osho - knjiga o egu

OSHO

KNJIGA OEGU

OSLOBOĐENI ILUZIJE

www.novaarka.hr

Zagreb 2007.

Biblioteka OSHO

http://www.novaarka.hr/

http://www.novaarka.hr/

Naslov originala: "THE BOOK OF EGO"

Copyright © 2000 Osho International Foundation, Svvitzerland. www.osho.com

Copvright za Hrvatsku © 2007 NOVA ARKA d.o.o., ZAGREB

Sva prava pridržana.

OSHO is a registered trademark of Osho International Foundation, used with permission/license.

Materijal u ovoj knjizi je odabran iz raznih predavanja koja je Osho održao prisutnoj publici. Sva Oshova predavanja su objavljena u cijelosti kao knjige, a također su dostupna i kao izvorni audio zapisi.Audio zapisi i kompletni tekstovi mogu se naći on-line u Oshovoj biblioteci na web stranici: www.osho.com

Nakladnik: NOVA ARKA d.o.o. Tkalčićeva 44 10000 ZAGREB

Za nakladnika: Aziz Hasanpašić

Prijevod i lektura: Stanka Hrabač

Grafički urednik: Vedran Firkelj

Tisak: VEMAKO, Zagreb, 2007.

ISBN: 978-953-6123-71-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 641870

Egoje ledeni brijeg.

Otopite ga u dubokoj ljubavi,

tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.

Osho

http://www.osho.com/

http://www.osho.com/

Knjiga o egu

SADRŽAJ:

Predgovor...................................................................................7

Poglavlje 1. - Ego.....................................................................11

Poglavlje 2.- Ideali...................................................................39

Poglavlje 3.- Uspjeh.................................................................67

Poglavlje 4.- Um......................................................................85

Poglavlje 5.- Poistovjećivanje................................................107

Poglavlje 6.- Moć...................................................................119

Poglavlje 7.- Politika..............................................................137

Poglavlje 8.- Nasilnost...........................................................149

Poglavlje 9.- Terapija.............................................................165

Poglavlje 10.- Meditacija........................................................205

Poglavlje 11.- Ljubav.............................................................219

Poglavlje 12.- Nesebičnost.....................................................231

Poglavlje 13.- Prosvjetljenje..................................................253

Poglavlje 14.- Uobičajenosti..................................................279

Poglavlje 15.- Sloboda...........................................................297

Predgovor

Jednostavnost nije nikakav izazov egu, pravi izazov je

teškoća, a tek nemogućnost da se nešto učini je doista velik

izazov. Veličinu vašeg ega možete otkriti po izazovu koji ste

prihvatili, po mjeri vaših ambicija. Jednostavnost nije privlačna

egu, jednostavnost je smrt za ego.

A čovjek je izabrao zamršenost čak ondje gdje uopće

nema potrebe za njom. I to zbog jednostavnog razloga - kad je

nešto zamršeno, on može rasti i jačati svoj ego. On postaje sve

važniji u politici, religiji, u društvu - svuda.

Cijela psihologija je usklađena tako da ego postane što

jačim. Čak i one budale, psiholozi, naglašavaju da je čovjeku

potreban jak ego. I zato vam program obrazovanja budi ambiciju

kaznom i nagradom da vas usmjeri u određeni smjer. Vaši

roditelji od samog se početka previše nadaju vašem uspjehu.

Oni misle da im se rodio Aleksandar Veliki, ili da njihova kći

nije nitko drugi nego reinkarnacija Kleopatre. Već na početku

roditelji vam postavljaju uvjet - ako se ne dokažete, niste ni za

što. Jednostavan čovjek se smatra glupanom.

7

OSHO Knjiga o egu

Jednostavan čovjek nije bio do sada cilj ljudskog društva.

A jednostavan čovjek ni ne može biti cilj, jer on je rođen kao

jednostavan. Svako je dijete jednostavno, ono sliči čistoj školskoj

pločici. Tada roditelji počnu upisivati po toj pločici ono što dijete

mora postati. Nakon njih to čine učitelji, svećenici, razni vođe -

svi oni naglašavaju da morate postati netko, inače će vam život

proći uzalud.

A sve je upravo suprotno. Vi ste biće. Vi ne morate postati

nitko drugi. To je značenje jednostavnosti: ostati u miru sam sa

sobom, ne slijediti nikakav trag da se nešto postane - nešto što

je stalno.

Nema mjesta na kojem ćete osjećati da je vaše putovanje

završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste željeli. Nitko u cijeloj

povijesti čovječanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavna

razloga jer se čovjek kreće u krugu. I tako je netko u nečem

uvijek ispred vas.

