ta vrlo jednostavna lozoja proirila se i na mnoga druga po-druja. Na radnome mjestu, milijuni ljudi zahtijevaju i ostvaruju bolju ravnoteu izmeu poslovnog i privatnog ivota. U spavaojsobi, ljudi otkrivaju radosti sporog seksa kroz tantru i druge oblikeerotskoga usporavanja. Zamisao da sporije znai bolje u pozadini jesve breg irenja razliitih tehnika vjebanja od joge do tai chija i alternativne medicine od travarstva do homeopatije koji tijelupristupaju blago i holistiki. Sve je vie gradova koji preureuju svojurbani krajolik kako bi svoje stanovnike potaknuli da voze manje, apjeae vie. Zahvaljujui roditeljima koji oslobaaju svoje rasporede,i mnoga djeca usporavaju tempo ivota.

Pokret Sporosti neizbjeno se poklapa s antiglobalizacijskim pokre-tom. Zagovaratelji jednog i drugog vjeruju da turbo-kapitalizam planetui njegovim stanovnicima nudi jednosmjernu kartu do totalnog unitenja.Tvrde da moemo ivjeti bolje ako troimo, proizvodimo i radimorazumnijim tempom. Aktivistima Sporosti i umjerenim antiglobalistimazajedniko je to to ne ele sruiti kapitalistiki sustav. Umjesto toga,ele mu dati ljudsko lice. Sam Petrini govori o humanoj globalizaciji.


13/27

23Uvod

Ali pokret Sporosti ide mnogo dublje i dalje od puke gospodarskereforme: ciljajui u lanog boga brzine, pogaa u bit onoga to znaibiti ovjek u doba silicijskog ipa. Vjera u Sporost moe se isplatiti kadase primjenjuje postupno. No da bismo iskoristili sve prednosti pokretaSporosti, moramo otii dalje i preispitati na pristup svemu. IstinskiSpor svijet ne podrazumijeva nita manje od potpunoga preokreta unainu ivota.

Pokret Sporosti jo uvijek se formira. Nema sredinjicu ili internetskuadresu, zajednikog vou ili politiku stranku koja bi pronosila njegovuporuku. Mnogi ljudi odluuju usporiti a da se nikada ne osjete dijelomkulturnoga trenda, a kamoli globalnoga kriarskog pohoda. No ono

to je vano jest injenica da sve brojnija manjina bira sporost umjestobrzine. Svaki in deceleracije novi je poticaj pokretu Sporosti.

Poput antiglobalista, aktivisti Sporosti uspostavljaju veze, hvatajuzalet i usavravaju svoju lozoju putem meunarodnih konferencija,interneta i medija. Skupine promicatelja Sporosti niu posvuda. Nekeod njih, kao to je pokret Spore hrane, usredotouju se uglavnomna jedno podruje ivota. Drugi se zalau za iru primjenu lozojeSporosti. Meu njima su japanski Klub lijenih, amerika zakladaLongNow, te europsko Drutvo za deceleraciju vremena. irenje pokreta

Sporosti u velikoj e mjeri proizai iz njihova meusobnog krianja.Spora hrana ve je dovela do nastanka nekih podskupina. Pod zastavomSporih gradova ve se okupilo vie od ezdeset gradova u Italiji i izvannje koji se nastoje pretvoriti u oaze mira. Gradi Bra usto je i domSporog seksa, skupine posveene protjerivanju urbe iz spavae sobe.U Sjedinjenim Dravama Petrinijev je nauk nadahnuo jednoga odvodeih pedagoga da utemelji pokret za Sporo kolovanje.

Ovu sam knjigu napisao s ciljem da predstavim pokret Sporostiveem broju ljudi, da objasnim to predstavlja, kako se razvija, s kojimpreprekama se suoava i to moe ponuditi svima nama. Moji motivi,meutim, nisu sasvim nesebini. I ja sam brzinoholiar, pa ova knjigapredstavlja i osobno putovanje. Do njezina svretka elio bih vratiti dioone mirnoe koju sam osjeao ekajui onaj autobus u Rimu. elimbiti sposoban itati svom sinu a da pritom ne gledam na sat.

Poput veine ljudi, elim pronai put do kvalitetnijeg naina ivotauspostavljanjem ravnotee izmeu brzog i sporog.


14/27

24 Pohvala Sporosti

Poglavlje prvo

Sve radi bre

Objavljujemo da je velianstvenost svijeta obogaena

novom ljepotom: ljepotom brzine.

FUTURISTIKI MANIFEST, 1909.

to prvo uinite kad se ujutro probudite? Razmaknete zastore? Privijetese uza svog partnera ili zagrlite jastuk? Iskoite iz kreveta i napravitedeset sklekova da potaknete cirkulaciju? Ne, prva stvar koju uinite,prva stvar koju svatko uini jest da pogleda na sat. Sa svog istaknutogmjesta na nonome ormariu, sat odreuje na poloaj u vremenu i

govori nam ne samo kako stojimo u odnosu na ostatak dana, nego ikako da reagiramo. Ako je rano, ja sklopim oi i pokuam ponovnozaspati. Ako je kasno, iskoim iz kreveta i kreem ravno prema ku-paonici. Sve od trenutka kada otvorimo oi, sat vodi igru . To trajecijeli dan, dok mi trimo sa sastanka na sastanak i nastojimo sustiirokove. Svaki trenutak utkan je u raspored i kamo god pogledamo na noni ormari, na zid uredske kantine, u kut zaslona na raunaluili na svoj zglavak sat otkucava, biljei na napredak, opominje nasda ne zaostajemo.

