OSHO

MEDITACIJA

Copyright (c)1975 Osho International Foundation,www.osho.com

Copyright for Serbia and Montenegro (c) 1998/2004 Osho Lotos Knjiga, www.osho.co.yu Sva prava zadržava Izdavač

Edicija Osho Lotos Knjiga

Izdavač Slobodan Vučković

Objavljeno uz dozvolu Osho International Foundation Bahnhofstr. 52 8001 Zurich, Switzerland Za sve informacije: www.osho.com

ŠTO JE MEDITACIJA?

Meditacija nije indijski metod; to nije samo obična tehnika. To se ne da učiti. To

je rast: razvoj tvog potpunog življenja koje proističe iz tvog cjelovitog života.

Meditacija nije nešto što ti se treba dodati. To dolazi samo putem temeljite

transformacije, putem mijenjanja. To je nalik rascvjetavanju, rastu. Rast uvijek

proizilazi iz cjelovitosti; to nije neki dodatak. Zato ti moraš rasti ka meditaciji.

Taj potpuni procvat jedne osobe se mora pravilno shvatiti. Inače, u protivnom bi

se osoba samo poigravala sa sobom, mogla bi da zaokupi sebe nekim mentalnim

trikovima. Postoje zaista mnogi trikovi! Ne samo da bi se tako zaluđivali, i ne samo

da tako ne bi dobili ništa; zapravo, tako bi se samo uznemirili. Takav pristup da

postoje određeni trikovi za meditaciju - poistovjetiti meditaciju sa metodom - je

sasvim pogrešan pristup. A kada neka osoba krene da igra sa mentalnim trikovima,

pravi kvalitet uma se počne kvariti. Um po svojoj prirodi nije meditativan. Um se

potpuno mora izmijeniti prije no se meditacija počne ostvarivati.

Šta je to um i kako on sada funkcioniše?

Um je uvijek verbalizovan. Ti možeš poznavati riječi, možeš poznavati jezike,

možeš znati koncepcijsku strukturu razmišljanja ali to uopšte nije razmišljanje.

Naprotiv, to je samo bjekstvo od razmišljanja. Ti vidiš cvijet i odmah ga verbalno

izraziš; vidiš čovjeka kako prelazi ulicu, i njega odmah opišeš riječima. Um nastoji da

svaku egzistencijalnu pojava pretvori u riječi. Tada riječi postaju prepreke, ropstvo.

To neprestano preobraćanje stvari u riječi, egzistencije u rijeći je prepreka ka

meditativnom umu.

Zato je prvi zahtjev na putu ka meditativnom umu da budete svjesni vašeg

stalnog verbalizovanja i da nastojite da to zaustavite. Samo promatrajte stvari;

nemojte ih verbalizovati. Budite svjesni njihovog prisustva ali ih nemojte mijenjati u

riječi. Neka stvari ostanu kakve jesu bez uplitanja vaših riječi; neka osobe budu

onakve kakve jesu bez vašeg objašnjavanja; neka situacije budu onakve kakve jesu a

da ih vi ne tumačite riječima. To uopšte nije nemoguće; to je sasvim prirodno. Sada je

takva situacija da nam stvarnost izgleda izvještačeno jer smo tako navikli, to je

postalo mehaničko zaključivanje, tako da mi više nijesmo ni svjesni da stalno

egzistenciju premećemo u riječi.

Izlazak sunca je u toku. Ti nikada nijesi svjestan jaza između stvarnog događaja

i zaključka riječima. Ti vidiš sunce kako izlazi, na trenutak ga osjetiš ali odmah potom

počneš da opisuješ. Jaz između te slike i zaključka je već nestao. Osoba jednom mora

postati svjesna da sunce nije u riječima. To je činjenično stanje, prisustvo. Um odmah

nastoji da iskustvo pretvori u riječi. Te se riječi tada ispriječe između tebe i iskustva.

Meditcija znači da živite bez riječi, znači opušteno stanje uma bez upliva riječi.

Ponekada se to spontano dogodi. Kada si zaljubljen, prisustvo se osjeća a ne riječi.

Kada su dvoje zaljubljenih intimni, oni tada počinju da osjećaju tišinu. To ne znači da

oni nemaju ništa da ispolje; naprotiv, tada postoji mnoštvo toga što se može ispoljiti.

Ali tada uvijek nedostaje dovoljno riječi, ne može ih ni biti. One ponovo dolaze onda

kada ljubav iščezne.

Ako dvoje ljubavnika nijesu nikada u miru, to je znak da je njihova ljubav

zamrla. Tada oni nastoje da riječima ispune taj jaz. Kada je ljubav živa, riječi nijesu

prisutne jer je ta sama ljubav tako moćna i opčinjavajuća, tako prodorna tako da se

lako prevazilaze prepreke jezika i riječi. Zapravo, obično se to može prevazići samo

kroz ljubav.

Meditacija je kulminacija ljubavi: ljubav ne samo prema jednom biću već prema

cijeloj egzistenciji. Po meni, meditacije je jedan živi odnos sa cijelom egzistencijom

koja te okružava. Ukoliko možete biti u ljubavi prema bilo kojoj životnoj situaciji, vi

ste onda u meditaciji. A to nije neki mentalni trik. To nije metoda smirivanja uma.

Zapravo, ona zahtijeva dublje poimanje mehanizma koji pokreće um. Onog trenutka

kada shvatite vaše mehaničke navike verbalizacije, zamjenu egzistencije za riječi, tada

se izvjesni jaz uspostavlja. To dolazi spontano. To prati poimanje nalik sjenci. Stvarni

problem nije kako biti u meditaciji već saznati zašto nijeste u meditaciji. Pravi proces

meditacije je negacija. To nije nešto što ti se treba pridodati; to je negiranje nečega što

ti je već dato.

Društvo ne može bitisati bez jezika; društvo treba jezik. Ali egzistencija to ne

treba. Ja ne kažem da vi treba da živite bez riječi. Vi ih morate koristiti, ali morate i

znati da okrenete prekidač verbalizacije. Ako to ne možete isključiti - ako ono

neprestano radi, a vi nijeste u mogućnosti da to zaustavite - vi onda postajete robovi

toga. Um mora biti samo jedan instrument, sredstvo, a ne gospodar. Onda kada um

gospodari, tada je prisutno nemeditativno stanje svijesti. Kada si ti gospodar,

gospodari tvoja svijest, tada meditativno stanje egzistira. Zato meditacija znači da

postaješ gospodar mehanizma tvog uma.

Um i lingvistička funkcija uma nijesu nešto najviše. Ti si nešto dalje i više od

toga; egzistncija je viša od toga. Svijest je izvan lingvistike; i egzistencija je izvan

lingvistike. Kada su svijest i egzistencija sjedinjeni oni su tada u zajedništvu.

Zajedništvo je meditacija. Jezik se mora odbaciti. Ja ne mislim da ti treba da to

potiskuješ ili eliminišeš, ja samo mislim da ne moraš da te navike koristiš neprestano.

Kada hodaš, ti mora da pokrećeš noge, ali ako se one pokreću dok sjediš, ti si onda

lud. Ti ih moraš zaustaviti. Na isti način, kada ne razgovaraš sa nekim, riječi ne

moraju biti prisutne. To je samo sredstvo komunikacije. Kada ne opštiš sa nekim,

riječi ne moraju biti prisutne.

Ako budeš sposoban da tako postupaš, ti ćeš rasti u meditaciji. Meditacija je

proces rasta, to je razvojni proces a ne tehnika. Tehnika je mrtva, ona se može dodati,

ali proces koji ona donosi je živ; on raste, razvija se. Jezik jeste potreban, ali ti ne

moraš uvijek biti u njemu. Postoje trenuci kada ne verbalizuješ stvarnost, kada samo

bitišeš. To ne znači da ti samo vegetiraš. Svijest je tu prisutna; a ona je znatno

pokretljivija, življa, jezik i riječi su ti koji svijest zatupljuju. Riječi se ponavljaju, pa

zato i stvaraju dosadu i monotoniju. Što ti je jezik važniji, to to će ti biti dosadnije.

Egzistencija se nikada ne ponavlja. Svaka ruža je uvijek nova, sasvim nova. Ona

više nikada neće biti takva. Ali kada upotrijebimo riječ "ruža", to je već izvjesni

dojam ponavljanja. Ruža je oduvijek tu, i uvijek će je biti. Ti uvijek ubijaš novu ružu

sa starim dojmom. Egzistencija je uvijek mlada, a jezik je veoma star. Zbog jezika, ti

uvijek bježiš od života, od egzistencije, jer je jezik mrtav. Što više poklanjaš pažnje

jeziku, to ćeš, usled toga, biti umrtvljeniji. Hindu pandit, učeni čovjek, je sasvim

mrtav upravo zbog toga što stalno koristi jezik, riječi.

Sartr je svoju autobiografiju nazvao Riječi. Mi živimo u riječima, a to znači da

uopšte i ne živimo. Na kraju, ostaje samo gomila riječi i ništa drugo. Riječi su nalik

fotografiiama. Ti vidiš nešto što je živo i odmah stvoriš sliku od toga. Ta slika je

mrtva. Potom ti praviš album mrtvih slika. Osoba koja nije živjela u meditaciji je nalik

albumu mrtvih slika. Tu su prisutne samo verbalne slike, samo sjećanja. Ništa nije

bilo proživljeno; sve je to samo verbalno ispoljavanje.

Meditacija predstavlja potpuno življenje, ali ti možeš potpuno živjeti samo u

tišini. Kada kažem, živjeti u tišini, ja ne mislim na nesvjesno življenje. Ti možeš biti

utišan i nesvjestan, ali to uopšte nije životna tišina. Ti si tako ponovo promašio. Ti se

možeš putem mantri samohipnotisati. Običnim ponavljanjem nekih riječi, ti možeš

svoj um dovesti do tačke tolike dosade da se on uspava. Tako zapadaš u pospanost,

zapadaš u nesvjesnost; ako samo počneš ponavljati riječi "Ram, Ram, Ram", um će se

uspavati. Tada više ne postoji barijere jezika, ali si ti tada nesvjestan.

Meditacija znači da jezik tu ne smije biti, ali i da moraš biti u svjesnom stanju.

Inače, tada više neće biti komunikacije sa egzitencijom, sa svime što vas okružava.

Nikakva mantra ne može pomoći, nikakvo pojanje ili bajanje neće pomoći.

Samohipnoza nije meditacija. Naprotiv, biti u stanju samohipnoze je regresija. To ne

predstavlja odlazak izvan domašaja riječi; to je samo padanje pod uticaj riječi. Zato

nastoj da odbaciš svaku mantru, odbaci sve takve tehnike. Dopusti da trenuci bitišu

onda kada tu nema riječi. Ti se ne možeš lišiti riječi putem mantri jer taj sami proces

koristi riječi. Ti nikako ne možeš eliminisati jezik upotrebom riječi: to je sasvim

neizvodljivo.

Što onda da se uradi? Zapravo, ti ne možeš ništa uraditi sem da stvar razumiješ.

Bilo što da možeš preduzeti, to polazi od mjesta gdje se nalaziš. Ti si sada zbrkan,

uopšte nijesi u meditaciji, tvoj um nije stišan, nijesi u tišini, i zato će sve što budete

preduzeli biti konfuzno. Sve što se može učiniti sada, je da se počne shvatati način na

koji um funkcioniše. To je sve - samo budi svjestan toga. Svjesnost nema ništa sa

riječima. To je samo jedan egzistencijalni čin, to nije mentalna radnja. Zato je

najbitnije da budete svjesni. Budite svjesni vaših mentalnih procesa: načina kako tvoj

um djeluje. Onog trenutka kada shvatite kako vaš um funkcioniše, vi više nećete biti

pod upravom uma. Pravo značenje svijesti znači da si otišao iza toga, da si izvan

domašaja misli: rasterećen, isprazan, nalik svjedoku. Što budeš više svjesniji, to ćeš

sve više biti u mogućnosti da uočavaš jaz između iskustva i riječi. Ti međuprostori su

uvijek prisutni, ali ti uvijek nijesi dovoljno svjestan da ih uočiš.

Između dvije riječi je uvijek prisutan jaz, ponekada tako maleni da se i ne može

uočiti. U protivnom, te dvije riječi ne bi mogle ostati podvojene, bile bi sjedinjene.

Između dvije muzičke note postoji prazan prostor, jaz, tišina. Dvije riječi ili dvije note

ne mogu biti podvojeni sve dok među njima ne postoji izvjesni raskol, interval. Ta

tišina je uvijek tu, ali pojedinac mora biti svjestan toga, mora biti veoma pažljiv kako

bi to mogao osjetiti.

Što više postaješ svjesniji, tvoje misli bivaju sporije. To je uvijek tako. Što si

manje svjesniji, to su ti misli brže; ako si svjesniji, proces misli je sporiji. Kada si

svjestan svojih misli, um tada uspori, a jaz između misli postaje vidljiv. Tada ih

možeš osmotriti. To je upravo nalik filmu. Kada se projektor kreće usporeno kada su

pokreti usporeni, ti tada močeš sve dobro vidjeti, tada možeš uočiti taj jaz. Ako bih

tada podigao ruku, taj pokret bi bio izdijeljen na hiljada djelova. Svaki pojedinačni dio

bi mogao biti zasebna fotografija. Ako bi, pak, hiljade takvih fotografija prošle pred

vačim očima velikom brzinom, vi biste mogli uočiti samo proses podizanja ruke. Ali u

jednom usporenom emitovanju, taj jaz bi mogao biti vidljiv.

Um je nalik filmu; tu su prisutni intervali. Ako si dovoljno pažljiv, ti ćeš ih moći

uočiti. To je nalik geštalt slici: slici koja sadrži dva izdvojena lika u isto vrijeme. Tu

samo može biti uočljiv jedan od ta dva lika; ti ne možeš oba istovremeno vidjeti. To

može biti slika jedne vremešne dame, a isto tako i slika mlade djevojke. Ali ako se

usredsredite samo na jednu, nećete moći vidjeti i onu drugu. Čak i ako znate savršeno

dobro da tu postoje dva lica, nikako ne možete uočiti istovremeno i onaj drugi lik. Isto

se događa i sa umom. Ako vidiš riječi, ne možeš uočiti i intervale među njima, i

obratno. Svaku riječ prati jaz tišine, i svaki jaz prati riječ, ali ih ti ne možeš vidjeti

simultano. Ako si fokusiran na tu prazninu, riječi će se izgubiti, a ti ćeš biti gurnut u

stanje meditacije.

Svijest koja se usmjerava samo na riječi, nije i meditativna svijest; samo je

meditativna ona svijest koja se usmjerava ka tim prazninama među riječima. Uvijek

kada budete svjesni tih praznina, riječi će se tada gubiti. Ako tada pažljivo osmotrite,

tu više nećete naći riječi; tu će biti samo praznina. Ti možeš osjetiti razliku između

dvije riječi, ali ne možeš osjetiti razliku između dva jaza, između dvije praznine.

Riječi su uvijek dvojbene, a praznina je uvijek jedinstvena i jedna. One se prožimaju i

sjedinjavaju. Meditacija je usmjerenje ka tom jazu, ka pranini, ka tišini. Tada se sav

pristup mijenja.

Još jedna stvar se mora shvatiti. Ako pogledate geštalt sliku i usmjerite svoju

pažnju na staru damu, vi više ne možete vidjeti i drugu sliku. Ali ako nastavite da se i

dalje koncentrišete na staru damu, doći će trenutak kada će se slika potpuno izmijeniti:

starica će nestati, a ukazaće se druga slika. Zašto se to događa? To je zbog toga što

tvoj um ne može biti dugo fokusiran na jedno isto. On će se promijeniti ili će otići na

počinak. To su jedine dvije mogućnosti. Ako nastojiš da se i dalje koncentrišeš na

neku stvar, ti ćeš zaspati. Um ne može dugo ostati fiksiran; to je jedan životni proces.

Ako dopustiš da to bude jedan dosadni postupak, um će se uspavati u cilju bjekstva iz

jedne takve stagnacije usled tvog fokusiranja. Tada se to može nastaviti, ali samo u

snovima.

