pasionska baŠtina

PASIONSKA BAŠTINA

9. - 19. ožujka 2008.

PASIONSKA BAŠTINA

9. - 19. ožujka 2008.

17. SVEČANOSTI 9. - 19. ožujka 2008.

PASIONSKA BAŠTINA

PASIONSKA BAŠTINA 2008.9. - 19. ožujka

Utemeljitelji Udruge PASIONSKA BAŠTINA

akademik Nikola Batušić, akademik Jerko Bezić, akademski slikar Josip Botteri-Dini, mr. Antun Celio-Cega, mr. Jozo Čikeš, prof. Zvonko Festini, mr. Darko Lukić, vlč. Vlado Magić, Mladen Martić, prof. dr. Stjepan Pepeljnjak, prof. dr. Petar Selem, akademik Ante Stamać, mo. Ljubo Stipišić, prof. Davor Šišmanović

umjetnički direktor PASIONSKE BAŠTINE:mr. Jozo Čikeš

KATALOGnakladnik:PASIONSKA BAŠTINA, ZagrebBarutanski breg 20tel.: 01 24 21 537mob.: 091 52 65 364e-mail: [email protected]/etf/pasion.html

za nakladnika: Jozo Čikešurednica: Dijana Hrebakkorektura: Kristina Čikešgrafičko oblikovanje: Gordan Karabogdantisak: KA-BI tisak d.o.o.

u publikaciji su korišteni motivi slike Procesija, 1990., akad. slikara Josipa Botterija-Dini

Pokroviteljstvo

GRADSKA SKUPŠTINA GRADA ZAGREBA

Novčana potpora:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa RHGradska skupština Grada ZagrebaGradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada ZagrebaZagrebačka županija

Zahvaljujemo na suradnji:

Muzeju MimaraDruštvu hrvatskih književnikaHrvatskom glazbenom zavoduKnjižnicama grada Zagreba, Gradskoj knjižniciGaleriji MORH-a ZvonimirZagrebačkoj katedraliAkademskoj crkvi sv. KatarineBazilici Srca IsusovaCrkvi sv. BlažaCrkvi sv. Križa (Siget)

Jednako zahvaljujemo i svima koji su činom, savjetom ili kojom drugom dobrohotnošću pridonijeli održavanju ove manifestacije

P R O S L O V

... Na tragu stalnih nastojanja da održi živom i, doista, ponovo oživi običaje vezane uz temu Kristove smrti i uskrsnuća, Pasionska baština od samog osnutka u 1992. godini (koliko god je nastojala ne zaboraviti baštinu) nije nikada bila zatvorena za nova promišljanja ove, barem za kršćanski svijet univerzalne teme. Ona je, uostalom, stoljećima zaokupljala umjetnike u svim medijima, od književnosti i glazbe, do slikarstva i filma, tako da danas ne možemo govoriti niti o jednoj grani umjetnosti u kojoj nije ostavila traga. André Malraux je rekao da će XXI. stoljeće biti kršćansko, ili ga neće biti. Dolazeći iz usta jednog agnostika, ovu začuđujuću izjavu teško je protumačiti bez predrasude. Osobno ju doživljavam kao podsjetnik na činjenicu da će drvo bez korijena neminovno usahnuti, a zgrada bez temelja se urušiti. Danas, kada se pitamo treba li u nacrtu budućeg Europskog ustava biti pozivanja na kršćanstvo i kršćansko naslijeđe, možda se moramo pozvati upravo na umjetnost: jer, da li je europska civilizacija zamisliva bez bolom shrvane Bogorodice s mrtvim sinom u krilu jednog Michelangela, ili bez dramatične tame koja je prekrila protagoniste Raspeća na Isenheimskom oltaru jednog Grünwalda? Nije li Bog – čovjek na portalima gotičkih katedrala ili onaj na Giottovim freskama neminovan korak prema humanizmu i uvjerenju da je čovjek u središtu svemira (renesansni platonisti ne propuštaju, međutim, nadodati da ga je tamo postavio sam Stvoritelj)? ....

dr. Dino Milinović

(Iz predgovora izložbi: Hrvatski umjetnici na temu Pasije)

Nedjelja, 9. ožujka 2008.Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 12,00 sati

Svečano otvorenje

ak. slikar Josip Botteri-Dini: HRVATSKE PASIJE, izložba

glazbeni program: klapa BRACIJERA, Bol

***

Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

NA ČAST USKRSNULOG – Pasionsko blago Brodskog Posavlja izvode: KUD-ovi Brodskog Posavlja autorski odabir: Zvonimir Toldi, prof.

Ponedjeljak, 10. ožujka 2008.Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

VELIKI TJEDAN NA ŠOLTI izvode: pučki pjevači Šolte autorski odabir: Joško Ćaleta

***

Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, u 12,00 satiMUKA GOSPODINOVA U DJELIMA HRVATSKIH PROPOVJEDNIKA,izložba, aula

autor: Željko Vegh, voditelj zbirke RARA

Promocija monografije i izložba slikarice i pjesnikinje Milijade Barada: SALONITANSKE LAMENTACIJE, kupola

***

Ivanić Grad, Župna crkva sv. Petra, u 18,00 sati

Ljubo Stipišić-Delmata: KLAPSKA MUKA, korizmeni oratorij

izvode pjevači muških klapa s otoka Raba: Kristofor, Rab i Eufemija-Kampor i ženska klapa: Sozal -Rab dirigent: Ljubo Stipišić

PROGRAM

8 PROGRAM

Utorak, 11. ožujka 2008.Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 19,00 sati

Otvorenje IV. Trienalne natječajne izložbe:

HRVATSKI UMJETNICI NA TEMU PASIJE

Srijeda, 12. ožujka 2008.Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

ZDRAVO KRIŽU, NADO JEDINA(J. S. Bach, J. P. Rameau, G. F. Händel) izvodi: Zagrebački gitaristički kvartet: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković, Mak Grgić aranžman: Ante Čagalj, prof.

Četvrtak, 13. ožujka 2008.Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

Ivo Nižić: KRIŽINE, scensko-glazbeni prikaz

izvode: KUD “Preko” i skupina “Kanica” dirigent: Ivo Nižić režija: Milena Dundov

Petak, 14. ožujka 2008.Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

Tomislav Uhlik: NA GORI KALVARIOVIJoško Ćaleta: KORIZMENI NAPJEVI DALMACIJEDražen Kurilovčan: KORIZMENI NAPJEVI SLAVONIJE izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO

***

Matica Hrvatska, Matičina 2, u 12,00 sati

Promocija knjige Ive Nižića: PREKO – GLAZBENA BAŠTINA

9PROGRAM

Subota, 15. ožujka 2008.Župna dvorana sv. Blaža, Kordunska 1 (bivša Kinoteka), u 20,00 sati

dr. Ivan Glibotić: GOSPIN PLAČ, dječji scensko-glazbeni igrokaz

izvode: dječji zbor i solisti Osnovne škole “Vladimir Nazor” Postira (Brač) uvježbala i režirala: s. Dominika Šašo

KORIZMA U GDINJU (Hvar) izvode: pučki pjevači Gdinja odabir: Tonči Visković

Nedjelja, 16. ožujak 2008.Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

Ljubo Stipišić-Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGASUDIŠTE * MUČIŠTE * SMRTIŠTE, pučki korizmeni oratorij za sola, muški i ženski zbor

stihovi: Staka Klanac Tulić i biblijski tekstovi, izvodi: mješoviti zbor „INA“ dirigent: Bojan Pogrmilović

Ponedjeljak, 17. ožujka 2008.Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati

Anđelko Klobučar: KRIST NA KRIŽU, praizvedba

izvodi Gudački kvartet Sebastian: Anđelko Krpan, violina Korana Rucner, violina Nebojša Floreani, viola Zlatko Rucner, violončelo voditelj kvarteta: Anđelko Krpan solist: Kristina Beck Kukavčić, mezzosopran

(Djelo će biti izvedeno u ciklusu „Glazbenici u Gradskoj skupštini“)

10 PROGRAM

Utorak, 18. ožujka 2008.Crkva sv. Križa, Brodograditeljska aleja 2 (Siget), u 20,00 sati

W. A. Mozart: REQUIEM izvodi: Hrvatski pjevački zbor “Ivan pl. Zajc” Zagrebački komorni orkestar dirigent: Vladimir Kranjčević solisti: Valentina Fijačko, sopran Blanka Tkalčić Breglec, alt Zrinko Sočo, tenor Ivica Čikeš, bas voditelj zbora: Zlatan Sindičić

(Karte se mogu nabaviti u Caffe Verdi, Gundulićeva 4)

Srijeda, 19. ožujka 2008.Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKA

Don Stanko Jerčić: KRIŽNI PUT stihove govore: Suzana Nikolić, Joško Ševo

***Hrvatski Glazbeni zavod, Gundulićeva 6, u 20,00 sati

G. B. Pergolesi: STABAT MATER izvode: Društveni zbor Hrvatskoga glazbenog zavoda Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda zborovođa: Branka Bubalo Paliska dirigent: Marcel Bačić solisti: Monika Cerovčec, sopran Martina Gojčeta-Silić, mezzosopran

11PROGRAM

Nedjelja, 9. ožujka 2008.Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 12,00 sati

S v e č a n o o t v o r e n j e

ak. slikar

Josip Botteri – Dini:

HRVATSKE PASIJE, izložba

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

JOSIP BOTTERI DINI rodio se 3. lipnja 1943. u Zagrebu. Srednju školu je učio u Splitu i Zagrebu. Maturirao je na gimnaziji „Čiro Gamulin“ u Splitu, 1963. godine.

1964. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij slikarstva pohađa kod: Ljube Ivančića, Ferdinanda Kulmera, Vjekoslava Paraća, Krste Hegedušića, Ive Režeka, a diplomirao je kod Miljenka Stančića 1968. godine.

Predavao je povijest umjetnosti na gimnazijama u Kninu i Bolu do 1975. godine. Ujedno je i upravitelj Galerije umjetnina „Branko Dešković“ u Bolu do 1975. godine. Od 1975. godine je slobodni umjetnik, član ZUH-a. Sudjeluje u osnivanju umjetničke akademije u Splitu i predaje na njoj. Član je HDLU-a, član je radnik Matice hrvatske, brat je Družbe hrvatskog zmaja, brat je Hrvatske bratske zajednice i član je brojnih drugih udruga.

Od 1970. godine samostalno izlaže i do danas je samostalno izlagao 103 puta, kao i na mnogim zajedničkim izložbama u domovini i po svijetu. Ostvario je više ciklusa slika na platnu i drvu, u tehnici svilotiska u grafikama, realizirao je i više monumentalnih kompozicija u mozaiku i slika izvedenih od obojenog stakla u tehnici vitraja. Osim u domovini mnoga njegova djela nalaze se po svijetu u sakralnim i profanim objektima javne namjene i mnogim galerijama. Živi i djeluje u Splitu.

Josip Botteri – Dini: Hvarska noćna procesija

13NEDJELJA, 9. OžuJKA

Put križa put je i spasenja. Hod za križem u noći Velikog Četvrtka znak je vjerske pripadnosti, poštivanja tradicije, potreba za zajedništvom kad se uz izgovorenu molitvu ili pobožne pučke napjeve stoljetnog trajanja promišlja Muka Gospodinova. Običaj na otoku Hvaru posebno je upečatljiv, kroz procesije mnoštva kojim župne zajednice obilaze crkve dijela otoka. Kilometri pokorničkog puta za sve sudionike što hode iza raspela pokritog prozirnim velom znače obnavljanje golgotskog trpljenja. Procesije su vanjska manifestacija i duboko osobno proživljavanje biblijskog događanja, gotovo parada i sabiranje pojedinačnih meditativnih pristupa. I motiv je to privlačan slikaru. Zasigurno autor koji je u hrvatskoj umjetnosti posvetio najviše pažnje hodočasnicima okupljenim u različitim prilikama je Josip Botteri. Mogu to biti tjelovske procesije, svečani ulasci u katedralu, zajedničko ponizno koračanje vezano uz Marijine blagdane, no put križa je primjer vjerske autentičnosti, procesija u vremenu Velikog tjedna u isčekivanju Uskrsa. Botteri svoju zaokupljnost procesijama (kao konstante likovnog interesa) prikazo je i unutar arhitekture splitskog Peristila, ispred raskošne gotičke fasade Notre Dame, no put križa u nekom stvarnom ambijentu ili u od realiteta odmaknutom prostoru najviše ga inspirira. Botteri nikako nije samo promatrač (iako se kao slikar pomalo distancira od zbivanja) već je i sam Kristov suputnik u kalvarijskoj tjeskobi i trpljenju. To je i jedini način za umjetničku izražajnost koje je uvjerenje neraskidiv dio. Razlog je postojanosti, trajanja u ukupnosti opusa (u mijenama stila uprisutnjenog motiva kroz tri desetljeća) i dojmljive kvalitete bez oscilacija vrijednosti. Ozračje sakralnog je neosporno, potaknuto stvarnim i simboličnim svjetlom križa, ili hostije u blistavosti monstrance. Upućenost je to i transcedentalnom, odrednice kretanja koje se osjeća u Botterijevom prikazu procesija. Donjetih s općim mjestima, anonimnim grupama ali prožetih istom karakterizacijom. I psihološkom analizom