U naem uurbanom suvremenom ivotu uvijek se ini kao davremenski vlak kree s kolodvora ba kad mi stignemo na peron. Makako brzo ili, ma kako mudro planirali, u danu nikada nema dovoljnosati. U odreenom smislu oduvijek je bilo tako. No danas osjeamopritisak vremena vie nego ikada prije. Zato? Po emu se to razlikujemood svojih predaka? Ako ikada kanimo usporiti, moramo prvo shvatitizato smo uope ubrzali, zato je svijet postao tako nabrijan, tako gusto


15/27

25Sve radi bre

isplaniran. A da bismo to uinili moramo se vratiti na sm poetak isagledati svoj odnos prema vremenu.

ovjeanstvo je oduvijek robovalo vremenu, osjeajui njegovuprisutnost i mo, no ne znajui nikad sa sigurnou kako ga denirati.U etvrtome stoljeu sveti Augustin ovako je mozgao: to je uopevrijeme? Ako me nitko ne pita, znam; ali ako bih htio to objasnitinekomu tko bi me pitao, jednostavno ne znam. Tisuu i esto godinaposlije, nakon to smo se uhvatili u kotac s nekoliko stranica StephenaHawkinga, razumijemo tono kako se osjeao. Pa ipak, premda vrijemei dalje izmie deniciji, svako je drutvo razvilo naine mjerenja njegovatijeka. Arheolozi vjeruju da su prije vie od dvadeset tisua godina

europski lovci ledenoga doba brojili dane izmeu mjeseevih mijenatako to su urezivali crtice i rupice u drvene tapove i predmete odivotinjskih kostiju. Svaka velika kultura antikoga svijeta Sumerani iBabilonci, Egipani i Kinezi, Maje i Asteci stvorila je vlastiti kalendar.Jedan od prvih dokumenata koji je siao s Gutenbergova tiskarskogstroja bio je Kalendar 1448.

Jednom kada su nai preci nauili mjeriti godine, mjesece i dane,sljedei je korak bio usitniti vrijeme na manje jedinice. Egipatski sunanisat koji datira iz 1500. g. pr. n. e. jedan je od najstarijih sauvanihinstrumenata za podjelu dana na jednake dijelove. Prvi su se satovitemeljili na vremenu koje je potrebno da odreena koliina vode ilipijeska proe kroz neki otvor, ili pak da do kraja dogori svijea iliposuda s uljem. Kada je u Europi trinaestog stoljea izumljen me-haniki sat, bio je to veliki napredak u mjerenju vremena. Do krajasedamnaestog stoljea ljudi su mogli precizno mjeriti ne samo sate,nego i minute i sekunde.

Jedan od poticaja za mjerenje vremena bio je opstanak. Drevne

civilizacije koristile su se kalendarima kako bi izraunale kada trebasijati i eti usjeve. No od samoga poetka mjerenje vremena pokazalose kao dvosjekli ma. S jedne strane, planiranjem svatko moe postatiuinkovitiji od seljaka do softverskog inenjera. Pa ipak, im ponemousitnjavati vrijeme, nastupa preokret i ono preuzima kontrolu. Posta-jemo robovi rasporeda. Raspored nam donosi rokove, a rokovi nam,prema deniciji, daju razlog za urbu. Kao to kae jedna talijanskaposlovica: ovjek mjeri vrijeme, a vrijeme mjeri ovjeka.


16/27

26 Pohvala Sporosti

Omoguujui dnevno planiranje, satovi su sa sobom donijeli i oe-kivanje vee uinkovitosti i vre kontrole. No prvi instrumentiza mjerenje vremena bili su previe nepouzdani da bi mogli vladatiovjeanstvom onako kako satovi to ine danas. Sunani satovi nisu biliod koristi nou ili za oblanih dana, a segment vremena koji je mjeriosunani sat duljinom je varirao iz dana u dan zbog nagiba Zemljineosi. Pjeani i vodeni satovi, koji su bili idealni za mjerenje trajanjaodreenog dogaaja, bili su potpuno beskorisni kada je trebalo odreditidoba dana. Zato se toliki broj dvoboja, bitaka i drugih dogaaja upovijesti odvijao u zoru? Ne zato to su nai preci voljeli rano ustajati,nego zato to je zora bila jedino doba dana koje su svi mogli prepoznati

i oko toga se sloiti. U nedostatku tonih satova, ivotom je upravljaloono to sociolozi zovu Prirodno vrijeme. Ljudi su obavljali stvari ondakada se inilo da ih treba obaviti, a ne kada bi im tako rekao runi sat.Jeli su kad su bili gladni, a spavali kad su bili pospani. Unato tomu, odsamoga poetka dvije su stvari mjerenje vremena i diktiranje ljudimato trebaju raditi ile ruku pod ruku.

