papina molitva mariji - trsat-svetiste.com.hr · gvardijan i čuvar svetišta. gospa trsatska –...

Gospa Trsatska – 2015. · 2 · Marijin Trsat

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

Lektura i korektura: Ana Pelčić,

Martina Kekelj - OFS, Sara Lerga - FRAMA

Fotografija: fra Darko Grmača,

Arhiv Svetišta, WEB List uredio:

fra Tomislav Faletar

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.com

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri-t.com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 1/2015

Godina izlaženja: XLVIII Gospa Trsatska 2015., Rijeka

Marijin Trsat

PaPina molitva mariji

Djevice i Majko Marijo, ti, koja si, potaknuta Duhom Sve-tim, prihvatila Riječ života u dubini svoje ponizne vjere: kao što si se ti potpuno preda-la Vječnome, pomozi nam reći naš “da” na žuran način poziv, žurniji no ikad prije, da navije-štamo radosnu vijest.

Ispunjena Kristovom prisut-nošću, donijela si radost Ivanu Krstitelju, koji je na tvoje riječi zaigrao od radosti u krilu svoje majke. Prepuna radosti Pjeva-la si o čudesima Gospodnjim. Ostala si čvrsta pod križem s ne-pokolebljivom vjerom i primi-la radosnu utjehu uskrsnuća te okupila učenike u iščekivanju Duha da se rodi evangelizacij-ska Crkva.

Izmoli nam sada novu gorlji-vost uskrslih da nosimo svima evanđelje života koje pobjeđuje smrt. Daj nam svetu odvažnost

da tražimo nove putove kako bi dar neugasive ljepote dopro do svih.

Djevice slušanja i kontem-placije, majko ljubavi, zaručni-ce vječnoga slavlja, moli za Cr-kvu, čija si najčišća slika, da se nikada ne zatvori u sebe i nika-da ne posustane u svojoj veli-koj ljubavi za uspostavom Kra-ljevstva.

Zvijezdo nove evangelizaci-je, pomozi nam da budemo svi-jetli svjedoci zajedništva, služe-nja, gorljive i velikodušne vjere, pravde i ljubavi prema siroma-sima, da radost evanđelja dopre do nakraj zemlje i svojim svje-tlom obasja i periferije svijeta.

Marijo živog evanđelja,izvore radosti za malene,moli za nas.Amen! Aleluja!

Iz Enciklike Evangelii Gaudium

Gospa Trsatska – 2015.· 3 ·Marijin Trsat

Uvodnik

Svetkovina Majke Božje Tr-satske, 10. svibnja, podsjeća nas na onu davnu 1291. godinu kada su se prvi put sami Trsa-ćani okupili oko Nazaretske ku-ćice, divili joj se i molili. Malo vremena je boravila na Trsatu, svega 3 godine i sedam mjeseci, ali je ostavila duboki trag svoje prisutnosti koji seže sve do nas. Papa Urban V. je 1367. godine, darovavši ikonu Majke Božje Trsatske svetištu, zapalio pravu hodočasničku vatru i obilježio ovo mjesto „svetim mjestom“. Godine 1453. zalaganjem Ni-kole IV. Frankopana na Trsat dolaze franjevci iz Vikarije Bo-sne i preuzimaju brigu za sve-tište Gospe Trsatske. Još jedan datum nam ne smije izmaknu-ti, a to je 8. rujna 1715. godi-ne, danas 300. obljetnica kru-njenja Gospine slike. Biskup iz Verone Ivan Franjo Barbadiga došao je kao hodočasnik na Tr-sat. Saznavši za povijest trsat-skog svetišta oduševio se i od-lučio poraditi na tome da se slika Majke Milosti i malog Isu-sa okruni zlatnim krunama iz zaklade Aleksandra Sforze ko-jom je u ono vrijeme raspola-gao vatikanski kaptol. Tadašnji trsatski gvardijan Petar France-tić zdušno se založio da se kru-njenje što svečanije obavi kako bi se što više duhovnog plo-da prosulo na hodočasnike tr-satskog svetišta. I bi tako. Ob-vezuje nas povijest, vjera naših predaka, a i naše vjersko opre-djeljenje za Boga koga nam je rodila Blažena Djevica Marija

iz Nazareta da pohodimo trsat-sko svetište, da se duhovno ob-novimo i napunimo milostima za radosno življenje današnjeg trenutka.

I ove godine će vas dočeka-ti novosti u svetištu. Završena je restauracija kapele sv. Antu-na Padovanskog i strop sveti-šta bazilike. Ispod naslaga boje pronašli smo nekoliko stoti-na godina stare oslike koji do-ista lijepo ukrašavaju sveti pro-stor. Nadamo se da će i orgulje nakon duljeg vremena restauri-ranja i povećanja zasvirati pu-nim glasom. Svetište je osvje-ženo bojama. Bazilika je ipak najljepša kad je puna hodo-časnika, kad odjekuje romar-ska pjesma zahvale i vapaja iz srca usmjerenih Božjem srcu i srcu naše i Isusove Majke, za-govornice, zaštitnice, odvjetni-

Dragi čitatelji marijina trsata i Dragi hoDočasnici!

Raspored misa: 7, 8, 9, 10, 11.30, i 18.30 sati

Predvoditelj:mons. dr. IVAN DEVČIĆ, nadbiskup i metropolit riječki, u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije

Liturgijsko pjevanje predvode crkveni zborovi:Svetišta Majke Božje Trsatske

Svetišta Sveta Mati Slobode - Zagreb

Predvoditelj: fra Robert Perišić, franjevac

ZAVJETNA MISA FRANJEVACAHRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE SV. ĆIRILA I METODA

Subota, 9. svibnja 2015. u 11.00 sati

Nedjelja, 10. svibnja 2015.

18.30 sati:

Blagdanska trodnevnica 7. - 8. - 9. svibnja 2015.Raspored slavlja:

18.00 sati: Marijanska pobožnost 18.30 sati: Euharistijsko slavlje

ce naše, Majke Milosti. Znam da su krizna vremena, da su ži-votne potrebe sve veće, a ma-terijalnih sredstava sve manje, ali vjerujem da ćete ipak za lju-bav Majke Milosti doći u nje-zin Nazaretski dom. Ova je go-dina posvećena i obitelji. Zato se i održava Drugi susret hrvat-skih katoličkih obitelji na Trsa-tu, jer ovo je svetište Svete obi-telji koja ima što poručiti našim obiteljima. Ovo svetište nas želi taknuti vjerom i čistom i iskre-nom ljubavlju Svete obitelji. Isus kao središte Svete obite-lji i nas potiče na ljubav prema djeci i na spremnost da uloži-mo sve u njihov rast i odgoj u istoj vjeri. Radinost, skromnost i malenost Svete obitelji neka bude uzor i poticaj našim obi-teljima u njegovanju i izgrađi-vanju obiteljske ljubavi i zajed-ništva i u naše vrijeme, makar smo okruženi tolikim proble-mima i poteškoćama. S Bogom je sve moguće!

fra Antun Jesenović, gvardijan i čuvar Svetišta


Na blagdan Male Gospe 8. rujna ove godine, isteći će 300 godina kako je okrunjen lik Gospe Trsatske. Naravno, bila je to osobita svečanost kojoj je prethodila višegodišnja razno-rodna priprava. Začetnik ideje o krunidbi lika Gospe Trsatske i organizator same krunidbe bio je ondašnji dugogodišnji čuvar Trsatskog svetišta i samostanski starješina, tj. gvardijan trsat-skog franjevačkog samostana fra Petar Francetić, koji je vezao svoj život uz Trsatsko svetište.

