perfect exhibition // savršena izložba
DESCRIPTION
se dešava samo u glavama onih koji dođu u kontakt sa katalogom, a povlači pitanja vezana za efikasnost prezentacije radova u savremenom kontekstu umetničkog sistema u Srbiji. Katalog je deo je samostalne izložbe Sandre Stojanović. - takes place only in the minds of those that get across the catalogue and raises issues around efficiency of artwork presentation in Serbian contemporary art scene context. The catalogue is a part of Sandra Stojanović's solo exhibition.TRANSCRIPT
savršena izlozbaperfect exhibition´´
ŠSAVRŠENA IZLOZBA ■ PERFECT EXHIBITION
sandra stojanovic
2014
´
Dete genije. Dete idiot. ■ Valiant child. Idiot child.
Predgovor ■ Foreword
Fiktivni galerijski prostor ■ Fictive gallery space
Od devet do pet ■ From nine to five
Malo pakovanje kineskih flomastera ■ Small pack of Chinese felt pens
Novost ■ Just in
Bista umetnice ■ Bust of an artist
I’ve made it
Crno-belo ■ Black and white
Epilog ■ Conclusion
SADRZAJ ■ CONTENT´´
4
9
11
13
17
19
25
29
33
41
Odlomci razgovora između Sandre Stojanović
i njene majke Slavice o konceptu Savršene
izložbe. Slavica Stojanović je oftalmolog sa
dugogodišnjim iskustvom, majka četvoro dece,
veliki tradicionalista i kategorički nepoznavalac
savremene umetnosti.
Sandra:
Fragments of the conversation between Sandra
Stojanović and her mother Slavica about the
Perfect exhibition concept. Slavica Stojanović is an
ophtalmologist with long standing reputation,
mother of four, great traditionalist and categorical
non-conoseur of contemporary art.
Sandra: Znaš kako sam već duže vreme
u potrazi za nekim prostorom
u Beogradu gde bih mogla da
napravim izložbu od novijih radova?
To je dosta frustrirajuć proces s
obzirom da ili su prostori neuslovni,
pa moram sama da uložim novac u
opremu i sređivanje da bi izgledali
pristojno, ili su mi nedostupni.
U svakom slučaju, da bih izložila
radove na nivou za koji smatram
da je zadovoljavajući, potreban mi
je ne samo ogroman novac, već i
osoblje poput tehničara i fotografa,
jer galerije uglavnom funkcionišu
Dete genije. Dete idiot. Valiant child. Idiot child.
4
You know how I have been trying
to find a space in Belgrade for some
time now in order to exhibit my
recent artwork? It has proved to be
a rather frustrating endeavour given
that gallery spaces are either for the
most part inadequate (I would need
to invest a lot in equipment and
adaptation for the exhibition to look
properly) or they are completely out
of my reach. In any case, in order to
exhibit in a way I find acceptable,
I would require a lot of money,
but also staff e.g. technicians and
photographer, due to the fact that
amaterski. S tim u vidu, smislila sam
da napravim izložbu na kojoj bi jedina
izložena stvar bila katalog fiktivne
izložbe od datih radova kao da se ona
‘desila’ u prihvatljivom prostoru.
Kako to misliš? Ne bi izložila radove?
Ne, samo katalog u kome su
predstavljeni radovi sa tekstovima
u kontekstu te neke moje ideje o
savršenoj izložbi... Kada izložba
prođe, neće biti puno razlike između
toga da li se ona zapravo desila ili ne.
Katalog je obično taj koji svedoči o
tome. Kako ti se to čini?
Pa ne znam... Šta time dobijaš? Čini mi
se da bi samo iznervirala posetioce.
Evo na primer, ja kada odem na
izložbu volim da vidim radove.
A koliko često ti ideš na izložbe?
Nije u tome poenta...
U tome je itekako poenta. Izložbe
su velika lična ulaganja umetnika
na koje uglavnom dođu njihovi
prijatelji i rođaci, i tek ponekad
zalutali prolaznik. Za jedan eksluzivan
događaj koji podrazumeva blizak
krug ljudi, tolika ulaganja su stvarno
apsurdna. Nije ni čudo što je veliki
Slavica: Sandra:
Slavica:
Sandra:
Slavica: Sandra:
5
galleries operate in an amateurish
fashion. Having this in mind, I thought
of making an exhibition at which
the only exhibited object would be a
catalogue of the fictional exhibition as
if it had taken place in an acceptable
gallery place.
What do you mean? You would not be
exhibiting any actual artwork?
