Plutarh - Usporedni životopisi (odlomak)

Download Plutarh - Usporedni životopisi (odlomak)

Post on 26-Oct-2015

170 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

- ( ):

TRANSCRIPT

<ul><li><p>256 USPOREDNI2rvOTOP[S[ </p><p>ne bi bilo neumjesno ovdje izloziti da sc dobije predodzba 0 snalzi, dostovjernosti i ostroumnosti toga covjeka. Tribun je, rece,S,.verr i nepovrediv jer je posvecen narodu i narod zaswp~I.A15;'dakle, pro~if~ nivsi pOriasanje, narodu nanosi stew, umanjuje rijcgovumoc i Qtima mu pravQ da glasa, sam ' je sebe lisio svoje Casti ne ispunjavajuCi uv{eie pod kojima ju je primio; jer inace ce trebati dopustiti tribunu i da srusi Kapitolij i da zapali brodarnicu. I ako to cini, on je los tribun; ali ako razara moc naroda, nije tribun. Nije Ii to, dakle, cudovisno da tribun moIe uhititi konzula a da narod ne moze Iisiti tribuna njegove vlasti kad je upotrebljava protiv onih koji su mu je povjerili? Ta i konzula i tribuna podjednako bira narod. Pa svakako i kraljcvska cast, uz to sto obllhvaca svaku postojecu vlast, posvecena je najsvccanijirn svetim obredima pred licem bozanstva; a ipak je grad izagnao Tarkvinija kad je cinio zlo i zbog zloupotrebe jcdnog covjeka srusen b'i tradicionalni oblik vlasti pod kojom je Rim bio i utemeljen. Pa nnda, sto ima u Rimu tako sveto i easno kao djevice koje odrzavaju i ellvaju vjecnll vatru )14 Ali ako jeclna od njih prekrsi svoje zavjete, biva ziva z</p></li><li><p>258 tiSI'OREDNr llVOTOprSr </p><p>ovaj blago odgovorio da neee pribjeCi nikakvu nasiJjll niri llbiri ikoga od gradaIla Uel. suda, a ako ui narod po Tibcrijcvu lIagovoru iii pod prisi/om izgJasao neS[Q ne7:akoni[Q, da on ro neee priznari valjanim, Nazika, skoCivsi, reee: Ako,d</p></li><li><p>261 Biljeske </p><p>1 Tiberi ja Sempronija Grakha. </p><p>I Umro je god. 183. pr. n . e. </p><p>J Po drugi put bio je konzul godine 163 . Godina njegove sm rti ni;e poznata. Is lU pricu s </p><p>komentarolO donosi Ciceron u djelu 0 pronCQnjll I, 18,36 i 2, 29, 62. V;erojatno se radi 0 Ptokmeju VI f-ilomeloru ( Maleroljupcu) ko;i je vladao EgiPlom od </p><p>181. do 146 . God. 164. uCinio je sluzbeni pos jel Rimu d a dobij e podrsku senata proliv svog odmetnickog brala Euergela II. Rio je vracen na prijestol;e i vladao je pod rimskom zaslitom. Bracna je ponuda vjerojalno imala polilicke primisli. </p><p>I Z va la se po obilci;i Sempronija, kako je bio rimski obica;. </p><p>6 Scipiona Emilijana, mladeg Afrikanca. </p><p>1 Kastor je bio na glasu kao jahac a Polideuk (Po lllks) kao sakac. </p><p>8 Vidi Nikija 8. </p><p>9 Marko Livije Dnl z, pucki Iribun zajedno s Gajem Grakhom god. 122. i konwl Ill. lake </p><p>pristasa arislokraci;e, bio je za reformc , ali bez revoluci ;e i bez ikakve demagogije. 10 Vjerojatno su to bili stolic; s nogama u ob liku dupina . \I Oko 1100 predratnih zlatnih francuskih frana ka . 12 Rimska funta (libra) imala je 327 grama. IJ Prema kasnijem prikazu samog Plutarha, tesko da je Gaj u lOme bio doraslao Tiberiju . " Prvak sc nara bio je senator koji je imao pravo da prvi iznese svo je misljenje 0 predmeru </p><p>rasprave. Obicno je 10 bio na;striji bivsi konw!. Cenzori su, dodusc, mogli imenovati prvakom sena ta koga su hljeli, ali u praksi su se koristili lim pravom u veo ma ograniccni m okvirima. </p><p>II Vjerojatno prilikom primanja Tiberija medu augure. 