PIONIRI SAVREMENOG GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI

MAᘀO VRBICA(1833 – 1898)

Jedno od najznaაajnijih mjesta u istoriji crnogorskog graditeljstva, krajem devetnaestog vijeka, pored Josipa Sladea, pripada crnogorskom vojvodi MAᘀU VRBICI.

Ko je bio vojvoda Maᘐo Vrbica

Vojvoda Maᘐo Vrbica, artiljeriski oficir, senator i ministar unutraᘐnjih djela, projektant i graditelj puteva, trgovac, vojskovoᄐa i junak mnogih bitaka od Grahova i Nikᘐiၰa do Deligrada i Aleksinca, bio je jedan od najuticajnih i najmoၰnijih ljudi u Knja០evini Crnoj Gori.

2

Zavrᘐio je artiljerijsku ᘐkolu u Rusiji. Kao senator i liაnost od najveၰeg povjerenja Knjaza Danila i Knjaza Nikole, i najsposobniji dr០avni აinovnik toga vremena, obavljao je za crnogorski dvor najdelikatnije poslove politiაke, vojne i liაne prirode.

Povjeravani su mu najdelikatniji i najte០i zadaci: rukovoᄐenje politiაko-propagandnim i obavijeᘐtajnim radom u okolnim oblastima, izvrᘐavanje tajnih diplomatskih misija, nabavke ratnog materijala, organizovanje ustanka protiv Turaka u pograniაnim oblastima susjednih dr០ava i sl. Vodio je i obavijeᘐtajne poslove Crne Gore u Austro-Ugarskoj. Istoriაari za Maᘐa Vrbicu ka០u da je bio „vlasnik najveၰe zbirke crnogoskih tajni“.

Zajedno sa drugim glasovitim crnogorskim junacima, organizovao je i uაetvovao u bitkama za oslobaᄐanje Nikᘐiၰa, Podgorice, Kolaᘐina... Bio je Ministar unutraᘐnjih djela, ᘀef glavnog vojniაkog ᘐtaba Njegove svjetlosti Knjaza Crne Gore, Guverner Podgorice, osnivaა Ekonomskog druᘐtva, osnovanog sa ciljem da podi០e domaၰu privredu. Organizovao je trgovinu sa Trstom, prodajuၰi im ruj, buharicu, maslinovo ulje, suvu ribu...

U saradnji sa Josipom Sladeom, a kasnije samostalno, projektovao je i gradio prve puteve u Cnoj Gori.

Bio je jedan od osnivaაa Cetinjske აitaonice. U njegovoj kuၰi je odigrana prva premijera „Balkanske carice“. Poslije Berlinskog kongresa organizovao je prvi popis stanovniᘐtva u Crnoj Gori, bavio se slikarstvom...

Opisujuၰi druᘐtveni ០ivot Maᘐa Vrbice, Sima Matavulj je zapisao da je Maᘐo imao bogatu trpezu, najgospodarskiju poslije knja០eve, doაekljivost mu je bila kao kod ruskih pomjeᘐაika. Poslije vojvode Petra Vukotiၰa (knja០evog tasta) Maᘐo je bio najvjeᘐtiji i najzanimljiviji usmeni pripovjedaა...

Projektant i graditelj puteva

Vojvoda Maᘐo Vrbica ၰe u istoriji ostati zapisan i kao jedan od prvih graditelja puteva u Crnoj Gori. Zavrᘐena artiljerijska ᘐkola mu je omoguၰila osnovna znanja trasiranja i izgradnje puteva, koja je kasnije upotpunio i proᘐirio dru០enjem i saradnjom sa Trogiraninom, doktorom Josipom Sladeom.

Poაetkom 1879. godine, godinu dana nakon „Veljega rata“ i Brlinskog kongresa, poაela je izgradnja puteva u tadaᘐnjoj Knja០evini Crnoj Gori. Prvo je zapoაeta izgradnja puta Cetinje – Njeguᘐi – Krstac (granica Austrogarske). Ovaj put, dug 25,5 kilometara je projektovao i njegovom izgradnjom rukovodio dr Josip Slade.

Pola godine kasnije poაela je izgradnja puta Cetinje – Rijeka Crnojeviၰa, dugog 16 kilometara. Izgradnja puta je zavrᘐena u avgustu 1881 godine, o

3

აemu „Glas Crnogorca“ u broju od 23. avgusta 1881. godine obavjeᘐtava: „ Jutros rano u zoru otputovali su Njegova Visoაanstva Knjaz i Knjaginja sa svijetlom Knjaginjicom Zorkom, a u pratnji veၰine dr០avnijeh savjetnika i ministara i ostale odabrane gospode cetinjske, put Ulcinja. Visoki putnici otiᘐli su odavde do Rijeke novim putem na koაije...“

Put Cetinje – Rijeka Crnojeviၰa je projektovao dr Slade, a njegovom izgradnjom je upravljao Maᘐo Vrbica, tadaᘐnji ministar unutraᘐnjih djela Knja០evine Crne Gore. U Dr០avnom arhivu Crne Gore na Cetinju saაuvan je dio njihove prepiske koja svjedoაi o njihovoj saradnji i meᄐusobnom uva០avanju i poᘐtovanju.