No, I would not; only the catalogue
containing texts and documentation
of artwork that are a part of the
perfect exhibition concept… After the
exhibition, there is not much difference
between whether it had taken place
or not. Catalogue is usually its main
testament. What do you make of it?
Well, I don’t know... What would you
gain by this? It seems to me that you
would only annoy the visitors. For
example, when I attend an exhibition, I
like to see some art.
And how often do you attend exhibitions?
That’s beside the point...
Oh, but that is very much the point.
Exhibitions present huge personal
investments of artists, and are mainly
attended by their friends and family,
Slavica:
Sandra:
Slavica:
Sandra:
Slavica: Sandra:
broj izložbi koje sam videla u
prethodnim godinama produkovan
sa vrlo malo profesionalnosti i
promišljanja. Uostalom, sve bi to
čak i bilo ok, mislim na mali broj
posetilaca, da postoji i najmanja
šansa da se neki od radova prodaju
nakon izložbe.
Dobro, ali kako tačno ova tvoja ideja
rešava taj problem? Na koji način ti
utičeš na to da se profesionalizuje
produkcija izložbi ili razvije tržište?
Za početak jasno se ograđujem
od apsurda tog sistema, odnosno
nesistema, i standarda za prezentaciju
umetnosti. Mislim da će trebati dosta
vremena da pomislim da napravim
tradicionalnu samostalnu izložbu u
Srbiji. Za mene je Savršena izložba
stejtment, kojim sebe obavezujem
da promišljam o prezentaciji svojih
radova na druge, efektnije načine.
Cela stvar je u tome da izložba
nije ni intelektualno ni finansijski
ekonomična aktivnost.
Ali ti češ i dalje sama finansirati
taj katalog i pretpostaljam da češ
Savršenu izložbu odraditi u nekom
Slavica:
Sandra:
Slavica:
and occasional accidental passer-by. For
the exclusive event gathering only a close
circle of people, such investments are
absurd. It is no wonder then that a vast
majority of exhibitions, that I witnessed
in the previous years, is poorly produced;
lacking professionalism and reflection.
Anyhow, that would all be fine, if there
were any prospects of some the works
being sold afterwards.
Alright, but how exactly does your idea
solve any of this? In what way do you
influence professionalism in exhibition
production or development of the art
market?
For starters, I clearly distance myself
from the absurdity of such system, or
non-system, and current standards for
art presentation. I believe there would
be a long time before I was to even think
about making a solo exhibition in Serbia,
in a traditional sense. For me, the Perfect
exhibition is a statement, through which
I commit myself to thinking about other,
more effective ways for art presentation.
The whole point revolves around the fact
that exhibitions, as a format, are neither
intellectually nor financially economical
activity.
Slavica:
Sandra:
6
od postojećih prostora za izložbe?
Zar nije to malo kontradiktorno za
nekoga ko tvrdi da negira sistem i
hoće od njega da se ogradi?
U pravu si: priroda ideje o Savršenoj
izložbi nije direktna, već suberzivna,
ali to je ne čini manje radikalnom ni
kontradiktonom ako sam ja svesna
svih tih elemenata koje si pomenula;
ako ih kontrolisano koristim.
Pretpostavljam da to zavisi od osobe i
stila, ali meni se za početak čini dosta
zanimljivo da u okviru očekivanja
o izložbi, na mestu gde se izložbe
inače dešavaju (najverovatnije će
to biti Osmica), uradim nešto što
će izneveriti očekivanja, pa makar i
tog malog broja ljudi koji će tu doći,
sa nadom da će im pružiti nešto
drugačije.
E pa to je to – šta neko dobija kada
dođe na otvaranje izložbe na kojoj je
samo jedna knjiga?
Realnost. I to vrlo iskreno.
Meni je to i dalje vrlo nategnuto. Je
li problem u novcu? Da imaš novac
da u nekoj od tih ‘amaterskih’ galerija
organizuješ izložbu, da li bi to uradila?
Sandra:
Slavica:
Sandra:
But you will still be the one to finance this
catalogue and presumably the whole
thing will take place in one of the already
existing gallery spaces? Isn’t this a bit
contradictory for someone claiming to
negate the system and wants to distance
themselves from it?
You are right: the nature of the idea about
Perfect exhibition is not direct, it is rather
subversive, but that does not make it
less radical nor contradictory, since I am
aware of the elements you mentioned
and am using them controllably. I assume
that it is a matter of personal style, but
it seems to me quite appealing to play
with expectations exhibitions commonly
set, at the very place exhibitions happen.
