Pjesme iz daljine

Ivica Smolec

Ovu zbirku od trinaest pjesama pisao je jedan mladi čovjek jednoj mladoj ženi 1979. i 1980. godine u Makedoniji, u Strumici. Pjesme joj je slao, jednu po jednu, u bijelim pismima, u Zagreb. U to vrijeme nije još bilo ni interneta ni elektroničke pošte. Ljubav, čežnja, tuga, nostalgija i poezija postojale su i tada.

2

Sadržaj  

Prvi koraci, Zagreb, Velesajam, 1975....................................................3

adresa......................................................................................................4

Grad daleko.............................................................................................5

Jecaj na prozoru.....................................................................................6

Zimska čežnja A......................................................................................7

Posljednje jutro 1979..............................................................................8

Ne broji dane...........................................................................................9

Sjećanje na bijelu noć..........................................................................10

Mrtva usta..............................................................................................11

mojoj miloj ženi.....................................................................................12

Zimska noć na požarstvu.....................................................................13

Zimska čežnja B....................................................................................14

Zimska čežnja C....................................................................................15

San o povratku......................................................................................16

Sretna ti Nova, ljubavi moja!................................................................17

Среќна Нова, љубов моја!....................................................................18

Autorsko pravo: Ivica SmolecNije dozvoljeno koristiti slike i crtež bez dopuštenja

4

Prvi koraci, Zagreb, Velesajam, 1975.

 

adresa adresatoliko čežnje u drhtaju peraduša u dvije riječii tisuću brda u jednom dahuljubav će prijeći 

6

Grad daleko  Postoji grad.Daleko.U njemu je tisuću znanih mjesta,i svako pamti neku radosti neku tugu.Ali što je isplakana tugau mojim uspomenama?I najcrnja bol što je prošlavezana je za zlatna ljeta i jeseni,sjajnobijela proljeća i zime.Isto kao i one radosti.Svaka psovka i svaki osmijehu tom gradu –- hej, to sam ja! 

 

7

Jecaj na prozoru  Postoji jedna ljubav,jedan grad,daleko.Ja sam ta ljubav.Ja sam grad.Daleko.Raste li cvijeće,pjevaju li ptice na prozoru?Ja sam vjetar.Ja sam žica na gitari;slušaj taj zvuk.Je li to pjesma?Je li to jecaj,daleko, na prozoru?  

8

Zimska čežnja A   Pošalji kolovoz po meneda sunce izbriše mi sjetu.Ljubit ću ti vlažne zjeneu dalekom, dalekom, ljetu. Mršti se jutro, dan se plavi hladan,planine ljeskaju pod krunama snijega.Draga, nježnosti sam tvojih gladana šiba me samo leden vjetar s brijega. U mislima mojim ti si uz meneiako sam sam u svijetu.Ljubim ti drage plave zjeneu dalekom, dalekom, ljetu. 

 

9

 

Posljednje jutro 1979.  Ni pijetaoni trubanisu me budili jutros. Trubač još sanja crvene čarape,a pijetlovi bez glavana pladnju čekaju večer. I dok ova plava godinapribraja posljednje svoje sate,draga,ja snivam pod oblacima u tihom jutrutvoju toplu rukuna mom čelu.   

10

 

Ne broji dane  Ne plači, draga, ako u sumrakpročitaš moje, možda tužno, pismo.Ne broji dane, ne mjeri daljine,jer nikad, ustvari, rastali se nismo. Kad s posla stigneš i kad ručaš,dok vani sniježi, pulover mi pleti.Mrvice stavi ponekad za hranupromrzloj ptici što na prozor sleti.  

 

11

Sjećanje na bijelu noć  Kad sam se uvečer s položenim ispitomumoran vratio kući,dočekao me zagrljaj dragei poljupci njeni vrući. Draga je skuhala kavui usnama uho mi takla,a vani je bjesnio vjetari snijeg je zasipao stakla. A kad smo u krevet leglivani već sve bješe bijelo.Kako je toplo i mekote noći bilo joj tijelo! U zoru, kad san nas je hvatao,usnama još uho mi je takla,a vani je još bjesnio vjetari snijeg je zasipao stakla. U još bezbroj bijelih noćiljubit ću bedra od putrai s njenim usnama na uhudočekivati zimska jutra.   

12

Mrtva usta  Mrtva usta sad se smiju,zdravicu sa svima piju.Mrtva usta šale slažu.Mrtva usta. Sada lažu. Ali svake plave noći,mrtva usta, u samoći,ispod suza koje kapnu,jedno ime tiho šapnu. U mislima, u noćnome muku,ljube jednu malu, toplu ruku. Mrtva usta savjet dijele,tuđe rane sada cijele.A kad je preteška tuga,vedro tješe svakog druga. Ali svake modre noćiu tišini plaču oči.Refren kiše svud po krovu.Mrtva usta ime zovu. U mislima, u noćnome muku,ljube jednu malu, toplu ruku. Kao svaka smrzla rijekašto na dane ljeta čeka,k'o sva polja, mrtva, pusta,oživjet će mrtva usta. Vapaj taj iz noćne môre,što prelazi gore, more,urlik, njiska divljih konja,krik iz pakla, ime: Sonja! Mrtva usta sad se smiju,zdravicu sa svima piju.Mrtva usta šale slažu.Mrtva usta. Sada lažu. 