Uređenje crkve i samostana gospe trsatske

U tri navrata je Francetić bio trsatski gvardijan u posljed-njem desetljeću 17. stoljeća i zatim još četiri puta u 18. sto-ljeću. Prema starim zapisima može se zaključiti da je, uprav-ljajući trsatskim svetištem, puno učinio na uređenju unu-trašnjosti bazilike i trsatskog sa-mostana. Svakako su ondašnji senjsko-modruški biskupi ci-jenili Francetića i bili s njim u prijateljskim odnosima, jer mu pomažu novčanim prilozima u daljnjem uređenju crkve i sa-mostana. Nesumnjivo je Fran-cetić imao udjela u preuređe-nju oltara Svete Ane jer je 1723. dao obnoviti taj oltar. Iste godi-ne upravitelj luke u Bakru Petar de Denaro preuzeo je troškove za izradu novog drvenog oltara Svetog Petra u negdašnjoj kape-li Petra Kružića. Naravno, uči-

nio je to na Francetićev poticaj. Samostanski ljetopis bilježi da je Francetić 1724. godine preu-redio i kapelicu Svetog Franje u istočnom uglu četverokuta sta-rog samostana postavivši u nju novi oltar. Oltar Svetog Nikole obnovljen je 1726. godine.

Obnovu i preuređenje svih ovih oltara proveli su franje-vački kipari i rezbari oslanjaju-ći se u svojoj izradi na tradici-je 17. stoljeća. Oltari su sazdani redovito tako što se nad oltar-skim stolom diže visok podlo-žak nad kojim se opet na sva-koj strani diže po jedan svrdlast stup. Srednji dio je završen pre-kinutom, gušastom ili uglatom gredom. Takav je oltar Sveto-ga Antuna. On završava s viso-

kom atikom koja vodi porijeklo od atike tzv. “zlatnih oltara” iz 17. stoljeća. Kod oltara Svetog Ivana Nepomuka glavnina olta-ra je raširena i obogaćena tako da na svakoj strani ima po je-dan gladak i jedan svrdlasti stup. Trsatski su oltari posebno značajni po tome što su obojeni u imitaciju mramora, neramo-rizirani su u različitim bojama prirodnog mramora. Osobito se ističe oltar Svete Ane, koji po gušastom arhitravu podsjeća na mramorne oltare u ljubljanskoj crkvi Svetog Jakova. Oltarna ar-hitektura trsatskih drvenih ol-tara upotpunjena je plastikom.

osobit graditelj i širitelj štovanja trsatske gospeFrancetićevo ime spominjat

će se i u nizu povjesnika Tr-satskog svetišta. On je objavio 1718. u Veneciji na latinskom jeziku knjigu Tersactum corona-ta Deipara Virgine insigne sive tri-umphus gloriosissimus B. Mariae Virginis Matris Gratiarum (Ve-netiis 1718.). Ovaj Francetićev spomenspis ostat će jedan od važnijih povijesnih svjedočan-stava za poznavanje i razumi-jevanje prošlosti Gospina sveti-šta, a također i za opću crkvenu povijest ovoga dijela Hrvatske.

Ovdje valja spomenuti još je-dan važan Francetićev poth vat u korist populariziranja Trsat-skog svetišta. Francetić je, na-ime, htio proširiti liturgijsko štovanje Trsatske Gospe i izvan

Petar FrancetiĆ je PriPravio KrUniDBU liKa gosPe trsatsKe

Tristota obljetnica krunjenja slike Gospe Trsatske

fra Petar Francetić


Tristota obljetnica krunjenja slike Gospe Trsatske

samog prošteništa. Prethodno je zadobio pristanak svećeni-ka grada Senja i suglasnost svih franjevaca u ovom kraju da se 10. svibnja slavi blagdan Gos-pe Trsatske jer se, po tradiciji, toga dana Marijina kuća poja-vila na Trsatu. Uputio je nakon toga molbu u Rim i zadobio pri-stanak Zbora za vjerske obrede kojim se dopušta da svjetovni i redovnički kler biskupije senj-ske, pa i svi franjevci trsatskog samostana i cijele provincije, mogu moliti božanski časoslov i služiti misu blagdana sv. Kućice Loret ske. Od tog vremena Gos-pa Trsatska ima svoj blagdan; slavi se 10. svibnja svake godi-ne. Taj blagdan, naravno, danas osobito slave franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a u 18. st. su ga oso-bito slavili i širili članovi bra-tovštine Blažene djevice Marije od milosti koju je 1692., potica-jem Petra Francetića, na Trsatu utemeljio senjsko-modruški bi-skup Sebastijan Glavinić.

Dakle, Francetić je povjesni-čar Trsatskog svetišta, obno-vitelj crkve tog svetišta, osni-vač bratovštine Trsatske Gospe i začetnik liturgijskog štovanja Gospe Trsatske s njezinim vla-stitim blagdanom, a ipak je naj-više zadužio Trsatsko svetište time što je sve te akcije upravio krunidbi Gospine slike.

Krunidba zavjetne slike i hrvatski sabor

Juraj Marotti bio je biskup koji je okrunio lik Gospe Tr-satske krunama. No, Franceti-ćev plan je bio drukčiji. Zapi-sao ga je Marotti u svojoj knjizi o Trsatskom svetištu (Georgi-

us Franciscus Xaverius Marotti, Dissertatio historica pro Deipa-ra Tersactana. Romae 1710). U njoj stoji: “Rijetku je slavu i čast namijenila Sveta rimska Stolica čudotvornoj slici Trsatske Gos-pe. Poslat će iz Rima dvije zlat-ne krune kojima će se ovjenčati Gospa i Isus. Sadašnji velečasni otac gvardijan /Petar France-tić/ poziva slavne staleže i redo-ve, i to za početak rujna ove go-dine, na svečanost kod koje će se rijetkim i osobitim krunama ovjenčati slika. Kod te svečano-sti proglasit će se isto sveto mje-sto čudotvornim i čudesnim. Sabor je, naime, obavijestio gvardijana Francetića: “Dok se nadamo da će časni Kaptol za-grebački odrediti nekog iz svo-je sredine, šaljemo onamo od gospode staleža spomenutog

gospodina iz Kaptola te vele-možnog gospodina baruna Mi-haela Androku mlađeg s pleme-nitim Nikolom Salijem koji će biti službeno kod svečanosti u ime slavne Kraljevine. Podrob-niju će uputu primiti kod slije-dećeg zasjedanja Sabora.”

U biskupovom izvještaju osobito je važan ovaj zapis o za-ključku Hrvatskog sabora 1714. godine, koji je zapravo odgovor na Francetićevo pismo u ko-jem je bio zatražio sudjelovanje predstavnika Sabora na sveča-nosti krunidbe lika Gospe Tr-satske. Naravno, i ta Francetiće-va akcija bila je uspješna jer su predstavnici Hrvatskog sabora bili na svečanosti krunidbe lika Gospe Trsatske.

fra Emanuel Hoško

Krunjenje Gospe Trsatske 1715. godine


Skoro pa smo se umorili od rasprava kako se današnji svijet i čovjek ubrzano mijenjaju. Mo-glo bi se čak reći da čovjek poči-nje patiti zbog pretjeranih mo-gućnosti koje sve rjeđe uspijeva dostići, što vodi do razmrvljeno-sti postojanja, individualizma te osjećaja osamljenosti i besper-spektivnosti. U isto vrijeme, na djelu je tiho otpadništvo od vje-re prezasićena čovjeka. U sva-kom slučaju neki znakovi upu-ćuju na činjenicu da u nemalom broju ljudi, i kršćana, nastaje unutarnja praznina koja razdire.

1. Zar je na djelu nesposobnost vjerovanja?

Što se tiče vjerovanja, dje-luje iznenađujućom konstata-cija prijašnjeg milanskog nad-biskupa C. M. kard. Martinija početkom devedesetih godina da smo, osim fenomena vjer-skog indiferentizma i odbijanja Boga, u novije vrijeme svjedo-ci činjenice umora ili čak nes-posobnosti za vjerovanje, ba-rem u Europi. Čovjek se danas čudno mijenja, čemu pomažu i oni kojima nije stalo do istin-skog života, osobnog i obitelj-skog, koji na rafinirani način sve iskrivljuju i stvaraju zbrku i zbunjenost.