16 Bilo mu je lada 20 godina. 11 Slarijemu. 18 Li~i;e 38, 57. 19 31,27. 10 Rat koji je zavrsio razorenjem Kartage 146. Taj je rat prelhodio Tiberijevoj zenidbi. II Gaj Fani;e , povjesni ca r, leI Sc ipionova prijale\ja Lelija . 21 Prilicno dugo poslije: god. 137 , lJ Keltiberski grad na jednom breiuliku odakle ;e dominirao gornjim di;e!om doline ri;eke </p><p>Dura . To;e bio pos l; ednji oSlalak nacionalnog otpora His panaca rimskim zavojevacima. " , Konzul 137. 11 180. do 179 . 16 God. 321. pr. n. e. Bio je to poznari kaudinski jaram ispod ko;ega su morali proci </p><p>poral.eni Rimljani . Senar se rada iswbo svojom podloscli i liccmjer;em. 17 Vjerojamo od Tiberija i njegovih prijarclja . ' 18 Senar je' odbio da rarili cira sporazum iz 137. Rat je rra;oo od 134 . do 133. kad je Scipion </p><p>osvojio Numanciju a isre je godine bio ubi;en Tiberije . 19 Rimsko ;ulro (i ullemm) irnalo je 25 ari. 30 Gaj Lel i je bio je prijalelj mladeg Sci pio na Afrikanca kao njegov otac slarijega . testo se </p><p>pojavljuje kao lice u Cice ronovi m dijalozima . 31 Sloicki lilozof , ucitelj znamenitog Pane::ja . Njcgovo zrelo doba pada oko god. 144 . JI Vjerojatno polilickom pamnelU u obliku pisma (epislule); vidi i Ciceron, 0 pronca7lju 2, </p><p>29,62. ' </p><p>TIfIERIJEGRAKHO - RILJESKE </p><p>II Vjerojarno aluzija na Euripidove Bakhe 310--311: .. jIT nili u bakhickorn za nolu </p><p>ona koja je bas razum7la /Ieee propasli. U izvornikll su jampski tr imctri; ovaj je prijevod II proz i </p><p>" Ondje je bila driavna blagai na . </p><p>31 Rimljani su bili podijeljeni na 35 rribll sa (kotara). </p><p>J6 Klijenta; to Sl\ bili liudi imovno i polili cki zavisni 0 svom pa[(Ollll. </p><p>31 Oko I i po predratni zlami francuski rranak (iIi dvaJe se r engleskih pCllija iii ~O J merickih </p><p>cenli).38 publije Kornelije Scipion Nazika Sko rpion , sin i unuk znamenilih prJVllih Slrucn jaka i vrhovni svcce nik kao i njegov olac. </p><p>39 Mrtvaci se spa ljivahll.</p><p>JO AlaI III FiloTllClor, pergamski kralj od 138. do svoje sm rti 133, ('porllt' n" jc nSlavio svuju </p><p>kraljevinu Rimljanima. </p><p>" Kvint pompe i, kon l-ul 142 . </p><p>&gt;I T3 je Tibcrijcva mjc ra predpSlrtlZnosti u olloj silll aci ji bib lakn f';!zlII1l1jiva . '3 Svo ta novca koju bi ohje parnicnc stran ke polo~ile kod suda a "na Koja izgubi parnicu </p><p>gllbila je svo j polog. Time su se sprecava le laKomiskne i hez ra7.")zll~ Ilizhe. ',1 Vcstalke . \ Kao lribun bio je sigura n od neprijateijskog gonjenja. </p><p>'. Jedni misle da se radilo 0 gla sanj u 0 novim zakonima, drugi 0 lrihlllliln</p></li><li><p>I Gi\J GRAKHO </p><p>(153-121. pro n. e.) </p><p>1. U pocetku se Gaj Grakho, bilo bojeCi se svojih neprijatelja bilo nastojeCi navuci na njih mrznju naroda) povukao s Foruma i provodio Zi'.'ot u mini sam za sebe kao nerko rko je zasada u ponizcnu polozaju i ubllduce kani Zivjeri u istoj ravnodusnosti