Even if this means not meeting the
expectations of a small number of people
who will be in attendance, but at the
same time hoping to provide something
else, something different.
Well, that’s it – what does someone gain
out of attending an exhibition at which
they are only able to see one publication
shown?
Reality. And quite honestly so.
To me this is still a bit far-fetched.
Sandra:
Slavica:
Sandra:
Slavica:
Slavica:
Slavica:
7
Ako je tako, samo reci koliko ti treba,
zaboga...
Što se tiče ove ideje, ona je mnogo
jači zaključak radova koji bi bili
izloženi nego bilo kakva izložba,
tako da sam sada odlučna u tome da
Savršenu izložbu realizujem onako
kako sam ti rekla.
Ali to znači da niko neće uživo da vidi
onu tvoju bistu od novčića! Ja bih se
osetila uskraćenom.
Produkcija radova za mene je
nužnost, ali ne i produkcija izložbe,
kojom bi se u normalnom društvu
bavili neki drugi delovi umetničkog
sistema. Kada se od mene očekuje
da snosim ceo teret sistema, to
je neodrživo, a mislim da je moje
puno pravo da ukažem na to šta
se dešava kada direktan utisak o
radovima izostane. Ako se neko i oseti
uskraćenim za radove, tim bolje; znači
da neko još uvek ima potrebu za
umetnošću.
Sandra:
Slavica:
Sandra:
Is money the issue? If you had money,
would you consider having the exhibition
at one of those ‘amateurish’ galleries? If so,
just let me know, for God’s sake…
When it comes to this particular idea,
this is a much stronger conclusion to
the artwork dealing with the notion of
value than any traditional exhibition.
Therefore, I am determined to have the
Perfect exhibition implemented the way I
told you.
But this consequently means that no
one will see your bust made out of coins!
I would feel as though I was denied
something.
Production of artwork comes as
inevitability to me, not so much
production of exhibitions, which should
normally be somebody else’s job. When
I am expected to take responsibility for
the whole system, that is completely
unsustainable, and it is my full right
to indicate what would happen if the
experience of artwork was to be denied.
If someone was to feel denied of art, the
better; it would mean that someone still
had a need for it.
Sandra:
Slavica:
Sandra:
8
Savršena izložba je izložba koja u formalnom
smislu predstavlja publikaciju kroz koju je
dokumentovana izložba koja se nije desila; ona
se trenutno nalazi pred tobom. Dakle, ovim
katalogom predstavljeni su već produkovani
radovi koji nisu došli u međusobni odnos
prezentacijom kroz izložbu u fizičkom svetu,
usled materijalnih ograničenja i loših uslova
umetničkog sistema.
Loši uslovi simptom su činjenice da umetničko
tržište u Srbiji ne postoji, a umetnost je retko
sufinansirana. Troškove produkcije radova
gotovo bez izuzetka snosi umetnik. Pored toga,
često se dešava da troškove izlaganja takođe
ili delimično ili u potpunosti pokriva umetnik.
Sistem, u kome je jedan njegov deo do te mere
preopterećen, neodrživ je. Svi oni koji učestvuju
u datoj situaciji, aktivno daju legitimitet i
produžavaju apsurdnost situacije. Odlučna
da ne želim da doprinosim paradoksalnim
dešavanjima na sceni, a u isto vreme želeći
Perfect exhibition is an exhibition which formally
represents a publication that documented an
exhibition which did no take place; you are
currently reading the publication. Thus, this
catalogue of sorts portrays the already produced
artwork, that has not been previously juxtaposed
within a physical exhibition due to financial
restrains and bad conditions of the art system.
Unfavorable conditions are a symptom of the
fact that art market in Serbia is practically non-
existent, and art is rarely funded. Production
costs are always covered by artists. Further, it is
often expected of them to invest in exhibiting
costs. System which overloads one its part to
this extent is completely unsustainable. All those
participating in the situation actively provide
legitimacy and help prolong absurdity of the
situation. I am determined not to contribute
to the art scene paradoxical tendencies, and at
the same time wanting to somehow present
my works which broadly dealt with the notion
Predgovor Foreword
9
da na neki način predstavim opus radova koji se
u širem smislu bave odnosom prema vrednosti,
nametnula se ideja o Savršenoj izložbi, koja opet
predstavlja moj odnos prema vrednovanju
formata tradicionalnog pojimanja izložbe.