To je meditacija stila Mahariši Maheš Yogija. Ona te smiruje, osvježava; može

ti pomoći u zdravstvene svrhe i mentalno uravnoteženje, ali to nije i meditacija. Isto se

može postići i sa autohipnozom. Indijska riječ "mantra" znači sugestija, i ništa drugo.

Prihvatiti samo to kao meditaciju je ozbiljna pogreška. To nije meditacija. Ako misliš

da je to meditacija, nikada nećeš moći otkriti istinsku meditaciju. U tome se sadrži

cijela pometnja koju je proizvela takva praksa, i propagatori takve prakse, jer je to

samo način psihološkog drogiranja samog sebe. Zato nemoj koristiti nikakve mantre

da bi otjerali riječi. Samo budite svjesni riječi, i fokus tvog uma će se automatski

usmjeriti ka prazninama.

Ako se budeš poistovjećivao sa riječima, ti ćeš skakati sa jedne riječi na drugu i

tako gubiti prazninu među njima. Svaka sljedeća riječ je novi izazov za fokusiranje.

Um nastoji da se mijenja: fokus se promijenio. Ali ako nijesi poistovjećen sa riječima,

ako si samo svjedok toga - opušten, ako samo promatraš riječi kako prolaze - tada će

se cijeli proces usmjerenja promijeniti, i ti ćeš biti svjestan praznina. To je isto kao

kada si na ulici, kada posmatraš ljude kako tuda prolaze. Jedna osoba je prošla, a ona

druga još nije naišla. Tu je praznina; ulica je dovoljno prostrana. Ako budeš osmotrio,

ti ćeš tada pronaći prazninu.

A kada jednom nađeš prazninu, ti ćeš biti u tome; ti si uskočio u to. To je nalik

ponoru - prepunom tišine, prepunom svijesti. To što tada nađete u tom ponoru je

meditacija; to je transformacija. Sada više jezik nije potreban; ti ćeš to odbaciti. To je

jedno svjesno odbacivanje. Ti si sada svjestan tišine, beskrajnog mira. Ti si dio toga,

sjedinjen si sa time. Ti više ne shvataš taj ponor, tu prazninu, kao nešto drugo; ti si

sada svjestan da si ti ta praznina. Ti znaš, ali sada si ti spoznaja. Ti promatraš taj

ponor, ali sada je i posmatrač posmatran.

Ukoliko su riječi i misli uključene, ti si svjedok, odijeljen, a riječi su nešto

drugo. Ali kada tu ne bude nikakvih riječi, ti ćeš biti jaz - i dalje svjestan onoliko

koliko možeš biti. Između tebe i jaza, između svijesti i egzistencije, više ne postoji

neka barijera. Riječi su jedina prepreka. Ti si sada u jednoj egzistencijalnoj situaciji.

To je meditacija: biti sjedinjen sa egzistencijom, biti potpuno u tome ali i dalje biti

svjestan. To je izvjesna kontradikcija, određeni paradoks. Sada si upoznao i situaciju u

kojoj si svjestan, i potpunu sjedinjen sa time. Obično, kada smo nečega svjestni, to

biva nalik nekoj drugoj strani. Ako se poistovjetimo sa nečim, onda to nije nešto

drugo, neko drugi, ali tada nijesmo ni svjesni toga - to se događa u nekom bijesu,

ljutini ili u seksu. Mi se sjedinjavamo samo na nesvjesni način.

Seks ima veliku privlačnost zbog toga što se tada ti na trenutak sjedinjavaš,

bivaš jedno. Ali tada si i nesvjestan te činjenice. Ti tragaš za nesvjesnočću jer tragaš

za jedinstvom. Ali što više tragaš za time, to bivaš i svjesniji. Tada i nečeš osjetiti

blaženstvo seksa jer to blaženstvo proističe iz nesvjesnoga. Vi možete biti nesvjesni i

u trenutku strasti. Tvoje svjesno stanje se tada odbacuje. Na jedan trenutak, vi bivate u

procjepu, u praznini, u ponoru tišine - ali vi ste toga malo svjesni. Što više tragate za

time, to ono više bježi od vas. Konačno dolazite do trenutka kada ste u seksu, i kada

se taj trenutak nesvjesnosti ne događa. Ponor je nestao, blaženstvo se izgubilo. Tada

taj čin postaje izlišan, glup. To je samo jedno mehaničko ostvarenje; nema ničega

spiritualnoga u tome.

Mi smo samo poznavali nesvjesna sjedinjavanja; nikada još nijesmo spoznali što

znači biti svjesno sjedinjen. Meditacija je svjesno sjedinjavanje. To je druga strana

seksualnosti. Seks je jedna strana, neko nesvjesno jedinstvo; meditacija je druga

strana, strana svjesnog sjedinjenja u sebi. Seks je najniži nivo jedinstva, a meditacija

je vrhunac toga, najviši mogući vrhunac sjedinjavanja. Razlika je u svijesti, u

različitoj svijesti. Zapadnjački um je sada počeo da razmišlja o meditaciji jer je

izbubio osječaj privlačnodti za seks. Uvijek kada neko društvo ne potiskuje

seksualnost, mogućnost za buđenje meditativnosti se pojavljuje jer nezabranjeni i

slobodni seks poništava šarm i romantičnost seksualnosti; to će poništiti duhovnu

stranu toga. Tu je prisutno više seksa, ali ti sada ne možeš nastaviti da budeš

nesvjestan u svemu tome.

Samo seksualno zakinuta društva mogu ostati naglašeno seksualna; slobodna i

necenzurisana društva ne mogu dovijeka biti seksualna. Doći će dan kada se to bude

moralo transformisati. Zato, ako je neko društvo seksualno oslobođeno, meditacija će

potom slijediti. Po meni, seksualno oslobođeno društvo je prvi korak ka traganju, ka

duhovnom traženju. Ali, naravno, pošto je traganje prisutno, ono se može iskoristiti.

Ono je bilo iskorišćavano i od strane Istoka. Mogu se i gurui obezbijediti; mogu se

izvesti u neke druge zemlje. To se i događalo. Ali ti gurui su vas samo mogli naučiti

trikovima. Poimanje se postiže putem života; to se živi. To ne može biti predato,

preneseno. Ja ti ne mogu dati moje shvatanje, razumijevanje. Ja mogu o tome govoriti,

ali ti to ne mogu nikako prenijeti. Ti to moraš sam pronaći. Ti treba da kreneš u život.

Treba da griješiš, da budeš u zabludama; treba da prođeš mnoge frustracije. Samo

kroz greške, zablude i frustracije, samo putem sučeljavanja sa životom, ti možeš

dospjeti do meditacije. Zbog toga ja kažem da je to stvar rasta. Nešto se tu može

shvatiti, ali poimanje posredstvom drugoga može biti samo intelektualno. Zbog toga

Krišnamurti zahtijeva nemoguće. On kaže: "Nemojte me shvatati intelektualno" - ali

ništa drugo do intelektualno pimanje ne možete dobiti od drugih. To je razlog zbog

čega je Krišnamurtijev napor bio apsurdan. Ono što je on govorio je bilo autentično,

ali kada je tražio više od intelektualnog poimanja, to je bilo nemoguće. Ništa drugo, i

ništa više, ne možete dobiti od drugoga, ništa više se ne može ponuditi. Intelektualno

razumijevanje je dovoljno. Ako možeš intelektualno shvatiti ovo što ja govorim, onda

možeš shvatiti ono što se ne može izreći. Ti tako možeš shvatiti i onaj jaz, prostor

praznine: ono što ja nijesam rekao, ono što se ne može izreći. Prvo pimanje mora biti

intelektualno jer je intelekt nalik vratima. To ne može biti spiritualno. Spiritualnost je

unutarnje svetište.

Ja sa vama mogu komunicirati intelektualno. Ako vi to zaista možete shvatiti,

tada se može osjetiti i ono što se ne može iskazati. Ja ne mogu opštiti sa vama bez

riječi, ali kada ja koristim riječi, ja koristim i tišinu. Ti moraš biti svjestan obije

mogućnosti. Ako se samo riječi mogu shvatiti, to će biti komunikacija, veza, ako ste

,pak, i u mogućnosti da doživite i onaj jaz, prazninu, i onu tišini, tada će to biti

zajedništvo.

Osoba mora početi odnekud. Svaki početak izgleda kao lažni početak, ali se

mora početi odnekud. Putem lažnog, pogrešnog, putem pipanja, vrata se otkrivaju.

Onaj koji misli da će započeti onda kada se ukaže pravi početak, neće nikada ni

početi. Čak i lažni početak je korak u pravom smjeru jer je to korak, nekakvi početak.

Ti tada počinješ da pipaš u mraku, a putem tog napipavanja, vrata se pronalaze. Zbog

toga vam i govorim da treba biti svjestan tog lingvističkog procesa - procesa riječi - i

tako ostvariti svijest o tom procjepu tišine, o intervalu. Doći će trenuci kada neće biti

potreban svjesni napor sa tvoje strane, i kada ćeš biti svjestan tog jaza. To je

susretanje sa božanskim, susret sa egzistencijalnim. Bilo kada da se ukaže neko

sučeljavanje, nemoj bježati od toga. Budi sa time! U početku će to biti zastrašujuće;

tako mora biti. Uvijek kada se sa nečim nepoznatim susrećemo, strah se ukaže jer je

svako nepoznato za nas smrt. Zato , uvijek kada se ukaže onaj jaz, vi ćete osjetiti kao

da vam se sama smrt približava. Tada i budi mrtav! Samo budi u tome, i nastoj da

potpuno zamreš u tom procjepu. I tada ćeš biti uskrsnut. Takvim zamiranjem tvoja

smrt postaje tišina; život biva vaskrsenje. Ti si tek tada živ, zaista živ, istinski živ po

prvi put.

Zato je, po meni, meditacija izvjesni proces, a ne neki metod; meditacija nije

tehnika već razumijevanje. To se ne može naučiti; može se samo naslutiti. Ti se ne

možeš o tome obavijestiti jer je svaka ne-informacija najbolja informacija. To

dospijeva izvana, a meditacija dolazi iz tvoje unutarnje dubine. Zato tragaj, budi

tragalac, a nemoj biti đak. Tada nećeš biti učenik nekog gurua, tada ćeš biti učenik

potpunog života. Tada nećeš samo učiti riječi napamet. Spiritualno učenje ne dolazi

od riječi već dopire iz ponora tišine, iz tišine koja te oduvijek okružuje. Taj procjep

tišine je uvijek prisutan: kada si u svjetini, u trgovini, na trgu. Tragaj za tom tišinom,

traži taj procjep unutar sebe i vani, i jednoga dana ćeš otkriti da si u meditaciji.

Meditacija će ti doći. Ona uvijek dolazi; ti je ne možeš donijeti. Ali osoba za

time mora tragati jer samo tada možeš biti otvoren za takvo nešto. Ti si domačin toga.

Meditacija je tvoj gost. Ti možeš pozvati tog gosta i čekati da on dođe. On je došao

Budi, došao je Isusu, on će doći svakome ko je spreman, svakome ko je otvoren i ko

traži njegovu posjetu. Ali nemoj to učiti odnekud; inače ćeš biti prevaren. Um uvijek

nastoji da postigne nešto na lakši način. To postaje izvor eksploatacije. A onda se

pojavljuju gurui i gurudeve, i spiritualni život tada biva zatrovan.

Najopasnija osoba je ona koja ekspoloatiše nečiji spiritualni poriv. Ako vas

neko pljačka, to nije tako strašno, ako vas neko vara, nije ni to tako ozbiljno, ali ako

neko čini trikove, i ubija vaš poriv ka meditaciji, ka božanskome, ka estazi, tada je to

veliki i neoprostivi grijeh. Ali to se radilo. Zato budi svjestan toga, i ne pitaj nikoga:

"Što je meditacija? Kako da meditiram?" Umjesto toga ga pitaj koje su prepreke ka

tome, što te u tome može spriječiti. Pitaj zašto mi nijesmo uvijek u meditaciji, gdje se

rast prekida, gdje smo to obogaljeni. Svako ko ti pruži već izumljene formule, to ti

nije prijatelj, taj ti je neprijatelj.

Pipaj u tami. Ništa drugo se ne može uraditi. Samo pipanje će postati ono

pimanje koje će te osloboditi od tog mraka. Isus je rekao: "Istina je sloboda." Shvati

ovu slobodu. Istina se uvijek postiže samo putem razumijevanja. To nije nešto što ti

susrećeš i sučeljavaš; to je nešto u čemu ti rasteš. Zato budi u traganju za

razumijevanjem jer što više razumiješ, to ćeš biti bliži istini. A onda, jednoga

nenadanog, nepoznatog i neobaviještenog trenutka, onda kada pimanje dospije do

svog vrhunca, ti ćeš biti u onom ambisu, u onom ponoru tišine. Tebe više tada nema,

ali je tu meditacija.

Onda kada ne bude naglašeno tvoje "Ja", kada tebe ne bude, meditacija će tada

doći sama, ti ćeš tada biti u meditaciji. Meditacija tada više ne potiče od tebe; ona je

oduvijek bila izvan tebe. Kada budeš u ambis praznini, meditacija će tu biti. Tu ega

više nema; tebe tu više nema. Tu je samo biće. To je stanje koje religija

podrazumijeva pod Bogom; najviše i vječno biće. To je suština svih religija, svih

traganja, ali se to nigdje ne može naći već pripremljeno. Zato budi svjestan onih koji

to traže od tebe. Ti samo pipaj u mraku i nemoj se plašiti poraza. Prihvati sve

neuspjehe, ali nemoj činiti iste greške ponovo. Jednom je dovoljno da pogriješiš.

Osobi koja griješi u traganju za istinom se uvijek oprašta. To je obećanje iz najviše

dubine egzistencije.

OSHO

The Psychology of the Esoteric

MEDITCIJA : STANJE ČISTE SVIJESTI

Meditacija je stanje bez uma. Meditacija je stanje čiste svijesti bez ikakvog

sadržaja. Obično je vaš um prepun otpadaka, baš kao kad je ogledalo prekriveno

prašinom. Um je stalno u prometu: misli se kreću, težnje su u pokretu, sjećanja se

kreću, ambicije se kreću - sve je to u stalnom prometu. Jedan dan unutra, drugi dan

vani. Čak i kada si u snu tvoje misli neprestno rade, to su snovi. To su razmišljanja; to

je i dalje briga i jad. To je priprema za naredni dan, neko podzemlje u tebi radi.

Takvo stanje nije meditacija. Upravo njegova suprotnost je meditacija. Kada

nema prometa tada i razmišljanje prestaje, misli se kreću, težnje se ne pokreću, ti si

potpuno tih - upravo ta stišanost je meditacija. I u toj tihosti istina se spoznaje, nikako

drugačije. Meditacija je stanje bez misli. Ti ne možeš otkriti meditaciju pomoću uma.

Um teži da ovjekoveči sebe. Ti ćeš naći meditaciju samo ako ostaviš misli po strani,

ako budeš "hladan", indiferentan, skriven od misli, a promatrati kako misli prolaze, ne

poistovjećivati se sa time, ne misliti "Ja sam to".

Meditacija je svjesnost da "Ja sam" nije um. Kada svijest prodre dublje u tebe,

tada malo po malo počnu nadolaziti neki trenuci - trenuci tišine, trenuci čistog

prostora, trenuci prozračnosti, trenuci kada se ništa ne kreće u tebi i kada je sve mirno.

U takvim mirnim trenucima ćeš spoznati ko si, ti ćeš spoznati tajnu ovog bitisanja.

Dolazi dan, dan velikog blaženstva, kada će meditacija postati tvoje prirodno

stanje. Misli su nešto neprirodno, to nikada ne može postati tvoje prirodno stanje.

Tada smo jedino opušteni. No, to smo izgubili, izgubili smo rajsko blaženstvo. Ali to

se može i povratiti. Samo pogledaj u oči djeteta, tamo ćeš vidjeti nevjerovatnu tišinu,

bezazlenost. Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali brzo biva

uvedeno u društvenu igru - biva naučen kako da misli, kako da kalkuliše, kako da

bude razložno, kako da se samodokazuje; ono mora da uči riječi, jezike, koncepcije. I

tako, malo po malo, ono gubi vezu sa vlastitom bezazlenošću. Ono biva zatrovano,

otrovano od strane društva. Ono biva jedan koristan mehanizam. Ono tako više nije

čovjek.

