Pamtit ćuovaj život...

by Nataša

Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar

i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.

Pamtit ću ga po onomešto mi je dano doticati rukom

i po onome što mi je danodoticati dušom...

Pamtit ću ga po mnogim jednostavnimbićima i stvarima – po vodi i zraku, po

tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama...

... po suhom lišću i tolikim dobrimdarovima prirode...

... po tragovima iz kojih sam se u svako doba,ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati

zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću...

... po tome što sam s jednakom ljubavlju... po tome što sam s jednakom ljubavljubila darivana i lišenošću i obiljem,bila darivana i lišenošću i obiljem,

i vedrinom i trpljenjem...i vedrinom i trpljenjem...

Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima...

... po onima s kojima se nisam morala gledati u oči,jer smo zajedno gledali u istom smjeru...

... po onima koji su bili kao svjetlukoje putuje kroz noć i na svom putu

pali ugasle zvijezde...

... po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo,

usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba...

... po ljudima koji su mi bili ... po ljudima koji su mi bili darovani,darovani,

dotaknuli me svojom prisutnošću,dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bila ista...a nakon kojih više nisam bila ista...

Pamtit ću ovaj život po T E B I ...

... i zato ti H V A L A . . .

http://zivotjelijep.blog.hr