pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika

6
Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika. Osobine pjesničkog jezika su slikovitost, emocionalnost, melodičnost, ritmičnost. Te osobine postižemo stilskim figurama Stilske figure su reči i izrazi kojima pripovedači i pesnici obogaćuju književno delo, dajući nova, šira i prenesena značenja. Stilske figure su : epiteti, poređenje, personifikacija, onomatopeja, metafora, paradoks, inverzija, alegorija, metonimija, asonanca i aliteracija, sinestezija, ironija, retorsko pitanje, antiteza, hiperbola, gradacija. 1. Hiperbola Preterano uveličavanje radi postizanja većeg efekta u književnosti, naziva se hiperbola. Vrlo često se primenjuje u narodnoj književnosti, u izrazima poput "krvca do koljena". Primeri: Suzama je zamutila more, a jaukom ustavila šajke. (narodna pesma); Kad je viđeh đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti (Njegoš, Gorski vijenac) 2. Kontrast (antiteza) Stilski postupak u kom se nešto poredi po suprotnosti naziva se kontrast. Njegovom primenom, suprotne pojave su jače izražene. Primeri: Tresla se gora - rodio se miš. (narodna izreka); Na jeziku med, a na srcu jed (narodna izreka) Kontrast ili antiteza je stilska figura kod koje se pojave i predmeti dovode u vezu pomoću suprotnih osobina i pojedinosti i time paralelno postavljene suprotnosti u antitezi uzajamno pojačavaju značenje i jednog i drugog pojma.

Upload: ismeta-trako

Post on 24-Jul-2015

331 views

Category:

Documents


7 download

TRANSCRIPT

Page 1: Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika

Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika.

Osobine pjesničkog jezika su slikovitost, emocionalnost, melodičnost, ritmičnost.

Te osobine postižemo stilskim figurama

Stilske figure su reči i izrazi kojima pripovedači i pesnici obogaćuju književno delo, dajući nova, šira i prenesena značenja.

Stilske figure su : epiteti, poređenje, personifikacija, onomatopeja, metafora, paradoks, inverzija, alegorija, metonimija, asonanca i aliteracija, sinestezija, ironija, retorsko pitanje, antiteza, hiperbola, gradacija.

1. Hiperbola

Preterano uveličavanje radi postizanja većeg efekta u književnosti, naziva se hiperbola. Vrlo često se primenjuje u narodnoj književnosti, u izrazima poput "krvca do koljena".

Primeri:

Suzama je zamutila more, a jaukom ustavila šajke. (narodna pesma);Kad je viđeh đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti (Njegoš, Gorski vijenac)

2. Kontrast (antiteza)

Stilski postupak u kom se nešto poredi po suprotnosti naziva se kontrast. Njegovom primenom, suprotne pojave su jače izražene.

Primeri:Tresla se gora - rodio se miš. (narodna izreka);Na jeziku med, a na srcu jed (narodna izreka)

Kontrast ili antiteza je stilska figura kod koje se pojave i predmeti dovode u vezu pomoću suprotnih osobina i pojedinosti i time paralelno postavljene suprotnosti u antitezi uzajamno pojačavaju značenje i jednog i drugog pojma.

3. Personifikacija

Personifikacija je dobila ime od latinske reči persona što znači osoba, pa bi se na srpski mogla prevesti kao poosobljavanje. Personifikacija je izražajan način kazivanja kojom se stvarima i pojavama pripisuju ljudske osobine.

Primeri:

Mjesec kara zvijezdu Danicu... (iz narodne pesme); Progledale su mi patike (razgovorno)

Page 2: Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika

Drvo je obuklo novo odelo bele boje (iz sastava);

4. Poređenje (komparacija)

Poređenje (komparacija) je izražajan način kazivanja kojim se nešto što je manje poznato upoređuje sa nečim poznatijim. Poređenje može biti po sličnosti ili suprotnosti.

Primeri:

Brz kao strela. (narodna izreka);Vredan kao pčela (narodna izreka)

5. Epitet

Reči koje kazuju najbolja opažanja o određenim predmetima razgovora ili pisanja i ističu neke njihove osobine nazivaju se epiteti. To su najčešće opisni pridevi koji pojačavaju osećanja i ostavljaju jače utiske.

Primeri:

U svitanje, u pojati niskoj... (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši);...kao jedno riđe štene njeno. (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši)

6. Onomatopeja Podražavanje glasova i zvukova iz prirode naziva se onomatopeja. Reči: bućnuti, krcnuti, pucketati, fijukati- nazivaju se onomatopejskim rečima.