Danas je napast nevjerova-nja prisutna u mnogima, nije daleko ni od koga, čak je u nama, samo je treba pojasni-ti, razotkriti i pobijediti. Pritom je ipak današnje vrijeme prilič-no komplicirano jer se ta nevje-ra ne odnosi samo na Boga, već

Povjerovati i iZDrŽati - sve teŽe, ali Divno!

Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (4)

prerasta u gubitak humaniteta, a to znači da se ne vjeruje ni u čovjeka koji postaje sve ugrože-niji. Zaboravljanje Boga dovodi do napuštanja čovjeka. Evo, ba-rem se mi kršćani pitamo, kako se pomiriti s činjenicom da se na brutalan način planira iskor-jenjenje kršćana iz onih pro-stora gdje su se poslije Isusova uskrsnuća rađale prve kršćan-ske zajednice? Današnji čovjek, i nemali broj praktičnih vjerni-ka, sve manje je sposoban suo-čiti se s iskustvom zla, patnjom, bolom siromašnih i nezaposle-nih, nevinih i isključenih. Poči-nje se govoriti o demografskom slomu Hrvatske. Kako cijeli taj 'košmar' izdržati u vjeri?

Istina, i Isus je primijetio da među učenicima ima onih koji ne vjeruju. Znao je za čovjekovu ograničenost, za njegov otpor koji je posljedica ljudske grješ-nosti. Ona koči prihvaćanje po-

ticaja Duha Svetoga koji je, kako je Isus rekao, jedini koji daje ži-vot. I svatko tko se opire njego-vim nadahnućima sama sebe osuđuje na propast. Čovjek, reći će sv. Ivan Pavao II., misli da će naći mir “u prolaznim i krhkim stvarima”. Ako i uvidi da zna-nost i tehnika nisu donijeli sre-ću, okreće se raznim mesijaniz-mima, hedonističkom užitku, dražima istočnjačkih filozofija i nekim ezoteričkim duhovnosti-ma, a sve je to kratka daha.

2. marija učenica i braniteljica vjere

U tom vrtlogu događaja kr-šćanin, koji postaje 'zbunjen' i umoran u vjeri, ne može se snaći ako se ne ugleda u Mariju i nje-zinu vjeru. Njezin pristanak da postane Majkom Spasiteljevom postaje spasonosan za sve ljude. Dakako, to ju je koštalo silnih žrtava, sve do gledanja razapi-njanja svojega Sina, ali i slavno-ga susreta s Uskrslim i konačno do njezine proslave. U Marijinu slučaju istovremeno promatra-mo neizvjesnost i sigurnost vje-rovanja. Lijepo je to izrazio tali-janski biskup, Bruno Forte, koji se izrazio jednom slikom. Nala-zimo se na rubu jedne provalije koju ne možemo prijeći. S druge strane čujemo glas: “Baci se, do-čekat ću te na rukama!” Ali mi počinjemo sumnjati; što ako za-pnem o liticu, što ako se strova-lim u ponor i nestanem? Valja se, dakle, povjeriti glasu Duha Božjega i baciti se, povjerova-ti, pa makar se u životu i teško


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (4)

povrijedili o razne 'litice' i često bili prestrašeni ponorom.

Ono što je za nas sada važ-no jest da bez Marijina primjera i zagovora naša vjera nema jed-nog od temeljnih oslonaca. Ko-liki će vjernici morati priznati da su, upravo zahvaljujući Mariji, i u njezinim Svetištima, sačuvali cjelovitu vjeru. Ne samo to već, kako kaže jedno misno predslov-lje, kršćanski je narod zaziva kao “obranu vjere”. Ne bi li trebalo, i o svetkovini Gospe Trsatske, više o tome progovoriti, odnosno, da nam je potrebna Marijina po-moć u otvaranju poticaju Duha, ali i u obrani vjere u ovo doba pomutnje? Nije li potrebno više se utjecati Mariji da vjerujemo njezinu Sinu koji je rekao “Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da ni-jedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (Iv 12,46).

3. Preusmjerenje naše evangelizacije

Očito će nam trebati puno vjere, inventivnosti i upornosti na crti nove evangelizacije da pomognemo čovjeku kako bi se otvorio, izašao iz svoje samodo-statnosti i vidio svijetli put koji vodi do susreta s Bogom.

Pritom, dok valja vrednova-ti velika okupljanja, i pri Mari-jinim svetištima, u što svakako spadaju hodočašća koja mogu djelovati u pravcu otvaranja Bogu i jačanja vjere, držim ipak da će veću pozornost treba-ti posvetiti pojedinom čovje-ku, pastoralu “od osobe k oso-bi”. Drugim riječima, trebat će u redovitim i izvanrednim pri-likama otvoriti više mogućnosti za osobni kontakt, tzv. perso-nalizirani pastoral. Osim prili-ke za ispovijed, valja više pru-žati i mogućnost (u posebnim

prostorima) za razgovor, negdje i u skupinama, osobito za bogo-tražitelje, one koje je život jako pogodio, koji se muče sa so-bom, s Bogom i Crkvom.

Valja nam više moliti, u čemu može pomoći i drugo, pri-lično dopunjeno, izdanje suvre-menog Trsatskog molitvenika da nam Gospodin dadne kruh svagdašnji, a to znači sposob-nost vjerovanja i prihvaćanja Božje prisutnosti, poput Mari-je, u svim prilikama i neprilika-ma našega života. Jer zavoljeti Isusa znači biti siguran da ćemo vječno uspjeti. Dakako, ne sami već zajednički, u konkretnoj za-jednici koja se okuplja pri sa-mostanskim crkvama, u kon-kretnim župnim zajednicama. Valja sve učiniti da se, pojedi-načno i u obitelji, promiče pri-jelaz od vjere oslonjene na obi-čaje, prema osobnijoj i zrelijoj vjeri, s više razumijevanja i ra-dosne uvjerenosti.

Vjera nužno uključuje, kao što se dogodilo Mariji, i križ. Da,

ostat ćemo nekad nijemi 'kao tužna Mati', osjećajući svoju i tuđu patnju, ali s vjerom. Marija je Majka koja vjeru svoje djece, kršćana, podržava i štiti, poseb-no kada je najteže. Kaže papa Franjo (Svjetlo vjere) kako mo-ramo biti svjesni da “kršćanin zna da se patnja ne može uklo-niti, ali ona može dobiti smisao i postati čin ljubavi, predanje u ruke Bogu koji nas ne napušta i, na taj način, može postati tre-nutak rasta vjere i ljubavi.” Vje-ra nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. U Kristu, sam Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijev-ši patnju, Krist je Početnik i Do-vršitelj vjere.” (usp. Heb 12, 2). Zato ne dopustimo da nas zave-du neka olaka rješenja i lažne ponude, već se ugledajmo u Ma-riju koja je postala blažena jer je povjerovala (usp. Lk 1, 45).

msgr. Milan Šimunović


Na području Hrvatskoga pri-morja kontinentalni franjev-ci su uz Trsat imali i samostan u Senju. Manje je poznato da je ovaj samostan iz 13. stolje-ća bio jedan od starijih na hr-vatskom prostoru. Franjevci u Senj dolaze u drugoj polovi-ci 13. stoljeća, u vrijeme svoje-ga širenja na sjevernojadranski prostor. Tako se 1272. spomi-nje da se izvan gradskih zidina nalazi franjevačka crkva posve-ćena sv. Franji (Codex diplomati-cus, VII., 303.).

Osobito plodno razdoblje ovoga samostana započelo je u 14. stoljeću kada zaštitnici i po-krovitelji, a ujedno i gospodari grada Senja, postaju krčki kne-zovi Frankopani. Ova se hrvat-ska velikaška obitelj osobito u ovome razdoblju istakla kao ve-liki pokrovitelj franjevaca na području svoje državine koja je obuhvaćala vrlo širok prostor Hrvatskog primorja i njegovog dubokog zaleđa, Like, Krbave, Modruša i Gorskog kotara. Vri-jeme je to kada Frankopani u skladu s obnovnim nastojanji-ma Crkve podupiru osnivanje samostana franjevaca opser-vanata iz Bosanske vikarije. U isto vrijeme, 1463. godine, knez Martin Frankopan osniva i sa-mostan na Trsatu. Frankopanski primjer slijede i drugi ugledni građani Senja koji se pokapaju u samostanskoj crkvi i daruju sa-mostanu brojne posjede.