Sve što je potrebno je da taj prostor ponovo zadobijemo. Ti si poznavao to i

prije, zato si bio iznenađen kada si po prvi put spoznao meditaciju - neko veoma

poznato osjećanje se rodilo, kao da je to već i ranije bilo. To je istina - poznavao si to i

prije ali si to zaboravio. Dijamant je izgubljen u gomili smeća. Ali ako bi ti to

razgrnuo, ponovo bi našao taj dijamant - to je samo tvoje. To zapravo nikada ne može

biti izgubljeno, to samo može biti zaboravljeno. Mi smo rođeni kao meditanti, a onda

smo naučili puteve uma. Ali naša prava priroda ostaje negdje skrivena duboko u nama

kao neka podvodna struja. Bilo koji dan, bilo kada, ako se malo potrudiš ti ćeš otkriti

da tvoj izvor i dalje teče, izvor svježe vode. Najveća radost u životu je da otkriješ to.

Osho

"Narandžasta knjiga"

MEDITACIJA: UMJETNOST SLAVLJA

Mi uvježbavamo našu djecu da usmjeravaju njihove misli, da se koncentrišu, jer

bez koncentracije neće biti sposobni da se suoče sa životom. To život zahtijeva; um

mora biti sposoban da se koncentriše. Ali u trenutku kada um postane koncentrisan,

tada biva manje svjestan. Svjesnost znači da je um priseban, ali ne i usmjeren.

Svjesnost je mogućnost da budeš svjedok svega onoga što se događa.

Koncentracija je odabiranje. Na taj način se isključuje sve osim predmeta

koncentracije. To je uskogrudost. Ako šetaš ulicom, ti ćeš ogranićiti svoju svijest na

hodanje, u pravcu hodanja. Ti obično ne možeš biti svjestan onoga što se događa, jer

ako postaneš svjestan svega oko sebe, tada bivaš neusmjeren. Prema tome,

koncentracija je nužna. Koncentracija uma je potrebna u smislu življenja, da opstaneš

i da bitišeš. To je razlog što sve kulture, svaka na svoj način, pokušavaju da ograniče

um djeteta.

Djeca su po prirodi neusmjerena. Njihova svijest je otvorena sa svih strana: sve

prihvataju, ništa ne odbijaju. Dijete je otvoreno za svaku senzaciju, svaka senzacija je

uključena u njegovu svijest, i još mnogo toga. To je razlog njegove neodlučnosti,

nesigurnosti. Dječji neuslovljeni um je ispoljavanje, izliv senzacija, ali dijete ne može

da opstane sa takvim umom. Ono mora naučiti kako da usmjeri svoj um, kako da ga

suzi i koncentriše.

Momentom sužavanja uma, postaješ svjestan jedne stvari a nesvjestan mnogih

drugih. Što više fokusiraš um time ćeš biti uspješniji u namjeri sužavanja uma.

Postačeš ekspert za određenu usku specijalnost, postaćeš specijalista, ali sve će ostati

samo na tome da ćeš tada sve viši i više znati o sve manje i manje stvari.

Sužavanje je egzistencijalna nužnost. Niko nije odgovoran za to. Za ovakav

život, to je potrebno. Ali to nije i dovoljno. To je korisno ali za opstanak nije

dovoljno. Biti samo koristan, i nije dovoljno. Kada postaneš koristan, i svijest se

sužava, gubiš um bez svoje volje. Tada ne koristiš um u cjelini, koristiš samo jedan

mali dio njega; onaj preostali dio uma, onaj veći dio, ostaje nesvjestan. Zapravo, ne

postoje neke striktne granice između svjesnog i nesvjesnog. To i nijesu dva uma.

"Svjesni um" znači određe dio uma koji je bio iskorišćen u nekom ograničenom

procesu. "Nesvjesni um" je dio koji je bio zanemaren, nepoznat, zatvoren. Takav stav

proizvodi podjelu, raskol, unutarnji razdor. Veći dio tvog uma se otuđuje od tebe. Ti

postaješ otuđen od samog sebe, postaješ stran vlastitoj cjelini. Tada se onaj manji dio

identifikovao kao tvoje biće, a ostatak se izgubio. Ali taj nesvjesni dio je uvijek

prisutan kao neiskorišćeni potencijal, neiskorišćena mogućnost, neproživljena

avantura.

Taj nesvjesni um, taj potencijal, taj neiskorišćeni um, će uvijek biti u sukobu sa

onim svjesnim umom. U tome leži razlog njihovog stalnog konflikta. Svako je u

raskolu zbog tog sukoba između svjesnosti i nesvjesnosti. Ako je onom potencijalu,

onom nesvjesnom dijelu, dopušteno da se rascvjeta, da se osvijetli, da se postane

svjesno nesvjesnoga, ti možeš osjetiti blaženstvo egzistencije, u protivnom to neće biti

moguće.

Ukoliko veći dio tvojih potencijala ostane neostvaren, čivot će ti biti neispunjen.

To je i razlog, ukoliko je osoba više koristoljubiva, da je manje ispunjena

blaženstvom. Ukoliko neka osoba ima koristoljubiv pristup životu, ona je više

uvučena u poslovni svijet i poslovni odnos prema životu, manje je u samom životu,

lišena je ekstatičnosti življenja. Onaj dio uma koji se ne bi mogao koristiti u jednom

takvom koristoljubivom svijetu, bio bi odbačen.

Koristoljubivi, pragmatični život je nužan, ali ima i veliku cijenu. Sa njim se

gubi veselje života. Život postaje veselje i slavlje samo ako sve tvoje mogućnosti

procvjetaju. Tada je život proslava. Zbog toga vam uvijek ponavljam da religioznost

transformiše život u slavlje. Prostor religije je prostor veselja; to je nekoristoljublje.

Koristoljubivi um se ne može doživjeti kao čitavi um. Onaj preostali,...veći...čitavi

um... ne može biti žrtvovan, podređen od strane ovog prvog. Koristoljubivi um ne

smije postati konačnost. On će i dalje funkcionisati ali samo kao sredstvo. Onaj drugi,

koji i posle svega ostaje, onaj prostraniji,onaj potencijal, mora postati konačnost. Pod

tim ja podrazumijevam religiozni pristup.

Sa nereligioznim pristupom, sa poslovnim i pragmatičnim umom, ti i tako

dolaziš do kraja. Kada tako dospiješ do kraja, ne postoji mogućnosti da ono što je

nesvjesno bude aktivirano i pored potencijalnih mogućnosti. Nesvjesnost će tako

samo biti odbačena. Ako koristoljublje ostane cilj, to znači da će sluga igrati ulogu

gospodara.

Razum, usmjerenost uma, je upućen ka opstanku ali ne i ka samom životu. Goli

opstanak nije život. Takav opstanak je nužnost - bitisati samo u materijalističkom

svijetu je sušta nužnost - a cilj je dospjeti do rascvjetavanja mogućnosti, što ovisi

samo o tebi. Ako si sasvim ispunjen, ako nije ništa ostalo u tebi što se trebalo

rascvjetati, ako se svaka tvoja mogućnost ostvarila, ako je sve postalo aktivno, ako je

svako tvoje sjeme isklijalo, ako se rascvjetavaš, samo tada možeš doživjeti blaženstvo,

ekstazu života. Onaj odbačeni dio tebe, nesvjesni dio, može postati aktivan i kreativan

samo ukoliko dodaš jednu novu dimenziju svom životu, dimenziju veselja, dimenziju

igre. Meditacija nije neki zadatak koji treba uradititi da bi se postigao neki cilj, da bi

se ostvario mir, blaženstvo,...već samo da bi se biće skrasilo u tom stanju, u stanju

meditacije.

Važnost slavlja je najbitnija stvar koju treba razumjeti... a mi smo sasvim

izgubili taj osjećaj. Biti radostan znači uživati u svakom trenutku koji dolazi. Mi smo

postali veoma zavisni i naviknuti, postali smo mehanični. Zato i kada nemamo neki

posao, mi poslovno razmišljamo; i kada nije potrebna neka usmjerenost, ti se

usmjeravaš. Shodno tome, proizilazi da kada se zabavljaš, to više i nije zabava; u

tome više nema uživanja. Čak i kada igraš karte, igraš bez pravog užitka jer igraš da bi

pobijedio pa takva igra postaje običan posao. Tada više nije važno ono što se događa,

važan je samo rezultat.

U poslu je važan rezultat, a u veselju je bitan sami čin. Zato bivaš veseo i slaviš

samo onda ako možeš naći neki smisao u svom djelovanju. Uvijek kada si u slavlju,

sve zabrane, sve prepreke, sve uskogrude naredbe iščezavaju. One uopšte nijesu

potrebne, one se odbacuju. Tada se isključuješ iz svog usmjerenja, iz uske

koncentrisanosti. Više nijesi izbirljiv, sve što dođe ti prihvataš. Onog trenutka kada

sasvim prihvatiš život, postaješ jedno sa njime, ostvaruje se zajedništvo sa njime.

To zajedništvo ja nazivam meditacija. To je slavlje, to je neizbirljiva svjesnost,

to je neposlovično ponašanje. Veselje je trenutačni čin, bez opterećivanja rezultatima,

bez pobjeđivanja nekoga. Tu nema ničega što treba da se pobijedi, da se osvoji,

prisutno je samo uživanje u ovome što je sada i ovdje. To se može objasniti i na ovaj

način. Ukoliko ja govorim vama sa očekivanjem nekog interesa, tada će moj govor

postati posao, zadatak, rad. Ali ako vam govorim bez nekog očekivanja, bez želje za

nekim rezultatom, tada moj govor postaje igra. Istinsko djelanje u sebi posjeduje i

okončanje. Tu tjeskoba nema što da traži. Ja se mogu igrati sa riječima, mogu se igrati

sa mislima, mogu se igrati sa tvojim pitanjima, sa mojim odgovorima. Tada to nije

neki ozbiljan čin, to je djelanje laka srca.

Zato ako me slušaš bez kalkulacije kako od toga možeš nešto da dobiješ, tada

ćeš biti opušten, tada ćeš mi dopustiti da budemo u zajedništvu, a tvoja svijest neće

biti sužena. U tom trenutku je ona otvorena, razigrana, uživajuća. Kako bilo koji

trenutak može biti poslovni trenutak tako i svaki momenat može biti meditativan.

Razlika se ogleda samo u stavu. Ako je to neizbirljivost, ako se igraš sa time, ako

uživaš u tome, to je meditativnost.

Postoje socijalne i egzistencijalne potrebe koje trebaju da budu ispunjene. Ja van

neću reći: "Ne usmjeravajte djecu." Ako ih ostavite sasvim neuslovljene, neusmjerene,

oni će postati grubi, neće biti sposobni da egzistiraju. Opstanak traži neke uslove, ali

opstanak i nije zadnja riječ, zato treba biti spreman da se oslobodiš uslovljenosti kao

kada zbacaš odjeću. Ti radnu odjeću možeš nositi kada ideš na posao, ali kada se

vratiš kući, moraš to znati odbaciti, tek potom si to što jesi.

Ukoliko se ne poistovjećuješ sa svojom "odjećom", sa svojim položajem,

zvanjem, ukoliko ne kažeš da stojiš iza svog mišljenja, da si ti to mišljenje, taj stav, u

tom slušaju to i nije tako težak problem. Postoji mogućnost i za polagano mijenjanje.

Ali ti se identifikuješ sa svojim položajem i kažeš da si isključivo takav, i sve što

nijesi, ti unaprijed odbacuješ. Ti jednostavno kažeš: "Sve što nema stava, to nijesam

ja. Ja nijesam nesvjesno, ja sam svjestan, usredsređen, imam svoje mišljenje."

Takvo poistovjećenje je opasno. To tako ne može ostati. Ispravno obrazovanje i

nije zavisnost, ali je zavisno zbog "svog mišljenja". Takva ovisnost je iz koristoljubive

potrebe. Moraš biti sposoban da svoje mišljenje znaš uključiti i sključiti kada je to

potrebno. Sve dok se ne postigne da se ljudska bića obrazuju na taj način da se ne

poistovjećuju sa svojim znanjem (mišljenjem), oni neće biti u pravom smislu ljudska

bića, biće samo roboti, biće usmjereni, programirani tuđim znanjem. Da bi to shvatio,

moraš biti svjestan onog većeg dijela uma koji je bio lišen svjetlosti spoznaje. Postati

svjestan toga, znači spoznati da ti nijesi ovaj prisutni budni um. Taj um je tek samo

jedan manji dio. "Ja" je oboje, a veći dio je nezavisan. On je potisnut ali je ipak uvijek

prisutan... treba na to znati čekati.

Moja definicija meditacije je jednostavan pokušaj da se skoči u prostor

nesvjesnoga. To nije moguće postići sa nekim proračunom, sa nekim sistemom, jer je

svaki proračun svjesnog porijekla, a svjesni um to neće dopustiti. On će te upozoriti:

"Zar si poludio, ne čini to!" Svjesni um je uvijek zabrinut zbog učešća nesvjesnog, jer

ako se nesvjesno pojavi, sve ono tiho, čisto i određeno u svjesnom će nestati. Tada će

se sve smračiti i biti nesigurno... kao u šumi. To je isto kao da si napravio vrt, vrt sa

ogradom. Vrlo mali vrt može biti savršen; ti usadiš nešto malo cvijeća, i to je još u

redu. Ali, taj vrt se graniči sa nekom šumom koja svakog trenutka može da prodre u

taj mali ružičnjak, i da ga ugrozi. Kao manji, vrt je osuđen na iščezavanje.

Ti si kultivisao dio uma, na neki način, načinio si od njega izvjesno savršenstvo.

Ali nesvjesno je uvijek u blizini, i svjesno je u strahu od njega. Svjesno ti nalaže: "Ne

idi u nesvjesno! Ne gledaj tamo! Ne misli o tome!" Staza nesvjesnoga je mračna i

nepoznata. Za razum to izgleda nerazumno, za logiku je nelogično. Zato ako

razmišljaš o odluci da uđeš u meditaciju, to se nikada neće ostvariti jer ti samo

razmišljanje, tvoj svjesni um, to neće dopustiti. Tako to postaje dilema. Ništa ne

možeš uraditi bez razmišljanja, a misao je najveća prepreka da uđeš u meditaciju, sa

mislima ne možeš u meditaciju. Što da se radi? Čak iako pomisliš da nećeš razmišljati,

i to je mišljenje. To je misleći dio ima koji nalaže: "Ja neću dopustiti razmišljanje."

Meditacija se ne može postići razmišljanjem. Misao je dilema - najveća dilema.

Svaki tragalac će dospjeti do te dileme. Bilo gdje, bilo kada, ta dilema će se pojaviti.

Oni koji to znaju, kažu: "Skoči! Ne razmišljaj!" Ali ti ipak ne možeš učiniti ništa bez

razmišljanja. Zbog toga se nepotrebne zamisli stvaraju, kažem, nepotrebne misli, jer

ako je moguće skočiti bez razmišljanja, onda te zamisli nijesu potrebne. Ali ti ne

možeš u to uskočiti bez razmišljanja, zato su i potrebne te zamisli.

Ti razmišljaš o planu, tvoj misleći um lakše može biti uključen u planiranju

meditacije nego u samu meditaciju. Meditacija je skok u nepoznato. Ti moraš raditi sa

planom, i taj plan će te automatski gurnuti u nepoznato. Taj plan je nužan zbog

uvježbanosti uma, inače, on je nepotreban, suvišan.

Kada jednom napraviš skok, moći ćeš reći: "Nikakav plan nije potreban, nije

nužan." Ali to je naknadno saznanje. Ti ćeš tek naknadno spoznati da neka zamisao

nije nužna (što Krišnamurti kaže: "Nikakav plan nije potreban, metode nijesu

potrebne"; ili što zen učitelji kažu: "Trud nije potreban, sve se to postiže bez truda"),

ali to je apsurdno za one koji još nijesu preskočili prepreku. Zato vam ja govorim da

je zamisao obmanjivanje. To je samo trik kako da se tvoj racionalni um pripremi da

lakše uskoči u nepoznato. Zato ja koristim energetske metode. Što je metoda

energičnija, to je manje potreban tvoj prosuđujući um. Što je ishod energičniji, to je i

cjelovitiji, jer vitalnost ne proizilazi samo iz uma već i iz tijela, iz emocija. Vitalnost

proističe iz tvog cjelokupnog bića.

