PODACI O ZIVOTU I RADU 0. ANT/CA

Godine 1940. bio jc LI nasoj Provinciji kao Generalni Vizitator mnp o. Benjamin Ryzinski. Na provincijskorn k ap itulu iznio je svoja opazanja o Provinciji. Govorio je i o klerikatu LI ~-koj:

/4Magis1er niliil negligit quiu det studentib us bonani for111a1io11e111 spiritua­ lem ct educationein religiosam Puto Studium t heologicum Provinciae optttne esse ordinatum sub omni aspectu; nonnisi gratit udo deb etur iis qui gloriosas t raditione huius Studii cum omni perseverantia sustentant ac continuant.

(Otac Magister daje sve od sebe da bi studente dobro duhovno usmjerio i redov­ n ick i odgojio. Smatram da je bogoslovni studij ove provinoije u svakom pogledu izvrsno ureden. Za ovo treba zahvali ti onima koji sa svorn ustrajnoscu podrzavaju i nastavljaju slavne t radicije ovoga Ucil ista.)

(Zapisnik Kapitula 1940. str. 248)

Mnp Ryzinski podnio je jos jedan izvjcstaj na plenarnim sjednicarna:

- Magist er Frat rum Clericorum gaudet plena [iducia iuvenuni, nee minus Provincia tot a idem senti111e111w11 erga ipsum nutrit.

Disciplina in Studio bcna, abusus aliquos qui mererentur vitupcratione nail in- 1•e11i.

(Magister brace k lerjka uziva potpu no povjererije svoje mladezi. Sva braca u Pro­ vincij i isto tako dobro misle o njemu.

Stega je LI Ucilistu dobra. Nisam rnogao pronaci neke nastranosti koja bi bila vri­ jedna uk ora.)

(Zapisnik Kapitula 1940. str. 254.)

Nasta vimo m1s1J u Oca Amica:

molimo Papu

za svetu crkvu, za Svetog 1 za sve njegove nakane

Ora

rnolimo za svecenike, redovnike redovnice rnolirno za sve nase vjernike, osobito za bolesnike i za siromahe molimc za mir u svijetu molimo i zrtvujrno se !

Sveta ispovijed sakramenat pokore

za Oca Antica veliki •

lZVOf

Kongregacija za nauk vjerc, cij i je predstojnik kardinal Franjo Seper, predlozila je Svetom Ocu 16. lipnja ove godine 13 pastoralnih normi o kolek­ nivnorn sakramentalnom odrijesenju. Norme su objavljene u Osservatore Romano 14. srpnja.

Iako spomenute norme nose naslov: o kolek­ tivnom sakramentalnom odrijesenju, ipak cijeli dokurncnat ne Zel i biti samo neka juridicka i mo­ ralna norma pojedinacne i kolektivne ispovijedi t. j. .kada jedan a kada drugi nacin da se prirmjeni - da tako sarno osudi i otkloni neka kriva rnislje­ nja u vezi sakramenta Pokore - nego je taj doku­ menat i snazna i ozbiljna uputa o pojedinacnoj ispovije di (normc: I, IV, VIII, IX,) kao i duhom prozeta nauka o cestoj ispovijed i i o ispovijedanju lakih grijeha ( XII ).

C::itateljima Glasila i stovatelj irna Oca Antica stavljarno na razmatranje bas to XII. nacelo kao i rijeci Pija XII. u istom nacelu oitirane, da uvidimo kako je Dobri Otac Antic bio vjeran nauci Crkve i kako je u tom sakramentu nalazio izvor svoga po­ svecenja i posvecenja drugih.

Nacelo XII. dokumenata Kongregacije za nauk vjere glasi: »Sto se tice ceste ispovijedi i1i ispovi­ jedi 'iz poboznosti' svecenici neka nikako ne od­ vracaju vjernike od nje. Naprotiv neka isticu i pre­ porucuju njezinc obilne plodove za .krscanski zivot (Mystici Corporis, AAS 35, 1943, 235) te neka budu uvijek pripravni na takovu ispovijed kad god je vjernici razborito zazele. U svakom slucaju neka se pazi, da se pojedinacnu ispovijed ne bi rezervir alo amo za teske grijehe. Na taj nacin vjernike bi se lisilo najboljeg duhovnog ploda ispovijedi i to bi naskodilo dobrom glasu onih, koji bi pojedimacno pristupali sakramentu pokore«.

Divna asketska pouka o duhovnoj potrebi i uz­ visenosti sakrarnenta Pokore!

Dusama, koje se cesto ispovijedaju pa i »iz po­ boznosti«, ovo XII. nacelo je pohvala, ohrabrenje i obrana; drugima je pouka i ponicaj na cestu sv. ispovijed, a svecenicima pobuda i opomena. Za sve dakle materijal dubokog razmatranja. A da i taj broj dokumenata stize u pravo vrijeme i da nase

, . posvecenJa doba zahtijeva takovu pouku, bit ce jasno svima - sYecenicima i vjernicima - koj1i bace pogled na taj »\'eliki sakramenat pokore« i na umanjeno postovanje koje se danas tome sakramentu is­ kazuje.

U istom XII. nacelu citira se i tekst Pija XII, koji takodjer donosimo u cijelosti:

» Neka pogresna nauka, veli Pijo XII. ,uci da se ne treba cesto ispovijedati poradi lakih grijeha. Istina, dodaje Papa, postoji vise hvalovrijednih na­ cina, kojima se brisu sitni prestupci, kako vam je to, - casna bra6o, poznato - a1i, da bi se sa sve vecim farom napredovalo na putu istine, Mi vam zelimo toplo preporuciti pobozan obicaj ceste is­ povijedi uveden u Crkvu po nadahnucu Duha Sve­ toga. Cesta upotreba ovog sakramenta povecava ispravno poznavanje sebe samoga, unapreduje i potkreplduje krscansku poniznost, potipomaze is­ korjoojivanje zlih navika, suzbija duhovnu nemar­ nost ~ mlakost, prociscava savjest, krijepi i jaca vo­ lju, olaksava duhovno vodstvo ,i ... umnaza milost. Stoga oni, koji umanjuju pred mladim klerom sto­ vanje ceste ispovijedi, neka znaju, da rade protiv Kristova Duha i nanasaju stetu Otajstvenom Tijelu Spasitelja« (Pijo XII. u Enc. Mystici Corporis, AAS, 35, 1943, 235).

VeLika uloga sakramenta pokore u duhovnom organizmu i diYni ploclovi toga sakramenta jasno su tu navedeni, a revne su duse po tom »sakra­ mentu cistoce« opisane plodove okusile.

Dobri. Otac Antic je jedna od tih dusa. On se jedno vrijeme svaki dan ispovijedao. Zar poradi tes.kih grijeha? Ne! Pora~ efekta, plodova toga sak­ ramenta. Taj ga je sakraiuenat posvecivao.

Od vremena do vrernena Otac Antic je davao na znanje svom duhovnom ocu kakova mu je dusa nakon svete ispovijedi i kakave osjecaje u njemu proizvodi milost toga sakramenta. A sve sto iznasa skladno se podudara s monrlom i asketskom nau­ kom Crkve o sakramentu po'kore, s gornjom nau­ ko:m Pija XII. i sa sadrzinom XIII. pastoralne nor­ me Kongregacije za nauk vjere.

1

Poslije svete ispovijedi Otac Antic je prepun mi­ losti; on zahvaljuje Bogu, pjeva zahvalnicu. Nakon jedne ispovijedi pise svom duhovnom Ocu: »Du­ hovni Oce, ... poslije zadnje svete ispovijedi, hva­ la dragom Bogu, osjecam se 1puno bolje, sabranije, veoi gospodar sebe ... vise okrenut k dragom Bo­ gu«. (Pismo od 15. X. 1963).

Drugom zgodom pise: »Od zadnje ispovijedi du­ hovni zivot ... , mislim, <la napreduje na bolje. Vi­ se sam i bolje sabran, miran i u Gospodinu. Lak­ se se snalazim u svemu. U dusi vlada predanje i mir, predarije i sjedinjenje sa svetom voljom Bo­ zjom.« (Pismo od 16. I. 1964.)

I opet u jednom pismu veli: » ... zadnji put (u ispovijedi) pnimio sam posebni, a mogu reel naro­ citi plod ... Dobio sam vecu svrhunaravnost i bo­ lje i lakse prodirem ill srediste dusa i duse dobiva­ ju vece Bozje milosti 1 darove. Imam ciscu savjest, veci nutarnji i vanjski mir. Blizi sam svakome a otcijepljeniji, slobodniji, ... blizi Gospodinu ... « (Pismo od 15. VII. 1964.)

Ispovijedi Oca Antica bile su ispovijedi »iz po­ boznosti« o kojima govori Pijo XII. i gore sporne-

nuta norma, a njegova sakramentalna askeza po milostima svete ispovijedi je ocita, On se po tom sakramentu stalno penje, duhovno uzdize, U sva­ koj •ispovijedi pruza pravu sliku svog duhovnog stanja, a za nagradu prima preko sakrarnenta ispo­ vijedi milost Bozje blizine sa svim drugim plodo­ vima o kojima nam Crkva govori u nauci o sakra­ mentu pokore.

Nakon sto je Kongregacija za nauk vjere Doku­ menat o sakramentu ,pokore objavila, naisli smo na divne komentare toga Dokurnenta, Sam Sveti Otac obrazlozdo je znacaj toga Dokl\.lmenta (Oss. Romano od 20. VIL 1972.), a za Svetim Ocem i dru­ gi. Ali Dobri Otac Antic nam je kao zivi »ikomoo­ tar« XII. nacela toga Dokumenta <ili bolje, zivi do­ ,kaz istinitosti toga nacela.

A:ko nam je Otac Antic uzor i duhovni voda, onda nam je uzor ti voda i u cistoj i dobroj ispo­ viijedi. On je 1\.1 tome uzor ispovjedntlcima kao i dusarrna koje se 1ispovijedaju. On je rado ispovije­ dao, on se rado ispovijedao.

0. Ladislav Markovic, karmelican~n

Presudna knjiga Bilo je to u pocetku nasega poznanstva.

Toga dana bila sam podvrgnuta kao nekom malom ispitu.

»Koja je krepost, po tvom misljenju, naj­ vaznija u duhovnom zivotu?«

»Poniznost, ali ja je nemam« glasio je moj odgovor.

Vidjela sam da ga je odgovor zadovoljio i on nastavi pitati:

»Koja je duhovna 1knjiga do sad2 na tebe najvise djelovala?«

»Praiva poboznost od Ljudevita Marije Gri­ gnona Monfo11tiskoga.«

Nakon toga njegovo je lice zasjalo blagim odobravanjem i vidjela sam da se tome ra­ duje. Tada nisam imala pojma da se ion ta­ ko rado sluzio tom knjigom i da ga je godi­ nama duhovno hranila. Saznala sam to tek iza njegove smrti. I tada sam razumjela za­ sto se nakon toga odnosio prema meni kao da smo blizi rodaci. Jednom je narucio kod

c. s. rucak i rekao je da je to za njegovu ro­ dakinju, a rucak je dao meni. Tada jos ni­ sam bila u Zagrebu zaposlena, nego sam do­ putovala vlakom. Bilo mi je to neopisivo <lra­ go i mislila sam: »Blago meni kad imam takvog sveca za rodaka«.

Takoder me je ucinio dionicom svog sve­ cenistva. Uvijek sam duboko cijenila svece­ nike i svecenistvo. Od malih nogu molila sam i prinosila zrtvice za svecenike i svec. pripravnike. Mozete zamisliti kolika je bila moja sreca kad sam klececi osjetila posvece­ ne ruke na svojoj glavi i kad je poluglasno izgovarao da me uzima u dionistvo svoga svecenistva. Od tada sam bez straha i ustru­ cavanja dolazila k njemu. Vidjela sam da mi njegova blizina i vodstvo koristi. Od njega bih odlazila sretna, odusevljena za sve sto je lijepo i dobro. Cinilo mi se kao da letim. Osjecala sam u sebi veliku zelju da budem revna i dobra.

GRIGNONA

2

Odgovori na upitnicu o Zivotu krepostima Oca A. AntiCa

• I

1. - 2. Rodi tel j i, D j e t in j s t v o, Mladost..

3. VJ ERA:

Smatram, da je t o. Ante Antic dosao do heroj­ skog stupnja bogoslovske kreposti VIERE. Za nje­ ga bi se s pravorn moglo reci, da je »zivio iz vjere«.

Ukoliko je ispravno moje zapafanje, to je u njegovoj dusi bila ulivena MILOST, koju je On svojirn zivotom i poboznim cinima cUVAO ,i pro­ dubljivao do kraja zivota. To se ocitovalo u cijelom njegovu drfanju i govoru, a osobito u poboznosti­ ma i molitvama.

Samo jedanput sam imala srecu biti kod sv. MISE koju je Otac sluzio ~ to kad je vec bio puno bolezljiv. I tada je na mene ostavio dojam da je sav uronjen u Tajnu zrtve sv. Mise. Sve one sitne geste i rijeci u Obredu cinio je s toliko postovanja, da bi se moglo reci STRAHOPOcITANIE.

Slicno sam imala dojam kad sam dosla u crkvu G. Lurdske, pa je Otac trebao nekoga pricestiti iz­ van Mise. Dirljivo je bilo pratiti one molitve za de­ poniranja Presvetoga. A tako i molitve, koje je obi­ cavao moliti nad svojom duhovnom djecom. Me­ du SEDAM darova Duha Svetoga vjerujem da mu je Bog obilno dao i dar POB02NOSTI.

S velikom poboznoscu castio je Tajnu Presv. TROISTVA. Revno je nastojao uvesti u tu Tajnu i duse koje su mu se povjerile. Poznata je njegova formula blagoslova nad pokornicima: »Bog bio s tobom . . . pred tobom . . . nad tobom . . . za to­ born . . . da te ... u Ime Oca ... « Ne znam tocno, jer ni sama nisam svjesna zasto je nikada nisam zabiljezila. Drugi ce bolje znati. Medutim, ima jos jedna molitva Presv. Trojstvu .koju je nenametljivo ulijevao u dusu: »Oce dobrote, posveti me ... Sine ljubavi, obuzmi me (zapali me) ... Duse mudrosti, prosvijetli me (vodi me) ... « Ona je uvijek tako snazno djelovala name dok ju je Otac izgovarao. da arn je poslije spontano ponavljala. Sama pojava P. Antica davala je dojam <la je

sav uronjen u veliku Tajnu Presv. EUHARISTIJE. To postovanje iskazivao je Isusu i kad je bio uda­ ljen od Presvetoga. Na pr. cuvao se da ne okrene leda na onu stranu gdje se nalazi svetohraniste

Pri dolasku na sv. Ispovijed cesto bismo ga na­ sl i u crkvi iii kapeli. Imam dojam da je mjegova vjera u Isusa PRISUTNA u Presvetom Olt. Sakra­ mentu bila tako ziva, da je s Njime opoio kao s 0 obom.