Možete postati predsjednik Amerike, ali pred Muhamedom

Alijem velikim uvijek ćete se osjećati inferiorni. Vi nemate te

njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac

šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti

po tlu. Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete

s Albertom Einsteinom, izgledat ćete poput patuljka - nećete

biti premijer nego patuljak.

Život je multidimenzionalan. Nemoguće je da postignete

nešto na svim poljima, da budete prvi na svim poljima. To je

čista nemogućnost, postojanje se ne razvija na takav način. Ego

je čovjekova bolest.

Osobni interesi žele da ostanete bolesni. Oni ne žele da

budete zdravi i cjeloviti, jer je to opasno za njih. Zato nitko ne

želi biti jednostavan, nitko ne želi biti nitko. A ja jedino želim

da budete u miru sa sobom, da prihvatite svoje biće.

Postati nešto znak je bolesti, biti nitko znak je zdravlja.

Ali vi niste okusili što znači biti jednostavan, zdrav i blažen. Vaše

društvo nije vam dopustilo da se ni jedan trenutak posvetite sebi,

zato poznajete samo jedan put, put ega.

Rekli su vam da postanete Isus Krist. Ima društava koja

teže da svi postanu Bog. Taj bolesni svijet! Morate izići iz svihv

tih programa. Želite li uživati, opustiti se, osjećati mir i ljepotu

postojanja, morat ćete se okaniti toga lažnog ega.

Ja ne želim ništa drugo uzeti od vas. Želim vam samo

oduzeti ego, koji je u svakom slučaju tek fantazija. On nije

stvarnost, zato vam zapravo ništa niti ne oduzimam. A želim

vam dati vaše biće. Naravno, ne moram vam ga dati, jer vi ga

već imate. Mora vas samo nešto prodrmati i probuditi za ljepotu

prostodušnosti.

Ništa nije bez rizika. A vi trčite za sjenama koje nikad

nećete moći uhvatiti, zaboravljajući sva blaga koja ste donijeli sa

sobom na svijet. Prije nego što vam se ispune sve želje ega, smrt

će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen

u tako ludim igrama kao što je igra ega.

A sve je samo pitanje shvaćanja. (1)

Od smrti do besmrtnosti, Poglavlje 6

OSHO Knjiga o egu

POGLAVLJE 1

EGO

Što je ego?

Ego je samo suprotnost vašega pravog sebstva. Ego niste

vi. Ego je varka koju je stvorilo društvo, kako biste se nastavili igrati

s igračkom, a da nikad ne pitate za pravu stvar. Zato vam uporno

govorim: ako ne odbacite ego, nikad nećete upoznati sebe.

Kad ste se rodili, imali ste svoje autentično sebstvo. Tada

su vam počeli stvarati lažno sebstvo: vi ste kršćanin, katolik, vi ste

odabrana rasa od Boga, pretpostavlja se da ćete vladati svijetom i

tako dalje. Stvorili su lažnu sliku o vama. Dali su vam ime, a oko

imena stvorili su ambicije i usmjerenosti.

Malo po malo, jer za to je potrebna jedna trećina vašeg

života, oni rade na vašem egu preko škole, crkve, koledža,

sveučilišta. Kad se vratite kući sa sveučilišta, potpuno ste zaboravili

svoje nevino biće. Sada ste veliki ego sa zlatnom medaljom,

prvorazredni ste sveučilištarac. Spremni ste ući u svijet.

u

OSHO Knjiga o egu

Taj ego ima sve želje, ambicije i potrebe da bude uvijek

na vrhu svega. Taj vas ego iskorištava. On vam nikad ne dopušta

da bar na tren ugledate vlastito autentično sebstvo, a vaš život je

ondje, u vašoj autentičnosti. Stoga taj ego proizvodi samo nevolju,

patnju, sukobe, razočaranja, ludosti, samoubojstva i ubojstva - sve

vrste kriminala.

Tražitelj istine treba početi upravo s te točke: odbacite sve

što vam je društvo reklo da jeste. Vi to sigurno niste, jer nitko

ne zna tko ste vi zapravo, osim vas samih. Ne znaju to ni vaši

roditelji ni učitelji, ni svećenici. Osim vas samih, nitko ne može

ući u privatnost vašeg bića. Zato vas nitko niti ne poznaje. Sve

što su drugi rekli o vama, pogrešno je.

Odbacite to, napustite ego potpuno. Uništavajući ego,

otkrit ćete svoje biće. A to otkriće bit će najveće moguće otkriće,

jer ono je početak posve novog hodočašća prema krajnjem

blaženstvu, prema vječnom životu.

