OSTATAK SVIJETA

IVICA ĐIKIĆ

SADRŽAJ

JUGOSLAVIJA 1 ........................................................................................................................

Jugoslavija 2 .............................................................................................................................

Kuća moje majke 3 ...................................................................................................................

Prepušteni, ostavljeni 7 ............................................................................................................

Sivri 8 .......................................................................................................................................

Virgilije 9 ..................................................................................................................................

Miševi 10 ..................................................................................................................................

Kruh i suhomesnati proizvodi 11 .............................................................................................

Sara 13 .....................................................................................................................................

Tetak 14 ...................................................................................................................................

Prvi 15 ......................................................................................................................................

Kazna 16 ..................................................................................................................................

Karaula 17 ................................................................................................................................

Struja 19 ..................................................................................................................................

Rade Šerbedžija 20 ..................................................................................................................

Marija 22 ..................................................................................................................................

Oči 24 .......................................................................................................................................

Kriteriji 25 ................................................................................................................................

Monike 26 ................................................................................................................................

Stariji brat 27 ...........................................................................................................................

Hercegovina 28 ........................................................................................................................

Godina 29 .................................................................................................................................

Svatovi 30 ................................................................................................................................

Mlada misa 31 ..........................................................................................................................

Itaka 32 ....................................................................................................................................

Odluka 33 .................................................................................................................................

Usamljenici 34 .........................................................................................................................

Misusovo od pite 36 .................................................................................................................

Otac na službenom putu 37 .....................................................................................................

Umjetnik 38 ..............................................................................................................................

OSTATAK SVIJETA 39 ..............................................................................................................

Žena Glava 40 ..........................................................................................................................

Zimsko predvečerje 41 .............................................................................................................

Juha i teletina 43 ......................................................................................................................

Četnik 44 ..................................................................................................................................

Prošlost 45 ...............................................................................................................................

Dodir 46 ...................................................................................................................................

Nova godina 47 ........................................................................................................................

Noć u muzeju 48 ......................................................................................................................

Sreća 49 ...................................................................................................................................

Dan neovisnosti 50 ...................................................................................................................

Nemanja 52 ..............................................................................................................................

Klaić 53 ....................................................................................................................................

Zagreb 54 .................................................................................................................................

Radni narod 55 .........................................................................................................................

Bijeg 56 ....................................................................................................................................

Tata 57 .....................................................................................................................................

Vrata 58 ...................................................................................................................................

Izbjeglica 59 .............................................................................................................................

Dvoje 60 ...................................................................................................................................

Pjesnici 62 ................................................................................................................................

Dlake 63 ...................................................................................................................................

Partizan 64 ...............................................................................................................................

O autoru 65 ..............................................................................................................................

Impresum 66 ............................................................................................................................

JUGOSLAVIJA

1

JUGOSLAVIJA

Njemu je JugoslavijaDid Mijo kad dođe na urlapIz WiesbadenaDonese čokolade milka s lješnjacimaI kiselog njemačkog kruha crnogMole Boga pod slikom maršala TitaKite borPuna kuća bude za njegov imendan

Njemu je JugoslavijaSedmi osnovneBožić je a on u školiPust razred pusta školaOd katolika samo on i još trojePosramljenihNjihovi su roditelji još uvijekVjerovali

2

KUĆA MOJE MAJKE

1.

Napadao snijeg iznenadaZatvorio cesteZarobio Dijanu baš u njegovu graduGradu bez hotelaGradu bez potrebe za hotelomOvdje nitko ne zastajeOsim zalutalih oblakaPokislih brodolomacaVila i vukodlakaTko ovdje zastaneNema izbora

2.

Spavaj u kući moje majkeJedan je krevet vazda hladanČuva ga za tvoj sanZna da ćeš doćiSlučajno u predvečerjeSnijeg zameo drumoveSamo da te zarobiU kući moje majkeSoba na katuDeset kvadrataDovoljno za san i nesanicuDovoljno za sandukU kojem smo ga gledaliI škropili ga suzama koje nisu kapaleNikad ga iznijeliNikad zakopali

3

Eno ga i sad nemaPod trulim križem od jelovine

3.

Sjedim na školjciU kući Markove majkePokušavam shvatiti da sam trudnaKap mokraće klizi mi po palcuKucanje na vratimaMarkova majkaPita je li sve u redu DijanaZvao je Marko kažeOdgovaram da je zvao i meneNisam se javilaPa se valjda zabrinuoJe li sve u redu DijanaSve je u reduJavit ću mu se

4.

Otkad je umroNisam spavala u ovom našem krevetuSad će biti godina danaStrah meRazvučem dolje trosjed i spavamMarko to ne znaNemoj mu rećiDijana molim te nemoj mu reći

4

5.

Spavaj u kući moje majkeSamo ovu noćZapali prije spavanjaZakašlji kroz mrakOkreni se prevrni tri putaPa duboko usniU kosti će tiProzirni vilenjaciMršavi psiNovembarMrazovit vjetarU kosti ću ti jaDa odgovorimNa sva pitanja

6.

