osnovni problemi filozofije - odabrani tekstovi.pdf

Download osnovni problemi filozofije - odabrani tekstovi.pdf

Post on 16-Apr-2015

46 views

Category:

Documents

11 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

filozofija

TRANSCRIPT

Sveuilite u Zagrebu Centar za Hrvatske studije Odjel za filozofiju

OSNOVNI PROBLEMI FILOZOFIJE Odabrani tekstovi

Pripremili Duan Doudi Tomislav Bracanovi

Zagreb 2008.

SadrajBOG 4 6 7 Toma Akvinski, Pet putova kojima se moe dokazati da Bog postoji William Paley, Dizajn ne moe postojati bez dizajnera David Hume, Kritika argumenta iz dizajna

ISPRAVNO I POGRENO 11 13 15 18 Neil Levy, Moralni relativizam Immanuel Kant, Kategorini imperativ John Stuart Mill, Naelo korisnosti i podjela na vie i nie ugode Bernard Williams, Dva primjera protiv utilitarizma

POLITIKA 21 24 26 28 30 33 Thomas Hobbes, O prirodnom stanju ljudi Karl Marx, Od svakoga prema mogunostima, svakome prema potrebama Thomas Hobbes, O prednostima monarhije John Stuart Mill, O slobodi Isaiah Berlin, Pojam pozitivne slobode Nicol Machiavelli, O vrlinama vladara

VANJSKI SVIJET 36 39 43 47 49 51 Bertrand Russell, Pojava i stvarnost Ren Descartes, O sumnji Platon, Dvije usporedbe (sa suncem i s crtom) George Berkeley, Ne postoji svijet nezavisan od uma Bertrand Russell, Argument protiv idealizma Immanuel Kant, Pojave i stvari po sebi

ZNANOST 53 55 58 62 64 DUH 67 69 Ren Descartes, O prirodi i postojanju uma Gilbert Ryle, Descartesov mit Jacob Bronowski, Osjeaj budunosti Anthony OHear, Znanost kao intelektualna djelatnost Sran Lelas i Tihomir Vukelja, Neodluivost motrenja Bertrand Russell, O indukciji Karl R. Popper, Znanost: nagaanja i odbacivanja