Vojvoda Maᘐo Vrbica je, deceniju kasnije, trasirao (projektovao) put Rijeka Crnojeviၰa – Podgorica i, istovremeno, rukovodio njegovom izgradnjom. Put, dug 30 kilometara, je graᄐen od januara 1890. do jula 1891. godine. Na izgradnji puta je radilo 4 do 5 hiljada radnika. Radilo se ruაnim alatima. Izuzimajuၰi obavezan desetodnevni rad na poაetku izgradnje, nadnice su plaၰane ០itom koje je Rusija kao pomoၰ poslala Crnoj Gori, pa ovaj pu neki nazivaju i „០itni put“.

Jedan od najljepᘐih zapisa o izgradnji ovog puta ostavio je Ⴠeh Ludvik Kuba: „...Kad sam rano u petak izjahao iz Rijeke na jednodnevni put do Podgorice, uvjerio sam se da su stari imali pravo kad su govorili da i u najveၰem zlu ima malo dobra, da pored sjenke vazda ima malo svjetlosti. Uvjerio sam se da grozna neman - glad, ne mora uvijek muაiti i uniᘐtavati veၰ umije i graditi..."

Slo០enost ovog graditeljskog poduhvata, uslovi i naაin izgradnje i, na kraju, troᘐkovi graᄐenja, detaljno su opisani u Izvjeᘐtaju koji je vojvoda Maᘐo Vrbicapodnio Knjazu Nikoli, a koji 1891. godine objavljuje „Grlica“, napominjuၰi da je put sveაano otvoren 7. jula 1891. godine. Iz tog opᘐirnog izvjeᘐtaja prenosimo par interesantnih detalja:„...1. Po visokom nalogu Baᘐeg Visoაanstva od 27. decembra 1889. viᘐe puta obiᘐao sam, i najpa០ljivije pregledao cijelo zemljiᘐte izmeᄐu Rijeke Crnojeviၰa i Sitnice da iznaᄐem najkraၰu i najljepᘐu liniju za kolski put Rijeka – Podgorica. Tra០eၰi i izbjegavao sam tvrᄐe, i ᘐtedio obraᄐene zemlje, ukoliko je to bilo moguၰe a da pravac najljepᘐe linije ostane. Liniju izabrah, usvojih i za 26 dana trasirah i za rad pripravih.

2. Radnju Ceklinjani poაeᘐe 22 januara 1890. godine, Ljubotinjani i Ljeᘐnjani poაeli su 24. istog mjeseca. Komani, Zagarაani i Kuაi poაeli su kasnije....

7. Rad na liniju, a tako i administraciju podijelih na dva odjeljka: jedan je bio od Rijeke do ljeᘐanske granice, a drugi dalje do Podgorice. Izmeᄐu ova dva radniაka i administrativna odjeljenja odma je raspaljena utakmica: ko ၰe priᄐe, ko ၰe bolje, ko ljepᘐe svoj dio izraditi... nadnice su se radnicima plaၰale prema vrijednosti njihovog rada od 3 do 13 kila ០ita dnevno...

4

8. Ne mogu propuᘐtiti a da se ne osvrnem na veoma teᘐke predjele ovog puta, koje se pored najbolje volje nijesu mogle otkloniti, a da putu, pravcu i ljepoti njegovoj ne budu na uᘐtrb. Liticama rijeაkijeh strana, kudijen do skoro na viᘐe mjesta nije mogla ni koza proၰi, odscjepale su se grede od 6 do 14 metara vertikalnog pravca, da se doᄐe do livela puta. Neobiაno visoka meᄐa u Pavlovu stranu od11 metara visine, i mnoge druge od 7 do 8 metara visine svjedoci su da je radnik kadar bio sve teᘐkoၰe s puta ukloniti...

10. ... Obje administracije a na ime Rijeაka i Ljeᘐanska uაinjele su prema ovdje prilo០enim raაunima 184.503,5 nadnice, za koje je izdato biljeta na 1.169.276 kila ០ita. Poᘐto su 6 obli០njijeh bataljona na ovaj put, odradili svoje desetodneevne obavezne nadnice, i poᘐto je vrijednost njihovog rada ocijeenjena sa 11.412 fiorina i 75 novაiၰa, to ovdje dodajem svotu od 171.192 kila ០ita.

Obje viᘐe navedene svote ០ita ukupno iznose 1.340.468 kila i prema oovome svaki koᘐta metar dobro uაinjenog puta 46,58 kila ០ita....