Ušao je baš kad mi je vilica prestala podrhtavatiMarkov mlađi bratDa ga povezem do ZagrebaMarko mu je rekao da možeVidjet ćemo ujutroPrespavajmoBit ćemo pametnijiA i snijegMožda nikad neće prestatiPrestat će kaže onUvijek se čini kao da nikad neće prestatiČekajZnaš li na kojoj je strani kreveta spavao tvoj otacZastao jeZbunjenZnaš li na kojoj strani

5

Ne znam

6

PREPUŠTENI, OSTAVLJENI

Ne kaže se kod nasNevrijemeIli elementarna nepogodaČak ni kijametKod nas se kažePripušćo BogIli samoPripušćaloFala Bogu

7

SIVRI

Njih osmorica znaju sve o loptiOtkrili su sve njezine tajneOsim onih koje zna samo Miodrag Važić SivriDribling je jedan dodirJedan neponovljiv trenutakPrvo ushićenjeVažno ga je doživjeti na vrijemeU desetoj ili dvanaestojUz aut-linijuDok hodža uči akšam

Dribling je neshvatljivPoput popodnevne smrtiPoput samoubojstvaVažno je na vrijeme shvatiti da postoji neshvatljivoPomiriti se s timŽivjeti daljeNizati oko vrata drago kamenje neshvatljivoga

8

VIRGILIJE

Dva zdrava konja zaprežna vuku kolaNa kolima odrasli i djecaIza njih crne livade crne planineNepomično jutarnje SunceNaranča iz rajskih vrtovaGrije crne konje crne ljude crnu zemljuNa velikoj grafici Virgilija NevjestićaOdlazak

Bio je oduvijek na zidu u dnevnom boravkuVirgilijeNaše odrastanje urastanjeNaše suzeNaš VirgilijeVazda istiJedini je ostajaoMi smo odlazili

9

MIŠEVI

D. Šimoviću

U nasU DuvnuU krčme ko na strijeljanjeKo da se moraNema izbora

Pet muškaracaZa pet stolovaKrčmarica mladaČita novine zaostaleIz prošlog stoljeća(Dok su novine još postojale)

Šankom mišSiv ko sokoLetiNevidljiv poput Titanikove sante

Jedan pa drugiTreći četvrti petiIzlaze ljudiNarastaju miševiSokoloviDok glava ne kloneNek ne da Bog nikome

10

KRUH I SUHOMESNATI PROIZVODI

Prodaje kruh i suhomesnate proizvodeU KonzumuO kojem je Faruk ŠehićNapisao stihoveo Konzumeželim da umrem u tvojim petparačkim EdenimaMladaMršavaCrnaČuo sam je jedne večeriGovori nekom da je iz HercegovineGovori ko da je jutros došlaS Kočerina iz VitineMrkodola DrinovacaRumbokaOdozdalNavuklo joj crvenu uniformuI pregačuNabilo kapuKad završi smjenaOna će s rodicomNegdi di su našiNeki lokal uz SavuPored studentskog domaTamo se govori naš jezikPrči se Bog i materPriča se šta imaDoliZa nas postoji samoDoliNišta drugo ne znamoNišta drugo nismo

11

Samo onoDoli

12

SARA

Ledeno neštoPenjalo mi se uz kičmuDok si u rukama moga brata(U rukama svoga oca)Plakala uplašenaVodom što te privela vjeri katoličkojLedeno poput grobniceU kojoj sahranihSvoga ćaću(Oca tvoga oca)Fra JozuTetku MaruNjezine prozirne rukeNa čelu momeI moje braće

Htio sam SaroDa se zoveš kao onaMaraU imenu da ti sakrijemo biljegTrpljenjaSiromaštvaKamenaVriskaDjetinjstvaVjetraZmijaU imenu baremTrag da ostaneKad je umroU krvi i mesu

13

TETAK

Povratak je uvijekNa grobljeMeni više nemaDuvna bez grobljaDolazim na dan ili dvaNa sprovodeKo na poslovne sastankeI odlazimPoslije uspješno obavljena posla

Danas sahranismo tetkaOžujski sunčan danGroblje uz cestuSnijeg s vrhovaMidene i LibaObasjava čitavo polje

Umorni i u se propali gipseriPredaju još jednog svogOdsutno zure u livadeSvoga djetinjstvaKao u polusnuBezglasno miču usnamaNeka ne primi mukaKao plaću za svoja djela

14

PRVI

Autobusi su prevozili ljude do seoskog grobljaNa prvi ratni sprovodKo na dernek u Seonici za Veliku GospuHiljade ljudiNisu došle zbog pokojnikaVeć zbog onog za što je poginuoI neka suTo je njihova stvar

Znali smo gaMi dječaci iz mahaleSvake večeri dolazio je da trenira u našoj dvoraniUdarao je po vreći dok smo mi igrali košarkuBio je najjači čovjek u našim životima

Bili smo uzbuđeni i važniMi smo ga znaliMi smo ga znaliOči nam velike i jezici zapleteniMišići trepere kao kod žednih pasaKoje su svi napustili

15

KAZNA

U ostavštini fra Joze Križića, koja se čuva u Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, imadokument nastao 17. prosinca 1981. godine. Trag o postojanju tog dokumenta postoji uknjizi „Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik“. Piše ovako: „Dana 12. 11. 1981. godine, zavrijeme međučasovne pauze došlo je do oštre prepirke između Mašić Marije i Miškić Marijes jedne strane i Zahirović Đemke s druge strane – učenice istog odjeljenja. Povod za svađubila je nedavna osuda duvanjskih fratara-kleronacionalista Vlašić Ferde i Križić Joze. MašićMarija je pred kolegicama tvrdila da su fratri nepravedno osuđeni, našto je Zahirović Đemkaprimijetila da je pravilno što su osuđeni, jer su radili protiv naše zemlje. Na Đemkinuprimjedbu Mašić Marija je reagirala vrlo oštro, riječima: ‘Ti nemaš pravo da spominješfratre. Ti imaš svoga hodžu.’ U razgovor se upočetku umiješala i Miškić Marija, te su obezaprijetile Đemki, da, ako još jednom bude spominjala fratre, da će je pretući.“

Odgojno-disciplinska komisija Osnovne škole „Boriša Kovačević“ kaznila je učenicu MašićMariju prebacivanjem u drugo odjeljenje, iz Sedmog tri u Sedmi pet, to jest iz prijepodnevneu poslijepodnevnu smjenu.