MUKA Isusova bila je bogato tlo duhovnog zi­ rnta 0. Antica. Kad je govorio o tome koliko je I us za nas trpio i kako je bila velika njegova lju­ bav prema nama na Krizu, onda ne znam <la H se

vise zanio iii uozbi1jio. Euharistija, Muka Spasite­ ljeva i Kriz Kristov bio je najcesce cilj kojemu je usmjeravao duse. s velikom poboznoscu provodio je sv. Korizmu - kao ·i Dosasce. Planski je uvodio dusu u tajnu Krifa i Utjelovljenja.

Bl. Dj. Marija bila je za Dobrog Oca nesto ve­ liko. Diviio se i radovao svemu sto se odnosilo na GOSPU. Na pr. razne poboznosti i slavlja. Sjecam se s koliko strepnje me je 1954. pitao »Sto mislite, jesu Ii duhovne osobe dostojno proslavile ovu sve­ tu Marijansku godinu? Kada sam odgovorila, da mislim da mi u svojoj Druzbi jesmo, jer smo vjer- 1110 izvrsili svoj program, koji nije bio mali, uzdah­ nuo je i rekao: »Bogu hvala! Ali mi, svecenici i redovnici nismo!« ... Po Ocu je priprava za Gos­ pine Blagdane bila duga i s to6no izradenim pro­ gramom.

Sve SVECE je s postovanjem castio, ali nadasve one, koje je izabrao sebi za Zastitnike. Pored toga imao je narociti pietet prema sv. OSNIVACIMA Redova. Posebnu pobozmost i divljenje imao je pre­ ma sv. Tereziji Avilskoj radi njezine nauke Ii mis­ ticnog zivota. Nazivao ju je »Sv. Majka Terezija«. Smatram da je to zato, jer je sam tezio i dospio do visokog stupnja misticnog zivota.

0 sv. Ocu, Biskupima d svim Poglavarima go­ vorio je s velikim postovanjem i odanoscu. Maida je radi toga s toliko ljubavi i razuunijevanja vodio mnoge poglavarice. U duhovnoj brizi SVECENICI su mu bili ispred svih drugih. Dapace, i bogoslo­ vima je davao prednost u cekanju na razgovor ili ispovijed pred ostalim penitentima. Ovo je znalo malo smetati, iritirati druge, na pr. redovnice, koje SU dugo Cekale na red.

Uopce za blagopokojnog 0. Antu Antica sve je b.ilo vazno sto se ticalo vjere, Crikve i duhovnog sta­ lefa ili crkvenih propisa.

VIERA KAO DA IE BILA ATMOSFERA U KO­ IOI IE DISAO ...

4. VF AN J E:

Sve njegovo pouzdanje bilo je u ZASLUGAMA Isusa Kris.ta. Iz toga blaga je crpio onaj optimizam i milosrdnost prema dusama. u najtezim casovima dusu je bodrio da se pouzda u Boga, jer je Bozja Ljubav milosrdna. Molitva mu je bila rpuna vjere da ce Bog pomoci. Kad je iimao rijesiti neki teski slucaj ili obratiti k.oju dusu iii pomoci nekome u nevolji, onda je sam puno molio i drugima pre­ porucivao da ,se mole. Kad bi mu se iznio kakav problem, znao bi s toliko zaufanja reci: »Bog ce pomocd!«, da bi u dotianu dusu uslo povjerenje, kako ce Bog zaista uciniti sve najbolje. Ako se ra-

3

dilo o bezizlaznoj situaciji ili o neimastini, govorio je s uvjerenjem: Bog ce providiti. I zbilja je pro­ vidio, cesto i na nepredviden nacin.

Imam dojarn, da je bio herojski STRPLJIV u teskocama i neugodnostima zivota. Sve je podno­ sio s pouzdanjem u Boga i za njegovu ljubav. Vi­ djela sam da je zelio mnogo trpjeti i da je pomalo bio faloston sto jos nije dosta slican Isusu RAS­ PETOMU.

Osobito se divljenja vrijedna strpljivost ocito­ vala na dobrom Ocu kad je dozivio neki neuspjeh ili nerazumijevanje. Nije to da se na njemu nije vidjela neugodnost ili da trpi, nego se vidjelo s kolikim mirom sve to u sebi sreduje. Ako je nasao dusu punu pouzdanja neobicrio se radovao.

BOG JE BIO ZA OCA SVE. SVE JE U BOGU RJESAVAO.

5. L JUBA V:

A) PREMA BOGU

Po onome sto znam i koliko sam upoznala Do­ brog 0. Antica kroz 15 godina svojih veza s njirne, nosim u sebi uvjerenje, da je njegova LJUBAV prema Bogu bila tolika da uopce NIKADA nije mo­ gao Boga uvrijediti TESKIM grijehom.

Svi propisi sv. Crkve i njegova Reda za 0. Antu su bili svetinja. Pa ipak, kraj sve te revnosti, osje­ cala sam u kontaktu s Patrom, da neiskazano trpi sto nije bolji, sto ne ljubi vise Boga. Stekla sam iskustveno uvjerenje da mu je dusa i srce uvijek bilo usmjereno prema Bogu i Bozjoj Ljubavi. To je izbijalo iz cijelog bica dragog Oca, Uvjerena sarn, da je 0. Ante Antic dosao do onog stupnja ljubavi prema Bogu, na kojem je PREOBRAZBA ljudskog bica, arnor transformans. Tako se rnoze protuma­ citi cinjenica, po kojoj srno osjecali pred P. Anti­ cem, da to nije on, nego Bog koji nam govori. Svim silama je nastojao da tom ljubavlju raspali i dru­ ge.

Od Bozjih ATRIBUTA najvise jc kod njega do­ lazilo do izrazaja: Bozje VELICANSTVO, DOBRO­ TA, MILOSRDE i LJUBAV. Sav bi se zanio kad bi o tome govorio. Toliko da bi ti to Bozje svojstvo bilo nazocno, zorno. Cijelo bice dobrog Oca odsi­ jevalo je nekom posebnom dobrotorn, koja nam je najblize docaravala Bozju Dobrotu i Ljubav kojom nas svakog pojedinog sam Bog ljubi.

B) PREMA BLizNJEMU

a) Na duhovnom podrucju.

U svom sveceniokom zanosu za slavu Bozju i za duse cinilo se da ne pozna umora ni straha. Do iznemoglosti se zrtvovao u tjesenju i slusanju, na­ pose u ispovjedaonici i duhovnirn razgovorima. I pored svoje duge bolesti to je cinio s mnogo lju­ bavi i strpljivosti.

Toliko je zelio utjesiti i smiriti duse koje tisti teret vlastite krivnje, da je cesto PREUZIMAO na sebe odgovornost za pojedine cine pa i za citav zi­ vot. To je po:;mato njegornj duhovnoj djeci. Mis­ Jim da su mnoge duse koje je Otac intimno vodio

dozivjele srecu »izmjene dobara« kad je Pater u nesebicnoj ljubavi uzc:o sve nase na sebe, a n::i.ma poklonio sve svoje: Zivot, zasluge, pa i svoje SVE­ cENISTVO. Takav cin herojskog darivanja obicno je urodio neiskazanim milostima i plodO\·im.1 u du­ ho,·nom zivotu.

Jedna posebna pojarn u njego,·u duh. ,·odstvu bila je i ta, sto je znao biii PRISUTAN u nekim casovima i poslO\·ima - kraj tebe . . . Bilo je to koji put cla nas ukori, clrugi put da nas obodri i slicno. Svc to drzim da je bio plod njegove ljubmi i nadnaravne brige tog od Boga obdarenog VODE dusa.

b) Tjelesna cljela ljubavi.

Bio jc iskreno zabrinut za siromasne i POTREB­ NE. Nije imao mira clok nije pornogao, p:i i uz vclike zrtve i pon;zenja. Kao siromasan sin S\'. Franje sam nista nije imao osim veliko sr e i do­ bru dusu. Uz to je imao KARIZMU ophodonja s ljudima kojoj su se rijetki mogli o~luprijeti. Uz ove naclnaravne darO\·e posjeclovao je upornu vo­ lju i kurafo, pa se nije ciao uplasiti pn·im odbija­ njima. Kao da se u tome clrzao principa: Oni koji imaju vise nego StO je nuzno, cluzni SU clati za one koji nemaju ni potrebno. Znao je biti kaku 3c ono Jrnze, »closaclan« u trazenju za clruge-potrc-bne. Ni­ je ga mnogo smetalo ako su ga zato neki o~:.1d:vali.

Narocito je imao srce za one koj,i su IZ BLA­ GOSTANJA pali u BIJEDU. Njima je na svaki na­ cin zelio pomoci. Psiholosko opravdanje nalazim u cinjenici, cla je takYima teze njihorn stanje nei­ mastine, nego Ii onima koji nikacla nisu imali bo­ lje. Na ovom poclrucju imam vise primjera. (Moja stara majka - ocluzeto joj sve) ...

Jednom rijecju, rnljda nije bilo potreb duse ili tijela ili kahegod nernlje, koja nije ganula nje­ govo sTce i gonila ga da pomogne. 0 tome bi netko mogao spjevati veliku EPOPEJU.

Uz molitvu, pokoru, reclovnicke kreposti i zirnt s Bogom mozcla je ta nepat\'orena djelot,·orna lju­ bav clragog 0. Antica najsire poclrucje koje svjedo­ ci za njegovu svetost.

6-9. ST02.ERNE KREPOSTI:

RAZBORITOST Cilj svih njegovih cina uvijek je bio jasan: SLA­

V A BOzJA i clobro blifojih radi spasenja dusa. Kraj sve bijecle moralne i cluhovne, nad koju se nagnuo svim zarom svoje svete svecenic.ke duse, osjecalo se da je ostao sav cist, netalrn.ut zlom koje lijeci. Bio je iskren, nepatvoren, jednostavan. I ocl clrugoga je trazio spontanost u iznosenju misli, oso­ bito u oclgovorima na pitanja koja je postavljao.

Postivao je tude misljenje i nastojao se okoris­ titi iskustvom clrugih. Rado je trazio savjeta i od mladih i jeclnostavnijih. Ali je osobito cijenio stru­ cnjake - kvalifikaciju. Tako na pr. teologe, profe­ sore, lijecnike, pravnike. U problemima dusa je i njih s velikim povjerenjcm konsultirao.

Kakav je bio kad se na njega tko obratio za SAVJET, o tome bi se opet mogla napisati citava

4

knjiga. Davao je bez rezerve. Osobito gdje je vidio iskrenu zelju za dobrim savjetima. Njegovi savjeti bili su sigurni, smirivali su kao da dolaze direktno od Boga. Drzirn <la je svu tu mudrost i sigumost, kojom je druge vodio, crpio iz dugog opcenja s Bogorn u samoci i molitvi, pa i konternplaciji, u ko­ ju je bio kao uronjen i onda kad se drugima posve davao.

Kakvorn spremnoscu je ci,nio te duhovne uslu­ ge? Vise puta, kad si iznenada dosao, izgledalo je kao <la je bas .tebe cekao, kao da drugoga i nema na brrzi. To je jedan od fenomena koji lkod 0. An­ tica nisrno mogli naravno protumaciti. Za rnene je njego .a subjektivna ljubav prema svakom svorn duhovnom djetetu bila kao neki otvor, 1kroz koji sam bolje shvacala, kako Bog moze svaku dusu na poseban nacin ljubiti.

PR/i.VEDN0ST

»Bogu Bozje, caru carevo« ! Ovu evandeosku je P. Antic tako reci doslovce shvatio i provodio. Bog i njegova slava, SLUZBA BOGU bilo je u njegovu djelovanju na prvome mjestu. Hijerarhija u Op­ cinstvu Svetih i u Crkvi, to je kod Oca bilo pra­ vilo 'i red casti i pocasti. Znao je razluclti vredno­ vanje dobara i djelovanja kod sebe i kod drugih. Imau je svoj red vrijednosti i svoj uzviseni pojam o ,pravdi i pravednosti. Zato, iako je sa svima bio fin j ljubezan, NIJE svirna JEDNAK0 posvecivao ni paznje ni vremena, a valjda ni jednaku ljubav.

U postupku s dusarna radio je prema ovom na­ celu: Tho je potrebniji, tom vise dati. Na podrucju duh. vodstva to bi se ovako moglo definirati: Tiko iskrnnije trazi, tom se radije daje. Tj. u kojoj du­ si je mislio da rijegov rad donosi VISE ploda i slave Bozje toj se vise p:osvecivao. Ne znarrn je lii ovo moje zapafanje dobro. Time .ne wrdim da je uvijek i pogodio. Poznato nam je da su se bas neke od onih kojima je najvise zrtvovao brige i vremena iznevierile ili pak zive nekim sebicnim zivotom.

Znam osoba koje SU pokusale doci k 0. Anticu, ali su se zaustavile. Ili je vidio da je kod doticne amo znatizelja, ili da nema is:krenu zelju za sve­ toscu, ili mu pak »Bog nije dao za neke svjetla«, kako je zmao vise puta sam priznati u iponiznosti.

Sjecam se jednog slucaja. Na svoje usi cula sam malo tvrdi odgovor s njegovih usta jednoj redov­ nici. Bilo mi je fao i cinilo mi se nepravedno s nje­ gove strane. Tek poslije, tokom vremena pokazalo se, da je onda sa strane sestre to bio kao neiki ri­ valitet ili slicno.

Zinao je biti uporan kad je zastupao neki prin­ cip iii kad je nekoga branio. Zelio je uvijek b.i,ti na trani ISTINE. Znamo iz ocitih rprimjera, da su neki njegovim vodstvom prikrivali svoje sebiane ambicije. I u tom slucaju uvjerena sam da je Do­ bri Otac zelio slijediti isti.nu i doticne usmjerlti na dobro.