14 NEDJELJA, 9. OžuJKA

pojedinca, s različitim predznakom ponašanja. Procesija je i preslik života, raspona zauzetosti u dijalogu s Bogom. Ravnomjerni koraci istoga tempa nisu razlike izjednačili. Botteri sjajno ritmizira likove, romare hrvatskog juga koji i bez portretnih značajki, težaci su i rabiri, mali ljudi i građani. Zgusnuti do vibrantne grupe ili donjeti u punoj silhueti lika. Koloristički uzdignutog inteziteta, s akcentima kromatske otvorenosti, kako licima tako i pomalo stiliziranoj draperiji. Botteri posebnom crtačkom energijom spletom linija ili preciznijom silhuetom oblikuje kostur scene, u kojoj crtačko nije samo potka opisnosti figura već vidom likovne autonomnosti dinamizira prikaz, osobito nebo, odjeću, naznačuje i definira glave. Noćne procesije nose posebnu atmosferu, a crtovlje na čistoći plohe trag je svjetla, sugerira kretanje, vizualizacija je svih treptaja duše. Linija i ploha svakako imaju i svoju likovnu gradivnu ulogu no i dio su sadržaja prenašanja scenarija zbivanja ali i duhovnosti. U procesijama spaja se reprezentativnost protokola, blještavilo i redovnička jednostavnost u dostojanstvenosti prolaska. Botteri u istoj slici prikazuje jednu procesiju i sve procesije, koje u prenesenom smislu izjednačuju se sa svakodnevicom. One su kontinuitet vjerničkog zanosa, te se u dojmu povezuju u integralnu cjelinu. Botteri mjerom svoje crtačke kaligrafije i gestualnosti poteza, likovnim krasopisom i spontanitetom udara, prepoznatljivom paletom iznađenog stila u osmišljenoj izložbi motivskog koncentrata, sklada grafizma i pokrenutih partikula u horizontalnosti kompozicije, daje ugođajnost crkvene svečanosti. Ekspresivnošću izraza dodirnuta su stanja emocionalnog strujanja u silnicama svjetla, poveznice velike kršćanske obitelji na putu za križem. A Botteri izuzetnom umjetničkom snagom prenosi izglednost hoda naraštaja. Prepoznajući u njem unutrašnju ljepotu, ponos, zahvalu zbog dara vjere.

Stanko Špoljarić


Nedjelja, 9. ožujka 2008.Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

NA ČAST USKRSNULOG – pasionsko blago Brodskog Posavlja

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

KORIZMA U BJELINI, USKRS U SVILI I ZLATU

Nakon razuzdanosti, neumjerenosti poklada, nastupa korizmeno vrijeme, četrdesetodnevno razdoblje priprave vjernika za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, dana Isusovog uskrsnuća. To je vrijeme sedam nedjelja ozbiljnosti, vrijeme čišćenja, odricanja u jelu i pilu, pokajništva, molitve, veće pobožnosti, priprave i pokore u kojem je redovito izostajala zabava, veselje, pjesma i igranje kola.

U skladu s ozbiljnošću korizmenog razdoblja, u Slavoniji i Baranji, tradicijom je bio strogo propisan i način odijevanja. Svilene tkanine, fine tanke pamučne "soteše", blještavi zlatovez, vez treperavim šljokicama, "živom žicom" i obojenim staklenim perlicama, šarene vezove raznobojnom svilom, svečana oglavlja, sitno pletene djevojačke pletenice, "šamije", "podvezala" sa zlatovezom snaša, puno prirodnog ili umjetnog cvijeća, ogledalca, niske dukata na prsima, zamijenila je skromnija nošnja, reklo se "mrka", pokajna, korotna, sašivena od grubljeg tkanja, ukrašena bijelim vezovima, ili vezovima tamnih, zagasitih tonova: plave, zelene, smeđe, ljubičaste boje, smirenijeg ugođaja.

Šokačke djevojke i snaše oblačile su u korizmi rubine "bjelače", "bjeliške" s ovim bijelim vezovima ukrašene i to svake nedjelje drugu rubinu, po točno utvrđenim pravilima. U Čistu nedjelju, prvu u korizmi, oblačile su "raspletene rubine", u Pačistu, drugu korizmenu nedjelju "isicane rubine", na Glušnicu obavezno se oblačila "pripletana – sastavljana rubina". A, na Veliki petak bile su u "najmrkijim pripletankama". Pa i ostali dijelovi odjeće, marame za na glavu i oko vrata, pregače – "fertunovi", kožušci, bluze, sve je moralo biti mrko i svake se nedjelje moralo "izminiti" - promijeniti, obući drugu odjeću, jer to je selo gledalo, na to se i te kako pazilo.

Najmrkijim se bijelim vezovima smatra priplet i rasplet. U hrvatskom folklornom tekstilu ove dvije ukrasne tehnike, upravo su u platnenom ruhu Slavonije i Baranje dosegle najveći domet i zavidnu likovnu kreaciju. Ti prozračni, šupljikavi vezovi oduševljavaju svojom profinjenošću bijelog na bijelom i čine ugodnu opreku šarenilu sviloveza i veza zlatnom niti.

Iako, korizmeno ruho nije tako kićeno i gizdavo kao ono za druga doba u godini, pogotovo kao ono za svečane prigode, ono je bogatstvom i raznolikošću bijelih vezova, kao i uzoraka smirenih tonova i drugih vezilačkih tehnika, jednako dičilo šokačke djevojke i snaše, koje su korizmeno bijelo ruho s jednakim ponosom nosile i znale isticati svaka svoju osobnost, ali i željno čekale Veliku subotu i Uskrs, kada će opet obući svile i zlato – svoje "veselo ruvo".

prof. Zvonimir Toldi


NA ČAST USKRSNULOG

Nebo zemlja sve stvorenje, PodvinjeGospin plač, PodvinjeNa čast uskrsnulog, PodvinjeIsukrst je uskrsnuo, PodvinjeAjmo sad grešnici, KupinaStala majka pod raspelom, KupinaVeliko je sad veselje, KupinaOpet sunce svjetlost teče, KupinaJa se kajem Bože mili, Stari PerkovciPuče moj, Stari PerkovciNek mine majko s lica tvog, Stari PerkovciIsukrst nam slavni, Stari PerkovciNa dvoru pilatovu, Slavonski KobašMaslinovoj, na tužnoj gori, Slavonski KobašPjevaj hvale Magdaleno, Slavonski KobašNa uskrsa, dan toga, Slavonski Kobaš

Voditelji: Marija Lazić (Podvinje) Antun Baćo (Slavonski Kobaš) Blaž Šokčević (Kupina) Mirko Damjanović (Stari Perkovci)

Uz koncert, sudionici programa će prikazati korizmeno i uskršnje narodno ruho Brodskog Posavlja.

izvode: Smotra folklora "Brodsko kolo" u suradnji s KUD-ovima:

"Podvinje iz Podvinja "Kupina" iz Kupine "Matija Gubec" iz Slavonskog Kobaša "Ravnica" iz Starih Perkovaca

autorski odabir i animacija: prof. Zvonimir Toldi


Slavonski Brod


Ponedjeljak, 10. ožujka 2008.Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

VELIKI TJEDAN NA ŠOLTI

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Tematskim koncertom korizmenog pučkog pjevanja otoka Šolte Pasionska baština nastavlja s predstavljanjem (kao rezultatom istraživanja) bogate tradicije korizmenog pučkog pjevanja na hrvatskim otocima. Razlog odabiru je bogati, do sada ne predstavljeni, repertoar crkvenog pučkog pjevanja u različitim mjestima na otoku Šolti. Rezultat je to kontinuirane pjevane crkvene pučke tradicije koju su generacije Šoltana uspješno gradile i nadopunjavale, repertoara koji se u izvjesnoj mjeri u svojoj arhaičnosti održao i do danas. Kao vodić na ovom istraživanju poslužio nam je članak Jerka Bezića Folklorna glazba otoka Šolte (Narodna umjetnost, 1991) u kojem se raspravlja i o tradiciji crkvenog pučkog pjevanja. Za crkveno pučko pjevanje na otok Šolti Bezić tvrdi da je već krajem 18. i početkom 19. stoljeća bilo razvijeno. Razvoj i kontinuitet repertoara crkvenog pučkog pjevanja na otoku Šolti moguće je pratiti zahvaljujući brojnim rukopisnim zbirkama tekstova koje su prepisivali i kompilirali kako svećenici tako i nadareni pojedinci, predvodnici pjevanja. Posebno mjesto među spomenutim zbirkama zauzima rukopisna zbirka tekstova za pjevanje večernjih misa “Večernje priko sfega godišta od blagdanih i svetac koje se štuju osobitim načinom u ovoj kuratij od Grohot na Šolti” koje su istumačene i upisane od mnogo poštovanog gospodina D. Alvisa Macanovića, kurata Grohota 1804. godine.

Kako u uvodniku spomenute zbirke piše kurat Macanović, mise večernje su se već onda pjevale “o Blagdanih na jeziku arvatskomu” i to obično “na oboje strane od Pivaoca, ili Kantura Carkvenih”. Osim pjevanja stalnih dijelova mise na večernjama i jutrenjima, repertoar je bio nadopunjavan različitim pjevanjima. To se u prvom redu odnosi na, psalme i responzorije za vrijeme spomenutih bogoslužja (običnih i svečanih), paraliturgijske pjesme koje nisu sastavni dio bogoslužja, posebne pjesme (himne) kao i različita štenja (čitanja: psalmi, poslanice, lecijuni) koje s generacije na generaciju prenose nadareni pojedinci, vješti pjevači – kantaduri. Kantaduri su obavezno predvodili pjevanje liturgije, liturgijskih i paraliturgijskih pjesama u prošlosti izvođenoj u dvije pjevačke skupine raspoređene na dvije strane (na dva banka). Danas se ovaj način način pjevanja, nažalost, rijeđe prakticira u glazbenoj praksi pučkog crkvenog pjevanja otoka Šolte. Razlog tomu je mali broj pjevača, posebice muških pjevača – kantadura. No i pored toga, kantaduri, su i danas ostali predvodnici pjevanja u Gornjem, Srednjem i Donjem Selu dok su tu ulogu u Grohotama vrlo uspješno preuzele žene.

Koncert korizmenog pučkog crkvenog pjevanja otoka Šolte će pokušati prikazati današnje stanje crkvenog pučkog pjevanja u šoltanskim župama. Koncert je koncipiran kao prikaz najistaknutijih događanja kroz korizmu, koju će pjevanjem različitih napjeva i čitanjem štenja dočarati pjevači. Dojam korizme na njihovu otoku izvođači će još vjernije dočarati scenskim prikazom prizora procesije (Cvijetnica), čitanja psalama uz gašenje svijeće i Baraban (Velika Srijeda) te ljubljenja križa (Veliki Petak). Spomenute obrede pjevači uglavnom obavljaju u svojim selima pa će nekim od njih ovo također biti prilika čuti različite interpretacije istih napjeva kod svojih susjeda. Nosioci programa su pjevači župe Sv. Stjepana Prvomučenika iz Grohota dok ostale župe (Gornje Selo, Srednje Selo, Donje Selo) predstavljaju njihovi istaknuti pjevači – kantaduri.

Joško Ćaleta

21PONEDJELJAK, 10. OžuJKA

SMILUJ SE NAMA GOSPODINE, SMILUJ SE NAMA

Slava, čast i hvala ti, Spasitelju, Kralju Kriste (ulazna procesija)Ja se kajem, Bože mili – Grohote, Srednje Selo, Donje Selo

Počimje se strašna muka - Grohote

Puna tuge majka staše - GrohoteMoj Isuse, raskriljujen tebi ruke – Grohote

Plač Jeremije proroka (ant. Na gori Maslinskoj); Vojko Mihić, Srednje SeloStala plačuć’ tužna mati - Donje Selo, Srednje Selo

Klanjamo se tebi Kriste – GrohoteO biči priljuti – Grohote

Štenje knjige Blaženoga Pavla Apostola Filipljanima (Poslanica na Cvijetnicu); Boris Jakovčević, Gornje Selo

Pomiluj mene, Bože - Gornje SeloProsti, moj Bože - Gornje Selo

Iz Muke našega Gospodina Isusa Krista po Ivanu; pivač -Mijo Blagaić, Pilat - Zvonko Sinovčić, Isus - Vojko Mihić

Psalmi od Velikoga tjedna (Velika Srida - Baraban) – GrohoteBože moj, Bože moj, zašto si me zapustio – Grohote

Barjaci kreću kra’jevi – GrohoteŠtenje knjige izlaska – Ante Kalebić, Gornje Selo

Evo, drvo križa; O priliko Boga moga –ljubljenje križa; Zvonko Sinovčić, Mijo Blagaić, Donje Selo

Usta moja –Grohote, Srednje i Donje SeloPuče moj, ča učini tebi oli u čemu ožalosti tebe – Grohote

Ispovidajte se Gospodinu jer je dobar - zajednička pjesma sviju sudionika

Svetoj žrtvi uskrsnici - zajednička pjesma sviju sudionikaPivajmo braćo kršćani – izlazna pjesma

izvode: crkveni pjevački zbor župe Sv. Stjepana Prvomučenika, Grohote kantaduri župe Sv. Ivana Krstitelja, Gornje Selo kantaduri župe Očišćenja blažene Djevice Marije, Srednje Selo kantaduri župe Sv. Martina Biskupa, Donje Selo

autorski odabir: Joško Ćaleta (o autoru vidi str. 43)

22 PONEDJELJAK, 10. OžuJKA

Na Srednjem Jadranu, 9 milja od grada Splita, nalazi se otok Šolta. Naseljen je već u starom vijeku pučanstvom romanskog i ilirskog podrijetla. Nakon razaranja Salone 614. godine mnogi su se salonitanski kršćani naselili na Šolti, a kasnije im se pridružio i hrvatski živalj koji je primio kršćansku vjeru. Posljednji val hrvatskih doseljenika na otok zbio se za vrijeme turskih osvajanja od 15. do 17. stoljeća.