U koncepciji Savremene izložbe vodila sam se
idejom da je katalog jedan od najlegitimnijih
svedoka održavanja izložbe; uostalom većinu
izložbi usled vremenske i/ili geografske
udaljenosti jedino i percepiramo kroz kataloge.
Ova publikacija se sastoji iz: odlomka razgovora
o ideji za Savršenu izložbu sa mojom majkom,
predstave isprojektovanog fiktivnog prostora
u kome se dešava izložba, predstave fiktivno
izloženih radova sa tekstovima, i zaključka.
Selektovani radovi koji su izložbom obuhvaćeni
su: video rad Od devet do pet, projekat Malo
pakovanje kineskih flomastera, serija inserata
iz vesti kojom se najavljuju smrti istaknutih
ličnosti pod nazivom Novost, Bista umetnice –
skulptura od kovanica 1,2 i 5 dinara, intervencije
na umetničkim dokumentarcima I’ve made it
i serija crteža na novinama Crno-belo. Izložba
se dešava samo u glavama onih koji dođu u
kontakt sa katalogom, a povlači pitanja vezana
za efikasnost prezentacije radova u savremenom
kontekstu sistema u Srbiji.
of value, the Perfect exhibition idea imposed
itself. It, too, in a way deals with how I assess the
traditional format of exhibitions.
Within the Perfect exhibition concept, I was
guided by the fact that catalogue is one
of the most legitimate testaments of an
exhibition. Besides, one perceives most of the
exhibitions through catalogues due to time
and/or geographical distance. This publication
comprises of: fragment of the conversation
between my mother and I, presentation of
the fictional space in which the exhibitions
supposedly took place, artwork with texts, and
conclusion. Selected artwork that made it into
the concept are: From nine to five video, Small
pack of Chinese felt pens project, series of death
announcements on TV news named Just in, Bust
of an artist – sculpture made out of 1, 2 and 5
dinar coins, interventions on art documentaries
I’ve made it, and series of drawings called Black
on white.
Exhibition takes place only in the minds of
those who get across the catalogue, and
raises issues around efficiency of artwork
presentation in Serbian contemporary art scene
context.
10
Fiktivni galerijski prostor Fictive gallery space
1
2
3 4Novost ■ Just in Bista umetnice ■ Bust of an artist
Malo pakovanje kineskih flomastera ■ Small pack of Chinese felt pens
Od devet do pet ■ From nine to five
5 6I’be made it Crno-belo ■ Black and white
11
1
2
3
4
5
6
Od devet do pet From nine to five
video, loop, 2’ 15”
Prikaz procesa produkcije radova u periodu od
21h do 5h.
video, loop, 2’ 15”
Depiction of the production process from 9pm
until 5am.
vimeo.com/89952456
1
13
kadar iz videa ■ frame from the video
U situaciji u kojoj je infrastrukura za produkciju
i umetničko tržište gotovo nepostojeća u
Srbiji, umetnici se suočavaju sa ogromnim
preprekama u stvaralaštvu i održanju sopstvene
umetničke prakse. Iako univerzalan problem,
on je naročito izražen kod mladih umetnika.
Veliki broj se prekvalifikuje u prvih par godina,
a najuporniji rade najrazličitije poslove kako bi
mogli u slobodno vreme da se bave onim za
šta su školovani i dugi niz godina pripremani
da rade. Video Od devet do pet je prikaz procesa
produkcije radova u improvizovanom studiju u
stanu mojih roditelja u periodu od 21h do 5h.
Kao i mnoge kolege, jedino vreme za neometan
umetnički rad nalazim u toku noći. Poigravanje
sa tradicionalnim radnim vremenom ima za cilj
uspostavljanje paralele sa opšte prihvaćenim
radnim procesom, tj. izopštenost umetničkog
napora, koja za posledicu ima njegovu nevidljivost
i, neminovno, dalju marginalizaciju. Postepeno
punivši kadar, u svom procesu dajem i izvesne
produkte, koji se materijalizuju u vidu crteža i
drugih radova. U samom videu, raznovrsnost i
blago estetizovana dinamika kreativnog procesa u
tenziji je sa uslovima u kojima se ona realizuje. Neka
vrsta nedorečenosti u završnom kadru kojim se
prikazuje radni prostor sa produkovanim radovima,
radikalno je iskren stejtment na nekoliko nivoa, od
kojih je onaj osnovni – ovde se cela stvar završava.
