pasionska baština 2009 - programska knjižica

29. ožujka – 8. travnja 2009.

18. SvečanostiPASIONSKE BAŠTINEPA

SIO

NSK

A B

AŠT

INA

Programska knjizica_Ovitak.indd 1Programska knjizica_Ovitak.indd 1 21.3.2009 10:02:2721.3.2009 10:02:27

18. Svečanosti


PASIONSKE BAŠTINE

Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 3Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 3 21.3.2009 10:24:3721.3.2009 10:24:37

PASIONSKA BAŠTINA 2009.29. ožujka – 8. travnja

Utemeljitelji Udruge PASIONSKA BAŠTINA

akademik Nikola Batušić, akademik Jerko Bezić, akademski slikar Josip Botteri-Dini, mr. Antun Celio-Cega, mr. Jozo Čikeš, prof. Zvonko Festini, mr. Darko Lukić, vlč. Vlado Magić, Mladen Martić, prof. dr. Stjepan Pepeljnjak, prof. dr. Petar Selem, akademik Ante Stamać, mo. Ljubo Stipišić, prof. Davor Šišmanović

umjetnički direktor PASIONSKE BAŠTINE:mr. Jozo Čikeš

KATALOGnakladnik:PASIONSKA BAŠTINA, ZagrebBarutanski breg 20tel.: 01 24 21 537mob.: 091 52 65 364e-mail: [email protected]/etf/pasion.htmlwww.culturenet.hr/default.aspx?id=24215

za nakladnika: Jozo Čikešurednica: Dijana Hrebakkorektura: Kristina Čikešgrafi čko oblikovanje: Gordan Karabogdantisak: MARTINI TISAK - Zagrebnaklada: 200

u publikaciji su korišteni motivi slike Procesija, 1990., akad. slikara Josipa Botterija-Dini


Pokroviteljstvo

GRADSKA SKUPŠTINA GRADA ZAGREBA

Novčana potpora:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike HrvatskeGradska skupština Grada ZagrebaGradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada ZagrebaZagrebačka županija

Zahvaljujemo na suradnji:

Muzeju MimaraDruštvu hrvatskih književnikaHrvatskom glazbenom zavoduKnjižnicama grada Zagreba, Gradskoj knjižniciZagrebačkoj katedraliAkademskoj crkvi sv. KatarineCrkvi sv. BlažaCrkvi sv. Križa (Siget)

Jednako zahvaljujemo i svima koji su činom, savjetom ili kojom drugom dobrohotnošću pridonijeli održavanju ove manifestacije.


P R O S L O V

Pasionska baština – ta bogata riznica vjerske tradicije koja niče na tlu Muke Isusove u narodima koji su Kristu povjerovali i slijede ga u apostolskoj vjeri u krilu Crkve, baština je i našeg hrvatskog naroda. Narodni običaji Korizme i Velikog tjedna želeći što zornije prikazati sebi Muku Isusovu, snažan su izričaj i predznak identiteta vlastite pripadnosti svom narodu i Bogu kroz Crkvu, jer "Duh Sveti, kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju" Dj 5,32), vodi Crkvu kroz križne putove osobne i one narodne prema Uskrsnuću svih vjernih od mrtvih.

I u kršćanskom svijetu postoji ne-kultura smrti, ali i ona hrabrija i snažnija od smrti – civilizacija ljubavi, koja svoju snagu crpi iz života koji se rodio u Muci Kristovoj. Smrt nema kulturu. Kultura zahtijeva život. Ona se rađa iz života. Nju stvaraju živi. Ona svoju snagu nalazi posvuda i hrabro se hrva s nekulturom na granici smrti. U Muci Kristovoj ona nalazi svoje posebno nadahnuće kroz dva posljednja tisućljeća. Jer kultura je kultura života i življenja obnovljenog živog čovjeka. Oplemenjena vjerom, kultura živi istinski i nadvladava sve padove čovjeka a s njime i svoje posrtaje. Kultura je zalog baštine naroda koji ju njeguje.

Pasionska baština prikazuje upravo onu stranu civilizacije ljubavi, koja se ne vidi u svakodnevnom životu, opterećenom medijskim izvješćima o nasilju, ratu i smrti naroda i pojedinaca. Pasionska baština jest svjedok kako postoji civilizacija ljubavi koja ima svoj početak u Ljubavi Božjoj prema čovjeku: "Iz ljubavi prema čovjeku, Bog ne poštedje ni sina svoga". Življena pasionska baština je izričaj civilizacije koja ne sije smrt, nego u smrti Kristovoj čita Ljubav prema čovjeku i u njoj nalazi snagu životnog izričaja svog vlastitog narodnog kulturnog identiteta, kršćanske pripadnosti i smješta se u kulturološku sferu katoličkog svijeta i zapadne civilizacije.

Pasionska baština izrečena okom, srcem, dušom, kistom i dlijetom umjetnika prožetog kršćanskom civilizacijom ljubavi, vidljivi je znak odnosa jednog naroda, pojedinca ili umjetnika prema Kristu i Njegovu spasiteljskom djelu, jer „On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, …on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince“ (Iz, 53, 4.12).

fra Zlatko Špehar, (iz knjige Govorom do istine iz Vukovara,

Zapisi gvardijana vukovarskog)


8 PROGRAM

Nedjelja, 29. ožujka 2009.

Crkva sv. Katarine, u 20,00 sati

program Svečanog otvorenja:

W. A. Mozart: KVINTET K581, za klarinet i gudački kvartet (Hrvatska integralna praizvedba)

Zoran Novačić: STABAT MATER, za gudački kvartet i 2 soprana, praizvedba izvodi: Zagrebački kvartet uz 90. obljetnicu osnutka umjetnički voditelj: Goran Končar

Ponedjeljak, 30. ožujka 2009.

Crkva sv. Križa, Siget, u 20,00 sati

Dieterich Buxtehude: MEMBRA JESU NOSTRI (SEDAM RANA ISUSOVIH), oratorij za zbor, orkestar i sole

izvode: Komorni zbor "Ivan Filipović" Zagreb i Instrumentalni ansambl sa solistima dirigent: Goran Jerković

Utorak, 31. ožujka 2009.

Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, u 12,00 sati

MUKA KRISTOVA U HRVATSKIM LEKCIONARIMA, MISALIMA I BREVIJARIMA, izložba, aula

odabir: Željko Vegh postav: Željka German

promocija knjige autora Hrovojke Mihanović-Salopek i Vinicija Lupisa: DOPRINOS PETRA KANAVELIĆA HRVATSKOJ PASIONSKOJ BAŠTINI

str.14

str.22

str.36


9PROGRAM

****Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 19,00 sati

HRVATSKI USKRS, izložba

izlažu: Franjo Haramina Milan Juranić Srebrenka Velčić

odabir i postav: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak

****Crkva sv. Katarine, u 20,00 sati

NAŠ SE JEZUŠ GORE STAL, korizmeno-uskrsni običaji i pjesme okolice Zagreba i Hrvatskog zagorja

izvodi: ženska udruga "Našenina" (ŽUNE), Bedekovčina autor: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak

Srijeda, 1. travnja 2009.

Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 18,00 sati

TRENUTKU LJEPOTE RADUJEM SE ZAUVIJEK, izložba

izlažu: Koraljka Beker, Aleksandar Bezinović, Tomislav Buntak, Darko Jakić, Dominique Jurić, Zoran Kakša, Koraljka Kovač, Iris Lobaš- -Kukavičić, Ivica Malčić, Karina Sladović

postav: Dominique Jurić i Bruno Šeper

****Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

KRIŽU SVETI (PASIJOM KROZ HRVATSKE KRAJEVE: Slavonija, Baranja, Istra, Primorje, Podravina, Dalmatinska Zagora i Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska i Dalmacija)

izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO dirigenti: Dražen Kurilovčan i Joško Ćaleta

str.46


10 PROGRAM

Četvrtak, 2. travnja 2009.

Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati

ISPOVIDAJTE SE GOSPODINU JER JE DOBAR… izvode: pučki pjevači Neretvanske doline odabir: Vido Bagur, Jozo Čikeš, Joško Ćaleta animacija: Joško Ćaleta

Petak, 3. travnja 2008.

Hrvatski Glazbeni zavod, Gundulićeva 6, u 20,00 sati

SARAJEVSKA MEDITACIJA – PASIJA, koncert

autori:

Jasmin Osmić: Misao kroz vrijeme Anđelka Bego Šimunić: In tempore Dino Rešidbegović: Vavra Danijel Žontar: Rondo Cromatico Igor Karača: Scallop Shell of Quiet Asim Horozić: Trio alla rustico

izvodi: Napretkov trio "Magis" umjetnički voditelj: Dario Vučić

Subota, 4. travnja 2009.


DOMINE DOMINUS NOSTER F. Schubert: Uvertira u c-molu D 8 A. Igrec: Agnus Dei - praizvedba V. Jelić: Audivi vocem Domine Dominus noster D. Bukvić: Kirie eleison za gudački kvartet – praizvedba M. Stratik: Simfonija a quatro u g-molu Allegro - Andante – Presto N. Firšt: Religioso za gudački kvartet – praizvedba F. Mendelssohn Bartholdy: Capriccio u e-molu op. 81

izvodi: Gudački kvartet Sebastian voditelj kvarteta: Anđelko Krpan

str.56

str.62

str.68


11PROGRAM

****Šestanovac – Katuni, Župna crkva u 18,00 sati

JA SE KAJEM BOŽE MILI, koncert

izvodi: Chorus Spalatensis, muški komorni ansambl

Nedjelja, 5. travnja 2009.


VESPERAE SOLENNES J. S. Bach: "Seufer, Thranen, Kummer, Noth" W. A. Mozart: Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar A-dur KV 622 Vesperae Solennes de confessore KV 339 J. N. Hummel: Fantazija za violu i orkestar V.Sunko: Magnifi cat za soliste, zbor i orkestar

izvode: Zbor i orkestar Umjetničke akademije Split sa solistima dirigenti: Vlado Sunko i Haris Zlodre

Ponedjeljak, 6. travnja 2009.

Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

Ljubo Stipišić-Delmata: KLAPSKA MUKA (RAPSKA), korizmeni oratorij

Izvode: muške klape s otoka Raba Kristofor, Rab Eufemija-Kampor ženska klapa Sozal-Rab dirigent: Ljubo Stipišić

****Gospić, Katedrala, u 19,00 sati

VESPERAE SOLENNES

J. S. Bach: "Seufer, Thranen, Kummer, Noth" W. A. Mozart: Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar A-dur KV 622 Vesperae Solennes de confessore KV 339 J. N. Hummel: Fantazija za violu i orkestar V.Sunko: Magnifi cat za soliste, zbor i orkestar


str.74

str.80


12 PROGRAM

Utorak, 7. travnja 2009.

Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati

Josip Magdić: GOLGOTA, kantata za djevojački zbor i gudački kvartet

SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA, kantata za sopran, bariton i gudački kvartet

USKRSNE VARIJACIJE za gudački kvartet

izvode: Djevojački zbor ZINKA, gudački kvartet RUCNER i solisti dirigentica: Jasenka Ostojić-Radiković

(Djelo se izvodi u ciklusu "Glazbenici u Gradskoj skupštini")

****Samobor, Franjevački samostan – Crkva Uznesenja BDM, u 19,00 sati


Izvode: muške klape s otoka Raba: Kristofor, Rab Eufemija-Kampor ženska klapa Sozal-Rab dirigent: Ljubo Stipišić

(Djelo se još izvodi u: Poreču, Sisku, Rabu, Kamporu, sv. Filipu i Jakovu, Drnišu i Omišu.)


Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKAHrvatski pjesnici na temu Muke:Baro Bettera (1645.-1712.) sudjeluju: dr. Ivica Martinović i mr. Božidar Petrač stihove kazuje: Joško Ševo tribinu vodi: Hrvoje Kovačević

str.84

str.92


13PROGRAM

PREDPROGRAM:

KRIŽNE POSTAJE PUKA NAŠEGA,SUDIŠTE *MUČIŠTE* SMRTIŠTE, oratorij za sola, muški i ženski zbor

Autor: Ljubo Stipišić Delmata Stihovi: Staka Klanac-Tulić i biblijski tekstovi Izvodi: mještoviti zbor "INA" Dirigent: Bojan PogrmilovićIzvedbe:

Subota, 21. 3. 2009. – Ivanić Grad, Župna crkva sv. Petra, u 19,30 sati Nedjelja, 22. 3. 2009. – Zagreb, Crkva sv. Antuna, Sv. Duh, u 20,00 sati Subota, 28. 3. 2009. – Šestanovac-Katuni, Župna crkva, u 18,00 sati

str.94


Nedjelja, 29. ožujka 2009.


program Svečanog otvorenja:

W. A. Mozart: KVINTET K581, za klarinet i gudački kvartet (Hrvatska integralna praizvedba)

Zoran Novačić: STABAT MATER, za gudački kvartet i 2 soprana, praizvedba

izvodi: Zagrebački kvartet uz 90. obljetnicu osnutka umjetnički voditelj: Goran Končar

ožujak

P U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930 31


NEDJELJA, 29. OŽUJKA 15

Stavci:

Stala plačuć tužna Mati – duet Dušom njenom razboljenom – alt-solo Koji čovjek ne bi plako – sopran-solo Tko protužit neće s Čistom – alt-solo Zarad grijeha svoga puka – duet Vrelo milja, slatka Mati – sopran-solo Neka ljubav srca moga – alt-solo Rane drage, Majko sveta – duet Daj mi s tobom suze livat – alt-solo U tvom društvu uz križ stati – sopran-solo Kada dođu smrtni časi – duet Amen – duet

solisti: Marija Kuhar – Šoša, sopran Ivana Novačić, alt Mihael Paar, basetni klarinet

WOLFGANG AMADEUS MOZART (27. siječnja 1756. – 5. prosinca 1791.) rođen je u Salzburgu u Austriji, tada glavnom gradu nezavisne nadbiskupije u Svetom rimskom carstvu. Mozart je kršten dan nakon rođenja u katedrali sv. Ruperta imenom Johan Hrizostom Volfgangus Teofi lus Mozart.

Mozartova muzička vještina je bila vidljiva čak kad je imao samo nekoliko godina. Otac mu je bio Leopold Mozart, jedan od vodećih europskih učitelja muzike, čija je uticajna knjiga Pisani članak o osnovama sviranja violine (Versuch einer grundlichen Violinschule) bila objavljena u godini u kojoj je rođen Mozart. Mozarta je otac naučio da svira i violinu i klavir, a kako je brzo učio, svoje prve kompozicije je napisao kada je imao svega pet godina.

Leopold je ubrzo shvatio da može zaraditi mnogo novca ako predstavi svog sina europskim dvorovima kao čudo od djeteta. Mozartova starija sestra, Maria Ana, zvana Nanerl, bila je vješta pijanistica i često je pratila svog brata na Leopoldovim turnejama. Jedanput, kad je Mozart bio bolestan, Leopold je izjavio da više brine o gubitku prihoda nego o dobrobiti svog sina. Stalna putovanja i hladna klima vjerojatno su


NEDJELJA, 29. OŽUJKA16

doprinjeli Mozartovoj bolesti kasnije u životu. Wolfgang Amadeus Mozart bio je veoma plodan kompozitor. Njegov opus obuhvaća preko 600 djela najrazličitijih žanrova: simfonije - najpoznatije su Pariska, Hafner, Linc, Praška, Simfonija br. 40 i Jupiter; klavirski koncerti - najpoznatiji su br. 21, br. 25 i br. 26; violinski koncerti - najpoznatiji su br. 3 i br. 5; klavirskih sonata - najpoznatija je br. 11 ili Turski marš; violinske sonate; gudački kvarteti - najpoznatiji su Haydn kvarteti, gudački kvinteti; serenade - najpoznatija je Mala noćna muzika; opere - najpoznatije su Otmica iz saraja, Figarova ženidba, Don Đovani, Tako čine sve i Čarobna frula); mise - najpoznatije su Krunidbena misa i Velika misa) te rekvijem.

ZORAN NOVAČIĆ (Krapina,1964.) – skladatelj, dirigent. 1989. godine diplomirao je dirigiranje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Kao stipendist fonda "Lovro i Lilly Matačić" usavršava se u Münchenu i Beču. Dirigirao je domaćim i stranim renomiranim orkestrima. Docent na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu.

Bavi se komponiranjem vokalno-instrumentalnih skladbi; napisao je i praizveo "Kajkavsku Misu", komičnu operu "Tajna krapinskega kluča" uspješno izvođenu u Zagrebačkom kazalištu "Komedija" kao i glazbeno-scensko prikazanje "Kajkavski Rekvijem" , praizvedeno u istom kazalištu 2006. g. pod autorovim vodstvom i u režiji K. Dolenčića.

Uz komornu glazbu, autor je niza pjesama za glas i klavir, u kojima posebno mjesto zauzimaju sakralne skladbe i ciklusi nastali na stihove Dobriše Cesarića. Redovito nastupa kao pratilac vokalnih solista na klaviru i orguljama u Hrvatskoj i u inozemstvu.

***Mistične tercine iz XIII. st., poznate pod naslovom "Stabat Mater" ili u hrvatskom prepjevu "Stala plačuć tužna Mati", već stoljećima nadahnjuju brojne skladatelje. Njihova umjetnička vrijednost i ljepota tako su nadahnule i mene. Svoje djelo povjerio sam instrumentima koji mogu ponajbolje izraziti duboku osjećajnost: gudačima i ljudskom glasu. U samoj obradi teksta koristio sam se pretežito starim kompozicijskim tehnikama koje su mi pomogle da živo prenesem patnje Kristove Majke.Skladba sadrži XII. stavaka. U prvom stavku, iznad višestruko ponavljanog ritmičnog obrazca, nježno se prepliću alt i sopran koji nas svojim mirnim pjevom vode daleko u prošlost ,na brdo Golgotu. Tako započinje tužaljka...Zahvaljujem se Zagrebačkom kvartetu na suradnji te se nadam,da će ova skladba uveličati 90. godišnjicu njihova djelovanja.

Zoran Novačić

Zora

n N

ovač

ić



ZAGREBAČKI KVARTET najstariji je hrvatski komorni ansambl. Godine 1919. utemeljili su ga Vaclav Huml, Ladislav Miranov, Milan Graf i Umberto Fabbri. Do konca prvog razdoblja djelovanja (1943.) u Kvartetu su djelovali mnogi istaknuti glazbenici među kojima i Dragutin Arany, Zlatko Topolski te Stjepan Šulek. Drugo razdoblje Zagrebačkog kvarteta počinje 1954. kada ga, ponovno utemeljuju Josip Klima, Tomislav Šestak, Dušan Stranić i Zvonimir Pomykalo. Tijekom dotadašnja četiri desetljeća, svoje umijeće u djelovanju Kvarteta ulažu još mnogi glazbenici, među ostalima i Zlatko Balija, Fred Kiefer, Josip Stojanović, Ivan Kuzmić, Đorđe i Marija Trkulja, Goran Bakrač, Ante Živković i drugi.

Kvartet nastupa na svim kontinentima u znamenitim koncertnim dvoranama poput Sidney Opera House, New York UN Concert Hall, Berlin Schauspielhaus, London St. John Smith Sq., Concertgebouw u Amsterdamu, Beethovenhausu u Bonnu i mnogim drugim. Brojni tonski zapisi, između ostalog preko 40 gramofonskih ploča, govore o bogatom repertoaru Zagrebačkog kvarteta, ali i o trajnoj skrbi za domaće glazbeno stvaralaštvo. Mnogi domaći i inozemni skladatelji, počevši već od 1920. godine, posvetili su svoja djela Zagrebačkom kvartetu.

Ansambl je nagrađen svim domaćim glazbenim nagradama, a 1994. primio je i nagradu Granada Historica y Cultural, kojom su članovi Kvarteta proglašeni počasnim građanima Granade.