Na otoku Šolti postoje župe Grohote, Srednje Selo, Donje Selo, Maslinica, Gornje Selo i Stomorska.

Župa sv. Stjepana u Grohotama najstarija je župa na otoku. Na njenom području živjeli su stari Iliri, a najviše arheoloških ostataka pronađeno je iz vremena rimske vladavine. Kršćanstvo se na ovom području rano proširilo o čemu govori starokršćanska bazilika iz 5. stoljeća, čiji je pod bio ukrašen mozaikom, kao i salonitanske bazilike. Zapaljena je u trinaestom stoljeću od strane gusara 1241. godine. U 14. stoljeću započela je gradnja nove crkve sv. Stjepana prvomučenika, koja je 1913. godine srušena, da bi ustupila mjesto današnjoj većoj crkvi. Župa Grohote prvi put se spominje 1483 godine, a današnji patron od 1495.godine. Do 16. stoljeća župi su pripadali Donje i Gornje Selo, a danas se još uključuje Rogač i Nečujam. Kao supatron slavi se Gospa Karmelska. Na području župe još se nalaze crkvice Gospe Lurdske i sv. Mihovila u polju. Crkva u Rogaču slavi sv. Tereziju Avilsku, i sv. Nikolu, a u Nečujmu Gospa Ostrovska i sv. Petar Apostol.


Gornje Selo Patron župe Gornje Selo je sv. Ivan Krstitelj, a u istoj je i svetište Gospe od Bori, gdje je bio Benediktinski samostan sv. Marije, u dokumentima koji spominje 1260. godine.

Patron župe Stomorska je sv Nikola, a slavi se i sv. Terezija Avilska.Na prostorima župe Donje Selo nalaze se tragove kršćanstva u 6.

stoljeću, što dokazuju ostaci kršćanske bazilike iz 6. stoljeća u temeljima crkve Sv. Jelene u Donjem Selu. Na otočiću Stipanjska nalaze se ostaci benediktinskog samostana iz 5. stoljeća. Najstariji dio župne crkve sv. Martina potječe iz 14. stoljeća. Crkva je proširena 1750. godine, a današnji izgled dobila je 1902. godine.

Supatroni su sv. Vicenco i sv. Jelena Križarica.Srednje Selo nastalo je u 15. stoljeću,a prvi put se spominje 1446.

godine. Župa je osamostaljena 1726. godine. Župna crkva Blažene djevice Marije od Očišćenja, sagrađena je 1882. godine, a kao supatroni u župi se slave sv. Blaž mučenik i sv. Šimun.

Maslinica je najmlađa župa na otoku Šolti. Naselje je nastalo početkom 18. stoljeća oko dvorca plemićke obitelji Marki koja je doselila iz Venecije. Pošto su dobili dozvolu za osnivanje naselja, sagradili su za obnovu vjerskog života 1706. godine crkvu sv. Nikole. Na njenom mjestu 1880. godine, sagrađena je današnja crkva o čemu nam govori nađena ploča s latinskim natpisom. Nakon požara 1987. godine crkva je obnovljena 1989., a kao supatron slavi se Gospa Žalosna.

Sakralno pjevanje na otoku Šolti ima dugovječnu tradiciju, pa se tako u svim župama na otoku i danas gaje i čuvaju stari pučki napjevi.


***

Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6. Zagreb, 12,00 sati

MUKA GOSPODINOVA U DJELIMA HRVATSKIH PROPOVJEDNIKA, izložba, aula autor: Željko Vegh, voditelj zbirke RARA

Promocija monografije i izložba slikarice i pjesnikinje

Milijade Barada: SALONITANSKE LAMENTACIJE, kupola


Utorak, 11. ožujka 2008.Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 19,00 sati

Otvorenje IV. Trienalne natječajne izložbe

HRVATSKI UMJETNICI NA TEMU PASIJE

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Nakon tri godine, Pasionska baština ponovo organizira izložbu radova suvremenih umjetnika posvećenih temi Muke. Na tragu stalnih nastojanja da održi živom i, doista, ponovo oživi običaje vezane uz temu Kristove smrti i uskrsnuća, Pasionska baština od samog osnutka u 1992. godini (koliko god je nstojala ne zaboraviti baštinu) nije nikada bila zatvorena za nova promišljanja ove, barem za kršćanski svijet univerzalne teme. Ona je, uostalom, stoljećima zaokupljala umjetnike u svim medijima, od književnosti i glazbe, do slikarstva i filma, tako da danas ne možemo govoriti niti o jednoj grani umjetnosti u kojoj nije ostavila traga. André Malraux je rekao da će XXI. stoljeće biti kršćansko, ili ga neće biti. Dolazeći iz usta jednog agnostika, ovu začuđujuću izjavu teško je protumačiti bez predrasude. Osobno ju doživljavam kao podsjetnik na činjenicu da će drvo bez korijena neminovno usahnuti, a zgrada bez temelja se urušiti. Danas, kada se pitamo treba li u nacrtu budućeg Europskog ustava biti pozivanja na kršćanstvo i kršćansko naslijeđe, možda se moramo pozvati upravo na umjetnost: jer, da li je europska civilizacija zamisliva bez bolom shrvane Bogorodice s mrtvim sinom u krilu jednog Michelangela, ili bez dramatične tame koja je prekrila protagoniste Raspeća na Isenheimskom oltaru jednog Grünwalda? Nije li Bog – čovjek na portalima gotičkih katedrala ili onaj na Giottovim freskama neminovan korak prema humanizmu i uvjerenju da je čovjek u središtu svemira (renesansni platonisti ne propuštaju, međutim, nadodati da ga je tamo postavio sam Stvoritelj)?

Dakako, teme Muke, a poglavito Smrti na križu, iako uvijek u središtu kršćanske misli, nisu uvijek imale jednak tretman u likovnim umjetnostima: prvi kršćani su zazirali od njih, jer im je bilo teško pojmiti da je Božji sin mogao patiti, razapet poput kakvog roba; srednjovjekovni umjetnici su ga doduše podigli na križ, koji je u svom simboličnom značenju postao središte svemira, ali ga nisu prikazivali u boli – umjesto toga, on kao da lebdi ispred križa, širom raširenih očiju, već uskrsnuo; Bizant je prvi otkrio suosjećajnost prema Spasitelju u njegovoj Muci – lomeći mu kosti, naginjući mu klonulu glavu, prikazujući trenutak smrti Isusa – čovjeka. Zapad je prihvatio bizantski tip mrtvog Krista oko XI. stoljeća i uskoro ga pretvorio u središte svemira koji se više neće ravnati prema strahotama Posljednjega suda, već prema milosti i oprostu koje donosi Iskupiteljeva žrtva. Renesansa je temu raspetog Krista i Muke, na prvi pogled, žrtvovala interesu za geometrijsku perspektivu i strukturu jednog novog svemira, kojim više neće vladati simboli teološko-kulturne hijerarhije, već pojedinac i njegova vizija svijeta, ali teško da je ikoji umjetnik dočarao mrtvog Krista uvjerljivije od Andree Mantegne. Polegnut na kamenoj ploči groba, mramorne puti, nogu ispruženih prema naprijed, s probodenim stopalima u prvom planu, to je Krist zamrznut između života i smrti, između poraza i trijumfa. Mnoge je Mantegnin Krist podsjetio na fotografiju mrtvog revolucionara Che Guevare, snimljenu nedugo nakon njegova zarobljavanja; bez obzira odakle dolazi, takva usporedba nas može podsjetiti da je Krist, poglavito u trenucima Muke i Smrti, bio blizak svim ljudima, bez obzira na razlike u rasi, spolu, naciji, društvenom položaju ili političkim uvjerenjima. Ako je Buonarottijev Krist Posljednjega suda u Siktinskoj kapeli mladi, veličanstveni i gnjevni Bog, u viziji Rembrandta ili Caravaggia on je prijatelj siromašnih i zapostavljenih, poseban jer je rođen skromno, u štali. Majstor Radovan upravo je takav prizor Rođenja postavio u središte čudesnog zabata nad ulazom u trogirsku katedralu. Credo, quia absurdum … priznao je Augustin.

27uTORAK, 11. OžuJKA

"Vjerujem, jer se čini nemogućim …" Možda je usklik sv. Augustina danas važniji no ikada. Danas je ljude teško uvjeriti da postoji jedna istina, bila ona objavljena na brdu Sinaju ili na Golgoti. Svi smo mi djeca izrasla iz kulture koja ponavlja koliko smo posebni i jedinstveni kao pojedinci. U svakom se od nas krije zrno istine. Na isti način nastojim promatrati radove koje smo kolege Željka Čorak, Darko Šnajder i ja morali ocijeniti za ovogodišnju, 4. natječajnu izložbu Pasionske baštine. Vizija Kristove muke i smrti pretvorila se ovdje u susret pojedinačnih propitkivanja i odgovora – izrađenih na platnu, drvetu, u kamenu ili gipsu, figurativnih i apstraktnih, raskošnih i suzdržanih, proživljenih ili tek načetih. Odabrani radovi ponovo pokazuju iznenađujuće raznolike oblike likovnog stvaralaštva, kao što je primijetio Darko Glavan u svom proslovu izložbi Pasionske baštine u Muzeju Mimara, 2005. godine. Više nema zajedničkog stila koji bi pomogao umjetniku u stvaranju ili promatraču u razumijevanju. Danas smo, uistinu, prepušteni sami sebi i u sebi moramo odgovoriti na pitanje ima li u nama, svakom pojedinačno, još uvijek želje i potrebe za nastavkom dvije tisuće godina dugog dijaloga između čovjeka i Boga. "O tebi, prijatelju, ovisi da li ću ostati šutljiv ili ću progovoriti …", zapisao je nekoć Paul Valéry.

dr. Dino Milinović

Ove godine je bio izuzetan interes i odaziv umjetnika na natječaj te se prijavilo 129 autora sa jednim ili više radova. Radovi su različitih likovnih medija i tehnika (slikarstvo, grafika, fotografija, skulptura, instalacija).

Prosudbeni odbor u sastavu: Željka Čorak, predsjednica odbora, Dino Milinović i Darko Schneider, za izložbu je odabrao 64 autora sa jednim ili dva rada te dodijelio slijedeće nagrade:

I NAGRADARobert Budor – Jutro, 2003., akrilik/platno

II NAGRADA Ana Bilas – Križni put, 2007., komb. tehnika

III NAGRADA Anđelko Odak – U Vazmenoj noći, 2006. (triptih), terakota

Izložba se može razgledati do 23. 3. 2008.

28 uTORAK, 11. OžuJKA

Robert Budor, Robert Budor, TišinaTišina, 2003., akrilik/platno, 2003., akrilik/platno

Robert Budor, Robert Budor, Jutro, 2003., akrilik/platno, 2003., akrilik/platno


Anđelko Odak, U Vazmenoj noći, 2006. (triptih), terakota

Ana Bilas, Križni put, 2007., komb. tehnika

30 uuTORAK, 11. TORAK, 11. OžužuJKAJKA

UDRUGA PASIONSKA BAŠTINA,Zagreb, Hrvatska

NATJEČAJ

za likovno djelo nadahnutopasionskim sadržajem

Pasionska baština raspisuje Natječaj za likovno djelo nadahnuto pasionskim sadržajem Kristove Muke i Uskrsnuća. Jedanko tako na Natječaj se može prijaviti djelo nadahnuto općeljudskim problemom patnje, koja kroz pasionski ciklus Muke i Uskrsnuća Kristova dobiva svoju otkupiteljsku dimenziju.

Na Natječaj se mogu prijaviti likovni umjetnici djelima nastalim od zadnjeg Natječaja 2002. god. kao i onim djelima koja do sada nisu nagrađivana.

Natječaj se zatvara 15. veljače 2008.

Isti autor može prijaviti najviše 2 djela.

Pasionska Baština imenovati će ocjenjivački sud koji će probrati radove za izložbu i među njima izdvojiti one kojima će pripasti 1., 2. i 3. novčana nagrada.

Odabrana djela biti će izložena u okviru svečanosti Pasionske baštine u ožujku 2008. god. u Muzeju Mimara.

Radove na Natječaj autori mogu dostaviti u periodnu od 10. do 15. veljače 2008. na adresu: Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb, te ih najkasnije mjesec dana nakon zatvaranja izložbe preuzeti.


Srijeda, 12. ožujka 2008.Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

ZDRAVO KRIŽU, NADO JEDINA

(J. S. Bach, J. P. Rameau, G. F. Händel)

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Georg Friedrich HändelSuita br. 5 u E-duru, HWV 430

Prélude-Allemande-Courante-Air

Jean-Philippe RameauGavotte et 6 doubles

***

Johann Sebastian BachDie Kunst der Fuge, BWV 1080 (izbor)

Contrapunctus 1

Contrapunctus 4

Preludij i fuga u g-molu, BWV 578Preludij i fuga u C-duru, BWV 531Preludij i fuga u G-duru, BWV 541Preludij i fuga u G-duru, BWV 550

izvodi: ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković, Mak Grgić aranžman: Ante Čagalj, prof.