Kada je nakon Krbavske bit-ke 1493. turska opasnost posta-la realnost za hrvatske zemlje i

FranjevačKi samostan U senjU

Povijesne crtice

Senj se našao na udaru turskih pohoda. Radi obrane grada, ma-gistrat i kraljevska uprava po-dižu gradske zidine i ruše sve objekte izvan grada. Tada nesta-je i starog franjevačkog samo-stana i crkve izvan gradskih zi-dina. Iako Frankopani više nisu bili gospodari Senja uvelike po-dupiru izgradnju novog samo-stana unutar gradskih zidina. General Ivan Lenković gradi 1558. franjevcima novi samo-stan i crkvu sv. Franje u gradu.

Mnogi ugledni građani Se-nja svoje posljednje počivalište nalaze u samostanskoj crkvi, a o velikom ugledu franjevaca u gradu svjedoče i senjski biskupi franjevci iz 16. stoljeća. Franjev-ci u gradu djeluju nesmetano

sve do druge polovice 18. stolje-ća kada će, izbjegavši ukidanje samostana za Josipa II., ipak biti prisiljeni napustiti samostan od 1787. do 1788. da bi se u nje-mu nastanila carska vojska. Ovo će iskoristiti senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić koji će, usprkos želji građana Senja i ugarske vlade, uspjeti različi-tim putevima ishoditi da se u ispražnjenom samostanu 1806. osnuje biskupijsko bogoslovno sjemenište i visoka škola.

Godine 1807. preostali senj-ski franjevci odlaze na Trsat. Po-sljednji samostanski poglavar Barlam Keser nosit će do 1810. godine naslov predstojnika fra-njevačkog samostana u Senju iako će već službovati na Trsatu. Ke-ser, rodom iz Drage nedaleko Trsata, 1791. je u Senju gimna-zijski profesor, a 1821. posta-je čuvarom Trsatskog svetišta i gvardijanom trsatskog samosta-na. U njegovo vrijeme upravlja-nja Svetištem od velike će mu pomoći biti i fra Bernardin Sa-lampić, rodom Senjanin.

Dok je zgrada bivšeg samosta-na prenamijenjena u bogoslov-sko sjemenište, crkva sv. Franje, koja je po svojoj tipologiji od-govarala franjevačkoj sakralnoj arhitekturi, obilježenoj jedno-stavnošću i racionalizmom ras-podjele prostora, nestala je u vihoru Drugog svjetskog rata. Crkva je srušena u bombardira-nju Senja 1943. godine te je od nje ostao samo zvonik.

fra Daniel Patafta

Crkva sv. Franje


Vrijeme milosti, a pri tom govorimo o cijeloj godini no-vicijata, a još više o vremenu korizme, vrijeme je intezivni-je molitve i pokore, kako in-dividualne tako i one bratske - zajedničke. Molimo za veli-kodušnu, dobrostivu, strplji-vu i poniznu ljubav, za ljubav spremnu na žrtvu poput one koju je Krist podnio na križu. Bez tog dara naše bratstvo ne bi bilo prožeto duhom sv. Franje te ne bi moglo služiti Gospo-dinu onako kako je on služio. Ono što je za nas novake, kao i za cijelo samostansko brat-stvo, posebno u ovo doba godi-ne jest polaganje pravila Reda koje, vjerujemo, svu stariju bra-ću uvijek iznova osvježava i po-tiče na revnije i zauzetije obdr-žavanje Evanđelja.

U razdoblju od zadnjeg iz-vještaja zbilo se mnogo toga. Išli smo na razne izlete kojim su nas počastili naši magistri poput onog na Platak gdje smo uživali u zimskim radostima. Na poseban način proslavili smo spomedan bl. Alojzija Ste-pinca. Prigodnim križnim pu-tem, svetom misom i večernjim

Pola novicijata je iZa nas

U okrilju Majke Milosti

programom htjeli smo okuplje-nima približiti lik našega sveca.

Također bismo htjeli izdvo-jiti i susret s osobama teškog imovinskog stanja s kojima smo na Korzu prodavali časopis Ulične svjetiljke. Prodajom ča-sopisa i razgovorom s ljudima kojima je potrebna pomoć, ste-kli smo jedno nezboravno isku-stvo koje nam je na veliki način dalo vrijednu duhovnu pomoć u ovom razdoblju novicijata.

Nedugo nakon toga posjeti-li smo i prihvatilište za beskuć-nike - Ruže sv. Franje koje vodi područno bratstvo Franjevač-kog svjetovnog reda. Veliki do-jam na nas ostavila je radost i prijateljstvo korisnika prihvati-lišta unatoč sveopćoj bijedi i si-romaštvu u kojoj se nalaze.

Bilo je tu još raznih susreta poput onog sa braćom novaci-ma sa Visovca koji su nas po-častili sa divna 3 dana borav-ka u našem samostanu te su prisustovali polaganja pravila. Drugi dan smo posjetili Karlo-vac gdje su nas lijepo ugostila braća iz našeg samostana, a us-put smo bili i u Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Dan poslije

susreli smo se s nadbiskupom Ivanom Devčićem koji nas je ohrabrio snažnim riječima i svjedočanstvom žive vjere te nam dao veliki poticaj za daljni rast u Gospodinu. Na vrhuncu tog međunovicijatskog susreta uputili smo se zajedno na Mari-ju Bistricu gdje se održao naci-onalni susret redovnika, redov-nica i Bogu posvećenih laika te smo na njemu prisustvovali eu-haristijskim slavljem i križnim putem. Vrijeme brzo prolazi! Prošlo je već šest mjeseci, a to-liko i stoji još pred nama. Mno-go je toga učinjeno i zahvalju-jemo Gospodinu na svemu, no još je puno posla pred nama i dosta toga trebamo učiniti. Mo-limo Gospodina za naš daljnji osobni i zajednički rast u nje-mu kako bismo bili pravi na-sljedovatelji Krista po primjeru našeg serafskog oca Franje.

Molimo i Majku Milosti - Gospu Trsatsku da nas zagova-ra i dalje na našem putu te nas blagoslovi i čuva na hodoča-šću u Asiz kojemu se radujemo i kojega s nestrpljenjem oče-kujemo. Svoj braći u Provinci-ji zahvaljujemo na molitvama i preporučamo se i dalje. Mir i dobro sa Trsata od najmlađe braće u Provinciji!

fra Josip Pavlović


Drage obitelji,pred nama je Drugi nacio-

nalni susret hrvatskih katolič-kih obitelji koji će se u nedje-lju 19. travnja 2015. održati u Rijeci na Trsatu na temu Obi-telj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske. Vrhunac je to prvog ciklusa obiteljskog pastorala koji je započeo Naci-onalnim studijskim danom u Zadru u travnju 2013. na temu “Od teologije tijela do evanđe-lja života”, a nastavio se produ-bljivanjem te teme u biskupija-ma i župama.

Tako ste prošle pastoralne go-dine imali prigodu obrađivati te-ologiju tijela, dragocjeno učenje svetog pape Ivana Pavla II., koje nam je ostavio u nasljedstvo kako bismo lakše spoznali punu istinu o čovjeku, njegovom ti-jelu i spolnosti. Podsjećamo da deveto poglavlje Studijskog vo-diča za teologiju tijela “Muškar-ci i žene su iz Edena” pod naslo-vom “Izgrađivati kulturu života” predstavlja prijelaz prema teku-ćoj pastoralnoj godini kada se, u pripravi za Susret, naglasak stav-lja na veličanstvenu encikliku Evanđelje života (lat. Evange-lium vitae) o svetosti ljudskog života koju je spomenuti Papa objavio 1995. godine.