Zagr

ebač

ki k

varte

t



GORAN KONČAR (1954.) glazbenu naobrazbu sticao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi M. Barića i J. Klime, te u majstorskoj klasi Maxa Rostala (Bern) i H. Szeryinga (Geneva). Magistrirao je na konzervatoriju "Čajkovski" u Moskvi u klasi L. Kogana 1978. Na poziv prof. Y. Neamana odlazi u London gdje započinje zapaženu međunarodnu karijeru. Dobitnik je prvih i specijalnih nagrada na državnim natjecanjima, nagrade "Muzikalnaja žiznj" u Moskvi (1980.), prve nagrade na međunarodnom natjecanju u Bratislavi (1984.). te brojnih visokih priznanja. Kao solist nastupa u europskim glazbenim središtima, SAD-u i Japanu, snima za mnoge radio i TV-stanice, djeluje kao koncert-majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra HRT i Zagrebačke fi lharmonije. Predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Član je Zagrebačkog kvarteta od 1987.

DAVOR PHILIPS (1977.) srednju glazbenu školu završio je u Osijeku u klasi prof. Eve Hühn. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Maje Dešpalj, a magistrirao 2003. u klasi prof. Leonida Sorokowa. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim seminarima (prof. Schonfi eld), a dobitnik je i prvih nagrada na državnim natjecanjima. Godine 1995. nastupa kao koncertni majstor Gradskog komornog orkestra u Osijeku, a 1996. godine kao koncertni majstor Adriatic Youth Orchestra. Surađuje sa Zagrebačkom fi lharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Komornim orkestrom Windstrings i Hrvatskim komornim orkestrom. Od 1999. djeluje kao zamjenik koncertnog majstora orkestra HNK u Zagrebu. Član je Zagrebačkog kvarteta od 2001.

HRVOJE PHILIPS (1977.) srednju glazbenu školu završava u Osijeku u klasi prof. Eve Hühn, a 1999. diplomira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ante Živkovića. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim seminarima gdje se usavršavao kod renomiranih profesora: Valtera Dešpalja, Waltera Küsnera i dr. Dobitnik je prve nagrade na državnom natjecanju u Splitu 1995. godine, te prve nagrade na natjecanju neklasičnih komornih sastava u duetu s bratom Davorom Philipsom. Jedan je od osnivača Gudačkog kvarteta Slavonsky. Surađuje s brojnim orkestrima: Zagrebačka fi lharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, orkestri HNK u Osijeku, Splitu i Rijeci. Od 1997. do 2000. solist je violist Orkestra Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a početkom 2000. postaje stalnim članom Zagrebačkih solista uz koje nastupa i kao solist. Od 2005. je solist violist u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije.



MARTIN JORDAN (1970.) glazbenu školu završio je u Zagrebu u klasi prof. S. Prašelja. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je u klasi prof. A. Petrača. Na brojnim natjecanjima osvaja prva mjesta za violončelo i komornu glazbu. Održao je niz solističkih koncerata te nastupao uz Zagrebačku fi lharmoniju. Pohađao je majstorske tečajeve kod eminentnih svjetskih pedagoga (prof. Fedorčenko, prof. Gregorian, prof. Meneses). Magistrirao je 1999. godine u klasi prof. M. Flaxmana (Mannhaim, Njemačka). Član je Zagrebačkog kvarteta od 1992.

MIHAEL PAAR, klarinetist uspio se unazad nekoliko godina svrstati u red najperspektivnijih hrvatskih klarinetista. Njegova jedinstvena upotreba posebnih izvođačkih tehnika donijela mu je nekoliko uzastopnih pobjeda u konkurenciji jakih međunarodnih natjecanja iza kojih su uslijedili pozivi i gostovanja u domovini i inozemstvu. Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod J.Tonžetića, nastavlja sa specijalizacijom njemačke škole klarineta na Univerzitetu Mozarteum u Salzburgu kod A.Brandhofera, solo-klarinetista Berlinske fi lharmonije 1986-1992, te stječe naslov magistra umjetnosti summa cum laude.

Solistički je nastupio u većini najvažnijih hrvatskih koncertnih dvorana (HGZ, Lisinski), te na renomiranim međunarodnim festivalima (MBZ, Stagione Concertistica Internazionale Padova, Samoborska glazbena jesen, Međunarodna glazbena tribina).

Veliki uspjeh postigao je na međunarodnom natjecanju u Padovi 2004. godine kada je postao pobjednikom izlučnog natjecanja puhača, a potom u fi nalu osvojio 4. nagradu u konkurenciji svih instrumentalista, pjevača i ansambala, bez limita godina, rezultat koji mu je donio turneju po važnim glazbenim centrima Italije. Uslijedila je pobjeda na međunarodnom natjecanju Ohridski biseri u Ohridu 2005. godine osvajanjem 2. nagrade (1. nagrada nije dodijeljena) te nagrada za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja na Tribini "Darko Lukić" 2007. godine. Ostvario je nastupe u polufi nalima međunarodnih natjecanja u Torinu 2003. i Padovi 2005. godine. Kao kompozitor dobitnik je 3. nagrade na međunarodnom natjecanju za klavirsku kompoziciju Town of Challenge u Bariju 2005. godine.

Mihael Paar



Basetni klarinet smatraju jednim od "najkontroverznijih" instrumenata u povijesti glazbe, za kojeg se sve do 50-ih godina prošlog stoljeća nije ni znalo da je postojao. Nije sačuvan ni jedan originalni primjerak, ali su ga današnji proizvođači uspjeli rekonstruirati zahvaljujući nedavno otkrivenim materijalima. Izrazito je dugačak s opsegom od pune četiri oktave. Za njega se koriste nazivi: prošireni, basetni, rekonsturirani, te Mozartov klarinet.

Proizvodi se u ograničenom broju primjeraka – 12 na godinu – veoma je skup, a večerašnji primjerak za sada je jednini u Hrvatskoj.

MARIJA KUHAR ŠOŠA diplomirala je 2006. glazbenu kulturu i pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi doc. Lidije Horvat-Dunjko.

Dobitnica je brojnih nagrada na državnim natjecanjima studenata pjevanja.Dobila je i rektorovu nagradu za 2006., za nastup u Mozartovom Requiemu sa zborom i orkestrom Muzičke akademije i dirigentom Aleksandrom Kalajdžićem u KDVL u Zagrebu, kojeg je iste godine izvela u Splitu sa zborom i orkestrom HNK Split i dirigentom Vladimirom Kranjčevićem, te nagradu hrvatskog glumišta 2007. za najboljeg mladog opernog pjevača za ulogu Constanze (F. Poulanc) u HNK Zagreb .

Članica je društva Hrvatskih glazbenih umjetnika i Zajednice slobodnih umjetnika. Od 2006. godine je stipendistica CEE Musiktheater i Deutsche bank a usavršava se kod KS Olivere Miljaković.

IVANA NOVAČIĆ, diplomirala je na Muzičkoj Akademiji, na odjelu za Glazbenu kulturu i odjelu za Solo-pjevanje u klasi N.Puttar-Gold. Usavršava se kod Ruže Pospiš-Baldani i Branke Stilinović. U Zagrebačkoj i Osječkoj Operi ostvarila je više zapaženih uloga. Surađuje sa renomiranim orkestrima i dirigentima, te sudjelje u nizu praizvedbi. Snimala je za radio i TV te ostvarila brojna gostovanja diljem Hrvatske, u Europi i SAD-u. Priređuje recitale i izložbe svojih slika koje otvara koncertom. Članica je "Hrvatskog društva komornih muzičara" i "Hrvatskog društva glazbenih umjetnika". Dobitnica je "Rektorove nagrade".


NEDJELJA, 29. OŽUJKA 21Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 21Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 21 21.3.2009 10:24:4821.3.2009 10:24:48

Ponedjeljak, 30. ožujka 2009.

Crkva sv. Križa, Siget, u 20,00 sati

Dieterich Buxtehude: MEMBRA JESU NOSTRI, BuxWV 75 (SEDAM RANA ISUSOVIH), oratorij za zbor, orkestar i sole

izvode: Komorni zbor "Ivan Filipović" Zagreb i Instrumentalni ansambl sa solistima

dirigent: Goran Jerković

ožujak

P U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930 31


23PONEDJELJAK, 30. OŽUJKA

Stavci: 1. Ad pedes 2. Ad genua 3. Ad manus 4. Ad latus 5. Ad pectus 6. Ad cor 7. Ad faciem

izvode: Komorni zbor "Ivan Filipović” Zagreb, instrumentalni ansambl: Vinka Fabris, violina Vlatka Peljhan, viola Petar Haluza, viola Krešimir Lazar, violončelo Pavao Mašić, orgulje Helena Babić, kontrabas Igor Davidovics, teorba voditelj ansambla: Bojan Čičić, violina

solisti: Marija Kuhar-Šoša, sopran Ana Lice, sopran Helena Lucić, mezzosopran Goran Jurić, bas Dejan Vrbančič, tenor

dirigent: Goran Jerković


24 PONEDJELJAK, 30. OŽUJKA

Membra Jesu Nostri Sedam rana Isusovih

I. Ad pedes I. Noge

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto (SSATB) Ecce super montes pedes evangelizantis et annunciantis pacem

2. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas) Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta evanđelje i mir. (Nahum 2, 1)

3. Aria (SSATB) Salve mundi salutare, salve Jesu care! Cruci tuae me aptare vellem vere, tu scis quare, da mihi tui copiam

3. Arija (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Zdravo, spasu svijeta,Zdrav’, Isuse mili!Na tvom križu stvarno visjet želim,a ti, spasu, znadeš zašto,daj mi zato primjer svoj.

4. Aria (Sopran) Clavos pedum, plagas duras, et tam graves impressuras circumplector cum affectu, tuo pavens in aspectu, tuorum memor vulnerum

4. Arija (Sopran)Čavli u tvojim nogama, rane teškeod tih mučnih udaraca,grlim ih ganutljivo,drhteći pred tvojim licem,pomišljam na tvoje rane.

5. Aria (Bass) Dulcis Jesu, pie deus, Ad te clamo licet reus, praebe mihi te benignum, ne repellas me indignum de tuis sanctis pedibus

5. Arija (Bas)Drag’ Isuse, milostivi Bože,zazivam te, ako dužnik smijemPrihvati me dobrostivo,ne tjeraj me nedostojnogispod svojih svetih nogu.

6. Concerto (da capo: Ecce super montes)

6. Zbor (da capo: Gledajte preko gora)

II. Ad genua II. Koljena

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto (SSATB) Ad ubera portabimini, et super genua blandicentur vobis

2. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Dojenčad ću njegovu na rukama nositii milovati na koljenima. (Izaija 66, 12)

3. Aria (Tenor) Salve Jesu, rex sanctorum, spes votiva peccatorum, crucis ligno tanquam reus, pendens homoverus deus, caducis nutans genibus

2. Arija (Tenor)Zdrav’, Isuse, kralju svetih,ti obećana nado grešnih;na drvetu križa bogočovjekkao optuženik visislabašnih koljena ljudskih.



4. Aria (A) Quid sum tibi responsurus, actu vilis corde durus? Quid rependam amatori, qui elegit pro me mori, ne dupla morte morerer

3. Arija (Alt)Što ću t’ odgovoriti,slab na djelu, a srca tvrda?Što uzvratit’ ljubljenomu,koj’ izabra za me mr’jeti,da ja dvaput ne umrem.

5. Aria (SSB) Ut te quaeram mente pura, sit haec mea prima cura, non est labor et gravabor, sed sanabor et mundabor, cum te complexus fuero

4. Arija (Sopran, sopran, bas)Da te molim srca čista,to je moja prva briga;nij’ mi teško niti mučno nego opran ozdravit ću,kad te skrušen zagrlim.

6. Concerto (da capo: Ad ubera portabimini)

6. Zbor (da capo: Dojenčad ću njegovu)

III. Ad manus III. Ruke

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto (SSATB) Quid sunt plagae istae in medio manuum tuarum?

2. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Kakve su ti to rane po tvojim rukama? (Zaharija 13, 6)

3. Aria (S) Salve Jesu, pastor bone, fatigatus in agone, qui per lignum es distractus et ad lignum es compactus expansis sanctis manibus

3. Arija (Sopran)Zdravo Isuse, pastiru dobri, izmučen u smrtnoj borbi, koj’ si na drvo pribijeni na tom drvu razapetraširenih svetih ruku.

4. Aria (S) Manus sanctae, vos amplector, et gemendo condelector, grates ago plagis tantis, clavis duris guttis sanctis dans lacrymas cum oculis

4. Arija (Sopran)Ruke svete, vas obuhvaćam, uz jecaje vam se veselim.Zahvaljujem ranama tim teškim,tvrdim čavlima, krvi svetim kapljama,lijući usto suze svoje.

5. Aria (ATB) In cruore tuo lotum me commendo tibi totum, tuae sanctae manus istae me defendant, Jesu Christe, extremis in periculis

5. Arija (Alt, tenor, bas)Okupan u tvojoj krvisav ti se preporučujem.Ove tvoje svete rukenek me brane, Isus’ Kriste,u najvećim pogibeljima.

6. Concerto (da capo: Quid sunt plagae istae)

6. Zbor (da capo: Kakve su ti to rane)



IV. Ad latus IV. Bok

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto (SSATB) Surge, amica mea, speciosa mea, et veni, columba mea inforaminibus petrae, in caverna maceriae

2. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi, golubice moja, u spiljama kamenimi skrovištima vrletnim. (Pjesma nad pjesmama 2, 13 + 14)

3. Aria (S) Salve latus salvatoris, in quo latet mel dulcoris, in quo patet vis amoris, ex quo scatet fons cruoris, qui corda lavat sordida

3. Arija (Sopran)Zdravo da si boku Spasiteljev,u kom se krije najslađi med,u kojemu je moć ljubavi,otkud šiklja izvor krvi,koja pere srca podla.

4. Aria (ATB) Ecce tibi appropinquo, parce, Jesu, si delinquo, verecunda quidem fronte, ad te tamen veni sponte scrutari tua vulnera

4. Arija (Alt, tenor, bas)Evo ti se približujem,poštedi me, Isuse, ako griješim.Postiđena lica zatok tebi dođoh tako radotvoje rane ispitivat’.

5. Aria (S) Hora mortis meus fl atus intret Jesu, tuum latus, hinc expirans in te vadat, ne hunc leo trux invadat, sed apud te permaneat

5. Arija (Sopran) U času smrti neka moja dušaušulja se, o Isuse, tvome boku,da kad umrem k tebi dođe,da je ni divlji lav ne obuzme,nego da navijek kod tebe ostane.

6. Concerto (da capo: Surge amica mea)

6. Zbor (da capo: Ustani, dragana moja)

V. Ad pectus V. Prsa

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto a 3 voci (ATB) Sicut modo geniti infantes rationabiles, et sine dolo concupiscite, ut in eo crescatis in salutem. Si tamen gustatis, quoniam dulcis est Dominus.

2. Zbor troglasno (Alt, tenor, bas)Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom,da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin. (1. Petar 2,2 + 3)



3. Aria (A) Salve, salus mea, deus, Jesu dulcis, amor meus, salve, pectus reverendum, cum tremore contingendum, amoris domicilium

3. Arija (Alt) Zdravo budi, spasu moj, Bože, Slatki Isuse, ljubavi moja, Zdravo velehvalna prsa, koja se uz drhtaj dotiču, prebivalište ljubavi.

4. Aria (T) Pectus mihi confer mundum, ardens, pium, gemebundum, voluntatem abnegatam, tibi semper conformatam, juncta virtutum copia

4. Arija (Alt) Podari mi srce čisto gorljivo, jecajuće, pobožno, da naslada se odriče, usklađeno posve s tobom, izvorište sviju kreposti.

5. Aria (B) Ave, verum templum dei, precor miserere mei, tu totius arca boni, fac electis me apponi,vasdives deus omnium

5. Arija (Bas) Zdravo, pravi hrame Božji, zaklinjem te, smiluj mi se, ti, riznico svakog dobra, pridruži me izabranima, zlatni sude, Bože sviju.

6. Concerto a 3 voci (da capo: Sicut modo geniti)

6. Zbor troglasno (da capo: Budući da ste tek rođena)

VI. Ad cor VI. Srce

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto a 3 voci (SSB) Vulnerasti cormeum, soror mea, sponsa, vulnerasti cormeum.

2. Zbor troglasno (Sopran, sopran, bas)Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto,srce si mi ranila. (Pjesma nad pjesmama 4,9)

3. Aria (S) Summi regis cor, aveto, te saluto corde laeto, te complecti me delectat et hoc meum cor affectat, ut ad te loquar, animes

3. Arija (Sopran)Zdravo, srce najvećega kralja,pozdravljam te srca radosna,veseli me tebe zagrliti;moje srce za tim čezne,da ti govorim, potičeš me.

4. Aria (S) Per medullam cordis mei, peccatoris atque rei, tuus amor transferatur, quo cor tuum rapiatur languens amoris vulnere

4. Arija (Sopran)U dubinu srca moga,grešnika i dužnikanek se tvoja ljubav prelijezbog kog ti je srce rastrgano.Klonulo je ranom ljubavi.



5. Aria (B) Viva cordis voce clamo, dulce cor, te namque amo, ad cor meum inclinare, ut se possit applicare devoto tibi pectore

5. Arija (Bas)Živim srca glasom pozivam,slatko srce, tebe ljubim ja.Prikloni se srcu mome,pa da ono priljubi se pobožno i smjerno tebi.

6. Concerto a 3 voci (SSB) Vulnerasti cormeum, soror mea, sponsa, vulnerasti cormeum.

6. Zbor troglasno (Sopran, sopran, bas)Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila.

VII. Ad faciem VII. Lice

1. Sonata 1. Sonata

2. Concerto (SSATB) Illustra faciem tuam super servum tuum, salvum me fac in misericordia tua

2. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi. (Psalam 31, 17)

3. Aria (ATB) Salve, caput cruentatum, totum spinis coronatum, conquassatum, vulneratum, arundine verberatum facie sputis illita

3. Arija (Alt, tenor, bas)Zdravo, okrvavljena glavo, oštrim trnjem okrunjena,udarana, ranjavana,a trstikom batinanapa i lica popljuvana.

4. Aria (A) Dum me mori est necesse, noli mihi tunc deesse, in tremenda mortis hora veni, Jesu, absque mora, tuere me et libera

4. Arija (Alt)Kada smrtni čas mi dođe,ne budi mi tad daleko,u strašnomu času smrtidođ’ Isuse bez kašnjenja,zaštiti me i oslobodi.

5. Aria (SSATB) Cum me jubes emigrare, Jesu care, tunc appare, o amator amplectende, temet ipsum tunc ostende incruce salutifera.

5. Arija (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Kad zapovijediš da putujem,drag’ Isuse, pojavi se,premili moj, da te zagrlim,osobno mi se pokažina križu spasonosnom.

6. Concerto (SSATB) Amen

6. Zbor (Sopran, sopran, alt, tenor, bas)Amen

prijevod: dr. Jozo Marević



DIETRICH BUXTEHUDE (vjerojatno Helsingborg, 1637. – Lübeck, 9. svibnja 1707.), njemačko-danski orguljaš i visoko cijenjen skladatelj baroknog razdoblja . Njegovi orguljaški radovi čine glavni dio standardnog repertoara za orgulje i često se i danas izvode na recitalima i crkvenim službama. Skladao je u rasponu od vokalnih do instrumentalnih skladbi, a njegov stil snažno je utjecao na mnoge skladatelje, među njima i Johanna Sebastiana Bacha, kojega je kao mladić od 20 godina posjeito u Lübecku 1705. godine da bi prisutvovao koncertima koje je organizirao, poznatima kao Abendmusik i ostao tri mjeseca "kako bi shvatio par stvari o njegovom umijeću".

Iako je sačuvano preko 100 Buxtehudeovih vokalnih skladbi, vrlo malo ih se spominje u važnijim njemačkim zbirkama rukopisa iz tog razdoblja. Do ranog 20. stoljeća, Buxtehudea se smatralo prvenstveno skladateljem za klavijature.