Sufi derviši se služe plesom kao metodom, kao tehnikom. Ako plešeš, ti ne

možeš uključiti um jer je ples veoma naporan i zaokupljujući fenomen. Ples traži tvoje

čitavo biće. Trenutak plesa nastaje kada se razum isključi. Što je ples vatreniji,

energičniji, to si više ponesen njime, tako si manje podložan rasuđivanju. Zato je ples

i planiran kao tehnika koja će te gurnuti u prostor gdje neće biti razmišljanja. U

jednom trenutku više nećeš biti u plesu, bićeš iznad toga; okrećaćeš se, plesati ćeš, ali

tvoje biće će se vinuti iznad svega toga. Tako ćeš biti gurnut ka nekim nepoznatim

prostorima.

Zen učitelji za to koriste koan metodu. Koan je zagonetka koja je u svom

pravom značenju besmislica. One se ne mogu

spoznati razumom. O njima se ne može razmišljati. One na prvi pogled

izgledaju kao da se o njima može razmišlati, ali to je samo zamka. Pošto postavljeni

koan podstakne težnju za razmišljanjem, ti počneš misliti. Razmišljanje ti dođe kao

neko olakšanje. Izgleda ti da je koanom dato nešto što treba razotkriti... međutim, to je

zapravo postavljeno tako da se ništa ne može razotkriti jer je koan u svojoj prirodi

apsurdan, besmislen.

Postoje stotine zagonetki. Užitelj bi samo rekao: "Razmišljaj o bezvučnom

zvuku". Riječju, to izgleda kao nešto o čemu bi se i moglo razmišljati. Ako pokušaš,

nekada bi se sa teškim naporom i moglo doći do bezvučnog zvuka. To bi možda i bilo

moguće. Tada, u jednom određenom trenutku, koji nije moguće predskazati, jer nije

isti za sve, um postane ravnodušan, sasvim nestane. Ti i dalje bitišeš, ali um sa svim

svojim zamislima je nestao. Postaješ nalik djetetu, bez predumišlaja. Tako bivaš

svjestan realnosti. Usko koncentrisanje ne postoji; spoznaješ da šeme nijesu bile

potrebne, ali to je naknadna spoznaja. To nije bilo moguće izjaviti unaprijed.

Metoda nije uzrok, ona ne može prouzrokovati meditaciju. One se obično

koriste, ali svaka metoda je samo izum... jer svaka religija tvrdi da je njihova metoda

najbolja i da druge ne mogu imati djejstva. Svi oni razmišljaju duhom uzročnosti. Na

primjer, grijanjem vode postižete da ona isparava. Grijanje je uzrok, bez toga voda ne

bi isparavala. To je uzrok. Grijanje je nužno da bi nastalo isparavanje. Isparavanje je

posljedica. Ali meditacija nije uzročna iako mnoge metode pomažu. Svaka metoda je

izum, to je samo stvaranje posljedične situacije, izazivanje nekog događaja. To nije

uzrok.

Van zidova ove sobe je neograničenost, nebo. Ti možda to nijesi nikada vidio.

Ja govorim sa tobom o nebu, o svježini, o moru, o svemu onome što je izvan ove

sobe, ali ti to sada ne vidiš. Ti ne znaš ništa o tome. TI se samo smješkaš i odmahuješ.

Misliš da ja to precjenjujem. Još i kažeš: "To je sve fantazija. Ti si sanjar." Teško te

mogu ubijediti da izađeš iz toga jer sve što ja kažem, sada je to za tebe beznačajno.

Onda ti ja kažem: "Gori kuća!" To je značajno za tebe. To već možeš da shvatiš.

Tada nije potrebno da ti dam bilo kakvo objašnjenje. Ti jednostavno u žurbi istrčiš za

mnom. Kuća nije u vatri, ali kada si vani ti više i ne pitaš zašto sam te lagao. Ono

bitno je tu. Nebo je tu. Tada mi zahvaljuješ. Bilo kakvu laž da učinim, ona je tu samo

kao izum da te izvučem vani... Međutim, to nije bio uzrok što si ti vani.

Svaka religija se bazira na lažnim izumima. Sve metode su lažne; one samo

stvaraju situaciju, one nijesu uzroci. Mogu biti stvoreni i novi izumi, mogu biti

pokrenute nove religije jer su stare već postale bezuspješne, stare laži su postale

prozirne; potrebne su nove laži. Mnogo puta su te varali da je kuća u vatri. Ta laž je

postala neupotrebljiva. Zato neko sada treba da napravi neku novu laž, novi izum.

Ako neki izum pobuđuje reagovanje, on nije baš neupotrebljiv iako su svi stari metodi

prevaziđeni i neupotrebljivi. Sada su potrebni novi izumi. Zbog toga se svaki novi

prorok sukobljava sa starim prorocima. On čini iste stvari koje su i oni nekada radili,

ali mora da opozove njihova učenja kako bi ih predstavio bezuspješnim i

beznačajnim.

Svi velikani - Buda, Hrist, Mahavira - su, nažalost, koristili velike laži kako bi te

pokrenuli, kako bi te "istjerali iz kuće". Ako ti možeš biti oslobođen svojih misli

pomoću nekog izuma, onda je to opravdano. Tvoj um je zatvoren, nepristupačan; to je

nalik ropstvu. Zato, kao što sam i rekao, ova dilema mora da se pojavi. Priroda života

je takva. Ti ćeš naučiti da sučavaš um, da ga usmjeravaš. To će biti od koristi kada su

u pitanju tvoja spoljnja djelovanja, kada je u pitanju opštenje sa spoljnjim svijetom, ali

može biti kobno kada je u pitanju unutarnji život. Ono će biti od pomoći u životu sa

drugima, ali je samoubistveno kada je jedinka u pitanju.

Ti živiš i sa drugima i sa sobom. Bilo kakav da je život, ako je jednostran, on je

obogaljen. Sa ljudima moraš opštiti sa uvježbanim umom, ali sa sobom moraš znati da

budeš u tišini sa bezuslovljavanom sviješću. Društvo stvara suženu svijest, ali smisao

svijesti je u širenju. Svijest je neograničena. Oboje je potrebno, i oboje mora biti

ispunjeno.

Mudra osoba za mene je ona koja može obije krajnosti ispuniti. Bilo koja

krajnost je nerazumna, samo jedna krajnost je štetna. Zato u odnošenju sa svijetom,

živi sa umom, sa znanjem, ali u odosu prema sebi nastoj da održiš unutarnji mir,

nastoj da živiš bez uvježbanog uma. Koristi svoj um kao sredstvo a ne kao cilj. Uvijek

kada si sam, uvijek kada ti se ukaže prilika, iskoči iz toga i kreni stazom tišine. Tada

slavi taj trenutak, slavi svoje postojanje, svoje Biće.

Samo BITI je veliko slavlje ako znaš kako da se oslobodiš uslovljenosti. To

oslobađanje možeš naučiti kroz Dinamičnu meditaciju (poznatu i kao Haotičnu

meditaciju). To tvoje BITI tada neće biti uslovl;jeno, ono će doći bez uslovljavanja.

Meditacija ti stvara situaciju da dospiješ do nepoznatog. Pomoću meditacije ćeš biti

malo po malo izbačen iz sviknute, mehaničke, robotu nalik, osobnosti. Zato budi

hrabar. Praktikuj energično Dinamičnu meditaciju, i sve će doći samo. To neće biti

tvoje djelovanje, ono će doći samo, samo će se dogoditi.

Ako ne možeš doseći božansko, makar memoj spriječavati da ono samo dođe.

Ako ne možeš donijeti sunce u svoj dom, makar nemoj zatvarati vrata. Ako se um

ponaša negativno, može mnogo remetiti, a ako pozitivno djeluje, neće ništa loše

učiniti. Svako pozitivno djelovanje je dar, sve pozitivno je blaženstvo; ono dolazi

samo do tebe. Negativno je produkt tvog vlastitog djelovanja.

Meditacija (i svi meditacioni izumi) čine jednu stvar: odvlače te od tvojih

negativnih prepreka. Meditacija te može odvesti dalje od tvojih umnih zatočenosti.

Kada izađeš iz toga putem meditacije, jedino što ti ostaje je da se tome smiješ jer je to

bilo tako lako i jednostavno. Sve je bilo tu, na dohvat ruke! Samo je jedan korak bio

potreban, samo jedan korak... ali mi se uvijek vrtimo u krug, i uvijek taj jedan korak

promašimo, promašimo taj korak koji nas može odvesti do centra.

Ti se krećeš u krug ( samo po periferiji) uvijek ponavljajući jednu istu stvar.

Negdje taj kontinuitet mora biti prekinut. To je osnovni zadatak bilo koje prave

meditacione tehnike. Ako se taj kontinuitet uma prekine, ako postaneš odvojen od

tvoje prošlosti, tada se dogodi onaj pravi trenutak - eksplozija. U tom trenutku, ti se

centriraš, usredsređuješ se u svom bitku. Tek tada dolaziš do spoznaje da je to

oduvijek bilo tvoje, da te je to oduvijek strpljivo čekalo.

OSHO

Meditation: Art of Ecstazy

MEDITACIJA NIJE KONCENTRACIJA

Meditacija nije koncentracija. U koncentraciji postoji koncentrisanje sebe i

postoji cilj bića koje se koncentriše. To je dualnost. U meditaciji nema nikoga izvana.

To nije koncentracija. U meditaciji ne postoji podjele na unutarnje i spoljnje.

Unutrašnje se preliva u spoljnje i isto tako se spoljnje pretapa u unutrašnje.

Demarkacija, granica, zatočenost tu više ne može egzistirati. Unutarnje je vani,

vanjsko je unutra - to je nedualna svijest.

Koncentracija je dvojna, dualna svijest: to je razlog zašto koncentracija stvara

zamor, to je razlog da kada se koncentrišeš osjećaš se iscrpljenim. Ne možeš se

ponovo koncentrisati makar dvadeset i četiri sata jer ti trebaju dani odmora da bi se

sasvim oporavio. Koncentracija nikako ne može biti tvoja priroda. Meditacija te ne

može zamarati, ne može te iscrpiti. Meditacija može biti stvar cjelodnevna i stalna -

dan unutra, dan vani, godina unutra, godina vani. To može postati vječnost. To je

samo po sebi relaksacija.

Koncentracija je jedan čin, željeni čin. Meditacija je stanje bez želja, stanje bez

akcije. To je opuštanje. Ti samo treba da se predaš svom biću, a to biće je i što

Sveopšte biće. U koncentraciji um djeluje shodno tvojoj odluci: ti nešto radiš.

Koncentracija dolazi iz prošlosti. U meditaciji ne postoji nekog voljnog čina, neke

odluke ispred toga. Ti ne činiš ništa posebno, ti samo jednostavno b u d e š. U tome ne

može biti nikakve prošlosti, to je nezatrovano prošlim. To nema ništa ni sa

budućnosti, ono je čisto od svake budućnosti. To je ono što Lao Tzu naziva wei-wu-

wei, djelovanje kroz nedjelovanje. To je ono što bi Zen majstor rekao: sjedjeti u

tišini, ne činiti ništa, proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe. Zapamti - "od

sebe" - ništa nije bilo urađeno. Ti nijesi potpomagao da trava raste; proljeće dolazi, i

trava raste sama od sebe. To stanje kada dopustiš da život teče sam od sebe - kada ne

želiš da upravljaš, kada ne želiš da namećeš bilo kakvu kontrolu tome, kada ne

manipulišeš, kada ne prisiljavaš na neku disciplinu, to čisto spontano stanje bez stege

je meditacija.

Meditacija je u sadašnjosti, pravoj stvarnosti. Ona je neposredna. Ti ne možeš

meditirati, ti samo možeš biti u meditaciji. Ti ne možeš biti u koncentraciji, ali se

možeš koncentrisati. Koncentracija je ljudski fenomen, meditacija je božansko stanje.

NEUCRTANA MAPA MEDITACIJE

Oni koji su na Putu, oni moraju biti za to pripremljeni; mora im se reči koje ih

zamke na Putu čekaju. Taj Put uopšte nije jednostavan: mnoge druge staze se odatle

račvaju. Vi možete odabrati stazu koja je ćor-sokak, ali toga možete biti svjesni i posle

nekoliko godina zabluda. Tada će svi napori i sva putovanja biti besmislena i

izgubljena, a ti ćeš se ponovo morati vratiti na glavni put. A tu ne postoje putokazi.

Nikakva zacrtana putanja ili određena mapa tu nije moguća, ne može se ni

napraviti jer se Bog stalno mijenja. Njegova egzistencija je u neprekidnom mijenjanju.

Izuzev promjena, sve drugo je u stalnoj promjeni, zato nikakvu ucrtanu mapu nije

moguće obezbijediti. Samo se nagovještaj može dati; postoje nagovještaji. Ako budete

mogli da razumijete nagovještaje, bićete u mogućnosti da slijedite pravi put, a ako

bude mogućnosti i da griješite vaše razumijevanje će vam biti od pomoći.

NEMOJTE SE OSJEĆATI BEZNADEŽNO

Kao prvo, nemojte se žuriti i nemojte biti očajni. Ako pogriješite danas, to je

prirodno; ako budete griješili i nekoliko dana, i to je prirodno. I prirodno, ulazeći u

unutarnji svijet, vi ćete puno puta griješiti i gubiti jer tamo još nijeste bili. Sva vaša

vještina i djelatnosti su iz spoljnjeg svijeta, spoljnjeg su karaktera. Ti još ne znaš kako

se kreće u unutrašnjosti. Ljudi čuju riječi "kreći se unutra", "uđi unutra", ali to ne

predstavlja neki smisao za njih. Sve što oni znaju je kako da iziđu, kako da odu

drugima. Oni nikako ne umiju da dođu do sebe. To tako i mora biti; usled prošlih

navika vi ćete griješiti mnogo puta.

Nemojte biti beznadežni. Zrelost dolazi polagano. Ona će doći sigurno i

neizostavno, ali je potrebno vremena za to. I zapamtite, kod svake pojedinačne osobe

to ide drugačijim korakom, drugačijom brzinom, zato nikada nemojte upoređivati,

nemojte početi misliti: "Onaj je postao tako tih i smiren, i zadovoljan, a ja još nijesam

ništa postigao. Što je sa mnom?" Nemojte se upoređivati ni sa kime jer je svako živio

na drugačiji način u svom prošlom životu. Čak i u ovom životu, ljudi žive drugačije.

To sve ovisi o vašoj vještini, vašem umu, vašoj uslovljenosti, vašem obrazovanju, o

religiji u kojoj si podizan, o knjigama koje si čitao, o ljudima sa kojima si živio, o

vibraciji koju si stvorio unutar sebe; to ovisi o mnoštvu stvari, onoliko koliko močeš

uzeti - ali to dolazi sigurno i neizostavno.

Jedino što ti je potrebno je strpljivost, strpljiv rad, rad u tišini, i koncentracija se

ostvaruje, zrelost dolazi. Zapravo, koncentracija i zrelost su dva aspekta jednog istog

fenomena. Zbog toga se djeca ne mogu koncentrisati: oni su u stalnom pokretu, oni ne

mogu stojati na jednom mjestu, ne mogu se usredsrediti. Njih sve privlači - automobil

prođe, ptica se javi, neko se počne smijati, susjed je upalio radio, leptir je proletio -

sve, za njega je cio svijet privlačan. Oni samo skaču sa jedne stvari na drugu. Oni se

ne mogu koncentrisati, oni ne mogu živjeti samo sa jednom stvari potpuno i

nepodijeljeno tako da sve drugo iščezava, da sve drugo biva ne-egzistencijalno.

Sa zrelošću, koncentrisanost se budi. Zrelost i usredištenost su samo dva imena

za jednu istu stvar. Ali prva bitna stvar koju treba zapamtiti je da to dolazi postepeno;

nemoj upoređivati, nemoj se žuriti.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

BUDITE OPUŠTENI

Drugo, kada jednom donesete odluku da pratite unutarnji put, kada jednom

donesete odluku da budete sanijasin, da budete duhovni učenik, da budete meditant,

kada jednom odlučite da vas unutarnje zove i da ste krenuli da tragate na pitanju "Ko

sam ja?", tada je prva stvar koju treba zapamtiti: nemoj biti napet. nemoj se napeto

kretati u tom pravcu. Kreći se u nekom opuštenom maniru, provjeri da li je tvoje

unutarnje putovanje udobno. To je sada od izuzetne važnosti.