Naime, od presudne je važ-nosti što kvalitetnija i cjelovi-tija priprava, kako ona u obi-teljima tako i ona u župama. Pritom vas pozivamo da se na-dahnjujete na primjeru Svete nazaretske obitelji, koja neka vam bude uzor u molitvi i an-gažmanu oko priprave.

PorUKa BisKUPa oBiteljima

Drugi nacionalni susret katoličkih obitelji

Mjesto i vrijeme susreta bre-meniti su značenjem i potiču nas da ih, iščitavajući znakove vremena, sagledamo u kontek-stu sve brojnijih izazova i pro-tivština s kojima se vi, drage obitelji, suočavate u današnje vrijeme.

Odluka da Rijeka, odnosno Trsat, bude mjesto održavanja Susreta ima svoje uporište u se-damstoljetnoj povijesti toga svetišta, uz koje se vezuje pre-daja o Nazaretskoj kućici, kao i uz čudotvornu sliku Majke Bož-je Trsatske, ali i u posjetu sve-tog pape Ivana Pavla II. Rijeka je, naime, bila domaćin Papi prigodom njegovog trećeg apo-stolskog pohoda Hrvatskoj u lipnju 2003. pod geslom “Obi-telj, put Crkve i društva”. Na ri-ječkoj Delti na blagdan Duhova 8. lipnja 2003. pozvao je obite-lji: “Ugledajte se i tražite zašti-tu Svete obitelji na blizom Trsa-tu!”, a pohodeći Trsat potvrdio je svoju pouku da je Trsatsko svetište spomen-mjesto Sve-te obitelji i zaštitničko svetište hrvatskih kršćanskih obitelji, smatrajući ga trajnim nadah-nućem za obiteljski pastoral.

Vjerujemo kako su vam još uvijek živa sjećanja na Prvi naci-onalni susret hrvatskih katolič-kih obitelji kojemu je 5. lipnja 2011. providonosno predsjedao papa Benedikt XVI. Toga vam se dana na zagrebačkom hipodro-mu obratio snažnim riječima koje valja uvijek iznova čitati i potom ostvarivati. Pozvao vas je da budete hrabre i da se odupre-te sekulariziranom mentalite-

Zavjetna spomen svijeća hrvatskih katoličkih obitelji


Drugi nacionalni susret katoličkih obitelji

tu naglašavajući potrebu vašeg konkretnog svjedočanstva, po-sebno kao potvrdu “nepovredi-vosti ljudskog života od začeća do njegovog prirodnog skonča-nja” te tomu “što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obite-lji utemeljene na braku i na po-trebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći ra-đanja i odgoja djece”. Pozvao vas je da se radujete majčinstvu i očinstvu ističući da je otvore-nost životu znak otvorenosti prema budućnosti. Iz toga pozi-

va na neki način proizlazi i tema drugog Susreta.

Naposljetku, valja istaknuti da vrijeme priprave za Susret i njegovo održavanje pada u raz-doblje dviju biskupskih sino-da koje je papa Franjo sazvao upravo na temu obitelji, a što je nezapamćeno u povijesti Cr-kve. Sveti Otac je na blagdan Svijećnice 2. veljače 2014. Upu-tio Pismo obiteljima pozivaju-ći ih, između ostalog, na moli-tvu Duhu Svetome za sinodalne oce koji će raspravljati o obite-

lji na izvanrednoj Biskupskoj sinodi od 5. do 19. listopada 2014. I redovnoj Biskupskoj si-nodi u jesen 2015. godine. Žele-ći vas potaknuti da odgovorite na taj poziv, njegovu molitvu Svetoj obitelji nadopunili smo retkom koji se odnosi na Susret u nadi da ćete ju redovito mo-liti u svojim obiteljima te tako pridonijeti uspjehu kako sino-da tako i Susreta.

Drage obitelji, neka vas Gos-podin po zagovoru Majke Bož-je Trsatske, obilno blagoslovi i osnaži da uzmognete vjerom, nadom i ljubavlju prevladati sve prepreke u vašem bračnom i obiteljskom životu kako biste, uzajamno se posvećujući i živo-tom svjedočeći radost evanđe-lja, bili istinski znak nade i za-log budućnosti Crkve i društva u Hrvatskoj.

Dobro nam došli u Riječ-ku metropoliju, gdje se grle Mediteran i Srednja Europa! Dobro nam došli u Rijeku, grad sv. Vida! Dobro nam došli na Trsat, Hrvatski Nazaret!

mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit

mons. Valter Župan, krčki biskup i predsjednik

Vijeća HBK za život i obitelj


Obitelj, temelj društvenoga života, uzdiže bračnu zajednicu na posebno mjesto. Kršćanska ženidba kao sakrament u sebi od samoga početka nosi Božju sliku, naime čovjek stvoren na Božju sliku nosi dimenziju su-pružnika koji se u potpunosti i svjesno predaju životnom za-jedništvu, obećavajući vjernost do smrti. Anton Tamarut lije-po progovara o kršćanskoj že-nidbi i o tome što ona u svojoj bîti svakako jest: „...kršćanska ženidba (...) djelatan znak pri-hvaćanja puna ljubavi, u vidu potpunog životnog zajedniš-tva; u njoj se aktualizira Bož-je prihvaćanje puno ljubavi na-spram svojega naroda, te Isusa Krista naspram svoje Crkve.“ Za supružnike je njihova že-nidbena životna zajednica spa-senjski put na kojemu im izlazi ususret Božja ljubav. Ona sva-kodnevno nadahnjuje bračne partnere na bezuvjetno davanje i primanje. Čovjeku kao ogra-ničenom biću gotovo je nemo-guće ljubiti mane, slabosti i ne-savršenosti s kojima se susreće u samome sebi i drugima. Ov-dje dolazi do potrebe za Gospo-dinovom snagom, žeđ za tran-scedentnim se javlja i potreba je jača no ikada. Sveta Obitelj je svakako neiscrpan izvor i uzor međusobnoga darivanja izme-đu spružnika. Iz odnosa Marije i Josipa vidi se pravo pouzdanje u Božju volju i količina primljene milosti. Njihovo svjedočanstvo daje hrabrost za evangelizaci-ju i istinsko svjedočenje Božje ljubavi. Sve kršćanske ženidbe trebaju biti sklopljene „u Gos-podinu“, kao što to donosi Pa-vao u Prvoj poslanici Korinća-

nima (1 Kor 7,39). Prisjetimo se da kako smo krštenjem utjelovi-li svoju egzistenciju kao bitak u Kristu, tako je i ženidba uzeta u taj savez. To novo određenje bit-ka i smisla zahvaća svakoga od nas, bez iznimke. Naša tijela su Kristovi udovi i kao takvi ne pri-padamo više sebi, nego Gospo-dinu. Uzajamni odnos između muža i žene treba se usmjerava-ti u posluhu ljubavi, u vjernosti i predanju Krista Crkvi. Bene-dikt XVI. ističe da su „...kršćan-

vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane po-sljednje večere, poput one Mari-jine i učenika, u kojoj se živi je-dinstvo, zajedništvo i molitva!“ Da je obitelj u današnjoj druš-tvenoj situaciji bitna, ali i po-gođena brojnim krizama, doka-zuje porast broja rastavljenih. Skoro da je nezamisliv ovakav primjer Benedikta XVI. o obi-telji koja zajedno moli i zato smo pozvani svjedočiti Božju ljubav i pomoći drugima koji se nađu pod teretom sadašnjice te im se rastava čini jedinim bije-gom iz monotone kolotečine u kojoj se nalaze. Nadbiskupijsko pastoralno vijeće Riječke nadbi-skupije odlučilo je pokazati svo-ju brigu i pružiti pomoć braku i obitelji u krizi posvetivši pasto-ralnu godinu 2014./2015. upra-vo obitelji.