Možete odabrati: ili razočaranje, patnju i nevolju - tada

zadržite ego, hranite ga. Ili želite mir, tišinu, blaženstvo - ali tada

morate vratiti svoju prostodušnost. (2)

Iz knjige Okovi slobode, Poglavlje 33

Dijete nije rođeno s egom

Dijete nije rođeno s egom. Ego se nauči od društva, religije

i kulture. Možda ste promatrali malu djecu koja ne kažu: "Ja sam

gladan." Ako se dijete zove Bob, ono će reći: "Bob je gladan." Ili:

" Bob želi ići u WC." Dijete nema osjećaj ja. Ono sebe naziva u

trećem licu. Bob je ime kojim ga ljudi zovu, zato i ono sebe naziva

tim imenom. Ali doći će dan...kako će rasti, vi ćete ga naučiti da

to nije u redu. "Bob je ime kojim te drugi zovu. Ti moraš prestati

sebe nazivati Bobom. Ti si odvojena osobnost, moraš naučiti

sebe zvati ja."

Onoga dana kad Bob postane ja, on gubi stvarnost

postojanja te upada u taman ambis halucinacije. Kad jednom sebe

nazove ja, nastaje jedna posve drukčija energija. Sada ja želi rasti,

želi postati velik, želi ovo i ono, želi se popeti sve više u svijetu

hijerarhije. Želi veći teritorijalni imperativ.

Ako netko ima veći ja od vas, to će u vama stvoriti kompleks

inferiornosti. Vi ćete svim silama nastojati biti superiorniji, svetiji,

veći. Sada će cijeli vaš život postati posvećen jednoj glupoj stvari,

koja zapravo ne postoji. Vi se nalazite na putu snova, i dalje ćete

se kretati tim putom i povećavati svoje ja. I to će stvarati sve vaše

probleme.

Čak je i Aleksandar Veliki imao golemih problema. Ja u

njemu željelo je osvojiti cijeli svijet i gotovo mu je to uspjelo.

Kažem gotovo zbog dva razloga. U njegovo vrijeme pola svijeta

nije bilo poznato, Amerika još nije bila otkrivena. Osim toga, on

je ušao u Indiju, ali je nije uspio pokoriti, već se vratio s njezinih

granica.

On nije bio star čovjek, imao je samo trideset tri godine.

Ali u te trideset tri godine, on se samo borio, borio, borio. Obolio

je, mučila ga je borba, ubijanje, krv. Želio se vratiti kući i odmoriti

se, ali ni ta mu se želja nije ispunila. Nije uspio stići do svog doma

u Ateni. Umro je samo jedan dan prije nego što je trebao stići u

_________________________________OSHO________________________________

Atenu. Atena je bila udaljena samo dvadeset četiri sata.

Ali uza sve svoje životno iskustvo - da postane bogatiji,

veći, moćniji, osjećao je potpunu bespomoćnost, nije mogao

odgoditi ni svoju smrt za dvadeset četiri sata. A obećao je majci,

kad jednom osvoji svijet doći će k njoj i staviti sav svijet pred

njezina stopala kao dar. Nijedan sin nije to nikad prije učinio za

svoju majku. Bilo je posve jedinstveno to što je on želio učiniti.

No osjećao se bespomoćno, okružen najboljim

liječnicima. Svi su mu govorili: "Ne možeš preživjeti. Ovo

putovanje od dvadeset četiri sata će te ubiti. Bolje da se odmoriš

ovdje, možda još postoji nada. Ali ne miči se! Nemaš mnogo

prilike ni odmoriti se - ti već toneš. Ti si sve bliže, ali ne svom

domu, nego svojoj smrti, ne svom dom, već svom grobu.

A mi ti ne možemo pomoći. Mi možemo izliječiti bolest,

ali ne i smrt. A kod tebe nije u pitanju bolest. Ti si kao ispražnjena

puška. U trideset tri godine potrošio si svu svoju živomu energiju,

boreći se s raznim narodima. Potrošio si svoj život. Ne, ne radi

se o bolesti, jednostavno je potrošena tvoja životna energija, a

potrošena je uzalud."

Aleksandar je bio vrlo inteligentan čovjek. Bio je učenik

velikog logičara i filozofa Aristotela. Aristotel je bio njegov

privatni odgojitelj. No Aleksandar je umro prije nego što je

stigao u svoj glavni grad. Prije smrti naredio je svom glavnom

zapovjedniku: "Ovo je moja posljednja volja i mora biti

ispunjena." Koja je bila njegova zadnja želja? Bila je vrlo čudna.

Evo je: "Kad budete nosili na groblje kovčeg s mojim rrirtvim

Knjiga o egu

tijelom, moraju obje moje ruke izvirivati iz kovčega."

Glavni zapovjednik je pitao: "Kakva je to želja? Ruke

se uvijek drže u kovčegu. Nitko nije nikad čuo da se na groblje

nosi kovčeg s rukama koje vire iz njega."

