BOSNA UBORI (MUSA AZIM ATI )

Bosna ubori; nad pitomim krajem

Aneo mira iri laka krila -

I lahor pirka, ko da sitnom cvijeu

Mistine prie ape veer mila.

Bosna ubori i ko rujne usne

Cvijetne tiho obalice ljubi,

Pa tamo negdje, poput moje misli,

Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna ubori, a s baricom mojom

Nestano sitni igraju se vali;

Ah, ini mi se, moj anele, tako

Da ljubav tvoja srcem mi se ali.

ZAPIS O BOSNI ( MAK DIZDAR )

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki

A kto je ta ta je ta da prosti

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prosti jedan zemlja imade

I posna i bosa da prosti

I hladna i gladna

I k tomu jo

Da prosti

Prkosna

Od

Sna.

B O S N A (NEDAD IBRIIMOVI)

Bosna, to je jedna dobra zemlja.

Kad plae klobuaju kiseljaci.

Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tiina.

U tiini jedna njiva.

U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu no srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.

Kad Bosanac lijee na poinak

On polako glavu sputa na zemlju

Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.

Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mainovoi.

Majka mahne masinovoi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuu

U kui ivi starica

Njen smjeh je ajet o dennetu.

Skloni obuu kad prelazis Unu, Savu, Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ilimom zastrta.

BOSNI ( ENVER OLAKOVI )

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kru

s kozama, panjima a mravim konjima,

ija su lea oglodali samari,

ije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret teak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni suiavi raju

koliba, bunjita, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoe da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije uma, tvoj sjajni ogrta,

bilo prvo Boansko ruho to vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit to me zimi kiti -

volim te i plaem, i plaem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja - tuno robovanje!

Bosno moja - ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gortak hodi,

dok u tebi ivi pjesma o slobodi,

dok klokoe mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u uboru, u svom vjenom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i - premda alosno - ipak pjeva, pjeva,

pjeva nau pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosno moja, moje tugovanje,...

BOSNA ( ENES KIEVI )

Ti nisi vie san

Ti si suza iz sna

Bossanium moja

Bossnium moja

Bolna mi ne bila.

Ti privjesak niiji nisi.

Ni est. Ni prija.

Bosna si bila.

Bosna e biti.

Bosna bosanska sva.

Osvajaa tvojih silnih

Tko vie i imena zna?

A ti si i dalje

Bossana moja

Bosna bosanska sva.

Bisseno, Bosseno,

Bosno moja,

Tko te svojatao ne bi

Kad su i voda i ptica

I cvijet

Bivak nali u tebi.

Ginut e za tebe

Bonjak tvoj

Ma bila pod noktima sva

Da nikada vie.

Bolna mi ne bude

Suzo moja iz sna.

ERZELEZU ALE (ENVER OLAKOVI,16.OKTOBAR 1950.)

Osedlaj najbrega ata,

najotriju sablju opai,

s majkom halali se brzo

i kreni, erzelezu Ale!

Prainu otresi sa ruha

i upavu podigni kosu

s oiju umrlih davno,

pa hitro izjai iz groba

u borbu za opstanak Bosne!

U Dennetu ne miruj vie,

ako si mu'min i junak,

majine ne gledaj suze,

ako si ponosni Bonjak.

S nebeskih kad modrih visina

snesu te meleki amo

do tvoga zaputenoga groba,

nek at te ve osedlan eka.

Potegni buzdovan i sablju,

pa jurni kroz pranjavu Bosnu

i gledaj, i bori se, Ale!

Nek te ne zaude gladni,

ponieni, jadni i bosi

Bonjaci u izlizan jaram

zapregnuti, kada ih spazi.

Nek te ne zaudi, Ale,

to nees arije nai,

ni kule begovske, hane,

ni tople hamame, ni ene

u aru, il feredi crnoj.

Nek te ne zaudi, kada

u damiji mjesto demata

pronae konje i ovce:

to narodu oteti mal je

kog ejtanu daju u danak.

Ti samo razmahuj sabljom

i jai kroz pranjavu Bosnu,

neka te oaj bar vidi

i u tebe nasluti spas.

Kad dumanin zaie sablju

buzdovan i s prsa ti toke

i zlatni sahat i saruk

pa ak i kosu sa glave,

nedaj mu, nedaj mu, Ale,

ve nastavi kruiti Bosnom.

Kad kao ugavi prosjak

u Dennet se materi vrati,

reci joj: Ne strahuj majko

za svoga sina junaka,

vei su vei i jai erzelezi

danas Bonjaci i hrabrije

danas se bore

jer ive i prkose vragu

dok smrt mu opaku slute.