Ipak većinu Buxtehudeovog opusa čini vokalna glazba koja pokriva različite stilove, kao i skladbe za orgulje koje su većinom napisane za korale i velike sekcijske forme. Komorna glazba čini manji dio preživjelog opusa, iako je upravo 14 komornih sonata Buxtehude za života objavio. Nažalost, mnoge Buxtehudeove skladbe izgubljene su. Libreta za njegove oratorije, su preživjela, ali ne i notni zapisi, što je pogotovo šteta, jer su njegovi njemački oratoriji vjerojatan uzor kasnijim radovima Johanna Sebastiana Bacha i Georga Philippa Telemanna. Zbirka Gustafa Dübena i tzv. Libečke tablature A373 dva su najvažnija izvora Buxtehudeove vokalne glazbe. Prva uključuje nekoliko autograma, i u njemačkoj tabulaturi za orgulje i u notnom zapisu. I jedna i druga zbirka vjerojatno su stvorene tijekom Buxtehuedovog života i s njegovim dopuštenjem.

Na temu Muke Dieterich Buxtehude skladao je 1680. godine svoje najveće oratorijsko djelo "Membra Jesu nostri”, ciklus od sedam kantata – meditacija, koje je posvetio svom prijatelju Gustafu Dübenu, dirigentu i skladatelju švedskog dvorskog orkestra i orguljašu Njemačke crkve u Štokholmu.

Djelo se temelji na latinskom tekstu srednjovjekovnog himna, Salve mundi salutare (također poznatog i kao Rhytmica oratio), a sastoji se od sedam pjesama, od kojih se svaka odnosi na različite dijelove Isusova napaćenoga tijela raspetoga na križu. To su dakle, poglavlja posvećena: nogama, koljenima, rukama, bokovima, prsima, srcu i licu.



KOMORNI ZBOR "IVAN FILIPOVIĆ" osnovan je 1998. godine i jedan je od najuspješnijih a cappella amaterskih ansambala u Hrvatskoj. Od samog začetka, odlike ovog Zbora – po mnogo čemu uistinu jedinstvenog – jesu visoka vokalno-tehnička i estetska razina interpretacije, te antologijski odabir u izvedbenome pogledu iznimno zahtjevnog komornog repertoara.

Iako se radi o amaterski zasnovanom vokalnom ansamblu, brojne nagrade osvojene na svim hrvatskim kao i prestižnim svjetskim zborskim natjecanjima itekako uvjerljivo posvjedočuju entuzijastičku predanost i zavidnu umjetničku pozvanost svih članova Zbora pod pedagoški znalačkim i umjetnički nadahnutim dirigentskim vodstvom njihova osnivača Gorana Jerkovića: Grand Prix na Međunarodnom zborskom natjecanju "Musica Sacra a Roma” (Rim, 2007.), Grand Prix na 14. Međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova (Verona, 2003.), Zlatna medalja na 3. Zborskoj olimpijadi održanoj u Njemačkoj (Bremen, 2004.), Zlatna medalja na 4. Svjetskim zborskim igrama održanim u Kini (Xiamen, 2006.) ...

Pored trijumfalnih nastupa na spomenutim natjecanjima, Zbor je održao brojne koncerte u Hrvatskoj (Đakovo, Osijek, Poreč, Pula, Požega, Slavonski Brod, Split, Šibenik, Varaždin, Zagreb…) i inozemstvu (Italija, Kina, Mađarska, Njemačka…). Komorni zbor "Ivan Filipović” ostvario je dva značajna i vrlo uspješna inozemna gostovanja: u Izraelu 2004. (Jeruzalem, Tel Aviv, Tel Hai) i Tajvanu 2006. (Taipei, Tainan, Nantou). Već nekoliko sezona Zbor redovito surađuje s Hrvatskim baroknim ansamblom.

Članovi Komornog zbora "Ivan Filipović” često sudjeluju na zborskim seminarima (Barokna škola u Grožnjanu, Seminar zborske glazbe Baltičkih zemalja…), a svoje umijeće zajedničkog pjevanja usavršavaju i kroz redovitu suradnju s Mitchellom Sandlerom, uglednim nizozemskim pjevačem i pedagogom.

Kom

orni

zbo

r "Iv

an F

ilipo

vić"



GORAN JERKOVIĆ (Slavonski Brod, 1968.) – osnivač, dirigent i umjetnički voditelj Komornog zbora "Ivan Filipović”. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se na Ljetnoj akademiji za zborsko dirigiranje u Wernigerodeu (Njemačka) kod prof. dr. Jerryja Jordana i Gábora Hollerunga. Majstorski tečaj za zborsko dirigiranje završio je u sklopu Nacionalnog simpozija u Vancouveru (Kanada) u klasi Jona Washburna, dirigirajući pritom istaknutim profesionalnim zborom Vancouver Chamber Choir. Kao aktivni polaznik brojnih seminara usavršavao se kod svjetskih uglednika zborskog muziciranja (The King’s Singers, Alastair Hume, Katalin Kiss, Klaus-Jürgen Etzold…).

Tijekom studija vodio je nekoliko pjevačkih zborova. Kao profesor glazbene kulture, stručni suradnik za glazbu i glazbeni producent, djelovao je u Hrvatskom saboru kulture i Simfonijskom puhačkom orkestru Hrvatske vojske. Predavač je i voditelj seminara za dirigente i zborovođe u Hrvatskoj.

Dobitnik je međunarodne stipendije Musica Mundi Choral Academy. Kao dirigent Komornog zbora "Ivan Filipović” dobitnik je brojnih nagrada osvojenih u Hrvatskoj (Zagreb, Split), ali i na prestižnim međunarodnim zborskim natjecanjima i festivalima (Rim, Xiamen, Bremen, Verona, Budimpešta.

Gor

an J

erko

vić



MARIJA KUHAR ŠOŠA diplomirala je 2006. glazbenu kulturu i pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi doc. Lidije Horvat-Dunjko. Dobitnica je brojnih nagrada na državnim natjecanjima studenata pjevanja. Dobila je i rektorovu nagradu za 2006., za nastup u Mozartovom Requiemu sa zborom i orkestrom Muzičke akademije i dirigentom Aleksandrom Kalajdžićem u KDVL u Zagrebu, kojeg je iste godine izvela u Splitu sa zborom i orkestrom HNK Split i dirigentom Vladimirom Kranjčevićem, te nagradu hrvatskog glumišta 2007. za najboljeg mladog opernog pjevača za ulogu Constanze (F. Poulanc) u HNK Zagreb. Članica je društva Hrvatskih glazbenih umjetnika i Zajednice slobodnih umjetnika. Od 2006. godine je stipendistica CEE Musiktheater i Deutsche bank a usavršava se kod KS Olivere Miljaković.

ANA LICE rođena je 1986. godine u Koprivnici. Započela je svoju glazbenu naobrazbu kao fl autistica u glazbenoj školi "Đuro Ester” u Koprivnici, a godine 2005. upisuje studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je trenutno studentica četvrte godine u klasi profesora Giorgia Suriana. Dobitnica je prvih nagrada na Hrvatskom Državnom natjecanju 2003. i 2005. godine, te drugih nagrada na Hrvatskom Državnom natjecanju komornih sastava 2003. i 2005.g. U studenom 2007. sudjelovala je na 6. međunarodnom natjecanju sakralne glazbe u Rimu gdje na pjevala u fi nalnoj večeri i bila nagrađena posebnom nagradom žirija. Ostvarila je niz uloga u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Od 2007. pjeva u opernom zboru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

HELENA LUCIĆ, mezzosopran, rođena u Frankfurtu na Majni 1978. Studirala je germanistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u lipnju 2005. diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi doc. Lidije Horvat-Dunjko. U listopadu 2001. debitirala je u HNK-u u Zagrebu, a 2002. pjevala je na otvaranju Varaždinskih baroknih večeri. U osiječkom HNK je u sezoni 2002./03. i 2003./04. pjevala ulogu Cherubina u Mozartovu Figarovu piru, a 2005. pjevala je ulogu Lobela na otvorenju Splitskog ljeta u dramskom oratoriju Prijenos Sv.Dujma J. Bajamontija pod ravnanjem mo. Dešpalja. Od 2004.-2006. god. je stipendistica CEE- Musiktheater/Deutsche Bank u Beču. U zagrebačkom HNK je u sezoni 2007./08. izmedju ostalog nastupala kao Rosina u Rossinijevom Seviljskom brijaču, Mathilde u Poulencovim Razgovorima Karmelićaniki, kao Mercedes u Bizetovoj Carmen, Ciesca u Puccinijevom Gianni Schicchi i kao Messagiera/Speranza u Monteverdijevom L’Orfeo. U splitskom HNK debitirala je kao Siebel u Gounodovom Faustu, a u riječkom kao Rosina u Rossinijevom Seviljskom brijaču. U sezoni 2008./2009. će u zagrebačkom HNK-u između ostalog pjevati naslovnu ulogu u Rossinijevoj Pepeljugi.



GORAN JURIĆ rođen je 1983. u Karlovcu. Solo pjevanje (klasa Radmile Bocek) i fl autu učio je u Glazbenoj školi Karlovac, a maturirao je solo pjevanje u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (klasa Bojana Pogrmilovića). Student je treće godine pjevanja pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vlatke Oršanić te apsolvent fonetike i talijanskog jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2005. osvojio je 1. nagradu na Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku. Debitirao je 2008. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u ulozi Plutona u Orfeju Claudija Monteverdija. Djeluje i kao glumac. Bavio se glumom u Dramskom studiju Gradskog kazališta "Zorin dom” u Karlovcu. Zapažen je nastup 2008. u ulozi brata Dominika u dramskom oratoriju Arthura Honeggera Ivana Orleanska na lomači u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (dirigirao je mađarski dirigent Gábor Hollerung).

DEJAN VRBANČIČ, tenor, rodom iz Pule, svoju glazbenu naobrazbu započinje u Beogradu, na srednjoj glazbenoj školi Mokranjac (odjel klarinet). Usporedno s učenjem klarineta, počeo se zanimati za klasično pjevanje, koje kasnije postaje i njegova osnovna životna profesija. Školovanje glasa započinje na Srednjoj glazbenoj školi Stanković u Beogradu, potom upisuje Glazbenu akademiju Sveučilišta u Beogradu. Po završetku studija, postaje član stalnog solističkog ansambla Opere SNG u Ljubljani. Od 2005. godine postaje redoviti gostujući solist HNK Zagreb

Pored opernog, njeguje i koncertno pjevanje, što pokazuju brojni nastupi na koncertnim pozornicama diljem Srbije, Rumunjske, Hrvatske, Njemačke, Italije... Na koncertima najčešće izvodi solo pjesme Schuberta, Čajkovskog, Debussya i drugih, kao i solo dionice u oratorijima, liturgijama i kantatama (W. A. Mozart – Requiem, G.Händel – Messiah, A.Gretchaninov – Liturgia Domestica, J. S. Bach – Johannespassion, I.Stravinski – Svadba, C.Orff – Catulli Carmina, itd.). Surađivao je s brojnim orkestrima (Simfonični orkestar RTV Srbije, Rumunjska državna Filharmonija, Simfonični orkestar RTV Slovenija, Slovenska Filharmonija, Hrvatski barokni orkestar, i dr.) i dirigentima (L. Voltolini, D. Rossberg, U. Lajovic, V. Kranjčević, M. Helmrath, i dr.).



BOJAN ČIČIĆ, violina. 1997. godine upisuje studije na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Tijekom studija polaže audiciju za naš najčuveniji komorni ansambl Zagrebački solisti u kojem, nakon stečene diplome 2001., nastavlja svoju umjetničku djelatnost. U isto vrijeme razvija zanimanje za povijesno obaviješteno izvođenje rane glazbe na autentičnim instrumentima. U želji dodatnog školovanja i specijalizacije za ranu glazbu, nastavlja studij barokne violine na akademijama u Parizu i Londonu. U rujna 2005. g. nastavlja studij rane glazbe na "The Guildhall School of Music and Drama” u Londonu gdje dvije godine kasnije završava Magisterij s najvišim ocjenama – class of distinction. Redoviti je član ansambala za ranu glazbu u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Portugalu. 2007. g. na poziv Trevora Pinnocka i European Brandenburg Ensemble, nastupa u najčuvenijim Europskim koncertnim dvoranama, Južnoj Koreji i Maleziji. U travnju 2008. preuzima ulogu koncertnog majstora engleskog ansambla Charivari Agréable za nosač zvuka "The Original Brandenburg Concertos” - Concerti Grossi by Giuseppe Torelli. Ovaj CD s djelima koja će po prvi puta u moderno doba biti izvođena u cijelosti, izlazi u studenom 2008.g za izdavačku kuću Nimbus. Od 2009. g. nakon audicije održanoj u Amsterdamu svira na violini talijanskog majstora Ruggieria iz 1780. g. u vlasništvu nizozemske fondacije Jumpstart Junior.

PAVAO MAŠIĆ, istaknuti čembalist i orguljaš mlađe generacije, glazbeno obrazovanje stekao je u Zagrebu, Lausanni i Freiburgu, gdje je s odličnim uspjehom diplomirao i magistrirao studije čembala i orgulja. Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006. prema izboru Hrvatske glazbene mladeži. Titularni je orguljaš Crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2008. asistent red. prof. Višnje Mažuran na Odsjeku za čembalo Muzičke akademije u Zagrebu.


35PONEDJELJAK, 30. OŽUJKAProgramska knjizica_Knjizni blok2009.indd 35Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 35 21.3.2009 10:24:5721.3.2009 10:24:57

Utorak, 31. ožujka 2009.

Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, u 12,00 sati

MUKA KRISTOVA U HRVATSKIM LEKCIONARIMA, MISALIMA I BREVIJARIMA, izložba, aula

odabir: Željko Vegh postav: Željka German

ožujak

P U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930 31


UTORAK, 31. OŽUJKA 37

Na izložbi su izloženi lekcionari, misali i brevijari, dakle liturgijske knjige iz kojih se nedjeljama i drugim danima u godini čitaju ulomci iz Evanđelja i drugi tekstovi iz Svetoga pisma. Izložba pokazuje bogatstvo hrvatskih izdanja, na hrvatskom jeziku, liturgijskih knjiga, a pokazuje i dio knjižnog blaga Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa zagrebačke Gradske knjižnice.

Hrvatski narod svoj je jezik sačuvao i gradio liturgijskim knjigama – čitanja iz Evanđelja na hrvatskom jeziku slušana su svake nedjelje i za svakog crkvenog blagdana na svetim misama u crkvama, čitani su ulomci iz svetopisamskih tekstova na crkvenim obredima sahrane pokojnikove, kao i na obredima vjenčavanja. Hrvatski lekcionari „temeljne su knjige koje su jedinstveni hrvatski jezik utvrdile na cjelokupnom hrvatskom prostoru. Ni jedan drugi europski jezik u krilu Katoličke crkve nije imao tako bogatu tradiciju svojih lekcionara; ni jedan narod osim hrvatskoga nije imao u svom jeziku obrednik“ (akademik Josip Bratulić). Zato su autori, bolje rečeno prevoditelji svetopisamskih tekstova: sv. Ćiril i Metod, Bernardin Splićanin, Bartol Kašić, isusovac Nikola Krajačević, franjevac Emerik Pavić, Tomo Mikloušić i drugi autori najzaslužniji za čuvanje i izgradnju hrvatskoga jezika.

U liturgijskim knjigama najviše prostora, u odnosu na ostale dijelove crkvene godine, zauzimaju ona čitanja iz Evanđelja koja se čitaju u Velikom tjednu – a Veliki tjedan je glavno žarište crkvene i liturgijske godine. Čitanja Muke Kristove najopsežnija su čitanja u liturgijskim knjigama.

Osim prvih izdanja hrvatskih liturgijskih knjiga iz Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa, na izložbi su izloženi i pretisci hrvatskih lekcionara.


UTORAK, 31. OŽUJKA38

****promocija knjige autora Hrovojke Mihanović-Salopek i Vinicija Lupisa: DOPRINOS PETRA KANAVELIĆA HRVATSKOJ PASIONSKOJ BAŠTINI

****


HRVATSKI USKRS, izložba

izlažu: Franjo Haramina Milan Juranić Srebrenka Velčić

odabir i postav: prof. dr. Stjepan PepeljnjakFr

anjo

Har

amin

a



FRANJO HARAMINA (rođ. 1958.) živi u Sv. Križu kraj Zaprešića. Srednju grafi čku školu završio je u Zagrebu. Nekoliko godina djelovao je grafi čkoj struci, ali s vremenom kiparstvo postaje njegova primarna djelatnost. U dosadašnjem kiparskom djelovanju izlagao je sedam puta samostalno, sudjelovao je na više skupnih izložbi, te imao nekoliko intervencija u javnim prostorima. Član je Matice Hrvatske te Udruge likovnih stvaraoca Zaprešića. Uz kiparstvo, bavi se glazbom i piše poeziju.

Vještina ruke, jasnoća vizije, te mogućnost da se na potki klasičnih skulpturskih postulata izgradi osobnost stila, omogućava da djelo bude meditacija i molitva. Haramina krajnje pošteno, poradi tematike koju je odabrao i odnosa prema umjetnosti, pristupa svakom zadatku posve ozbiljno. Postavlja si vrlo visoke zahtjeve i u samoj obradi oblika i u težnji k uvjerljivosti sadržaja. Osebujnom organizacijom volumena, njegovim sažimanjem, čitljivošću obrisa i raznožlošću akcenata, potvrdio se kao autor koji veže monumentalno i lirsko dajući svakom djelu dio sebe.

Za Haraminu drvo nije tek materijal koji je zgodan za konkretizaciju ideje, već mu pristupa sa zahvalnošću poštujući njegov vitalitet, spajajući ogranićenost svojih formi s prekinutim životnim sokovima i strukturom drveta. A drvo nije slučajno odabrano - najpotpunije može prenjeti dramu biblijsku i ljudsku i svu onu upitnost koju si Haramina postavlja.Raspeti Krist, stoljećima prisutna tema umjetnosti, s mnoštvom rješenja, ali nikada i potpuno izrečena zbog dubine tajne, interes je Franje Haramine. Za njega je ona i dio životnih uvjerenja, suosjećanje u drami pa je svaki udar dlijeta i meditacija o golgotskom stradanju. Fascinantna je vještina Haramine u obradi tijela, krajnja minucioznost izvedbe, i sjajna razrada anatomske uvjetovanosti lika.

Kiparstvo Franje Haramine klasičnog je kova, nema potrebe za ishitrenom modernošću. Kroz velike teme govori o suvremenom čovjeku iskreno i snažno.

Stanko Špoljarić

MILAN JURANIĆ rođen je 1946. u Cigrovcu kraj Prigrade. Nakon osmogodišnje škole upisao se u dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je završio klasičnu gimnaziju. Teološko-fi lozofski studij završio je u Zagrebu 1972. Iste godine zaređen je za svećenika. Kapelansku službu obnaša u Zagrebu, Velikom Bukovcu, Bednji i Daruvaru. Od 1975. godine župnik je u Sutlanskoj Poljani, a 1983. imenovan je čelnikom župe Zagorska Sela. U gimnaziji je pisao poeziju, ali nije objavljivao. Od studenskih dana slikao je, ali nije izlagao. Anno Domini 1992. – ljeto nesnosne vrućine, rat, frustracije, humanitarne pomoći, Caritas i mnoštvo kutija. Papir, taj topli i krhki material kao čovjekov život. “Napisati ponovno fragmente naše razarane povijesti u papiru. Naša je baština sakralna u svakom pogledu. Življenje Golgote pred Uskrsnuće životno mi je toliko blisko i zato uvijek zahvaljujem Gospodinu što nikada nisam prošao kroz patnju bez nade.”