14. Linija puta, tako je dobro povedena da se svuda njome mo០e u karoce trotirati, poაem je veoma malo djelova koji dopiru do 5% nagiba i ti su djelovi posve kratki i malo ih je, najviᘐi je dio prava livel...“

Suᄐenje vojvodi Maᘐu Vrbici

Maᘐo Vrbica je 1882. godine doᘐao u sukob sa Knjazom Nikolom i smijenjen je sa funkcije ministra unutraᘐnjih djela. Pravi razlog sukoba nikada nije utvrᄐen.Formalno, smijenjen je zbog zloupotreba u radu "Ekonomskog druᘐtva", აiji je poაasni predsjednik bio. Pretpostavlja se da je smjenjivanje vojvode Maᘐa uslijedilo na izriაit zahtjev Petrograda, jer su oni Vrbicu smatrali za revnosnog saradnika austrijske tajne slu០be.

Kako je teklo suᄐenje i smjena Maᘐa Vrbice zapiaso je Sima Matavulj, koga je Maᘐo bio postavio za sekretara „Ekonomskog druᘐtva“. Prenosimo nekoliko interesantnih detalja:

„...U prostranoj dvorani Velikog suda zatekoh neobiაan zbor. Sjedi knjaz za predsjedniაkim stolom i dr០i neku knji០icu. S obje strane su posijedali ministri, აlanovi Dr០avnog savjeta, Velikog suda: vojvoda Bo០o Petroviၰ, pop Ilija Plamenac, ᄀ. Matanoviၰ, S. Radonjiၰ, ᄀ. Ceroviၰ i S. Popoviၰ. Samo vojvoda i ministar unutraᘐnjih djela ne sjedi nego stoji, zelen u licu, ukoაenim pogledom bulji u sobni kut. S obije strane dva aᄐutanta (jedan bjeᘐe Petar Vrbica, stariji sin Maᘐov), perjanici, nekoliko oficira, viᘐi i manji აinovnici, trgovci, seljaci... Ko ne gleda u knjaza gleda preda se. Na moje veliko აudo, knjaz proაita neki აlan iz Pravilnika „Ekonomskog druᘐtva”, pa onda stade tumaაiti taj აlan, a to tumaაenje sadr០avalo je optu០bu predsjednika „Ekonomskog druᘐtva”, vojvode Maᘐa. Poᘐto knjaz zavᘐri tumaაenje, obrati se zboru i zapita:

5

Je li ovako? Tako je, gospodaru! viknu cio zbor u jedan glas.

Vojvoda Maᘐo ni da mrdne, stoji kao kameni kip. Knjaz აita drugi აin, objaᘐnjava ga, postavlja pitanja i saაekuje jednoglasan odgovor. Poაeh razumijevati o აemu se radi. To je bila javna optu០ba i javno suᄐenje Maᘐu Vrbici, ne kao ministru unutraᘐnjih djela, niti onih optu០bi ᘐto novine pisahu, nego vojodi Vrbici kao predsjedniku „Ekonomskog druᘐtva” ... Na licima prisutnih nije se ogledao gnjev ni kakva druga strast, nego velika zabrinutost. Najposlije knjaz spusti Pravilnik i kucnu po njemu, rekavᘐi: „Svrᘐeno je! Eto, აuli ste zaᘐto optu០ujem vojvodu Vrbicu”, pa onda dodade kao neᘐto uzgredno: „Doაuo sam ja joᘐ mnogo ᘐtoᘐta o vojvodinom ᘐurovanju s austrijskim ljudima i o drugim rabotama, koje neၰu i ne treba ovdje da napominjem! To spada u drugu stranu...”

Onda ustade i nakon kratkog stanka zavrᘐi: „Poᘐto je vojvoda Vrbica izgubio moje povjerenje, on od danas prestaje biti ministar Unutraᘐnjih djela, niti veၰ mo០e biti ikakav moj აinovnik! Kao ministra zamijeniၰe ga vojvoda Bo០o...”

Maᘐo se tr០e i pokloni i pru០ajuၰi mu kapu upita: Hoၰeᘐ li mi, Gospoaru, uzeti grb? Ne, ne, to ti ostaje...!...“

Vojvoda Maᘐo je, kasnije, napustio Crnu Goru i nastanio se u Banja Luci gdje je i umro 1898. godine. Tajne, koje je decenijama dijelio sa Gospodarom Crne Gore, nikad nikome nije povjerio.

Posmrtni ostaci Vojvode Maᘐa Vrbice preneseni su iz Banja Luke u Crnu Goru, poslije 109 godina, 17. novembra 2007. godine, i sahranjeni u njegovom rodnom selu Vrba na Njeguᘐima.

Izvori: - Ra០natoviၰ Svetozar „Istorijski osvrt na graᄐenje puteva u Crnoj Gori do

1945. godine“ monografija „Putevi u SR Crnoj Gori 1945-85“ – Druᘐtvo za puteve SRCG, Titograd 1985.

- Dr ័ivko M. Andrijaᘐeviၰ: Crnogorska rasprodaja tajni, - M. Laboviၰ: SUᄀENjE VOJVODI MAᘀU VRBICI

Pripremio: Velizar Radonjiၰ