Obitelj koja zajedno moli ostaje zajedno; ne dopusti-mo da se u svijetu izgubi lju-bav koju imamo jedni za druge. “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge kao što sam Ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!” (Iv 13,34). Mno-ge poruke ljubavi i ohrabrenja se nalaze u Svetom Pismu koje nas iznova pozivaju na nepre-stanu borbu s mnogim izazo-vima, njihova snaga je velika i često pokazuje put kada ga za-boravimo. Neka i završni citat bude vjetar u krila svakom po-jedincu, supružniku, vjerniku, da nikad ne zaboravimo da u našem srcu ima mjesta za ono-ga tko nas je stvorio:

„Gdje su dvojica ili trojca sa-brana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20)

Marina Juko

ima li mjesta Za Boga U BraKU?

Obiteljski kutak

ske obitelji temelj za odgoj, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku nazoč-nost u svim životnim situacija-ma.“ Nadalje poziva roditelje ističući upravo važnost Boga i njegova mjesta u svakoj obite-lji: „Dragi roditelji, trajno se ob-vežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sa-kramentima, osobito euharisti-ji... uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavaju-ći tako obiteljski život svjetlom


Svjedočanstva su najčešće anegdote koje pokreću i inspi-riraju pa kao da se podrazumi-jeva da svako svjedočanstvo mora nositi puno obrata i ve-likih događaja. Ovo nije jedno od takvih.

Rečenica: “Ja idem za sve-ćenika.” svakako je rečenica koju često izgovaram kad se s nekim upoznajem. Ta rečeni-ca kod ljudi gotovo uvijek iza-ziva iznenađenost i na licima im pokazuje puno pitanja koja bi htjeli postaviti. Ipak najče-šće samo sramežljivo kažu: “Pa kako to?” pazeći da ne bi bili nepristojni. Počelo je još kad sam bio mali. Kad me je sveće-nik krstio, rekao je: “Evo ma-log fratra.” Nekada pomislim da sam ga čuo, ali da se toga ne sjećam. Od najranijeg dje-tinjstva, dok su druga djeca že-ljela biti vatrogasci ili policaj-ci, ja sam želio biti svećenik. Dakako da to nisam uvijek po-tvrđivao svojim ponašanjem jer sam vrlo rado sudjelovao u dječjim svađama. U mojoj je obitelji oduvijek bio običaj da svake nedjelje svi zajedno ide-mo pješke u crkvu. Ne treba niti spominjati kako sam, dok sam bio mali, negodovao što moram ići u crkvu i ne mogu se igrati. Osim zajedničkih od-lazaka u crkvu moja mi je obi-telj pokazala Bibliju. To je prva knjiga koju sam samostalno či-tao. Dakako, nije to bila Jeru-zalemska Biblija s komentari-ma, nego Moja prva Biblija u slikama. Otac mi ju je gotovo

PoZiv (U) oBitelji

Svjedočanstvo

svako jutro čitao, a prije pol-noćke, dok smo ležali uz ne-tom okićeni bor, uvijek je čitao Knjigu o Tobiji i Knjigu o Juditi. Kod kuće su me svi podupira-li u odluci da postanem sveće-nik. Ipak, kada sam rekao da ću poslije osmog razreda ići u sje-menište, izazvao sam opći šok, nevjericu i veliko iznenađenje. Uz pokoju majčinu i župniko-vu suzu i uz toplu preporuku

pismo i ići na misu. Kad sam završio sjemenište, bez velikih promjena u svome razmišlja-nju, došao sam u novicijat. Tu sam i sada i još uvijek izgrađu-jem sebe i svoj poziv.

U mom životu nije bilo pre-više obrata ili iznenađenja. Sve što sam radio bilo je prihvaća-nje darova što mi ih Bog nudi, a Bog mi ih je uvijek nudio. Ti-jekom svoga života sreo sam ra-

Fresko – slika iz ciklusa “Marijin život” (klaustar samostana Majke Božje Trsatske)

stigao sam u Zagreb, u sjemeni-šte. Iz tradicionalne kršćanske obitelji došao sam u Franjevač-ko sjemenište na Kaptolu koje je vodio fra Venancije Miha-ljević i pošao u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. U sjeme-ništu sam samo nastavio gra-diti ono što je u obitelji zapo-četo: nastavio sam čitati Sveto

zličite životne priče i na različit način izgrađene ljude, ali uvi-jek iznova shvaćam kako je naj-bolji način da se izgradi čovjek upravo ono što dobije iz svoje obitelji jer je to ono što ga pra-ti cijeli život. I zaista, tko dobije vjerske temelje u svojoj obitelji, izgradio je kuću na stijeni.

fra Marko Rudec


“Okrunjena majko mila” - prve su riječi svima nama tako drage pjesme koja opjevava sla-vu naše nebeske Majke Gospe Trsatske.

I dok tako zanosno pjeva-mo slavu Presvetoj Bogorodi-ci u našim se mislima vrti slika Marije, blistave žene okružene anđelima, slavno okrunjenoj, s kraljevskim žezlom u ruci. A nekoliko trenutaka poslije kada se zagledamo u sebe ništa od te stvarnosti ne vidimo. Na nama niti blista kruna ni kraljevsko žezlo, nismo niti okruženi ne-beskom slavom. Naprotiv, če-sto svaki pogled u nutrinu naše-ga bića i pitanje o smislu našega života predstavlja bolnu istinu, potpuno drugačiju od one o ko-joj smo razmišljali pjevajući ne-beskoj Majci.

Međutim, razmislimo bo-lje. Zanimljiva je činjenica da Sveto Pismo o Mariji ne dono-si nikakve komentare prije do-gađaja Navještenja. Znači li to da Marijin život prije Navješte-nja nije imao smisao i nije bio Bogu po volji? Naravno da nije tako. I Marija je, poput sviju nas bila žena svakodnevice. Za-što onda Crkva o Mariji počinje svoj govor tek od Navještenja? Zato što se tada dogodio su-sret! Susret Boga i čovjeka (jed-ne žene) koji je kao plod donio Bogočovjeka Isusa Krista. Evan-đelja nam taj događaj donose da bi tako posvjedočila o zao-kretu koji se dogodio u životu jedne obične nazaretske djevoj-ke, o događaju koji je od obič-ne žene učinio ženu zaodjeve-

nu suncem, kako čitamo u knjizi Otkrivenja.

Ovo Svetište čuva us-pomenu na boravak Nazaretske kućice, doma Blažene Djevi-ce Marije u kojemu se taj susret dogo-dio i zanimljivo je primijetiti da se susret nije do-godio u Hramu ili nekom poseb-nom mjestu, već u običnoj naza-retskoj kući koja ni po čemu nije bila posebna i drugačija od osta-lih. A razlog zbog kojega se susret do-godio baš u toj Na-zaretskoj kući leži u njezinoj otvorenosti. Stoga dok razmišljamo o tom događaju ne mo-žemo a da sami sebi ne po-stavimo pitanje: koliko je moj dom otvoren za drugog čovje-ka? Koliko je moje srce otvore-no za bližnjega?