Jo u estome stoljeu benediktinski redovnici ivjeli su premarasporedu ijom bi se strogou ponosio i dananji profesionalni stru-njak za upravljanje vremenom. Sluei se primitivnim satovima, uodreenim su intervalima zvonili i danju i nou kako bi jedni drugepourivali od jednog do drugog zadatka od molitve do prouavanjaknjiga, od obraivanja zemlje do odmora pa natrag do molitve. Kadasu se mehaniki satovi poeli pojavljivati na gradskim trgovima diljemEurope, granica izmeu mjerenja i kontroliranja vremena postala jejo nejasnija. U tom smislu znakovit je sluaj Klna. Prema povijesnimpodacima, tamonji je gradski sat podignut oko 1370. godine. etirigodine poslije, Kln je donio statut kojim se odreivao poetak i kraj

radnoga dana i ograniavalo trajanje stanke za ruak na jedan sat ine dulje od toga. Godine 1391. vlasti su odredile zabranu kretanjastrancima u gradu poslije devet sati naveer (zimi od osam), da bi 1398.uslijedila opa zabrana kretanja poslije jedanaest. Trebalo je proi samodvadesetak godina da stanovnici Klna, koji prije toga nisu nikadapouzdano znali koliko je sati, dopuste satu da im odreuje kada eraditi, koliko e vremena izdvojiti za objed i kada e se naveer vratitikui. Satno vrijeme poelo je savladavati Prirodno vrijeme.


17/27

27Sve radi bre

Slijedei put koji su utrli benediktinci, Europljani koji su htjeli bitinapredni poeli su rasporeivati vrijeme kako bi uinkovitije ivjeli iradili. Kao lozof, arhitekt, glazbenik, slikar i kipar tijekom talijanskerenesanse, Leon Battista Alberti bio je veoma zaposlen ovjek. Kakobi najbolje iskoristio vrijeme, svaki dan je zapoinjao sastavljanjemrasporeda: Kada ujutro ustanem, najprije od svega se zapitam totoga dana moram uiniti. To mnotvo stvari popiem, razmislim onjima i odredim za njih primjereno vrijeme: ovo u obaviti ujutro, ovoposlijepodne, a ono veeras. Kad to ujete, jednostavno znate da biAlberti bio oduevljen nekim od dananjih digitalnih rokovnika.

Planiranje vremena postalo je nain ivota tijekom industrijske

revolucije, kada je svijet ubacio u etvrtu brzinu. Prije ere strojeva,nitko se nije mogao kretati bre od konja u galopu ili broda pod punimjedrima. Snaga motora sve je promijenila. Odjednom su, samo na dodirprekidaa, ljudi, informacije i roba mogli prijei velike udaljenosti brenego ikada prije. Tvornica je mogla izbaciti vie proizvoda u jednomdanu nego to je obrtnik mogao izraditi tijekom cijeloga ivota. Tanova brzina budila je nadu u budunost ispunjenu nezamislivim uzbu-enjima i prosperitetom, i ljudi su je eljno traili. Prvi parni putnikivlak na svijetu, koji je 1825. godine puten u promet u engleskome

Yorkshireu, pozdravila je gomila od etrdeset tisua ljudi i dvadesetjedna topovska salva.

Industrijski kapitalizam hranio se brzinom i nagraivao je kao ni-kada prije. Tvrtka koja je najbre proizvodila i transportirala svojeproizvode mogla je suparnicima konkurirati niom cijenom. to stebre kapital pretvorili u prot, to ste ga bre mogli ponovno uloitii ostvariti jo veu dobit. Izraz obrnuti novac nije sluajno uao ujezik u devetnaestom stoljeu.

Godine 1748., u zoru industrijske ere, Benjamin Franklin blagoslovioje brak izmeu prota i urbe aforizmom koji dan-danas lako silazis usana: Vrijeme je novac. Nita nije u takvoj mjeri odraavalo ilipotvrivalo novi svjetonazor kao prelazak s plaanja radnika po uinkuna plaanje po satu. Jednom kada je svakoj minuti pridruena cijenau novcu, poslovni svijet zaglavio je u neprestanoj trci za ubrzanjemproizvodnje. Vie proizvedenih spravica po satu znailo je vei prot,a zadravanje elne pozicije ovisilo je o uvoenju najnovije tehnolo-


18/27

28 Pohvala Sporosti

gije koja e utedjeti vrijeme prije nego to to uini konkurencija.U suvremeni kapitalizam ugraeni su imperativi nadograivanja, ubr-zanja i tenje za sve veom uinkovitou.