prema javnim poslovima tako da jc cak izazvao protiv sebe zarnjerke nekih Roji su misiili da )e on bio nezadovoljan Tiberijevom polirikom i da je odlucio da je odbaei. A bio je ;os posvema mlado momcc; ;cr od brara bio je devet godina mladi a ona; ie umro kad jos nije napunio trideselU. Ali jer je, kako je vrijeme prolazilo, pomalo poeeo pokazi~ati znacaj kome je bila lUda lijenosr, mekusnost, pice i stjeeanje novea i ier je po tome sto je svoj govornicki dar pripremao kao krila za uzlet u politickom ZiVOlU bilo ocito da nece ostari pri mirovanjupaje obrambenim govorom %a Vetija, jednoga od svojih prijatelja protiv koga se vodio sudski postupak, kod naroda oko sebe izazvao odusevljeni zanos od uzivanja i ushicenja, pokazao da su ostali govorniei prema njemu popur djeee, aristokrate oper jednom poce obuzimati s[[8h i mnogo ie bilo govora medu njima 0 tome cia nece doplIstili da Gaj dode do tribunata. </p><p>Slucajno se, medurim, desilo da ga je zdrijeb01l1 zapalo da ide na Sardiniju kao kveslor konzula Oresta; I to je llcinilo zadovoljsrvo njegovim neprijateljima a Gaju nije bilo krivo. I3uduci da je volio rat i bio izv;dban za vojev8nje nista slabije nego za parniee) k tome jos se grozio same pomisli na javnu djelatnost i govornieu a nije se mogao oreri pozivu naroda i svojih prijarelja, bio je sasvim zadovolian tim odlaskom iz grada. Pa ipak, v!ada prosireno uvjerenje da je on bio zestok demagog i mnogo pohlepniji od Tiberija za ugledom kod svjetine. Ali ro nije isrina; cini se, naprotiv, da se vise od neke nuzde nego po vlasrilU izboru upJeo u politiku. A govornik Cieeron rakoder izvjescuje2 da sc; Gaju, bas kad je otklonio svaki sluibeni polohj i izabrao da zivi mirnim zivotom, brar </p><p>I l ukazao u snu i obrario mu se ovim rijeeima: Kako to kasnis, Gaju? </p><p>Nema ti mogucnosti da umaknd, nego jedan nam je obojiei zivor dosuden i jedna smn kao zastupnieima inreresa naroda . </p><p>2. Dosavsi, dakle, na Sardiniju, davao je Gaj 11 svakom poglcdll dokaza 0 svojoj vrsnoCi i veoma je nadmasivao ostale mlade ljude u bojevima s neprijateljima,u pravicnll postupanju s podanicima i u oc1anosti i posrovanju prema svom zapovjedniku a suzdrzanoscu, priprosrim nacinom zivljenja i radinoscu nadilazio jc i sr8rije. K"d jc Wl S;mlil1iji\ </p></li><li><p>G."J lj!{.L'-ilLi 263 </p><p>zavladala ostra i istovremeno nezdrava zima i vrhovni zapovjednik zatrazio od gradov3 odjecu za svoje vojnike, poslase oni poslanike u Rim moleci oslobodenje od ispunjenja tog zabrjeva. Kad je Sci13l uJovoljio njihovoj molbi i narcdio zapovjedniku vojske da od druguda nade srcdsrava da oblaei svoje vojnike a on je bio u neprilici i vojnici su se zloparili, obisavsi gradove, Gaj uCini da su sami od sebe poslali odjecu i pomogli Rimljanima. Dojavljeno u Rim i smarrano uvodom u demagosku politiku, to je uznemirivalo senar. Tako prvo, kad su dosli iz Afrike poslanici kralja Micipse' i izjavili da je kralj, da ugodi Gaju Garkhu, poslao zito rimskom zapovjedniku na Sardiniju, senarori ih, zlovoljni, orjeraSe; a zarim donesose odluku da se posalje zamjena vojnicima na Sardiniji a da Oresr osrane