In such circumstances, where infrastructure for art
production and market is virtually nonexistent in
Serbia, artists face major challenges in their work
and attempting to maintain their art practice. Even
though this is a universal issue, it is particularly
significant when referring to young artists. Large
number of them pre-qualifies in the first couple
of years, and the most persistent ones do various
jobs only to be able to devote themselves, in their
free time, to what they were trained and meant
to do. From nine to five video is a depiction of my
production process in an improvised studio at my
parents’ house, from 9pm until 5am. Much like many
of my colleagues, the only time I find for undisrupted
artwork is during nighttime. Deliberate play with
traditional working hours aims at drawing a parallel
with what is generally conceived as legitimate
working process, i.e. point at disconnection of the
artistic effort, which consequently makes it invisible
and, inevitably, further marginalised. By gradually
filling the image, in my process I make certain
products, which materialise as drawings and other
artwork. In the video itself, versatile and mildly
aestheticised dynamics of the creative process is
conflicted with conditions in which it takes place. A
sort of ambiguity towards the end, depicting only
workspace and produced artwork, is a radically
honest statement on multiple levels, one of crucial
being – this is where the whole thing ends.
15
Malo pakovanje kineskih
flomastera
Small pack of Chinese felt
pens
crteži, 20 x 20 cm
Crteži nastali bojenjem kvadrata jeftinim
kineskim flomasterima, dok se nisu istrošili.
Dokument dostupnog materijala.
drawings, 20 x 20 cm
Drawings made by cheap Chinese colour felt
pens until they wore off. Document of available
materials.
2
17
šcrtezi na zidu ■ drawings on the wall
Projekat Novost je osmišljen kao kolekcija,
svojevrsan pregled bitnih smrti javnih ličnosti
koje su ostale u mom sećanju. Televizijski
dnevnici su razvili određeni format kroz koji
se informacije prenose. Smrt, kao takva, uvek
je aktuelna tema. Način na koji reagujemo
na smrt drugoga je uvek intiman, bez obzira
na naš prethodni odnos ili izostanak istog.
Suočeni sa smrću, osećamo se živima. Većina
verovanja i ponašanja oblikovana je u odnosu
na smrt. Javne ličnosti deo su naših života kao
i monumentalne vesti o njihovim smrtima, što
povratno utiče na percepciju i sećanje stvarnosti.
Iako je u pitanju lična selekcija televizijskih
najava smrtnih slučajeva, u isto vreme se radi i o
arhiviranju vremena i sociopolitičkog konteksta
čiji sam svedok. Naslov Novost je ironični osvrt
na činjenicu da su TV vesti danas umnogome
inferiorne i spore u odnosu na internet prilikom
izveštavanja, te su postale sekundarne u
informisanju javnosti o aktuelnim dešavanjima.
Just in is meant as a collection, a sort of
summation of relevant deaths of public
persons that stuck in my memory. TV news
have developed a format in which pieces of
information are delivered. Death, as such, is
always an active topic. The manner in which
one engages with death of another is rather
intimate, regardless of their previous relation.
Faced with the notion of death, one feels alive.
Most of our believe systems and behaviour have
been shaped by death. Public personas find their
ways into our lives, and so do the monumental
news of their deaths, which partake in our
perception and memory of reality. Even though,
this is a personal selection of TV news death
announcements, it is at the same time an
archiving of the time and sociopolitical context
I bear witness to. The title Just in is an ironic take
on the fact that TV news are largely inferior and
slow to internet when it comes to reporting
what is going on, and have taken a back seat in
informing public of up-to-date events.
Novost Just in
3
19
Umro je drug Tito ■ Comrade Tito has died
Umro je patrijarh Pavle ■ Patriarch Pavle has died
Ubijen Zoran Djindjic ■ Zoran Djindjic assassinated ´ ´
Preminuo Aleksandar Tijanic ■ Aleksandar Tijanic passed away´ ´
Umro akademik Dobrica Cosic ■ Scholar Dobrica Cosic dies´ ´´ ´
Bista umetnice je skulptura napravljena od
kovanica 1, 2 i 5 dinara, koja predstavlja
autoportret u prirodnoj veličini (49 x 52 x 29 cm).
Kovanice dinara imaju višeslojnu strukturu i
razlikuju se u odnosu na godinu izdanja; sve
imaju ili niskougljeničnu čeličnu ili niklovanu
osnovu, i presvučene su bakrom. Proizvodnja
1, 2 i 5 dinara košta oko 20 dinara, te samo je
kovanica od 20 dinara vrednija od sirovine od
koje je napravljena (20 i 10 dinara proizvode se
i u papirnoj verziji i zbog toga su izuzeti iz rada).