Urbanizacija, jo jedna znaajka industrijske ere, pomogla je dodatnoubrzati korak. Gradovi su oduvijek privlaili energine i dinamineljude, ali sm gradski ivot djeluje poput golemog ubrzivaa estica.Kada se ljudi dosele u grad, poinju sve raditi bre. Godine 1871. netkoje u svom dnevniku ovako pisao o britanskome glavnom gradu: ULondonu, troenje nervne i otjecanje umne snage golemi su. Drugdjeovjek zahra i polagano propada, ali London ga jednostavno zbrieUm je neprestano napregnut brzim izmjenjivanjem novih prizora, novih

ljudi i novih osjeta. Svaka vrsta poslovanja obavlja se ubrzano. Kupo-vanje i prodavanje, brojanje i mjerenje, pa ak i razgovor preko tezge sve se to odvija uz odreeni stupanj brzine i precizne izvjebanostiOni spori i prosjeni uskoro shvate da nemaju izgleda, ali nakon nekogvremena, poput troma konja upregnuta u brzu koiju, pronau u sebidotad nepoznatu sposobnost ubrzanja.

Kako su se industrijalizacija i urbanizacija irile, u devetnaestomstoljeu poeli su se sveano nizati razliiti izumi ija je svrha bila po-moi ljudima da putuju, rade i komuniciraju bre nego prije. Veina odpetnaest tisua strojeva koji su 1850. godine registrirani u Amerikompatentnom uredu bila je namijenjena, kako je opazio jedan vedskiposjetitelj, poveanju brzine te utedi vremena i truda. U Londonuje prva pruga podzemne eljeznice otvorena 1863.; u Berlinu, prvielektrini tramvaj puten je u promet 1879.; Otis je prve pokretnestepenice sveano otvorio godine 1900.; trinaest godina poslije FordoviModeli T ve su silazili s prve pokretne trake na svijetu. Ubrzale suse i komunikacije. Prvi brzojav poslan je 1837., a za njim je uslijedilopolaganje prvog transatlantskog kabela 1866. Desetljee poslije togapojavili su se telefon i radio.

Nijedna od tih novih tehnologija nije se, meutim, dala ukrotitibez preciznog mjerenja vremena. Sat je operativni sustav modernogakapitalizma, stvar koja sve drugo ini moguim sastanke, rokove,ugovore, proizvodne procese, rasporede, prijevoz, rad u smjenama.Lewis Mumford, istaknuti drutveni kritiar, proglasio je sat kljunimstrojem industrijske revolucije. No tek krajem devetnaestog stoljea,


19/27

29Sve radi bre

kada je ustanovljeno standardno vrijeme , otkriven je njegov punipotencijal. Prije toga svaki je sat mjerio vrijeme prema solarnomepodnevu , onom sablasnom trenutku u kojem sjene nestaju i ini seda vam je sunce tono iznad glave. Posljedica je bila anarhina zbrkalokalnih vremenskih zona. Tako je, primjerice, poetkom osamdesetihgodina devetnaestog stoljea, New Orleans bio dvadeset tri minute izaBaton Rougea koji se nalazi sto trideset kilometara zapadno od njega.U vrijeme kada nitko nije mogao putovati bre od konja, takvi apsurdinisu bili vani, no sada su vlakovi prolazili krajolikom dovoljno brzoda razlike postanu uoljive. Kako bi omoguili stvaranje pouzdanihvoznih redova, drave su poele usklaivati satove. Do 1855. veidio Britanije tonim je drao vrijeme koje se brzojavom emitiralo izKraljevske zvjezdarnice u Greenwichu. Godine 1884. dvadeset sedamdrava sloilo se da e priznati Greenwich kao nulti meridijan, to jenaposljetku dovelo do uspostavljanja globalnoga standardnog vremena.Do 1911. vei dio svijeta imao je usklaene satove.

Nije bilo lako nagovoriti prve industrijske radnike da svoj ivot rav-naju prema satu. Mnogi su radili vlastitim tempom, uzimali pauze kadbi im se prohtjelo ili uope ne bi doli na posao to je bila katastrofaza direktore tvornica koji su radnike plaali po satu. Kako bi radnike

pouili disciplini kakvu zahtijeva suvremeni kapitalizam , vladajuaklasa poela je promicati tonost kao graansku dunost i moralnuvrlinu, istodobno ocrnjujui sporost i kanjenje kao kardinalne grijehe.U svom katalogu iz 1891.,Electric Signal Clock Company upozoravana sva zla koja prijete ako ljudi ne dre korak: Ako postoji vrlina kojuovjek koji eli uspjeti u ivotu treba njegovati vie nego ijednu drugu,onda je to tonost; ako postoji pogreka koju treba izbjegavati, onda jeto kanjenje. Jedan signalni sat2toga proizvoaa, prikladno nazvanAutokrat, obeavao je da e korjenito preobraziti navade onih koji

kasne i zaostaju.Tonost je dobila veliki poticaj kada su se 1876. godine na tritu

pojavile prve budilice na navijanje. Nekoliko godina poslije, tvornicesu poele ugraivati satne ureaje u kojima su radnici morali buitikartice na poetku i na kraju smjene, ugraujui na taj nain nae-lo vrijeme je novac u svakodnevni ritual. Kako je rastao pritisak

2 Urari danas takve satove koji slue za usklaivanje drugih satova zovu i matini satovi.


20/27

30 Pohvala Sporosti

da se svaka minuta iskoristi, prenosivi je sat postao statusni simbol.U Sjedinjenim Dravama, siromani Amerikanci ulanjivali su se uklubove u kojima se svakog tjedna po jedan takav sat mogao osvojitina lutriji. I u kolama se potvrivao taj imperativ tonosti. Jedna lekcijau McGuffeyevoj itanci iz 1881. upozorava djecu na strahote koje semogu dogoditi zbog kanjenja : sudari vlakova, propasti poduzea,vojni porazi, smaknua nevinih ljudi, osujeene romanse: Uvijek jetako u ivotu. Najbolje osmiljeni planovi, najvaniji poslovi, osobnaimovina, ast, srea, pa i sam ivot svakodnevno trpe nepopravljivutetu zbog neijega kanjenja.