2

BOG

3

Pet putova kojima se moe dokazati da Bog postojiTOMA AKVINSKI (oko 1225-1274) [] Prvi i jasniji put je onaj koji polazi od gibanja. Sigurno je, naime, i osjetilom se ustanovljuje da se u ovome svijetu neka bia gibaju. A sve to se giba, giba se od nekoga drugoga bia. Naime, nita se ne giba, osim ukoliko je u stanju mogunosti (in potentia) u odnosu na ono prema emu se giba, a giba se ukoliko je u stanju zbiljnosti (actu). Gibati, naime, nije nita drugo nego izvesti neto iz mogunosti u zbiljnost. A izvesti neto iz mogunosti u zbiljnost moe samo neko zbiljsko bie. Na primjer, ono to je zbiljski toplo, recimo vatra, djeluje na drvo koje je toplo u mogunosti da bude zbiljski toplo, te ga tako stavlja u gibanje i mijenja ga. A nemogue je da isto bie bude istodobno i u istom pogledu u zbiljnosti i mogunosti, ve samo s razliitih gledita: to je, naime, zbiljski toplo, ne moe biti i u mogunosti takvo, ve je istodobno u mogunosti hladno. Nemogue je, dakle, da neto bude istodobno i na isti nain davalac i primatelj gibanja, odnosno da giba samoga sebe. Sve, dakle, to se giba treba biti gibano od neega drugoga. Ako je dakle to [drugo] bie koje zainje gibanje i samo pokrenuto, onda mora i ono primiti gibanje od drugoga bia, a ovo opet od drugoga. Ali ovdje je nemogue ii u beskraj, jer tada ne bi postojao neki iskonski zaetnik gibanja, niti bi dosljedno tome postojao neki drugi pokreta, jer drugotni pokretai gibaju samo zato to su pokrenuti od iskonskog zaetnika gibanja; na primjer, tap giba samo zato to ga pokree ruka. Prema tome, nuno je doi do nekog iskonskog zaetnika gibanja kojega nitko ne pokree. A to svi razumijevaju pod Bogom. Drugi put polazi od pojma tvornog uzroka. Ustanovljujemo, naime, da u ovim osjetilnim biima postoji sustav (ordo) tvornih uzroka, a ne nalazi se, niti je to mogue, da neto bude tvorni uzrok samoga sebe, jer bi tada moralo postojati prije sebe, a to je nemogue. No nije mogue u tvornim uzrocima ii u beskonanost. Naime, u svim sreenim tvornim uzrocima prvi [lan] je uzrok srednjega, a srednji je uzrok posljednjega, bilo da ima vie srednjih lanova ili samo jedan. Ukloni li se pak uzrok, uklanja se i uinak. Prema tome, kad u tvornim uzrocima ne bi postojao prvi lan, ne bi bilo ni posljednjega, ni srednjega. No kad bi se u tvornim uzrocima ilo u beskonanost, onda ne bi postojao iskonski tvorni uzrok, pa tako ni posljednji uinak, ni srednji tvorni uzroci. A to je oito pogreno. Prema tome, nuno je postaviti neki iskonski tvorni uzrok, kojega svi nazivaju Bogom. Trei put polazi od moguega i nunoga, a on je ovakav. U stvarima nalazimo, naime, neke koje mogu biti i ne biti, jer neke nastaju i propadaju, te prema tome mogu biti i ne biti. A nemogue je da takve stvari postoje svagda, jer ono to moe ne biti, jednom doista ne postoji. Ako bi, dakle, sve stvari bile u mogunosti da ne postoje, onda neko nije bilo niega. No kad bi to bilo istina, onda takoer ni sada ne bi bilo niega, jer ono ega nema moe poeti postojati samo po neemu to postoji. Prema tome, ako nije bilo nikakva bia, onda bi takoer bilo nemogue da neto pone postojati, niti bi sada iega bilo. A to je oito pogreno. Dakle, nisu sva bia mogua, nego mora u stvarnosti postojati neto nuno. Sve pak to je nuno ili prima uzrok svoje nunosti izvana, ili ga ne prima. No nije mogue da se kod bia koja primaju uzrok svoje nunosti ide u beskonanost, kao ni kod tvornih uzroka, kako je dokazano. Prema tome, nuno je postaviti neko po sebi nuno bie, koje uzrok nunosti ne prima izvana, nego je ono uzrok nunosti u drugim biima. A to svi nazivaju Bogom. etvrti put polazi od stupnjeva koji se nalaze u stvarima. U njima se, naime, nalazi neto vie i manje dobro, istinito i plemenito; tako je i u drugim slinim sluajevima. Ali vie i manje pripisuje se razliitim stvarima prema razliitom4

nainu pribliavanja neemu to je u punini takvo (ad aliquod quod maxime est), na primjer toplije je ono to se vie pribliava punini topline. Dakle, postoji neto to je najistinitije, najbolje i najplemenitije te dosljedno tome vrhunsko bie (maxime ens), jer ono to je vrhunski istinito, to je vrhunsko bie, kako se kae u II. knj. Metafizike. Meutim, ono to se naziva vrhunskim u nekom rodu, uzrok je svega to spada u taj rod, na primjer vatra koja je vrhunski topla, uzrok je svih toplih tijela, kako se kae u istoj knjizi. Prema tome, postoji neto to je svim biima uzrok postojanja (causa esse), dobrote i bilo kojega savrenstva. A to zovemo Bogom. Peti put polazi od upravljanja stvarima. Vidimo, naime, da neka bia kojima nedostaje spoznaja, to jest prirodna tijela, djeluju radi neke svrhe, to se pokazuje u tome da svagda ili vrlo esto djeluju na isti nain kako bi postigla ono to je najbolje. Stoga je oito da svrhu ne postiu sluajno, nego namjerno. No ona bia kojima nedostaje spoznaja tee prema nekoj svrsi samo ako ih je tamo usmjerilo neko spoznajom obdareno umno bie, kao to strijelac usmjeruje strelicu. Prema tome, postoji neko umno bie koje sve prirodne stvari usmjerava prema odreenoj svrsi. To bie nazivamo Bogom. []Tekst preuzet iz: Toma Akvinski, Izabrano djelo, prev. T. Vere (Nakladni zavod Globus, Zagreb 2005), str. 290-292.