Zbog inflacije koja je posledica jedinstvenog
sociopolitičog konteksta, kupovna moć
kovanica je minimalna i njihova akumulacija
realno predstavlja opterećenje. Sve kovanice
koje su upotrebljene za pravljenje Biste
umetnice skupljene su po džepovima, tašnama
i sl. ukućana u periodu od godinu i po dana.
Upotrebljeno je ukupno 11 749 dinara. Rad ima
nekoliko nivoa revalorizacije; kovanice se svode
na sirovine (koje paradoksalno imaju nekoliko
Bust of an artist is a sculpture made out of 1, 2
and 5 dinar coins; a life-size auto-portrait (49 x
52 x 29 cm).
Dinar coins have a multi-layered structure and
are different depending on the year of issuing;
all have either low-carbon steel or nickel base,
and are coated in copper. Production costs of
1, 2 and 5 dinar coins are around 20 dinar, thus
leaving only the 20 dinar coin surpassing the
value of raw materials (20 and 10 dinar are also
produced in paper versions and are excused
from the artwork). Due to inflation, which is
a consequence of the unique sociopolitical
context, purchasing power of coins is close to
minimal and their accumulation presents a load.
All coins used in the making of the Bust of an
artist are collected by going through pockets,
bags and such of the household members in
about year and a half. 11 749 dinar is used in
total. The artwork has several levels of re-
valorisation; coins are reduced to raw materials
Bista umetnice Bust of an artist
4
25
puta veću vrednost kao takve, nego kao valuta),
a potom i integrišu u ‘umetnički rad’ tj. bistu čime
se navodno dodaje na vrednosti objekta. Bista je
format kojim se na određeni način odaje počast
pojedincima od značaja za društvo i kao takve
deo su šireg sistema. Autoproklamacijom na
nivou pojedinac kao umetnik, te i (neki) umetnik
kao data vrednost za društvo, krši se nekoliko
pravila takvog sitema. Pored toga, uništavanje
kovanica je krivično delo.
Bista uopšte podstiče na preispitivanje odnosa
vrednosti po inerciji i opravdanost kršenja
pravila pojedinca (pod oznakom ‘umetnost’).
(which paradoxically have a few times bigger
value than the currency) and then integrated in
‘artwork’ i.e. bust, which allegedly adds to the
total value of the object. Bust is a format used
to honour individuals who have contributed to
society, and as such is a part of a larger system.
Through auto-proclamation on such levels as
individual as artist, and (an) artist as a default
value to society, several rules of the system are
broken. Besides, destruction of coins is a criminal
act.
The bust, generally speaking, tests relations
between default values and validity of
individuals breaking rules (under the label ‘art’).
Linkovi ■ Links
NBS: Novac ■ NBS: Money
nbs.rs/internet/latinica/75/index.html
NBS: Najčešće postavljana pitanja ■ NBS: Frequently asked questions
nbs.rs/internet/latinica/scripts/showfaqsection.html?lang=SER_CIR&konverzija=yes&id_sekcije=34#336
Kovanice za bakšiš i kusur ■ Coins for tips and change
rts.rs/page/stories/sr/story/13/Ekonomija/1060904/Kovanice+za+bakšiš+i+kusur.html
Putnica sitnišem platila kartu vozač bacio novac kroz prozor ■ Passenger pays her ticket in coins and bus driver throws it
through the window
24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/srbija-putnica-sitnisem-platila-kartu-vozac-bacio-novac-kroz-prozor/135871.phtml
Kako unovčiti džak kovanica? ■ How to cash in a sack of coins?
24sata.rs/vesti/ekonomija/vest/kako-unovciti-dzak-kovanica/107226.phtml
26
Bista uopšte podstice na preispitivanje odnosa vrednosti po
inerciji i opravdanost kršenja pravila pojedinca (pod oznakom
‘umetnost’).
The bust, generally speaking, tests relations between default
values and validity of individuals breaking rules (under the
label ‘art’).
´´
5
I’ve made it I’ve made it
29
Rad se bazira na poznatom marketinškom
mehanizmu gde se product placement u TV
serijama/filmovima retušira u drugi proizvod
ili brend prilikom prikazivanja u drugoj sredini.
Dakle, filmovi ili serije se suptilno menjaju, u
zavisnosti gde se i kada emituju, tako da sublimiraju
drugačije proizvode na gledaoca i to se naplaćuje
kao legitiman prostor za advertajzing. Po sličnom
principu, u dokumentarce i emisije o umetnosti
retuširala sam svoje radove sa originalnim narativom,
koji podjednako odgovara i originalu i mom radu.