33SRIJEDA, 12. OžuJKA

U repertoaru Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta temeljno mjesto pripada djelima baroknih skladatelja u obradama Ante Čaglja. Tradiciju obrađivanja Bachovih djela za gitaru solo - prvenstveno suitâ za lutnju i violončelo, te violinskih sonata i partita - započeo je još Španjolac Francisco Tárrega (1852-1909). No, za razliku od tadašnjih romansiranih tumačenja baroka - trenda koji su slijedili i drugi glazbenici, ali su ga gitaristi zbog niza razloga najdulje zadržali - Čagljeve prilagodbe ostaju vjerne izvorniku: poštuju prirodu četveroglasnoga sloga i izvornih tonaliteta, uz pomoć proširenog instrumentarija gdje se, uz dvije standardne, koriste sopran-gitara i gitara sa sedam žica. Od važnijih djela valja spomenuti izbor iz Couperinovih Pièces pour le Clavecin, Bachove orguljaške preludije i fuge, te prvu cjelovitu izvedbu Umijeća fuge na gitarama.

Na programu prvog dijela koncerta dvije su skladbe pisane za čembalo: Peta suita u E-duru GEORGA FRIEDRICHA HäNDELA (1685-1759) iz njegova ciklusa osam “Velikih suitâ” objavljenog u Londonu 1720. Tamo se skrasio nakon boravka u Italiji kamo je prispio iz rodne Njemačke. Izvorni naslov tog izdanja - Suites de Pièces pour le Clavecin, Premier Volume - naglašava njihov francuski stil, plesni, čembalistički, kao suprotnost vokalno-violinističkom talijanskom stilu. U tipičnom nizu stavaka: preludij, allemande, courante, umjesto uobičajenih sarabande i gigue slijedi općepoznata Air s pet varijacija.

Za razliku od Händela, paneuropske skladateljske zvijezde slavljene i u svoje i naše vrijeme, JEAN-PHILIPPE RAMEAU (1683-1764) dugo je bio poznatiji kao teoretičar, zahvaljujući svom traktatu o harmoniji iz 1722, a tek od svoje pedesete godine i kao skladatelj. Njegovo prijateljstvo s Voltaireom rezultira nizom uspješnih opera i titulom kraljevskog skladatelja, dok neprijateljstvo s Rousseauom kulminira u čuvenom glazbenom ratu buffonista i antibuffonista. Gavotte et 6 doubles stavak je kojim završava treća skladateljeva zbirka za čembalo, Nouvelles suites de pièces de clavecin iz 1728. Skladba obiluje ornamentacijom tipičnom za svoje vrijeme i stil, a oblikom je tema - gavotte, francuski ples umjerena tempa - s varijacijama.

Od brojnih glazbenih oblika koje je JOHANN SEBASTIAN BACH (1685-1750) naslijedio od prethodnika i razvio do savršenstva, osobito mjesto pripada preludiju i fugi. Kolika je snaga i kakav je utjecaj Bachovih preludija i fuga na glazbu općenito, svjedoči činjenica da su ih proučavali, a kasnije se sami okušali u istoj formi, među ostalima i Mozart, Mendelssohn, Brahms, Liszt, Chopin, Britten, Berg, Šostakovič. Većinu orguljaških preludija i fuga Bach je napisao u Arnstadtu (1703-1707) i Weimaru (1708-1717). Od skladbi s programa, smatra se da prve tri (BWV 578, 531 i 541) potječu iz weimarskog, a posljednja (BWV 550) iz predweimarskog razdoblja.

34 SRIJEDA, 12. OžuJKA

Malo je velikih glazbenih djela u povijesti koja svojom genijalno satkanom, kompleksnom i slojevitom strukturom te skrivenom semantikom kroz simboliku brojeva, već stoljećima intrigiraju kao što je to slučaj s Bachovim Umijećem fuge - zbirkom od 24 skladbe: 19 fuga (Bach ih označava latinskim terminom contrapunctus) - od kojih se ovdje izvode prvi i četvrti, 4 kanona, te obrade koralnog napjeva Wenn wir in höchsten Nöten sein. Zbog zadivljujućeg umijeća kojim Bach provodi i varira jednu osnovnu temu, kao i zbog činjenice da nije definirao izvođački sastav djela, ni unosio nikakve oznake osim čistog notnog teksta - pridonijevši tako njenoj univerzalnoj dimenziji - Die Kunst der Fuge smatramo apoteozom umjetnosti gradnje fuge i vrhuncem barokne polifonije.

Melita Ivković

ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET utemeljio je 1990. Ante Čagalj, jedan od vodećih hrvatskih gitarističkih pedagoga, koji je i dalje umjetnički voditelj ansambla. U današnjoj postavi Kvarteta muziciraju: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić.

Intenzivno nastupajući u Hrvatskoj i inozemstvu, od Kanade do Indije, od Rusije do Južne Afrike - između ostalog, u austrijskom parlamentu u Beču, Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, firentinskoj palači Pitti, Kamani Auditoriumu u New Delhiju, Teatru Verdi u Trstu, moskovskoj dvorani Čajkovski - taj iskusan ansambl mladih glazbenika s uspjehom se iskušao i na nekoliko prestižnih međunarodnih natjecanja, a na trima od njih bio je apsolutni pobjednik: osvojio je prve nagrade na Trofeu Kawai u Tortoni (Italija, 1996.) i na natjecanju Simone Salmaso u Viareggiu (Italija, 1998.), te Grand Prix na festivalskom natjecanju Ghitaralia u Przemyślu (Poljska, 1998), nakon čega je Zbigniew Dubiella u časopisu Swiat Gitary objavio: Već dugo godina nisam čuo nešto tako uzbudljivo… nakon njihove izvedbe, sve što možete učiniti jest izaći i povikati: Viva guitarra!).

Na Varaždinskim baroknim večerima Kvartet je 1998. godine osvojio nagradu Ivan Lukačić za najbolju festivalsku izvedbu.

Kvartet stilski koherentno izvodi golem repertoar u rasponu od renesansnih i baroknih majstora do suvremenih autora. Ansambl se istaknuo i osobitom pozornošću spram živućih hrvatskih skladatelja, pa su Željko Brkanović, Miroslav Miletić, Anđelko Klobučar, Vlado Sunko, Adalbert Marković, Sanda Majurec, Tomislav Uhlik, Ivo Josipović, Krešimir Seletković i Ivan Josip Skender posvetili svoja originalna djela ovome umjetnički nadasve radoznalu ansamblu.

2005. godine objavili su CD Da fuga a milonga u izdanju Koncertne direkcije Zagreb.


Četvrtak, 13. ožujka 2008.Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

Ivo Nižić:

KRIŽINA, pasionski oratorij za zbor i soliste

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

KRIŽINA je brdo nad Prekom, simbol muke i stradanja otočana. U scenskom oratoriju Križina isprepliću se Kristova muka, smrt i uskrsnuće s patnjom i životom otočana. Doživljaj smrti na otoku je svednevice prisutan. “Ona nas močno žanje” uzdiše jedan otočki pjesnik još u makabičnom vremenu 16. st.

No, isto je tako snažan doživljaj života na otoku. “Plač i smih diteta na školju “ kao da je jači od same smrti. Taj dah života polako plamsa u ljubici, “cvitu korizmenom”, u bojama bajame, u cvitu mogranja, u mrtvom zrnu pšeničnom, u zemlji crljenici, te se u otočkom svitanju rasplamsa u uskrsni ditiramb u rađanju zore, crvenilu brda i mora, mora pashalnog.

Uistinu Duh Gospodnji struji otokom.

Prva slika ovog pasionskog skazanja započinje s drevnim običajem u kojem na Čistu srijedu mladići iz Preka na otoku Uglanju obznanjuju početak korizme oblačeći se u “lancuni”, posuti pepelom, opasani lancima, sa svijećom u ruci, u prvoj korizmenoj noći, po putima i dvorima, navješćuju post i pokoru. Po seoskoj “skuritodi” i sablasnoj tišini mrmore dubokim basom, ritmom teških koraka ovu melodiju: Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrom, Brrrrrrrrrrrrrrrrom.U završnoj sceni ove pasionske drame otočke žene na uskrsnom pladnju raznose Život, dok solisti i zbor pjevaju melodiju koja se rodila iz motiva Gospinog plača, sad ne više kao plač već ALELUJA.

37CETVRTAK, 13. OžuJKA

Glazba i tekst: Ivo Nižić Dirigent: Ivo Nižić Dramatizacija i režija: Milena Dundov Asistent dirigenta: s. Krešimira Zanki Majstor svjetla: Ivo Nižić, ml. Majstor tona: Marinko Rušev Scenograf: Anselmo Dorkin

Izvođači: CRKVENI ZBOR SVETE CECILIJE ŽUPE PREKO;

soprani: Sonja Dunatov, Anka Jerolimov, Dragica Jerolimov, Ankica Jurin, Sonja Kačan, Marija Klarin, Helena Košta, Maja Marcelić, Jela Mašina, Mladenka Mašina, Kazimira (Mira) Nižić, Jelena Rušev, Vida Rušev, Mila Sorić, Mirjana Sorić, Danijela Škunca, Suzana Valčić;

alti: Milena Brižić, Marija Dunatov, Jasenka Lončar, Lidija Lončar, Jelena Lončar, Elizabet Lucin, Andrijana Marcelić, Joska Mazić, Iva Mustać, Anka Peranić, Jelena Peremin, Aliče Pažanin, Sara Rušev, Božica Sorić, Vivijana Sorić, Danica Števanja;

tenori: Božidar Birižić, don Zdenko Dudnović, Ivo Jerolimov, Mladen Markulin, Davor Stipanov, Zdenko Stipčević, Duško Stakić;

basovi: Mladen Brižić, Branimir Buturić, Mladen Dorkin, Vlatko Dorkin, Zdravko Klarin, Ivan Košta, Ante Lončar, Zlatko Mašina, Milivoj Matacin, Ante Pletikosić, Ante Sorić

solisti: Mladen Brižić, don Zdenko Dundović, Helena Košta, Lidija Lončar, Jelena Rušev, Davor Stipanov, Danijela Škunca

Klapa “Lavandiere”: Jelena Rušev, Milena Brižić, Suzana Valčić, Jasenka Lončar, Lidija Lončar, Vivijana Sorić, Elizabet Lucin, Andrijana Marcelić, Anka Peranić, Iva Mustać

IZVORNA FOLKLORNA SKUPINA “KANICA”

Tekst interpretiraju: Josip Batistić, Martina Zupčić i Josip Rušev

38 CETVRTAK, 13. OžuJKA

IVO NIŽIć, rođ. 1942. u Preku na otoku Ugljanu. Za vrijeme studija na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pohađa glazbene seminare koje vodi mo. Albe Vidaković, dok klavir (prof. Brolich) i orgulje (prof. I. Malinka) pohađa privatno. Nakon završenih studija na Bogoslovnom fakultetu, glazbene diplome stječe na Odsjeku za glazbu Pedagoške akademije i Institutu za crkvenu glazbu ‘’Albe Vidaković’’ na kojem završava najviši stupanj studija te visokoškolske ustanove i stječe diplomu s naslovom – Profesor crkvene glazbe.

Posebno je značajan njegov rad s poznatim zadarskim ansamblima: ‘’Zadarski madrigalisti’’, ‘’Zadarski folklorni ansambl’’; klapama: ‘’Zadranke’’, ‘’Galija’’, zatim studentskom klapom ‘’Condura Croatica’’; te zborovima: ‘’Crkveni zbor sv. Mihovila’’ i ‘’Zbor sv. Cecilije župe Preko’’.

Od 1992. na Filozofskom fakultetu u Zadru predaje kolegije Glazbena kultura i Metodika glazbene kulture. Sudjelovao je u mnogim glazbenim projektima te ostvario brojne nagrade.

Također je skladao i napisao nekoliko značajnih oratorija:–’’Križina’’, pasionski oratorij praizveden u Zagrebu 2000.g, u crkvi

sv. Katarine u sklopu svečanosti Pasionske baštine, a 2001. godine izdan je CD i kaseta s djelima ‘’Rekvijem 91’’ i ‘’Križina’’

– ‘’Svit za Spasom vapije’’, 2004. g., scenski oratorij, praizveden u Glazbenom zavodu Zagreb iste godine u sklopu svečanosti Pasionske baštine

39CETVRTAK, 13. OžuJKA

Petak, 14. ožujka 2008.Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

Tomislav Uhlik: NA GORI KALVARIOVIizvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Tomislav Uhlik: Na gori Kalvariovi, korizmeni oratorij

Dražen Kurilovčan: Korizmeni napjevi Slavonije

Joško Ćaleta: Korizmeni napjevi Dalmacije

NA GORI KALVARIOVI, oratorij hrvatskog skladatelja Tomislava Uhlika, prikazuje Korizmu u osam slika: 1. Sedem sveti žalosti I, 2. Grešnike poziva Marija Devica, 3. Večerja, 4. Majka Božja je zaspala, 5. Pri Pilatušu, 6. Križno drvo, 7. Sedem svetih žalosti II i 8. Golgota.

Autor je, tražeći prikladne liturgijske tekstove, ponovno posegnuo za knjigom Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja dr. Vinka Žganeca, objavljene u Zagrebu 1925. Kao i u prethodna dva djela, Telo Kristuševo i Narodil se mladi kralj, i ovdje je to osebujno, katkada i duhovito parafraziranje znamenite biblijske građe posve prepušteno skladateljevoj mašti, u kojoj istinski folklor tvori tek nejasne odjeke, a izvorni su citati svedeni na minimum.