Deset godina kasnije počeo je rat.

16

KARAULA

Veliki crni pasA oko njega ništa osim križevaKriževa kamenih i velikihIspod kojih davno istrunuše kostiStarih frataraKriževa drvenih i propalihIspod kojih crvi poćopašeMeso gipsera što su u kovčezimaDovoženi sa švapskih bauštelaMeso mladića što su ginuli na raskršćimaMünchena, Beča, ZürichaIli se samo zabijali u stabla pored drumovaNa kraju svegaMeso topovskog mesaMeso žena majki i sestaraKoje su se smanjivale od čekanjaSve dok se ne bi svele na mjeru dječjeg grobaNa groblju KaraulaŠto strši nad Duvnom

Veliki crni pasBijesan od vjetrovaS Vrana, Čvrsnice i LjubušeDivljih očijuI s rebrima što izbijaju kroz tanku opnu kožeDigao lijevu noguI sav drhti dok pušta mlaz prozirne tečnostiPo drvenom križuNa kojem piše:ILIJA ĐIKIĆ1952 – 1991Onda se spušta u polje

17

Među svoje

Sad više nema nikogaDim izaziva treperenje u plućimaA utroba mi mlaka i vlažnaKao curci pseće mokraćeŠto klize po drvenom križuMoga ćaće

18

STRUJA

Svaki put kad nestane strujePred publiku silazi kino-operater AlijaSuh i nizakS cigaretom u prstimaUperi ručnu lampu u vlastito liceI započne monodramuKoju uvježbava danima i noćimaLjudi se smijuAplaudirajuZvižde i vrište

Alija u garaži svake noći priprema nove točkeVjeruje jedino u krhkost naših trafostanica i dalekovodaKoji umiru taman koliko je potrebnoZa nastavak vjerovanja da će struje jednom nestati zauvijekA baš toliko treba da Alija izvede sve što je uvježbaoI da malo improvizira naravno

19

RADE ŠERBEDŽIJA

Gutin stričević JozukićKako ne znaš JozukićaDobro nije važnoGutin stričević JozukićKako ga nećeš znatOženio onu jednu gadnu iz KongoreOn dobio penziju njemačkuDvi iljade marakaTo je invalidskaJer je gluvA svak zna da gluv nije

Šta ti je biloRadili oni jednom negdiOko Rozenajma negdiI pukne nešto s plinomJedan na mistu mrtavDrugi jedva priživioJozukiću bogami ništaTo je taka racaSritna

Prošla dva danaJozukić kod doktoraGluvGluv i gluvTri godine ga prigledaliSvi mogući likariI švapski i našiSprave kažu da mora sve čutMa Jozukić ne čuje ništaGluv ko planinaTo je na psihičkoj bazi

20

I dali mu penziju šta će

Vidiš rodijače mojTo ti je glumacA ne onaj kako se zoveRade Šerbedžija

21

MARIJA

Kad smo maturiraliNekom je palo na pametDa pješačimo do MeđugorjaStotinu kilometaraNije šala

Riječ na riječI eto nasU Studenim VrilimaGdje se zemlja pretapa u crvenoI zrak postaje gušćiLipanj je na izmakuUdara odozgorOdozdo zmijeI šiljate kosti

Znam sve molitveIzgovaram ih u zanosuOsjećamo kako se rađaju žuljeviBubre i pulsiraju

Ona zapjeva kad prestadoh molitiGlas joj treperi kao cesta po zvizdanuNjezina pjesmaIznad zaraslih livadaProšaranih pravokutnim lišajevima duhanaUkazuje se MarijaNad HercegovinomKako na nebu tako i na zemlji

Na Kočerinu na pola putaFratar neće ni da čujeDa spavamo u crkvi

22

Nije naša crkva duvanjski konakSpavamo na grobljuSmrdimoNe znamo još što je noćŠto je zemlja

Ona se probudila bolesnaVrućica kašalj nemoćBez glasa ostalaSpušta se na cestu da zaustavi nekogaVraća se kućiU suzamaDa se mene pitaI ja bih s njomBilo gdjeNema potrebe da dalje gazimKroz vinograde i šumskim prečicamaMeni se MarijaUkazala

23

OČI

Imao je osam godinaKad je rekao da su očeve oči plaveKao u psaOčevo lice načas se zamrzloPa se ugrizao za donju usnuSvi su šutjeliU kojeg psaČiji je to pasPitala je majkaA mnoge su ga oči gledaleLjudske i psećeDok mu se pogled nije zamutioIstrčao iz kućeTražili ga cijelu noć

24

KRITERIJI

Niski prati žene po graduTrideset godinaČaršija uvijek zna koga Niski sad pratiAmiru BuljinuDoktoricu SnježanuNevjestu Mate Filipovića Anu iz Baške VodeUdovicu NeduCvjećarku ĐuluMalu Evu iz Dubokog putaZa njima na posaoU školuKućiKo poslom