Umetnički kritičari često krajnje generički govore o
radovima u okviru ovih emisija ili je slučaj da sam
neke stvari svesno/nesvesno preuzela od ljudi koji su
stvarali pre mene. Ovo je iskorišćeno kao okosnica za
poigravanje sa pojmovima umetničkog autoriteta,
autentičnosti i javnog priznanja u umetnčkom
svetu. Naziv rada I’VE MADE IT je frazalna igra reči
na engleskom jeziku koja znači i USPELA SAM, kao
i doslovce JA SAM GA NAPRAVILA. Dokumentarci
i emisije o umetnosti na kojima je intervenisano
postavljeni su na YouTube platformu.
Project is based on the known marketing
mechanism through which product placement in
TV shows/films are retouched into other products/
brands when aired in another environment. Thus,
TV shows/films are subtly modified, depending on
where and when they are aired, so to sublimate
different products to viewers; this is charged as
legitimate advertising space. Following a similar
principle, I did interventions on art documentaries
and shows by editing in my artwork whilst
keeping the original narrative. It equally fits both
the original and my work; art critics often speak of
artwork in vague terms or it is the case of me (sub)
consciously appropriating from those who have
produced art before me. This is used as a starting
point in questioning authority, authenticity and
public recognition in the art world. Project title
I’VE MADE IT is a deliberate wordplay in English
meaning both I’M SUCCESSFUL as well as I
PRODUCED THIS. Art documentaries and shows,
which were edited, are posted on the YouTube
platform.
prvo prikazivanje epizode 1. aprila 2007.
episode first aired on April 1, 2007
repriza 2011.
rerun in 2011
Because of its charm, we forget that impressionism is also avant-gardism.
But actually, this is in the same stream as...
...this. We find it a bit mysterious, but we pretty much know what goes into its
shock value.
originalni fragmenti iz emisije “Impresionizam: Osveta dobrog” ■ original
fragments from the “Impressionism: Revenge of the Nice” show
Because of its charm, we forget that impressionism is also avant-gardism.
But actually, this is in the same stream as...
We find it a bit mysterious, but we pretty much know what goes into its
shock value.
...this.
intervenisani fragmenti iz emisije “Impresionizam: Osveta dobrog” ■ edited
fragments from the “Impressionism: Revenge of the Nice” show
Crno - belo je serija od oko tridesetak intervencija
perom i tušem rađenih na specijalno pripremljenim
gipsanim pločama i prepariranim listovima dnevnih
novina. Radovi su nastali u drugoj polovini 2013.
godine, a formati variraju. Sadržaj novinskih
članaka je uzet kao konceptualna osnova. Naime,
dnevne novine destiluju neke od najpesimističnijih
i najbizarnijih dešavanja, te na taj način aktivno
(i pristrasno) utiču na percipiranje stvarnosti.
Štampani medijum, kao takav, sve više biva
prevaziđen; pristup informacijama je efikasniji
korišćenjem interneta. Dnevne novine, kao objekti
koji na ograničen način prenose uglavnom loše
vesti, u radu dalje bivaju tretirane belim premazima
preparature. One se potom lepe na gipsane ploče
i pri ovom činu se negiraju dva inicijalna svojstva
štampanih dnevnih novina. Sadržaj se sublimira
belim premazima, dok se fizičko svojstvo listova
preinačuje u predmetnost gipsa. Članak iz novina,
ovako tretiran, ne samo da gubi svoja svojstva
već, dodatkom crteža perom i tušem, postaje delom
novog sistema – umetničkog dela.
Black and white is a series of around 30 pen and ink
interventions on specially prepared plaster plates
and sheets of newspaper. Project was completed in
the second half of 2013, and dimensions vary from
piece to piece. Content from newspaper articles
is taken as the conceptual basis. Namely, daily
newspapers filter some of the most pessimistic and
bizarre events, thus actively (and in a bias manner)
influencing on one’s perception of what reality is.
Printed media, as such, is increasingly falling short;
access to information is far more efficient through
online media. Sheets of daily newspaper, as objects
which have a limited function in reporting bad
news for the most part, in this project get treated
with white layers of paint. They are then glued
onto plaster plates, thus loosing two of its initial
features in the process. The content is sublimated
with layers of white paint, whilst physical
characteristics of newspaper sheets are altered
into materialisation of plaster plates. Newspaper
article, treated like this, not only looses its features,
but with the addition of pen ink drawing,
Crno-belo Black and white
6
33
Ono što je ključno u ovim radovima je dihotomija
krajnosti tj. crnog i belog, koja se smenjuje u više
aspekata. Na prvom nivou, sadržaj članaka svojom
negativnošću predstavlja <crno> kome se tehnički
i simbolično suprotstavlja beli preparaturni premaz.