41PETAK, 14. OžuJKA

TOMISLAV UHLIK (Zagreb, 1956.), skladatelj i dirigent. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio studij teorijskih glazbenih predmeta i dirigiranja. Istaknuti je hrvatski skladatelj srednje generacije čiji opus broji više od stotinu djela za razne ansamble, od amaterskih zborova, tamburaških i harmonikaških orkestara, preko komornih sastava, sve do simfonijskog i simfonijskog puhačkog orkestra. Posebno su mu zapažena djela pisana u folklornom stilu, od kojih su neka, u izvedbi ansambla LADO, u kojem je kao glazbeni voditelj započeo profesionalnu karijeru, obišla svijet. Dobitnik je Vjesnikove nagrade Josip Slavenski za 1998. godinu, kao i drugih značajnih državnih priznanja. Kao dirigent djelovao je pretežito u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, u kojem je postavio niz operetnih i mjuzikl premijera poput Kneginje čardaša i Grofice Marice. Gostovao je u HNK-u u Zagrebu i Osijeku, povremeno je ravnao Simfonijskim orkestrom HRT i Simfonijskim puhačkim orkestrom HV, a od 1998. do 2002. i mješovitim pjevačkim zborom Lira. Docent je za teorijske glazbene predmete na Odsjeku za glazbenu kulturu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

DRAŽEN KURILOVČAN (Zagreb, 1969.) završio je Muzičku akademiju u Zagrebu. Zaposlen je kao plesač-pjevač i voditelj zbora u Ansamblu LADO gdje se posebno isticao u zahtjevnim solističkim pjevačkim zadacima (Evanđelist u Kalvariji Ljube Stipišića), te kao dirigent Ansambla na brojnim božićnim i korizmenim koncertma. Autor je obrada mnogih djela iz područja crkvene pučke glazbe – CD Raspelo dobitnik je nagrade Porin za najbolji album duhovne glazbe 2003.

Glazbeni je voditelj i suradnik niza folklornih amaterskih skupina. Od srednjoškolskih dana intenzivno se bavi sakupljačkim radom posebno na području Velike Gorice i Turopolja, te intenzivno djeluje u društvenom i duhovnom životu svoga kraja. Orguljaš je župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, 15 godina bio je orguljaš župe Sv. Barbare, povremeno Odre, a djelovao je i kao voditelj pučkih zborova istih župa.

42 PETAK, 14. OžuJKA

JOŠKO ćALETA (Trogir, 1964.), etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent. Diplomirao je glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji u Splitu, a magistrirao etnomuzikologiju na University of British Columbia u Vancouveru, Canada. Od 1997. stručni je suradnik Instituta za etnologiju i folkloristiku. Član je stručnih, savjetodavnih i ocjenjivačkih komisija, smotri i festivala diljem Hrvatske, te viši predavač studija etnologije i kulturne antropologije u Zadru.

Od 1979. klapski je pjevač (klapa Trogir), a zatim i voditelj (Trogir, Radovan, Kairos). Za vrijeme boravka u Kanadi dirigent je vancouverskog zbora i klape Zvonimir s kojom osvaja nagrade za najbolji etnički zbor u Kanadi (1994., 1996.). Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent zagrebačkih klapa (Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Bracijera) s kojima osvaja prestižne nagrade na festivalima u Hrvatskoj (Omiš, Kaštel Kambelovac) i inozemstvu (Verona, Prag).

2000. godine dobitnik je nagrade koju dodjeljuje Društvo skladatelja Hrvatske (“Josip Andreis”) za dostignuća na polju muzikologije (CD “Hrvatska tradicijska glazba”) te nagrade “Ivan Lukačić” na 34. Varaždinskim baroknim večerima. Ova posljednja rezultat je dugogodišnje suradnje s ansamblom LADO koja je osim brojnih koncerata te 2 nosača zvuka (CD Preveliku radost navišćujem Vama, CD Kalvarija – Ljubo Stipišić) rezultirala brojnim diskografskim nagradama Porin (5) te nagradom Orlando za izniman umjetnički doseg na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama (2003.).


Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO osnovan je u Zagrebu 1949. godine kao nacionalni profesionalni folklorni ansambl. Odmah se predstavlja i inozemnoj publici te postaje stalni gost na najpoznatijim svjetskim scenama i koncertnim podijima.

Osnovna značajka umjetničkog djelovanja Ansambla je maksimalno uvažavanje autentične narodne umjetnosti, pa sve njene komponente oživljava i scenski dorađuje u njihovoj punini i cjelovitosti. Raznolikost hrvatskog plesnog folklora prati isti takvo bogatstvo glazbenog izražavanja, vokalnog i instrumentalnog, i LADO mu od svojih početaka pridaje izuzetnu pažnju.

Stalno proširivanje plesnog folklornog repertoara prati istovremeno pojačano zanimanje za glazbene tradicije. Godine 1990. otvoren je projekt Crkvena godina u hrvatskom pučkom kazivanju, čime je LADO ušao u sustavno istraživanje hrvatske sakralne glazbe pučke provenijencije, dotada gotovo potpuno zanemarene, potisnute i zaboravljene. Interes je najprije usredotočen na pjesme božićnog ciklusa, zatim na trikraljski i uskršnji ciklus. Prakticiranje sakralnog repertoara izbrusilo je dokraja značajne vokalne i instrumentalne mogućnosti Ansambla i osposobilo ga za izvođenje ne samo pojedinih glazbenih brojeva, već i tematskih i kompozicijskih cjelina. Zato je bio logičan i očekivan korak narudžba većih sakralnih djela priređenih i pisanih posebno za LADO i njegove mogućnosti i specifičnosti, ali istovremeno čvrsto ukorijenjenih u hrvatsku pučku sakralnu tradiciju. Kroz protekle godine nastao je sad već respektabilan sakralni repertoar, koji ne prati samo crkvenu godinu, već i glazbene osobitosti pojedinih hrvatskih krajeva.

Uspjeh premijernih izvedbi na tradicionalnim božićnim koncertima u Zagrebačkoj katedrali, korizmenim koncertima u okviru Pasionske baštine, festivalskim koncertima na Splitskom ljetu, Glazbenim večerima u Donatu u Zadru, Dubrovačkim ljetnim igrama, Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu te koncertima u zadarskoj, šibenskoj, trogirskoj, makarskoj, kotorskoj, varaždinskoj i đakovačkoj katedrali te brojnim drugim hrvatskim crkvama, ukazao je na potrebu da se barem dio ovog repertoara prenese i na nosače zvuka.

LADO je dobitnik četiri Porina u kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe i to: 2003. za album Raspelo autora Vida Baloga i Dražena Kurilovčana, 2004. za Preveliku radost navišćujem Vama autora Joška Ćalete, 2005. za album Božić u svijetu Tomislava Uhlika i 2007. za album Kalvarija Ljube Stipišića-Delmate. K tomu valja pridodati još šest Porina u kategorijama za najbolji album folklorne glazbe, za najbolju folklornu pjesmu te za najbolju izvedbu folklorne glazbe kao i Porina 2002. za životno djelo. LADO je dobitnik godišnje nagrade INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2006. godinu, tri Nagrade grada Zagreba (1963, 1968. i 2002.), nagrade Orlando za najviši umjetnički doseg u glazbenom dijelu programa 54. Dubrovačkih ljetnih igara (2003.) te nagrade Ivan Lukačić za najviši izvođački doseg na 34. Varaždinskim baroknim večerima (2004.). Godine 2002. LADO je bio predstavnik Europe na VI. Svjetskom simpoziju zborske glazbe u Minneapolisu, u Sjedinjenim Državama.

44 PETAK, 14. OžuJKA

ZBOR: Dijana Banek, Jasenka Blažon-Ivančan, Zrinka Bogat-Malus, Nataša Gluić, Ljerka Golemac, Vlatka Hlišć, Tamara Horvat, Snježana Hulina, Janja Ivančan, Vlatka Januš-Maroković, Adrijana Mamula, Irena Matica, Petra Matutinović, Sandra Muselin, Kristina Opačić, Ivana Platušić, Aleksandra Ptičar, Verica Radić, Iva Sekula, Helena Štrbac, Valentina Šepak-Molnar.

Srđan Borota-Buranich, Boris Harfman, Igor Horvat, Bojan Kavedžija, Dražen Kurilovčan, Željko Kveštak, Nenad Malić, Dejan Pilatuš, Miljenko Piškorić, Dubravko Radić, Hrvoje Radić, Goran Sekula, Krunoslav Šokac, Alen Šušković, Goran Vašarević, Dražen Zovko.

ORKESTAR: Igor Barić, Saša Dostičić, Branko Grđan, Goran Hlebec, Alan Kanski, Mladen Kosovec, Željko Kravarščan, Josip Križanić, Željko Lukačin, Dalibor Paurić, Branimir Ranogajec, Tomislav Sekula, Mladen Trčak, Stjepan Večković.

RAVNATELJICA: Ivana Lušić

UMJETNIČKI DIREKTOR: Ivan Ivančan ml.

VODITELJ ZBORA: Dražen Kurilovčan VODITELJ ORKESTRA: Alan Kanski

***

Matica Hrvatska, Matičina 2, u 12,00 sati

Promocija knjige

Ivo Nižić: PREKO – GLAZBENA BAŠTINA

promotori: akademik Jerko Bezić prof. dr. Izak Špralja sudjeluju: Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Zadru i Zbor sv. Cecilije župe Preko


Subota, 15. ožujka 2008.Župna dvorana sv. Blaža, Kordunska 1 (bivša Kinoteka), u 20,00 sati

dr. Ivan Glibotić:

GOSPIN PLAČ, dječji scensko-glazbeni igrokaz

KORIZMA U GDINJU (Hvar)pučki pjevači Gdinja

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

izvode: dječji zbor i solisti Osnovne škole "Vladimir Nazor" Postira (Brač):

Jakov Matulić (Isus), Aneta Matulić (Gospa), Ivica Lazaneo (Ivan), Frane Janjiš (Marko), Vlade Matulić (Juda), Marija Matulić (Estera), Marina Šantić (Noemi), Paula Matulić (Mirijam), Mia Gospodentić (Suzana), Liljana Gospodnetić (Veronika), Paulina Matulić (Anđeo), Zorana Petrković (Anđeo), Nikola Matulić (vojnik), Jakša Glavnić (vojnik).

Glazbu odabrala: Vilma Jelinčić Režija: s. Dominika Šašo (Družba Kćeri Božje Ljubavi)

Pasionsku igru GOSPIN PLAČ sastavio je i izdao fra Ivan Glibotić godine 1961. u Makarskoj pod nazivom: „DJECA KOD MAJKE BOŽJE“. Izvođena je mnogo puta po selima i gradovima uz neke preinake i nadodavanja.

Davana je kao drama ili opereta te izvođenjem dobila i druge naslove.

U župi Postira izvođena je 1980. te 2003. godine, a u igri su sudjelovali stariji osmoškolci. Godine 2007/2008. dana je u novoj postavi, ne samo u mjestu, nego i u drugim mjestima, a izvođači su učenici iz osmogodišnje i neki iz srednje škole.

47SuBOTA, 15. OžuJKA

4848 SuBOTABOTA, 15. , 15. OžuJKA

KORIZMA U GDINJU (Hvar) izvode: pučki pjevači Gdinja odabir: Tonči Visković

Kratki osvrt na Gdinjske napjeve

Gdinj je relativno malo i osamljeno mjesto smješteno sa svojim sedam međusobno udaljenih zaselaka, na visoravni na hrptu istočnog djela otoka Hvara, između Jelse i Sučuraja.

Prema pisanim izvorima Gdinj nastaje kao naselje u 15. st., dok se Gdinjska župa spominje kasnije oko 1566. g. Od tih vremena do danas u Gdinju postoji pet-šest crkava i šest manjih kapelica, što samo po sebi potvrđuje potrebe duhovnog života, njegovih ondašnjih i sadašnjih stanovnika.

Iz tih davnih vremena, vjerojatno potjeću i naši liturgijski napjevi, koji su se do danas sačuvali u svom izvornom obliku. Iako se broj stanovnika od 1910. do danas, postupno smanjivao, današnji Gdinj sa svojih svega 100 stanovnika, još uvijek osijeća i oživljava iste duhovne potrebe, kroz svoje napjeve, posebice kroz one Velikog Petka.

Osebujnost Gdinjskih napjeva, posebnost melodija, te jednostavnost i njihovu glasovnu usklađenost, isticali su svi dosadašnji svećenici, koji su službovali u Gdinju i koji su posjećivali njegovu župu, među kojima ističemo pok. don Jozu Bebića iz Hvara.

Vrijednost i izvornost u prirodi gdinjskih napjeva, zapazio je i istaknuti hrvatski skladatelj Antun Dobronić iz Jelse, koji ih je prvi put zabilježio 1949. godine.

Sadašnja grupa Gdinjskih pjevača nastupala je s napjevima Velikog Petka na više mjesta: u Makarskoj, gradu Hvaru, u Dolu na Braču, te u Bosni - Sarajevo, Banja Luka, Kiseljak, Busovača...