Trideset godina Niskog bijuMuževi braća očeviIzbijaju mu bubrege lome rebra i zubeUrezuju mu ožiljke po licuNekažnjenoNitko ništa ne prijavljujeNitko ništa ne pitaTrideset godina

Niski se uvijek vraćaNakon tjedan mjesec ili dvaKao da ništa nije biloNe odustajeUporno ne spušta kriterije

25

MONIKE

Moje male rodicemonikeglorijerenatePrvi put se zaljubljuju u Innsbrucku Stuttgartu BernuPo selima u BavarskojFrankfurtu BerlinuPo internetu se dopisuju na njemačkomPuštaju narodnjakeStavljaju slike s ljetovanja u BrelimaI fotografije hrvatskih nogometaša

26

STARIJI BRAT

Ja sam ga odveo gvardijanuSvog starijeg brata ĆipuKad se to desiloReko sam gvardijanuUbio nam je ćaćuNe znam kako i štaĆaća bio mrtav i krvav kad sam dotrčoBrajo Ćipa klečo kraj njegaPlako i držo se za glavu

SadEto ti eto onNe gledaj me tako fra VendelineVidio sam da sakriva pištolj u grmlju iza kućeZato sam ti ga i doveoAko i sebe ubijeTi ćeš bit krivVelečasniOdriši ga od grijehaUčini neštoNemoj da isti dan ostanem bez ćaćeI bez brata

27

HERCEGOVINA

Rastu li joj na granicama smokvePadaju li snjegovi da joj iscrtaju međeDa je odijele od same sebe rasprostrteJedino po pamučnim mapama naših utrobaPušu li vjetrovi da pokažu dokle se proteglaGdje završavaA još ne zna ni gdje je počelaKad joj nađeš početakBit ćeš blizu krajaAko joj nađeš korijen u kamenuPod kamen ti jeAko joj je sjeme iz vrijeskaVrišćat ti jeIl iz jameU mrak ti jeIz jezikaLjubit ti je

Jadna ti je di je da jeBolje bi joj bilo da je i nemaDa je nema ni tamo gdje ćeš jeBez uspjehaPrvo potražitiDa je nema nigdje i ni u čemuPa ni ondje odakle ne može umaćiU prašini u tvojim očimaJednog ljetnog predvečerjaPod blidinjskim stećcima

28

GODINA

Godinu dana nakon očeve smrti nismo uključivali televizor. Išli smo po komšijskim kućama,gledali sport, vijesti, filmove. Davali nam da jedemo, bili blagi prema nama, ulazili smo unjihove kuće i živote bez najave i kucanja. Pet mjeseci poslije ćaćine smrti, počeo je rat, alimi televizor i dalje nismo uključivali. Did nije dao. Na komšijskim televizorima gledali kakopadaju gradovi i gore sela, na komšijskim televizorima gledali granate koje padaju po našemgradu. Did nije dao. Nije dao da rat pokrije našu pravu bol, da razvodni našu istinsku tugukoja je bila prije rata i koja će nadživjeti sve ratove. Naša kuća bila je oaza drukčijeg straha.

29

SVATOVI

Torta je prerezanaTočno u ponoćMuzičari sviraju tušPa odlaze na dužu pauzuS jednog kraja dvoraneU solidnom hoteluNa zapadnoj periferiji gradaDopire neobična pjesmaNerazgovijetni stariji muški glasoviI žensko podcikivanje na krajuTo je izvorna pjesmaIz Guče GoreKaže mladoženjina sestraTo se ne pjeva nigdjeSamo u Gučoj Gori

Mladoženja daje znak rutiniranom šefu bendaKoji ostavlja komad janjetineUzima mikrofonŽao nam je što prekidamoOvu lijepu pjesmuAli sad je red da mladaBaci buketAjmo djevojke na podijNemojte se sramiti

Moro sam nešto učinitPriča kasnije mladoženjaNemaš pojma za koliko bi stigliDo Jure i Bobana

30

MLADA MISA

Uteko Marijanica Šteko iz samostanaNoć prije mlade miseDošo kući u Štekinu DraguGleda kroz prozorĆaća priliva vino u boceNajstariji brat križa zadnja dva pršutaMater mota pite u tepsijamaPeru se podovi i stolnjaciDid drijema s lulom u zubimaMarijanica ih gleda kroz prozorOči mu bubre od vlageAli ne može nazadNi naprijed

Izdat mu je ove noćiJal sebeJal njihZa cijeli životI za ono što će biti poslije životaGospodin je okrutanHrani se ljudskim izdajamaJer toga nikad neće ponestatiGospodin se znao pobrinuti za seA ti moj MarijanicaTi stoj tako nigdjeZauvijekRazapet

31

ITAKA

Meni nikad neće stići pismoI u pismu rukom ispisana pjesma Konstantina KavafisaItakaOna ti je dala divno putovanje.Bez nje ne bi ni krenuo na put.No ništa ti više ona nema dati.