...U vrijeme posvemašnje destrukcije i barbarske agresije na sve živo i materijalno u Hrvatskoj, napose na kulturne spomenike, bitne čimbenike hrvatskoga krajolika kulturna identiteta; župnik Juranić, još samozatajni slikar, zatrpan paketima dobročinitelja hrvatskoga Caritasa, okreće se papiru i kartonu – krhkom i podatnom materijalu kao i ljudski život. Prateći i proživljavajući svakodnevne ratne strahote, umjetnik progovara ciklusom od tridesetak skulptura i reljefa primjerene simbolike. Čovjekove patne, nesreće, poniženja, batinanja i nejgove Golgote bilježi i iskazuje stvaralac prizorima Isusovih muka, u ovom trenutku vladajuće mu tematike. Raspeti Krist nije idealizairan već je na ljudski način smrtan. Dramatična poruka raspetog Pravednika iskaz je ljudske boli i smobličke žrtve, koja će iskupiti svoj narod. Ta je žrtva identična i žrtvama mnogobrojinih mladih ljudi na hrvatskim bojištima.

Značajan poticaj Juranićevu nadahnuću dala je jedinstvena knjiga Starohvatska sakralna arhitektura, pokojnog Nenada Gattina i Mladena Pejakovića. Držeći naše nasljeđe sakralnim u svakaom pogledu i hoteći napisati ponovno fragmente naše razorene povijesti u papiru, umjetnik papir: lijepi, mijesi, boji i otvara kao vrata vlastite kuće. Iz svijeta kamenoga, zbiljskoga i arhitekturalnog crpi i upija svjetlo i nevinu bjelinu svojih sakralnih, gotovo dovodimenzionalnih skulptura. Tražiti na silu neke nove likovne tendencije nepravedna je i nezahvalna rabota spram nevina čovjeka i umetnika.

Mila

n Ju

ranić



Stoga kažimo da je ovdje riječ o sretnoj ravnoteži slikarskih i arhitekturalnih prostornih iskustava oživljenih likovima kojima ne možemo zanijekati ni antropološku ni religijsku kvalitetu….

Biserka Rauter Plančić, iz predgovora izložbi ECCE HOMO, 1993. god.

SREBRENKA VELČIĆ rođena je 1964. u Virovitici gdje završava osnovnu i srednju školu a Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Zagrebu. Zaposlena na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1995. godine na mjestu tajnice Fakulteta. Prije toga radila je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, Ministarstvu rada i socijalne skrbi i Okružno sudu u Zagrebu.

Osobit interes i ljubav njeguje prema prirodi i cvijeću. U slobodno vrijeme bavi se izradom cvjetnih instalacija, aranžmana, slika od prešanog cvijeća i prenošenjem prirode u svakodnevan prostor. 2005. godine održala je samostalnu izložbu slika prešanog cvijeća na Farmaceutsko-biokemijskom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 2008. godine održala je samostlu izložbu Cvjetobrazi, na istom fakultetu.

Srebrenka Velčić



Premda ona sama bježi od pomisli da se njena cvjetna fantazija uvrsti u likovnu kategoriju umjetnosti, njezin rad ipak po svim odlikama spada u red likovnog stvaralaštva koje svojim kompozicijskim estetizmom, cvijetom i biljem oblikovane slike, instalacije ili aranžmana veliča savršenost prirodne forme na umjetnički način. Ona radi biljne cvjetobraze poput minuciozno odabranih kompozicijsko i koloristički skladnih reljefa koji konceptualno pretvaraju prostor u harmoničnu cjelinu domišljenog prožimanja estetizma inspiriranog putem Kristova križa i Uskršnje poruke obnavljanja života. Konceptualni doživljaj „Uskrsnih cvjetobraza“ Srebrenka Velčić gradi poput kompozicijskog sklada ikebane ili papirnatog origamija i pretvara ga u originalni estetizam svoje ideje i viđenje cvijetom oblikovane forme. Svoja snoviđenja dopadljivih implementacija cvjetova gradi spretnošću svojih ruku (uplitanjem, povijanjem, dograđivanjem kompozicijske cjeline i dr.) i tako stvara novi sklad ljepote koristeći ljepotu Veličanstva strukture biljnog sklada prirode. Prestrukturiranjem suho bilje, lišće ili cvjetovi umjetničkim zahvatom postaju nova stvarnost kojom nas ponovo iznenađuje i obogaćuje svakim izloškom posebice. Opredmećenjem ideje u skladne cvjetne simetrije uspijeva na svakog promatrača ostaviti određeni doživljaj ugode. On je podjednako dojmljiv u njenim herbarijskim slikama, prostornim cvjetnim intervencijama suho-cvjetnim ili naprosto cvjetnim aranžmanom kojim ukrašava stol ili ovdje izloženim cvjetobrazima ljepote i jasne svevremene poruke Uskrsne nadnaravnosti mijenje prirode i naše prolaznosti.

prof. dr. sc. Stjepan Pepeljnjak

****




NAŠ SE JEZUŠ GORE STAL, korizmeni glazbeno-poetski recital

P r o g r a m :

A. Vivaldi: Judita Triumphans, arija Vagantea; Armatae Facet Anguibus J. Rieding: Koncert za violinu i klavir u h molu op.35 W. A. Mozart: Ave verum

solisti: Tihana Havelka, sopran Leopoldina Dodić, sopran Andrea Đeldić, klavir

Stjepan Pepeljnjak: Jezušev Križni Put

izvode: Adam Končić, narator Vokalni ansambl „Žune“ Bedekovčina voditelji: Irena Petrinjak i Ivan Šalić

Zbor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta voditelj: Paško Đeldić

Prof. dr. STJEPAN PEPELJNJAK rođen je 2. 1. 1944. u Resniku, koji je danas prigradsko naselje na istočnom dijelu Zagreba udaljeno 9 km od Jelačić placa. Ovo naselje spominje se već 1212. godine kao kaptolski posjed koji u 1334. postaje župa. Crkva je sagrađena 1676. godine. Za pučko obrazovanje brine župnik od 1669., dok je škola izgrađena 1812. u stilu kasnog klasicizma. I crkva i škola su zaštićeni spomenici kulture.

Od 1928. godine djeluje kulturno-umjetničko društvo kao Ogranak Seljačke sloge, a 1962. prof. S. Pepeljnjak osniva KUD „Resnik“ koji ima kazališnu, folklornu i tamburašku sekciju. Za naročite doprinose u razvoju autorskog recitala, ostvarenja na području kazališta, te čuvanju baštinske kulture svoga kraja društvo je dobilo brojna priznanja. Godine 2003. prilikom obilježavanja 40 godina kulturno-prosvjetnog rada prof. dr. sc. S. Pepeljnjak za doprinos na očuvanju Hrvatske kulturne baštine dobiva Zlatnu diplomu Hrvatskog Sabora kulture i Medalju Grada Zagreba.



O posebnosti izraza i poruke resničkih napjeva dr. Pepeljnjak će reći:

Posebnost arhaičnog načina pučkog pjevanja u korizmi, naročito u Velikom tjednu, zadržala se u Resniku i njegovoj okolici sve do danas. Specifi čnost takvog pjevanja s elementima naricanja, otkriva vezu s najstarijim oblicima srednjovjekovnog pučkog izričaja. Ove pjesme su se pjevale obično u korizmi prilikom obavljanja različitih kućnih poslova (tkanja, vezenja, valjanja rublja i dr.). Na taj način su usvajane poruke i emotivna prilagodba puka korizmenom razdoblju (Vojzila se Marija gore dole po morje, Sedam Marijinih žalosti i dr.). Sličnost u glazbenom izričaju i izražavanju emocija susreće se i u načinu pučkog pjevanja korizmenih pjesama u Zagorju (Krščeniki plačite), ali i u pjevanju puka crkvenih pjesama (stala Majka pod raspelom, Oj Isuse daj da pjevam, Gorko plače Gospa sveta, koja se pjeva samo na Veliki petak za vrijeme čuvanja Isusova groba).

Uz vesele, gotovo himničke Uskrsnje pjesme (Uskrsnu Isus doista, Veseli se o Marijo, Tri Marije idu, Kraljice neba raduj se i dr.) u pučkom pjevanju čestitara (raspetnika) koji s raspelom i bubnjem obilaze sela, zadržao se začudo i naročiti oblik arhaičnog načina pjevanja koji je zapisan još 1644. godine u Pavlinskoj pjesmarici. Zanimljivost je i u tome što se predajom pučkih pjevača ova pjesma uz minimalne transformacije zadržala sve do današnjeg dana, predajom, a da je pjevači nisu učili iz notnog zapisa.

Ras

petn

iki



ŽENSKI VOKALNI ANSAMBL „ŽUNE“ – njeguju izvorno i arhaično pjevanje napjeva kajkavskih krajeva. Uz žetalačke pjesme bedekovčanskog kraja izvode žetvene običaje. Prema zapisima Vinka Žganca oživjele su razne božične i uskrsne pjesme Hrvatskog zagorja. Od 1994. godine sudjeluju na festivalu „Pasionska baština“ prigodom čega je 2004. godine snimljen i CD „Starinske korizmene i uskrsne pjesme“.

Grupa je sudjelovala i na međunarodnim folklornim festivalima u Sloveniji, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Portugalu. Godine 2006. godine ostvareno je gostovanje u SAD-a (Ohio). Organiziraju i međunarodni susret folklora koji se održava svake godine u mjesecu kolovozu u Bedekovčini. Grupa se predstavlja najčešće u a capella izvedbi, ali i uz pratnju tamburaša.

Ženski vokalni ansambl „Žune“



Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 18,00 sati

TRENUTKU LJEPOTE RADUJEM SE ZAUVIJEK, izložba

izlažu: Koraljka Beker, Aleksandar Bezinović, Tomislav Buntak, Darko Jakić, Dominique Jurić, Zoran Kakša, Koraljka Kovač, Iris Lobaš- Kukavičić, Ivica Malčić, Karina Sladović

postav: Dominique Jurić i Bruno Šeper

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


SRIJEDA, 1. TRAVNJA 47

Pasionska baština – ta bogata riznica vjerske tradicije koja niče na tlu Muke Isusove u narodima koji su Kristu povjerovali i slijede ga u apostolskoj vjeri u krilu Crkve, baština je i našeg hrvatskog naroda. Narodni običaji Korizme i Velikog tjedna želeći što zornije prikazati sebi Muku Isusovu, snažan su izričaj i predznak identiteta vlastite pripadnosti svom narodu i Bogu kroz Crkvu, jer "Duh Sveti, kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju" Dj 5,32), vodi Crkvu kroz križne putove osobne i one narodne prema Uskrsnuću svih vjernih od mrtvih.

I u kršćanskom svijetu postoji ne-kultura smrti, ali i ona hrabrija i snažnija od smrti – civilizacija ljubavi, koja svoju snagu crpi iz života koji se rodio u Muci Kristovoj. Smrt nema kulturu. Kultura zahtijeva život. Ona se rađa iz života. Nju stvaraju živi. Ona svoju snagu nalazi posvuda i hrabro se hrva s nekulturom na granici smrti. U Muci Kristovoj ona nalazi svoje posebno nadahnuće kroz dva posljednja tisućljeća. Jer kultura je kultura života i življenja obnovljenog živog čovjeka. Oplemenjena vjerom, kultura živi istinski i nadvladava sve padove čovjeka a s njime i svoje posrtaje. Kultura je zalog baštine naroda koji ju njeguje.

Pasionska baština prikazuje upravo onu stranu civilizacije ljubavi, koja se ne vidi u svakodnevnom životu, opterećenom medijskim izvješćima o nasilju, ratu i smrti naroda i pojedinaca. Pasionska baština jest svjedok kako postoji civilizacija ljubavi koja ima svoj početak u Ljubavi Božjoj prema čovjeku: "Iz ljubavi prema čovjeku, Bog ne poštedje ni sina svoga". Življena pasionska baština je izričaj civilizacije koja ne sije smrt, nego u smrti Kristovoj čita Ljubav prema čovjeku i u njoj nalazi snagu životnog izričaja svog vlastitog narodnog kulturnog identiteta, kršćanske pripadnosti i smješta se u kulturološku sferu katoličkog svijeta i zapadne civilizacije.

Pasionska baština izrečena okom, srcem, dušom, kistom i dlijetom umjetnika prožetog kršćanskom civilizacijom ljubavi, vidljivi je znak odnosa jednog naroda, pojedinca ili umjetnika prema Kristu i Njegovu spasiteljskom djelu, jer „On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, …on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince“ (Iz, 53, 4.12).

fra Zlatko Špehar, (iz knjige Govorom do istine iz Vukovara,

Zapisi gvardijana vukovarskog)


SRIJEDA, 1. TRAVNJA48

Izlažu:

KORALJKA BEKER rođena je 1965.g u Zagrebu gdje je završila Školu primijenjenih umjetnosti. 1990.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, kod prof. Đure Sedera.

ALEKSANDAR BEZINOVIĆ rođen je 1975.g. u Splitu gdje je završio Školu primijenjenih umjetnosti.

1998.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, kod prof. Zlatka Kesera.

TOMISLAV BUNTAK rođen je 1971.g. u Zagrebu. 1997.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, nastavnički odjel, kod prof. Miroslava Šuteja.

Docent DARKO JAKIĆ rođen je 1967.g. u Vukovaru. Gimnaziju je završio u Osijeku. 1985.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu grafi ku kod prof. Frane Para. Sudionik Domovinskog rata. 2007.g. izabran je za šefa katedre grafi ke nastavničkog odjela ALU.

DOMINIQUE JURIĆ rođena je 1964.g. u Zagrebu gdje je završila OC za kulturu i umjetnost. 1991.g. diplomirala je studij povijesti umjetnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1998.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, nastavnički odjel, kod prof. Eugena Kokota.

ZORAN KAKŠA rođen je 1974.g. u Zagrebu gdje je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. 2002.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu grafi ku, nastavnički odjel, kod prof. Ivice Šiška.

KORALJKA KOVAČ rođena je 1971.g. u Zagrebu gdje je i završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. 1999.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, nastavnički odjel, kod prof. Zlatka Kesera. Stručni je suradnik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.

IRIS LOBAŠ-KUKAVIČIĆ rođena je 1976. u Dubrovniku gdje je završila opću gimnaziju. 2001.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kiparstvo, nastavnički odjel, kod prof. Mire Vuce. 2008.g. magistrirala je na poslijediplomskom studiju Ars Sacra na ALU Široki Brijeg kod prof. Ante Kajinića.



IVICA MALČIĆ rođen je 1964.g. u Zagrebu gdje je završio školu N. Tesla. 1996.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo, nastavnički odjel, kod prof. Miroslava Šuteja.

KARINA SLADOVIĆ rođena je 1965.g. u Zagrebu gdje je završila klasičnu gimnaziju. 1989.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu grafi ku, nastavnički odjel, kod. prof. Dubravke Babić.

****

Tom

isla

v B

unta

k




KRIŽU SVETI (PASIJOM KROZ HRVATSKE KRAJEVE: Slavonija, Baranja, Istra, Primorje, Podravina, Dalmatinska Zagora i Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska i Dalmacija)

izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO dirigenti: Dražen Kurilovčan, Joško Ćaleta, Ivan Ivanković

P r o g r a m :

SLAVONIJA I BARANJA

D. Kurilovčan: 1. Gospin plač 2. Sveta Djevo Marijo

D. Kurilovčan – K. Šokac: 1. Amo sad, grišnici 2. Pozdravit dođosmo svetog križa

ISTRA I PRIMORJE

J. Ćaleta: 1. Zdravo telo 2. Isuse za trajset srebrnika prodani

PODRAVINA

I. Ivanković: 1. Tuge Marijine 2. O, moj mili Jezuš

DALMATINSKA ZAGORA I HERCEGOVINA

J. Ćaleta: 1. Muka gorka (Imotski) 2. Muka gorka (Gabela) 3. Muka gorka (Zagvozd) 4. Ja se kajem



SJEVEROZAPADNA HRVATSKA

D. Kurilovčan – V. Balog: 1. Majka Božja je zaspala 2. Tužno plače 3. Staše Mati 4. O, Marija 5. Nižje, nižje sončece

DALMACIJA

J. Ćaleta: 1. Gospin plač (Bol) 2. Križu sveti 3. Puče moj 4. Prosti mi Bože

60. OBLJETNICA LADASlaveći ove godine 60. obljetnicu svog utemeljenja i umjetničkog

djelovanja, Ansambl LADO na poseban način želi obilježiti suradnju s Pasionskom baštinom u čijim programima sudjeluje gotovo od samih njenih početaka. Tako će ovogodišnji koncert Lada u zagrebačkoj prvostolnici biti svojevrsna retrospektiva najuspješnijih obrada izvornih korizmenih napjeva s dosadašnjih Ladovih nastupa u okviru Pasionske baštine. Pod dirigentskom palicom Dražena Kurilovčana i Joška Ćalete koji, uz Ivicu Ivankovića, Krunoslava Šokca i Vida Baloga, potpisuju većinu obrada, Ansambl izvodi korizmene napjeve Slavonije i Baranje, Podravine, Istre i Primorja, Dalmacije, Dalmatinske zagore i Hercegovine te sjeverozapadne Hrvatske.

DRAŽEN KURILOVČAN (Zagreb, 1969) završio je Muzičku akademiju u Zagrebu. Od 1991. djeluje kao plesač i pjevač u Ansamblu LADO gdje od 1998. obnaša dužnost voditelja zbora, a od 2008. glazbenog voditelja – dirigenta. U Ansamblu se posebno isticao u zahtjevnim solističkim pjevačkim zadacima (Evanđelist u Kalvariji Ljube Stipišića) te kao dirigent brojnih božićnih i korizmenih koncerata. Autor je obrada mnogih djela iz područja crkvene pučke glazbe. Za album korizmenih napjeva sjeverozapadne Hrvatske Raspelo (u izvedbi Ansambla LADO) dobio je 2003. godine nagradu Porin u kategoriji najbolji album duhovne glazbe.

Glazbeni je voditelj i suradnik niza folklornih amaterskih skupina. Od srednjoškolskih dana intenzivno se bavi sakupljačkim radom posebno na području Velike Gorice i Turopolja, te intenzivno djeluje u društvenom i duhovnom životu svoga kraja. Orguljaš je župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, 15 godina bio je orguljaš župe Sv. Barbare, povremeno Odre, a djelovao je i kao voditelj pučkih zborova istih župa.



JOŠKO ĆALETA (Trogir, 1964), etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent. Diplomirao je glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji u Splitu, a magistrirao etnomuzikologiju na University of British Columbia u Vancouveru, Canada. Od 1997. stručni je suradnik Instituta za etnologiju i folkloristiku. Član je stručnih, savjetodavnih i ocjenjivačkih komisija, smotri i festivala diljem Hrvatske, te viši predavač studija etnologije i kulturne antropologije u Zadru.

Od 1979. klapski je pjevač (klapa Trogir), a zatim i voditelj (Trogir, Radovan, Kairos). Za vrijeme boravka u Kanadi dirigent je vancouverskog zbora i klape Zvonimir s kojom osvaja nagrade za najbolji etnički zbor u Kanadi (1994., 1996.). Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent zagrebačkih klapa (Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Braciera) s kojima osvaja prestižne nagrade na festivalima u Hrvatskoj (Omiš, Kaštel Kambelovac) i inozemstvu (Verona, Prag).

2000. godine dobitnik je nagrade Josip Andreis koju dodjeljuje Društvo skladatelja Hrvatske za dostignuća na polju muzikologije ( za album Hrvatska tradicijska glazba) te nagrade Ivan Lukačić na 34. Varaždinskim baroknim večerima. Ova posljednja plod je dugogodišnje suradnje s ansamblom LADO koja mu je osim brojnih koncerata i dvaju nosača zvuka (album Preveliku radost navišćujem Vama i album Kalvarija – Ljubo Stipišić) donijela i brojne diskografske nagrade Porin te nagradu Orlando za izniman umjetnički doseg na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama (2003.).


Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO osnovan je u Zagrebu 1949. godine kao nacionalni profesionalni folklorni ansambl. Odmah se predstavlja i inozemnoj publici te postaje stalni gost na najpoznatijim svjetskim scenama i koncertnim podijima.