Same novine, kao pisana reč, u odnosu su <crno
na belo>, dok se i crtež oslanja na minimalističku
estetiku i igru relacije svetlog i tamnog. Za
posmatrača redukovani crtež predstavlja prvi sloj
i okosnicu otkrivanja rada. Novinski članci, uprkos
namazu, blago izbijaju na površinu pri pažljivijem
gledanju i moguće ih je čitati. Ono što važi za
ovu vrstu osnove je ono što važi i za bilo koju
vrstu represije u životu – ona je i dalje prisutna.
U tehničkom smislu, novinski članci kompoziciji
daju sive tonove i svojom strukturom i prelomom
aktivno utiču na percepciju rada. Minimalizam
crteža postaje manje takvim, kada posmatrač
počne otkrivati kako tonske tako i sadržinske
slojeve sublimiranih novinskih članaka. To za
posledicu ima izgradnju svesti o celosti rada tj. on
zapravo nije ograničen samo na pojam krajnosti
bez ikakve mogućnosti mešanja, međusobonog
dopunjavanja i interakcije kao što se to u naslovu
daje naslutiti. Crno - belo nije moguće.
transforms into a new system – artwork. What is
key to consider in these works is the dichotomy
of extremes. At the first level, newspaper article
content through its negative nature represents
<black> which is, both in technological and
symbolical terms, juxtaposed against layers of
white paint. Actual newspaper, carrying written
words, are part of the <black on white> co-relation,
whilst drawings rely on minimalist aesthetics and
play with use of dark and light. For an observer,
reduced drawings represent the first layer and
backbone in discovering the project. Newspaper
articles, despite layers of white paint, subtly
show on the surface at close inspection and
are possible to read. What could be applied for
this kind of artwork base is what applies in any
sort of repression in real life – it is still present.
Technologically speaking, newspaper articles
provide the composition with grey tones; with
their structure and layout, they actively influence
the perception of artwork. Minimalist nature
of drawings becomes less so, when one starts
to uncover tones and layers of content of the
sublimated newspaper articles. Consequently, this
results in the notion of the artwork as a whole i.e. it
is not just limited to the ideas of extremes without
any kind of possibility of interference, mutual
supplementation and interaction as the title might
indicate. Black and white is simply not possible.
34
28.5 x 34 cm
28.5 x 42 cm
35 x 35 cm
42 x 32 cm
42 x 25.5 cm
25 x 20 cm
Savršenstvo je iluzija. Savršena izložba (u Srbiji)
dupla.
Projekat Savršena izložba, pored toga što je
jedna vrsta autosatire, u mom ličnom procesu
otvorio je novi prostor. Ono što se nameće
kao direktna posledica preispitivanja formata
izložbe jeste razvoj (nove) strategije kojom bi
se radovi komunicirali u javnosti. Ovo će se
gotovo neminovno odraziti na prirodu mog
rada. Noviji projekti potpuno drugačije koriste
vizuelnu komunikaciju. Pretpostavljam da je
bilo potrebno samo razjasniti šta je to što želim
da postignem. Metodologija prezentovanja se
potom nameće sama po sebi. Period koji sledi
izgleda uzbudljivo.
Pefection is an illusion. Perfect exhibition (in
Serbia) double so.
Perfect exhibition project, besides being
auto-satirical, has opened a new space in
my personal process. What comes as a direct
consequence of questioning the exhibition
format is a necessity for the (new) strategy in
communicating artwork in public. This will
inevitably reflect on the nature of my work.
More recent projects use visual communication
in a completely different manner. I suppose it
was just a matter of deciding what it is that I
wanted to achieve. Methodology of presenting
work follows naturally afterwards. The period
ahead seems thrilling.
Epilog Conclusion
41
urednik ■ editor
kustos ■ curator
tekstovi ■ texts
dizajn ■ design
prevod ■ translation
fotografija ■ photography
sandra stojanović
sandra stojanović
sandra stojanović
sandra stojanović
sandra stojanović
sandra stojanović
® 2014 sandra stojanović
® 2014 sandra stojanović
savršena izlozbaperfect exhibition´´