Kako je sat jaao svoj stisak, a tehnologija omoguavala da se sve

radi bre, urba i hitnja uvukle su se u svaku poru ivota. Od ljudi seoekivalo da razmiljaju bre, itaju bre, piu bre, jedu bre, kreu sebre. Jedan je promatra u devetnaestom stoljeu duhovito primijetio daprosjeni Njujoranin uvijek hoda kao da je pred njim dobra veera,a iza njega predstavnik zakona. Godine 1880. Nietzche je uoio daje sve prisutnija kultura urbe, nedoline i oznojene hitnje kojaeli da se sve obavi odjednom.

Intelektualci su poeli opaati da tehnologija oblikuje ljude koli-ko i oni nju. Godine 1910. povjesniar Herbert Casson napisao je: pojavom telefona promijenio se i nain na koji ljudi reagiraju nasvijet oko sebe. Usporeno i tromo raspoloenje odbaeno je ivotje postao napetiji, pozorniji, intenzivniji. Casson se ne bi iznenadiokad bi uo da dugotrajan rad za raunalom moe izazvati netrpeljivostprema svakome tko se ne kree brzinom softvera.

Pred kraj devetnaestoga stoljea kultura urbe dostigla je malo viurazinu, za to je bio zasluan Frederick Taylor, svojevrstan preteadananjih poslovnih savjetnika. U pensilvanijskoj eliani Bethlehem,

Taylor je s pomou toperice i logaritamskog mjerila izraunao dou djeli sekunde koliko bi vremena trebalo trajati obavljanje svakogpojedinog zadatka, a zatim je zadatke posloio u svrhu maksimalneuinkovitosti. U prolosti, na prvome je mjestu bio ovjek, objavioje zloslutno. U budunosti, na prvome mjestu mora biti Sustav. Noiako su njegove radove sa zanimanjem itali diljem svijeta, sm Tayloru praksi nije uvijek s uspjehom primjenjivao svoj znanstveni pristupposlovanju. U eliani Bethlehem, pokazao je jednome radniku kako


21/27

31Sve radi bre

da u jednome danu obradi etiri puta vie sirova eljeza od prosjeka.Meutim, mnogi su drugi radnici dali otkaz, alei se na stres i premo-renost. S Taylorom nije bilo lako izai na kraj, te je naposljetku otputen1901. No iako je posljednje godine proivio razmjerno nepoznat ikao predmet mrnje sindikata, njegov kredo na prvom mjestu radniraspored, a tek onda ovjek ostavio je neizbrisiv trag na zapadnjakupsihu. I to ne samo na radnome mjestu. Michael Schwarz, koji je 1999.snimio dokumentarac o taylorizmu, rekao je: Taylor je moda umroprezren, ali vjerojatno se on zadnji smijao, budui da njegove ideje ouinkovitosti danas odreuju na nain ivota ne samo na radnomemjestu, nego i u privatnom ivotu.

Otprilike u isto vrijeme dok je Taylor raunao koliko stotinki se-kunde treba da bi se promijenila arulja, Henry Olerich je objavioroman pod naslovom A Cityless and Countryless World (Svijet bezgradova i drava), opisavi civilizaciju na Marsu u kojoj je vrijeme takodragocjeno da je postalo glavnim sredstvom plaanja. Jedno stoljeeposlije, njegovo se proroanstvo praktiki ostvarilo: vrijeme je danasvie poput novca nego ikada prije. Na razvijenom Zapadu znaju reikako je netko bogat vremenom ili ee, siromaan vremenom.

Zato je usred tolikog materijalnog bogatstva siromatvo vremenomtako svojstveno drutvu? Velik dio krivnje za to snosi naa smrtnost.Suvremena medicina moda jest dodala oko desetljea na onih sedam-deset godina koje su izvorno odreene u Bibliji, no jo uvijek ivimo usjeni najveeg od svih rokova: smrti. Nije ni udo to imamo osjeaj davremena nema dovoljno i to nastojimo dati vanost svakome trenutku.Ali ako je taj instinkt univerzalan, zato su onda neke kulture sklonijeod drugih utrkivati se sa satom?