Aleksandar je odgovorio: "Nemam više dovoljno daha

da ti to objasnim. Ali ukratko, želim pokazati svijetu da odlazim

praznih ruku. Mislio sam da sam postajao sve bogatiji i veći. Ali

zapravo postajao sam sve siromašniji. Kad sam se rodio, došao

sam na svijet stisnutih pesnica, kao da sam nešto u njima držao.

Sada, u času smrti, ne mogu otići stisnutih ruku."

Da biste držali stisnute pesnice, potreban je život,

energija. Ni jedan mrtav čovjek ne može držati stisnute ruke.

Tko će ih stisnuti? Mrtav čovjek više nije tu, sva njegova energija

je nestala - ruke se same otvaraju.

"Neka svi znaju da Aleksandar Veliki umire praznih ruku,

kao pravi prosjak."

Ali ne vidim da je itko išta naučio od tih praznih ruku, jer

ljudi nakon Aleksandra nastavljaju činiti isto na razne načine.

Čovjekov ego je izvor svih njegovih problema, svih

ratova, sukoba i ljubomora, svih strahova i depresija. Čovjek

osjeća da nema uspjeha, neprestano se uspoređuje s drugima i

tako se zbog svega vrijeđa, strahovito vrijeđa jer ne može imati

sve.

Netko je ljepši od vas i to vas vrijeđa. Netko ima više

novaca od vas, to vas vrijeđa. Netko je obrazovaniji od vas i to

vas vrijeđa. Bezbrojne stvari vas vrijeđaju, ali vi to ne znate. Ne

OSHO

vrijeđaju vas zapravo stvari, jer one ne vrijeđaju ni mene. Vi ste

uvrijeđeni zbog vašeg ega.

Ego neprestano drhti od straha, znajući savršeno dobro

da se radi o umjetnom, o lažnom savjetu koje je izmislilo društvo

kako bi vas prisililo da trčite i proganjate sjene.

Ta igra ega koji se sve više penje jedna je vrsta politike.

Ego i sve njegove igre.. .brak je njegova igra, novac je

njegova igra, moć je njegova igra. Društvo do danas i dalje igra

razne igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cijelom

svijetu. Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali

povlače ga prema dolje. Jer na vrhuncu Everesta nema dovoljno

mjesta za sve vas.

To je natjecanje razbojnika i ono vam postaje tako važno

da posve zaboravljate da je društvo, da su vaši učitelji usadili u

vas ovaj ego. Od dječjeg vrtića do sveučilišta, što svi oni rade?

Svi jačaju vaš ego. Sve više akademskih titula dodaje se vašem

imenu i vi se počinjete osjećati sve većim.

Ego je najveća laž koju ste prihvatili kao istinu. Ali svi vaši

osobni interesi odobravaju mu jer kad bi svatko postao svjestan

stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se održava na cijelom

svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi želio popeti

na Everest, svi bi uživali i veselili se ondje gdje jesu.

Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad

uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati.

Želite li uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti

uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je

samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.

__________Knjiga o egu______________________________

Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo.

Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra

je prekrasna strategija koja vas održava u patnji.

Ego se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može

postojati u sadašnjosti, već postoji samo u budućnosti i u

prošlosti - u onom što više ne postoji, ili što još ne postoji.

Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne

postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji jer on je

sam nepostojeći.

U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći

ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa. (3)

Od laži prema istini, Poglavlje 18

Ideja o odvojenom središtu korijen je ega

Ideja o odvojenom središtu sam je korijen ega. Kad se

dijete rodi, ono nema još vlastita središta. Devet mjeseci u

majčinoj utrobi ono funkcionira služeći se majkom kao

središtem, ono nije odvojeno od nje. Tada se rodi. Sada postaje

korisno misliti na vlastito odvojeno središte, inače život postaje

vrlo težak, gotovo nemoguć.

Da bi preživio i borio se za preživljavanje u životnoj

borbi, čovjek treba saznati tko je. A nitko nema nikakve ideje o

tomu. Jer u najdubljoj svojoj biti čovjek je misterija. Vi niti ne

slutite tko ste. U vašoj najdubljoj srži vi niste pojedinac, već

univerzum.

Zato Buddha zašuti i ne odgovara kad ga pitate: 'Tko si

_____________________________________OSHO_____________________________________

ti?" On ne može odgovoriti jer sada više nije odvojen, postao je

cjelina. No u običnom životu on uvijek mora koristiti riječ ja.

Ako je žedan, mora reći: "Ja sam žedan, Ananda, donesi mi

vode." Tako i dalje koristi staru riječ punu značenja, riječ ja. Ta

je riječ vrlo važna premda je fikcija. Ali mnoge fikcije pune su

značenja.

Na primjer, vi imate neko ime. To je fikcija. Došli ste

bez imena, niste ga donijeli sa sobom, ime su vam drugi dali. I

tada, neprestanim ponavljanjem, počinjete se poistovjećivati s

tim imenom. Ali ono je ipak samo fikcija.