Godine 2007., uoči dana Velike Gospe u Jelsi, prigodom Dana općine, dodjeljeno im je posebno priznanje za njihovu djelatnost na očuvanju naše kulturne baštine. Ivo Radovanović

49SuBOTA, 15. OžuJKA

Nedjelja, 16. ožujak 2008.Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

Ljubo Stipišić-Delmata:POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGASUDIŠTE * MUČIŠTE * SMRTIŠTE, pučki korizmeni oratorij za sola, muški i ženski zbor stihovi: Staka Klanac Tulić i biblijski tekstovi

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

UVODNE RIJEČI

PRVI DIO POSTAJA KRIŽNIH – “SUDIŠTE”

Postaja Prva: Isusa osuđuju na smrtPostaja Druga: Isus prima na se KrižPostaja Treća: Isus pada prvi put pod Križem

Postaja Četvrta: Isus susreće svoju Majku

DRUGI DIO POSTAJA KRIŽNIH – “MUČIŠTE”

Postaja Peta: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi KrižPostaja Šesta: Veronika pruža Isusu rubac

Postaja Sedma: Isus pada drugi put pod KrižemPostaja Osma: Isus tješi Jeruzalemske žene

Postaja deveta: Isus pada treći put pod Križem

TREĆI DIO POSTAJA KRIŽNIH – “SMRTIŠTE”

Postaja Deseta: Isusa svlačePostaja Jedanaesta: Isusa pribijaju na KrižPostaja Dvanaesta: Isus umire na Križu

Postaja Trinaesta: Isusa skidaju s KrižaPostaja Četrnaesta: Isusa polažu u grob

ZAVRŠNE RIJEČI

Uloge:ISUS: Šime Ukić, tenor

EVANĐELIST: Petar Rogošić, tenorMAJKA: Vedrana Zrnić, sopran

PILAT: Davor Pleadin, basVERONIKA: Marina Oštrić, alt

NAJAVLJIVAČ: Branimir Lasan, basNAJAVLJIVAČICE: Indira Kos, sopran

Studenka Prka, sopranGLASOVI IZ PUKA: Marina Oštrić, alt

Ivan Ćirko, tenorSanjin Sirotnjak,tenorMartin Feller, basBranimir Lasan, bas

PUK: Muški i ženski zbor

Izvodi: Mješoviti pjevački zbor KUD "INA"

dirigent: Bojan Pogrmilović


LJUBO STIPIŠIć DELMATA (Split, 1938.) - melograf, aranžer, skladatelj, dirigent. Glazbu je učio kod J. Zjačića i S. Bombardellija u Splitu. Sklada pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se najviše temelji na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla (ciklus Intrade). Ogledao se u većim vokalnim oblicima (kantata Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratorij Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini). Kao melograf zabilježio je više stotina dalmatinskih pučkih napjeva, čime je pridonio njihovoj reafirmaciji. Istakao se kao besprijekorni voditelj klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone). Piše čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988). Osim ove knjige, možemo spomenuti i njegova ostala djela: Akvarij (1969.), Rod titanski, rod žgincani (1976.), Kušaonica smisla (1992.), Inicijacije (1995.), Odgađanje spasa (1996.), Sjeme vremena (1997.); glazbena izdanja: Delmatiana/24 Delmatike (1988.); glazbene poeme: Dalmatino, povišću pritrujena, Rod se moj i druge, oratorij Kalvarija (1991.) i Uskrsnuće (2003.)...Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi (Omiš, 1991), glazbene edicije Leut. Utemeljitelj je (ili suutemeljitelj) Festivala dalmatinskih klapa, Solinske ljetne priredbe, Sućuračkih prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu Puče moj, Pasionske baštine.

Dobitnik je brojnih nagrada za stvaralaštvo na području glazbe, za etnoglazbene prinose, književnost, slikarstvo: Nagrada grada Splita, 1985., Nagrada grada Splita 1993., Nagrada grada Solina za životno djelo 1996., Nagrada Županije splitsko-dalmatinske za životno djelo 1997., Odličje Predsjednika Republike Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Porin 2006. za životno djelo.

Pučki korizmeni oratorij „Postaje križne puka našega“ temeljen je na poznatim narodnim napjevima, na koje je nove stihove u pučkom duhu napisala Staka Klanac-Tulić, te na elementima pučke crkvene glazbe dalmatinske provenijencije. Za recitativne dijelove Skladatelj je koristio i dijelove tekstova iz Biblije. Mnogi svjetovni narodni napjevi koji su korišteni u ovom oratoriju imaju svoje praporijeklo u crkvenoj glazbi. Na ovaj način donekle su vraćeni svom izvoru. U postaje križnog puta umetnuti su i skladani recitativi, također u pučkom stilu, koje interpretiraju solisti iz zbora i tako utjelovljuju biblijske likove, sudionike posljednjih trenutaka Isusova života. Iako vizualno slušatelj ima dojam nastupa mješovitog zbora, treba reći da kao i uvijek kad se radi o ovakvom načinu pjevanja Skladatelj izbjegava tradicionalni mješoviti široki harmonijski slog te primjenjuje sustav paralelnog, dvostrukog zbora tako da se četveroglasni tijesni slog pretvara u takozvano lažno osmeroglasje, to jest prvi soprani pjevaju isto što i prvi tenori, drugi soprani isto što i drugi tenori i tako dalje. Pored toga muški i ženski zbor često imaju i samostalne nastupe. Takav tretman zbora Ljubo Stipišić - Delmata uvijek koristi kada piše u pučkom duhu jer je to i način na koji spontano pjevaju izvorni pučki pjevači.


MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a “INA” osnovan je 1976. godine. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Češka, Slovenija, Kanada, Poljska, Austrija, Mađarska, Francuska), samostalno i u suradnji s profesionalnim ansamblima (Zagrebačka filharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Gudački komorni orkestar iz Českog Krumlova, sastav Flamenco Company svjetski poznatog španjolskog gitarista i skladatelja Paca Peñe, i dr.).

Repertoar Zbora čine duhovne skladbe, zborske obrade hrvatskog i svjetskog folklora, a često se izvode i obrade zabavnoglazbenih evergreena. Posebno atraktivan je božićni program. Od dolaska sadašnjeg dirigenta Bojana Pogrmilovića 1988. Zbor je izveo preko 190 naslova, od čega pedesetak višestavačnih djela.

1997. i 1998. godine Zbor je osvojio prve nagrade na Natjecanju zborova u Zagrebu, a 2000. godine nagradu za najbolju interpretaciju na Festivalu duhovne glazbe “CRO Patria” u Splitu. 2003. godine Zbor je dobio nagradu za najbolju interpretaciju zadane skladbe na Festivalu zborova grada Zagreba. Na Međunarodnom natjecanju božićnih i adventskih pjesama “Petr Eben” u Pragu 2004. godine svrstan je u srebrnu kategoriju.

Zbor je do sada snimio šest nosača zvuka - kasetu “Misa a la chilena”, te CD-e: “Voda zvira”, “Folklor u zborskoj glazbi”, “Radost svijetu” s božićnim programom, CD na čijem se repertoaru nalaze dva velika djela Johna Ruttera (Requiem i Gloria), te CD s tematikom Križnog puta Sv. Leopolda koji je skladao Ljubo Stipišić. Ovaj posljednji CD zvučnom slikom upotpunjuje Križni put u Zakučcu kraj Omiša. CD “Voda zvira” je 1999. godine bio nominiran za prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu “Porin”.

BOJAN POGRMILOVIć, dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Deset godina bio je glazbeni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske “Lado”, a sada predaje solo pjevanje na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Kao voditelj dalmatinskih klapa “Mareta” i “Cesarice” osvojio je brojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i međunarodnom festivalu zborova u Veroni, a njegovi učenici solo pjevanja osvajali su nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Sa svim svojim ansamblima praizveo je posljednjih godina oko pet sati glazbe, posebice domaćih autora, a veliki dio toga trajno je zabilježio na petnaestak CD-a. Član je žirija domaćih i međunarodnih natjecanja zborova (Verona, Azzano Decimo) i često član žirija Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Od 1988. vodi mješoviti pjevački zbor KUD-a “INA”, koji je pod njegovim ravnanjem dosegnuo sadašnju visoku razinu. Dvije godine dirigirao je mješovitim pjevačkim zborom iz Verone sastavljenim od članova 15 zborova Udruženja zborova Grada (AGC Verona). Od 2003. vodi Vokalni ansambl “Samoborke”. Ravnao je i gudačkim orkestrom iz Češkog Krumlova, Hrvatskim komornim orkestrom, te Zagrebačkom filharmonijom.


Ponedjeljak, 17. ožujka 2008.Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati

Anđelko Klobučar: KRIST NA KRIŽU, praizvedba

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Wolfgang Amadeus Mozart: Adagio i fuga u c-molu KV 546

Anđelko Klobučar: Krist na križu; za gudački kvartet – praizvedba

Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! – Moderato

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? – Largo

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! – Andante – Allegro – Largo

Ivana Lang:Agnus dei za mezzosopran i gudački kvartet op. 15

Josip Magdić: Uskrsne varijacije za gudački kvartet op. 163 b

Maestoso

Varijacija I: Vivace

Varijacija II: Lento

Varijacija III: Andante

Tomislav Uhlik: Aleluja za mezzosopran i gudački kvartet

Franz Schubert: Kvartetni stavak u c-molu D 703

Allegro assai

izvodi: GUDAČKI KVARTET SEBASTIAN: Anđelko Krpan, violina Korana Rucner, violina Nebojša Floreani, viola Zlatko Rucner, violončelo

vođa kvarteta: Anđelko Krpan solist: Kristina Beck Kukavčić, mezzosopran

Djelo se izvodi u ciklusu "Glazbenici u Gradskoj skupštini"


WOLFGANG AMADEUS MOZART (1756.-1791.) dovršio je Adagio i fugu u c-molu tri godine prije smrti – 26. lipnja 1788. U vlastitom popisu djela, skladbu navodi kao „kratki Adagio i prateća fuga koju sam davno skladao za dva glasovira.“ Rukopis te fuge za dva glasovira potječe iz 1783. (KV 426), preludij je ostao nedovršen, a fuga je poznata u skladateljevoj inačici za gudače. Tada je dodao uvodni Adagio koji priziva ugođaj barokne francuske uvertire. Temu fuge Mozart je vjerojatno posudio od Boccherinija ili Jozefa Starzera. Nimalo bachovska, majstorski obrađena, protkana kromatikom, s homofonim vrhuncem, fuga potvrđuje svoju stilsku pripadnost bečkoj klasici. Tehničkim majstorstvom privukla je i Beethovena, o čemu svjedoči prijepis tog djela nađen u skladateljevoj ostavštini.

Akademik ANđELKO KLOBUČAR, skladatelj, orguljaš i pedagog, rođen je u Zagrebu 1931. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao orguljaš se usavršavao u Salzburgu (A. Nowakovski), a kao skladatelj u Parizu (A. Jolivet). Od 1968. predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usporedo s pedagoškim radom intenzivno koncertira na orguljama u Hrvatskoj i inozemstvu. Skladatelj velikog opusa i profinjenog smisla za kontrapunkt i tonske boje. Skladba KRIST NA KRIŽU nastala je 2008. godine na poticaj Kvarteta Sebastian. Sastoji se od tri stavka naslovljenih prema Kristovim riječima: Oče, oprosti im jer neznaju što čine! – pribijanje na križ; Bože moj, zašto si me ostavio? – patnja i očaj; te Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! – umiranje na križu i završni potres.

IVANA LANG, skladateljica i pijanistica, majka večerašnje gošće Kvarteta Sebastian, mezzosopranistice Kristine Beck Kukavčić, rođena je u Zagrebu 1912., gdje je i umrla 1982. Diplomirala je glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi A. Geiger – Eichorn 1937. godine. Kompoziciju je učila privatno u Zagrebu kod F. Dugana i M. Cipre, te u Salzburgu kod J. Marxa. Bila je profesorica glasovira na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Skladba AGNUS DEI izvorno nastala za glas i orgulje (za gudače ju je preradio Marijan Makar), kratko je djelo meditativnog karaktera.

JOSIP MAGDIć rođen je u Ogulinu 1937. Kompoziciju je diplomirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi L. M. Škerjanca. Od 1970. do 1995. je predavao kompoziciju i teoretske predmete na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a od 1995. do 2007. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Utemeljio je i umjetnički vodio ansamble za suvremenu glazbu MOMUS i MASMANTRA.

USKRSNE VARIJACIJE nastale su 1994. godine izvorno za orgulje, a 2007. godine su prerađene za gudački kvartet. O skladbi skladatelj kaže: “Građene su na temi Uskrsnu Isus doista iz zbornika latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva Cithara octochorda iz 1701. Uzvišenu temu slijede tri kontrasne varijacije od kojih je posljednja u formi fughette.”


TOMISLAV UHLIK (Zagreb, 1956.), skladatelj i dirigent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studije teorijskih glazbenih predmeta i dirigiranja. Njegov opus broji preko stotinu djela za razne ansamble, od amaterskih zborova, tamburaških i harmonikaških orkestara, preko komornih sastava, do simfonijskog i simfonijskog puhačkog orkestra. Kao dirigent djeluje najviše u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, u kojem je postavio niz musicala i operetnih premijera. Docent je za teorijske glazbene predmete na Odsjeku za glazbenu kulturu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Skladba Aleluja za glas i gudački kvartet nastala je 2007. godine na tekst istoimene pjesme o. Raimunda Kuparea, a na poticaj Kristine Beck Kukavčić.