Ne možemo očekivati susret s Bogom ako smo svoje srce za-tvorili za drugoga čovjeka! Ne možemo se zvati kršćanima ako redovito molimo, dolazimo na svetu misu i razna hodočašća, a da cijelo to vrijeme naše srce ostaje zatvoreno za čovjeka. Od događaja Navještenja, kada sla-vimo otajstvo u kojemu Bog u utrobi Blažene Djevice Marije postaje čovjekom, čovjek posta-je privilegirano mjesto susreta s Bogom. Točnije, Boga mogu i

mo-r a m

s u s r e -sti u sva-

kome čovjeku koji mi dolazi u susret. Možda se sada pitate koje li onda svrhe od molitve i ostalih pobožnih vježbi, kada je potrebno samo imati otvoreno srce za drugoga? Ne rade li to i oni koji nema-ju veze s Bogom i kršćanstvom, nije li sve to samo običan čin ljudske humanosti? Odgovor se krije u pitanju: zbog koga ili čega sve to radim? Da prosla-vim sebe ili Boga? Upravo nam molitva i pobožne vježbe služe da bismo motive svojega djelo-vanja usmjerili k Bogu, točnije, da sve što činimo, činimo pora-

marijino otvoreno srce

Kraljica svibnja


U suton jednoga dana še-tah perivojem trsatskoga sve-tišta uživajući u tišini i spo-koju. Naša je crkva blistala u tami. U trenu mi je zastao dah... to divno osvijetljeno zdanje okruženo tamom kao da je prizivalo svakog usput-nog prolaznika da zastane: “Hej, ti! Da, ti, što koračaš strelovitim korakom! Zastani, uđi unutra i prepoznaj Ono-ga koji strpljivo čeka upravo tebe.” U tom trenu, sama i okružena tamom, sjetila sam se sv. Franje. Kolike je dane, mjesece i godine provodio u svojim strogim postovima u osami, bježeći od svijeta da bi bolje upoznao Onoga koji je stvorio taj isti svijet! Sigurno se sada pitate kakve veze ima sv. Franjo s osvijetljenom cr-kvom u tami. Ima, ima... Sv. Franjo je čeznuo za trenucima tišine da u skrovitosti i osami potraži blizinu, snagu i lju-bav Onoga koji je Svjetlo, ne

radi sebe samoga, već iz lju-bavi prema Gospodinu, te je u molitvi i sabranosti postao nositelj Svjetla svima koji su u tami: zaboravljenima, od-bačenima, osuđenima, pro-tjeranima... pružajući ljubav, stpljenje, razumijevanje oni-ma kojima je to najviše bilo potrebno, a najmanje dano. Nažalost, i danas susreće-mo “gubavce'” naših dana koje svijet odbacuje, osuđuje, ismijava, kao da ne želi ili ne može u njihovim licima pre-poznati lice Patnika, lice Lju-bavi, lice uskrsloga našega Gospodina.

Pružajući ruku “gubavcu” pružamo ruku Kristu.

Na nama je da prihvatimo poziv Gospodinov, da bude-mo i mi poput sv. Franje no-sitelji uskrsne svjetlosti, rado-sti Evanđelja onima koji su u tami.

Dolores Turkalj - OFS Trsat

večernja Šetnjadi Njega. U svemu tome otkri-vamo Njegovu ljubav, čitamo o njoj, predivna mjesta hodo-čašća i primjeri tolikih svetaca svjedoče nam o velikoj ljuba-vi koju Bog ima prema nama, a spoznaja te ljubavi potiče i nas da Njega ljubimo. Međutim na tome nas putu često sputava grijeh koji nas zatvara u vlastitu sebičnost, miče iz naših pameti misao na Boga i čini nas bešćut-nima i zatvorenima u sebe.

Na nama je stoga, dok bora-vimo u ovome Svetištu, pobu-diti u sebi samo jednu želju i molitvu; daj mi Gospodine po-nizno i otvoreno srce! Srce ka-kvo je imala tvoja Majka ono-ga dana u Nazaretu, kada si je Ti

pohodio. Daj nam svima Gos-podine otvoreno srce za susret s bratom čovjekom, kojeg nam stavljaš na naš životni put, s članovima naših obitelji, na-šim prijateljima i kolegama s posla. Upravo su ti ljudi oni u kojima i po kojima mogu susre-sti Boga, Onoga koji će onda i od moje običnosti učiniti slavu. Trenutak krunjenja Marije nije se dogodio pred 300 godina, on se dogodio puno ranije, onoga dana kada je ta nazaretska dje-vojka otvorena srca doživjela susret s Bogom i primila Boga u svoje srce. Neka se taj susret do-godi i u svima nama.

Antonio Šarin - Frama Trsat


Po deveti put održana je sada već tradicionalna smotra zboro-va franjevačke provincije sv. Ći-rila i Metoda i to u Vukovaru, gradu heroju 31. svibnja 2014. godine. Smotru je organizirao naš trsatski gvardijan fra Antun Jesenović, povjerenik Provin-cije za kulturu i sakralnu glaz-bu u zajedništvu sa domaćini-ma - vukovarskim franjevcima. Smotri je nazočilo ukupno oko 700 pjevača iz cijele provinci-je, od našeg Primorja do Vojvo-dine. Smotra u Vukovaru bila je usmjerena u molitvi i pjesmi Blaženoj Djevici Mariji. Stoga se

i naš zbor Svetišta Majke Božje Trsatske pod vodstvom naše di-rigentice Klaudije Kraljić pred-stavio skladbom “Ave Maria” koju je skladao talijanski sklada-telj Giovanni Geraci. Po završet-

ku misnog slavlja uslijedilo je druženje ispred crkve u prosto-ru samostanskog vrta. Lijepo je bilo toga dana boraviti u Vuko-varu - gradu heroju koji svakom Hrvatu znači jako puno. Pjeva-ti u prekrasnom prostoru vuko-varske franjevačke crkve, koja je obnovljena i stoji u blizini vu-kovarskog vodotornja - simbo-la vukovarskih ratnih stradanja. Vratili smo se u našu Rijeku pre-puni doživljaja s ovog lijepog hodočašća koje niti jednoga od nas nije ostavilo ravnodušnim.

Cvetan Pelčić - zbor Svetišta Majke Božje Trsatske

Pohod Puli zbor Trsatskog svetišta imao je početkom srpnja 2014., točnije 2. srp-nja, gdje je u pulskoj katedra-li Uznesenja Marijina pjevao zadnjeg dana trodnevnice za blagdan sv. Tome, zaštitni-

ka grada Pule i pulske biskupije. Zbor je tijekom misnog slavlja u predivnom ambijentu pulske katedrale izveo “Staroslaven-sku misu sv. Andrije” fra Kami-la Kolba pod ravnanjem Klaudi-je Kraljić i uz orguljašku pratnju

Nevena Kraljića, dugogodiš-njeg orguljaša Trsatske bazi-like, a sada orguljaša zagre-bačke katedrale. Uslijedilo je druženje s Puležanima, vjer-nicima koji redovito dolaze na misu u katedralu, a gdje se zapjevalo i “Krasna zemljo, Istro mila”, slobodno može-mo reći pjesmu u srcu svakog Istranina, koju je uglazbio po-znati istarski skladatelj Matko Brajša Rašan. Skladao je Brajša i mnoge skladbe sakralnog ka-raktera, od kojih neke redovi-to izvodi i zbor Trsatskog sve-tišta prilikom svojih nastupa.

Cvetan Pelčić, zbor Svetišta

Majke Božje Trsatske

Deveta smotra FranjevačKih ZBorova hrvatsKe FranjevačKe Provincije

sv. Ćirila i metoDa

Krasna Zemljo, istro mila

Zbor svetišta Majke Božje Trsatske

Gostovanje u Puli

Smotra zborova u Vukovaru


Vitraj “Trsatski hodočasnici” djelo je našega župljanina i aka-demskog slikara Roberta Mijali-ća, čovjeka kojega župljani župe sv. Jurja jako dobro poznaju, ne samo po licu, već i po onome što on čini za samu župu. Va-ljalo bi istaknuti i imena daro-vatelja ovoga vitraja: Miljenko i Vlasta Polić, Ivan Pogorilić, Ivan i Željka Škoda, Davorka Vučak, Mladen i Nela Pujić s obitelji ( bakom Katicom i dje-com Ines i Doris). “Ovaj njihov dar nije od suviška, nego od onoga što su otkinuli od sebe da bi darovali našoj župnoj cr-kvi i svima nama, koji ovdje dolazimo!” - istaknuo je župnik fra Ivan. Stolarske radove na vi-traju izveo je Sanjon Srok - sto-ga mu zahvaljujemo!

Svečano misno slavlje posve-te vitraja, 26. listopada 2014. go-dine, predvodio je o. fra Serafin Sabol, ekonom samostana na Trsatu. Fra Serafin je bio jedan od glavnih organizatora u odbo-ru za doček i susret s papom Iva-nom Pavlom II., kojemu je na trajni spomen kao najčasnijem trsatskom hodočasniku dao na-praviti kip pred kojim se vjernici rado mole. Župljani, a isto tako i sami darovatelji, mogu biti za-dovoljni novim vitrajem jer se njime zaokružuje jedna cjelina, odnosno tema koja se provlači i kroz ostale vitraje u crkvi. Ri-ječ je o uskoj poveznici Nazare-ta i Trsata.