UMJERENOST

Mrtvenje osjetila kao da je uslo u svetu naviku Dobrog Oca. Po njegovu drfanju i nastupima ci-

niio ,se da je toliko UMRTVEN u pokretima naravi da ih i nerna. Napadaje iii prigovore primao je kao janje, premda se vi-djelo na injemu da je tangiran. Sve je kod P. Antica bilo sredeno nekom svetom mirnocom, gospodstvom nad samim sob001. Izgle­ dao je uvijek tako smiren •kao da je stalno u PTi­ sutinosti Bozjoj. A uvjerana sam da je stvarno i zivio s Bogom.

0 hrani ne znam mnogo. Kad S!IUO ga na pri­ mjer u nasoj kuci ponudili necim taiko je sve to uzimao .kao da nista ne osjeca. Ako smo zeljeli da jos uzme, odgavarao bi jednostavno: Nije mi po­ trebno! -

Sito se tice odrjevanja, davao je primjer velikog siromaha. Od redoV'nica je trazio urednost i u ,tome vec prema staleiu i polofaju. Polagao je ,puno na bonton i ugladeno vla<lanje, kao i na kulturu. Vo­ lio je preciznost u radu.

JAKOST U svemu sto c.ini i poduzima pokazivao je us­

trajnost i dosljednost u dolrru. Vrseci svoju svece­ nicku dufoost davao je dojam da je neustrasiv kad treba nastupiti za pravo i obranu pravde. Za 0. Antica je vjezbanje u redavnickim ·krepostima u kas.nijim godinama bi.J.a obaveza kao i u mladim danima svojih bHjefaka o tome. Zinao je i od svoje duh. djece energiano trazi1:i mrtvenje 1 vjezbu u pojediinim krepostima. Vee rprema dobi, zrelosti i stupnju duhovnog z1vota.

Uza sve djetinje pOUZJdanje i ljubav prema Bogu Ocu kad se je radilo o grijehu obu.zeo bi ga STRAH BOZJI. Znao je na primjer govoriti, da je Bog i pravedan pa moze i kazniti nas narod ili pojedine Druzbe radi narodnih grijeha ili nevjera duhoW1ih osoba.

10. PO SL US NOS T

Po njegoYim savjetima i smjernicama koje je davao redovniokim osobama vidi se ,da je imao visok pojam o poslusnosti. Driirrn <la je bio 6kroz poslusan redovnik. - Napomena: Na tom podru­ cju vise puta sam bila u dilerni, ka.ko rjesava taj problem, sto su mu Poglavari branili da prima pe­ nitente u bolesti, a oni su ipak navaljivali i on bi ih primio? ...

11. SIROM.4STVO:

Sve na njemu i oko njega, kao i njegovi ra.zgo­ vori svjedociLo je da je siromasan i STVARNO ali osobito DUHOM. Bio je posve OTCIJEPLJEN od svega .prolaznoga. Tako ,slobodan od spo.na naveza­ nosti na materijalno ,i prolazJI10 1kao sto jos ,nisam nikoga Sll.lsrela u zivotu.

12. C I S T O c A : Driim da se je u toj kreposti uzdigao veoma vi­

soko, do one t. zv. ANDEOSKE CISTOCE. Ta ne­ beska ,krepost se odrazavala na C'ijelom bicu dragog

s

nam Oca. Bio je toliko cist, da je sve posvecivao sa cime bi dosao u doticaj.

Ne .mogu reci da je IZBJEGA V AO jti .prezirao 2ENSKI svijet. Barem ne u godinarna kad sam ga ja upoznala 1950-1965. Ta njegov pogled [e bio tako cist da je mogao svakoga gledati. Za maseg svetog Patra je bilo sve sveto i cisto sto je Bog stvorio. Pred mjim se covjek nije osjecao neugod­ no ni u kojoj situaciji. Ali u svom drzanju je bio silno cedan i skrornan. Tu cednost je trazio i od dusa koje su mu ,se povjerile. Smatram da je tu koji put bilo mesto pretjerano - jedan slucaj u bolesti! No, moram priznati, da je pri .koncu zivo­ ta na tom podrucju malo izrnijenio misljenje, od­ nosno drzanje, il i bolje reci zahtjeve.

13. P O N I Z N O S T :

Uz fenomenalnu dobrotu i ljubav poniznost je bila KARAKTERISTIKA svetosti blagog nam 0. Antica. Pred njim je svaki bio vrijedan, Priznavao je i divio se svakom dobru u drugima. Vrlo rado je i nize osobe pitao za savjet i cijenio njihovo mi­ sljenje.

U sebi je bio istinit te nije iskrivljavao darove koje mu je Bog dao. Nikada nisam osjetila da se pretvara kad o sebi nesto kaze. Kad je on dusi re­ .kao: »Glavno je ono kako je pred Bogom«, onda smo bili mirni makar svi bili protiv nas.

U saobracaju s drugima bio je zaista ljubezan i usluzan. Vise puta sam u razgovoru s drugima o osobi P. Antica znala reci: »Ako P. Antic nije svet za kanonizaciju po svojoj urnrtvenosti, poniznosti i ljubavi, onda ne znam i ne razumijem sto se trazi za sve tost?« Is.to take sada drzim i tvrdirn.

14. S V RH UN AR AV NI DARO VI:

Gospodin je svog vjernog slugu P. Antu Antica obasuo s mnogo nadnaravnih darova. Pogotovo na podrucju njegove svecenicke sluzbe u vodenju du­ sa.

Tako na pr. ona nadnaravna INTUICIJA ,po Jw­ joj je citao u dus,i i otkrivao tajne srca. Po <tom nebe kom daru imala sam dojam da vise i bolje znade kako je u meni nego sto mu ja znam reci. No ta milost nije uvijek jednako bila prisutna u njemu. Toga je i on bio svjestan i dusa je pred njim to osjecala.

Nadalje, onaj spomenuti dar neke osobne PRI­ SUTNOSTI daleko. Znao je za to i on i duse s kojima ga je Bog povezivao. - Vise puta bi ;z.nao nenadano pozvati svoju duh. djecu na razgovor. I onda je taj susret bio najplodniji. Drugi put bi opet slucajno se navratili i on kao da nas je CE­ KAO. Smatram da je u tim prilikama Bog sam po­ sredovao. - Sve su to posebni Bozji zahvati i mi­ losti kojima je obilovao njegov sveti iivot.

Znao je duboko potresti dusu i ganuti 111a lju­ bav. Jedna narocita pojava duhovnog vodstva P. Antica bila je ona neka SIGURNOST. Kad je Otac rekao: to nije tako, ili to je take, onda nije bilo v~e neizvjesnosti. Jednom rijecju, osjecali smo <la

nas po Ocu Anticu sam Bog ,vodi. Tako je to bifo onima koji su mu se iskreno povjerili a on ih je prihvatio po Boijem :na<lahnucu. - Bilo je medu­ tim i drugih, koji su i pored njegova vodstn vrlu­ dali i rogoborili. Uvijek sam u tim slucajevima os­ jecala da te duse ne traze samo Boga i svoje po­ svecenje, -nego mozda svoje opravdanje i.i kojakak­ ve izlike.

15-16. GLAS O SVETOSTI:

Svi koji su P. Antica dublje poznavali i k:oji su nepristrani, smatrali su vec za zivota da je SVET i tako ga castili. To svoje uvjerenje ocitovali su i s time sto su vjerovali da moie sve od Boga i.z.mo­ liti, da sve zna, i da je ono sigurno sto on k:tie.

Ja sam osobno mis1ila za ii,'ota da je .,vc:,t i sada imam to uvjerenje da je sveto zivio i svetacki umro. Rado vjerujem da nije ni bio ,iii tek prosao kroz Cistiliste. Za mene je smrt dragog Oca veliki dogadaj i jedna od ,najvecih milosti, premda sarn je tesko prebolila. Sretna sam sto sam smjd.i zad­ nji dan prije podne, par sati prije smrti, uci u sobu umiruceg Oca i na cas klececi promatrati taj ,po­ tresrui ,rastanak: Kako odlazi BO:t.JI COVJEK s ovc nase zemlje ...

17-18. PO SL l J E SM RT I:

Kad se govori o P. Anticu svi smatraju da je SVETAC i tako se mole njemu ,za zagovor kao i proglasenim Svecima. Mnoge milosti pripisuju se njegovu zagovoru. I sama sam pU!Ilo •puta osjetila pomoc dragog Oca, za kojega drzim da je ODMAH usao u BLA2ENO GLEDANJE BOGA, kojc.mu je jedino zivio i kojemu nas je sve vodio. Cc,:ito zi­ vim u prisutnosti dragog Pokojnika te mu govorim onako kao .i ,prije: Molim Vas - zauzmite sennas, za me, za to i to ... za ovu iii onu ,dusu ... i slic­ no. Ne molim nikada za materijalno, samo za duhovne i moraine potrebe. U slicnim potr bama mu znam reci: Ti znas kako je, pa reci Bogu sve za nas . . . Takva spontana molitva umirujc,_ kao da sve nevolje produ iii se ispune ...

U jednoj velikoj neprilici 0. Antic je fodesno pomogao. Hvala mu i slava budi za sve!

Neka nas nikada ne ostavi!

19. KARAKTERISTICNA SVOJSYVA 0. ANT /CA

Sve sto se ovdje ,pita smatram da je bio velik dio njegova apostolata. Osobito je bilo zacudujuce kako se u toj dobi zivota znao U2IVITI u psihu DANASNJEG covjeka, ,pa i mladih. Nije bio zasta­ rjelih nazora nego Bozjih, koji su uvijek svjezi. Sve ga je zanimalo, izvrsno je shvacao i s razumi­ jevanjem ,pratio sva zbivanja naseg vremena. To je kod 0. Ante Antica jedan izvainredan dar. - DEO GRATIAS!

M. A. KUJUXOtlc

'

Poruka Oca Antica

I ~1 A KU LAT A - (8. prosinca)

SVA SI LIJEPA, 0 MARIJO!

TI, SVIJETLI URESU NAsEGA NARODA!

POSREDUJ, MAJKO, ZA NAS

KOD ISUSA TVOGA SINA.

Zahvaljujmo Presvetom Trojstvu da je Marija uslijed zasluga svoga Bozanskog Sina odlikovana ovom posebnom povlasticom, Mi moramo cekat'i na rnilost sv. !k:rstenja da nam se digne grijeh i da primirno rnilostd uslijed zasluga Bozanskog Spasitelja. Medutim, no­ simo u sebi tuinu bastinu nasih praroditelja: zle posljedice istocne krivnje - pozudu tije­ la, pozudu ociju i oholost '.ll.ivota. Zadaca je duhovnog zivota da ove zle posjjedice u sebi paraliziramo a ornogucimo rad, rast, napre­ daik i pobjedu milosti.

Vi ste zapoceli ozbiljno svoj duhovni zi­ vot, svoj duhovni uspon, svoju duhovnu bar­ bu i svoj duhovni rad, da dosnignete savrsenu dob Kristovu i da budete slicn! Kristu i s njim postanete jedno, a po Kristu jedno s Ocem i Duhom Svetim. Da to postignete, uz pornoc Duha Svetoga, molim vas nastojte zi­ vjeti:

1) sakrarnentalnim ZJivotom 2) molitvenirn ziv,otom 3) zivotom sv. Kriza i muke Kristove 4) zivotom Marijinian: sve u Mariji, s Ma­

rijom, za Marijn i po Mariji 5) budite Kristocentricni, a ne egocentric­

ni. Vasa tajna: Krist, iatko rpo naravi Bog, nije

se uporno drlao svoje jednakostl s Bogom, nego se duboko spustio, uzevsi narav sluge i postavsi slican ljudima. I kad se pojavio u obliku covjeka, ponizio se jos vise, postavsi poslusan do smrti - do smrtii na Krizu, (Fi­ lip 2, 6-7).

Vase kreposti: Velika, nepokolebiva, zi:va vjera koja sve radi u ljubavi i po ljubavi. He­ rojsko pou.wanje u Gospodina i prezir - za­ postavljarnje - sebe i svake ispraznosti i svo­ ga isticanja. Bog sve u svemu, On rprvti i nada sve. Evandeoska jednostavnost i ,duh sv. siro­ mastva. Euharistijtska dusa. S Marijorn ruvi­ jek: ,.£vo, sluzbenice Gospodnje!«

Sawseno, po primjeru Isusa i Marije, is­ puniti prvu za,povijed ljubavi prema Bogu i bliinjemu.

Vas stav: Svrhunaravnost, evandeos!k:a jednostavnost, svrhunaravna otmjenost, fiino­ ca, nad V'idljivo gledati Nevidljivoga, nad strvamost gledati Jedinoga, Vjeanoga koji sve drli, ravna, upravlja. Pronicava sveta sut­ nja ... Odlucnost, dosljedna volja i postoja­ nost u rvolji, is voljom Boijom. U svemu neka odluouje: dll.lZ'Ilost, krerpost, svetost.

7

Iz duhovne o. Ante Antica

God. Gospodnje 1929.

Svet u Isusu - Poniznost - Vita contemplativa. 1. Ujutro prva misao poslije Isusa na Presv. Tro­

jstvo; u Mariji, s Marijom, po Mariji; pondziti se i probuditi sto zivlju zelju i ceznju za sv. poniznoscu i ovoga se neprestano drzati. Treba prijeci u obicaj.

2. Sav se dati na razmatranje zivota i muke Go­ spodinove, Njegove svete ljubavi i svih kreposti. Svagdano vjeran razmatranju. Ustraj!

* * *

Svoje racune uvijek imati uredne i ciste, drzati se vazda pripravan za dolazak Gospodnji. Sve racliti i drzati se kao da je zadnje. Svaki dan misli na sud. Bjezati ljude - nikad ne govoriti o drugima, nikada ako nisi upitan, uvijek kratko ...

* * *

Svaki dan 2 sata razmatranja; 1 sat duhovnog citanja. Teziti, moliti, pripravljati se za ken­ templaciju!

* * *

Dnevni red:

1. sto ranije ustati i brzo se opremiti da budem na vrijeme s Misom.

2. Vazda s klericirna na kafi, na odmoru itd. onda u sobu.

3. Do 9 s Oficij, od 9-10 sv. Tereziji s meditaci­ jom 3/4 - ukupno jedan sat.

4. Rano leci. Trebam cuvati svoj red, jer bez njega nema na­ pretka. Cuvaj se sve to vise opcenja, Bjez i u samocu, na molitvu, duhovno citanje i Bog te tu hoce. Ne zaboravi to! Upotrijebi malo vremena za odmor, a za suvisni razgovor - nista. Muci i radi!