Osnovna značajka umjetničkog djelovanja Ansambla je maksimalno uvažavanje autentične narodne umjetnosti, pa sve njene komponente oživljava i scenski dorađuje u njihovoj punini i cjelovitosti. Stalno proširivanje plesnog folklornog repertoara prati istovremeno pojačano zanimanje za glazbene tradicije. Godine 1990. otvoren je projekt Crkvena godina u hrvatskom pučkom kazivanju, čime je LADO ušao u sustavno istraživanje hrvatske sakralne glazbe pučke provenijencije, dotada gotovo potpuno zanemarene, potisnute i zaboravljene. Interes je najprije usredotočen na pjesme božićnog ciklusa, zatim na trikraljski i uskršnji ciklus. Prakticiranje sakralnog repertoara izbrusilo je dokraja značajne vokalne i instrumentalne mogućnosti Ansambla i osposobilo ga za izvođenje ne samo pojedinih glazbenih brojeva, već i tematskih i kompozicijskih cjelina. Zato je bio logičan i očekivan korak narudžba većih sakralnih djela priređenih i pisanih posebno za LADO i njegove mogućnosti i specifi čnosti, ali istovremeno čvrsto ukorijenjenih u hrvatsku pučku sakralnu tradiciju. Kroz protekle godine nastao je sad već respektabilan sakralni repertoar, koji ne prati samo crkvenu godinu, već i glazbene osobitosti pojedinih hrvatskih krajeva.

Uspjeh premijernih izvedbi na tradicionalnim božićnim koncertima u Zagrebačkoj katedrali, korizmenim koncertima u okviru Pasionske baštine, festivalskim koncertima na Splitskom ljetu, Glazbenim večerima u Donatu u Zadru, Dubrovačkim ljetnim igrama, Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu te koncertima u zadarskoj, šibenskoj, trogirskoj,



makarskoj, kotorskoj, varaždinskoj i đakovačkoj katedrali te brojnim drugim hrvatskim crkvama, ukazao je na potrebu da se barem dio ovog repertoara prenese i na nosače zvuka.

LADO je dobitnik četiri Porina u kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe i to: 2003. za album Raspelo autora Vida Baloga i Dražena Kurilovčana, 2004. za Preveliku radost navišćujem Vama autora Joška Ćalete, 2005. za album Božić u svijetu Tomislava Uhlika i 2007. za album Kalvarija Ljube Stipišića-Delmate. K tomu valja pridodati još devet Porina u kategorijama za najbolji album folklorne glazbe, za najbolju folklornu pjesmu te za najbolju izvedbu folklorne glazbe kao i Porina 2002. za životno djelo. LADO je dobitnik godišnje nagrade INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2006. godinu, tri Nagrade grada Zagreba (1963, 1968. i 2002), nagrade Orlando za najviši umjetnički doseg u glazbenom dijelu programa 54. Dubrovačkih ljetnih igara (2003) te nagrade Ivan Lukačić za najviši izvođački doseg na 34. Varaždinskim baroknim večerima (2004). Godine 2002. LADO je bio predstavnik Europe na VI. Svjetskom simpoziju zborske glazbe u Minneapolisu, u Sjedinjenim Državama.

Zbor: Dijana Banek, Jasenka Blažon-Ivančan, Nataša Gluić, Ljerka Golemac, Vlatka Hlišć, Tamara Horvat, Snježana Hulina, Janja Ivančan, Vlatka Januš-Maroković, Adrijana Mamula, Irena Matica, Petra Matutinović, Sandra Muselin, Kristina Opačić, Ivana Platušić, Aleksandra Ptičar, Maja Putak, Verica Radić, Iva Sekula, Valentina Šepak-Molnar Pavo Begovac, Srđan Borota-Buranich, Boris Harfman, Igor Horvat, Bojan Kavedžija, Željko Kveštak, Nenad Malić, Dejan Pilatuš, Miljenko Piškorić, Dubravko Radić, Hrvoje Radić, Goran Sekula, Krunoslav Šokac, Alen Šušković, Goran Vašarević, Dražen Zovko

Glazbenici solisti: Alan Kanski, cimbal Josip Križanić, Stjepan Večković, sopele

Ravnateljica: Ivana Lušić

Umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.

Glazbeni voditelj - dirigent: Dražen Kurilovčan


SRIJEDA, 1. TRAVNJA 55Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 55Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 55 21.3.2009 10:25:1921.3.2009 10:25:19

Četvrtak, 2. travnja 2009.


PROSTI GOSPODINE, PUKU TVOME PROSTI, MILOSRĐE TVOJE VELIKO JE DOSTI izvode: pučki pjevači Neretvanske doline odabir: Vido Bagur, Jozo Čikeš, Joško Ćaleta

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


57ČETVRTAK, 2. TRAVNJA

Koncert korizmenih pučkih napjeva župa Neretvanskog Dekanata

izvode: Pučki crkveni pjevači župe sv. Ilije Proroka – Metković, Pučki crkveni pjevači župe sv. Nikole Biskupa – Metković, Pučki crkveni pjevači župe Presvetoga Trojstva – Rogotin, Pučki crkveni pjevači župe sv. Stjepana Prvomučenika – Slivno Ravno - Vlaka, Pučki crkveni pjevači župe Gospe Snježne – Vid, Prud, Pučki crkveni pjevači župe Srca Isusova i Marijina – Vidonje - Mlinište, Žudije župe Gospe Snježne – Vid, Prud

animacija i scenarij: Vido Bagur i Joško Ćaleta

P r o g r a m :

Pučka (korizmena) misa doline Neretve

Gospodine, smiluj se — Metković (pivači sv. Ilije Proroka)

Virovanje — Vid/Prud

Svet — Metković (pivači Sv. Nikole Biskupa)

Smiluj se meni Bože, po velikom milosrđu svome — Rogotin

Jaganjče Božji — Slivno - Ravno - Vlaka

Budi Hvaljeno po sve vrijeme — Vidonje - Mlinište

Slava ti i hvala Kriste — Rogotin

Djeca židovska — Vidonje – Mlinište

Počinje se strašna muka — Rogotin

Gospin plač – Slivno - Ravno — Vlaka

Čitanje poslanice Sv. Pavla Apostola Rimljanima — Rogotin

Gospin plač — Metković (pivači Sv. Nikole Biskupa)

Usta moja uzdižite — Metković (pivači sv. Ilije Proroka)

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu — Vid - Prud

Smiluj se meni Bože — Slivno - Ravno Vlaka


58 ČETVRTAK, 2. TRAVNJA

Obred za mrtve

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov jer je pohodio i otkupio narod svoj — Vid - Prud

Gospodine Isuse Kriste Kralju slave — Vidonje - Mlinište

Izbavi me Gospodine od smrti vječne — Metković (pivači Sv. Nikole Biskupa)

Braćo brata sprovodimo — Vidonje - Mlinište

Oslobodi me Gospodine od smrti vječne (odrišenje) — Metković (pivači sv. Ilije Proroka)

Dan od gnjeva — Rogotin

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov — Metković (pivači sv. Ilije Proroka)

O biči priljuti — Metković (pivači Sv. Nikole Biskupa)

Puče moj, što učini Tebi (prijekori) — Vidonje - Mlinište

Puče moj,što učini Tebi (prijekori) — Metković (pivači Sv. Nikole Biskupa)

Ja se kajem, Bože mili — Slivno - Ravno Vlaka

Ispovidajte se Gospodinu jer je dobar — Rogotin

Ispovidajte se Gospodinu jer je dobar — Vid - Prud

Prosti Gospodine, puku tvome prosti, milosrđe Tvoje veliko je dosti — Metković

(pivači sv. Ilije Proroka)

Slava Bogu na visini — Rogotin (padanje žudija)

Svetoj žrtvi uskrsnici (posljednica) — Vid - Prud

Prosti moj Bože — svi učesnici programa



26. ožujka 1999. u crkvi Sv. Katarine po prvi put je u okviru Pasionske baštine predstavljena pasionska tradicija doline Neretve. Tom prilikom zagrebačkoj publici su se, uz sudjelovanje metkovskih žudija, predstavili pučki pjevači iz Metkovića (župa sv. Ilije Proroka), Bagalovića, Rogotina i Slivna Ravna. Program je uz sudjelovanje dramskih umjetnika – recitatora (Joško Ševo, Ljubica Jović), osmislio maestro Ljubo Stipišić.

Deset godina nakon tog vrlo zanimljivog događanja koji je poput mnogih pučkih crkvenih priredbi koje je Pasionska baština u proteklih 18 godina prikazala zagrebačkoj publici ostavio snažan trag, odlučili smo ponovno zaviriti u tradicijsku ostavštinu doline Neretve. Nekoliko je razloga ovoj odluci; prvi je spomen na koncert održan prije deset godina. Željeli smo ustanoviti kakvo je stanje na tom terenu nakon deset godina – da li se tradicija pučkog crkvenog pjevanja ugasila ili transformirala u moderno zborsko pjevanje? Da li je utjecaj klapskog pjevanja i na ovim pjevačima i njihovom pjevanju ostavio neizbrisiv trag? Poznata nam je bila činjenica da se u proteklih deset godina u Metkoviću ustanovila zanimljiva smotra marijanskih i hodočasničkih napjeva koju je pokrenuo Vidoslav Bagur, Metkovčanin. Smotra marijanskih pjesama potakla je u brojnim mjestima doline Neretve pjevačice na organiziranje, prisjećanje i izvođenje repertoara marijanskih i hodočasničkih pjesama što je rezultiralo brojnim organiziranim ženski (pučkim) pjevačkim skupinama


60 ČETVRTAK, 2. TRAVNJA

koje u jednostavnom tercnom dvoglasju predstavljaju svoje starije tradicije. Poznata nam je bila i aktivnost sve brojnijih i organiziranijih žudija doline Neretve u procesu ustanovljavanja svehrvatskog udruženja čuvara Isusova groba. Treba spomenuti da je korizma i dan danas vrlo važno razdoblje u duhovnoj praksi stanovništva ovog kraja što je prepoznatljivo i po brojnim pučkim običajima vezanim za ovo razdoblje. Uz brojne procesije potrebno je istaknuti lik Šimuna, maskirane osobe koja nošenjem teškog križa u procesiji odrađuje svoju pokoru i organiziranih straža, čuvara Isusova groba – žudija. Više od 150 godina prošlo je od osnivanja prvih organiziranih čuvara groba u metkovskoj župi sv. Ilije Proroka koje je po uzoru na čuvare u svetilištu Loreto na talijanskoj obali Jadranskog mora 1857. godine ustanovio Ante Glušćević, tadašnji učitelj javne pučke škole u Metkoviću.

Zahvaljujući navedenim činjenicama odlučili smo se napraviti drugačije istraživanje, drugačiji eksperiment, kao predigru za zagrebački koncert. Vidoslav Bagur je zajedno s gospodinom Markom Marušićem, najaktivnijim organizatorom tradicijskih događanja u dolini Neretve, organizirao susret pučkih pjevača neretvanskog dekanata u Vidu 14. veljače 2009. a ta nam je manifestacija pomogla upoznati brojne pjevače i između deset predstavljenih skupina odabrati one najzanimljivije za sudjelovanje u zagrebačkom koncertu. Konačan koncept nastupa uvrstio je sudjelovanje dviju metkovskih župa - župu sv. Ilije Proroka, glavne metkovske župe koja svoje postojanje i djelovanje veže uz godinu 1719., te novoosnovane prigradske župe sv. Nikole Putnika kojoj pripada i velik broj nekadašnjih pjevača župe sv. Ilije Proroka. Uz metkovske župe odabrali smo po dvije župe s desne (Vid/Prud, Rogotin) i lijeve strane rijeke Neretve (Vidonje – Mlinište; Slivno-Ravno, Vlaka). Većina stanovništva navedenih župa u posljednjih stotinjak godina spustila se je s obližnjih brdovitih obronaka u dolinu Neretve u kojoj je tek u posljednjem stoljeću zahvaljujući intenzivnoj melioraciji moguć normalan život.

Istraživanja i pripreme ovogodišnjeg koncerta potvrdile su pretpostavke da je dolina Neretve, iako u crkveno-pučkim glazbenim krugovima malo spominjano područje, i danas vrlo aktivno područje s bogatom tradicijom pučkih crkvenih izvedbi. Muški pučki pjevači nosioci su glazbenog dijela obreda posebno u najsvečanijim crkvenim prilikama (Božić, korizma, proslave svetaca zaštitnika) i neizostavni dio sprovodnog obreda. Repertoar koji njeguju uvelike je ostao sličan načinima “starinskog” izvođenja kod kojeg su responzorijalni oblici s dva pjevača predvoditelja pjevanja, otvoreno grleno čvrsto muško pjevanje s karakterističnom ornamentikom i prepoznatljivim vodećim glasovima, kao i dvoglasno tercno pjevanje s kvintnim završecima još uvijek dominantni načini glazbenog izražavanja pučkih pjevača doline Neretve. Navedene karakteristike najprisutnije su kod pjevanja stalnih dijelova pučke mise i sprovodnog obreda, glazbene prakse koja je kontinuirano prisutna na izvedbenom repertoaru pučkih pjevača. Korizmeni se napjevi pak pjevaju jednom godišnje tako da je među njima uvijek određen broj primjera koji bolje i zanimljivije zvuče, primjera čija je glazbena struktura bliža glazbenim ukusima pučkih pjevača. Od



svih korizmenih napjeva pjevačima su najdraži napjevi Velikog Petka u kojima do izražaja posebno dolaze čvrsti solistički glasovi koje lokalne župske zajednice posebno pamte. Koncert je stoga i nazvan Prosti Gospodine, puku tvome prosti, milosrđe Tvoje veliko je dosti (biskup Juraj Bjanković, 18.st.) po napjevu kojeg na veličanstven način izvodi živuća legenda metkovskog pučkog crkvenog pjevanja Stipo Pipinić.

Joško Ćaleta


Petak, 3. travnja 2008.

Hrvatski Glazbeni zavod, Gundulićeva 6, u 20,00 sati

SARAJEVSKA MEDITACIJA – PASIJA, koncert

autori:

Jasmin Osmić: Misao kroz vrijeme Anđelka Bego Šimunić: In tempore Dino Rešidbegović: Vavra Danijel Žontar: Rondo Cromatico Igor Karača: Scallop Shell of Quiet Asim Horozić: Trio alla rustico

izvodi: Napretkov trio "Magis" umjetnički voditelj: Dario Vučić

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


63PETAK, 3. TRAVNJA

JASMIN OSMIĆ rođen 21. 8.1982. godine u Tuzli, gdje završava Osnovnu školu i Osnovnu muzičku školu, a nakon toga upisuje Srednju muzičku školu Tuzla na dva odsjeka, gdje sa harmonikom u klasi prof. Miradeta Zulića nastupa na mnogobrojnim koncertima i sudjeluje na Međunarodnim i Federalnim takmičenjima.

Tijekom školovanja u srednjoj školi, samostalno komponira djela za harmoniku i klavir, kao i za komorne sastave. Nakon srednje muzičke škole upisuje i završava studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, odsjek Kompozicija u klasi prof. Anđelke Bego Šimunić.

Trenutno je student druge godine postdiplomskog studija na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na odsjeku kompozicija, a također djeluje kao profesor u muzičkoj školi u Tuzli.

“Misao kroz vrijeme” je djelo pisano u formi varijacije: tema, tri varijacije i koda. Tema predstavlja jednu izrečenu misao, koja će se u svom slijedećem iznošenju pojaviti u prvoj varijaciji, ali malo izmijenjena, putujući kroz vrijeme ta izmijenjena misao u svojoj slijedećoj pojavi biva nadograđena i opet izmijenjena. Ovo je asocijacija na naš svakodnevni život u kojem informacija ili misao putujući od čovjeka do čovjeka, obogaćujući i uljepšavajući je, mijenjaju svoj prvobitan izgled.

ANĐELKA BEGO ŠIMUNIĆ (Sarajevo, 1941.), skladateljica i pedagoginja, studirala je kompoziciju kod profesora Ivana Brkanovića i Miroslava Špilera na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, gdje je diplomirala, a nekoliko godina kasnije i magistrirala. Djelovala je kao profesorica teorijskih predmeta na Srednjoj glazbenoj školi u Sarajevu, a 1975. godine preuzima mjesto asistentice na sarajevskoj Muzičkoj akademiji u okviru predmeta Kompozicija i Orkestracija. Danas je redovna profesorica istih kolegija. Od 1986. do 1992. bila je predsjednica Udruženja kompozitora Bosne i Hercegovine i tada jedna od glavnih organizatorica festivala Dani muzičkog stvaralaštva Bosne i Hercegovine.

Skladba In tempore za dvije violine i klavir završena je 5. svibnja 2008. godine, a potaknuta je obilježavanjem 5. obljetnice djelovanja tria Magis. Skladba započinje mirnim izlaganjem melodijske linije. To je ustvari jedan mali melodijski citat – odjek, neka vrsta molitve – koji postupno prerasta u dijalog, razgovor dva instrumenta. Skladba je bila koncipirana za violinu, violu i violončelo, a za navedenu je prigodu preinačena za dvije violine i klavir, s namjerom da i u novonastaloj skladbi In tempore ostane prizvuk molitve – a uz molitvu i drugih zbivanja, pokreta, dramatskih osjećaja i drugih sadržaja. Iako se dionice odvijaju u različitim mjerama, tijekom skladbe često se sustižu i zajedno su “u pravom trenutku”.


PETAK, 3. TRAVNJA64

DINO REŠIDBEGOVIĆ, rođen 1975. godine u Sarajevu, magistrirao je Kompoziciju u klasama H. K. Grubera, Wolfganga Liebhart-a, Rainera Bischof-a, Detlef Müller-Siemens-a u Beču na Konservatorium Wien, Privatuniversität der Stadt Wien i Universität für Musik und Darstellende Kunst u Beču. Dobitnik je brojnih nagrada, a od 2006. godine je asistent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na odsjeku za kompoziciju na predmetima Kontrapunkt i Harmonija.

Kompozicija Vavra posvećena je u ratu nastradalom mladiću Davoru Vavri (1973.-1993.). Kompoziciju čini klavir kao element okoline i životnih uvjeta vezanih za rat, koji se odigrao 90-tih godina na području bivše Jugoslavije. Violine predstavljaju samog Vavru koji je pokušavao da sa svojom energijom mladog čovjeka nadiđe taj nemogući život. Klavir na samom početku nastupa u najdubljoj lagi s klasterima u obje ruke, naime u lijevoj ruci su zastupljeni klasteri u kontinuiranom i metrički podesnom ritmu, dok se u desnoj ruci taj ritam zadržava i mimo metričke strukture nastupa. Razlog za takav nastup je simulacija detonacija u daljini. Sve je notirano u pianissimo dinamici, kako bi ta akustička slika bila potpunija. Pijanista koristi cijelo vrijeme desni pedal. Na taj način se stvara slika i neka dva vremena, o nekom vremenu koje mi ljudi računamo – lijeva ruka i realnom vremenu prouzrokovanom nenormalnim okolnostima. Violine predstavljaju, kroz fl ažoletne nastupe, iscrpljenog čovjeka koji živi bez ikakve realne energije. Tu realnu energiju kompenzira kroz svoj duh. U daljnjim nastupima violina, gdje one na principima „ritmičke dinamike“ grade neku vrtu vlastitog svijeta odnosno vlastite umjetničke realnosti, dešava se preokret. Ta vrsta preokreta jasno se vidi kroz pokretnost nastupa u kontra ritmičkoj dinamici. Nažalost, ni to nije dovoljno da se izbjegne velika tragedija gubitka ovog mladog života pa crescendirani klaster u klaviru predstavlja udarac metka u srce ovog mladića. Nakon ovog čina stvari se direktno mijenjaju, jer život se gasi i to se vidi direktno u violinama kroz nastupe pizzicata, te kasnije ritmičkog kanona koji simbolično proicira zadnju Vavrinu borbu za život. Sve se mijenja i jedna generacija gubi na taj način pravo na odrastanje, pod ovim okolnostima direktno stari. To je ostalo od smrti Davora Vavre 1993. godine u Sarajevu. Na neki način je to poruka ovog djela.