Obično se svima dogodi taj prvi neuspjeh. Ljudi obično započnu svoje unutarnje

putovanje nepotrebno neopušteno, komplikovano, neudobno. To se događa iz

određenog razloga. Ljudi se u svom svakodnevnom životu ljute na druge oko sebe. U

svakodnevnom životu su agresivni jedni prema drugima. U njihovom svakodnevnom

spoljnjem putovanju oni su sadistični: oni uživaju da muče druge, uživaju da

poražavaju druge, uživaju da se takmiče sa drugima, da pobjeđuju druge oko sebe.

Sva njihova radost se sastoji od toga kako da druge učine inferiornim prema sebi. To

je vaše vanjsko putovanje.

Kada se čovjek okrene sebi, problemi tada nastaju: šta da radi sa njegovim

bijesom, neprijateljstvom, agresivnošću, nasilništvom? Sada je on sam i počinje da

muči sebe, on će biti ljut na samog sebe. Takvi su vaši nazovi mahatme...

Ekstrovertno putovanje je bilo putovanje sadizma. Unutarnje putovanje postaje

putovanje jednog mazohiste - ti počinješ da mučiš sebe. Zato postoji jedno određeno

raspoloženje, perverzna radost u mučenju sebe. Ako se povratiš malo nazad u istoriju

bićeš iznenađen, nećeš moći vjerovati što je sve čovjek radio sebi.

Svakovrsne gluposti su moguće iz razloga jednostavne greške, a te pogreške su:

u životu nastojite da drugome učinite život teškim; kada se počnete pokretati, postoji

mogućnost da vaš stari um počne stvarati nevolje. Zato zapamti, tragalac unutarnjeg

mora biti komotan jer samo u lagodnoj situaciji, u jednom opuštenom stanju je

moguće da se nešto dogodi. Kada si zgrčen, tjeskoban, kada si nelagodan, ništa se ne

može dogoditi. Kada si u tjeskobi, kada ti je nelagodno, tvoj um je zabrinut, ti više

nijesi u jednom mirnom prostoru. Kada si gladan, kako možeš biti miran? A neki ljudi

propovijedaju gladovanje, i govore da vam gladovanje može pomoći da meditirate.

Ponekada nije loše upražnjavati malo gladovanja, može ti omogućiti bolje

zdravstveno stanje - tako možeš skinuti nekoliko kilograma viška tjelesne težine - ali

gladovanje ti ne može pomoći da meditiraš. Biti u sredini je pravi put: Zlatno pravilo.

Jedi tako da ne osjećaš glad, ali nemoj jesti previše jer ćeš osjetiti prejedenost, bićeš

pospan - ako jedeš umjereno, meditacija će dolaziti lakše. Zlatno pravilo se treba

koristiti u svakoj prilici, uvijek kada to možete primijeniti.

Budite lagodni, budite opušteni. Nema potrebe da mučite samog sebe, nema

potrebe da stvarate nepotrebne nevolje. Odbaci taj um prepun ljutine, nasilja,

agresivnosti, i samo tako se močeš okrenuti sebi, ući u sebe - samo u opuštenoj

svijesti osoba može ulaziti sve dublje i dublje u sebe. U najvećoj opuštenosti,

pojedinac dospijeva do svoje najdublje suštine.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

NE TRAŽITE INSTANT SATORI

Kao treće, nemojte zahtijevati previše, jer ako budete previše zahtijevali,

postaćete napeti, napetost će se javiti. Zapravo, uopšte ništa ne treba zahtijevati. Treba

samo čekati. Samo umetni sjeme u svom srcu i počni raditi: čekaj proljeće. A ljudi

obično previše zahtijevaju: oni smjesta traže satori, samadhi. Oni žele da odmah

dobiju nirvanu.

To se ponekada događa - glupani mi dođu i kažu: "Mi već sedam dana

meditiramo i još ništa se nije dogodilo?" Sedam dana? A oni su sedam miliona života

unazad radili sve protiv meditacije! A samo u sedam dana... isto kao da žele da

primoraju Boga ili mene na to. Oni mi dolaze sa gunđanjem: "Ništa se još nije

dogodilo. Sedam dana je prošlo, i još je samo tri dana ostalo do kraja ovog programa,

a mi još nijesmo prosvijetljeni!"

Nemojte previše zahtijevati, nemojte biti previše pohlepni. Budite malo više

razumni. Za sve je potrebno vrijeme. Zapamtite da se ne trebate brinuti o ishodu: to je

uvijek u skladu sa vašim potrebama i vašim vrijednostima. Bilo za što da ste spremni,

to će se i dogoditi. Ako se, pak, to ne dogodi, to će biti pokazatelj da nijeste spremni

za to. Budite spremni! Zahtijevanje neće ništa pomoći. Samo se prisjetite da još

nijeste vrijedni toga; zato iščistite više svoje srce, više se usredsredite, više

meditirajte, budite smireniji, budite opušteni, postanite što je moguće više u skladu sa

unutarnjim, i čekajte. Onda kada tvoje srce i energija budu kordinirani, rezultat će

automatski slijediti.

Ako se posijali sjeme, nema potrebe da svakodnevno razgrćete zemlju i gledate

što se događa, da li je sjeme proklijalo. Tako ćete samo oštetiti sjeme, nikada se tako

neće ništa dogoditi. Treba samo čekati; mjesecima se ništa nije dogodilo. Treba

navodnjavati, đubriti, treba o njemu brinuti - a mjesecima se ništa ne događa. Onda

jednoga dana iznenada, jednog ranog jutra, čudo... sjeme je proklijalo. Tek samo dva

mala listića su se pojavila, i čudo se dogodilo. Ono što je bilo nevidljivo, postalo je

uočljivo... Ali to uvijek dolazi kada za to bude vrijeme.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

STVORITE PROSTOR ZA MEDITACIJU

Četvrto, ako pripremate ružičnjak, morate da izmijenite cijelo tlo. Morate

prekopati teren, izvaditi kamenje, počupati stare korijene, istrijebiti korov. Vi tu

morate da postaviti prave uslove i omogućite pravi prostor, zaštićen prostor, za taj

rast. I živicu morate da posadite oko ružičnjaka. Kada odlučite da uzgajate ruže, sve to

se mora prethodno obaviti. Meditacija je ruža, najljepša ruža, ruža ljudske svijesti.

Šta su pravi uslovi? Što je pravi prostor? Vi morate da pronađete prostor koji

pogoduje meditaciji. Na primjer, sjedjenje ispod drveta može više pomoći od sjedenja

ispred bioskopa ili željezničke stanice; idite u prirodu, u planine, u brda, u šume;

sjedite pored rijeka gdje tao i dalje protiče, pulsira, vibrira, teče svuda naokolo.

Drveće je u stalnoj meditaciji. Tišina, zaumni prostor nesvjesnoga je ta meditacija.

Ja ne govorim da treba da postanete drveće; vi treba da postanete probuđeni,

Bude! Ali Buda posjeduje nešto zajedničko i sa drvetom: on je zelen koliko i drvo,

prepun je soka koliko i drvo, zna da slavi koliko i drvo, ali, naravno, sa jednom

razlikom - on je svjestan, a drvo je lišeno tog kvalitena, ono je nesvjesno. Ali ako

sjedite pored drveta, okručeni divnim pjevom ptica, ili plesom pauna, ili pored rijeke

gdje osluškuješ zvuk proticanja vode, ili pored vodopada, velika muzika iz toga...

Ako je moguće, dobro je imati zasebnu sobu za meditaciju u vašoj kući. Za to je

dovoljan i mali ugao, ali da bude posebno namijenjen za meditiranje. Zašto poseban?

Zato što svaki određeni čin posjeduje određenu vibraciju. Ako vi jednostavno

meditirate na jednom mjestu, to mjesto postaje meditativno. Kada vi svakodnevno

meditirate na tom mjestu, to mjesto apsorbuje vibracije vaše meditacije. Sljedećeg

dana, kada ponovo sjednete na to mjesto, te vibracije počnu da se vraćaju ka tebi. Te

vibracije pomažu, uzvraćaju, odgovaraju. Neko sveto mjesto nije ništa drugo do pravo

mjesto za meditaciju u pravim uslovima. Ako se osjećaš ljutito, tada nije vrijeme da

meditiraš: to će tada ići protivno toku meditacije. Ako se osjećaš veoma pohlepno, ni

to nije prilika za meditiranje; nećeš meditaciju moći lako otkriti. Ali postoje trenuci

kada ste veoma pogodni za meditiranje: sunce izlazi, i vi posmatrate taj prizor,

iznenada je u vama sve mirno, vi više nijeste dio tog trga - tada je vrijeme za

meditaciju. Tada se osjećate dobro, zdravo, više vam nije stalo da se sukobljavate sa

nekim - to je vrijeme za meditiranje.

Prijatelj naiđe, a vi ste prepuni ljubavi - to je vrijeme za meditaciju. Vi ste sa

svojom draganom, i osjećate se predivno - sjednite zajedno i meditirajte, i osjetićete

kako se u vama budi velika radost ukoliko možete meditirati sa voljenom osobom ili

sa prijateljem. Zato pronađite prave pogodnosti, a one su uvijek moguće. Ne postoji

nijedan čovjek koji to ne može pronaći. Tokom cijelog dana postoje mnoge prilike

koje se mogu veoma lako preobratiti u meditaciju jer se u tim trenucima ti prirodno

okrećeš svojoj nutrini. Noć je prepuna zvijezda: lezi na zemlju i gledaj u zvijezde,

osjeti sklad sa njima, a potom meditiraj.

Kada pokušaš da meditiraš, isključi telefon i opusti se. Stavi poruku na vratima

da meditiraš i da te niko za sat vremena ne smije uznemiravati. A kada uđeš u

meditacionu sobu, skini cipele jer ti tada gaziš svetim tlom. I ne samo da treba skinuti

cipele već sve što ti smeta i što te okupira. Zajedno sa cipelama, ostavi svjesno sve

vani. Uđi unutra rasterećen. Svako može sebi priuštiti taj jedan sat vremena tokom

cijelog dana. Utroši dvadeset i tri sata na svoje preokupacije, težnje, želje, misli,

ambicije i projekcije. Uzmi samo jedan sat od svega toga, i na kraju ćeš zaključiti da

je taj sat jedino bio pravi sat tvog dnevnog življenja; sve drugo je bilo samo obično

gubljenje vremena.Samo je taj jedan sat bio spašen, sve drugo je prošlo uzalud.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

ISPRAVNI POLOŽAJ

Peto, nemoj biti previše opterećen sa pravilnom procedurom jer to može postati

preokupacija - da osoba mora sjedjeti na određeni način. Ako tako možete sjedjeti,

dobro, ali ako to postane nepotrebna preokupacija, odbaci to. Na primjer, ako možeš

sjedjeti u potpunom lotos položaju - što je zaista teško za ljude koji su cio svoj život

sjedjeli u stolici; to je teško jer se njihova muskulatura razvijala na odeđeni način -

tada se tvoje noge neće osjećati dobro. One će utrnuti ili će ti početi praviti nevolje.

One će ti neprestano skretati pažnju, zato nema potrebe insistirati na lotos položaju.

Ako je lotos položaj lako izvodljiv, u redu; inače, svaki drugi položaj može biti

dobar kao i lotos položaj. Ako ne možeš sjedjeti na zemlji, ako je to teško, onda sjedni

na stolicu. Meditacija se ne plaši stolica; ona se može dogoditi i bilo gdje drugo.

Upravo neki dan Renu je postavio pitanje: "Da li se prosvjetljenje može dogoditi i na

leđima konja u kasu?" Može se i tu dogoditi. Može se dogoditi čak i na konju u kasu!

Ne treba da se brineš za to. Samo budite malo pažljivi, ali se nemojte brinuti - da li j

kičma sasvim ispravljena ili ne... nemojte se previše okupirati tim minornim stvarima.

One su samo pokazatelji. To prihvati, shvati i idi dalje. Pronađi svoj put. Osnovna

stvar koju treba zapamtiti je: treba da vam je ugodno i da ste opušteni.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

BUDITE U SREDINI

Šesto, osoba mora biti sasvim u sredini. Ljudi obično budu previše aktivni ili

neaktivni. Ako su previše aktivni, stvori se zabrinutost, neka vrsta groznice, žurbe,

brzine, nespokoja; ako, pak, postanu neaktivni, uspavanost, neka vrsta letargije i

indolencije se javi. Zato budi u sredini. To pravilo treba koristiti uvijek kao kriterijum.

Nemojte jesti previše, a nemojte ni gladovati. Nemojte previše spavati ali nemojte

spavati ni manje nego što je potrebno. Zapamtite da uvijek budete u sredini.

Ekscesnost je abranjena. Sve vrste ekstrema treba odbaciti jer samo u sredini se može

nači opušteno stanje uma.

Ako pojedinac može dostići tu vrstu ravnoteže, između napora i nenapora,

između svrsishodnosti i nesvrsishodnosti, između biće i ne-bića, između uma i ne-

uma, između akcije i ne-djelanja... tada ta osoba može dopustiti sebi da teče sa tokom

svih drugih stvari oko sebe. Ta osoba se može sasvim opustiti i prepustiti.

OSHO

Secrets of Secrets, Volume Two

OSJEĆAJ ZA HUMOR

Zapamtite, najveći problem za jednu religioznu osobu je da ne bude previše

ozbiljna; najveći problem za takvu osobu je da ne bude tužna; najveći problem za

religioznog je da ne bude negativan, jer se obično to događa - religiozna osoba biva

veoma tužna, veoma ozbiljna, veoma se negativno odnosi prema životu. Oni zaborave

na proljeće, a samo misle o smrti i posmrtnoj lomači, o pepelu. Oni su izgubili

ravnotežu.

Jedna zaista religiozna osoba je osoba koja poznaje smisao za humor. Ta osoba

je iskrena ali nije ozbiljna; duboko je predana svom radu ali nikada sa pristupom

"svetiji ovo od obog", nikada; nikada ne osjeća nikakvu nadmoć zbog toga već je

sasvim bezazlena. Istinski religiozna osoba je ta koja umije da pleše na vjetru i kiši,

koja se umije smijati i veseliti sa djecom, koja je opuštena u bilo kojoj životnoj

situaciji. To je sloboda, sloboda od ega. Ego je taj koji vas čini preozbiljnima.

Ako postanete preozbiljni, vi ćete zapasti u svijet tame, u svijet negativnosti.

Zapamti, ti ne treba da budeš hladan. Vi ćete uočiti da su vaši nazovi sveci veoma

hladni i ozbiljni: oni su promašili cijelu stvar. Budite cool, opušteni, ali nemojte biti

hladni - u tome postoje velike razlike, ali i duboki paradoks. Ja kažem "cool":

upoređeno sa vrelim strastima, to je cool, opušteno; ali pri usporedbi sa smrtnom

hladnoćom, to je ipak toplo. Ono je toplo ako je uporedimo sa smrtnom hladnoćom,

ali je cool ako to uporedimo sa strastvenom požudom za životom. Ona je oboje, i

toplo i hladno. Jedna zaista religiozna osoba je opušteno hladna, cool, jer u sebi nema

požudnih prohtjeva, a topao je jer nije tužan, nije preozbiljan.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

NEMOJTE SE BORITI,

NEMOJTE PSIHOANALIZIRATI

Osoba može ostati po strani od procesa misli. Misli će dolaziti, one će vas

okruživati sa svake strane. One će biti nalik oblacima; čak i najmanje parče neba će

biti prekriveno. A kada bude previše misli, prirodno je da se počinjete boriti sa njima

jer ste pročitali da meditacija predstavlja stanje bez misli. Ali sa borbom, vi se nikada

nećete osloboditi misli. Ako se počnete opirati i boriti, sigurno ćete biti poraženi. Ta

sama borba će biti uzrok tvojeg poraza. Ti se ne možeš boriti sa sjenkama, sigurno ćeš

biti gubitnik. Pokušaj da se boriš sa vlastitom sjenkom, i bićeš pobijeđen - ne zbog

toga što je sjenka moćna, već zato što je nema. A boriti se sa nečim čega nema, kako

je moguće pobijediti? Misli su sjene, nemojte se tući sa njima.