Dio odgovora moda lei u nainu na koji razmiljamo o samome

vremenu. U nekim lozofskim tradicijama navedimo samo kinesku,hinduistiku i budistiku vrijeme je ciklino. Na kanadskom otokuBafn, Inuiti se slue istom rijeju uvatiarru koja znai u dalekojprolosti i u dalekoj budunosti. U takvim kulturama vrijeme uvijekistodobno dolazi i odlazi. Neprestano je oko nas i obnavlja se poputzraka koji udiemo. U zapadnoj tradiciji vrijeme je linearno, poputstrijele koja nemilosrdno leti od toke A do toke B. Ono je ogranieni stoga dragocjen resurs. I kranstvo je pridonijelo stvaranju sve veeg


22/27

32 Pohvala Sporosti

pritiska da se svaki trenutak dobro iskoristi. Benediktinski redovnicidrali su se svoga gustog rasporeda zato to su vjerovali da e vrag naiposla besposlenim rukama. U devetnaestom stoljeu Charles Darwinsaeo je tu zapadnjaku opsjednutost idejom da treba to bolje iskoristitisvaki trenutak strogim pozivom na akciju: ovjek koji protrati jedansat nije otkrio smisao ivota.

U izvornoj japanskoj intoistikoj religiji, koja je u harmoninomesuivotu s japanskim oblikom budizma, vrijeme je ciklino. Pa ipak,nakon 1868. godine Japan je s gotovo nadljudskom revnou odluiouhvatiti korak sa Zapadom. Kako bi stvorio moderno kapitalistikogospodarstvo, car Meiji uveo je zapadnjaki sat i kalendar, te su se

poele promicati vrline tonosti i maksimalnog iskoritavanja vremena.Kult uinkovitosti jo se vre ukorijenio nakon to je Drugi svjetskirat ostavio Japan u ruevinama. Kada danas stojite na tokijskoj postajiShinjuku i gledate putnike kako tre na vlak, iako e sljedei stii zadvije minute, jasno vam je da su Japanci do kraja progutali ideju ovremenu kao ogranienom resursu.

Konzumerizam, kojim je Japan takoer ovladao, jo je jedan snaanpoticaj za ubrzanjem. Jo davnih tridesetih godina devetnaestog stoljea,francuski pisac Alexis de Tocqueville optuio je potroaki poriv za

ubrzanje ivotnog ritma: Onaj koji se eli posvetiti iskljuivo potraziza svjetovnim blagodatima uvijek je u urbi, jer ima na raspolaganjusamo ogranieno vrijeme da za njima posegne, dohvati ih i u njimauiva. Ta analiza zvui jo istinitije danas kada je cijeli svijet trgovina,a svi ljudi samo kupci. Dok nas na svakom koraku zavode i golicaju,nastojimo u raspoloivom vremenu to je mogue vie potroiti idoivjeti. Osim to elimo ostvariti blistavu karijeru, elimo pohaatii teajeve slikanja, vjebati u teretani, itati novine i svaku knjigu sliste onih najprodavanijih, izlaziti u restorane s prijateljima, obilaziti

klubove, baviti se sportovima, satima gledati televiziju, sluati glazbu,provoditi vrijeme s obitelji, kupovati odjeu po najnovijoj modi inajsuvremeniju tehniku, ii u kino, uivati u intimnosti i odlinomseksu sa svojim partnerom, putovati na odmor na daleka odredita, amoda ak i posvetiti se povremeno kakvom korisnom volonterskomradu. Zbog svega toga poinje nas izjedati nesklad izmeu onoga toelimo od ivota i onoga to nam je mogue realno ostvariti, to pakprodubljuje na osjeaj da nikada nemamo dovoljno vremena.


23/27

33Sve radi bre

I moj vlastiti ivot uklapa se u taj obrazac. Djeca zahtijevaju mnogotruda, i jedini nain da preivite roditeljstvo jest da rasteretite svojraspored. No meni je to teko. Ja elim sve. I tako, umjesto da semanje posveujem svojim hobijima, domiljam se kako da ih utrpamu raspored koji ve puca po avovima. Nakon to se iskradem na jojednu partiju tenisa, ostatak dana provodim u trci da nadoknadimzaostatak. Vozim bre, hodam bre i preskaem odlomke dok itamprie za laku no.

Poput svih drugih, okreem se tehnologiji u nadi da e mi pomoida smognem vie vremena, a tako i priliku da se oslobodim osjeajaurbe. No tehnologija je lana prijateljica. ak i kada tedi vrijeme,

postignut uinak esto kvari stvaranjem itavog niza novih dunostii elja. Kada se poetkom dvadesetog stoljea pojavila perilica rublja,oslobodila je kuanice viesatnog rintanja i potedjela ih oguljenihzglobova na prstima. A zatim smo tijekom godina, kako su se podi-zali higijenski standardi, poeli rublje ee prati. Rezultat: pretrpanakoara s rubljem u jednakoj je mjeri obiljeje suvremenog kuanstvakao to je to i hrpa rauna u potanskome sanduiu. Jo jedan pri-mjer je elektronika pota. Osim to povezuje ljude bolje nego ikadaprije, jednostavnost uporabe dovela je do neobuzdanoga koritenja,

tako da e sada svatko bez oklijevanja kliknuti na send. Svakogadana, informacijskom veleprometnicom prolazi vie od pet milijardielektronskih pisama, od kojih su mnoga suvini dopisi, prosti vicevi ineeljene reklame. Za veinu nas, rezultat je svakodnevno probijanjekroz praumu e-pote.