Primeri:

Durak huknu, sve zamuknu (Ivan Mažuranić, Agovanje);Krcnu kolač nekoliko puta... (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)

7. Metafora

Jezičko-stilski postupak u kom se iskazuje preneseno značenje po sličnosti naziva se metafora.

Primeri:

Oj Stojane, jabuko od zlata... (narodna pesma - Ropstvo Janković Stojana);Tužna pesmo, majko stara...-misli se na Srbiju (Oskar Davičo, Srbija)Kada se metafora proširi na celu jednu sliku, ili čak celo delo, stilska figura se naziva alegorija. Prisutna je u narodnoj pesmi Ljubavni rastanak u kome plavi zumbul i zelena kada predstavljaju zapravo momka i devojku koji su rastavljeni.

Primeri:

Page 3: Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika

Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu. (narodna pesma Zidanje Skadra);Vila gnjezdo tica lastavica, vila ga je za devet godina... (narodna pesma)Dva cvijeta u bostanu rasla, plavi zumbul i zelena kada... (narodna pesma "Ljubavni rastanak")

9. Ironija

Stilska figura u kojoj se rečima daje suprotan smisao od onog koje imaju kao svoje osnovno značenje naziva se ironija Ako u prizvuku ima i zlobe, ili je ironija bolesno preterana, dobija se sarkazam.

Primer (ironija): Samo ti nastavi da se svađaš! (ustvari: Prestani da se svađaš!)Primer (sarkazam): Ako`j um`o kamen gristi, mora da se ugojio! (J.J. Zmaj, Tri hajduka )

10. Alegorija

Stilska figura u kojoj pesnik u zavijenoj, skrivenoj formi iskazuje svoje misli i osećanja.

Primeri:"Imao sam od zlata jabuku pak mi jutros pade u Bojanu te je žalim, prežalit ne mogu." - (odlomak iz pesme Zidanje Skadra)Alegorija predstavlja govor u kome se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima koje ih direktno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojmova i misli.

11. Gradacija

Gradacija je stilska figura, pesnički izraz u kojoj pesnik postupno ređa slike po jačini doživljavanja od najslabije do najjače ili obrnuto.

12. Paradoks Naziv za originalno mišljenje koje se oštro razlikuje od općeprihvaćenog mišljenja i koje protuslovi zdravom smislu: i gol i bos, a opet mu zima ili nismo tako bogati da kupujemo jeftine stvari . Jedan od uspjelijih primjera paradoksa susrećemo kod Dončevića u dijalogu djela Ljudi iz Šušnjare : - Majko, zašto je hladno u našoj sobi? - Jer nema ugljena, sine. - A zašto nema ugljena? - Jer tata nema posla. - A zašto tata nema posla? - Jer ima previše ugljena.

13. Metonimija uporaba je riječi u prenesenom značenju, ali se značenje ne prenosi po sličnosti kao kod metafore, nego prema određenim stvarnim odnosima, dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu, odnosno, prema logičkoj vezi.

Čitam Andriča. (čitam Andrićevo djelo).

Cijela je Bosna na nogama! (većina Bosanaca prati neki događaj)

14. Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Page 4: Pjesnički jezik je posebna upotreba jezika od svakodnevnog jezika

15.Retoričko pitanje

Retoričko pitanje stilska je figura u kojoj se na postavljeno pitanje ne očekuje odgovor

U knj. Govoru : hamlet : Biti ili nebiti .

u svakodnevnome govoru, kao fraze:

Jesi normalan? Jesi ti lud? Imaš li ti kakvih mentalnih problema ?

16. AliteracijaSkoči na: orijentacija, traži

Aliteracija (lat. ad = na, k, prema; littera = slovo) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih ili zvukovno sličnih suglasnika ili suglasničkih skupina radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.

Zuji, zveči, zvoni, zvuči (Petar Preradović, „Jezik roda moga”)

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče (Vladimir Nazor, „Cvrčak”)

17. Sinestezija se definira kao stilska figura kojom se postiže zamjena svojstava čula. Tako na primjer, boja može da se pomiriše, zvuk može da se vidi i sl. U jednoj od reklama jedan od sudionika izgovara rečenicu Fakat miriše bijelo. Upravo u toj rečenici došlo je do zamjene svojstava čula mirisa i čula vida pa se može pomirisati ono što se u stvarnosti samo vidi.

Njome se postižu neobične sintagme, slike i zvučnosti

Primjer:

slušam u mirnoj ljubičastoj noći

17. Inverzija (figura)Skoči na: orijentacija, traži

Inverzija je figura kojom se obrće red riječi u rečenici ili dijelovi rečenice, često radi jačeg isticanja.

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasneU dvorani kobnoj, mislima u sivim.