Moja Itaka utvrda je mrtvacaDuhovi propalica nesretnikaRano umrlihOdnijeli ih ratovi rakovi snoviI druge bolesti o kojima se ne govoriPrikaze drumskih razbojnikaSvetaca i sveticaPromiču katakombamaNemaju me kako dozvatiA ni zaštoOni nisu imali dublje razloge za svoje ostankeI povratkeU njihovim životima ništa nije moglo biti drukčijeNego samo onako kako je biloOd Itake se nikad ničem nisu nadaliNišta im ona nije dalaOni njojSve što su imali

32

ODLUKA

Sad će evo dvadeset godina da je morao otićiI dosad se nijednom nije vratioDrugi se vraćaju jednom godišnjeDva dana pa u MakarskuAli njega nemaNe miče se iz svog OslaNi za koga ne pitaNa jug ne šalje ni pare ni selameNe donose mu sudžuk rakiju i kiseli kupusNeće da zna

Primiče se šezdesetaRazredničeŽivot se sveo samo na odluku da nikad višeNe vidiš DuvnoOsim ponekad u snu

Kad se probudiš nastaviš sanjatiDa ima nešto o čemu odlučuješA odlučio si tako kako si odlučio

33

USAMLJENICI

Jedino njih razumijem u ovom graduJedino su oni mojiPremda ja nisam njihovRijetki gradski usamljenici srednjih godina ili malo starijiDošli iz kamene provincijeNa oljuštenim drvenim šankovimaS votkama i opušcimaNacionalizmom ispod pripovjedačkog dara

Mimoilazimo se po pješačkim zonama u centruUvijek samiPoželim da im pružim rukuDa kažemRazumijem te čovječeTvoju muku nepripadanjaI vruću želju da ne budeš stranacNi dolje gdje ti je bilo uskoNi ovdje gdje je malo šireDa budeš svoj među svojimaRodijak među rodijacimaGrađanin među građanimaGlava stabilne obiteljiBezglavi pijanacNerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih ženaLišen pratnje glasina

Nikad ne priđem da prozborimoBojim se njihove nesigurnosti i gorčineTerslukaOpsjednutosti HrvatskomZato samo produžimMislimDa li i oni misle isto

34

Ili su njihove misli uzvišenije

35

MISUSOVO OD PITE

U djetinjstvu, možda sam bio desetogodišnjak, čuo sam psovku: „Jebem ti ono misusovo odpite!“ Bila je to psovka susjeda Tadije. Upućivao ju je svojoj ženi Kati i bio je po toj psovcičuven u gradu. Mislim da ljudi nisu umjeli protumačiti Tadijinu ljutitu mantru. U razmaku oddvadesetak godina, pitao sam na prepad nekoliko ljudi – koji su poznavali Tadiju i njegovupsovku – da mi kažu što, ustvari, znači to – misusovo od pite. Nitko nije znao. Bilo je smjelihpokušaja objašnjavanja, ali neuvjerljivost bi ubrzo prsnula u zajednički smijeh.

Zagonetka se riješila slučajno, kao što obično biva. Majka je jednom sama od sebe, motajućipitu na kuhinjskom stolu, ispripovijedala da je Tadija Kati psovao misusovo od pite, a to jebio sami početak motanja, kad bi se Kata prekrstila i promrsila: „Misusovo!“ Odnosno: „Uime Isusovo!“ Misusovo je početak prve jufke, početak koji će na kraju dospjeti u srce pite.Misusovo je istovremeno i početak, i kraj.

36

OTAC NA SLUŽBENOM PUTU

Između restorana Vinodol i hotela DubrovnikKlate se u ozbiljnim odijelimaS cigaretom između usanaI crnim komesarskim taškama preko ramenaNa službenom su putuDan ili dvaAli alkohol je preuzeo ubrzo iza podneva

Trude se da imaju poslovan izraz licaPremda im kapci padajuSav preostali razum služi samo pretvaranjuDa je sve u redu

Kod Charlieja đonom gase cigaretuI vade pare iz džepovaIma li dovoljnoZa jedan gemištI taksi do prvog jastuka

37

UMJETNIK

Ako mi jednom uspijeDa budem umjetnikNeka budem kao Zvonko LepetićDa umijem kao onDa samo na jedan časIz moje duše-DinareIz mojih ruku-ponornicaIzbije čudo blagostiI svirepostiDa izbije ono što jestIstina viša od faktografijeO namaKoji vežemo pse debelim lancimaU dvorištima kamenih kućaO Zvonku LepetićuKoji noću obilazi seloSkida željezo s psećih vratovaLaje u tamuZavija

38

OSTATAK SVIJETA

39

ŽENA GLAVA

U Ženoj GlaviJedemo ribuPagaraČovjek koji ga je ulovio i ispekaoPriča da Žena GlavaNema veze sa ženamaNego sa žeđuIz žeđi rodila se ženaSamo jednaTeče joj maslinovo ulje preko usanaSol joj po vratu

Poslije ležimo u krevetuČuješ liU Komiži limuni padaju na zemlju

40

ZIMSKO PREDVEČERJE

1.

Desetak koraka od stana do autaDesetak minuta do garaže šoping centraKasno je popodneNedjeljaHladan vjetar odnio jeNanose sive sa zjenicaRubovi su oštriRastavljeni očevi vraćaju djecuPoslije nedjeljnih ručkovaIz kina u garažuNivo minus dvaNabavili smo kost pršutaKuhat ćemo grahZa idući tjedanNikud nećemo ići

2.