Ako se ne borite, druga alternativna mogućnost se otvara - to je ona koju su

psihoanalisti odabrali: krećite se za mislima, dopustite ima da idu kuda god žele -

dopustite slobodno udruživanje misli. Tada se jedna misao drži druge, a ta se opet drži

neke druge, i tako u beskonačnost. To se može doživjeti kao neka vrsta relaksacije.

Zbog toga se ljudi osjećaju spašeni, kao da im je pomognuto, kada izađu iz seanse

psihoanalize. Oni nijesu spašeni, nije im se uopšte pomoglo; samo je borba nestala.

Pošto se borite, postajete napeti. Kada se ne borite, napetost popušta - a taj nestanak

napetosti ti daje osjećaj kao da si spašen.

Sa time ćeš se osjećati dobro. Kada se boriš sa mislima, i kada ne možeš

pobijediti, tada odbaciš tu borbu i dopustiš da se misli slobodno kreću, i ti se krećeš za

njima - to ti izgleda dobro, osjećaš se dobro. U tome se sastoji cijela tajna

psihoanalize. Psihoanaliza uopšte ne pomaže: to vam izgleda dobro samo zbog toga

što vam pomaže da odbacite borbu. Zato nema nikakve potrebe da se borite, nema

potrebe da dopustite mislima da se kreću i da ih slijedite. Samo ostanite posmatrač,

svjedok.

Gospodar se mora pozvati da se vrati. Ti treba da budeš taj gospodar a ne sluga.

A što je gospodarstvo? - Biti svjedok je isto što i biti gospodar. Samo posmatraj te

misli; krajnje smireno i pažljivo, posmatraj. Dopusti im da dođu, dopusti im i da odu;

neka se izdignu, neka iščeznu. Tvoje je da samo bilježiš - misao se podigla, ona je tu, i

sada ona odlazi - a ubrzo ćeš dospjeti do mjesta gdje će misli biti sve manje i manje; i

tako jednoga dana, jaz... sve misli su nestale. U jednom takvom jazu, rascjepu,

ukazaće ti se prvo iskustvo božanstvenosti.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

NEKA MEDITACIJA BUDE TVOJA ŽEĐ

Devedeset i devet procenata ljudi započinu da meditiraju jer se o meditaciji

počinje govoriti. Dolaze vremena kada će to biti moderno. Amerika prolazi kroz jednu

takvu fazu. O meditaciji se priča; svako radi meditaciju. Ako to ne upražnjavaš, mora

da nešto gubiš.

Ti ne osjećaš nikakvu potrebu za time, to još nije ušlo u tvoje biće, ti još nijesi

dospio do te tačke lične evolucije kada se meditacija događa sama od sebe; ali svi

upražnjavaju meditaciju, idu majstorima i sjede u tišini. Neko radi zazen, neko TM, a

neko Dinamičnu; a tebi izgleda da propušaš nešto. Tako se pohlepa javlja, a iz

pohlepe se počinje činiti napor za meditacijom. Ali taj napor nije u interesu

meditacije. Taj napor je uložen kako bi se dobilo ono što se ostvaruje meditacijom.

Takve faze dođu i prođu. Takvi kultovi se javljaju i nestaju. Oni su nalik modi.

Istinski meditant neće doći da meditira zbog toga što i drugi meditiraju već zato

što se u njemu javlja duboka potreba, što ta potreba počinje da kuca na vratima

njegovog srca, počinje stalno da kuca. Cio svijet tada postaje besmislen; osoba tada

samo želi da uđe u sebe. On nastoji da sazna ko je on. Ali ne zbog toga što su to i neki

drugi spoznali! Čak iako niko ne bude propagirao meditaciju, iako ne bude nikakvih

knjiga o tome, ako sve takve knjige budu uništene, i svi majstori budu otišli u

himelajske pećine, ipak će biti nekoliko ljudi koji će meditirati, biće nekoliko njih koji

će sami razotkriti kako se meditira. Oni će biti istinski meditanti. Za njih će meditacija

biti jednostavna kao i sve drugo. Za njih će to biti jednostavno koliko i disanju.

MEDITACIJA JE IGRA

Vi ne možete žudjeti za meditacijom jer se meditacija događa samo onda kada

nema žudnje. Vi ne možete željeti oslobođenje, nirvanu, jer se ona događa samo u

stanju bez želja. Od toga se ne može stvoriti predmet želja. Zato, po meni, i svima

onima koji to znaju, žudnja je svijet; ali ne da ti želiš svjetovne stvari. Žudnja, sami

fenomen želje, predstavlja svijet.

Ti možeš igrati, a kroz igru, onda kada je meditacija igra, sve je tada moguće.

Sve je moguće toga istog trenutka jer ti tada nijesi uznemiren, nijesi nestrpljiv, nijesi

ni u kakvoj žurbi, ti nikuda ne ideš, ne stremiš nekuda. Ti si sada i ovdje. Ako se

meditacija dogodi, u redu; ako se ne dogodi, i to je u redu. Nema ničega lošeg u tebi

jer tada nema ni želja, nekih očekivanja, budućnosti. I zapamti, kada je meditacije ili

ne-meditacija slična tebi, meditacija će se tada ostvarivati. Ti si dostigao to stanje. Cilj

je sada sam došao, vrhovno se spustilo na tebe.

To će ti izgledati čudno - kada ja kažem da meditacija ne smije biti praksa; bolje

je da od toga stvoriš igru, veselje, zabavu. Uživaj u tome dok to radiš; nemoj tražiti

rezultat. Ali naš um je veoma ozbiljan, smrtno ozbiljan. Čak i ako igramo, mi od toga

stvaramo ozbiljnu stvar: mi nastojimo da od toga stvorimo rad, posao, dužnost,

obavezu. Igraj se nalik djetetu. Igraj se sa meditacionim tehnikama pa ćeš osjetiti kako

je još mnogo toga moguće ostvariti. Nemoj biti preozbiljan sa time; primi to kao

veselje. Ali mi nastojimo da sve učinimo ozbiljnim. Čak i ako se igramo, mi od toga

stvaramo ozbiljnu igru. A sa religijom smo bili uvijek veoma ozbiljni. Religija nije

nikada bila veselje, zato je ova zemlja i ostala nereligiozna. Religija mora postati

veselje i slavlje - slavljenje trenutka, radovanje svemu što radite; uživati tako potpuno

i tako duboko da um iščezne.

OSHO

The Great Pilgrimage: From Here to Here

MEDITACIJA NIJE PROTIV UMA

Vi treba da budete zahvalni umu. To je prvi korak kako bi se otišlo iza uma; ne

kao neprijatelj već kao prijatelj. Slušajući me kako neprestano govorim o tome da

treba da odete iza uma, moguće je da dođete u nedoumicu, da me pogrešno shvatite.

Ja imam ogromno poštovanje prema umu. Mi smo previše zaduženi kod uma tako da

ne postoji način da uzvratimo našu zahvalnost.

Zato, kao prvo, meditacija nije protivna umu, ona je izvan domašaja uma. A

izvan nije isto što i protiv. Ako uspijete da produbite to prijateljstvo sa umom, onda

kada budete meditirali, um vas neće uznemiravati jer vaša meditacija nije protiv toga.

Zapravo, to je samo njegovo ispunjenje, to je njegov najviše rascvjetavanje. Otići iza

toga nije nikakvi antagonistički čin već samo prijateljsko evoluiranje. Zato će to biti

pozadina svih meditanata: da ne budu borci. Ako se borite, možda ćete i uspjeti da

smirite um na neko vrijeme, ali to uopšte nije vaša pobjeda. Um će se vratiti, ti ćeš ga

trebati. Ti ne možeš živjeti bez njega; ne možete bitisati u svijetu bez razuma.

Ako uspijete da razvijete prijateljski odnos sa umom, jedan most ljubavi, to će

biti znatno bolje nego da budete prepreka meditaciji. To će štititi tvoju tišinu jer ta

tišina posjeduje vlastitu riznicu, to nije samo tvoje. To postaje tlo u kojem će cvijeće

meditacije cvjetati, a tlo će biti srećno isto toliko koliko i to cvijeće.

Otpočni sa ljubavlju prema svom tijelu koje ti je najbliže. Počni da voliš svoj

um - i ako budeš volio svoj um, ti ćeš to uljepšati, upravo na način kako uljepšavaš

svoje tijelo. Nastoj da ga održavaš čistim, neka bude uvijek osvježen; ti ne želiš da

tvoje tijelo zaudara na vonj, želiš da tvoje tijelo bude voljeno i poštovano od drugih.

Tvoje prisustvo neće biti samo površno prihvatano već sa dobrodošlicom i počastima.

Ti treba da uljepšaš svoj um poezijom, sa muzikom, sa umjetnošću, sa velikom

literaturom. Tvoja nevolja je u tome što ti je um prepun trivijalnostima. Neke

trećerazredne stvari se motaju tvojim umom koje ne možeš voljeti. Ti nikada ne

razmišljaš o nečemu velikom. Zato nastoj da to uskladiš sa velikim pjesnicima; nastoj

da to dovedeš u vezu sa ljudima kao što su Fjodor Dostojevski, Lav Tolstoj, Antun

Čehov, Turgenjev, Rabindranat, Halil Đubran, Mihail Naimi; ispuni to sa umovima

najviših nivoa. Tek se tada nećeš odnositi neprijateljski prema umu. Tada ćeš moći

uživati u umu; čak iako je um prisutan i u tvojoj tišini, to će biti ispunjeno muzikom,

poezijom; takav rafinirani um je lako transcendirati.

To su prijateljski koraci ka višim sferama: poeziju preobratiti u misticizam,

veliku literaturu okrenuti ka velikim mislima prema egzistenciji, muziku preobratiti u

tišinu. A kada se te stvari budu izdizale ka višim nivoima, kada budu odlazile iza uma,

ti ćeš otkrivati nove svjetove, dospjećeš u novi univerzum za koji mi još nijesmo

dobili ni ime. Mi za to stanje možemo reći da je blaženstvo, ekstaza, prosvjetljenje, ali

nijedna riječ to ne može opisati. To je jednostavno van moći jezika da to objasni, da

postavi u teorije, filozofije. To je jednostavno iza... ali um uživa u svojem

preobražaju.

U tome se sastoji moj jedinstveni doprinos. Sa potpunom skromnošću mogu

vam reći da sam otišao dalje i od samog Gautam Bude iz prostoga razloga što se on do

kraja borio sa umom. Ja sam volio svoj um, i putem ljubavi sam to preobratio. Moj

pristup meditaciji je sasvim nov, sasvim svjež jer je on baziran na ljubavi - a ne na

borbi, na na sukobu. Samo ljubav je prava staza. Nastoj da učiniš svoj um što je

moguće ljepšim. Okiti ga cvijećem. Ja sam zaista tužan pri spoznaji da ljudi još ne

znaju za Knjigu Mirdad, da još nijesu obratili pažnju na priče apsurda Čuan Cua, da se

nikada nijesu zainteresovali da razumiju sasvim iracionalne priče zena.

Prvo nastojte da uljepšate svoj um. Samo kroz tu mirisnu baštu uma ćeš biti u

mogućnosti da prođeš u tišini, bez ikakve borbe; tako će um biti od pomoći, a ne

prepreka. Ja još nijesam otkrio da on može biti prepreka; zato mogu reći sa potpunim

autoritetom: on nije prepreka. Ti samo ne znaš kako da ga upotrijebiš.

OSHO

The Great Pilgrimage: From Here to Here

NEKA ZAPAŽANJE RASTE U TEBI

Spiritualni rast nijeneki tehnološki fenomen zato će Bilo kakva tehnika postati

prepreka. Ti ćeš početi da se vežeš za tehnike. Upravo to se i događalo milionima

ljudi. Tragajući za spiritualnim rastom, došli su do učitelja koji su im dali tehnike.

Tehnike su im pomogle da postanu mirniji, tiši, opušteniji, da se dobro osjećaju, ali

tada su tehnike postale potpuno esencijalne. Oni se više nijesu mogli osloboditi tih

tehnika. Ako bi napustili te tehnike, svo njihovo iskustvo bi sa time nestalo. Čak iako

bi te tehnike bile praktikovane godinama, samo u tri dana apstinencije, to iskustvo bi

iščezlo. I zaista, tehnike ti ne mogu omogućiti spiritualni rast, ali ti daju jednu

halucinaciju koja izgleda nalik spiritualnom jer ti ne znaš što je to spiritualni razvoj.

Zapamtite, promatranje, svjedočenje, nije nikakva tehnika; to je u tvojoj prirodi.

Tehnike proizvode nešto; promatranje jednostavno oživljavaju to što već postoji. Ono

ništa ne stvara; naprotiv, to te može osloboditi nekoliko iluzija koje ste nosili za

sobom jer nijeste dovoljno promatrali tako da nijeste ni zapazili da postoje iluzorni

fenomeni.

Zabluda može biti proizvedena lako tako da um uvijek uživa u tehnikama. Ko je

taj koji koristi tehnike? Um je taj koji nastoji da bude gospodar tih tehnika. Zapažnje

je izvan uma. Um ne može zapažati. To je jedina stvar koju um ne može postići. Zbog

toga se to i ne da zatrovati; um u tome ne može zastraniti. A bilo je mnogo ljudi,

mnogo takozvanih svetaca, proroka, mesija - koji su živjeli u halucinaciji, koji nijesu

nikada uspjeli da spoznaju jednostavni i prirodni proces zapažanja.

Bolje je da se nikada ne uputite u nijednu tehniku. Zapažanje je tako

jednostavno i čisto; nemojte to nikada zatrovati ničim. A to je i tako prostrano, tako

kompletno da vam ništa drugo nije ni potrebno. Ali um uvijek teži za nekim

tehnikama jer on može kontrolisati tehnike. Um je tehničar; tehnologija je njegovo

polje. Ali zapažanje je van njegove kontrole. Ono je izvan toga, ono je iznad toga;

zapravo, to je smrt uma. Ako zapažanje, ako moć promatranja raste u tebi, tada će um

zamrijeti. A svi ti ljudi, nalik Maharišiju Maheš Yogiju, koji propovijeda

transcendentalnu meditaciju, daju tehnike u kojima se um osjeća savršeno dobro. Ali

tu nema nikakvog rasta. Svi takvi ljudi su iskorišćavali čovječanstvo dajući mu

tehnike - a to su i najgora moguća iskorišćavanja jer zaustavljaju evoluciju.

Ja sam protiv svih tehnika. Ja sam za jednostavni, prirodni proces koji vi već

posjedujete, koji ponekada i koristite. Onda kada ste razljućeni, kako ćete biti svjesni

toga? Ako samo postoji ljutina, i ako nema nikoga da to uoči, vi nikada nećete biti

svjesni tog raspoloženja. Bijes sam po sebi ne može biti svjestan toga. Zato ste vi

svjesni onda kada sre ljuti, kada nijeste ljuti, onda kada se osjećate dobro ili kada se

ne osjećate dobro. Ali vi nijeste koristili tu mogućnost zapažanja dosljedno, naučno,

duboko i potpuno u svakoj fazi razuma. A po meni, riječ zapažanje sadrži pravu

suštinu meditacije.

OSHO

The Path of The Mystic

ISTINSKA TIŠINA SE UKAZUJE

Postoje dvije vrste tišine: jedna je ta koju ti uzgajaš, a druga je ona koja sama

stiže. Kultivisana tišina nije ništa drugo do potisnuta buka. Ti možeš sjedjeti u tišini; i

ako budete mogli sjedjeti dugo tako, ako budete mogli sjedjeti mjesecima i godinama i

praktikovati to, malo po malo ćete dospjeti do mogućnosti da potisnete svu buku koja

je unutar vas. Ali vi ćete i dalje sjedjeti na vulkanu - on može eksplodirati svakog

časa, tek samo neki mali povod će biti dovoljan da potpali taj vulkan. To nije istinska

tišina, to je samo nametnuta tišina.