13

mojoj miloj ženi

mada za moju ljubav nikad nije kasnood svih daljina najteža mi je tvojajer zajedno smo počeli počeli smo krasnoodavno sam sretan odavno mi je jasnojedina si moja moja radost kovitla se sa strepnjom i tugomi briga za tebe kao paranojaludi me u čekanju neizmjerno dugomova čežnja laste za sjeverom - jugomjedina si moja život moj je sada želja da te vidimeho čežnje trepti srcem sad u menini suze ni bore ja se ne stidimiz ljubavi je prema mojoj miloj ženi 

 

14

 

 

Zimska noć na požarstvu  Jedan je vojnik za svoju draguiz srca istrgnuo najnježnije riječi.Jedan je vojnik noćas na požarstvuumoran i promrzao maštao o sreći. Iz mraka je ječio plač noćnih ptica,duga, hladna noć kasarnom se vukla.Čuo je kad su, daleko, u gradu,objavila ponoć neka zvona mukla. U ispranom miru tekle su minute.I ta noć je prošla kao i sve druge.Na jednu malu, usamljenu ženunoćas je mislio vojnik prepun tuge. 

 

15

 

   

Zimska čežnja B   U Esperantu opet sjedim sam.Kroz vrtlog dima bliješte lampioni,nad stolom vise šareni baloni,na njima lica koja dobro znam. U sedam, kad orkestar se javii “Vrijeme đurđica” razlije se salom,pričat ću o svom cvijetu malomčaši piva i još vrućoj kavi. U očima mi lampiona sjaj,srce mi je iza modrih brda.U grudima divljih konja krdau galopu traže rodni kraj. 

 

16

  

 

Zimska čežnja C  Moji su dani daljine plavenad kojima plovi pjena sna i jave.Da s proljećem dođem, zašto nisam ptica,da opet vidim neka draga lica? 

 

17

 

San o povratku   Kad se vratimjednog danai uđem u topli dom, blistat će sretnaispaćena lica majcii ocu mom. Prijateljima mojimstisnut ću rukei sa svakim ispit po dvije, i bit će mi dragošto mogu im rećida isti sam kao prije. A noć kad se spustii kad svi odu,i mjesec namigne u tami, u toploj sobi,u toplom zagrljaju,draga i ja bit ćemo sami. 

 

18

Pjesma koja je nastala dvadeset osam godina kasnije ali ipak pripada ovamo. Le temps du muguet (Vrijeme đurđica) je francuska verzija romanse Podmoskovske večeri:

  

Sretna ti Nova, ljubavi moja!  Dvadeset osam godina je prošlo.Sjećam se.U sali malog, neuglednog hotela,moja čežnja i ja,čaša piva i još vruća kava.Orkestar u kutu,Le temps du muguet u zraku.I dim Marlboroa. U Strumici, u Makedoniji,stotinu veselih ljudiu sali malog, neuglednog hotela.Stotinu dragih, srdačnih neznanaca,Le temps du muguet u zrakui moja tuga. Pred hotelomvjetar baca na me snijeg s Popčeva,grčki i bugarski ledeni snijeg. A neke druge modre planinekoje samo slutim, u mraku,na drugoj strani,iza drugih planina,pa iza drugih planina,pa iza tih drugih planina,skrivaju moje srce. Sretna ti Nova,ljubavi moja! 

 

19

Elizabeta Petrovska prevela je gornju pjesmu na makedonski jezik. Hvala, Elizabeta!  

Среќна Нова, љубов моја!  Дваесет и осум години пројдоа.Си помнам. Во салата на малиот, неугледен хотел,мојот копнеж и јас,чаша пиво и врело кафе.Оркестар во ќошот,Л тoм ди мигẻ во воздухот.И дим од Малборо. Во Струмица, во Македонија,стотина весели луѓево салата на малиот, неугледен хотел.Стотина драги, срдечни незнајници,Л тoм ди мигẻ во воздухоти мојата тага. Пред хотелответерот фрла на мене снег од Попчево,грчки и бугарски студен снег. А некои други модри планиништо само ги наслутувам, во темнината,на другата страна,позади други планини,па позади други планини,па позади тие други планини,го кријат моето срце. Среќна Нова,љубов моја!  

(Превод: Елизабета Петровска, 2009.) 

Autorsko pravo © Ivica Smolec Kontakt: http://www.ivica.info/kontakt.html

20