* * *

Kad me se bude sto pitalo, odgovarat cu po sa­ vjesti, oprezno i ukratko. Nikada necu govor iti

1.

2.

ostavstine

o sebi, svojoj bolesni, svojim potrebarna, pro­ vidanju, hrani, podvorbi, ponasanju drugih pre­ ma meni. Sve to ne dolikuje osobi Bogu posvecenoj i slu­ zi Gospodnjem, koji se sav predao Bogu i Njega odabrao za bastinu svoju.

* *

Red u duhovnom zivotu. Sve nastojanje da ste­ cem sv. poniznost. Dnevno 2 sata razmatranja sa kratkim duh. stivorn. Vazda s bracorn pro­ micati njihov napredak i uzgoj po sv. Rcguli, Generalnirn Konstitucijama, Ordinacijama i pravilniku. 0 Mari j o !

* * *

Po muku, mrtvenju i razmatranju najvise ces napredovati. Bjezi prigode!

* * *

Nikada se necu pravdati, osobito s mladirna iii sa starijima od sebe. Jedino cu razloziti i Istak­ nuti svoju duznost, kad to budem morao ili trebao.

MORTIFIKACIJA SJETILA

Osjecaj ticanja:

S pornocu Blazene Majke nikada sebe necu ticati, bilo koji dio tijela. Svaku vecer nasljedovat 6u Gospodina u bi­ cevanju kroz »Miserere«, 3 Zdravomarije i »osculum terrae«.

0 c i: Gledaj preda se promisljajuci o Isusu. Vani gledaj samo sto se tice tebe i tvog posla. U sobi nikada glooati kroz pro­ zor, osim ako je duznost.

U k us : l. - Kod blagovanja cu biti za­ dovoljan sto Gospodin providi.

2. - Kod stola cuvat cu se svakog iz­ biranja. Jesti cu sa Gospodinom i sa Nebes­ kom Majkom bez biranja, prevrca:nja, vec onako kako je preda mnom.

Mukom, trpljenjem i molitvom nadokna­ duj svoju nedostojnost i slabost.

Budi pobofan, ustrpljiv i u z d a j s e !

8

Necistoca: S pornocu Blazene i Neoskvrnjene Majke i sve­ tih Odvjetrrika osobito cu ljubiti ovaj zavjet sve­ te cistoce i slijediti svoju nebesku Majku. Zato cu uvijek:

1. - Najpomljivije cuvati svetu cistocu duse, ti­ jela, srca i pameti, da budem vazda cisti stan Presvetoga Trojstva, koje se nasladuje i sta­ nuje samo u cistim srcima.

2. - Osobito cu nastojati oko poboznosti Pre­ svetom Sakramentu, Muci Isusovoj, Neo­ skvrnjenorn Zacecu presvete Majke da uscu­ vam vazda cisto srce i tijelo, pamet i dusu. Takoder cu gajiti poboznost sv. Josipu, SY. Anti, sv. Luidu.

3. - S pomocu Blazene Majke brizno cu svugdje cuvati, mrtviti nutarnja i vanjska osjetila, navlastito oci i jezik.

4. - Osobe drugog spola, pa bilo koje mu drago, nigda necu gledati niti igdje upirati oci svo­ je.

Sa spomenutirn osobama govorit cu jedino iz potrebe, ex canitate, ex obligatione. U govo­ ru cu biti kratak, odmjeren, ozbiljan, ima­ ju6i na pameti Propetoga Gospodina.

6. - Sjecaj se one: Nee Samsone fortior, nee Sa­ lomone sapientior, nee Davide sanetior ... Zato cu se s pomocu Blazene Majke 6uvati i posebnog prijateljstva bilo s kim, osobito sa osobama drugoga spola. Solus cum Do­ mino solo! Gospoddna cu vazda moliti da mi bude On prijatelj i drustvo s Marijom, s an­ delima i sa svecima.

7. - U napastima protiv svete cistoce odmah cu se uteci Presv. Srcu Isusovu i Majci, Rana­ ma Gospodnjim, sv. Josipu i sv. Odvjetnici­ ma.

* * *

Necu nikada kritizirati hranu, niti se ikada tu­ zit], budem Ii u cemu slabo posluzen, sjecajuci se siromasnog Isusa i svetog Oca Franje.

Nas! pokojnici

DRAGAN KOVACEVIC, umro u Zagrebu 12. travnja. Provodio je zivot prema uputama i savjctima Oca Antica: bliznjernu dobro ci-

niti, biti ustrpljiv i Bogu se moliti. Dugo je bolovao (rak na plucima), a uvijek je bio ve­ dar, raspolozen i odan u volju Bozju,

BARA TRUPCEVIC, umrla 30. sijeonja u selu Pleso (kod Velike Gorice) u 86-oj godini, Dugo je bolovala, ali je uvijek bila ustrpljiva i molila.

FRA PAVAO zsxstc, urnro u Omisu 31. sijecnja. Dopisivao se s Ocem Anticem, rado je citao Glasilo Vicepostulature i zivotopise, sirio slicice i molio se za uspjeh Vicepostu­ lature.

ZDRAVKO ESSERT, veterinar u Stonu, umro u Dubrovniku 3. veljace. Rado je citao Glasilo i zivotopise, potpomagao sirotinju i provodio solidan krscanski zivot.

Mons DRAGUTIN HREN, zagrebacki ka­ nonik, umro u Zagrebu 6. travnja. Dobro je poznavao Oca Antica i velikin1 interesom pra­ tio njegov rad. Kas,n-ije se zanimao za rad Vieepostulature i potpomagao.

0. ZORISLAV LAIOS, tragicno poginuo u prometnoj nesreci 19. kolovoza kod Pcxpova­ ce. Bio je ,vrlo aktivan na svim podrucjima vjerskog apostolata. Dobro je poznavao Oea Antica i s ·velikim interesom pratio rad Viee­ postulature.

MILOSTISLAV CIKO, katolicki javni rad­ nik, umro je u Zagrebu 29. kolovoza. Suradi­ vao je s Ocem Anticem, a kasnije potpomagao rad Vieepostulature.

9

Kapetan bojnog broda Saznao sam da medu dalmatinskim Iranjevci­

ma irna jedan specijalista za savjete o izboru zva- 111ja. Najavim se u sarnostanu, reknem svoje ime i zanimanje. Moldrn za razgovor s ocem Anticem. - Ave, odgovori glas iz sobe, kad sam pokucao

111a vrata. Usao sam, rekao sto zelim. - Kleknite! Kleknean. - Poljubite zemlju! Poljubim. - Ustanite! Ustanem. - Citajte ovo! Pruzi mi tekst, mislim, na latin-

skorn. Citam. - Prevedite! Prevedem. Dade mi drugu knjigu, mislim, na francuskom: - Citajte! Ci-tam. - Preveditel Prevedem. - Sjednitel Sjednem, uvjeren, da sam prvi dio

rspita poloaio i da je rnedu nama dvojicom mestala magla nepovjerenja. Dao mi je kasnije jos i teks t na mjemackome. Ci'tao sam ,i taj glasno i preveo. Pohvalio je rnoju pamet. Konacno mi je pruzio 'knji­ gu na ITTlQIITl materinskom jeziku - da li ga je bar djelomiono pozmavao, ne znam pi tao misam, ali sam tu knjigu ponio i kuci, procitao je od konica do ko­ rrica uz veliku duhovnu korist, osobito zbog jedne ideje: Bio covjek do bar kao Majka Bozja iln zao kao Sotona, ne moze proci ovim zivotom bez trpljenja. Pisac je sveta Terezija Avilska, knjiga se zove: Du­ hovrii dvorac. Nakon sto sam .tu knjigu 1proaitao, raj se zatalasao mojom dusoan, ispred ikrifa ne bje­ zi.m i zi\'01a se ne bojirn ni onda kad mi od bola suze frcaju.

Svrsio sarrn najvisu skolu u drfavi, imao sigur­ no tTiamjestenje u zva,nju ,koje izrvanredITTo volim i danas, bio sam zdrav i mlad, nalik na Adama u raju zemaljskome prjje Evina stvorenja. Tri godine pi­ ,tao sam isebe samoga i dragoga Boga: sto da bu­ dem? Tri puta oba1Vio sam duhoVITTe vjezbe hoteci izici i:z te neizvjes.nosti. Lmao sam kao u1eku, moroa cak i nesvjeSillu, slutnju da Bog od mene hoce :zrt­ vu. Dobro, pristajem na svaJm, ali 'kakvu hoce, to moram znati sigurno.

Na lroncu trecih duhovnih vjezbi - druge 'i tre­ ce obavio sam pod vodstvom oca Antica - pitam ja: »Velecasni, nek,a meni Bog na Vasa usta progo­ vori. Ako Vi reknete: ostani, gdje jesi, ne foni se do smrti, ja cu rposlusati. Ako reknete: budi brat la.ilk ovrlje ,ih na Ka,ptolu, ne idi vise ni kuci, pri­ stajem. Ako reknete: uai. teologiju, budi fratar, koji drugi redovnik iii svjetoWJ.i ,svecem.iik, ja cu poslu­ sa1i. Ako reknete: neka se u mom tivotu rodi Bva, dobro, ja cu je povesti u svoj zemaljski raj.«

Bio sam svjestan sudbonosnih rijeai, koje sam izgovorio, i zadrhtao sam. Taj cas J1etko je pokucao na vrata sobe i pozvao patra, a ja sam streloviitom moUt:vam zazvao u pomoc dragoga Boga da mi <lade -snage da svaki savjet duhovnoga vode poslu­ sam i provedem. Tako sam se vec i primirio, dok se otac za koji fas \,Tatio.

Kao nekada Bog u zemaljskome raju, tako se i otac Ante Antic odlucio za Em. To jest savjdovao mi je eta ostanem gdje jesarn, ali da se zenim, a on ce se moliti, eta nadem dobru djevojku. R:ido bi cla o,nda jedno od moje djece bucle S\'ece.nik. Pitao sam na ;ro valja osobito paziti, sto mi savjetuj pri izboru djevojkc. - Gledajte, da Ii jc prakticna i da li inn z,drav

sud. Pod,itc: 11:1 primjer na izlet i pones.ite sa sobom jedno dva odreska sirova mesa, ali joj ne govorite toga. Kad stignetc na odmaraliste, recite joj, neka sada to ispece. Vicljet cete da Ii je upuccna i spret­ na, kakva bi mogla biti kao domacica. Pit:tjte je na primjer, sto misli o srnme zupniku iili o kojem drugoun lieu, pa cete razabrati njezin sud, 'to je kod nje rpo vaznosti prvo, a sto posljednje ... - Do:bro, Yelecasni, ali ako naletim na \jc5ticu,

vi ste krivi! - Ja kri\', prihvatio postenjacina. Kad sam u poslu, v,idim samo posao i ni;::.i dru­

go. Do polas-ka na godisnji oJmor imao _ :i.m jos koji mjesec vremena, zato sam pitao i svo_ic kolege i druge pametne ljucle, sta mi savjetuju za prcdsto­ jeci korak. Vise ljudi vise zna, odluka je LI mojim rukama. Jedan mi jc savjetovao <la se ne zenim, dok ne doktoriram, jer da ce onda »-djevojkama pasti cijena«. Drugi mi je savjet.ovao da se ne pre­ naglim, nego da djevojku upoznam bar pola godine prije vjencanja, da izmijenim s njom misli ne samo usmeino ncgo i pismeno, jer se i u pis,mu o-.:ituje narav, sklonost, rnaobrazba, inteligencija. Tr:X:li mi roce: ako nadem dvije cljevojke posve jednakih kvaliteta u svemu, jednu imucnu drugu siromasnu, on mi savjetuje da oienim imu6nu, jer cu ~nace prev,ise trpjeti. Znao Sam, da je siirornastvo kriz pretefak za ljudska ramena, ako ne ,pamogne Bog, lome se pod njim i clivavi. Ali ipak me je nekako zazeblo oko srca, pofalio sam onu »siromasnu«: pa sto ce biti od njih, ako ih se svatko bude klonio kao kuinih? I1i ce biti casne djevice, dobrotvori svoje akoline, iii ce po6i po zlu.

Odoh opet ocu Anticu. - Velecasni, vj vidite kako SU teska Her.i.ena.

Recite, mogu Ii ozeniti i posve siromasnu dj voj­ ku? -Vi? I najsiromasnijuna svijetu. U va·oj kuci

nece kruha nikada nestati! - Velecasni, uzimam O\'O ozbiljno, kao da mi

sam Bog veli. - Uzmite! Ponavljam: u vasoj kuci nece nilca­

da kruha nestati! I opet se ustalasao raj u mojem bicu: govori svetac, iza njega je Bozji auktoritet. ,

Prije polaska na godisnji odmor rpreparucio sam se ,s;vakome ,prijatelju ~ zivome i mrtvorne, mnog,im znancima sa srnucilista vec vezan1m u okove ljuba­ vi, molio za blagoslov svoga zuµni:ka, klek.nuo pred svoga oca i majku moleci blagoslov, kle.knuo pred oca Anti.ca:

10

- Velecasni, idem ma 'sajam djevojaka' blago­ slovite me. Molite dobro, jer ako nadem zlu dje­ vojku, vi ste krivi! - Ja kriv, potvrdi svetac. Kleknuo sam i pred Majku Bozju ne jedanput:

na 1koju djevojku ti pokazes prstom, tu 6u ozeniti, pa ·imala grbu kao deva.