Uz toliki pritisak koji se vri na nae vrijeme, ak i najposveenijemapostolu sporosti teko je ne uriti. Uzmimo za primjer Satisha Kumara,nekadanjeg jainistikog redovnika koji je ezdesetih godina pjeice

preao put od rodne Indije do Velike Britanije, a otada je propjeaiovelik dio svijeta. Danas ivi u Devonu, na jugozapadu Engleske, gdjeizdaje asopis Resurgence, dvomjesenik koji se priklanja mnogimidejama bliskima pokretu Sporosti. S Kumarom sam se sastao jednesavrene ljetne veeri u londonskome Hyde Parku. Taj vitki ovjek sitnegrae, odjeven u laneno odijelo, na mjesto sastanka doao je mirnimkorakom, prolazei kroz gomile koturaljkaa, trkaa i brzih hodaa.Sjeli smo ispod kronje jednog drveta. Kumar je izuo cipele, svukao


24/27

34 Pohvala Sporosti

arape i uronio svoja stopala iskusnog putnika u duboku travu. Pitamga o vremenskoj bolesti.

Zapadnjaka je bolest vrijeme uiniti konanim, a zatim nametnutibrzinu svim drugim aspektima ivota, kae on. Majka mi je znala rei:Kad je Bog stvorio vrijeme, stvorio ga je puno i imala je pravo.

Ali vaa je majka proivjela cijeli ivot u ruralnoj Indiji, napominjemja. Rekao bih da je u suvremenom svijetu nemogue oduprijeti se pri-tisku koji nas tjera da ubrzamo, da se upustimo u trku s vremenom.

Da, to je u odreenoj mjeri istina. ivei ovdje, i ja podlijeemurbi i brzini. Katkada nema drugog naina da se ispotuju rokovi za

objavljivanje asopisa. ivei na Zapadu, ovjek se mora neprestanoboriti ako ne eli da njime upravlja sat.

Zrakoplov tugaljivo zabui iznad nas. Kumar baci pogled na sat.Njegov sljedei sastanak, promocija knjige, poinje za petnaest minuta.Moram ii, kae uz blijed osmijeh. Ne elim zakasniti.

Vremenska bolest moe biti simptom i jedne dublje, egzistenci-jalne krize. U posljednjim fazama prije nego to izgore, ljudi estoubrzavaju kako bi izbjegli suoavanje s injenicom da su nesretni.Kundera misli da nam brzina pomae ograditi se od strahota i jalovostisuvremenog svijeta. Nae je doba opsjednuto eljom da zaboravi, akako bi ispunilo tu elju predaje se demonu brzine; ubrzava korakkako bi nam pokazalo da vie ne eli da ga pamtimo, da je umornood samoga sebe, da mu je muno od samoga sebe; da eli ugasiti onajsiuni, drhtavi plamen sjeanja.

Drugi smatraju da brzina jest bijeg, ali ne od ivota, nego od smrti.Mark Kingwell, profesor lozoje na Sveuilitu u Torontu, pronic-ljivo je pisao o suvremenom kultu brzine. Kad smo se nali na kavi,

skrenuo je s teme raketnih motora i irokopojasnog interneta. Unatoonomu to ljudi misle, rasprava o brzini nikada zapravo nije raspravao suvremenoj tehnologiji. Pitanje je mnogo dublje od toga i see svedo ljudske elje za transcendiranjem, kae on. Teko je razmiljati oinjenici da emo jednog dana umrijeti; to je neugodno, pa neprestanonastojimo skrenuti pozornost od svijesti o vlastitoj smrtnosti. Brzina,zbog osjetilnog ushita koji prua, jedna je od strategija skretanja po-zornosti.


25/27

35Sve radi bre

Svialo se to nama ili ne, sklonost brzini ugraena je u ljudski mozak.Uzbuuje nas i ushiuje ta opasnost, ta naelektriziranost osjetila kojase javlja kod brze vonje. Brzina potie luenje dvaju kemijskih spojeva adrenalina i noradrenalina koji kolaju organizmom i za vrijemeseksa. Kundera pogaa u bit kad govori o ekstazi brzine.

I ne samo da uivamo u brzoj vonji, nego se na nju i naviknemo.Kada tek stignemo na autoput, 110 km/h ini nam se brzo. A onda,nakon nekoliko minuta, ve smo se navikli. Skrenite na sporednucestu, usporite na 50 km/h i init e vam se da se kreete neizdrivosporo. Naviknutost na brzinu potie u nama neprestanu potrebu za joveom brzinom. Kad se naviknemo na 110 km/h, u napasti smo da jae

pritisnemo gas, da pomaknemo kazaljku na 130, na 150 km/h ili bre.Godine 1899. jedan je belgijski inenjer konstruirao prvi automobil ijaje svrha bila iskljuivo obaranje brzinskih rekorda. Vozilo oblikovanopoput torpeda, koje su pokretala dva elektrina motora, nosilo je imekoje saima bit nae udnje za sve veom brzinom:La Jamais Contente Nikad zadovoljan.