To se upravo događa svuda u svijetu. Ljudi koji pokušavaju da meditiraju, koji

pokušavaju da budu u tišini, samo nastoje da sebi nametnu tu tišinu. To se može

nametnuti. Vi možete obezbijediti omotač tišine oko sebe, ali to je samo obmanjivanje

sebe, ništa drugo. Taj omotač vam neće pomoći. Sve dok se tišina ne izdigne iz tvog

najtananijeg bića, kada se ne nameće spolja ka unutra, već obrnutim redom - to dolazi,

crpi se iznuta ka vani, izdiže se iz centra ka periferiji... To je jedan sasvim drugačiji

fenomen.

Zbog toga je moj sav pristup usmjeren ka katarzi tvoje unutarnje buke, ka

izbacivanju napolje svega što remeti iznutra, umjesto da vam preporučujem da

kultivišete tišinu. Ljudi obićno budu iznenađeni kada po prvi put dođu k meni. Isto

kao da su prije toga bili kod nekog budističkog majstora koji im je nalagao vipasanu,

da sjede nepomično u tišini u jednom određenom statičnom položaju. Zašto samo

statični položaj? - Zato jer kada se tijelo prisiljava da bude u jednom položaju, i um

biva prisiljen da bude miran.

Tijelo i um funkcionišu zajedno. Um je unutarnji aspekt tijela; to je samo

materijalni fenomen. To nema ništa sa tvojim bićem. To je isto toliko materijalno

koliko i tvoje tijelo, zato ako nešto preduzimaš za tijelo, to se automatski odražava na

um. Zbog toga su vjekovima ljudi kultivisali svoje položaje - sjedi u lotos položaju,

prisili svoje tijelo da bude nalik statui, mermernom kipu. Ako je tvoje tijelo zaista

mirno, prisiljeno, vi ćete uočiti kako vaš um zapada u neku vrstu tišine koja je

izvještačena, koja nije istinita. On je tako samo bio prisiljen da bude miran usled tog

položaja tijela. Pokušaj to: samo napravi položaj stisnutih pesnica u ljutini,

namrštenog lica, pokaži zube; samo uđi u položaj bijesa i bićeš iznenađen: ti ćeš se

početi osjećati ljutito. To upravo rade glumci: oni samo postave tijelo u željeni

položaj, slijede to, i um će to slijediti.

Istinska tišina je ta koja će doći sama od sebe. Moja sugestija je: nemojte

prisiljavati tijelo. Umjesto toga: plešite, pjevajte, trčite, krećite se, džogirajte, plivajte.

Dopustite da tijelo dobije sve vrste kretnji tako će i um dobiti raznovrsne kretnje, a

putem svih tih vrsti unutarnjih kretnji, um će dospjeti do katarze, oslobađajući se

svojih otrova. Zato započnite sa katarzom kako bisre se očistili od svih prljavština

koje ste akumulirali od djetinjstva. Ti si ljio ljutit, ali nijesi smio da pokažeš svoju

ljutnju jer bi se tvoja majka zbog toga razbijesnila - zato si ti to potiskivao. Ti si bio

ljut, ti si želio da vičeš, ali nijesi mogao vikati; naprotiv, ti bi se smješkao. Sve što je

bilo sakupljeno u tebi - treba da bude izbačeno iz tebe. A onda čekaj... i tišina će

početi da se ukazuje u tebi. Takva tišina posjeduje vlastitu ljepotu. To je nešto sasvim

drugo; taj kvalitet je drugačiji, njena dubina je drugačija. Ti se ne boriš, ne

sukobljavaš se sa sobom, opušten si, ništa se ne pomjera. To je predivno - kada se

nijedna misao ne ukaže, kada misli same iščeznu. Tada si ti sasvim u tišini, a ta tišina

je pozitivna. Izazivana tišina je negativna.

To je jedna od velikih promjena koje ja ovdje pokušavam da razvijem sa vama,

sa mojim narodom. Svi stari metodi su uvijek nešto nametali. Moje vlastito pimanje

je: nikada nemoj ništa iziskivati. Zapravo, bolje izbaci svo smeće koje si sakupio.

Postani što je moguće prazniji, prostraniji. Nastoj da proizvedeš što je više moguće

prostora u sebi, a u tom prostoru će tišina ući. U jednom takvom momentu, ti ćeš

ostati u stanju opuštenosti. Zaboravite na sve vaše položaje. Zaboravite na sve što ste

nastojali da uradite; nemojte ništa raditi, ne pokušavajte ništa. Budite u stanju ne-

djelovanja. Samo se opustite, potpuno se opustite, ništa ne radite, jer što budete više

opušteni to će više tišine prodrijeti u vaše biće - samo se otvorite, nježno, prijemčivo,

opušteno.

Kada se tišina spusti, tada će iznenada sva zamršenost nestati - i to bez traga!

Neće ostaviti traga za sobom. Vi tada nećete moći povjerovati da sva ta buka... gdje je

to otišlo? Potom nećete moći povjerovati da je to ikada bitisalo u vama. Čak nećete

vjerovati da to uopšte postoji kod bilo koga.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

... Tvoje meditacije će ti jednostavno obrisati oči, omogućiće im da bolje

zapažaju. Tvoje srce će biti budnije, svjesnije, ljubavnije, osjećajnije. Tvoje biće će

početi da zapaža stvari koje nikada prije nije vidjelo. Ti ćeš tako započeti da

istražuješ nove prostore unutar sebe. Nešto novo će se početi događati svakoga dana,

svakoga trenutka. Tvoje meditacije su nalik kupki: one će te osvježiti - ali to

osvježenje nije prosvijetljenje. One su tu da samo pripreme put. Ti nikada ne dolaziš

do prosvjetljenja; to se uvijek događa obratno - prosvjetljenje dolazi do tebe.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

MEDITACIONE TEHNIKE

SUSRETANJE SA SVOJOM NUTRINOM

U situaciji, kada misli mogu biti samo briga: budite nezabrinuti! Napustite glavu

i predajte se vlastitom unutarnjem vodiču.

Kada nešto krene iz tebe, to dolazi od pupka ka naviše. Ti tada možeš osjetiti

protok, toplinu koja se kreće od pupka ka naviše. Uvijek kada je neki umni proces, to

je površno, u glavi je, a onda krene nadolje. Ako tvoj um nešto odluči, ti moraš da to

potiskuješ nadolje. Ako ,pak, tvoj unutarnji vodič odluči, tada se nešto podigne u tebi.

To krene iz najdubljeg tvog bića i ide ka glavi. Um će to primiti, ali to uopšte nije od

strane uma. To dolazi iz daleka, iz onostranog - a to je razlog zašto se um plaši toga.

Za razum, za rasuđivanje, to nije stvarno jer to dolazi iz prostora van uma - bez

ikakvog rezona unutar toga, bez ikakvih dokaza. To se samo izdigne iznutra.

Pokušaj to u nekoj određenoj situaciji. Na primjer, vi ste se izgubili u dubokoj

šumi. Pokušaj sa time. Nemoj da razmišljaš - samo zatvori oči i sjedni na pod, budi

meditativan i nemoj razmišljati. Pošto je to izlišno, besmisleno - kako možete

razmišljati? Vi to ne znate. Ali razmišljanje je postalo navika tako da razmišljate i

onda kada ne može ništa proizići iz toga. Razmišljanje može biti efektno samo tamo

gdje je nešto već poznato. Ti si izgubljen u prašumi, nemaš nikakvu mapu, nema

nikoga koga možeš pitati za put. O čemu onda možeš razmišljati? Ali ti i dalje

razmišljaš. Takvo razmišljanje će biti samo briga, a ne mišljenje. A što ste više

zabrinuti, to će sve manje vaš unutarnji vodič biti kompetentan.

Budite nezabrinuti. Sjednite pod neko drvo, i samo dopustite da vaše misli

otpadnu i odu po strani. Samo čekaj, ne razmišljaj. Nemoj stvarati nikakve probleme,

samo čekaj. A kada osjetite da je trenutak, da je ne-razmišljanje došlo, tada ustanite i

počnite da se krećete. Bilo gdje da tvoje tijelo stremi, kreći se ka tamo. Treba samo da

budeš svjedok. Nemoj se uplitati. Tvoja izgubljena staza će se lako pronači. Samo

jedan uslov je za to: nemoj dozvoliti uplitanje uma...

Napusti glavu i predaj se unutarnjem vlastitom vodiču. Sve je tu. Stari spisi

navode da je majstor ili guru - "spoljnji" guru - od pomoći samo da vam ukaže na

unutarnjeg gurua. To je sve. Kada spoljni guru pomogne da pronađete svog unutarnjeg

gurua, funkcija tog spoljnjeg gurua je završena. Vi ne možete dospjeti do istine kroz

majstora; vi možete pomoću majstora stići samo do vašeg unutarnjeg majstora - a

onda će vas unutarnji majstor odvesti do istine. Spoljnji majstor je samo predstavnik,

zamjenik. On posjeduje svoje unutarnje vođstvo i može osjetiti vaše unutarnje

vođstvo, takođe, jer obije te vrijednosti bitišu na istoj talasnoj dužini - oboje

egzistiraju u istom skladu i dimenziji. Ako sam ja pronašao vlastitog unutarnjeg

vodiča, ja mogu zagledati unutar tebe i osjetiti tvog unutarnjeg vodiča. A ako sam ja

zaista dobar vodič za tebe, svo moje vođstvo će biti usmjereno ka tvom unutarnjem

vođstvu.

Kada ti jednom budeš u kontaktu sa unutarnjim vodičem, ja ti više neću biti

potreban. Ti se tada možeš kretati dalje sam. Zato, sve što guru može da ti pomogne je

da te gurne naniže, od tvoje glave ka pupku, od tvog rasuđivanja ka intuitivnoj snazi,

od tvog argumetujućeg uma do tvojeg povjerenjem ispunjenog unutarnjeg vođstva...

Ako se to povjerenje ostvari, ja to nazivam vjerom - vjerovanjem svom unutarnjem

vođi. Rasuđivanje je dio tvog ega. To si ti koji vjeruje sebi. Onoga trenutka kada uđeš

dublje u sebe, dospijevaš do prave duše univerzuma. Tvoje unutarnje vođstvo je samo

dio božanskog vođenja. Kada to slijediš, ti tada slijediš božansko; a kada slijediš samo

sebe, ti tada stvari komplikuješ i, zapravo, tada ne znaš što radiš. Tada možeš

pomisliti da si veoma mudar, ali nijesi.

Mudrost dolazi iz srca, ona nije od intelekta. Mudrost dolazi iz najviših dubina

tvog bića, ona nije iz glave. Odsječi svoju glavu, ostani bez glave - i prati svoje biće

bilo gdje da te vodi. Čak ako te vodi i ka nekoj opasnosti, uđi u tu opasnost jer će to

biti dio za tebe i tvoj rast. Kroz tu opasnost ćeš rasti i postati zreliji.

OSHO

The Book of Secrets, Volume Five

KUNDALINI MEDITACIJA

“Kada radiš Kundalini meditaciju, dopusti da se tijelo samo trese, nemoj

ti to raditi. Stani mirno, osjeti kako to nadolazi, a kada tijelo počne da

podrhtava, malo pomogni ali nemoj sam to raditi. Uživaj u tome, osjećaj se

blaženo, dopusti to, prihvati ga sa dobrodošlicom, ali nemoj uslovljavati. Ako

to budete nametali, to će postati zadatak, jedna tjelesna, fizička vježba. Tada

ćeš se samo površno tresti, to neće prodirati u tebe. Ti ćeš postati krut,

skamenjen, iznutra ćeš biti nalik stijeni; ti ćeš ostati činilac, rukovalac, a tijelo

će to sve samo pratiti. Tijelo nije u pitanju - ti si bitan u svemu tome.

Kada zatražim od vas da se tresete, mislim na vašu krutost, vašu skamenjenost

koju treba prodrmati u temelju kako bi pastala mekša, protočna, kako bi se pretapala,

tekla. A kada skamenjeno biće postane tako meko da se pretapa, da teče, i tvoje tijelo

će to slijediti. Tada više neće biti sa tvoje strane nametnutog treskanja, to će biti samo

treskanje. To više neće biti nečiji čin, to će se samo događati. Tada činioca više neće

biti”. Osho

Kundalini meditcacija sadrži četiri dijela od po 15 minuta.

Prvi dio: 15 min.

Opusti se i dopusti da se cijelo tijelo trese, da vibrira, osjećajući kako se

energija podiže od stopala. Sve opusti i postani samo tresanje. Oči mogu biti

otvorene ili zatvorene.

Drugi dio: 15 min.

Pleši... na bilo koji način, bilo kako da osjećaš, i dopusti da se cijelo

tijelo pokreće kako ono želi.

Treći dio: 15 min.

Zatvori oči i budi miran, sjedi ili stoj... svjedoči o svemu bilo da je ono

spolja ili unutar tebe.

Četvrti dio: 15 min.

Zatvori oči, lezi na pod i budi miran.

NADABRAHMA MEDITACIJA

Nadabrahma je stara tibetanska tehnika koja se prvobitno radila u rane

jutarnje sate, međutim, može se raditi i u bilo koje doba dana. Možete je raditi

sami ili u društvu ali morate imati prazan želudac i ostati neaktivni barem 15

minuta poslije meditacije. Meditacija traje jedan sat i ima tri faze.

Prva faza: 30 min.

Sjedite opušteno sa sklopljenim očima i zatvorenim ustima. Započnite

brujati dovoljno glasno da vas drugi čuju i da stvorite vibraciju kroz cijelo vaše

tijelo. Možete vizualizirati šuplju cijev ili praznu posudu koja je jedino

ispunjena vibracijom tog brujanja. Doći će trenutak kada se brujanje nastavlja

samo od sebe a vi postajete slušalac. Dišite posve obično, a možete mijenjati

visinu i jačinu glasa. Možete polagano i mekano gibati tijelo.

Druga faza: 15 min.

Druga faza se dijeli na dva dijela po 7 minuta i 30 sekundi (muzika će to

označiti). U prvom dijelu pokrećete ruke s dlanovima prema gore. Započnite od

visine pupka, pokrećite obije ruke prema naprijed, zatim ih ispružene

razdvajajte i sa svakom napravite jednaki polukrug tako da se na kraju obije

ruke vrate u početni položaj. Pokretanje ruku mora biti toliko usporeno da na

trenutak može izgledati kao da se uopšte i ne pokreću. Osjećajte kao da

odašiljete energiju ka svemiru.

Poslije 7 minuta i 30 sekundi okrenite ruke sa dlanovima prema dolje i

započnite da ih pokrećete u suprotnom pravcu. Sada ćete ruke razdvajati sa

strane tijela i potom ih na kraju spojiti kod pupka. Osjećajte da primate

energiju.

Kao i u prvom dijelu, nemojte sputavati mekane i polagane pokrete

ostalih djelova tijela.

Treća faza: 15 min.

Sjedite mirno u tišini.

MANDALA MEDITACIJA

Ovo je još jedna snažna katarzična tehnika koja stvara krug energije što

dovodi do prirodnog centriranja. Postoje četiri faze po 15 minuta.

Prva faza: 15 min.

Trčite u mjestu sa otvorenim očima ubrzavajući ritam sve brže i brže.

Dižite koljena što je moguće više. Duboko i jednolično disanje pokrenuće

unutrašnju energiju. Zaboravite um i tijelo i trčite dalje.

Druga faza: 15 min.

Sjednite sklopljenih učiju i otvorenih i opuštenih usta. Nježno kružite

tijelom iz struka poput trske koja se ljulja na vjetru. Osjećajte kako vas vjetar

duva sa jedne strane na drugu, naprijed i nazad, okolo naokolo. Time će vaša

probuđena energija doprijeti do pupčanog centra.

Treća faza: 15 min.

Lezite na leđa, otvorite oči i okrećite ih u pravcu kazaljke na satu ne

pokrećući glavu. Pravite pune krugove očima kao da slijedite sekundaču na

satu i to što brže možete.Važno je da usta ostanu otvorena, a vilica opuštena, uz

blago i jednolično disanje. To će dovesti vašu centriranu energiju do trećeg

oka.

Četvrta faza: 15 min.

Sklopite oči i budite mirni.

NATARADŽ MEDITACIJA

Nataradž je ples kao potpuna meditacija. Postoje tri dijela koja traju

ukupno 65 minuta.