5

Dizajn ne moe postojati bez dizajneraWILLIAM PALEY (1743-1805)

Pretpostavimo da prolazei livadom zapnem nogom za kamen, te pita li me se kako se kamen naao tamo, mogao bih odgovoriti, koliko mi je poznato, da je tamo oduvijek leao; a moda ne bi bilo ni tako lako pokazati apsurdnost ovog odgovora. No pretpostavimo da sam na zemlji pronaao sat i da valja ispitati kako se dogodilo da je sat na tome mjestu. Teko da bih pomislio na odgovor koji sam prije dao da je, koliko mi je poznato, sat mogao oduvijek biti tamo. No zato ovaj odgovor ne bi posluio za sat jednako kao i za kamen? Zato on nije jednako dopustiv u drugom sluaju kao i u prvome? Iz ovoga razloga i nijednog drugoga: naime, zato to, kada ispitujemo sat, zapaamo (a to nismo mogli otkriti u kamenu) da je vie njegovih dijelova uokvireno i sklopljeno radi neke svrhe; tj. oni su tako oblikovani i prilagoeni da proizvode kretanje, a to je kretanje tako ureeno da pokazuje koji je sat u danu; zato to, da je tih nekoliko dijelova bilo drukije oblikovano nego to jest, drukije veliine od one koju imaju, ili poredano na bilo koji drukiji nain ili bilo kojim drukijim redoslijedom od onoga na koji su poredani, tada u stroju ili ne bi bilo nikakvog kretanja, ili ne bi bilo nikakvog kretanja koje bi odgovaralo namjeni kojoj on sada slui. [] Dizajn [ureenost] ne moe postojati bez dizajnera [ureivaa], izum bez izumitelja, red bez odabira; ureenje bez ikakve stvari koje je sposobna ureivati; udovoljavanje i odnos prema svrsi bez onoga to moe imati namjeru prema toj svrsi; sredstva koja su prikladna za neki cilj, te koritenje tih sredstava u ostvarivanju toga cilja, bez ikakvoga promiljanja o tome cilju ili sredstvima koja su za nj prikladna. [] Svaka naznaka smiljenosti, svako oitovanje ureenosti [dizajna] koje je postojalo u satu, postoji u djelima prirode, s tom razlikom da je ona na strani prirode vea i mnonija i to u stupnju koji nadilazi svako raunanje. Drim da smiljenost u prirodi nadilaze smiljenost umijea, prema sloenosti, istananosti i zanimljivosti njihova mehanizma; a osim toga ih, ako je mogue, nadilaze u broju i raznolikosti: no opet, u mnotvu sluajeva, ove nisu nita manje oito mehanike, nita manje oito smiljene, nita manje oito prilagoene svojoj svrsi ili prikladne za svoju namjenu nego to su to najsavreniji proizvodi ljudske domiljatosti. Ne znam za bolju metodu uvoenja u tako opsenu temu od one da se neka pojedina stvar usporedi s drugom takvom stvari; primjerice, oko s teleskopom. to se tie ispitivanja ove naprave, upravo je isti dokaz da je oko bilo nainjeno za vienje kao i da je teleskop bio nainjen da u tome pomae. Oni su nainjeni prema istim naelima; oboje su prilagoeni zakonima koji upravljaju prenoenjem i prelamanjem zraka svjetlosti. Ne govorim o porijeklu samih ovih zakona, ve o tome da je tvorevina, u oba sluaja, prilagoena ovim zakonima koji su stalni. Primjerice, ovi zakoni zahtijevaju, kako bi se proizveo isti uinak, da se zrake svjetlosti, kada ulaze u oko iz vode, trebaju prelamati na konveksnijoj povrini nego kada u oko ulaze iz zraka. U skladu s time, nalazimo da je oko ribe mnogo zaobljenije od oka zemaljskih ivotinja. Koje oitovanje dizajna bi moglo postojati, a koje bi bilo bjelodanije od ove razlike?Izvornik: William Paley, Natural Theology (Oxford University Press