FRANZ SCHUBERT (1797. – 1828.) skladao je 15 gudačkih kvarteta među kojima posebno mjesto zauzima Stavak za gudački kvartet D 703 u c molu, dovršen 1820. godine. Skladba je to jakih kontrasta u kojoj se izmjenjuje drama i sjeta, jaki akcenti i lirske teme. Djelo zrelog majstora ima mnogo zajedničkih elemenata sa skladateljevom Nedovršenom simfonijom.


GUDAČKI ANSAMBL SEBASTIAN osnovan 1982. kao Kvartet muzičke omladine Zagreb.– od 1990. djeluje pod imenom Gudački kvartet Sebastian – usavršavanje: tečajevi komorne glazbe u Grožnjanu (Hrvatska), Rogaškoj

Slatini (Slovenija), Pecsu (Mađarska), Saumuru (Francuska)– 1988. surađivali s Međunarodnom zakladom Yehudi Menuhin sa

sjedištem u Parizu– osim čestih nastupa u Hrvatskoj, Gudački kvartet Sebastian koncertirao

je u Sloveniji, Francuskoj, Sjevernoj Koreji, Italiji, Austriji i Mađarskoj– repertoar: od klasike do suvremene glazbe s naglaskom na hrvatskom

stvaralaštvu– praizveli su skladbe mnogih značajnih hrvatskih skladatelja: A.Klobučara,

A.Igreca, N.Firšta, D.Bukvića, S.Drakulić, M.Prohaske, I.Savina, B. Šipuša, B. Papandopula, M. Kichla, T. Uhlika, V. Lisjaka, F. Đurovića...

– surađuju s umjetnicima međunarodnog ugleda kao što su: M.Turković, P.Meyer, P.Camicia, A.Serdar, M. M. Kofler, M. Filjak, R. Belinić, M. Genero...

– 2002. pokreću svoj ciklus koncerata u maloj dvorani V.Lisinski– snimili su 3 CD-a za Croatia Records s djelima C.Debussya, L.Janačeka,

B.Papandopula, D.Pejačević, I. Zajca i A. Dvoraka– Djeluju u sastavu:

ANđELKO KRPAN – violina, profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; bio je koncertni majstor orkestra HNK u Zagrebu (2002.-2006.) i koncertni majstor Zagrebačkih solista od 1997.-2002.; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Kristijan Petrović), te diplomirao i magistrirao na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču (prof. Dora Schwarzberg)

KORANA RUCNER – violina, članica Zagrebačke filharmonije; diplomirala i magistrirala violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Anđelko Krpan). Studira i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. A. Milošev)

NEBOJŠA FLOREANI – viola, član Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije. Bio je profesor viole na Glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Stefano Passaggio)

ZLATKO RUCNER – violončelo, član Zagrebačkih solista, docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Valter Dešpalj)


KRISTINA BECK-KUKAVČIć (mezzosopran) diplomirala je na Glazbenoj akademiji u Ljubljani u klasi prof. Eve Novšak-Houške. Magistrirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović. Bila je solistica u HNK u Rijeci i Osijeku. Nastupa solistički i u komornim sastavima u zemlji i inozemstvu. Surađivala je sa sljedećim ansamblima: Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Komorni orkestar Gaudeamus, Puhački orkestar HV-a, Tamburaški orkestar HRT-a, Zagrebački madrigalisti i Hrvatski sakralni trio. Redovna je profesorica solo pjevanja na glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.


Utorak, 18. ožujka 2008.Crkva sv. Križa, Brodograditeljska aleja 2 (Siget), u 20,00 sati

W. A. Mozart:

REQUIEM

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

izvodi: Hrvatski pjevački zbor „Ivan pl. Zajc“ Zagrebački komorni orkestar voditelj zbora: Zlatan Sindičić

dirigent: Vladimir Kranjčević

solisti: Valentina Fijačko, sopran Blanka Tkalčić Breglec, alt Zrinko Sočo, tenor Ivica Čikeš, bas

REQUIEM je Mozartovo posljednje djelo, koje zbog smrti nije uspio dovršiti. Njegovom smrću započinju rasprave oko tog djela kakve povijest ne poznaje. Nakon što su dva Mozartova učenika to odbila, partituru je dovršio Mozartov učenik i pomoćnik Franz Xaver Süssmayer. No, i do danas je neizvjesno koliko je udjela imao Mozart u skladanju stavaka Sanctus, Benedictus i Agnus Dei, kao i stavka Lacrimosa, u kojem njegov rukopis prestaje nakon osmog takta.

S Mozartovim Requiemom postupa se kao i s grobom neke povijesno važne osobe – ne ostavlja ga se na miru. Čak i u 20. stoljeću bilo je pokušaja da se smanji udio Süssmayerov, a istakne Mozartov. Ipak, glavna bit Requiema usprkos svim „popravljačima“ i teorijama ostaje nedodirnuta: potpuno razrađeni četveroglasni vokalni dijelovi svih stavaka (osim onih Süssmayerovih) kao i instrumental bas.

Mozart je primatom vokalnog kao bitnosti jednog crkvenog glazbenog djela pod kraj života pokrenuo novi smjer. Vokalno dobiva na bogatstvu, dok orkestru dopada tek uloga podupiranja zbora i vokalnog općenito. Mozart se u čitavom Requiemu svjesno odriče visokih drvenih puhačkih instrumenata da bi postigao tamnu suzdržanu boju zvuka, koja odgovara temi. U stavku Introitus počinju fagot i rog (Bassetthom) te gotovo nepomični gudači ozbiljnu i poniznu molitvu za vječni mir mrtvima.


Do danas Requiem nije izgubio ništa od prvobitnog žara glazbe koju je Mozart grozničavo stvarao gledajući smrti u oči. U stavku Kyrie nas uzbuđuju nizovi energično pulsirajućih koloratura čija napetost raste, u Dies irae to su nemilosrdne violine i zapovijedno zazivanje „dana gnjeva“. Solo-truba u stavku Tuba mirum sili i nas da pođemo pred prijestolje uzvišenog i ponzino spuštamo glavu pred „kraljem strašnih sila“. Recordare pak predstavlja utočište, oazu mira i razmišljanja. U stavku Confutatis drhćemo pred plamenom i sve bližim zastrašujućim vrtlogom pakla. Ipak, nada u blaženi završetak sve se bolje nazire kroz zaziv „voca me cum benedictis“, potpomognuta nježnošću ženskih glasova. Nakon elegije plačućih griješnika, iz neobične tišine u moćnom crescendu nastaje strašna slika posljednjeg suda – i tu, u osmom taktu Lacrimose, prestaje Mozartov rukopis. Stavak Offertoruim pun je naelektriziranog pokreta, izraženog nemirnim šesnaestinskim figurama violina, dok zbor zaklinjući recitira svoju molbu za spasenje umrlih od podzemnog svijeta. Glazba fuge „Quam olilm Abrahae“, puna bizarnih intervala i uspaničenog ritma, koleba se između očajnog straha i izražajnog, gotovo zapovjednog zaziva: hoće li Bog izvršiti obećanje jednom dano Abrahamu? Nakon fuge u G-duru glazba naglo uranja u Es-dur, koji zrači toplinom i sigurnošću i predstavlja pročišćenje, svjetlost i život.

I kao što pri preobrazbi hostija postaje Kristovo tijelo, a vino njegova krv, tako i mi ovim djelom doživljavamo prijelaz iz smrti u život, iz tame u svjetlost, kroz predočenje vječnog života u punom skladu glazbe.

Pripremila: Sanja Tomašek Jukić

VLADIMIR KRANJČEVIć , dirigent. Rođen 21. 11. 1936. godine u Zagrebu. Diplomirao klavir u klasi prof. L. Šabana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dirigiranje studirao kod prof. S. Zlatića i I. Markeviča (Monte Carlo).

Magistrirao dirigiranje 1980. godine u klasi prof. V. Iliea. Obavljao funkciju šefa dirigenta mnogim orkestrima i zborovima: Komorni orketstar „Vatroslav Lisinski“ (1972.-1976.), Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“ (1974.-1987.) Mješoviti zbor HRT (1976.-1982.), Zagrebački madrigalisti (1980.-1985.), Simfonijski orkestar HRT (1983.-1988.), Muzička produkcila RTB (1988.-1991.). Zatim je bio predsjednik Oratorijskog društva Sv. Marka u Zagrebu – Cantores Sancti Marci, direktor Muzičke škole „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu (1970.-1977.), ravnatelj Opere HNK u Zagrebu (1994.-2002.). Od 1978. pa do danas neprekidno djeluje na Muzičkoj akademiji, a od 1995. godine redoviti je profesor. Utemeljitelj je Varaždinskih baroknih večeri (1971.), a od 1994. do 2006. i njihov ravnatelj.

Dobitnik je nagrada: „Milka Trnina“, „Josip Štolcer Slavenski“, Nagrada Grada Varaždina, Nagrada „Ivan Lukačić“ i „Jurica Murai“, dobitnik godišnje nagrade „Vladimir Nazor“ (1996.), nagrade Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja za 2001. god i Vjesnikove nagrade Kantor za 2006. god. Dobitnik je najviše diskografske nagrade „Porin“ za najbolju izvedbu vokalno instrumentalnog djela (1996. i 2003. g.) i zlatne medalje Varaždinske biskupije.


Odlikovan je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995.), Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića (1997.) i Redom Hrvatskog pletera (1998.), počasni je građanin grada Križevaca.

Kao pijanist i dirigent, samostalno i s ansamblima, gostovao u Austriji, Bosni i Hercegovini, Kubi, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Kini, Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji, Sjevernoj Koreji, bivšem Sovjetskom Savezu, Španjolskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji. Snimio, kao dirigent, oko 4000 minuta trajnih simaka za radio i televiziju, dvadesetak gramofonskih ploča i 17 CD-a uglavnom hrvatske glazbe, kao i djela iz svjetske glazbene literature. Dirigirao mnogobrojne praizvedbe skladatelja: B. Papandopulo, S. Šulek, B. Bjelinski, J. Gotovac, R. Matz, B. Kunc, A. Marković, P. Bergamo, S. Horvat, R. Radica, A. Klobučar, T. Prošev, B. Popović, U. Rojko, Ž. Brkanović, F. Parać, M. Ruždjak, D. Kempf, J. Josipović, B. Urlich, L. Županović, S. Jačimović, S. Božić, S. Atanacković i A. Igrec, te mnogobrojna djela iz hrvatske glazbene baštine, i svjetske oratorijske i operne glazbe.

ZLATAN SINDIČIć, prof., jedan je od osnivača i stalni dirigent Zbora. Diplomirao je na teoretsko-pedagoškom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, te završio Odjel solo pjevanja u GŠ Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 1980. do 1985. član je “Zagrebačkih madrigalista”. Stalni je vanjski član renesansnog ansambla „Minstrel“. Radi i djeluje kao slobodni umjetnik - dirigent, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika.

VALENTINA FIJAČKO rođena je 1977. god. U Varaždinu. 2002. god. diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi doc. Lidije Horvat Dunjko. Iste godine upisuje poslijediplomski studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršava se u Beču kod KS Olivere Miljaković. 2001.i 2003.godine osvojila je 1. nagradu na natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku.Stipendistica je CEE Musiktheater / Deutsche Bank iz Beča. Za vrijeme studija nagrađena je Dekanovom i Rektorovom nagradom, te nagradom "Marija Borčić" za najboljeg studenta pjevanja. Dobitnica je i nagrade "Ivo Vuljević" za najuspješnijeg mladog umjetnika u 2003. god., nagrade Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika Hrvatske u 2004. godini, te "Nagrade hrvatskog glumišta" 2007.2001. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu debitirala je u ulozi Laurette u Puccinijevoj operi "Gianni Schicchi".Od rujna 2003. do kraja 2006. članica je osječke opera. Od siječnja 2007. članica je opere splitskog HNK, a nstupala je u HNK Osijek, Rijeka i Zagreb..

Ostvarila je solističke dionice u djelima: Mozarta ,Pergolesija, Brittena, Kuljerića, Honeggera, Morgensterna, Rossinija, Janačeka… Valentina Fijačko do sada je održala niz hvaljenih koncerata diljem Hrvatske (Zagreb, Varaždin, Dubrovnik, Split, Rijeka, Osijek, Karlovac…), te u Belgiji, Italiji, Sloveniji, Švicarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji…


BLANKA TKALČIć BREGLEC rođena je 1978. godine u Čakovcu. Pohađala je Srednju glazbenu školu u Varaždinu, a solo pjevanje je učila u klasi prof. Darije Hreljanović. Studij nastavlja u Grazu na Akademiji za glazbu i glumu u klasi Dr. Ulfa Bästleina. Usavršavala se na ljetnim seminarima srednjovjekovne glazbe i pjevanja u Grožnjanu, na međunarodnim seminarima u Njemačkoj, Liechtensteinu, kod eminentnih pedagoga (Silvia Bazzoni – Bartoli) te na ljetnim seminarima barokne glazbe i plesa “Aestas musica” (London) u Varaždinu.

Diplomirala je 2001. godine u klasi Dr. Ulfa Bästleina s najvišom ocjenom. U lipnju 2004. godine magistrirala je na istoj akademiji (smjer popijevka i oratorij) u klasama Prof. Gerharda Zellera i Karlheinza Donauera. 2007.godine završila umjetničko usavršavanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat Dunjko. Od 2008.godine članica Europeaiesches Musikzentrum Wien.