I tu me je zazeblo oko srca, jer za mene nije bilo dosta lijepe djevojke na svijetu ... Ali Majka Bozja zna bolje rnoju srecu,

Vrativsi se s godisnjeg odmora, vjencan i gra­ darrski i cnkveno jos u djevojcinu mjestu, u nazoc­ nosti njezinih i mojih roditelja, predstavio sam svoju suprugu ocu Anticu. Blagoslovio nas je, a njoj je jos posebno 1kazao nekoliko rijeci, od cega je najvazmrje: »Postivati, postivati, postivati«, i pri tom se k.ao prrjetio kaziprstom. To jest: mlada ze­ na irna rnene postdvati. To je ona meni odala kad smo se od oca duhovrrika oprostili. J a sam puno puta zahtijevao da mi oponasa tocno i glas patrov, i pogled i .kretnju. osobito kad sam drzao da je potrebno podsjetiti je na to. Puno, puno iputa smo se od srca smijali pri tome oboje. Pater se naime svetacki molio, ja nisam nrkad pozalio, sto sam se okovao,

Dodem na radno rnjesto, kolege cestitaju. - A je li bogata? ,pita jedan. - Kako nije, odgovaram, kad ima rrnene za

mufa. Kol.iko djece mis1ite imati? pita drugi, dok-

tor. Znate, ja sam u ratu bio porucnik, u svojoj

ku6i hocu da budem bar kaplar. Da rrnogu, rado bih bio general. - Znaci: deset, primjecuje u sali doktor. Ali ja se nisam salio. Zi-vot smo· poceli ni od

sta. Vrennena su bila teska. Uhvatili 1smo se u kr­ vavi kostac s neillnastinom. Ipak sam vidio dame pri svakom 1koraku prati bla,goslov. Kod cetvrtog djeteta odoljeli &mo pritisku lijecnika i nis,mo dali li'kvidirati dijete. Pitam jednom oca Antica: - Recite mi, velecasni, kako ste se vi usudili

kazati da u mojoj kuci nece nikad nestati kruha? - Sad kazem pogotovo. Vi ste Bozj-i covjek,

postena dusa. Vrsi1e Boiji zaikon, a Bog je obe­ cao: Tralite najprije ,lcra1jevstvo nebesko, a sve ce vam -se ostalo nadodati. Nebo ce i zemlja proci, ali maje rijeci nece prn6i.

I uist.iJl'lu dolasikom petoga djeteta na svijet ,pro­ slo je naj•teze, u:zxlizali smo se materijalno sve oci­ tije i sve sigurnije. Svako je dijete donijelo sa so­ bo.m neki dar .iiz ltleba ... Danas je vec malone puna kuca svega, Bogu hvala.

lnlao sam razocaranje s Domitrovi6ima, a do­ nekle is Mitrov.ifom. Sluzio sa,m vec kod treceg po­ duzeca, uvijek u ·svojoj istruci, a trebao sam urediti jedan veoma vazan racun s Mitrovicem i s Domi­ trovicem ,prethodnog poduzeca. Dapis, koji sann do­ hio, bio je nehurnan J nesocijalan, nepravedan. OgoPCen podem ocu Anticu. Razjasn.im dop,is mo­ leci ga da mi rekne, je Ii to diuh Bozji ili ivrazji. Ako mi ne dadu zadovoljstinu po pravdi, rekoh, ja

Saba Oca A. Antica - Kutic za molitvu i razgovor

cu stvar objaviti stampom pa neka pukne bruka cijelom zemljom. (Nisam to bas tako cvrsto odlu- 6io, nego mi je dolazila kao napast, ali sam ,kao neikom va:rikom htio natjerati sveca ltla iposredova­ nje. Znao sam na.irrne da •k njemu dolaze ,po sav,jet d:rimatori i drmani, sveucilisni 'Profesori i bis,ku,pi, da je dakle njegova ,rijec jaca od moje. Sto mo.ze da uredi stola, bolje je nego da puca pistola.)

Kad je otac shvatio o cemu se radi, potreslo ga je duboko. Odmah sam znao da je dopis od vraga. Bio je ogorcen i molio me, da ne pucam do p001e­ djeljka, dace on osobno pisati na na<lleino mjesto, i to od.mah. Mi smo razgovarali u cetvrtak. - Dobro, rekoh, postujem.1 vasu sijedu kosu,

primam posvecenu desnicu i cekam do ponedjelj­ ka. Ali a,ko ne stigne za:dovoljsrina, ja pucam!

- Pucajte, rece svetac, i ja odoh smiren.

U ponedjeljak stiglo je postom preporuceno pis­ mo Domitrovica sa sredenim racU[lom. Pater je meni sadriaj svoga pisma gotavo dosloW10 pono­ vio, i ja sam razabrao da je onako svetacki i po­ nizno, ali skresao na<lleinom Mitrovicu i odnos­ nom Domitrovicu u goli obraz sve, muski, da ih je natjerao na ,pravdu silom svoga moralnog ugleda.

Jedanput mi je dao knjigu Knaus-Ogino da je proci1amo ja J zena. Kad sam je procitao i vracao, pita me ,svetac:

- Sto 'Velite?

- Isto, sto sam rekao i svome bratu fakultet- liji, ocu cetvero djece na istu temu: Nije to za roe­ ne, za nas. Zena nije igraoka nego osoba Treba je postivati. Sugestija :knjige nije ni pravedna, jer tko znade :izracunati oikluse, neka uziva &Ve ~o fe­ na moze dati, a ipak ce doci u raj, dok neuki s.iro, mah, koji to racllillati ne 2111a, rrnars u yakao! Je li to ,krscanski? Meni ne treba veci uzrta:k na zemlji nego sto mi ,ga moze pruziti fona, moja zena, ali ja pnimarrn na sebe i sve dbveze, vezane uz taj ufitak.

11

To je muski i ocinski, a sve je drugo za spekulante i kukavice koji se boje zivotal - Imate pram, prihvati svetac, zena nije igrac­

ka! Bio sarn vec »kapetan nogometne morncadi«,

vec mi se rodio i Decij, rodio se i ,poletio natrag Bogu na krilo, kad sam klecao pred kipom Bez­ gresriog Zaceca u Lurdu. Molio sam se za svakoga. Tri dana osjecao sam se u predvorju raja. Molio sam Bezgresnu tni sina, .kako bih sastavio »zbor apostola«. Zivo t ce pokazati jesarn li uslisan.

0 Lurdu i o ovorn drugom nisam vise govorio s ocem Anticern, kad sam poslije dugo vrernena opet bio s njim, i to 19. veljace ove godine: umoran sam bio i ja od noonog putovanja i poslova u Za­ grebu, a i kratko sam bio s njim, svega dvije mi­ nute, jer je bio vec veoma slab. Slutio sam, sto ce mi reci: neka Ijubirn svakoga, vjezbam se u kre­ posti ljubavi, neka mi obitelj bude vezana medu­ sobnom ljubavi, zena neka bude strpljiva. Obecao mi je da ce se za nas sve posebno moliti. Kad me blagoslovio i kad sam mu poljubio posvecenu des­ nicu, pitao sam ga: Smijem Ii ms poljubiti i u ob­ raz? »Mozctc«, odgovorio je, i ja sam ga poljubio, prvi i posljednji put u zirntu, i to u lijevi obraz, Poljupca mi nije uzvratio, mozda zbog slabosti dli

redovmickoga bon-toria ili pravila, ako takvo po­ stoji, ali ocekujem taj poljubac iz neba ili kad se sastanerno u nebu.

U Duhovnom dvorcu svete Terezije Velike ci­ tao sam da dobro voditi duse znadu samo veoma rijetk,i duhovnici: od deset tisuca jedan. Eto, takav jedan mislim da je bio otac Ante Antic. Stekao sarrn u njega potpuno povjerenje. Bio je duhovan, prije svega duhovan. Visok, lijep, jako lijep, zivahan, pro­ nicav, vedar, odlucan, jasan, neposredan, poznava­ lac duhova, veoma inteligentan, bogatih osjecaja, iskren bez prenemaganja. Uz njega ,si osjecao dah i duh Bozji, far Bofanskoga sunca, znao s,i: taj i kod Boga ima veliku rijec. Izvrstan oficir u borbi za Bozje kraljevstvo na ,zemlji, divan kaipetan boj­ nog broda. J a sam sluzio na nekoliko ratnih bro­ dova, teistiakih i ateistickiih, rado sam dolazio k njemu po savjet, imao sam pred sobom prokusana ratnika za sretnu vjecnost, odilazio sam okrijepljen za no\·e zrtve. Da sam i ja postao zapoYjednik jed­ nog »torpednog camca« i da se jos drzim na ovoj buri, hvala iskusnom kapetanu bojnog broda ocu Anticu, koji me nau6io rijecju i primjerom kako se krstari morem danju i nocu, u mi,ru i u ratu.

8. ozujka 1965. Prof. BEPO

JS. prosinca 1970. tijelo Oca Antica preneseno je s Mirogoja u Kriptu Svetiste Gospe Lurdske.

Prigodom druge obljetnice prije­ nosa tijela odriat ce se komemo­ racija poslije vecernje mise - JS. prosinca.

Bia go siromasnima . . . j er je njihovo kraUevstvo nebesko ...

.>

Rijec je o siromastvu-kreposti koja spada u one koje na poseban nacin zavjetuju svi redovnici, a posebno franjevci.

Ta krepost ide u red onih kreposti koje su ures i obiljezje dusa koje su visoko napredovale u du­ hovnom zivotu, ikoje su potpuno pregazile svoj »da« i sve zemaljsko, cije su rnisli i osjecaji nadzemalj­ ski, koje su jednom rijecju svete.

U ovo vrijeme materijalizacije svjedoci smo da se cak i vrijednost covjeka gotovo rnjeri po tome koliko on posjeduje materijalnih dobara, a duhov­ ne vrednote postaju nesto nedohvatno, strano, da­ leko, Ipak, iako odricanje postaje tesko, gotovo neshvatljivo za sitne duse, tim privlacnije i zavod­ ljivije sjaji ideal Krista mapustenog, prezrenog, siromasnog onim doista velikim dusama, ikoje »si­ rornasne posjeduju sve.«

Dobro je da se opet i opet sjetirno i zagledamo u zivot covjeka nasih dana, koji je u svom zivotu tako dosljedno shvatio i proveo ideal siromastva, Bio je to fra Ante Antic, kojeg Crkva ozbiljno ra­ zmatra kao potencijalnog sveca nasih dana.

Evo sto o njemu pisu i misle njegova subraca: »Potpuno slobodna duha od svih zernaljskih stvari, potpuno mrtav svijetu, bogata duha on je prolazio svijetorn cineci dobro ... «

I1i kako govori drugi: »Njegova ljubav ostala je uvijek cista, slobodna, netaknuta, neprivezana za zemaljsko i jedino i iskljucivo vezana za Bozan­ sko.«

Nije on bio samo duhom sirornasan, nego je u svom zivotu ostvario jos veci stupanj siromastva - nije nikada uza se imao suvisnih stvari.

Dosta je bilo pogledati njegovu sobu, njegovo odijelo, pa da covjeku i ne treba druge propovijedi o siromastvu.

Vrlo mlad bio je postavljen prvo za pomocnika magistra, a kasnije i za magistra u franjevacJrnj bogosloviji u Makarskoj. Njegovi daci se i danas s ganucem sjecaju njegove poluprazne sobe, u ko­ joj je primao i razgovarao. Bio je tu samo stol, stolica, i mala polica za knjige, koje su mu kao ma­ gistru bile potrebne. Drugu godinu dobio je oTmar, bez stakla, sav raskliman, koji nije nitko htio uzeti. Klerici su mu jos od neblanjanih dasaka napravili jednu policu za knjige, grubu, bez ukusa. K tomu je imao k,riz, Gospinu sli'ku, Gospin kipic na sto­ lu. Pa ipak kao da ni to nije bilo dosta, dao je vrlo brzo odnijeti obje police s motivacijom »da su mu suvisne«, jer mu sve stvari mogu stati u ormar. Kada su mu htjeli pokloniti ljepse izrade­ nu korpu za otpatke, nije ju htio primiti »jer je prelijepa za njega«. Kada su mu htjeli daci daro­ vati spilju za njegov kip Majke Bozje, isto tako je nasao nacina <la je odbije, a da pri tom ne uv­ rijedi darovaoca.

U sobi gdje je spavao imao je krevet, skrinju za robu, klecalo, kriz, dvije slike, skropionicu za blagoslovljenu vodu, razbijeno ogledalo, stare zar-

dale s·karice i jedan nozic s drvenim drskom. Nije tu bilo suvisnih stvari - dapace manjkale su i nuzne, iako je 1kao mag~ster mogao dobiti bolji na­ mjestaj.

Sve sto je upotrebljavao i cime se ,sluzio drfao je samo kao posudeno, nikada n,i,je na kni1jge ili ostale stvaTi stavljao svoje ime, pa cak ni onu ,re­ dovnicima dozvoljenu izreku »ad usum simplicem N. N.«.

Iako je u svojoj sobi imao ces1o stvari koje je po svojoj sluzbi trebao radi klerika, mije se niikada njima sluzio, iako su i njemu bile potrebne.

Jeclnako je bio raspolozen onda kada bi nesto dobio i kada bi izgubio. Rado je ono sto je imao dao drugome, <la se time sluzi, i ne bi se falio ako mu to ne bi vratili.

Njegovo odijelo bilo je doista siromasno. Imao je dva habita oba jako trosna, jedan slabiji od dru­ gog, ali on ni·kada ne bi rekao da mu treba nesto bolje. Na uporno nagovaranje daka zatrazio je kod krojaca drugi habit, ali »polovni, koji se moze jos nositi«. Ipak na kraju nije mu preostalo drugo ne­ go da uzme od brata krojaca drugi novi habit - njegovi daci pripovijedaju da je u njemu izgledao tako posramljen, kao da je navukao nesto sto nje­ mu ne pripada. Njegovim nutarnjim osjecajima bolje je pristajao stari habit od novog.

Od rublja imao je svega dvije tunike, obje po­ krpane na mnogo mjesta raznim zakrpama, ali ih on nije nikako htio odbaciti, »jer su njemu bile dobre«. Odbacio ih je tek onda kada ni brat kro­ jac nije vise mogao bas nista napravi:ti. Inace je za sebe uzimao od robe uvijek nesto sto bi drugi vec odbacili kao maramicu, pasac, carape, tunike i sl. Iako je cesto znao dobiti mnoge stvari za sebe, odmah bi to dao drugima. Osobito je pazio da nje­ mu povjereni klerici uvijek imaju sve sto im tre­ ba i nije se nikada ustrucavao za njih moliti bilo koju stvar.

Iako tako siromasan, nikada nije bio neuredan. Uvijek okrpljen, cista rublja privlacio je sve oko sebe svojom izvanrednom finocom, smislom za tu­ de potrebe, pa cak i za ono sto je kod sebe smatrao izrazito suvisnim.

U odricanju bio je snalazljiv i dosljedan - nije to bila stvar trenutka, vec uporno sticanje kreposti iz casa u cas, iz dana u dan, iz godine u godinu.