Djelo Vavra napisano je za petu godišnjicu Napretkovog tria „Magis“.


65PETAK, 3. TRAVNJA

DANIJEL ŽONTAR rođen je u Sarajevu 1979. U sedmoj godini imao je prve poduke iz osnovne glazbene teorije, a s devet godina počeo je svirati klavir. Nakon duže stanke uzrokovane ratom u BiH, upisao je Srednju muzičku školu u Sarajevu, odsjek Teorija, koju je završio za tri godine. Sada je apsolvent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na Odsjeku za Kompoziciju u klasi red. prof. mr. Anđelke Bego Šimunić. Član je zbora Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu od 2004. god, gdje je ostvario manje uloge u nekim operama: Jakov Gotovac: Ero s onoga svijeta, Gioacchino Rossini: Seviljski brijač, Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski.

Rondo sa tri teme i shemom: A B A (a1)C A B CodettaRondo je nešto neobičnije strukture, a tu neobičnost karakterizira

uvodni dio koji predhodi trećoj temi, a baziran je na motivu iz prve teme, kao i ponovno izlaganje druge teme iza koje slijedi Codetta.

Sve tri teme su u većoj mjeri kromatske, pa otuda i pridjev cromatico u nazivu skladbe.

Još jedna osobenost ovog ronda je konstantni triolski pokret koji djelu daje plesnu motoriku, čemu doprinosi i karakterističan ritam u klavirskoj dionici.

Djelo je posvećeno Napretkovom triu „Magis“.

IGOR KARAČA rođen 1974. godine u Sarajevu. 1996. godine diplomirao je na odsjeku za kompoziciju i dirigiranje na Muzickoj Akademiji u Sarajevu, bio je gostom brojnih seminara u nekoliko europskih država. 1999. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države kao stipendist Ohio State Univerziteta, gdje 2001. godine magistrira, a zatim – 2005. godine – doktorira kompoziciju sa disertacijom pod nazivom “Random Precision: Some Applications of Fractals and Cellular Automata in Music Composition.” Na Ohio State Univerzitetu proveo je šest godina, radeći istovremeno kao predavač (kompozicija, analiza muzičkih oblika, muzička tehnologija, solfeggio, muzička teorija, sviranje partitura).

Napisao je tri simfonije, concertino “Basilica” za klarinet i orkestar, preko 60 komornih i elektroakustičkih djela, a autor je i muzike za cetiri dokumentarna fi lma, tri kazališne predstave, te desetak kompozicija za jazz ansambl.

Djela su mu izvođena u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Poljskoj, Austriji, Njemackoj, Svedskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Svicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Među njegovim kompozicijama izdvajaju se Basilica za klarinet i orkestar (premijerno izvedena pod imenom Koncertni stav za klarinet i orkestar 1996 godine u Sarajevu, a nakon toga još nekoliko puta u Francuskoj i SAD-u), Druga Simfonija (Columbus, SAD 2003.), elektroakustične kompozicije “Poetry for a Lonely Man” (Zagrebački Biennale, 2003) i Phantom Wings (SCI National Conference, San Antonio, 2006), te Wind Trio (Ruth Friscoe nagrada za najbolju kompoziciju, 2000.)

Igor Karača trenutno radi kao profesor kompozicije i teorijskih predmeta na Oklahoma State Univerzitetu, SAD.


PETAK, 3. TRAVNJA66

Scallop Shell of Quiet je muzička priča o posljednjoj noći prije pogubljenja Sir Waltera Raleigha, pjesnika, vojnika i istrazivača. Ova kompozicija sadrži izvjesna, za autora karakteristična stilska previranja; precizno zapisani pasaži gustog algoritmičkog pisma prepliću se s grafi čkim improvizacijama i proširenim instrumentalnim tehnikama bliskim free-jazzu tvoreći gotovo nadrealnu cjelinu inspiriranu stihovima engleskoga pjesnika:

Give me my scallop-shell of quiet,My staff of faith to walk upon,My scrip of joy, immortal diet, My bottle of salvation,My gown of glory, hope’s true gage; And thus I’ll take my pilgrimage.

ASIM HOROZIĊ, rođen je u Tuzli 1958. god. Muzičko znanje stiće već kao osmogodišnjak pohađajući pored osnovne škole, satove harmonike kod svestranog i uglednog nastavnika Josipa Žabice.

Smisao za komponiranja potvrđuje u Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli, vješto harmonizirajući školske zadatke i pišući manje zborske i klavirske kompozicije. Školovanje nastavlja na Odsjeku za kompoziciju i dirigiranje kod tada najuspješnijeg bosansko-hercegovačkog kompozitora europskog ugleda, prof. Vojina Komadine. Brzo napredovanje na studiju potvrđuju brojna izvođenja najuspjelijih radova na koncertima studenata Muzičkih akademija, širom tadašnje Jugoslavije. 1982. god. diplomira na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i vraća se u rodni grad Tuzlu.

Promovirao je dva svoja udžbenika za srednje muzičke škole: "Harmonija 2", i "Harmonija 3", koji su prihvaćeni na federalnom natječaju udžbenika za osnovne i srednje škole. Od 2001. god. radi na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na Odsjeku za razrednu nastavu za predmet "Muzička kultura sa metodikom". Zvanje docenta dobija na istom Univerzitetu 2002. god. Početkom 1996. god. nastaju brojna simfonijska i komorna djela, koja će se izvoditi na koncertnim podijumima Francuske, Italije, Holandije i SAD. Najčešće izvođeno djelo mu je "KAPIJA" (1997.), koncertni stav za klarinet i orkestar, te opere „Hasanaginica“ i „Aska i vuk“.

Djelo Trio alla rustico napisano je na motivima iz Bosne, točnije planinama Bosne. Ritam kompozicije i melodija povremeno oslikavanju bosanske planine i život na njima. Trio alla rustico je po formi slobodna trodijelna pjesma, disonantnih sazvučja i karakterističnih ritmova.

Djelo je napisano i posvećeno Napretkovom triu „Magis“ povodom pete godišnjice njihovog postojanja.


67PETAK, 3. TRAVNJA

NAPRETKOV TRIO „MAGIS“ je umjetničko-obrazovni komorni sastav osnovan krajem svibnja 2003. god. u Sarajevu kao trio „Magis“ u sastavu Boris Lončar – violina, Dane Zorzić – violina i Dario Vučić – klavir/orgulje/čembalo. Nakon odlaska Dane Zorzića iz BiH u trio dolazi Ivana Papišta, a od 9. 9. 2006. god. trio se pripojio HKD Napredak i od tada nosi naziv Napretkov trio „Magis“. Sačinjavaju ga profesionalni muzičari: Ivana Papišta – violina/viola, Boris Lončar – violina i Dario Vučić – klavir/orgulje/čembalo. Trio je osnovan radi podizanja nivoa muzičke kulture u Sarajevu i BiH, prezentacije BiH van njenih granica, te radi njegovanja djelâ kako stranih, tako i domaćih kompozitora klasične glazbe. Članovi Napretkovog trija „Magis“ sviraju na instrumentima iz XVIII. i XIX. stoljeća, koji su ostavština HKD Napredak.

Do sada su imali koncerte: 2003. – Sarajevo, 22. 11., Katedrala Presvetog Srca Isusova2004. – Sarajevo, 23. 05., Franjevačka teologija Nedžarići2005. – Mostar, 13. 06., Pavaroti centar Sarajevo, 01. 07., Galerija „Mak“ Sarajevo, 08. 07., Dom vojske Federacije BiH Sarajevo, 09. 08., crkva sv. Ante Zenica, 27. 09., Srednja muzička škola Sarajevo, 02. 10., Dom vojske Federacije BiH2006. – Sarajevo, 17. 06., crkva sv. Vinka Paulskog; Zagreb, 21. 10., Zlatna dvorana Instituta za povijest Knin, 18. 12., Dom hrvatske vojske „Kralj Zvonimir“ 2007. – Sarajevo, 19. 02., Bošnjački institut, u okviru festivala „Sarajevska zima 2007“ Zagreb, 24. 10., crkva sv. Katarine na Gornjem gradu, u okviru „Tjedan Hrvata iz BiH“2008. – Tuzla, 28. 04., Narodno pozorište Tuzla Sarajevo, 30. 05., Dom oružanih snaga BiH; povod pet godina tria „Magis“.

Trio

„Mag

is“


Subota, 4. travnja 2009.


DOMINE DOMINUS NOSTER F. Schubert: Uvertira u c-molu D 8 A. Igrec: Agnus Dei - praizvedba V. Jelić: Audivi vocem Domine Dominus noster D. Bukvić: Kirie eleison za gudački kvartet – praizvedba M. Stratik: Simfonija a quatro u g-molu Allegro - Andante – Presto N. Firšt: Religioso za gudački kvartet – praizvedba F. Mendelssohn Bartholdy: Capriccio u e-molu op. 81

izvodi: Gudački kvartet Sebastian voditelj kvarteta: Anđelko Krpan

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


SUBOTA, 4. TRAVNJA 69

FRANZ SCHUBERT (1797.-1828.) je kao dječak učio svirati violinu i violu. S ocem i braćom svirao je u gudačkom kvartetu. Nedjeljom poslijepodne priređivali su obiteljske koncerte. To je utjecalo i na njegov skladateljski razvoj – do 1818. pisao je uglavnom komornu glazbu, a gudački kvarteti bili su njegova strast tijekom cijelog stvaralačkog vijeka. Uvertiru u c-molu skladao je Schubert tijekom ljeta 1811. (tada je imao 14 godina), vjerojatno nadahnut Cherubinijevom uvertirom operi Faniska. Izvorno ju je namijenio gudačkom kvintetu (s 2 viole), a zatim je ostvario inačicu za gudački kvartet koju je obitelj izvodila na kućnim koncertima. Kasnije je Schubert rekao da su njegove rane uvertire bile „priprema za skladanje velikih simfonija.“

ANĐELKO IGREC (1968.) Studij kompozicije i crkvene glazbe završio je na Sveučilištu za glazbu u Beču. Orguljaš je i zborovođa Varaždinske katedrale i povjerenik za glazbu u Varaždinskoj biskupiji. Kao dirigent nastupio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, te vodio više ansambala. Bavi se i pedagoškim radom. Dobitnik je nagrade Jurica Murai Varaždinskih baroknih večeri za najbolju solističku izvedbu 2002. - Orguljaška večernja, te Vjesnikove godišnje nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski 2008.- za oratorij Pashalne slike.

VINKO JELIĆ (1596.-oko 1636.) rođen je u Rijeci, školovao se u Grazu, a živio je i djelovao u gradiću Zabernu u Alzasu (kraj Strassbourga). Jelićev opus broji tri zbirke (Parnassia militia, Arion primus i Arion secundus) objavljene u Strassburgu u razmaku od šest godina (1622-1628). Parnassia militia (Vojska s Parnasa) sadržava 24 duhovna koncerta (moteta) za 1 – 4 solistička glasa uz pratnju orgulja, kojima su u dva slučaja pridodane i dvije violine, te 4 ricercara za dva limena glazbala. Među njima su i četveroglasni moteti Audivi vocem (Čuo sam glas), te Domine Dominus noster (Gospodine, Gospodin naš). Jelić ih je stvarao u doba sukoba starih i novih glazbenih nazora (polifonija-rana monodija), te nedvojbeno stao na stranu novih nastojanja.

DALIBOR BUKVIĆ (Sinj, 1968.) je diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stanka Horvata. Usavršavao se u Darmstadtu i Parizu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (1992.) za skladbe Ostinato i rondo za gudački orkestar i Propheties za glasovir i nagrade Stjepan Šulek (1995.) za skladbu Psalam za mješoviti zbor i orkestar. Od 1996. – 2008. živi u Parizu, gdje predaje glasovir, glazbenu teoriju i improvizaciju na više pariških konzervatorija. Godine 2008. se vraća u Zagreb i predaje glazbeno teorijske predmete na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.


SUBOTA, 4. TRAVNJA70

JOSIP MIHOVIL STRATIK (Giuseppe Michiele Stratico) rođen je u Zadru (1728.- nakon 1782.), a potječe iz zadarske plemićke obitelji podrijetlom s otoka Krete. Njegovi su roditelji imali jedanaestoro djece od kojih je čak četvero važno za hrvatsku kulturu (Ivan Dominik bio je biskup Novigrada u Istri i kasnije Hvara, Šimun je bio profesor sveučilišta u Padovi, te stručnjak za brodogradnju, a Grgur je kao odvjetnik, diplomat i pjesnik djelovao u Zadru). Josip Mihovil bio je najstariji sin. S devet godina odlazi na školovanje u Padovu, gdje kasnije studira pravo. Kompoziciju i violinu učio je kod Giuseppea Tartinija. Početkom 60-ih godina 18. stoljeća preselio se u Sanguinetto, maleno mjesto južno od Verone i tamo se posvetio pravničkom pozivu. Za boravka u Padovi, ponesen razvijenom glazbenom sredinom, skladao je impozantan opus koji sadrži više od 300 djela. Potražnja za komornim djelima koja su se izvodila u salonima građanske inteligencije nagnala ga je da sve svoje skladbe povjeri gudačkim glazbalima (sonate, simfonije, koncerti). Stratikov glazbeni izričaj kreće se u okviru europskog stvaralaštva 40-ih i 50-ih godina 18. stoljeća, te je Stratik uz Sorkočevića, Bajamontija i Ivančića još jedan važan predstavnik pretklasičnog razdoblja potekao s hrvatskog tla.

NENAD FIRŠT (Zagreb, 1964.) je diplomirao na ljubljanskoj glazbenoj akademiji kompoziciju u klasi prof. Daneta Škerla i violinu u klasi prof. Roka Klopčiča. Od 1982. do 1992. godine bio je član gudačkog kvarteta Sebastian s kojim je koncertirao u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1988. živi u Celju, gdje djeluje kao umjetnički vođa i dirigent Celjskoga gudačkog orkestra s kojim je do sada snimio četiri ploče. Godine 1997. pri Založbi kaset in plošč RTS u seriji “Ars Slovenica - portreti slovenskih skladateljev” objavljen je njegov autorski CD.

Opus Nenada Firšta proizlazi iz zvuka gudačkih instrumenata i pretežno je komorne provenijencije, što je vjerojatno posljedica njegova studija violine i dugogodišnjeg reproduktivnog bavljenja komornom glazbom. “Skladanje za manje sastave za mene je veći izazov od skladanja za veliko izvođačko tijelo” - rekao je skladatelj. “Početnu glazbenu ideju puno je lakše razviti s većim brojem instrumentalnih mogućnosti.”


SUBOTA, 4. TRAVNJA 71

FELIX MENDELSSOHN BARTHOLDY (1809.-1847.)Jednom je prigodom Hector Berlioz rekao da Mendelssohn suviše

temeljito proučava glazbu mrtvih skladatelja. Uistinu, Mendelssohnov glazbeni stil temelji se na dubokom poznavanju Bacha, Mozarta i ostalih klasika koji su u njegovo vrijeme bili prilično zapostavljeni. Od Händela je baštinio sjajnu zborsku tehniku koju je ugradio u svoje oratorije, od bečkih klasičara usvojio je simetričnu strukturu glazbenih fraza, profi njena elegancija njegovih djela često podsjeća na Mozarta. No, Mendelssohn je istodobno bio i dijete svojega vremena – glazbene romantike. Očitovalo se to ponajprije u njegovim romantičarskim melodijama širokog daha, scherzima vilinskog ugođaja i profi njenoj, maštovitoj orkestraciji.

Capriccio op. 81 br. 3 nastao je u lipnju godine 1843. Nije posve jasno je li riječ o dijelu nedovršenoga gudačkog kvarteta ili o samostalnoj skladbi. No, danas se sva četiri stavka iz opusa 81 izvode zasebno. Capriccio ima dva dijela. Početni Andante priziva romantičan ugođaj Mendelssohnovih pjesama bez riječi, dok je Allegro fugato skladan u strogom kontrapunktskom stilu.

Gudački kvartet Sebastian– osnovan 1982. kao Kvartet muzičke omladine Zagreb– od 1990. djeluje pod imenom Gudački kvartet Sebastian – usavršavanje: tečajevi komorne glazbe u Grožnjanu

(Hrvatska), Rogaškoj Slatini (Slovenija), Pecsu (Mađarska), Saumuru (Francuska)

– 1988. surađivali s Međunarodnom zakladom Yehudi Menuhin sa sjedištem u Parizu

– osim čestih nastupa u Hrvatskoj, Gudački kvartet Sebastian koncertirao je u Sloveniji, Francuskoj, Sjevernoj Koreji, Italiji, Austriji i Mađarskoj

– repertoar: od klasike do suvremene glazbe s naglaskom na hrvatskom stvaralaštvu

– praizveli su skladbe mnogih značajnih hrvatskih skladatelja: A. Klobučara, A. Igreca, N. Firšta, D. Bukvića, S. Drakulić, M. Prohaske, I. Savina, B. Šipuša, B. Papandopula, M. Kichla, T. Uhlika, V. Lisjaka, F. Đurovića...

– surađuju s umjetnicima međunarodnog ugleda kao što su: M. Turković, P. Meyer, P. Camicia, A. Serdar, M. M. Kofl er, M. Filjak, R. Belinić, M. Genero...

– 2002. pokreću svoj ciklus koncerata u maloj dvorani V. Lisinski

– snimili su 3 CD-a za Croatia Records s djelima C.Debussya, L. Janačeka, B. Papandopula, D. Pejačević, I. Zajca i A. Dvoraka


SUBOTA, 4. TRAVNJA72

– Djeluju u sastavu:

Anđelko Krpan – violina, profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; bio je koncertni majstor orkestra HNK u Zagrebu (2002.-2006.) i koncertni majstor Zagrebačkih solista od 1997.-2002.; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Kristijan Petrović), te diplomirao i magistrirao na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču (prof. Dora Schwarzberg)

Korana Rucner – violina, članica Zagrebačke fi lharmonije; diplomirala i magistrirala violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Anđelko Krpan). Studira i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. A. Milošev)

Nebojša Floreani – viola, član Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije. Bio je profesor viole na Glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Stefano Passaggio)

Zlatko Rucner – violončelo, član Zagrebačkih solista, docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Valter Dešpalj)

Gud

ački

kva

rtet S

ebas

tian


SUBOTA, 4. TRAVNJA 73Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 73Programska knjizica_Knjizni blok2009.indd 73 21.3.2009 10:25:3821.3.2009 10:25:38

Nedjelja, 5. travnja 2009.