ZRINKO SOČO, učio je pjevanje kod prof. Renate Šeringer u Glazbenoj školi “V. Lisinskog”, a 1983. godine diplomirao na Zagrebačkoj Glazbenoj akademiji u klasi prof. V. Ruždjaka. Usavršavao se na ljetnim akademijama u Salzburgu i Bayreutu. Godine 1983., netom nakon diplome, angažiran je kao gost u Staatsoper Stuttgart. Slijede daljnji angažmani u Bečkoj “Volksoper” i “Kammeroper”, te nastupi u mnogim opernim kućama diljem svijeta pod palicom najpoznatijih svjetskih dirigenata. Godine 1996. Zrinko Sočo je za interpretaciju Tamina u Mozartovoj operi “Čarobna frula” na sceni opere HNK u Zagrebu, dobio nagradu “V. Ruždjak”, a godine 2000. za interpretaciju V. Golicina u “Horvanšćini” M. P. Musorgskog postao je laureate “Nagrade hrvatskog glumišta” kao najbolji operni solist u 2000. godini.

IVICA ČIKEŠ, (bas) stekao je osnovno znanje na srednjoj glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu. Studirao na splitskom područnom odsjeku zagrebačke Muzičke akademije, a zatim odlazi na usavršavanje u rimsku Pjevačku školu Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskoga, te pohađa mnoge majstorske tečajeve u Rimu i Parmi.

Zapažen je na međunarodnim pjevačkim natjecanjima Città di Roma u Rimu, Bellini i Donizetti u Varcelliju, a nakon ulaska u polufinale natjecanja H. G. Belvedere u Beču dobiva angažman u Bečkoj komornoj operi.

Prvak je splitske Opere, redovit gost svih ostalih opernih kuća, a bilježi i koncertne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. Repertoar zasniva uglavnom na djelima talijanskih belkantističkih kompozitora – u Bellinijevoj Normi (Oravese), Donizettijevoj Lucia di Lammermoor (Raimondo), Mozartovom Don Giovanniju (Don Giovanni) i Rossinijevom Il Turco in Italia (Selim).


ZAGREBAČKI KOMORNI ORKESTAR osnovali su u travnju 2004. godine Mladen Dervenkar i Marko Mađarić, a djeluje pod vodstvom glasovite američke violinistice Diane Pascal (2004.-2006.). Od 2006. je pod vodstvom violinista Tonka Ninića, te vanjskog suradnika i umjetničkog voditelja Maxima Fedotova-Rusija.

Repertoar Zagrebačkog komornog orkestra sadrži djela barokne, klasične, romantične i suvremene glazbene literature hrvatskih i inozemnih skladatelja. Osim stalnog postava orkestra, u izvedbama sudjeluju i prominentna solistička imena domaće i strane glazbene scene, poput Monike Leskovar, Vlaste Gyure, Maxima Fedotova, Luza Leskowitza, Dubravke Krušelj-Jurković, Diane Pascal, Nine Puhovski, Petera Langa, Galina Petrove, Julie Gubaidulline, Tonka Ninića, Rubena Dalibaltayana, Valentine Fijačko, Biljane i Vedrane Kovač i dr.

Uz svoju temeljnu djelatnost Zagrebački komorni orkestar ima za cilj i promoviranje mladih hrvatskih glazbenih umjetnika.

Hrvatski pjevački zbor “IVAN pl. ZAJC" osnovan je 1983. godine. Zbor njeguje širok repertoar skladbi (a cappella i oratorijskog izraza) od starih majstora polifonije do suvremenih autora. Praizveo je pedesetak skladbi hrvatskih skladatelja (D.Bassanesse, Đ. Dekleva-Radaković, S.Drakulić, J. Kaplan, I. Kuljerić, A. Marković, Z. Novačić, N. Njirić, B. Starc, T. Uhlik i drugih). Tijekom svoga djelovanja Zbor je uz niz naših i stranih renomiranih umjetnika izveo veliki broj kapitalnih djela hrvatske glazbene baštine, kao i manje ili nikako izvođena djela. Istaknimo samo izvedbe većih glazbenih djela: opera “Rigoletto”, G. Verdia (1994. scenska izvedba) u Draguignanu (Francuska); opereta “Šišmiš”, J.Straussa ml. (sezone 1996-99. u kazalištu “Komedija”); “Magnificat”, J.S.Bacha (1997.); oratorij “Kralj Tomislav” D. Bobića (1998); oratorij “Mesija”, G. F.Händela (1998), “Magnificat”, J. Ruttera (1998), opereta “Boccaccio” F.von Suppéa (1998), “Te Deum”, A.Brucknera (1998); “Carmina burana”, C.Orffa (Salzburg-Austrija, 1999), “Requiem”, W.A.Mozarta (1999. i 2005. u Zagrebu, 2004. u Parizu i Versaillesu, te 2005. u Čakovcu), “Hrvatski glagoljaški rekvijem”, I.Kuljerića (1999), “Tin simfonija”, S.Horvata” (1999), “Requiem”,G.Verdi (Finkerstein-Austrija, 1999.), “Messa di Gloria”, G.Puccini (1999.), ciklus “Raspela”, N.Njirića (2000.), poema “Prometej”, A.N.Skrjabina i opera “Ernani”, G.Verdia (2001.) , oratorij “Muka i smrt Kristuševa po Mateušu”, B.Širole (2001.) , “Kajkavska misa” Z. Novačića (2001.), “Kanconijer” I Kuljerića (2001.), opera “Turandot” G.Puccini (2001.), oratorij “The Dream of Gerontius”, E.Elgara (2002.), „Simfoniju psalama“, I.Stravinskog (2003), "Carmina Burana", Corvus Croaxa (2005., 2006).

Zbor je od siječnja 2005., kad je zajedno sa Filharmonijskim orkestrom Državnog kazališta iz Cottbusa praizveo "Cantus Buranus" uz srednjovjekovni sastav Corvus Corax, čiji su članovi autori djela, do kraja 2006. godine sudjelovao u 10 izvedbi ovog istog djela u Njemačkoj i Nizozemskoj.

Dobitnik je velikog broja priznanja i nagrada s natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova u Zadru i Rijeci. Osim čestih koncerta u Zagrebu, Zbor nastupa i diljem Hrvatske i inozemstva (Austrija, Danska, Francuska, Italija, Mađarska, Njemačka, Portugal, Slovenija i Švedska).


Srijeda, 19. ožujka 2008.Hrvatski Glazbeni zavod, Gundulićeva 6, u 20,00 sati

G. B. Pergolesi: STABAT MATER Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKA

don Stanko Jerčić: PUT KRIŽA

P U S Č P S N

1 2

3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16

17 18 19 20 21 22 23

24 25 26 27 38 29 30

31

Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

Tribina srijedom voditelj tribine: Tito Bilopavlović

don Stanko Jerčić: PUT KRIŽA odabir: Božidar Petrač stihove govore: Suzana Nikolić Joško Ševo

LIRIKA VELIKOG PETKA ima u sklopu Dana Pasionske baštine svoje stalno mjesto. Osluškujemo je svake Velike srijede u prostorijama Društva hrvatskih književnika duboko opečaćeni dramom života koju pjesnici na najsublimniji način izriču u umjetničkom oživljavanju muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Ima nas koji smo skloniji zaustaviti se isključivo nad zatvorenim grobom Isusovim, ima nas koji upiremo oči u razvaljeni grob i vjerujemo u Kristovo uskrsnuće i naš budući udjel u Njegovu kraljevstvu nebeskom. Svima nam se više-manje postavljaju i nameću pitanja o smislu Isusove žrtve, o svrsi naše vlastite muke i muke naših najbližih. Na ta se pitanja naslanjaju svi naši usponi i padovi, sva naša klonuća, posrtanja i stranputice, sva naša očekivanja, molitve i nadanja. Ovogodišnju Liriku Velikog petka posvećujemo Putu Križa don Stanka Jerčića, objavljenom 2006. u nakladi „Glasa Koncila“. Prije osam godina pjesnik je ispjevao Križni put u četrnaest postaja, koristeći se četverostisima i stihom dvanaesterca. U Putu Križa priljubljuje se uz sonetni oblik i stih jedanaesterca, stvorivši tako ciklus od petanest soneta, sonetni vijenac. Nakon sonetnoga vijenca Put Križa Stjepana Benzona, evo se još jedan sonetni vijenac ispleće od biblijskih aktualizacija Kristove muke i svjedoči jakom pjesničkom riječi o nerazdjeljivosti križa i uskrsa, smrti i uskrsnuća. Poput niza hrvatskih pjesnika koji su ispjevali svoje križne pute, primjerice Vladimira Nazora, Mate Marčinka, Serafina Mičića, Vinka Kosa, Stjepana Benzona ili Daniela Načinovića, i Jerčićev Put Križa prati pojedine postaje Kristove Kalvarije očima u petnaestom sonetu uprtim u stih velike nade: „Gle, vječni dan nam iz tog groba sviće“. Po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću svakom je čovjeku, umre li grijehu i živi li Bogu, zajamčeno svjetlo Njegova uskrsnuća.

Božidar Petrač


***

Hrvatski Glazbeni zavod, Gundulićeva 6, u 20,00 sati

G. B. Pergolesi: STABAT MATER izvode: Društveni zbor Hrvatskoga glazbenog zavoda Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda

zborovođa: Branka Bubalo Paliska dirigent: Marcel Bačić solisti: Monika Cerovčec, sopran Martina Gojčeta-Silić, mezzosopran

GIOVANNI BATTISTA PERGOLESI (1710.-1736.) za svog je kratkog života skladao velik broj skladbi, komičnih i ozbiljnih opera, oratorija, trio sonata, kantata itd. Uz njegovo remek-djelo, operu Služavka gospodarica, najpoznatija mu je skladba Stabat Mater, za koju neki stručnjaci tvrde da je ujedno i Pergolesijevo posljednje djelo, napisano za skladateljeva boravka u Franjevačkom samostanu u Pozzuoli. Prvo izdanje tiskano je u Londonu 1749. i ta je skladba postala najčešće objavljivana skladba nekog autora u 18. stoljeću, a njena popularnost traje i do današnjih dana.

68 SRIJEDA, 19. OžuJKA

DRUŠTVENI ZBOR HRVATSKOGA GLAZBENOG ZAVODA novi je amaterski ansambl HGZ-a. Na ovom se koncertu prvi put predstavlja javnosti. Zbor vodi Branka Bubalo Paliska, koja je završila studij na teoretsko–nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Na Osnovnoj glazbenoj školi “Milka Trnina” u Ivanić Gradu predavala je solfeggio i vodila zbor, a danas je viši predavač na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Branka Bubalo Paliska istakla se u radu s višekratno nagrađivanim Vokalnim ansamblom “Milka Trnina“ iz Ivanić Grada.

Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda započeo je sa svojim djelovanjem 1827., kada je i osnovan HGZ. U proteklim razdobljima vodili su ga poznati hrvatski glazbenici poput Ivana Zajca i Borisa Papandopula. Nakon nekoliko prekida u radu djeluje neprekidno od 1955. godine do danas, najvećim dijelom pod vodstvom Igora Gjadrova. Orkestar okuplja amatere i jedini je takav orkestar u Hrvatskoj. Tijekom rada dobio je kako ugledne nagrade, tako i nepodijeljene simpatije publike.

MARCEL BAČIć akademski je slikar, dizajner, teoretičar i muzičar; izvanredni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, predsjednik Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik HGZ-a. U Društvenom orkestru Hrvatskoga glazbenog zavoda svira od 1971. godine, od 1992. koncertni je majstor Orkestra, a od 2005. i umjetnički voditelj i dirigent.

MONIKA CEROVČEC rođena je 1983. god. u Varaždinu gdje je započela svoje glazbeno obrazovanje. Protekle je godine završila studij glazbene kulture na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje studira i solo pjevanje u klasi Lidije Horvat-Dunjko. Debitirala je 2005. godine u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu u ulozi drugog dječaka u Mozartovoj operi Čarobna frula. Iste godine pjevala je na otvorenju dubrovačke Opere, na kojem je nastupila u ulozi Bastienna u operi Bastienn i Bastienne W. A. Mozarta. Osvojila je prvu nagradu na državnom natjecanju u Dubrovniku 2007. godine.

MARTINA GOJČETA SILIć rođena je 1972. u Zagrebu. Diplomirala je pjevanje u razredu Snježane Bujanović-Stanislav 1998. godine. Dobitnica je Rektorove i Dekanove nagrade, diplome na Tribini mladih glazbenih umjetnika „Darko Lukić“, druge nagrade na državnom natjecanju u Rijeci i na međunarodnom natjecanju „Ferruccio Tagliavini“ u Austriji. Jedna je od najtraženijih hrvatskih koncertnih pjevačica, te diljem Hrvatske uspješno nastupa izvodeći Lied, oratorijske i koncertne skladbe, surađujući s istaknutim pijanistim ai orkestrima. Nastupala je i u desetak europskih zemalja. U hrvatskim opernim kućama nastupala je u ulogama Marfe (Musorgski: Hovanščina), Olge (Čajkovski: Evgenij Onjegin), Maddelene (Verdi: Rigoletto), Santuzze (Mascagni: Cavaleria rusticana), Bianke (Britten: Nasilje nad Lukrecijom) i Anite (Bernstein: Priča sa zapadne strane). Snimila je nekoliko nosača zvuka.


akad. slikar Josip Botteri-Dini, Procesija, detalj, 1990.

pasionska baŠtina

Documents