Godine su prolazile. U kusnjama svakodnevice kalio se jedan veliki duh, jedna tako savrseno shva­ cena i u djelo provedena franjevaoka skromnost i siromastvo. Vjeran teznjama i idealima mladosti ostao je takav sve do smrti. I u teskoj bolesti ogra­ nicio bi se na najnuznije, poklone, kojih je sada pr,imao sve vise i vise, isto taiko je brzo nestaja­ lo u rukama onih koji su sve do zadnjeg dana do­ lazili i trazili od njega ne samo mir za dusu, vec i okrepu za tijelo. Znao je tako cesto dati svoje lijekove nekome za koga je znao da su mu potreb­ ni. Trazio bi do zadnjeg gotovo casa sa svih strana

13

svijeta pomoci za svoju duhovnu djecu, a nikada nije nesto trazio iskljucivo za sebe. Jedino posluh, koji je tako divno vrsio, prisilio bi ga da i svome tije]u dadne neku okrepu koju bi inace odbio »kao suvisnu«.

I tako siromasan do smrti, poput svog Bozan­ skog uzora, poput svog oca svetog Franje, nasto­ jao je dati sve - posljednji stisak ruke, .posljednji

Svetost oca AntiCa

dah, osrrrijeh, suzu za one ,koji su mu bili povje­ reni.

Na njegovu primjeru rnogli smo doista utt:wditi vec toliko ponavljanu istinu da ie. samo onaj bo­ gat, koji nista ne posjeduje.«

Iz siromastva nilknulo je .jedno takvo bogatstvo od ,kojeg ce pokoljenja i pokoljenja crpiti i lkonac­ no riaci samo ono jedno p-otrebilto - a ,to je BOG.

odraz Holje svetosti Nagovor stovateljima Oca Antica odrian 10. VIII.1972.

Cilj je .nasih sastanaka sto bolje upaz.nati Oca Antica i njegovu svetost kako bismo i mi, drzeci se njegovih savjeta, sto bolje napredovali na putu krscanske svetosti.

Ne bi bilo u duhu nasega fra Ante da dolazimo k njemu samo traziti pornoc i cudesa. Prvotno je da ad toga s.kromnoga franjevca, koji je uvijek vrsio volju Bozju a za sebe nikada nis.ta nije traZ'io, naucimo kako u svakoj prigodi i u svakoj kusnji moramo ostati ,vjerni svom krrscanskom pozivu i uvijek ustrpljivo nositi svoj .lcriz pa bio nam i te­ zak. Jedino cemo tako naci svoju srecu i smisao svog zivota.

Svi smo pol'Vani na svetost. Bog, koji je nas pocetak i nas konacni cilj, sama je svetost. U sve­ toj Misi prije kanona klicemo Trojednome Bogu: Svet, svet svet! Gos.podm Bog Sabaot.

Bozja svetost je nedostupna covjeku i mi mo­ zemo Bozju svetost upoznati u onolikoj mjeri u ko­ likoj mjeri posvetimo sami sebe, koliko santi ;pri­ mimo od Bozje svetosti.

Nas dobri fra Ante u svom osobnom posvece­ nju dosao je do visokog stupnja svetosti i zato je mogao boJje od nas upozm.ati Bozju svetost. Njemu je Bog bio mnogo prisutniji nego nama. Zbog toga su mu i Ill[loge stvari bile jasnije nego nama. To je bio razlog zasto je on taiko duboko mogao pro­ d.irati u ljudsiku dusu i otkrivati njezine najdub­ lje teimje, sklonosti i zelje.

Bog od nas trazi da ga priznamo svetirn i da se prema Njernu odnosimo kao prema jooinom i pra­ vom Bogu, da bi tako On rnogao nama ocitovati svoju svetost.

Nije dovoljno priznati Bozju svetost samo rije­ cima, nego to moramo rpokazati i svojirn zivotorn. Mi ikrscani cesto puta zamisljamo krivo srvoje k•rs­ canstvo i svoju svetost. Moida bi i nama Bog mo­ gao predbaciti: •Ovaj me ma.rod \5.lavi samo usnama a njegovo je ,srce daleko od mene... Sveti Jakov nam porucuje: •Vjera bez dobrih djela je mrtva.« Nije dovoljno samo ici u crikvu i moliti se za ovaj zemaJjs.ki zivot. Nasa vjera mora ibiti djelotvorna. Moramo biti spremni i na k11snje i krizeve. Gospa je rekla maloj Bernardici: ~Ucinit cu ,te sretnom, ali ne na ovom svijetu.<

Mnogi krscani n.isu spremni no&iti breme ovoga zivota. Traze od Boga cudo, i, ako ih ne uslHi, onda za njih Bog nije pravedan, smal3!ksu i ohlade se.

Sigurno se tu ,nije radilo o pravoj vjeri niti o pra­ voj svetosti.

Kr~st je prije pregorke muke govorio: ,,Qte, neka bude volja tvoja!« A nas Otac Antic znao je savrseno izvrsavati volju Bozju, nositi svoj kriz; ali .ne samo svoj. On je i tolikima pomogao 111ositi kriz, znao je moliti se i zrtvovati za druge.

lv1i na ovim nas.im sastancima promatramo co­ vj eka koji nam je bio poznat ,i ta:ko bliz, 1kO'ji je znao slijediti Krista, koji je znao svojirrn djelima i svojim zivotom ocitovati Bozju sveitost, ko}i je znao i zadnji atom rsnage zrtvovati za drugoga. Nas fra Ante mora i svima nama bi,ti poticaj da svoj zivot malo uskladimo, kako ne bismo sarno rijeci­ ma ,slavili Boga.

Pokufajmo nasljedovati i u djelo provoditi nje­ gove misli i na taj cemo nacin najbolje omiljeti Bogu i najvise pridonijeti fra Alntinoj beatifikaciji. Onda ce Bog uslisati nase moli>tive i prosnje. Po za­ govoru dobrog fra Ante Bog ce ocitovati i na vidljiv nacin svoju moc, da je On Gos.podmr prirode ri ljudi, Gospodar zivota i srmrti.

Dok smo na ovorn svijetu, mi smo kao u polu­ tami. Od vremena do vremena Bog ,nam posalje neko jace svjetlo, poput reflektora, da nam rnsvi­ jetli put. Takovo svjetlo, taJkav reflektor, bio 1e i nas dobri fra Ante. On je citav svoj zivot S!Vijetlio, ifarivao riz seibe vatru Boije ljubavi i prenosio na na,s. Zato se mnostvo ljudi okupljalo oko njega. Vi­ djeli su u njemu Bozjeg fovjeika. Trazili su u njega pamoc, savjet, ohrabrenje, a on 'je bio newnoran i spremno je sva:kom pomagao, svakoga tJjesio. Kao svijeca uvijek je svijetlio oko sebe i s.ijao ljubav, mi•r, radost ...

Fra Ante je u pravom s.rnis.lu shvatio svoje krs­ canstivo d redovnistvo.

Pokusajmo danas zaviriti malo u svoju diusu. Mozrcla cemo ollkriti mnogo toga sto nije svetost, nego se rprotivi volji Bozjoj. To bi nam i nas dobri fra Ante predbacio, on bi mas opomenuo, a mozda i prekorio.

A:ko bar nesto upijemo od Kristova duha i od duha nasega fra Ante, onda ovaj nas sastanak nije uzaludan, razveselit cemo i fra Antu i dragog Boga.

Moramo i mi osjetiti u svom zivotu kako je sla­ da:k Gospodin, pa i onda kad ~rizevi i JmSlllje pri­ ,tiscu, pa i onda kad nase oko mozda i suzi.

0. Mile CJ.rko

14

e U fra Antinoj skoli e U fra Antinoj skoli e U fra Antinoj skoli e U fra Antinoj skoli •·

Krscanska duso, Isus je Tvoj Stvoritelj, 011ku­ pitelj, tvoj Ucitelj i Yoda. On zajedno s Nebeskim Ocem -i Duhom Svetim djeluje u tebi po svojoj sve­ toj rnilosti i stanuje u tebi kao u zivom svetohra­ nistu. Ti si predrnet posebne Ijubavi Presvetog Trojstva. Sva djela Presvetog Trojstva izvana idu za tirn da te posvete i spase.

* Stvorena si, krscanska duso, da Boga ljubis i

da Njemu zivis. Varas se ako bi postavila SVO'ju svrhu u koje stvorenje ili stvoreno dobro, jer za to nisi ria svijetu. Bog je Tvoja svrha, tvoj zivot i tvo­ je sve!

* Odvise bi pogrijesila, pobozna duso, ako bi Sa­

mo pobozno gledala na Boga, tvoj cilj i na Njegovu svetu ljubav. Pobozna duso, znas li zasio je Otac Nebeski poslao svoga Sina ria svijet? Radi svoje slave i naseg spasenja! Iz ovoga slijedi, prvo da uvrjek trebas svoj zivot unjeriti i promatrati pre­ ma Isusu, u svjetlu Njegova svetog Upucenja, mu­ ke i smrti.

I drugo, On te uci da tvoj zivot ima biti u sve­ mu podlofan i pokoran Ocu Nebeskom.

* Ti vrijedis zivota Boga-Covjeka, Njegove pre-

svete 1krvi •i Njegove sv. ljubavi ... Nije dos ta spo­ znari svoju velicinu, vec je potrebito i najglavnije prema tome svom uzvisenorn pozivu i zivot urediti,

Cilj je duhovnog zrvota potpuno sjedinjenje du­ se s Bogom ru sv. Ljubavi. Dato postignes treba ti sl ijediri Bozansku Mudrost - Isusa. Prerna Nje­ govom sv. zivotu moras udesiti svoj zivot ...

* S-Vi u sebi nosirno i osjecarno starog covjeka,

to jest nase z1e sklonosti, veliko nagnuce na grijeh, sklonost zemaljskim dobrima, teiinu u dobru i kre,posnu zivotu. Isus je svojom smrcu predobio i svladao grijeh, unistio starog covje'ka i dao nam je svoj Bofanski zivot milosti po kojemu postaje­ mo IIlovi ljudi. Duhovni je zivot pravadanje onog zivota koji nam je Isus zaslui.io i donio. Sve u du­ hovnom zivotu ide za sjedinjenjem s dragim Bo­ gom. Zapreke ovom svetom jedinstvu treba uklo­ niti, svladati i porusiti ...

* u ,duhovnom zivotu na pocetku dusa se trudi i muci da se oslobodi grijeha, koji je rastavlja od Boga, njezinog pravog i vrhovnog dobra. Ona radi i nastoji odbiti napasti. Uz borbu zdruiuje duhovne pok:ore, ljubav je sveta goni <la se kaje, da poko­ rom i dobrim djel,ima nadoknaditi zanemarenu i prezrenu ljubav svoga Stvoritelja . . . Dusa sama po sebi .ne rnoie nista, te svu svoju snagu postavlja u sv. molitvu ...

Bude~ Ii poboina duso, revna i gorljiva i budes Ji ustrajala u ovim prvim vjezbama i pocecima duh. zrvota, u sebi ccl osjetiti pravi Isusov mir,

..... - OTA_C ANTIC

utjehu, ljubav, duhovnu slobodu, te sve vece pri­ blifa\'anje k Bogu ...

Ti ces bjezati od svake svoje ugodnos,ti, a trazit ces samo ugoditi Boz. Zaru6niku dusa.

0 slatka Ii glada, o ugodne Ii zede! Boze moj, neka Tebe dusa moja jedino gladuje, za Tobom uz­ dise i samo Tebe trazi, Boze moj i sve rnoje do­ bro ! ...

* Jedini Bog moze rzadovoljiti nasu dusu, ugasiti

zedu i zasititi, utaziti glad. Ti, poboina duso, vazda ustraj u sv. ljubavi. Sve muke, koje budu pratile Tvoj zivot veselo, iz ljubavi nosi s Boz. Uciteljem .. Gospodin je vjeran! Mi ga moramo slusati sve do smrti na krizu. Mogu nastupiti sumnje, dvojbe, ja­ ke napasti i nutarnje tmine i borbe i u trnm zi­ votu, no ne boj se! Drzi se Isusa i Marije, ljubi ih i slijedi sa svojim krifom. Bas u podnasanju svih poteskoca i u mukama najvise ce rasti u tebi \·eta ljubav i sve kreposti ...

* Budes li vjerna, pobozna duso, u svladavanju

same sebe i gorljiva u svetoj borbi, budes Ii posto­ jana u podnasanju krifa, marljiva i ustrajna u sve­ toj molitvi i nastojanju da se obogatis praYim krs­ canskim krepostima zasluzit ces da te Gospodin pozove na visu krepost. Ti ces osjetiti 1kako On u svojoj mudrosti i dobroti razvija u tebi svoju sna­ gu. Njegova milost ce te nositi i u tebi i1ovim na­ cinom djelovati i raditi ...

Dalje ti ne cu govoriti, poboina duso, jer zelim s Gospodinom <la se dobro i junaoki prosvijetlis i sigurno uputis u p-rvim 'Vjezbama duho'Vllog zivota. Kada te Gospodin bu<le htio obdariti ovim svetim zivotom, tada ce On biti jedini tvoj Ucitelj i Yoda. A bude Ii Njego'Va sveta volja, On ce te i prnko svojih slugu bolje i temeljitije pouciti i uputiti u tom svetom zivotu, ,nego bih ja sada ucinio ...

* Ne boj se krscanska duso, u svetim si ruk:ama.

Nitko te iz njih ugrabiti nece. Budi ustrajna! Isus te hoce!

Tvoja postojanost i vjernost bit ce triumf tvoje Propete Ljubavi, rnja zelis biti zrtva!

15

IZ KNJIGE UTISAKA Dragi Oce Anticu, molim Te za pornoc, cuvaj

me i brani od teske kusnje. Dobri Oce, preko tvoga zagov ora kod dragog Srca Isusova bit i ce mi lost sigurna. A.

* * * Oce Ante, cuvaj stado kojemu si posvetio sve

svoje zivotne sile i za koje si Bogu prinosio sav svoj zivot!

Vracaju se k Tebi u Zagreb. Bueti irn odozgo njihov »MAGISTER«!

Zgb, 7. VII. 72. P. C. prov. i.• * *

Oce Anticul Ti znas da se k Isusu dolazi po Ma­ riji i putem koji je posut trnjern. U tome si nam Ti bio primjer. Ponizno Te rnolim, zagovaraj mene i nasu »Malu Obitelj« kod drage nebeske Majke i kod Isusa. Moli se <la Isusa puno ljubirn, da za nje­ ga zivim i da njega proslavim ovdje i onda nasta­ vim u vjeonosti.