Promatrajući novi vitraj, pre-poznajemo naše poznate hodo-časnike koji su s pravom zaslu-

žili trajnu uspomenu na njihov posjet našem svetištu. U prvom planu najistaknutiji je, novo-proglašeni svetac, papa Ivan Pavao II., kao najčasniji trsat-ski hodočasnik. Potom slijede i

ja. Proviruje i sluga Božji o. fra Ivan Peran, franjevac Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, poznati skladatelj, čiju misu rado pjevamo. Na drugoj je stra-ni blaženi Alozije Stepinac, koji je, dok je bio u Rijeci u vojsci na časničkom tečaju svake nedjelje išao trsatskim stubama, moleći da spozna koja je volja Gospod-nja za njega. Nakon svećeničkog ređenja, ostavio je svetištu lije-pu zahvalnicu.

Uz njega je sluga Božji, brat fra Ante Josip Tomičić, skromni kapucin iz samostana Gospe Lurdske. Neki ga se još uvijek sjećaju. Poslije njega slijedi čo-vjek vrijedan spomena, osnivač Hrvatske franjevačke provinci-je sv. Ćirila i Metoda, časni slu-ga Božji o. Vendelin Vošnjak. Umro je kao trsatski gvardi-jan, a pokopan u crkvi sv. Fra-nje na Kaptolu u Zagrebu. Kraj njega dolazi naš novi blaženik i mučenik - Miroslav Bulešić. Uz njega je blaženi Ivan Merz, a sa svake strane je po još jedno lice u kojima se može pronaći svat-ko od nas. Iz različitih krajeva, različiti ljudi, sa istom odlikom - životom provedenim u sveto-sti i zajedništvu s Gospodinom. Vitraj je divna uspomena na naše drage hodočasnike sabra-ne na jednome mjestu. Čuva-ju nas i zagovaraju, osobito žu-pljane i cijelu župu.

Dragi naši trsatski hodoča-snici, po ovoj uspomeni na vas, molite za nas!

fra Pavle Ivić

novi vitraj U ŽUPi svetog jUrja U trsatU

Vijesti iz trsatske župe

domaći uzori vjere: sv. Leopold Bogdan Mandić, koji je krat-ko vrijeme bio u Rijeci. Iza nje-ga slijedi službenica Božja Maj-ka Marija Krucifiksa Kozulić, čija je obitelj jako štovala Gospu Tr-satsku, a neki su članovi obite-lji i kršteni u našoj župi sv. Jur-


Na prvi dan proljeća, u su-botu, 21.03.2015., održao se na Trsatu 12. redovni godiš-nji kapitul primorsko-istar-

skog područnog bratstva fra-njevačkog svjetovnog reda (ofs-a) ''Majke Božje Trsatske''. Uz 40-ak braće i sestara iz ra-

Trinaestoga dana mjeseca ožujka obredom primanja, u tr-satsko mjesno bratstvo Franje-vačke mladeži, stupilo je sed-mero nove braće i sestara. Njih sedmero, nakon početne forma-cije u bratstvu i vremena pro-vedenog upoznajući bratstvo, izrazilo je želju da postanu dio našega trsatskog mjesnoga brat-stva. Zahvaljujemo Bogu za njih i za sve nove članove naše-ga bratstva koje nam šalje i koje će nam još poslati. Svaki novi brat ili sestra obogaćuje naše bratstvo bogatstvom svoga bića koje im je Gospodin darovao. Radujemo se što su ova nova braća i sestre odlučili s nama za-jedno hoditi putem svetoga Fra-nje, slijedeći Krista Isusa.

FRAMA - zajednica mladih okupljenih oko Isusa Krista i

Svjetovni franjevci i franjevke

oBreD Primanja U Bratstvo FranjevačKe mlaDeŽi

crtice iZ Života FranjevačKog svjetovnog reDa

Primljenici u Framu sa starijom braćom i sestrama

Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzo-ru na sv. Franju Asiškog. Odatle i naziv “Franjevačka”, ali uz to i zato što Frama djeluje u sklopu velike franjevačke obitelji. Po-jam “mladež” obuhvaća mla-de ljude u razdoblju od 14. do 30. godine života, koji su odlu-

čili dublje zaviriti u svoj život, tražiti smisao svojega postoja-nja i usmjeriti svoj način živo-ta prema pravim vrijednostima, prepuštajući “kormilo” Bogu uz pomoć franjevačke obitelji.

Redoviti susreti Frame u Trsatskom Svetištu su

petkom u 20:15 h.

Sudionici područnog kapitula

znih mjesnih bratstva našega područja, kapitulu su sudje-lovali i nacionalni ministar Ofs-a, brat Stjepan Kelčić i nacionalni duhovni asistent Ofs-a fra Zvonimir Brusač, koji su ujedno bili i u brat-skom i pastoralnom pohodu. Na kapitulu su se obrađivale teme vezane za život bratstva nakon čega je uslijedila sveta misa zahvalnica za spomenu-ti susret bratstva koju je pred-vodio fra Zvonimir Brusač.

Dolores Turkalj OFS Trsat


Kliški uskoci u svetištu majke Božje trsatske

Petnaestoga dana mje-seca ožujka na nedjeljnoj euharistiji u 11:30 sati su-djelovali su pripadnici spo-menskog društva “Kliški uskoci” želeći na taj način obilježiti obljetnicu smrti Petra Kružića, velikoga hr-vatskoga vojskovođe i vođe kliških uskoka.

Spomen na Petra Kru-žića se posebno obilježava na Trsatu jer su njegovi ze-maljski ostaci položeni u tr-satsku baziliku. Petar Kružić je bio štovatelj Majke Božje Trsatske, te je godine 1531. dao izgraditi znamenite tr-satske stube kao zavjet Gos-pi. Također je dao izgradi-ti i kapelu svetoga Petra, gdje se i nalaze njegovi ze-maljski ostaci. Ove godine se obilježava 478 godina od smrti Petra Kružića.

Tijekom euharistijskoga slav-lja s obredom biskupskoga re-đenja franjevac kapucin mons. Ivica Petanjak zaređen je u ne-djelju 22. ožujka u krčkoj kate-drali Uznesenja Marijina za krč-koga biskupa.

Zaredio ga je zagrebački nad-biskup kardinal Josip Bozanić, a suzareditelji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro D'Errico i dosadaš-nji krčki biskup Valter Župan.

Za oltarom krčke katedra-le okupilo se 35 biskupa, među kojima su bili gotovo svi hrvat-ski biskupi, njih 22, petorica iz Bosne i Hercegovine, trojica iz Slovenije, dvojica iz Srbije, je-dan iz Crne Gore, a na ređenje je došao i prijatelj mons. Petanj-ka grčki biskup Jannis Spiteris.

Slavlju su prisustvovali roditelji i rodbina novoga krčkog bisku-pa, hodočasnici, brojni provin-cijali i provincijalke, svećenici, redovnici i redovnice, izaslanik Predsjednice Republike Erik Fa-bijanić, predsjednik Hrvatsko-ga sabora Josip Leko te grado-načelnici i načelnici s područja krčke biskupije.

“Došao sam u svome redov-ničkom habitu, uz nešto osob-nih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što ni-sam i ono što nemam. Ova bi-skupija nije moje vlasništvo. Ni-sam ja njezin gospodar. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gos-podnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam”, poručio je novi krčki biskup Ivica Petanjak.

Vijesti

Kliški uskoci na grobu Petra Kružića

Fra ivica PetanjaK novi KrčKi BisKUP, Prvi BisKUP

PaPe Franje U hrvatsKoj

papina molitva mariji - trsat-svetiste.com.hr · gvardijan i čuvar svetišta. gospa trsatska –...

Documents