Nad zemljomLebde divlji konjiRžu i smiju seA odjekuje grmljavinaHlade se kišeOkupljaju se snjegovi kao vojnici spremni da padnuBez pitanjaDa zametu ceste i stazeDa se sve zaustavi

I sunce nas evo izdajeMrak dolazi s planina

41

Vjetar smrdi na daleke vatreOkupit ćemo divlju djecu i divlje pseZaključati vrataPresjeći velike krumpire napolaPrismakati s ovčjim siromSpavati

42

JUHA I TELETINA

Njih trojicaPričljivi i veseliPiju pivuI žvaču psovačke poštapalicePonovi ovoPopij i ti neštoOči stakleneOtpale s retrovizorske kruniceNisu pare problemPotrošit će tisućuI višeDa smire željuKoja divlja u preponamaČini ih odsutnima

Jutra su običnaPrespavana sveta misaBog će razumjetiPa ručak kod kumovaU SesvetamaDječje prolijevanje sokovaJuha i pečena teletinaKolači i kavaPrije rastankaOpravdana kritika Srba i komunizmaTrebali bi krenutiOvaj moj noćas jeMalo

43

ČETNIK

Jedno vrijeme nisu se pozdravljaliOkrenuli bi glavu desetak koraka ranijeNaglo se odlučivali zapaliti cigaretuZagledati u šareni izlog u centruČeprkati po mobilnom telefonu

Mlađi je volio dvije knjige starijegDvije zbirke pripovijedakaNemoćne ljude kojima Sistem lomi kostiA oni ostaju istiRavni

Stariji je bio prijatelj majke mlađegaNazvao je jedne večeriNakon što je sebe ugradio u SistemSkrenuo joj pažnju na sinaPiše protiv DržaveNe treba mu to

Sad se ipak pozdravljajuRuku dignu u zrakProizvedu neki zvukBolje je tako

Mimoiđu seA mlađi uvijek misli istoŠubara mu na glaviKokarda ko dukatPreko prsa redeniciI bradaEto tePravi četnik

44

PROŠLOST

Zabranili im da ga gledajuAko ga pogledajuMogla bi im krv u obrazeOd stidaOd bestidnostiA kamere vide svako liceKasnije će najbolji detektiviAnalizirati intenzitet crvenila u obrazimaI donositi dalekosežne zaključke

Zabranili im da ga gledajuZa njihovo dobroZurite u neštoOnako kao da gledateU budućnost

Zabranili im da ga gledajuOn prolazi pored njihProšlost ne postojiGori nisko raslinje integritetaNe gledajte u BivšegTo vas Đavo kušaOn je ĐavoOpet vas zavodi

45

DODIR

Jednom tjednoNajviše dvaputViše od godine danaNjih dvojeProlaz Milivoja Dežmana presvučen bojom njezinih božurnih obrazaKava i zaboravljeni okus soka od bazgeUvijek isti razgovoriO posluNjenom malom sinu pjesničkog imena(Krenuo u školu)VremenuFilmovima

On zna da je ona samaOna zna da on živi sa ženomO tome se nikad ne pričaProvedu tako sat vremenaNa rastankuDotaknu se vrhovima prstijuNačas se učini da će iz jagodica niknuti poljubacOna lijevoOn ravnoNiz FrankopanskuVidimo seSljedećeg tjedna

46

NOVA GODINA

Bolje da ništaStvarno je boljeNištaZaustavimo seNe pružaj mi dlanNe gledaj me tim očima znatiželjnim željnimNe naručuj još jedno pićeNe zazivaj kišuZar doista želišSusrete u hotelskim sobamaKoje napuštamo odvojenoKao što ljudi odvojeno napuštaju javne zahodeNoćne esemesoveMobitel na vibriranjuParanojuNeizgovorene optužbe i uvredeProgutanu ljubomoruPotragu za mjestima na kojima nas nitko neće prepoznatiNa kojima nećeš sresti nekogaTko će se bučno radovati što ćete zajedno dočekati Novu godinuDok ja palim novu cigaretuI pretvaram se da me ne zanimaŠto si isplanirao doček sa svojim i njenim društvomI što ništa o tome nisam znalaDok nije prišao taj čovjekKoji me dva puta sumnjičavo pogledaoKao da sam nešto ružnoNi ruku mi nije pružio

47

NOĆ U MUZEJU

I mržnje skončavajuNa Crvenom TepihuSrbi i HrvatiHrvati i SrbiDošli da ih pomireRatni profiteriMaskirni izdavačiSjecikese i KonjokradiceDa ujutro opet zaratiOni bi isto ko i devedesetprvePa za dvadeset godinaU muzejMir mirDiskretna muzika za opuštanjeKanapei s lososom i kavijaromJeftini šampanjacPiće našeg početka i našeg kraja

48

SREĆA

U posljednje vrijeme usrećuje gaSlučajno otkriće restorana s izvrsnim burekomPreslanim taman koliko treba za povratakU djetinjstvoPoznat okus čini ga sigurnimUsrećuje gaMuharem SerbezovskiPjesma HatidžeLimuni doneseni s otokaUsoljene kapareI motarParadajz šljivarSan poslije ručkaPoširano meso zubaca u povrtnom umakuUsrećuje gaCigareta na pravim mjestima danaIluzija da je skrivena misaoPrije spavanja

49

DAN NEOVISNOSTI

Maruni

Izišao da kupi cigareteI kutiju keksaU ulici vise samo dvije zastaveAli to je napredakProšle godine bile su četiri

Prodavačicama su državni prazniciSol na ranuDolaze naspavana lica koja rijetko viđajuU pamučnim trenirkama i iznošenim majicamaA one jutros od sedamU kutama i pregačamaNiža vrsta