Zgb, 2. VIII. 1972. Cecilija

* * * Moj predragi Oce! Recite Isusu za me koju rijec. Iznesite sve nase

potrebe i probleme ovoga casa, a ti 5'11 veliki. Oso­ bito zauzmite se za ono sto mi sarni ne znamo i ne mozemo rijesiti. Znarn da Varn je na srcu svacije dobro, zagovarajte nas farko. Posebno Varn prepo­ rucam moju ... - rrjezin slucaj, Neka je Bog cuval I svaku, svaku dusu .

Pater, puna sarn Reci Isusu potrebe i teznje rnoje duse ...

Hrnla na dragoj prisutnosti i milostil Zgb, 22. V. 72. Najmanja M. A.

* * * Pitaj Gospodina Boga dokle ce me jos ovako

trpjeti! Moli se za me da moj zivot ne bude uza­ ludan, nego da se po njemu proslavi Bog, a bliznji okoristi. Daj izmoli da svaki covjek nade mjesta u mom srcu, da nikoga ne odbacim, nego da svima budem sve. Moli za one koji su meni povjereni.

Zgb, 30. VI. 72. S. 2. * 1: i.·

Oce Ante, zahvaljujem Ti za sva tvoja dobro­ cinstva koja si mi izmolio. Molim Te, pomozi i da­ lje. Posebno molim: isprosi mt ~d dragog Boga najvecu milost i moju jedinu zelJu - da budem njegoy svet svecenik, potpuno Njemu predan, da »ne z:ivirn vge ja, nego da Krist zivi u meni.«

Moli dragoga Boga da mi uclijeli: dubdku (tvo­ j-u) poniznost, ustrajnost i svetu cistocu. P.reporu­ cam Ti svoju obitelj, sestre karmelicanke, bracu ,karmelicane i trecorece i sve svoje dobrocim.ite­ lje.

Oce, an:oli za nas, za nase svecenike, za nas n~­ rod da narn se svima Presveto Srce Isusovo sm1- luje i da uvijek ostanemo dobra i sveta djeca Ma­ rtijina.

A. P. Milovan, sjemenistarac {-karmelicanin)

Dragi Oce! Uzdarn se u tvoj sveti zagovor kod Is-us.a po pre­

svetoj Majci, koji si nam obecao. Pomozi nam, da izademo iz sadasnjih nevolja, od kojih i djeca trpe. Isprosi nam oprostenje i milost da budemo djoca Bozja.

PTeporucujuci Ti obitelj i domovinu, 5,.-e nase nade i strahavanja, molim Te, da svojim zagovo­ irom obnovis u nama volju za svakim dobrorn.

D. * * *

Sveti Ante Anticu, budi mi u pomoci. Isprosi mi obracenje mojih 111.ajblizih. Napose Te molim, isipro­ si mi od nebeske Majke veliJrn pouztlanje u Boiju dobrotu. 2elim biti orude u ruci Bozjoj. Moli se za me <lase na meni ispumi ono sto dragi Bog od me­ ne trazi, a to je svet zivot.

Hvala Ti! Tvoja zahvalna stovatelj.ica Gita

* * * Oce, izmoli mi predanje u volju Bozju i Ye.liku

ustf'Pljivost u kusn.jama. J. G.

* * * Sjeti se, dragi Oce, svog naroda koji je daleko

od svoje domov.ine. Izmoli meni i moj.im dragima zdravlje duse i tijela. Iz zahva1nosti sirit cu glas o Tebi, da se mnogi po tvom zagovoru opet na putu k Bogu nadu. S. E. B.

* * * Dob-ri Oce Anticu! Od srca Ti hvala za uslisanu molbu. P>reporu­

cam se i dalje! Uzmi u zastitu moju majcicn i me­ ne. Napose Te molim za nasu dragu domovinu Hr­ vatsku. Pomozi je svojim zagovorom.

Majci Bozjoj Bistrickoj i Presvetom Srcu Isu­ sovu usmjerujem sve svoje nakane, misli i osje­ caje.

Oce Anticu, od srca Te svi v-olirno. Ing R. V.

* * *

Dragi nas Zatonjan.ine! Pcmosni smo na tvoje veliko djelo. Moli za tvoj Z ATON i za sve nas!

Zorka * * *

Otac Antic mi s drugog svijeta JOS puno vise pomaze - sva!ki put cudesno! . . . .

Uvjerite se u istinitost ove rtrvr<lnJe zaz1vaJUC~ ga u svim ipotrebama. Zalwaln1 S.

* * * Pomozi! Ti znas sve u cemu ... najvise u tome,

da vjera bude nepokolebiva, ufanje bezgranicno, ljubav jaca od svega.

Hvala na dosadasnjoj pomoci! Izmoli od Boga i dalje - Ti 2IDas sto. Natko ·

16

Zahvaljuju Ocu Anticu Moja sestra Margita Machiedo razbolila se jc

nakon sto je riaporno njegovala drugu sestru u nje­ noj bolesti. Lijecnici su ustanovili veliko zasjenje­ nje oba pluca, odredili terapiju antibioi icirna, vi­ tarninima i glukozom. Nakon 10 dana rentgenske slike su pokazivale smanjena zasjenjenja, ali je sestra pala u kornu (nesvijest), koja je potrajala nekoliko dana. Lijecnici su mi rekli da je stanje takvo da medicina 112 moze pomoci, ali ako vjeru­ jem u Boga neka se molirno. U kratkotrajnim ca­ sovima, kada se je sestra budila iz kome, fiksirala bi jcdnu tocku na zidu, tesko je disala i po svernu sc vidjelo da je kraj blizu.

U tom teskorn casu obratio sam se o.Anti Anticu s vrucorn molborn, da »u irne proslavc Boga« izmoli ozdravljenje ove moje sestre(ako tako Bog hoce).

I doista nakon dva dana gotovo ncprornijenje­ nog stanja sestra je dosla k sebi, pocela je govoriti razgovijetno i smisleno, raspoznavala je osobe, po­ cela uzimati hranu redovito i u dovoljnim kolici­ nama. Tempcratura se posve normalizirala. Oct tog trena oporavak je bio brz i izvanredan, cak njen stari gotovo astrnaricni kasalj je posve nestao. Sada ona vec sece vrtom, pornaze u kuci i dobro se osjeca.

Mislim i cvrsto vjerujern, da je Bog preko o. Antica pomogao i ozdravio moju sestru, a o. Antic nije se jcdnostavno mogao oduprijeti molitvi, koja je isla u prvorn redu »za proslavu Boga«, a to je on jedino za citavog svog zivota i nastojao - prosla­ viti Boga. Zagreb, na blagdan Srca Isusova 1972.

Dragos Machiedo, Zagreb

Sunaric Evica - Sombor zahvaljuje Dobrom Ocu Anticu za milost ozdravljenja i salje prilog od 100 Din.

* * .. -:

Od srca zahvaljujem na primljenoj rnilosti po zagornru mocnog Oca Ante Antica. Bila sam jako bolesna, a sad Varn pisem izvan kreveta i nakon podne;;ne setnje. Dobri Otac Antic, miljenik nase drage Gospe Sinjske, dosao mi je u pomoc.

Zazirnla sam ga i prije, pomogao mi je i u po­ slu, pa se osjecam zadovoljna jer imam dobro mjesto.

Ana Vrkljan, Frankfurt

Zahvaljujem Dobrom Ocu Anticu na milostima koje mi je isprosio od dragog Isusa i Bl. Gospe Lurdske.

Imala sam upalu grla vise godina, bila sam vaz­ da promukla, a najvise me je bolilo sto nisam mo~ gla pjevati u crikvi, a ja tako vol1im pjevati. Utekoh se Dobrom Ocu Anticu, moleci ga da mi pomogne. SYaki put kad sam se molila, staYljala s::im na grlo maramicu koju sam jednom polozila na njegov grnb i rnolila da je blagosloYi. Dobri fra Ante se je odazvao: sada pjernm kao slavuj!

Primila sam i drugu milost: dugo sam bolovala od ekcema na rukama. Uza 1sva lijecenja ekcem ni­ je prolazio nego mt' je mucio dugi niz godina. Puna pouzdanj::i zamolila sam Dobrog fra Antu za pomoc i bolest je nestala.

Zah,·alna sam Dobrom fra Anti, dragom Isusu i Blazenoj Gospi Lurdskoj. U znak zahvalnosti sa­ ljern prilog za Vicepostulaturu u iznosu od 50 Din.

Marija L. iz Zagreba

* * *

Dobri Oce Anticu! Uvijek si me tjesio u mojim teskim nevoljama

i preporucivao me Gospi Lurdskoj. Sada se opet nalazim u gorkim casovima. Nadam se da ces mi pomoci svojim zagovorom kod drage Gospe. Po­ mozi mi da sto bolje izvrsim tvoje rijeci: »Kc'erce, ljubi Majku Bozju«! Prilazem 100 Din za potrebe Vicepostulature.

F. Lj. - Zagreb

* *

Hvala Ti, Oce Anticu! Izmolio si nam milost da se stvar uspjesno zavrsila nakon dvije godine. Os­ tajemo i nadalje tvoji vjerni stovatelji. Molim Te, dobri Oce, pomozi mi svojim zagovorom da budem ustrpljiva u svojoj bolesti, a mojemu sinu da pode u zivotu pravirn putem i da ostane uvijek vjeran katolik.

Uvijek tvoji vjerni stovatelji

M. i B. P.

* * *

Zahvaljujuci Dobrom Ocu Anticu na primljenim milostima, po kojima je oslobodio moju obitelj od velikih teskoca, saljem mali prilog za kanonizaciju.

Marica Stimac, Zagreb

17

IZ VICEPOSTULA TURE FRA ANTIN! PRIJATELJI

Mjesecni sastanci u samostanskoj kapeli drzat ce se redovito u c et v rt a k poslije pr­ vog petka. Slijedeci sastanci bit ce: 9. stude­ nog, 7. prosinca; au godini 1973. 11. sijecnja, 8. veljace.

Prijatelji i stovatelji Oca Antica izvan Zagreba mogu katkada ,i sami odrzati medu­ sobni sastanak. Na tom sastanku mogu cita­ ti nesto iz kojeg zivotopisa ili iz Glasa Vice­ postulature ili obnoviti sjecanja i uspomene na susret s fra Antom.

U fond Vicepostulature za troskove bea­ tifikacije doprirrijeli su: Fra Silvestar Arra­ cic - sibenik (360); Bozena Polic - Split (1.000); Jelica Baljak - Zagreb (600); Greta Bujanovic - Zagreb (400); Meri Fdljpetti - Makarska (200); Marica Stimac - Zagreb (200); Silvia Strojin - Zagreb (200); Dr Em. M. - Zagreb (200); Zorka Kolimbatovic - Split (200); Katica Jukic - Split (200); Mari­ ja Baturic - Pucisce (200); Marijana Mogut - Samobor (100); Amalija Bogovic - Zagreb (100); Tre6i Red kod Gospe Lurdske - Za­ greb (50 mjesecno): Jelka Crnjanin - Za­ greb (50 mjesecno ): Pavica zivi6njak - Za greb (50 mjesecno): Mila Antos - Zagreb (100 mjesecno): Anica Zidaric - Zagreb (100); Marica Petrinjak - Sudovec, Krizevci (100); Marija Zrimic - Strizivojna (100); M. Andeli­ na Kujundzdc - Subotica (100); Rezika Ne­ mes - Zagreb (100); Magdalena M. - Za­ greb (200); Fra Bernardin Bebic - Banjevci (50); Mira Treurzic - Zagreb (150); Vera Ku­ Iundzic - Zagreb (100); Roki N. - Zagreb (50); D. cepulic - Zagreb (50); Vjekoslava Toth - Zagreb (50); Jula Vivek - Brezovlja­ rri, zabno (50); Marija Malinka - Nova Gra­ diska (150 u zahvalu za primljene milosti); Terezija Rebec - Zagreb (SO); Marija sne­ perger - Razdrto (40); Marica Sitajduhar - Razdrto (20); Marica sneler - Razdrto (20); Adela Stare i Marija Brundula - Maribor

Teena adresa: Vicepostulatura Vrbaniceva 35 41000 - Z a g r e b

Zaveden je postupak da se Oca Antica proglasi blazenim i svetim, imenovan je Vi­ cepostulator i u Zagrebu otvorena Vicepos­ tulatura.

Molimo sve one koji su Oca Antica poz­ navali da nam posalju sve sto god imadu kod sebe kao uspomenu na nj: pisma, fotografi­ je, biljeske, slicice itd. Isto tako molimo sve da nam posalju svoja sjecanja, uspomene, razgovore s dobrim fra Antom.

(100); Juricic Iva i Mare - Brela (50); Stefi­ ca Bauer - Split (20); Mandica Novakovic - Siveric (20); Fra Vladimir Tadio - Sinj (20); Macija Topolovac - Zagreb (50 u zah­ valu za primljene milosti); N. N. - Zagreb (25); N. N. Duga Resa (SO); Mar,ica Ko­ vacevic - (50); Manija Varjacic - Zagreb ( 40) ; Adela Zgan j er - Zagreb ( 50); Zden­ ka Blazekovic - Zagreb (50); Jelka Mar­ geta - Zagreb (10 mjeseano); Mairija Jero­ ne - Zagreb ( 40); Milica Belosevic - Zagreb ( 20) ; s tefa Bauer - Zagreb ( 20); Josipa Fabry - Zagreb (20); Jerka Pu­ ratic - Zagreb (2 dolara); Fra Bernardo Du­ kie - Frankfurt (100 DM); Fra lv0111 Mendu­ sic - Wiesbaden (SO DM); Ana V'l1kljan - Frankfurt (10 DM); Mila Kulisic - Zagreb (10); Liza Pulhieri - Split (20); Teska boles­ nica M. P. - (200); Bradaric - Split (200 uz preporuku za jednu veliku potrebu); Ana Ka­ noti - Varazdin (500 uz preporuku za ozdrav­ ljenj e: »Jer puno patim u raznim bolesti­ ma ... «); Kata Beros - Bratus, Makarska (100); Fila Babic - Makarnka (20); Papkovic Anka - Sarajevo (20); Marija Tomasic - Ba­ ska, Krk (100); Majurec Ana - Virovitica (50); Stanka Petkovic - Bakar (30); Fra Ivan Vuka, zupnik - Prolofac (1.000); N. N. - Konjs6ina (100); Je1ka zeljko - Bmxeles (100 DM); F. Lj. - Zagreb (100); Fra Ljudevit sonje - Zadar (450 sakupio od svoje 1rod­ bine).