No kad kažem da je fikcija, ne mislim da je nepotrebno.

Ime je potrebna fikcija, ono je korisno. Kako se inače možete

obraćati ljudima? Želite li nekom napisati pismo, kome ćete

pisati?

Neki mali dječak jednom je napisao pismo Bogu. Njegova

je majka bila bolesna, a otac mrtav pa oni nisu imali novca. Zato

je molio Boga da mu pošalje pedeset rupija.

Kad je pismo stiglo na poštu, službenici su bili u

nedoumici što da rade s njim, kamo ga poslati? Bilo je adresirano

jednostavno na Boga. Zato su ga otvorili. Bilo im je žao malog

dječaka pa su odlučili skupiti nešto novca i poslati mu ga. To su

i učinili. Dječak je tražio pedeset rupija, ali oni su mogli skupiti

samo četrdeset.

Stiglo je i drugo pismo adresirano na Boga. Dječak je

pisao: "Dragi Bože, molim Te, kad mi sljedeći puta šalješ novce,

pošalji ih direktno na mene, nemoj ih slati preko pošte. Oni su

zadržali deset rupija za poštarinu."

Knjiga o egu

Bilo bi teško da netko nema ime. Premda nitko doista

nema ime, ono je prekrasna i korisna fikcija. Ime je potrebno da

bi vas drugi mogli identificirati, ja vam je potreban da se možete

predstaviti. Ali sve je to samo fikcija. Spustite li se duboko u

sebe, otkrit ćete da je ime nestalo, ideja o ja je nestala. Ostalo

je samo čisto postojanje, čista svijest.

A to postojanje nije nešto odvojeno, ono nije ni vaše ni

moje, to postojanje pripada svima. Stijene, rijeke, planine i

drveće, sve je njime obuhvaćeno. Sto se dublje spuštate u sebe,

sve više otkrivate da osobe ne postoje, da pojedinci ne postoje.

Ono što postoji je čista univerzalnost. Na izvanjskoj razini mi

imamo ime, ego, identitet. Kad se s te razine spustimo prema

središtu, svi ti identiteti nestaju.

Ego je samo korisna fikcija. Koristite ga, ali ne dopustite

da vas zavede. (4)

Knjiga mudrosti, Poglavlje 16

Funkcioniramo li mi uvijek kroz ego, ili postoje trenuci kad

smo bez njega?

Budući da je ego fikcija, postoje trenuci kad smo bez

njega. Budući da je on fikcija, on može postojati samo ako ga

podržavate. Fikciji je potrebno snažno podržavanje. Istini ono

nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali fikcija? Morate je

stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano

tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na

drugoj.

_____________________________________OSHO _____________________________________

I to je ono što ljudi čine cijeli život, pokušavaju učiniti

da fikcija izgleda kao istina. Kad imate više novca, imate i veći

ego, nešto čvršći od ega siromašna čovjeka. Ego siromašna

čovjeka je tanak, on si ne može priuštiti veći ego. Ako postanete

predsjednik vlade ili predsjednik države, vaš će se ego napuhati

do krajnjih granica. Tada više ne hodate po zemlji.

Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i

ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem,

potraga za novom zaštitom, da biste nekako zadržali fikciju. A

sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve što učinite, smrt će uništiti.

A ipak se čovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu:

možda svi umru, osim mene.

Na neki način to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi

umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito

i logično. Ovaj čovjek umre, onaj čovjek umre, a vi nikad ne

umirete. Vi ste uvijek ovdje da ih žalite, vi uvijek idete s njima

na groblje da se oprostite od njih, a tada opet pođete kući.

Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A

nitko nije izuzetak. Smrt dođe i uništi svu fikciju vašeg uma,

vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve, ne ostavlja

ni otiske stopala. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa

drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego

na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne

uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.

Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budući da su one

fikcija, potrebno ih je stalno održavati, stalno se truditi, danju i

noću. A nitko ne može paziti na to dvadeset četiri sata dnevno.

Knjiga o egu

I zato katkad, unatoč vama, jave se trenuci kad na čas ugledate

stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka.

Zapamtite da unatoč paravana ega kojim se kriju prave

namjere, unatoč vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom

doživi.

Na primjer, svake noći kad zapadnete u dubok san, san

je tako dubok da ne možete čak ni sanjati, tada ego nije više vaš

temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova

vrsta je male smrti.

U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema

razmišljanja ni snova, kako možete održati fikciju? Ali spavanje

bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono

ne traje više od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju.

Doživite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ćete

se probuditi kao novi, svježi, oživjeli. Život ponovno postaje

uzbudljiv, dan se čini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi.

I sve se čini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.

Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san

- u ono što Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova?

Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo.

Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doživjeli

ste Boga. Patanjali kaže da nema razlike između spavanja bez

snova - suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom

- samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika.

Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste ničega svjesni, u

stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se krećete k

Bogu, krećete se k univerzalnom središtu. Nestajete u vanjskoj

OSHO Knjiga 0 egu

razini i približavate se središtu. I upravo taj dodir sa središtem

tako vas pomlađuje.

Budući da je ego fikcija, on katkad nestaje. Najdragocjenije

vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite - spavanje je vrlo

dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga.

Drugi veliki izvor iskustva stanja bez ega je seks, ljubav.

No taj su osjećaj uništili svećenici, prokleli su ga, zato to više

nije tako snažan doživljaj. Takvo prokletstvo za dugo je vremena

postavilo uvjete mnogim ljudima. Čak i onda dok su u ljubavnom

odnosu, oni duboko u sebi znaju da rade nešto pogrešno.

Odnekud im se javlja krivnja. A to je tako i kod najmodernije,

najsuvremenije i najmlađe generacije.

Na površini možda niste revoltirani protiv društva, na

površini možda više niste konformista. Ali te stvari su vrlo

duboke, nije u pitanju površinski rezultat. Možete imati dugačku

kosu, to vam neće mnogo pomoći. Možete postati hipi i prestati

se prati, ni to vam neće mnogo pomoći. Možete postati otpadnik

od društva na sve moguće načine koje možete zamisliti i izmisliti,

ali to vam zaista neće pomoći jer stvari su postale preduboke, a

sve su to samo površne mjere.

Tisućama godina su nam pričali da je seks najveći grijeh.

Ta je misao postala dio naše krvi, kostiju, dio same srži. I tako,

iako svjesno znate da nema ništa loše u seksu, ona vas i nesvjesno

drži malo podalje, drži vas u strahu, u osjećaju krivice i vi se ne

možete potpuno predati ljubavi.

Ako to ipak uspijete, ego nestaje pa na najvišem vrhuncu,

u klimaksu ljubavnog čina, vi ste puni životne energije. Um ne

funkcionira. To je takva uzavrelost energije da je um zbunjen,

on ne zna što treba sada raditi. On je savršeno sposoban ostati u

funkciji u normalnim situacijama, ali kad se dogodi bilo što posve

nepoznato i vrlo vitalno, um se zaustavi. A seks je najvitalnija

stvar. Ako se posve predate ljubavnom činu, ego nestaje. U

tome je ljepota ljubavnog čina, to je drugi izvor koji pomaže da

se letimice shvati Bog - to je slično dubokom snu. Ali ljubavni

čin je još dragocjeniji izvor jer u dubokom snu vi niste svjesni

ničega, dok ste u ljubavnom činu svjesni, svjesni ste premda bez

sudjelovanja uma.

Zato je velika znanost tantre postala mogućom. Patanjali

i joga bavili su se dubokim snom. Oni su odabrali taj put da

transformiraju dubok san u svjesno stanje kako biste znali da

ste u svom središtu. Tantra smatra ljubavni čin prozorom prema

Bogu.

Put joge vrlo je dugačak jer transformirati nesvjesno

spavanje u svijest vrlo je naporno, mogu proći mnogi životi...

Tantra je pošla mnogo kraćim putem, najkraćim putem,

a i mnogo ugodnijim! Ljubavni čin može otvoriti prozor prema

Bogu. Sve što je potrebno jest iskorijeniti uvjetovanosti koje su

svećenici usadili u vas. Oni su to učinili kako bi mogli postati

posrednici i agenti između vas i Boga, tako da je vaš direktni

kontakt s Bogom odsječen. Naravno, vi biste trebali nekoga da

vas opet dovede u dodir s Bogom, a svećenik bi postao moćan.

A on je bio moćan milenijima.

Tko god vas može dovesti u dodir s moći, s pravom moći,

postat će i sam moćan. Bog je prava moć, On je izvor svih moći.

OSHO Knjiga o egu

Svećenik je bio tako moćan milenijima, bio je moćniji od kralja.

Sada je znanstvenik zauzeo mjesto svećenika jer sada on zna

kako otključati vrata moći skrivene u prirodi. Svećenik je znao

kako vas povezati s Bogom, znanstvenik zna kako vas povezati s

prirodom. Ali najprije vas svećenik mora odvezati, kako između

vas i Boga ne bi ostala nikakva individualna privatna linija.

Svećenik je pokvario vaše unutarnje izvore, on ih je otrovao.

On je postao vrlo moćan, ali cijelo čovječanstvo ostalo je bez

radosti, bez ljubavi, ostalo je puno osjećaja krivice.