VESPERAE SOLENNES J. S. Bach: "Seufer, Thranen, Kummer, Noth" W. A. Mozart: Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar A-dur KV 622 Vesperae Solennes de confessore KV 339 J. N. Hummel: Fantazija za violu i orkestar V.Sunko: Magnifi cat za soliste, zbor i orkestar


travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


75NEDJELJA, 5. TRAVNJA

P r o g r a m :

J. S. Bach: “Seufer, Thranen, Kummer, Noth” Arija za sopran iz 21. kantate izvodi: Tea Slavica – sopran, orkestar UMAS-a

W. A. Mozart: Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar A-dur KV 622 izvodi: Filip Štengl – klarinet, orkestar UMAS-a

W. A. Mozart: Vesperae Solennes de confessore KV 339, za sole, zbor i orkestar Dixit – Allegro vivace Confi tebor – Allegro Beatus vir – Allegro vivace Laudate pueri Laudate Dominum – Andante ma un poco sostenuto

Magnifi cat – Adagio – Allegro

izvode: Korana Terešak – sopran (II. godina) Vera Obukova – mezzosopran (I. godina) Mirjan Bukmir – tenor (IV. godina) Marijo Krnić – bas (III. godina)

J. N. Hummel: Fantazija za violu i orkestar

izvode: Wladimir Kosjanenko – viola ( docent ) orkestar UMAS-a

V. Sunko: Magnifi cat za soliste, zbor i orkestar

izvode: Tea Slavica – sopran (III. godina) Antonija Teskera – mezzosopran (I. godina) Goran Velić – tenor (IV. godina ) Vjeko Hudeček – bas (III. solo pjevanja) zbor i orkestar UMAS – a


76 NEDJELJA, 5. TRAVNJA

Duhovne kantate JOHANNA SEBASTIANA BACHA (1685.-1750.), zauzimaju posebno mjesto među umjetnikovim vokalnim djelima, predstavljajući ga kao fi lozofa, duboko zamišljena nad problemima života i smrti. Upravo u okvirima fi lozofske lirike, kao ispovijest o patnjama i nadi u spasenje, kreće se kantata u dva dijela br. 21, nastala 1714. godine s naslovom Ich hatte viel Bekümmernis (Bio sam veoma zabrinut). U prvom dijelu opisuju se tmurna raspoloženja duše koja trpi i stradava jer je muči teret grijeha, a u drugom se slika mijenja – Kristov lik donosi utjehu, nadu i radost. Ta je kantata jedno od rijetkih starijih Bachovih duhovnih djela koje se sa sigurnošću može datirati, pa se utoliko više treba diviti majstorstvu 29-godišnjeg skladatelja koji je zanatsku stranu svoga stvaranja potpuno svladao te je sposoban otkriti i oblikovati strogo izvorne, izrazito osobne vizije i doživljaje nutarnjeg života.

Poput Bachovog, unutar neobično plodnog i raznovrsnog opusa WOLFGANGA AMADEUSA MOZARTA (1756.-1791.), nalazi se oveći broj duhovnih skladbi - misa, moteta, ofertorija, litanija, vespera – ispunjenih bogatstvom skladateljeve fantazije i apolonskom uravnoteženošću glazbene strukture. Njegove Vesperae solennes de confessore (KV 339) za soliste, zbor i orkestar nastale su u Salzburgu 1780. godine. Zrcaleći čitav spektar promišljanja i metamorfnih duhovno-afektivnih stanja – od dirljive dramatike do uzvišene lirike – odlikuju se jedinstvenim, sasvim osobnim, mozartovskim načinom izražavanja koji je, kako kaže Haydn, “neponovljiv” i po mnogočemu karakterističan. Skladatelj je ovdje već prilično slobodan u izboru tonaliteta (C, Es, G, d-mol, F, C), kontrastnost oblikovanja glazbene fakture sve je izrazitija, a bogatstvo boja i izraza smjenjuju se s jednostavnošću melodijske invencije i zadivljujućim poznavanjem polifonog stila. Laudate pueri je arhaična fuga na temu koja sadrži skok smanjene septime što nas vodi natrag preko Händela (Mesija, klavirske fuge), Kuhnaua i Buxtehudea do Pachelbela, i koju sam Mozart ponovno koristi u svom velebnom Requiemu za soliste, zbor i orkestar (stavak Kyrie). Dok Laudate pueri ogleda se Mozartovo majstorstvo u polifoničkom oblikovanju (prilično napadne inverzije i ostale tehničke majstorije u vladanju polifonim slogom), Laudate Dominum donosi jedan sopranski solo koji lebdi nad mekom zborskom teksturom. Njegov očaravajuće poetični izraz najavljuje veličanstveni, završni Magnifi cat koji je u potpunosti crkvena glazba s tri uvodna psalma što odaju najviši stupanj slobode, smjelosti i ozbiljnosti Mozartovog izražajnog jezika.

Na području koncertne glazbe, Mozart je ostavio oveći broj djela za razne instrumente (klavir, violinu, fl autu, klarinet, fagot, rog, harfu) koja se smatraju vrhuncima te glazbene vrste njegova vremena. Način na koji Mozart tretira orkestar kao faktor gotovo ravnopravan solistu, podložan načelima simfonijske glazbe, jedinstven je u drugoj polovini 18. stoljeća. Koncert za klarinet i orkestar u A-duru (KV622) posljednje



je Mozartovo djelo s područja koncertantne glazbe, završeno svega osam tjedana prije skladateljeve smrti. Veličina i transcedentna ljepota ovoga trostavačnog koncerta nadmašuje mnoga istovrsna djela drugih majstora. Adagio, jedan od najpoetičnijih Mozartovih stavaka, zvuči poput najnježnije ljubavne lirike s pasažama prozračne sonornosti i temama prožetim otmjenošću i blagošću.

Istaknuti pijanist i skladatelj JOHANN NEPOMUK HUMMEL (1778.-1837.) stvarao je na tragovima tradicije velikoga Mozarta, ali i na zasadama glazbenoga romatizma koji prednost daje rapsodičnim instrumentalnim formama, neopterećenim bilo kakvim primjesama koje bi mogle pomutiti njenu čistoću. U svojim instrumentalnim fantazijama crpio je snagu komunikativnosti koja može ispuniti čežnju ljudske duše za promicanjem u nedokučivo, neuhvatljivo.

Pripadnik srednjega skladateljskog naraštaja i iznimno nadareni hrvatski dirigent VLADO SUNKO (1954.), za svoj je skladateljski i dirigentski rad stekao brojna priznanja i nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima. Njegovu skladateljsku gestu, nezapretenu nekim odredbenim prostorom estetike, odlikuje neposrednost izričaja, te izvornost i svježina glazbenih ideja i vizija. Sunkova glazbena intuicija nije apstraktna: opredmećuje se u sasvim konkretnom području glazbene kombinatorike što je nazivamo talentom. Djela ovoga skladatelja očituju postojanu težnju za ravnotežom glazbenoga izraza koji se temelji na decentnoj, ali izrazito efektnoj izmjeni kontrasta (bez napadne programne ilustrativnosti), te na tradicionanom glazbenom govoru uz čestu primjenu modalnosti i disonantnih suzvučja. Prva verzija njegova Magnifi cata za soliste i mješoviti zbor a cappella nastala je 1993. godine, a praizvedena je u Splitu sa solistima HNK-a i zborom Akademije u crkvi Gospe od zdravlja 1994. Druga verzija nešto je proširena i orkestrirana 1994., a tek ove godine doživjela je praizvedbu na koncertu povodom otvaranja splitske Sveučilišne knjižnice. Skladba je, kako ističe autor, dar Bogu. U namjeri da napravi skladno djelo i postigne jedinstvo u raznovrsnosti, Sunko pribjegava klasičnom načinu oblikovanja koristeći se modalnošću. Od dvanaest redaka teksta, neparne pjeva solo tenor a cappella u gregorijanskom modusu. Solisti se pojavljuju u četvrtom i dvanaestom sa zborom i orkestrom, dok je deseti samo solistički uz orkestralnu pratnju. Zadnji stavak Sicut erat in principio u formalnom smislu je fuga koja svečano uokviruje djelo u jedinstvenu cjelinu


78 NEDJELJA, 5. TRAVNJA

MJEŠOVITI ZBOR I ORKESTAR UMJETNIČKE AKADEMIJE U SPLITU izravni je nasljednik Zbora studenata Studija Glazbene kulture utemeljenog još 1970. pri Fakultetu prirodno-matematičkih znanosti i odgojnih područja. Bogat repertoar ovoga Zbora sastoji se od djela svih stilskih epoha i povijesno glazbenih razdoblja. Posebnu pozornost posvećuje stvaralaštvu domaćih autora, naročito djelima splitskog glazbenog kruga. Njihovim zalaganjem mnoga zaboravljena djela starih majstora su oživjela, dok su skladbe suvremenika doživjele praizvedbe. Od 1992. Zborom ravna pedagog i skladatelj Vlado Sunko, izvanredni profesor na splitskoj Umjetničkoj akademiji. Pod njegovim umjetničkim vodstvom, Zbor je osvojio najviše nagrade na Festivalu duhovne glazbe Cro Patria, a stručna glazbena javnost smatra ga izvođačkim tijelom dobro uravoteženih, čvrstih glasova i homogena cjelovitog zvuka. Komorni orkestar Umjetničke akademije u Splitu ima mnogo kraći reproduktivni staž (u javnosti je prvi put nastupio 2001.), a pod umjetničkom paskom Harija Zlodre, docenta na splitskoj Umjetničkoj akademiji profi lira se u glazbeno tijelo visoke razine izvođačkih dosega.



VLADO SUNKO (1954.), pedagog, dirigent i skladatelj. Diplomirao je na teorijskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Izvanredni je profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Od 1988. dirigent je muškog Gradskog pjevačkog zbora Brodosplit, s kojim stječe najviša priznanja na natjecanjima u zemlji (Zadar 1990. i 1995. Rijeka 1993., Umag 1999.) i inozemstvu (Budimpešta 1991., Prag 2002., zlatnu medalju i naziv Olimpijskih pobjednika na Zborskoj olimpijadi u Linzu 2000., prvo mjesto i drugu nagradu na Olimpijadi u Bremenu 2004., te ponovno zlatnu medalju na Olimpijadi u Xiamenu-Kina 2006.). S mješovitim zborom Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu osvaja prvu nagradu za najuspješniju izvedbu na Cro Patriji 1996. 1999. i 2005. Istakao se izvedbama Muke Gospodina našega Isukrsta B. Papandopula i Requiema L. Cherubinija. Vodio je Mješoviti zbor Kolo iz Šibenika na njegovu 100. obljetnicu (sezona 1999./2000.). Dobitnik je nagrade grada Splita 2001., te plakete za doprinos i razvoj Sveučilišta u Splitu 2006. Kao skladatelj, stekao je nagrade na Festivalima duhovne glazbe u Međugorju 1994., Cro Patria u Splitu 1997, 1999, 2001, 2004, 2005, 2007., Mandolina Imota u Imotskome 1997, 1999, 2001. te nagradu na natječaju Hrvatskog sabora kulture 1999. i 2007.

HARIS ZLODRE (1967.), dirigent i pedagog. Srednju glazbenu školu završio je u Splitu (odsjek za glasovir), a prve poduke iz dirigiranja uzima kod prof. Lea Anića. Studij dirigiranja završio je 1993. godine u klasi prof. Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za rad i uspjehe tijekom studija iste je godine dobio Rektorsku nagradu Sveučilišta u Zagrebu. U HNK Split djeluje od 1992. u početku kao zborovođa i asistent dirigenta, da bi u sezoni 1993/94. premijerno ravnao izvedbama Teute, Rigoletta, Traviate i Đavola u selu. U narednim sezonama Zlodre dirigira brojnim koncertima i opernim naslovima, a uz dirigentske obveze vodi Zbor HNK Split te predaje “studij opernih uloga” na splitskom područnom odjeljenju Muzičke akademije iz Zagreba. Od 2000.-2006. Ravnatelj je Opere HNK Split, a od 2003. do 2006. godine i Ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta. To i kasnije razdoblje karakterizirano je ujedno i novim dirigentskim uspjesima među koje svakako treba uvrstiti ravnanje musicalima My Fair Lady, Joseph and the Amazing Tehnicolor Dreamcoat, operetama Mala Floramye, Splitski akvarel, klasičnim opernim naslovima poput Norme, Aide, Tosce, Luise Miller, Werthera, Travitate te brojnim komornim i simfonijskim koncertnim naslovima. Godine 2006. ravnao je premijerom Labuđeg jezera Čajkovskog, a slijedeće godine i Hačaturijanovog baleta Cipollino, tako da se Pulcinellom nastavlja Zlodrina briga da ni baletni naslovi u njegovoj dirigentskoj karijeri ne budu zapostavljeni. Uz to, Zlodre je uspješan i u pedagoškom području brinući kao docent na splitskoj Umjetničkoj akademiji i o mladim glazbenim naraštajima.


Ponedjeljak, 6. travnja 2009.



Izvode: muške klape s otoka Raba: Kristofor, Rab Eufemija-Kampor ženska klapa: Sozal-Rab i solisti (pjevači i pjevačice klapa) dirigent: Ljubo Stipišić

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


PONEDJELJAK, 6. TRAVNJA 81

Lica:

Isus: Miljenko Matušan Evanđelist: Nedo Argentin Petar: Joško Staničić Pilat: Miljenko Villas Keri Sluškinja i Majka Isusova: Snježana Turković Veliki svećenik: Ivica Hodak Dva lažna svjedoka: Damir Matušan i Danijel Jurković Žene koje prate Isusa: Klapa Sozal Puk: objedinjene klape: Rab, Kristofor, Eufemija i Sozal

Klapsku muku uvježbali glazbeni voditelji: prof. Julija Dumić, maestro Miljenko Vidas Keri maestro Ljubo Stipišić Delmata

Podno posljednjeg akorda oratorija KLAPSKA MUKA autor je zapisao: “Započeo 20. siječnja 2006. i dovršio 6. veljače 2006.” Praizvedba je uslijedila iste godine na Cvjetnicu 9. travnja 2006. u mjestu Rabu u katedrali Uznesenja B.D.M.

Skladatelj je i u izboru interpreta, upravo s tradicionalnim tijelima, muškim i ženskim klapama, pa i solistima iz okvira istih korpusa ujedno i sugerirao, dapače ponudio i edukativan naputak, da i u desecima mjesta, gradića i gradova gdje djeluje ukupno oko 400 klapa, da se ta melosna energija može objedinjavati i za ostvarenje zahtjevnog glazbenog projekta. I ove četiri rabske klape tijekom godine vježbaju i koncentriraju posve odvojene, a tek za ovu prigodu su ova pjevačka tijela pripojena u zajedništvo i to kao muški zbor, ženski zbor i mješoviti zbor, a biti će na okupu tek do posljednjeg korizmenoga koncerta.

Scenarij KLAPSKE MUKE je osmislio skladatelj pripojivši biblijske izvatke, stihove pjesnikinje S. Klanac-Tulić, stihove Kneževićeve Muke, te vlastito dopjevavanje. Ponegdje na način rabskoga govora stihove prepjevao Zeljko Peran.


PONEDJELJAK, 6. TRAVNJA82

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA (Split, 1938.) – melograf, aranžer, skladatelj, dirigent. Glazbu je učio kod J. Zjačića i S. Bombardellija u Splitu. Sklada pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se najviše temelji na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla (ciklus Intrade). Ogledao se u većim vokalnim oblicima (kantata Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratorij Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini). Kao melograf zabilježio je više stotina dalmatinskih pučkih napjeva, čime je pridonio njihovoj reafi rmaciji. Istakao se kao besprijekorni voditelj klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone). Piše čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988). Osim ove knjige, možemo spomenuti i njegova ostala djela: Akvarij (1969.), Rod titanski, rod žgincani (1976.), Kušaonica smisla (1992.), Inicijacije (1995.), Odgađanje spasa (1996.), Sjeme vremena (1997.); glazbena izdanja: Delmatiana/24 Delmatike (1988.); glazbene poeme: Dalmatino, povišću pritrujena, Rod se moj i druge, oratorij Kalvarija (1991.) i Uskrsnuće (2003.)...

Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi (Omiš, 1991), glazbene edicije Leut. Utemeljitelj je (ili suutemeljitelj) Festivala dalmatinskih klapa, Solinske ljetne priredbe, Sućuračka prikazanja, Smotra dalmatinskih klapa na Klisu, Susreti dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu Puče moj, Pasionske baštine.

Dobitnik je brojnih nagrada za stvaralaštvo na području glazbe, za etnoglabzene prinose, književnost, slikarstvo: Nagrada grada Splita, 1985., Nagrada grada Splita 1993., Nagrada grada Solina za životno djelo 1996., Nagrada Županije splitsko-dalmatinske za životno djelo 1997., Odličje Predsjednika Repulike Redom Danice hrvatske s likom Marka Maulića, Porin 2006. za životno djelo.


Foto

: Gor

an N

ovot

ny


Utorak, 7. travnja 2009.


Josip Magdić: GOLGOTA, kantata za djevojački zbor i gudački kvartet

SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA, kantata za sopran, bariton i gudački kvartet

USKRSNE VARIJACIJE za gudački kvartet

izvode: Djevojački zbor ZINKA, gudački kvartet RUCNER i solisti dirigentica: Jasenka Ostojić-Radiković

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


UTORAK, 7. TRAVNJA 85

(Djelo se izvodi u ciklusu "Glazbenici u Gradskoj skupštini")

P r o g r a m :

GOLGOTA, kantata za djevojački zbor i gudački kvartet, riječi: fra Vice Blekić, (praizvedba)

S A K R A L N A T R I L O G I J A

I. BOŽIĆNI GUDAČKI KVARTET

II. SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI NA KRIŽU kantata za sopran, bariton i gudački kvartet

1. Pater, dimitte illis, quia nesciunt, quid faciunt. – "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk 23:34) 2. Hodie mecum eris in Paradiso. – "Zaista, kažem ti: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23:43) 3. Mulier, ecce fi lius tuus. – "Ženo! Evo ti sina!" (Iv 19:26) 4. Deus meus, Deus meus, utquid dereliquisti me? – "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk 15:34; Mt 27:46) 5. Sitio. - “Žedan sam.” (Iv 19:28) 6. Consummatum est. – "Svršeno je!" (Iv 19:30) 7. In manus tuas, Domine, commendo spiritum meum. – "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" (Lk 23:46)

III. USKRSNE VARIJACIJE za gudački kvartet

izvode: Djevojački zbor ZINKA solisti: Olga Šober, sopran Bojan Šober, bariton

Gudački kvartet RUCNER: Sidonija Lebar, I. violina Ana Paula Knapić Franković, II. violina Dragan Rucner, viola Snjažana Rucner, violončelo dirigentica: Jasenka Ostojić-Radiković


UTORAK, 7. TRAVNJA86

O djelima:

GOLGOTA – kantata za djevojački zbor i gudački kvartet, riječi: fra Vice Blekić, skladana je Djevojački zbor Zinka čije ime promiču s ponosom zajedno sa svojom dirigenticom Jasenkom Ostojić-Radiković Fra Vice Blekić, promatrajući skulpturu Kuzme Kovačića Velegorko, napisao je potresan tekst s istim naslovom, koji je inspirirao autora ove kantate.

"Milje Očevo prikovano na križ kao zavodnik naroda,politički smutljivac i bogohulnik.

S njegova lica više ne teče potok ljepote,pognuti klasovi ne dodiruju ruke darežljive,Niti proljetni razvigorac miluje kose bujne...

O, vele gorko, VELEGORKO..."

SAKRALNA TRILOGIJA obuhvaća tri ciklička opusa koji osebujnim postupcima doćaravaju i približuju Kristovo rođenje, Muku i Uskrsnuće. Središnji dio - uokviren Božićnim gudačkim kvartetom i Uskrsnim varijacijama - je kantata u kojoj proživljavamo posljednje Kristove riječi...

Božićni gudački kvartet (Uvertira, Varijacije, Scherzo i Fuga). Može se zaključiti već iz samog naslova da se radi o hrvatskoj, glazbenoj božićnoj tematici nepresušnoj i jedinstvenoj u svijetu, budući da se možemo ponositi s preko pet stotina božićnih napjeva...U prvom stavku Adagio - Allegro, poput francuske uvertire, primječuju se prikriveni motivi napjeva O, pastiri čudo novo, ali u molskom tonalitetu nakon kojeg slijedi fughetta prema početnoj temi napjeva Djetešce nam se rodilo. Varijacije su rađene prema popularnom napjevu Stille Nacht koji je autor ne tako davne devedeset i treće na poseban način razradio. Scherzo koristi motive iz napjeva Tri kralja jahahu, a na mjestu trija napjev Danas se čuje dogođaj novi. U završnoj Fugi ponovno imamo temu za fugu iz napjeva O, pastiri čudo novo, ali sada u durskom tonalitetu, odnosno u svom razvoju u različitim tonalitetima prema zakonitostima fuge.

Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu, kantatu za sopran, bariton i gudački kvartet op. 208 (tekst: biblijski, novozavjetni), Magdić je napisao u siječnju 2007. godine na poticaj opernih umjetnika vokalnog dua Olge i Bojana Šobera i Gudačkoga kvarteta Rucner iz Zagreba, koji su djelo praizveli u ožujku iste godine, u okviru planiranog i već tradicionalnoga ciklusa Četiri godišnja doba. Kako je prvi koncert Proljeće bio planiran baš tijekom korizme, autor se opredijelio za odgovarajuću tematiku. Odlučio je da to budu svima dobro poznate posljednje Kristove riječi na križu. Djelo je autor stvorio od motiva i njihove mutacije iz gregorijanike, Citharae octochordae, hrvatskih nabožnih, pa čak i rustikalnih i oporih motiva i napjeva, služeći se različitim polifonim tehnikama, modusima i osebujnostima naših krajeva, ne bi li slušateljima što snažnije omogućio doživljaj snažnih riječi.



Uskrsne varijacije skladane su prema napjevu Uskrsnu Isus doista iz zbornika latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva Cithara octochorda iz 1701. godine. Uzvišenu temu slijede tri kontrastne varijacije od kojih je posljednja u formi fughette. Originalna partitura je napisana za orgulje. Autor ju je praizveo na predivnim orguljama Heferer u sarajevskoj katedrali 3. travnja 1994. Tek 2007. autor priređuje varijacije za Gudački kvartet Rucner.

Skladatelj, orguljaš i pedagog JOSIP MAGDIĆ rodio se 19. ožujka 1937. u Ogulinu. Klasičnu gimnaziju i glazbenu školu (rog) pohađa u Zagrebu. Na Višoj pedagoškoj školi završava studijsku grupu: glazba - hrvatski jezik. Studij nastavlja na Akademiji za glasbo u Ljubljani (kompozicija kod L. M. Škerjanca kod kojeg je i magistrirao, dirigiranje kod D. Švare i orgulje kod P. Rančigaja). Od 1970. predaje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, te osniva i vodi ansambl MOMUS. 1977. osniva i vodi grupu MASMANTRA. U Sarajevu je ostao i u vrijeme najtežih ratnih razaranja nastupajući vrlo angažirano u okviru HKD NAPREDAK, a partiture tiskane kao RATNE KAJDE ‘92 i orguljske Dominus conterens bella snažan su krik protiv agresije. Često nastupa solistički izvodeći vlastita djela na orguljskim koncertnim turnejama po Francuskoj, Danskoj, Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Norveškoj, SAD, Kanadi, Irskoj itd. Od 1995. redoviti je profesor teoretskih predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (umirovljen krajem 2007.).

Djela, koja su stvorena za najrazličitije ansamble, a ima 223 opusa, izvođena su mu u gotovo svim europskim zemljama, i kontinentima. - Za svoje stvaralaštvo primio je brojne nagrade i priznanja: Prešernovu nagradu 1964., Nagradu elektroakustičke glazbe u Bourgesu 1981. Nagradu grada Sarajeva 1986., Nagradu Ministarstva kulture RH 2002., Zlatnu pleketu na IX. danima duhovne glazbe, Vjesnikovu nagradu J.Š. Slavenski (2007.)... Objavljena djela: Vokalna polifonija (Palestrina), Sarajevo, 1981., Vokalna polifonija – Strogi renesansni slog, Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis, 2006., The Notes of the War 1992, Napredak, originalno izdanje, 1992., U sarajevskom obruču – Crtice iz dnevnika, (u tisku), brojne partiture i kompaktne ploče.

Josi

p M

agdić



DJEVOJAČKI ZBOR “ZINKA” novoosnovani je pjevački zbor klasičnog programskog usmjerenja. Promiče ime naše eminentne sopranistice, zagrepčanke Zinke Kunc Milanov. Osnivanje zbora rezultat je dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada dirigentice Jasenke Ostojić Radiković, te stvaranja generacija vrsnih zborskih pjevačica koje čine okosnicu ovog zbora.

Na poziv organizatora Zbor je sudjelovao na „Briljant koncertu“ na Festivalu zborova u Zagrebu 2007. u Hrvatskom glazbenom zavodu, te na Svečanom koncertu povodom obilježavanja 30. obljetnice zagrebačkog amaterizma u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u društvu najboljih hrvatskih vokalnih ansambala. U 2008. godini bilježi nastup na „Malom kantu“ u Pazinu, Festivalu „Naš kanat je lip“ u Poreču, na „Koncertu izvrsnosti“ u Virovitici, na svečanom koncertu „Pedagozi – umjetnici“ u organizaciji HDGPP-a, te ne Svečanoj dodjeli priznanja prvonagrađenim učenicima pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH i Agencije za odgoj i obrazovanje.

Veliko priznanje je i sudjelovanje Djevačkog zbora Zinka na IOSOT svjetskom kongresu u Ljubljani, Slovenija, kao jedinog hrvatskog predstavnika na središnjoj svečanosti “Biblijskog festivala”, izvedbi IX simfonije L. Van Beethovena u srpnju 2007. godine .

Zbor „Zinka“ djeluje pri Hrvatskom društvu Collegium pro arte, osnovanom u cilju promicanja kulturnih dostignuća u RH, osobito na području zborske glazbe. Idejni pokretač Zbora i Collegiuma je dirigentica Jasenka Ostojić Radiković.

Dje

vojačk

i zbo

r “ZI

NK

A”



GUDAČKI KVARTET RUCNER utemeljili su 1998. godine bračni par Snježana i Dragan Rucner (do tada dugogodišnji članovi Gudačkog kvarteta Klima). Nastavljajući zagrebačku tradiciju komornog muziciranja njegovanjem klasičnog i suvremenog repertoara kao i izvođenjem djela suvremenih hrvatskih autora, Gudački kvartet Rucner čini i repertoarni iskorak prema glazbi drugih žanrova, o čemu svjedoči i njihova nadasve uspješna suradnja s američkim bandoneonistom Peterom Soaveom.

U dosadašnjem djelovanju Kvartet Rucner muzicirao je u Zagrebu, u mnogim gradovima Hrvatske, na najvažnijim hrvatskim festivalima (Muzički bienale Zagreb, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Pulski festival,…). Turneje su ga vodile i u Bosnu i Hercegovinu, Italiju, Sloveniju, Srbiju, Austriju, Egipat, Poljsku, Njemačku i Kinu.

Za Gudački kvartet Rucner pisali su skladbe mnogi hrvatski autori koje ansambl na svojim nastupima redovito promovira. Od 2003. godine Kvartet Rucner organizira svoj ciklus koncerata komorne glazbe Črtiri godišnja doba, na svakom koncertu izvodi se po jedno novo djelo hrvatskih skladatelja.

Za dosadašnji rad, Kvartet Rucner je primio nekoliko priznanja: diplomu „Milka Trnina“ Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, godišnju nagradu „Vatroslav Lisinski“ koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, te snimio nekoliko nosača zvuka.

Gud

ački

kva

rtet R

ucne

r



OLGA ŠOBER, nacionalna prvakinja opere, diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u klasi prof. Zlatka Šira) i na Hochschule für Musik und daarstellende kunst u Beču (u klasi velikog svjetskog tenora, Kammersängera Antuna Dermote) gdje je specijalizirala “Lied und Oratorium” a magistrirala je na Fakultetu muzičkih umjetnosti u Beogradu. Prvakinja je Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka. Nastupala je na svim opernim pozornicama i scenama u domovini (Zagreb, Split, Osijek i Rijeka) te na ljetnim festivalima (Dubrovnik, Split, Pula, Rijeka, Opatija …), a gostovala je u Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu.

Kao samostalna umjetnica bilježi značajne nastupe u: Italiji, Mađarskoj, Ukrajini, Tatarskoj Republici, Gruziji, Litvi, Republici Češkoj, Austriji, Luxemburgu, Taiwanu, te USA, Njemačkoj, Japanu… Za svoje nastupe dobila je značajna priznanja među kojima se ističu: Nagrada “Pavao Markovac”, Nagrada Vjesnikove kritike “Darko Lukić”, potom Šaljapinova medalja sveruskog opernog festivala u Kazanju (Tatarska republika), Nagrada Anala u Osijeku za najbolju glavnu žensku ulogu, Nagrada Grada Rijeke 1994., Nagrada Milka Trnina 1994., Nagrada Hrvatskog glumišta 1997., Nagrada HNK Ivana pl. Zajca "Štefanija Lenković" za najbolja operna ostvarenja 2004. Za osobite zasluge u kulturi 1998. godine je odlikovana Redom Danice hrvatske sa likom Marka Marulića. 2008. godine dobiva najprestižnije priznanje, odlukom Ministra kulture RH, postaje Nacionalna prvakinja opere! Uz opernu glazbu njeguje i bogatu solističku koncertnu aktivnost a nastupa kao stalna gošća uz najpoznatije komorne sastave i zborove u zemlji.

Olg

a Š

ober



BOJAN ŠOBER rođen je u Rijeci gdje i diplomira engleski jezik. Studira pjevanje u Italiji u Trstu i Padovi, a 1982. godine diplomira u Teatro alla Scala iz Milana nakon dvogodišnje specijalizacije. Godine 1996. magistrira na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu. Kao samostalni umjetnik nastupa na opernim pozornicama Rijeke, Zagreba, Osijeka, Splita, Ljubljane, Beograda, Skopja, te na brojnim ljetnim festivalima (Splitsko ljeto, Riječko ljeto, Festival Ljubljana, Ljetni festivali Opatija – Pula – Rijeka, Krčko ljeto…) pjevajući glavne uloge svog baritonskog i bas-baritonskog faha. Od mnogobrojnih samostalnih nastupa u inozemstvu (Italija, Njemačka, Rusija, Ukrajina, Danska, Češka, Austrija, Japan, U.S.A., Kanada, Švicarska…) posebice treba izdvojiti one u najprestižnijem kazalištu na svijetu - Teatro alla Scala iz Milana. Pjeva pod ravnateljskom palicom velikana poput: Lovre von Matačića, Eduarda Mullera, Riccarda Chaillya, Wladimira Delmana, Kazushi Onoa, Nikše Bareze, a snima na mnoge nosače zvuka.

1998. godine predsjednik RH ga je odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, a iste godine je dobio i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu. 2005. dobio je Nagradu Milka Trnina te Nagradu Grada Rijeke za svekoliki doprinos glazbenoj kulturi Grada. Nagradu Primorsko-goranske županije dobio je za 2006. godine. 2008. godine je dobio titulu Viteza Republike Italije (Cavaliere della Republica), najveće priznanje Predsjednika za doprinos promicanju talijanske glazbe u svijetu.



Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKAHrvatski pjesnici na temu Muke:Baro Bettera (1645.-1712.)Vrhu Muke Isukrstove

sudjeluju: dr. Ivica Martinović i mr. Božidar Petrač stihove kazuje: Joško Ševo tribinu vodi: Hrvoje Kovačević

travanj

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30



U okviru Svečanosti Pasionske baštine – Lirike Velikog petka, predstavljamo Vam hrvatskog pjesnika Bara Bettere (oko 1645. – 1712.). Taj je pjesnik zadužio Dubrovnik svojom požrtvovnošću poslije velikog potresa 1667. Pripadao je nizu Dubrovčana koji su u teškim prilikama prionuli obnovi književnosti. Pjevao je isključivo na hrvatskom jeziku. U Ankoni je 1667. objavio pjesmu Vrhu velike trešnje u kojoj je opjevao svoje osobne doživljaje dubrovačkog potresa. U pjesmi U pohvalu jezika slovinskoga iskazao je nezadovoljstvo što neki tadašnji pjesnici pjevaju na stranim jezicima. Baro je pripadao Akademiji Ispraznijeh kojoj je bilo iznimno stalo do napretka književnosti i jezika. Kako je bio iskreno pobožan, njegov se cjelokupni stvaralački književni rad temeljio na proživljenoj duhovnosti i bio obilježen dubokom religioznošću. Godine 1702. objavio je Ćutjenja bogoljubna vrhu sedam pjesni od pokore Davidove s veće druzijeh tumačenja i razmišljanja duhovnijeh. Posebna zanimljivost jest činjenica da je njegova druga kći Pavle, udana za Nikolu Boškovića, majka Ruđera i Anice Bošković. Pjesništvo Bara Berette još uvijek očekuje novo čitanje i pravo vrjednovanje. Lirika Velikog petka u tom smislu predstavlja inicjalni korak.


PREDPROGRAM:

KRIŽNE POSTAJE PUKA NAŠEGA,SUDIŠTE *MUČIŠTE* SMRTIŠTE, oratorij za sola, muški i ženski zbor

Autor: Ljubo Stipišić Delmata Stihovi: Staka Klanac-Tulić i biblijski tekstovi Izvodi: mještoviti zbor "INA"

Dirigent: Bojan Pogrmilović

ožujak

P U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1929 21 22 23 24 25 2627 28 29 30


PREDPROGRAM 95

I z v e d b e :

Subota, 21. 3. 2009.

– Ivanić Grad, Župna crkva sv. Petra, u 19,30 sati

Nedjelja, 22. 3. 2009.

– Zagreb, Crkva sv. Antuna, Sv. Duh, u 20,00 sati

Subota, 28. 3. 2009.

– Šestanovac-Katuni, Župna crkva, u 18,00 sati

Ljubo Stipišić Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA, SUDIŠTE *MUČIŠTE* SMRTIŠTE, pučki korizmeni oratorijna stihove Stake Klanac-Tulić i biblijske tekstove,za sola, muški i ženski zbor

Izvode: Isus: Šime Ukić, tenor evanđelist: Petar Rogošić, tenor majka: Vedrana Zrnić, sopran Pilat: Martin Feller, bas Veronika: Jana Pogrmilović, mezzosopran najavljivač: Branimir Lasan, bas najavljivačice: Indira Kos, sopran Jasna Vince, sopran glasovi iz puka: Morena Škokić, mezzosopran Ivan Ćirko, tenor Sanjin Sirotnjak, tenor Martin Feller, bas Branimir Lasan, bas

puk: Muški i ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD- a "INA"

Dirigent: Bojan Pogrmilović


PREDPROGRAM96

P r o g r a m :

UVODNE RIJEČI

PRVI DIO POSTAJA KRIŽNIH – "SUDIŠTE" Postaja Prva: Isusa osuđuju na smrt Postaja Druga: Isus prima na se Križ Postaja Treća: Isus pada prvi put pod Križem Postaja Četvrta: Isus susreće svoju Majku

DRUGI DIO POSTAJA KRIŽNIH – "MUČIŠTE"

Postaja Peta: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ Postaja Šesta: Veronika pruža Isusu rubac Postaja Sedma: Isus pada drugi put pod Križem Postaja Osma: Isus tješi Jeruzalemske žene Postaja Deveta: Isus pada treći put pod Križem

TREĆI DIO POSTAJA KRIŽNIH – "SMRTIŠTE"

Postaja Deseta: Isusa svlače Postaja Jedanaesta: Isusa pribijaju na Križ Postaja Dvanaesta: Isusa umire na Križu Postaja Trinaesta: Isusa skidaju s Križa Postaja Četrnaesta: Isusa polažu u grob

ZAVRŠNE RIJEČI


PREDPROGRAM 97

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA – (biografi ja autora nalazi se na stranici 82).

Pučki korizmeni oratorij „Postaje križne puka našega“ temeljen je na poznatim narodnim napjevima, na koje je nove stihove u pučkom duhu napisala Staka Klanac-Tulić, te na elementima pučke crkvene glazbe dalmatinske provenijencije. Za recitativne dijelove Skladatelj je koristio i dijelove tekstova iz Biblije. Mnogi svjetovni narodni napjevi koji su korišteni u ovom oratoriju imaju svoje praporijeklo u crkvenoj glazbi. Na ovaj način donekle su vraćeni svom izvoru. U postaje križnog puta umetnuti su i skladani recitativi, također u pučkom stilu, koje interpretiraju solisti iz zbora i tako utjelovljuju biblijske likove, sudionike posljednjih trenutaka Isusova života. Iako vizualno slušatelj ima dojam nastupa mješovitog zbora, treba reći da kao i uvijek kad se radi o ovakvom načinu pjevanja skladatelj izbjegava tradicionalni mješoviti široki harmonijski slog te primjenjuje sustav paralelnog, dvostrukog zbora tako da se četveroglasni tijesni slog pretvara u takozvano lažno osmeroglasje, to jest prvi soprani pjevaju isto što i prvi tenori, drugi soprani isto što i drugi tenori i tako dalje. Pored toga muški i ženski zbor često imaju i samostalne nastupe. Takav tretman zbora Ljubo Stipišić - Delmata uvijek koristi kada piše u pučkom duhu jer je to i način na koji spontano pjevaju izvorni pučki pjevači.

MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a "INA" osnovan je 1976. godine. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Češka, Slovenija, Kanada, Poljska, Austrija, Mađarska, Francuska), samostalno i u suradnji s profesionalnim ansamblima (Zagrebačka fi lharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Gudački komorni orkestar iz Češkog Krumlova, sastav Flamenco Company svjetski poznatog španjolskog gitarista i skladatelja Paca Peñe, i dr.).

Repertoar Zbora čine duhovne skladbe, zborske obrade hrvatskog i svjetskog folklora, a često se izvode i obrade zabavnoglazbenih evergreena. Posebno atraktivan je božićni program. Od dolaska sadašnjeg dirigenta Bojana Pogrmilovića 1988. Zbor je izveo preko 160


PREDPROGRAM98

naslova, od čega tridesetak višestavačnih djela.1997. i 1998. godine Zbor je osvojio prve nagrade na Natjecanju

zborova u Zagrebu, a 2000. godine nagradu za najbolju interpretaciju na Festivalu duhovne glazbe “CRO Patria” u Splitu. 2003. godine Zbor je dobio nagradu za najbolju interpretaciju zadane skladbe na Festivalu zborova grada Zagreba. Na Međunarodnom natjecanju božićnih i adventskih pjesama "Petr Eben" u Pragu 2004. godine svrstan je u srebrnu kategoriju.

Zbor je do sada snimio šest nosača zvuka - kasetu “Misa a la chilena”, te CD-e: “Voda zvira”, “Folklor u zborskoj glazbi”, “Radost svijetu” s božićnim programom, CD na čijem se repertoaru nalaze dva velika djela Johna Ruttera (Requiem i Gloria), te CD s tematikom Križnog puta Sv. Leopolda koji je skladao Ljubo Stipišić. Ovaj posljednji CD zvučnom slikom upotpunjuje Križni put u Zakučcu kraj Omiša. CD “Voda zvira” je 1999. godine bio nominiran za prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu “Porin”.

BOJAN POGRMILOVIĆ, dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Deset godina bio je glazbeni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske “Lado”, a sada predaje solo pjevanje na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Kao voditelj dalmatinskih klapa “Mareta” i “Cesarice” osvojio je brojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i međunarodnom festivalu zborova u Veroni, a njegovi učenici solo pjevanja osvajali su nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Sa svim svojim ansamblima praizveo je posljednjih godina oko pet sati glazbe, posebice domaćih autora, a veliki dio toga trajno je zabilježio na petnaestak CD-a. Član je žirija domaćih i međunarodnih natjecanja zborova (Verona, Azzano Decimo) i često član žirija Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Od 1988. vodi mješoviti pjevački zbor KUD-a “INA”, koji je pod njegovim ravnanjem dosegnuo sadašnju visoku razinu. Dvije godine dirigirao je mješovitim pjevačkim zborom iz Verone sastavljenim od članova 15 zborova Udruženja zborova Grada (AGC Verona). Od 2003. vodi Vokalni ansambl "Samoborke". Ravnao je i gudačkim orkestrom iz Češkog Krumlova, Hrvatskim komornim orkestrom, te Zagrebačkom fi lharmonijom.


akad. slikar Josip Botteri-Dini, Procesija, detalj, 1990.


PASIONSKA BAŠTINA 2009.29. ožujka – 8. travnja



18. SvečanostiPASIONSKE BAŠTINEPA

SIO

NSK

A B

AŠT

INA


pasionska baština 2009 - programska knjižica

Documents