ondje misleCi da ce i Gaj zbog svoje sluzbe osrari s njime. Ali on, kad vijesr 0 tome doprije do njega, u nasrupu srdzbe odmah orplovi i njegova mu nenadana pojava .u Rimu pribavi ne samo opruzbu neprijarelja, nego se i vecini naroda einilo neobienim sro je on kao kvestor napusrio svoje mjesro prije svoga prerpostavljenog. Pa ipak, kad je prariv njega podignur prigovor kod cenzora, zatrazivsi rijee tako preokrene raspolozenje svojih slusalaca da je otisao ostavivsi dojam da mu je bila ueinjena najveca nepravda. Reee da je u vojsci odsluzio dvanaesr godina, dok os tali sluze sarno deset i to u slueajevima ozbiljne porrebe, a kao kvestor ostao je kod svog zapovjednika tri godine premda mu je zakon dopusrao da se poslije godine dana vrati u Rim; reee da' je jedini od onih koji su posli na vojnn, ponijevsi punu kesll, donio je kuCi praznu, dok su drugi, popivsi vino Sto su ga ponijeli, dosli u Rim sa zarama od vina punima srebra i zlata. </p><p>3. Nato pokrenuse opet proliv njega tuzbe i sudske postupke da je poticao saveznike na orpadnisrvo i da je bio ucesnikom zavjere orkrivene II Fregeii. 4 Ali on se opravda od svake sumnje i, pokazavsi se cisrim od krivnjc, odmah se srane natjecari ~a pucki rribunars premda su svi ugledni Ijudi bez izuzerka bili proriv njega, ali se iz Cirave halije slijevala u Rim tolika svjerina i poddavala ga pri izborima da mnogi nisu imali gdje da se smjesre na stan a kako Manovo polje nije moglo primiri toliko mno$rvo, glasovi biraea odjekivali su s krovova i crijepom pokrivenih' </p><p>. vrhova kuca. Arisrokrari SlI ipak toliko uspjeli izvrsiri pririsak na narod j 'j razoearari Gajeve nade da nije bio izabran kao prvi, kako ic ,ocekivao, I nego re k eervni. Ali Cim je preuzeo svoju sluzbu, odmah ie bio prvi od </p><p>sviju tribuna jer je II govornisrvu bio jak kao nijedan drugi a osjecaji Sll ga rjerali da govori slobodno oplakujuCi brarovu sudbinu .. KoristeCi, nairne, svaku izliku, navodio je narod na to podsjecajuci ga na ono sro sc dogodilo s Tiberijem i nsporedujuCi ro s posrupcima njihovih predaka jer su ovi zararili proriv Fillerijaca zbog uvrede nanijere nekom tribunu Genuciju i osndili na smrr Gaja Verurija zato Sto se jedini nije uklonio s pUla puekom rribunu koji je isao preko Foruma .. A pred vasim su oeiina, rekao ie, ovi Ijudi stapovima zarukli Tiberija i niegovo mrrvo rijelo vukli s Kapitolija posred grada da ga bace n rijeku; oni pak od njegovih prijarelja koje su pohvarali bili su posmicani bez suda. A ipak, drevni jc obieaj 11 nas, </p></li><li><p>'.;:\J (;JZAKiIU 20S </p><p>samovladarske sile tako da je i senar dopustao da on slldjelujc: u njegovu vijecanju. Sudjclovao je pak u vijecanju prcdlazuci llvi :e!: vsto dostojno tog visokog ttpravnog tiich1; l ~,~;:o jc, na primjC:l', ;);~::;, J. io veoma umjerenll i plcmcnitll odluku u pogiedu zira sto ga ie pro~retor Fabde poslao iz Hispanije a Gaj jc nagovorio senat da, prpdavsi ziro, posalje urrhk nalrag hispanskim gradovima i jos da llkori Fabija sto svoju upravtt eini za svo je podanike rlaCildj skom i nesnosnom; i rime sreee veliku slavll i omiljenosr II pokrajinama . </p><p>Podnese