Ispred njega na blagajniDjevojka u tankom pamukuPlava poput prozirnih skandinavskih princezaU košari joj margarin mlijeko kruh prašak za pecivoBlage linije njenih bokova i bedaraMalene siseS bradavicama boje usana

Dok ona plaća i čeka kusurOn razmišlja da je pozove na kavuIli bar zatraži broj telefonaOna sporo odlaziMuči gaProdavačica pita ima li tri i šezdeset sitnoZvecka po novčanikuPruža kovanice

50

Ni njemu danas nije Dan neovisnosti

51

NEMANJA

Ujutro je otišla na posaoU suzamaOn je ostao u krevetuU stanu njezina bivšeg ljubavnikaNa periferijiJednog ljetaIznajmljuje joj ga po povoljnoj cijeni

Vratila se ranije s poslaDošla joj prijateljica iz rodnog krajaS petogodišnjim sinom NemanjomUpravo se razvelaMora malo promijeniti sredinuPod pritiskom je

Otišao u supermarketPo vakumirani pršut, sir i maslineZadnjih pedeset maraka daoZa ogromna plastična vatrogasna kolaDječak se obradovaoI dječakova majkaNa tren se učinilo da sve opet ima smisla

52

KLAIĆ

Naletio među papirima na požutjeli intervjuS glumicom u listopaduListopad dušu dao za patetikuPrisjeća se mladosti početaka zanosaKad je primljena na AkademijuU komisiji kaže bioBratoljub KlaićBratoljub Klaić Rječnik stranih riječiJednom je bioČlan komisije

53

ZAGREB

Nitko nas neće vidjetiMi ćemo mračnim prolazimaKroz dvorišta i parkove zakrčene glomaznim otpadomKroz snježnu mećavuPo staklenim ulicama Gornjeg gradaKroz mirise magnolijaI radosnu kišuU znojnim tramvajima koji dugo klize niz VlaškuNitko nas neće vidjetiImamo tajnu mapu gradaKorčula iz koje se miris pečene ribe širi cijelom ulicomKlub Boška PetrovićaPrvi kat hotela DubrovnikS prozorima u obliku saćaMarija Braut u izlogu kafića na početku RadićeveSajam na Britanskom trguBistro Esplanade gdje glasni Arsen DedićKomentira naslove iz sutrašnjih novinaNa krajuKod Mome u DugavamaPljeskavica i narodna muzikaMuškarci u trenerkamaGošće u streč haljinamaNikoga ne znamoNitko nas ne zna

54

RADNI NAROD

U Ulici Giuseppea CarabinaNa broju 7U neboderuOsvanula je na oglasnoj ploči u prizemljuSelotejpom zalijepljena ceduljaČetvrtog listopada 2009:Stvarno nema smislaDa teroriziraš susjedstvoU kasne sateKupi pošten ležajNe pravi nam svojimSexom noćnu moruJer većina nas jeRadni narod

55

BIJEG

Bježali smoU uvale od pedljaDvije barke što se nunajuPrigušeni šumoviNema ljudiNema ljudiNi galebovaBježaliU prazni restoranNitko nikad neće doćiJest ćemo samo sirovu ribu sirovo mesoIgrati se solju i uljem

BježaliU šumuBlatnom cestom pored ženske duševne bolniceIlegalna birtija pored rijekeIgrali biljar cijelu noćSlužila nas dvojica zaostale braćeNosili nam rakiju i pršutOstavili im sve pareSamo da nas ušuškajuDa nas nitko ne nađe

56

TATA

Proletjela je kroz izlog kafićaVičući tata tata tataNe primjećujući odron koji ostavlja iza sebeLepršala joj kosaSrećom izbjegavala sudare s užurbanim šetačimaKoje bi u jednom času zabezeknula njezina ljepotaI uzbuđenje dok maše rukomTata tata tata

Vratila se s tatomGospodin s detektivskim šeširomI dotjeranom sijedom bradomZapalili cigaretuPopili pićePopričali o politiciKao ozbiljni muškarciBilo mi je drago

57

VRATA

Zatvarala vrata za sobomOdnosila leptire i nabrekle damareOstavljala opuške i jutrošnje novineOtvorene na stranicama gradske rubrikeI vraćala se nekog drugog dana u sumrakPo poznate okuse limuna i maslineDonoseći šuštanje svile i crno vinoPred vratima je ostavljala obzire i strahoveNa nekoliko satiNa nekoliko životaZatvarala opet vrata za sobomPotpetice po stubištu umjesto zaboravljenih poljubacaOstavljala sjeme srama i praznineNa plodnom tluVraćala se da gleda: plodovi zrijuSvaki dan sve teži i težiPoput uzdahaPoput oblakaZatvarala vrata za sobomNišta više nije odnosilaA iza nje je svaki put ostajalo sve manje

58

IZBJEGLICA

Svakoga dana čovjek sjedi na istom mjestuUz cestu prema aerodromuIza njega trule livade i nove poslovne zgradeSa staklenim liftovima i drskim tajnicamaBageri i radnici sa šljaštećim prslucima

Čovjek sjedi u plastičnoj stolici s ljetnih terasaPuši cigaretuProvlači prste kroz sijedu braduČeka da se ukaže zecGodinama čekaVidio ga je trećeg dana od dolaska u gradOtad sjedi uz cestu prema aerodromuČeka da se vrati