Morate se posve riješiti osjećaja krivice. Dok ljubite,

mislite na molitvu, meditirajte, mislite na Boga. Dok ljubite,

palite mirisne štapiće, pjevajte, plešite. Vaša spavaća soba treba

biti hram, sveto mjesto. A ljubavni čin ne smije biti nešto što

se obavlja na brzinu. Spustite se dublje, upijajte ga što više

možete, polako i zahvalno. I bit ćete iznenađeni - vi imate ključ

toga čina.

Bog vas nije poslao u svijet bez ključeva. Ali ti se ključevi

moraju koristiti, morate ih staviti u bravu i okrenuti ih.

Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmoćnijih, kad ego

nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate.

Više niste individualist, već ste izgubljeni u energiji cjeline.

Tada polako, polako, neka to postane vaš način života.

Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša

disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite

i kamo god pođete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će

imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete

na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje.

Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.

Polako, polako, ljubavni čin vam mora dati ključ kako da

budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati

kao fikciju, bit će korišten kao fikcija.. A kad ga tako koristite,

on nije opasan.

Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od

sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto

i iznenada vidite da će se dogoditi nesreća. Izgubili ste kontrolu

nad automobilom i čini se da ne postoji mogućnost da se spasite.

Udarit ćete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ćete

pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego

iznenada nestaje.

Zbog toga je tako privlačno naći se u opasnim

situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija,

a oni to možda razumiju, a možda i ne. Planinarenje je vrlo

važno, penjanje po planinama je opasno, što je opasnije, to je

ljepše. Ondje ćete imati doživljaje, snažne doživljaje stanja bez

ega. Gdjegod je opasnost blizu, um zastaje. Um može misliti

samo onda kad niste u opasnosti, on nema što reći u opasnosti.

U opasnosti postajete spontani i u toj spontanosti vi iznenada

saznajete da niste ego.

Ili, to će biti za drukčije ljude, jer ljudi su različiti - ako

imate srce estete, tada će vam ljepota otvoriti vrata. Ako samo

vidite prekrasnu ženu ili muškarca u prolazu, tek u jednom

trenutku bljesne ljepota i ego iznenada nestaje. Vi ste svladani.

Ili kad vidite lotos u ribnjaku, ili zalazak sunca ili pticu

u letu - sve što u trenu zapali vašu unutarnju senzibilnost, sve

OSHO Knjiga o egu

što vas na čas obuzme tako duboko da zaboravite sebe - i u tim

trenucima ego uzmakne. On je fikcija, vi se morate pomiriti s

tim. Zaboravite li ga na čas, on uzmakne.

I dobro je da postoje trenuci kad on uzmakne i vi na čas

ugledate istinu i stvarnost. Zbog tih bljeskova religija nije

umrla. Nije se to dogodilo zbog svećenika - oni su sve učinili

da je ubiju. Nije to zbog tako zvanih religioznih ljudi, onih koji

posjećuju crkve, džamije i hramove. Oni nisu uopće religiozni,

oni se samo pretvaraju da to jesu.

Religija nije umrla zbog onih nekoliko trenutaka koji se

događaju više ili manje gotovo svakom čovjeku. Obratite više

pažnje na njih, upijte više duh tih trenutaka, stvorite prostor da

se ti trenuci češće dogode. To je pravi put u potrazi za Bogom.

Ne biti u egu jest biti u Bogu. (5)

Knjiga mudrosti, Poglavlje 16

U vama se nalaze tri osobe

Tri su osobe u vama. Vi, to jest ja je osobnost. Riječ

osobnost dolazi od grčkog korijena persona. U grčkoj drami

glumci su koristili maske, njihov bi glas dolazio iz maske. Sona

znači glas, zvuk, a per znači kroz masku. Pravo lice koje govori

niste niti upoznali, niti ste znali tko je pravi glumac. Postojala

je maska i kroz nju je dolazio glas. Činilo se kao da glas dolazi

zaista iz maske, a vi ne poznajete pravu osobu. Riječ osobnost

(personality) je prekrasna, ona ima korijen u grčkoj drami.

I to se dogodilo. U grčkoj drami glumac je imao samo

jednu masku. A vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično

slojevima luka. Ako maknete jednu masku, evo druge, ako i tu

maknete, postoji još jedna. I možete nastaviti istraživati i

istraživati, bit ćete iznenađeni kako mnogo lica imate. Kako

mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su ona korisna jer

morate se mijenjati mnogo puta.

Kad razgovarate sa svojim slugom, ne možete imati isto

lice, kao kad razgovarate sa svojim pretpostavljenim. A možda

su obojica prisutna u istoj sobi. Kad pogledate slugu, morate

koristiti jednu masku, a kad gledate svoga pretpostavljenog,

koristite drugu masku. Vi se neprestano mijenjate. To je postalo

gotovo automatski - ne morate se vi mijenjati, promjena se

događa sama od sebe. Vi gledate pretpostavljenog i smiješite se.