i pismeni prijcdlog za osnivanje naseobina, izgradnju cesra i podizil1 je javnih zitnioa preuzevsi upravu i riadzor nad svim rim poslovima i ne pokazuju-2i nikakav zamor pri izvrsavanju rako raznovrsnih i zamasnih porhvata nego izvodeCi zaeudujucom brzinom i zalagilnjem svaki pojedini od njih kao da obavlja same taj jedini rako da 511 i oni koji su ga najvise mrzili i bojali ga se bili zapanjeni njegovom llspjdnosctt i djclorvornoscu u lim djelima. A mnosrvo se divilo i sarno me prizorll gledajuCi kako za sohom vuee mnostvo poduzetnika, majstora, poslanika, magistrara, vojnika i lleenih ljudi slisrecuCi ih prijazno, eime je, odrZavajllCi svoje dosrojansrvo kroz Ijllbeznost i ukazujuCi svakome lldvornosr koja ga je isla, pokazivao da Sll klevetnici oni koji Sll ga otvoreno nazivali covjekom koji sarno izaziva strah, sasvim neuljudnim iii nasilnim. Tako je on bio vjdtiji pucki voda II svakodnevnom saobracanjll i djelovanju nego u svojim govorima s govornice. </p><p>7. Najvise je uznaSLO.j.ao...o.kO~L1rlnie cesta pobrinuvsi se kako za nilhov ~l korisnosrtakoi.z.a one sr</p></li><li><p>267(i.'\J GRAKi:O </p><p>Afriku zdrijebom izabran da nadgleda obnovu grada, Livije, pOlacavsI svoje napade na nj u njegovoj odsutnosti, nastojao je pridobiti narod i privuCi ga k sebi osobito ocrnjujuCi Fulvija. Taj je Fulvije bio Gajev prijatelj i bio je izabran zajedno s njime kao povjerenik za podjelu zemlje; a bio je i'ovjck nemiran i scnat ga je otvoreno mrzio a i drllgi su ga sumnjicili da izaziva neprilike sa saveznicima i podjaruje Italce na odmetnuce. Premda se to govorkalo bez dokaza i istrazivanja, sam je Fllivije tim sumnjicenjima povecavao vjerodostojnost jer ponasanje niti mu jc bilo razborito niti miroljubivo. Ta jc veza vise no ista drllgo upropastavala Gajev poloZaj jer je dio mrnjc protiv F111vija padao i na nj. I kad jc Scipion Africki umro bez ikakva vidljiva uzroka i Cinilo se da su sc na leSu pojavili nckakvi tragovi uelaraca i nasilja, kako sam opisao u njegovll zivotopisll,J2 sumnjicili Sll najvise Fulvija jer mll je bio neprijatelj i onoga ga je dana grdio s govornice, ali se SLlmnja protegla i na Gaja. I tako strasno nedjelo, drsko pocinjeno na prvom i najvecem Rimljaninu, nije bilo kazl1jeno a cak nije bila provedena niti istraga; puk se, naime, usprotivio i sprijecio sudski postupak pobojavsi se da Gaj ne potpadne pod optl1zbl1 ako sc bude istrazivalo tko jc kriv za umorstvo. To se,</p><p>IJ medutim, clogodilo prije clogadaja 0 kojima sc ovdje govori. </p><p>11. U Africi pak, pri osnivanjl1 naseobine l1a mjestll Kartage, a Gaj ju je nazvao Junonijom, tj. na helcllskome Herejom, kazll da Sll se pojavile mnoge smetnje poslane od bozanstva. Glavnu zastavu, nairne, zahvati udar vjetra i, premda se zastavllik svom snagom pripio LIZ nju, slomi je na komade a zrtve sro Sll lelale na zrtvenicima vihor razaspe i razbaea preko granicnih kociea zaertanih meda grada, na same pak kocice udarise vukovi, pocllpase ih i odnesose daleko. Sredivsi usprkos svemu i uredivsi sve za svega sedamnaest dana, Gaj se vrati u Rim jer je doznao da Livije Druz pritje...</p></li></ul>