Na ovu adresu treba slati sve sto je u ve­ zi s nasim Ocem Anticem: uspomene, biljes­ ke, fotografije, pisma, milodare, pretplate ...

. 18

Molite da • SVl koji

dodu k • Il'l Cfl l

fra Antu nego Isusa Predragi Oce! Tvoja duhovna djeca .iJmafa ru

prilike cesto puta c1.uti ovakav poticaj.

To je bila najdublja teznja Tvoje duse.

Ti nisi nista trazio ~ sebe,

Ti nisi nikoga trazio za sebe.

Ti nisi nista rpriipi1sivoo sebi,

Ponizan, duboko ponizan, nas drhtave i slabe duse poticao si da molirno za Tebe. Da rulk:aida ni najmanje rie bi billa !Za'Sljenjena cistoca Tvoje naka­ ne da sve vodis k Isusu.

zelio si i molio da ne naderno Tebe kad do­ demo u Tvoju blizinu, nego da osjetimo da si TI doista drugi Krist. - I mi smo svjedoci tome da Te je Bog uslisao.

Svjedoci smo, jer nnkada nisrno nasl!i samo Te­ be, predragi Oce, nego u Tebi, po Tebj iz Tebe od­ sjevao je Krist.

Isusa smo :nia.isli u Tvom pogledu, koji je bio ta­ ko dubok i pronicav, ikoji je vidio u mrtrinu nasih savjes'ti i u booucI1JOst nasih da:na.

Kroz T,voja rposivecena redovnlicka i svecenicka us,ta - Iisus nalm je govorio. U tom smo sigurni. Bile su tlO ~ijeci lkoje su strujale ravno irz: Srca lsu­ sova.

Piredragi Oce! Tvoje srce biJo je prepuno ~ju­ bavi i doh.rote Isuso,ve. Ni!tko nije mogao proci kraj Tebe i izmijeti bi[o ikialkOVIU potrebu, a da se Ti nisi svestmno anga.zirao da mu pomognes.

Pazivao si dobre, rpoticao ih da se medusobo:io poma.zu i ljube. Usipostavio si, gdje god si moga:o savrsenu vezu ljubaivi - probuktalu iz Srca Kristo­ va. Poticao si nas neka se napajamo tom ljubavi na izvoru Piresvete Euharistije.

ne nadu

Tvoje dobro srce, srce drugog Isusa, divno ple­ menirto, ,red01W1i1Ckio-'S!Veceni6ko ocinsko srce tako nais je sarvrseno raz'lllil1jelo. Ti si nas S)Ve ra1Jumio. Razumio si svecernike, razumio si redovnice, saivr­ semo si razwnio Bo,gu iposvecene u svijetu, kao i sve lju<le svih stal~.

Poseibno si []:aJglJ.asavao [leka pazirrno da ne bu­ demo mi cerutair oko lkojeg 6e se sve Olkretati, nego Isus rneka buide sredwte prema koane ce biti UJpraiv- ljeni svi 'stavovi rnase duse i sva naisa akthmost.

Zahvailjujemo Bogu stlO :nam Te je d:ao mk.vog, da smo uz T eibe dobirvaJi nOVTU snagu na putu millo­ sti i dobrote. Uvjereni smo da saida u k.I1ilu Presve­ tog Trojsrtva, rpred prijestoljem fanjeta zagova:ras svoju duhovnu djecu (i citiav •svijet).

Sretm:i ,srmo da se i u na:se rvrijeme ractaju i zive sveci kao sto je bio rra Ante An;tic.

2:. J.

Gos.podm.u sam zaihvalan sto 1sam u zivotu su-sreo o. Antu i sto 11.1a1II1 ga je Bog dao!

Bozja je milos1t bila vel-ilka u ll1jemu ion je rodo S1Uradivao sia s'Vim njerinmi zahvatima lrollhloo god su si1e dopulstalle. Kroz njegovu naraiv i 1i6ne oso­ bine mil'ost je cuidesrrio propovijedala bliagu vijest sviuna, kojima je Q.Il bio rposlao i koji su tu blagu v:ijest htjeli cuti. Uvjeren sam da Gospodin i irro An­ tina odla:s'ka iz nase sredine :nastavit ce njegov b1a­ gotvonni utjecaj na duse i nasoj domo,vini dati no­ vog sluzbeno ,p:r,m1atog sveoa.

Dis:krecija je zJahtijevala da neke stvairi ne napi­ sem onaiko kako bih folio i 1ka:ko sam doii vio. Ovo

19

sto sarn napisao izraz je moga subjektivnog ruvjere­ nja i tako mislim prod Gospodinom. Uvijek sam sprernan rpotvrditi svoje subjcktivno uvjerenje (ko­ je sam vrlo oprezno forrnulirao ) da je o. Antic zai­ sta b10 »ponizan, skrornan, pun Duha Bozjega!«

Ja ga molim da rne inc zaboravi pred Gospodi­ nom - i da mi se revansira, bar malo, za neke stva­ ri koje sarn za njega radio.

0. K. K.

Moramo biti uvijek vjerni svakoj milosti Duha Sve­ toga.

Ireba slijediti Gospodina velikodusno i savrseno, Sve sto dolazi od ruke Bozje, sve je dobro i spa­ sonosno za dusu,

Prcd Gospodi.nom budimo otvorena knjiga u koju On pise svoju volju.

Sveta ustrpljivost i potpuna poslusnost svetoj vo­ lji Bozjoj, jcdinstvo s Njegovom svetom voljorn u svernu - to je bitno i glavno za nas. S nebeskam Majkom nosirno Isusa u sebi i prosla­ virno Ga svetoscu iiVIOta.

Duh Sveti nadahnjuje dusu na nutarnju otcijep­ ljenost od sebe i svega zernaljskog, na savrsenu ljubav i potrebu da mu savrseno pripada.

0. Antic

Bila je neka svecanost u crkvi Gospe Lurdske pred vise godina. Kao obiono i ova je svecanost zavrsila ruckom redovnioke brace i prijatelja samostana. Tocno se ne sjecam, da Ii je to bila svecanost na svrsetku svibanjskih poboznosti iii na svrsetku de­ vetnice Gospi Lurdskoj. Propovijedi je driao poz­ nati i uce.Di hercegovaaki franjevac o. Rufin silic.

Razilazeci se nailron ruoka u prizemlju samo,s­ tana susreli smo o. lira Antru Antica. Radi sla,bog zdravlja on nije dolazio u blagova1iste. Na!kon rruc­ ka malo je setao i51pred svoje sobe.

Svi smo ga toplo pozdravili i zaolkruzi1li zanima­ juci se za njegovo zdravlje i raspoloienje. Posebno je bio raspolofon o. Rufin kod toga sus,reta i niais­ tojao fra Antu tr§lluti iz njegova stalnog i uvijek jedn~ko s1po1kojnog ozbiljnog drzainja.

0. fra Ruhn je ozbiljan covjek i kolrko god se znao duhovi·to u poluzbilji saliti, njegove sale nisu nikada bile daleko od nj~govog uvjerenja, pos.ebno u ozbiljn1m stvarimia.

Rufin se najeda:nput okrene prema gvar<lijanu i njegovom za!111jeniku pa im rece: »Cujte vi star­ jesinc orng samostana, ako bi se slucilo da fra Ante umre dok sam ja odsutan, mor:1te mi ostaiviti i sa­ cuvati koma,dic njegovog habita.«

Na te rijeci o. Rufina nastao je medu nama oz­ biljan tajac. Moj pogled je pao na 0. Antioa. Nakon tih rijeci ka Ante se kao jos vlise uvu:kao u se, a njego\·e blage oci jos su nize pale prema zemlji.

Taj slucaj i S1liika i:ivo mi se zasjekla u pamcenje i cesto mi dolazi'la pred oci jos za zivota Oca Anti­ ca. Rijeci o. Rufina bile su kao neka vw:ija svega onoga sto se dogadalo oko odra Oca Antica. Ta vizija o. Rufina bilia je \·isc realna, jer su se stava­ telji, a i drugi vjernici, otimali za kornadic njego\·e haljine i bi>Jo kakvog predmeta. Mnogi ocevici smr­ ti i pogrnba to i danas svjedoce.

A. 2.

Otac Antic nije bio sarno svet covjek po svojem zivotu i slwacanju njegovog znacenjra, vec je bio i pun kri ticnog duha i poznava:lac svih komponenata covjecje psihe.

Bio sam prisrutan i svjedok, kad su jedrram k njemu dosli kao arbitru maj.ka i otac, ljudi uvaie­ nog drustvenogpolofajia. Ni,su se slagali, sto da uci­ ne u jednom konkretnom slucaju njihovog jednog sina, koji je bio dobio poprava:k u VII-om razredu gimnazije. Jedan je a:-oditelj mislio, da muse ne bi smjelo dozvoliti da ide na rnaturalmo putovanje, doik je drugi rodHelj bio za to da mu se dozvoli.

Bio san1 i.mpresioniran njegovom intuicijom ko­ jom je s,prennno odmah :oa.sao u bit odnosa rodite­ lja i odraslog djeteta, te teskih posljedica eventual­ nog pogresnog stava roditelja u tom oclmosu.

OcUucno je bio protiv ta:kovog ka7m. ja:vanja octra­ slog djeteta :rodi popravka, koji je bio vec sam po sebi najveca kazna za njegov eventualni nemair. Sprijecavanjem sudjelovanja djeteta u taikivom slu­ caju na maturalinom putovanju, znac1lo bi poniziti svoje dijete prod njegovim kolegarrna i - mozda - za sva vrerrnena od sebe otultiti s.voje dijete.

A. z.

20

Drage • moje sestrel Poceli smo sveto Gospodnje vr ijeme:

A D V E NAT - D o s as c e - priprava za Bozic. Zelio bih da svaka od vas uzme za posebnu vjezbu: poniznost Vjecne Rijeci u kri­

lu Marijinu. Svaka od vas kroz advenat neka se vjezba u svetoj poniznost i, pnslusnost i, sut­ nji koju vjezba Mali Isus.

Sestre, molim vas sve u Gospodinu, kroz ovaj advenat zaboravimo na sve nase pogreske, na poteskoce koje susretamo u zajednickorn zivotu, u duznosti, predimo preko svega neugodnoga sto smo dozivjeli u nasern redovnickorn z ivotu, te sav svoj pogled upra­ vimo na Sina i Majku. Od njih ucirno kakvi moramo biti pred Bogom, pred starijima, pred bliznjima i prema sebi.

Casnu Nadstojnicu i sve Sestre blagoshvljem. molimo za svaku pojedinu i za svu vasu svetu Druzbu. Zagreb, 4. XII. 1958. duhovni brat Fra Ante

MIR I DOBRO! DRAGE MOJE SESTRE!

Sutra pocinje devetndca svetorn porodenju Isusovu. Zelirn da provedete ove svete dane u jedinstvu s Malim Isusom.

Sestre moje, molim vas sve u Gos,podinu, uzdignite se nad sve ljudske slabost i i zaboravite sve sto ste imale kakcve neugodnosti, poteskoce, nezgode - sve, ama sve za­ boravite iz svcga parncenja.

Cvrsto se uhvatite k riza na svojim prsima, svete krunice i sv. Pravila. To dones,ite Malom Isusu i recite mu, da ste spremne s njime vrsiti volju Oca nebeskoga i njega u svernu nasljedovati.

Neka medu varna vlada sv. ljubav i dubr.ka sutnja kao znak da ocekujerno Veli­ koga Kralja koji nam nosi svoje Bozanstvo,

Sestre moje, ljubite Malog Isusa, ljubite nebesku Majku Mariju, ljubite se medu sobom pravC)m Isusovom ljubavlju, dobrotom, ustrasljivoscu i blagoscu. Neka vas sve odusevljava danasnji Introit sv. mise: Radujte se svagda u Gospodinu, opet velim: ra­ duj te se. Blagost vasa neka bude poznata sv•im ljud:ma. Gospodin je blizu.« ( Filip 4,4)

Svim sestrama, zajedno s c. s. Nadstoj,nicoim, cestitarn Bozic, Svece i Novu Go­ dinu. Neka vas sve Djetic Isus •ispuni srnjom svetom ljubavlju i nazocnoscu, da sve bude­ te njemu vjerne i dostojne zarucnice. Marija nebeska Kraljica neka vas sve u6ini ,pravim dostojnim srnjim kcerima.

U Duhu Svetom sve scstre blagoslivlje, za vas moli i zrtvuje se vas duh,o,vni brat

Fra Ante Zagreb, 14. XII. Sti.

DRAGO DIJETE BOzJE!

Prikazujern Vas Djeticu Isusu kao zrtvu poklonstva, zahvale, prosnJe, rndovoljstin~, ljubavi J poniznosti ... Cestitarn Varn PORO DEN J E Djetica Isusa . . . Neka Vas Isus posveti i uci- 1ti svojorn svetorn zrtvom, da ne zivite 01ise Vi nego Isns u Varna! Veselirn se da Varn Dje­ tic Isus daje rnir, pouzdanje, predanje i sv. vjeru. Blagoslivlje Vas sa Isusorn i Marijom.

Fra Ante

I

DOBRI ,

OTAC ANTIC Glasilo Vicepostulature

lzdajc: Fr enjevacki Samostan

Vrbancave 35, Zagreb

Odgovorni urcdnik:

Fra Roko - Ivan Tcrnc

Vrban,ceva 35, Zagreb

Tehnlcki urednik

Vladmr Rozjan

Lektura:

s Mariangela Ligric

Korektura:

s. N res Kuhar

Godisnja pretplata

Pojed ni broj

lzlaz povremeno

Casopis izl az dozvolcrn cr kvenh i r edovnick.h vlasti.

10 d

2 d

Svakcg prvog cetvr tk a u mjesecu sluz i se svet e M:sa za sve prjatel]e. dobroc nitelje i suradnike Vicepostulature. ______ __... Za sve sto se u ovom Glasilu navodi iii na­ zivlje »cudo«, »svetost« , »svetac« i sliCno to, u duhu crkvenih propisa, treba uzeti i razumjeti u nesern obiCnom ljudskom naCinu izraZavanja. 0 svemu ovom izreCi Ce konaCni sud sv. Crkva. ·---- .... T"sak · ,Zr: nski«, t, sk a r sko-izdavacki zavod Lakovec, Globetka bb.

I

I

I

I

1