“Neka se ples odvija na svoj način; nemoj ga prisiljavati. Naprotiv, slijdi

to; dopusti mu da se dogodi. To nije neko djelovanje već događanje. Ostani u

raspoloženju slavlja. Ti ne činiš ništa pretjerano ozbiljno; ti se samo igraš, igraš se sa

svojom bioenergijom, dopuštaš joj da se kreće svojim putem. Upravo kao što vjetar

duva ili kao što rijeka teče - ti tečeš i duvaš. Osjeti to. I budi razigran. Uvjek se prisjeti

riječ "razigrano" - sa mnom biti, to je veoma bitno. U ovoj zemlji, kreaciju nazivamo

Božija leela - Božija igra. Bog nije stvorio svijet; to je bila njegova igra.” OSHO

Prvi dio: 40 min.

Sa zatvorenim očima plešite kao da ste opčinjeni. Dopusti da se tvoje

nesvjesno sasvim razotkrije. Nemoj kontrolisati svoje pokrete ili biti svjedok onoga što

se događa. Samo budi totalno u plesu.

Drugi dio: 20 min.

Drži i dalje zatvorene oči i odmah lezi na pod. Buti tih i miran.

Treći dio: 5 min.

Pleši u slavlju i uživaj

GOURISHANKAR MEDITACIJU

Ovo je večernja meditacija. Ova se tehnika sastoji od četiri faze po

petnaest minuta. Prve dvije faze pripremaju meditanta za spontani latihan* koji

će se ostvariti u trećoj fazi. Osho kaže da ako ispravno dišete u prvoj fazi,

ugljen dioksid koji se stvorio u krvi dovesti će do toga da se osjećate visoko

kao da ste na Gourishankar vrhu Himalaja (Mt.Everest).

Prva faza: 15 min.

Sjedite sa sklopljenim očima. Udišite duboko na nos, ispunite pluća.

Zadržite dah što duže možete, zatim polagano izdišite na usta i zadržite pluća

prazna što je duže moguće. Nastavite ovaj ciklus disanja tokom prve faze.

Druga faza: 15 min.

Vratite se na normalno disanje i opušteno gledajte u plamen svijeće ili u

bljeskavo plavo svijetlo. Neka tijelo bude mirno.

Treća faza: 15 min.

Ustanite sa sklopljenim očima i neka vam tijelo bude opušteno i

prijemljivo. Osjetićete kako vam suptilne energije pokreću tijelo bez vaše

kontrole. Dopustite da se dogodi taj latihan*, nemojte vi inicirati pokrete: neka

se pokreti dogode nježno i skladno.

Četvrta faza: 15 min.

Legnite sa sklopljenim očima, budite mirni i tihi.

* Latihan je prepuštanje da se stvari događaju same od sebe, da vi ne

podstičete pokrete ili osjećanja.

MEDITACIJE SA ČAKRAMA

Opis čakri

Prva čakra-Muladhara smještena je na dnu kičme. Zrači svjetlocrvenom

bojom, a povezana je sa zemljom, odnosno kome je otvorena dobro se snalazi na

zemaljskoj razini. Ta čakra utiče na seksualnnost. Povezana je sa funkcijom bubrega.

Druga čakra-Svadhistana smještena je iznad genitalija. Zrači narančastom

bojom, a djeluje na mokraćni kanal i spolne organe, a smatra se da djeluje i na

slezenu.

Treća čakra-Manipura smještena je u području pupka odnosno pleksus

solarisu. Povezana je sa osjećajem pripadanja, ljubavi prema porodici, domu te

vezanost. Zrači zlatnožutom bojom. Povezana je sa funkcijom gušterače.

Četvta čakra-Anahata nalazi se u području srca. Zrači zelenom bojom.

Kroz nju spoznajemo sebe i svoju povezanost s drugim ljudima. Važno je da ta čakra

bude otvorena kad iscjeljujemo. Povezana je sa žlijezdom timus i djeluje na

imunološki sistem.

Peta čakra-Visudda je grlena čakra. Ona zrači srebrnkastoplavom bojom

Vezana je za štitnjaču. Važna je za izražavanje stvarnog stanja duše te za

komunikaciju sa svijetom.

Šesta čakra-Ajna

smještena je između obrva. Zrači tamnomodrom bojom. Osim što je

povezana sa vidom djeluje na intuiciju, vidovnjaštvo i iscjeljiivanje mentalnom

projekcijom. Vezana je s hipofizom koja luči hormon za podsticanje rasta.

Sedma čakra-Sahasrara smještena je u kruni glave. Titra ljubičastim sjajem.

Povezana je s žlijezdom epifizom. Kad se ta posljednja čakra otvori tada to odgovara

najvišoj razini duhovnog savršenstva. Mnogi je nazivaju Lotos s hiljadu latica.

Velik broj ljudi koristi svoju životnu energiju samo za svoje svakodnevne iste

poslove jer tvrde da nemaju energije a ni vremena za rad na sebi kao što je meditacija,

tjelovježbe, svjesno disanje a isto tako za duhovna druženja i zbližavanja sa sebi

sličnim bićima.

Svako od nas ima toliko uspavane životne energiije neiskorištene s kojom bi mogli

stvarati i kreativno je upotrebiti za razne talente koji su sakriveni u nama samo ih

treba otkriti odnosno postati svjestan sebe to jest svog tijela, uma, misli i osjećaja.

Najjednostavniji način za postati svjestan sebe je meditacija, ali potrebno je upoznati

sebe.

Trebali bi znati da se osnovna životna energija nalazi na dnu kralježnice,koja kada se

aktivira diže se spiralno uz kralježnicu do vrha glave, te prolazi kroz mnoge kanale i

energetske centre. Osnovni energetske kanali su ida, pingala i sušumna. Čakre su

mjesta na kojima se sjeku energetski kanali ida i pingala ,a sušumna se nalazi u

središtu kralježnice.

Riječ čakra znači točak a podsjeća na vrtložno kretanje energije u centrima. Sedam

energetskih čakri smještenno je uzduž kičme sve do glave. One su poput antena -

primaju ili osjećaju kapacitet energije koja ulazi u energetsko polje čovjeka.

Čakre se otvaraju na površini eteričkog dvojnika. One sve trebaju biti otvorene i

uravnotežene kako bi se čovjet osjetio cjelovito, sretno i zdravo. Čakre se blokiraju

strahom i stresom.

Meditacije Disanje kroz čakre i Čakrinski zvuci su veoma bitene za

pročišćenje čakri i uravnoteženje ukupnog sistema kod čovjeka.

VIPASANA

Vipasana je meditacija koja je više od drugih pomogla mnogim ljudima da

se prosvijetle jer je ona veoma esencijalna. Sve druge meditacije posjeduju istu

suštinu ali u nešto drugačijoj formi; nešto neesencijalno se integrira u njih. Ali

vipasana je čista suština. Njoj se ništa ne može odbiti i ništa se ne može dodati da bi

joj se doprinijelo. Vipasana je tako jednostavna da je i dijete može upražnjavati.

Zapravo, dijete će to bolje uraditi od tebe jer ono još nije prepuno smeća koje ti um

nameće; dijete je još čisto i čedno. Vipasana se može koristiti na tri načina - vi možete

izabrati onaj koji vam najbolje odgovara.

Prvi način je: budi svjestan svojih aktivnosti, svog tijela, svog uma, svog

srca. Ako hodaš, možeš da hodaš svjesno. Pokrećeš li svoje ruke, pokreći ih svjesno,

savršeno svjestan da to ti radiš. Ti ih možeš pokretati i bez ikakve svijesti, na

mehanički način... ti si u jutarnjoj šetnji; možeš poći u šetnju a da nijesi ni svjestan

svojih stopala. Zato budi svjestan pokreta svog tijela. Dok jedeš, budi svjestan pokreta

koji su potrebni tokom jela. Tuširaj se, budi svjestan svježine koja ti dolazi, voda pada

po tebi i osjećaj ogromnu radost - samo budi budan. To se neće dogoditi u stanju

nesvjesnosti ili uspavanosti.

Isto je i sa tvojim umom. Uvijek kada se neka misao ukaže u prostoru tvog

uma, samo budi promatrač. Bilo koja emocija da se ukaže u prostoru tvog srca, samo

ostani svjedok toga - nemoj se uključivati, nemoj se poistovjećivati, nemoj suditi što

je dobro a što loše; to nije dio tvoje meditacije.

Drugi oblik je disanje; budi svjestan svog disanja. Kada udišeš, neka se

stomak izdiže, a kada izdišeš, stomak se uvlači. Tako je drugi metod posvećen

svjesnosti stomaka: on se izdiže i spušta. Samo ispravna svjesnost stomaka koji se

diže i spušta... a stomak je veoma blizak životnom izvoru jer je dijete povezano sa

životom preko majke i njegovog pupka. Iz pupka je smješten njegov izvor života.

Zato kada se stomak izdigne, to je zaista životna energija, proljeće života koje se

pojavljuje i nestaje sa svakim udisajem. Ni to nije teško, možda je još i lakše jer je to

jednostavna tehnika.

U prvom obliku treba da budete svjesni svog tijela, svog uma, da budete

svjesni emocija, raspoloženja. Zato to ima tri stepenice. Drugi pristup ima samo jednu

stepenicu; samo stomak koji se podiže i spušta. Rezultat je isti. Kada postaneš

svjesniji stomaka, um će biti tiši, srce će biti tiše, različita raspoloženja će nestati.

A u trećem obliku je svjesnost daha pri ulazu, kada dah uđe u nosnice.

Osjetite to u njihovom ekstremu - druga krajnost od stomaka - osjetite to u nosu. Kada

dah ulazi, pruža ti izvjesnu svježinu u nosnicama. A onda dah izlaz... dah ulazi, dah

izlazi. I to je moguće. Taj način je lakši za muškarce nego za žene. Žene su svjesnije

stomaka. Mnogi muškarci i ne dišu tako duboko, iz stomaka. Samo se njihova pluća

izdižu i spuštaju zbog već stvorenog uvjerenja o atletskom načinu disanja. To će ti,

zaista, pružiti ljepši oblik tijela, razvijaće se prsa dok će stomak stagnirati. Muškarci

su odabrali da dišu samo do nivoa pluća tako da su grudi postale veće a stomak se

uvukao. Tako je on izgledao atletski.

Svugdje u svijetu, izuzev u Japanu, atletičari i njihovi treneri naglašavaju

da treba pri disanju ispunjavati samo pluća, razvijajući grudi, a uvlačeći stomak. Ta

ideja potiče od izgleda lava kome su prsa istaknuta a stomak mali i uvučen. Zato

budite kao lavovi; to je postalo pravilo u atletici i gimnastici, i kod ljudi koji su radili

sa tijelom. Japan je jedini izuzetak u kojem se ne vodi računa o tome da prsa treba da

se razvijaju a stomak da stagnira. Potrebna je određena disciplina kojom se uvlači

stomak; to uopšte nije prirodno. Japan je izabrao jedan prirodan način, zato biste bili

iznenađeni kada biste vidjeli japanske statue Bude. Na taj način možete jednostavno

razlikovati indijske od japanskih statua. Indijske statue Gautam Bude imaju veoma

atletsko tijelo. ; stomak mu je veoma mali a grudi su mu razvijene. Ali japanski Buda

je sasvim drugačiji; njegove grudi su skoro nepomične jer on diše iz stomaka zato mu

je stomak veći. To ne izgleda baš dobro - jer je preovlađujuća ideja u svijetu previše

stara, ali je disanje iz stomaka znatno prirodnije, opuštenije.

Dok noću spavaš, događa se da ne dišeš iz pluća već iz stomaka. Zato je

noć tako opuštajuće iskustvo. Ujutro, poslije prospavane noći, osjećaš se svjež i

podmlađen jer si cijele noći disao na prirodan način... bio si u Japanu! To su dvije

stavke: ako se plašiš da dišeš iz stomaka i obraćaš pažnju na njegovo dizanje i

spuštanje, ako se plašiš da će to pokvariti tvoju atletsku liniju... možda su muškarci

više zainteresovani za atletsku formu. Za njih je onda prikladnije da promatraju ulazak

zraka u nosnice. Promatraj, a kada vazduh počne da izlazi, i tada promatraj.

To su tri različita oblika. Svaki od njih uspješno djeluje. Ako poželiš da

upražnjavaš dva načina odjednom, i to je dopušteno; tada će napor biti nešto veći.

Ako, pak, želiš da koristiš sva tri oblika u isto vrijeme, možeš i to pokušati. Tada će

mogućnosti biti uspješnije. Ali sve to ovisi o tebi, ovisi kako ti je lakše. Zapamti:

lakoća je najbitnija. Kada se meditacija ugodi i kada se um uspokoji, ego će nestati. Ti

ćeš biti prisutan, ali tu više neće biti tvoga "ja". Tada su vrata otvorena. Tada budi

strpljiv i sačekaj sa ljubavlju, sa dobrodošlicom u srcu, sačekaj taj veliki trenutak -

najveći trenutak u životu svakoga - trenutak prosvjetljenja. To će doći, sigurno će

doći. To nije oklijevalo nijednog trenutka. Kada jednom budeš u pravom skladu, to će

iznenada eksplodirati u tebi, to će te preporoditi. Starac je umro, novi čovjek je stigao.

Vipassana je meditaciona tehnika tibetanskih budista koju je Osho otrgao od

zaborava i prilagodio za savremenog čovjeka.

- Upustvo -

Pronađi udobno mjesto u sobi ili vrtu na kojem možeš neometano da sjediš 45-

60 min. Najbolje je da možeš sjedjeti na istom mjestu i u isto vrijeme svaki dan. Nije

neophodno da to bude potpuno tiho mjesto. Eksperimentiši dok ne nađeš najbolju

situaciju u kojoj se najbolje osjećaš. Može se prakticirati jednom ili dva puta dnevno

ali neka to bude makar jedan sat posle jela ili neposredno pred spavanje.

Važno je da sjediš ispravljenih leđa i glave. Oči treba da su zatvorene, a tijelo

što je moguće mirnije. U tome može pomoći stolica ravnog naslona ili sjedenje uza

zid, koristi jastuke,... Nije potreban lotos položaj u sjedenju. Nije potrebna neka

posebna tehnika disanja (npr. pranayama): uobičajeno prirodno disanje je sasvim

dovoljno. Vipassana je bazirana na svjesnom disanju zato treba promatrati svaki

udisaj i izdisaj. To se treba promatrati sasvim jasno i doživjeti ili u nosu, ili u predjelu

stomaka ili pluća.

Vipassana nije koncentracija i nije potrebno promatrati disanje čitavo vrijeme.

Kada misli, osjećanja, događanja, zvuci, mirisi ili nešto drugo izvana skreće tvoju

pažnju ne suprostavljaj se tome. Prihvati to sa pažnjom. Što se god pojavi treba

prihvatiti kao bijele oblake koji prolaze nebom - niti ih zovi niti ih tjeraj. Budi samo

promatrač! Kada se dogodi da imaš više izbora za promatranje tada se ponovo vrati

svjesnom disanju. Ono će ti pomoći da se misli smire.

Zapamti, ništa posebno se ne može dogoditi. Tu nema uspjeha, a ni neuspjeha -

nema čak ni nekog napredovanja. Ništa se ne može uobličiti niti analizirati iako

ispoljavanje može doći odnekle. Pitanja i problemi mogu biti sagledani samo kao

tajne koje se mogu proživljavati.

U Vipassani se pojedincu mogu dogoditi naglašene senzibilnosti jer si u tišini i

energija se ne rasipa. Obično se mnogo energije rasipa te si zbog toga iscrpljen. Kada

samo sjediš i ne radiš ništa, postaješ tiho jezero energije koje biva sve šire i šire.

Ponekada se dogodi i da prelije - tada bivaš naglašeno senzibilan. Tada osjećaš novu

senzitivnost, senzualnost, čak i seksualnost - ukoliko sva osjetila postanu svježija,

mlađa, življa, tada osjetiš kako nešto otpada od tebe i kako bivaš okupan i iščišćen

tom energijom. To je samo događanje.

Osho

"Narandžasta knjiga"

OSHO LOTOS KNJIGA

www.osho-yu.me tel: 00382 69 018 793