Nije to mala stvarGovori onima koji ga pitajuZagreb tako velik grad a zec trčkaraKo tamo kod mene u SlavonijiU AljmašuTamo zečevi stalno trčkaraju

59

DVOJE

On:Stalno je nedostajalo samo maloZašto bi se inače sastajala sa mnomNije moralaUvijek je mogla nešto izmislitiBrzo bih odustaoIzronio očaravajuću druguIz plitkog mora memorije ili slučajnostiViđali smo se rijetkoKoliko već treba za naduRazmjenjivali knjige i sitne pokloneSjećanja iz djetinjstvaIste asocijacijeOsviještenu jugonostalgijuKratke pogledeViše nismo imali štoZastali i čekamoDa je samo učinila neštoStavila mi ruku na vratSve bih napustioBoljelo bi ali bihAli nije se dogodilo ništaNisam se imao za što uhvatitiNisam

Ona:Od prve pomisli o njemuSlutila sam da neće imati hrabrostiI da je besmislenoAli nisam mogla odoljeti da mu uzalud dam prilikuLijepo je pričaoSlušao

60

Bio je uostalom tako vidljivo zaljubljenLaskalo jeDo određene mjereSve dok nije počelo vrijeđatiTo očekivanjeDa prva pružim rukuNagnem glavuBilo štoJer ja nemam što izgubitiZa razliku od njega

61

PJESNICI

U potresnom zapisu o Bleiburgu i trima svojim Buenos Airesima, Ivan Lovrenović uzgredpripovijeda da mu je pjesnik Jure Kaštelan nekoć ispričao ovakvu priču. Neposredno poslijeonog rata, uvrstilo Kaštelana – partizanskog oficira i intelektualca najvišeg europskog nivoa– u delegaciju poslanu u Rim, da ondje među izbjeglim hrvatskim nevoljnicima i ubojicamapokuša detektirati ljude kojima bi se moglo, i kojima bi valjalo pomoći da se vrate kući, unovu Jugoslaviju. Negdje na rubu grada, u nekom narodnom hranilištu, Kaštelan jednogdana ugleda pjesnika Viktora Vidu. Priđe mu i zapodjene priču o mogućnostima povratka.Viktoru Vidi strah nije dao da čuje Kaštelanove riječi. Gledao je samo kako će prestati tajneželjeni susret i kad će pobjeći ondje gdje ga nitko ništa neće pitati. Nikad se više nisuvidjela ta dva pjesnika. Obojica poraženi, prije ili kasnije.

62

DLAKE

Ispričao mi je M.Da je jedna predratna ljubavnica Radovana KaradžićaPovjerila nekome tko je povjerio daljeI daljeDa dotični ne pere kaduNakon tuširanjaOstavi nepravilne linije dlaka po keramiciI tako svaki putNakon tuširanjaDok preciznim mlazom hvatam dlakeI sprovodim ih u kanalizacijuMislim o Radovanu KaradžićuO njegovim ljubavnim popodnevimaU nekom sarajevskom stanuPo kojem je kasnije pucaoDa opere dlake

63

PARTIZAN

Padao kao partizanU filmovima Veljka BulajićaU početku ne primjećujući da je pogođenSamo zastanePa ubrzo nastaviDva ili tri korakaDok prvi put ne posrneZadrhtiZatim se naglo uspraviUčini se da se uspio othrvatiStrese nevidljive naslage prašine i paučineI stoji tako čitavu vječnostZamućena pogledaOdjednom ga izdaju koljenaKloneOtvorenih usta

Padao kao partizanU filmovima Veljka BulajićaTrajaloDugoCijeli jedan život

64

Ivica Đikić

Rođen 1977. u Tomislavgradu (BiH). Novinarstvom se počeo baviti 1994. u SlobodnojDalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008.godine. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016.bio je glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba.

Cirkus Columbia dobio je 2004. nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen uHrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimioje 2010. istoimeni igrani film. Roman Sanjao sam slonove osvojio je 2012. tportalovunagradu za roman godine u Hrvatskoj, a Ponavljanje je 2015. nagrađeno Kočićevim perom.Knjige su mu prevedene na španjolski, njemački, talijanski i slovenski jezik. Živi u Zagrebu.

Uz Tanovićev film Cirkus Columbia, koscenarist je i dugometražnog igranog filma FilipaŠovagovića Visoka modna napetost (2013), te scenarist dvanaestodijelne dramske serijeNovine u režiji Dalibora Matanića (2016).

Objavio: Cirkus Columbia (roman, 2003), Domovinski obrat – politička biografija StipeMesića (publicistika, 2004), Ništa sljezove boje (priče, 2007), Gotovina, stvarnost i mit(publicistika, u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, 2010), Sanjao samslonove (roman, 2011), Ostatak svijeta (poezija, 2012), Šarik Tara: Život (publicistika, 2013),Ponavljanje (roman, 2014) i Beara (roman, 2016).

65

Biblioteka Onlineknjiga 137

Ivica ĐikićOSTATAK SVIJETA

© 2017 Ivica Đikić© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2017

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaKrešimir Pintarić

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© Kirsten Hinte / Fotolia.com

ISBN 978-953-345-537-2 (HTML)ISBN 978-953-345-538-9 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-539-6 (PDF)ISBN 978-953-345-540-2 (MOBI)

Prvo izdanjeHrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2012.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba.

66

67