Prokletstvo naviknutosti na brzinu see mnogo dalje od otvoreneceste. Uzmimo za primjer surfanje internetom. Nikada nismo zadovoljnibrzinom internetske veze. Kad sam tek poeo surfati preko irokopo-

jasnog modema, to mi se inilo brzinom munje. Sada se ini sasvimuobiajeno, ak i pomalo tromo. Kada se stranica ne uita trenutno,gubim strpljenje. Dovoljne su ak dvije ili tri sekunde kanjenja pada ponem pritiskati tipku mia ne bih li pourio stvari. ini se da jejedino rjeenje uvoenje jo bre veze.

Kako sve vie ubrzavamo, na odnos prema vremenu postaje jooptereeniji i nezdraviji. Svaki medicinski udbenik rei e vam daje mikroskopska opsesija pojedinostima klasini simptom neuroze.Nezaustavljivi poriv da isjeckamo vrijeme na sve sitnije djelie usput,treba vam petsto milijuna nanosekundi da pucnete prstima ini nas josvjesnijima njegova prolaska, jo eljnijima da ga to bolje iskoristimo,izaziva u nama jo veu neurozu.

ini se da se promijenila i sama narav vremena. U drevna vremena,Biblija je pouavala kako sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebomsvoje vrijeme vrijeme raanja, vrijeme umiranja, vrijeme lijeenja,vrijeme plaa, vrijeme ljubljenja i tako dalje. UDon Quijoteu Cervantes


26/27

36 Pohvala Sporosti

je zapisao: Que no son todos los tiempos unos nije svako vrijemejednako. U svijetu koji je u pogonu dvadeset etiri sata dnevno, sedamdana u tjednu, svako vrijeme je jednako: plaamo raune subotom,odlazimo u kupnju nedjeljom, nosimo laptop u krevet, radimo cijeluno, dorukujemo u krevetu cijeli dan. Rugamo se godinjim dobimajedui uvezene jagode usred zime i sirnice, neko uskrsnu poslasticu,tijekom cijele godine. Zahvaljujui mobilnim telefonima, depnimraunalima, dojavljivaima i internetu, sve stvari i svi ljudi neprestanosu dostupni.

Neki tvrde da kultura koja ivi dvadeset etiri sata dnevno moeljudima omoguiti da se manje ure, dajui im slobodu da rade i

obavljaju poslove kad im to odgovara. Ali to su samo puste elje.Jednom kad se izbriu granice, natjecanje, pohlepa i strah potiu nasda na svaki trenutak dana i noi primjenjujemo naelo vrijeme jenovac. To je razlog zato ni san nije vie utoite od urbe. Milijuniljudi spremaju ispite, ue strane jezike i obnavljaju znanje iz tehnikaposlovanja tako da sluaju audiovrpce dok drijemaju. Na internetskimstranicama posveenima uenju u snu, napad na san neko jedinovrijeme kada smo mogli usporiti bez osjeaja krivnje preruen je uuzbudljivu mogunost za rad na sebi: Vrijeme koje provedete spa-

vajui, a ono sainjava jednu treinu vaega ivota, neproduktivno je.Iskoristite taj golemi potencijal kako biste unaprijedili svoju karijeru,zdravlje i sreu!

Tolika je naa neurotinost kada je o vremenu rije da smo izumilinovu vrstu terapeuta kako bismo se lijeili. Na scenu stupaju guruiupravljanja vremenom. Neki od njihovih savjeta koji se mogu nai ubezbrojnim knjigama i seminarima doista imaju smisla. Mnogi prepo-ruaju da ne obavljamo toliko stvari kako bismo ono to radimo obavili

kvalitetnije a to je temeljna postavka lozoje Sporosti. Pa ipak,veina ih proputa napasti glavni uzrok problema: nau opsjednutostutedom vremena. Umjesto toga, podilaze joj. Godine 2000. DavidCottrell i Mark Layton objavili su knjigu pod naslovom Sto sedam-deset pet naina da obavite vie stvari za manje vremena. Napisana ujednom dahu, bez suvine prie, ta je knjiga prirunik za postizanjemaksimalne uinkovitosti, za ubrzanje. Savjet 141. kae jednostavno:Sve radite bre!


27/27

37Sve radi bre

A u te tri rijei autori su jezgrovito saeli upravo ono to u suvreme-nom svijetu ne valja. Ima li doista smisla itati Prousta tehnikom brzogitanja, voditi ljubav upola krae ili spremati svako jelo u mikrovalnojpenici ? Naravno da nema, ali sama injenica da je netko mogaonapisati sve radite bre istie koliko smo daleko skrenuli s pravogaputa i upozorava kako je zadnji as da preispitamo svoj nain ivotaopenito.

Nije prekasno da se stvari dovedu u red. ak i u eri jednominut-nih pria za laku no postoji alternativa ubrzanom obavljanju svega.I premda to zvui kao paradoks, pokret Sporosti brzo se iri.

pohvala sporosti, segment

Documents

deset minuta kud e bolje

grad kasnioje dvadeset

nekom trgu naperiferiji

ivot ljepi kad uspori

polagana etnja svijetom

proitajmi jo jednu priu

svega toga izgubiti

prvi poriv bioda viknemeureka