A tada pogledate slugu i smiješka nestaje, a vi postajete kruti,

tako kruti kao što je vaš pretpostavljeni prema vama. Kad on

gleda svoga pretpostavljenog, i on se smješka.

U jednom jedinom trenutku vi mnogo puta mijenjate

svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko lica ima.

Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.

To je vaše prvo ja, ono je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo

vam ga je društvo, ono je dar društva, dar političara i svećenika,

dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali mnoga lica, samo

zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam istinu, umjesto

toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi ne znate

tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i ima

ih tako mnogo da više ne vjerujete sebi. Ne znate točno koje je

lice vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.

OSHOKnjiga o egu

A ljudi u Ženu kažu: "Dok ne saznaš koje je tvoje

originalno lice, nećeš saznati tko je Buddha." Jer Buddha je vaše

originalno lice.

Rođeni ste kao mudrac - buddha, a živite lažno. Ovaj dar koji

vam je dalo društvo, morate napustiti. To je značenje inicijacije

- samnyasa. Vi ste kršćanin, hinduist ili musliman. To morate

napustiti, to nije vaše pravo lice, to su vam dali drugi ljudi, bili

ste odgajani tako. A nisu vas ni pitali, nisu to ni tražili od vas.

To vam je nametnuto na silu.

Svi su roditelji nasilni i svi su odgojni sistemi nasilni jer

se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je

ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi

vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i

nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono

što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako,

već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, o

trovano je.

Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete

napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos

s Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana

kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore

koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.

Zato je zen ovako definiran: To je izravno ciljanje na

ljudsko srce, prirodu i želju da se postane Buddha. Ne zaustaviti

se na slovima. Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova."

Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova - to vam ne

može dati kur'an ni dharmapada, Biblija ni talmund ili Gita.

Nijedan sveti tekst ne može vam to dati. I ako vjerujete u svete

tekstove, i dalje ćete propuštati istinu.

Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom. "Vidjeti

prirodu i postati Buddha, to je izravno ciljanje na ljudsko srce.

Ne morate nikud ići. Jer kamo god pođete, ostat ćete isti, kakva

onda ima smisla nekud ići? Možete otići na Himalaju, to neće

ništa promijeniti. Nosit ćete sa sobom sve što imate. Sve što ste

postali, sve što ste učinili nosit ćete sa sobom, kao i sve vaše

izvještačenosti. Vaša sintetička lica, vaše posuđeno znanje, vaši

sveti tekstovi i dalje će prianjati uz vas. Nećete biti sami čak ni

onda dok budete sami sjedili u nekoj spilji u Himalaji. Učitelji će

biti oko vas, i svećenici i političari, roditelji i cijelo društvo. To

sve možda neće biti vidljivo, ali bit će u vama nagomilano. A

vi ćete ostati kršćanin, hinduist ili musliman. I dalje ćete poput

papige samo ponavljati riječi. To se neće promijeniti, to se ne

može promijeniti.

Pročitao sam zgodnu bavarsku priču, možda ste čuli za

nju. Razmišljajte o njoj.

Anđeo iz Miinchena

Alois Hingerl, nosač broj 172 s miinchenske centralne

željezničke postaje, radio je jednog dana tako naporno da se

srušio mrtav. Dva mala anđela odnijela su ga uz dosta poteškoća

na nebo gdje ga je Sveti Petar srdačno dočekao i rekao mu da

će se od sada zvati anđeo Aloisius. Darovao mu je harfu i

obavijestio ga o pravilima nebeske kuće. Rekao mu je: "Od

OSHO Knjiga o egu

osam ujutro do dvanaest sati u podne ti ćeš se veseliti. A od podne

do osam navečer pjevat ćeš pjesme u slavu Boga."

"Sto se to događa?" pitao se Aloisius. "Od osam ujutro do

podne moram se veseliti? A od dvanaest u podne do osam navečer

pjevat ću Bogu himne? Dakle, hmm... a kad ću dobiti nešto za

piće?"

"Dobit ćeš svoju manu na vrijeme", rekao je Petar ponešto u

neprilici i nestao.

"Kakav pakao!" mrmljao je Aloisius. 'To će biti prilično

dosadno. Trebam se veseliti od osam do dvanaest? A ja sam mislio

da se na nebu ništa ne radi." No konačno je sjeo na jedan oblak i

počeo pjevati, kao što su mu rekli.

Neki vrlo duhovan intelektualac približio mu se na oblaku.

Aloisius ga je pozvao: "Hej, ti, kako bi bilo da šmrcnemo malo

burmuta? Hajde, uzet ćemo ga malo!" Ali anđeo intelektualac bio je

revoltiran takvom vulgarnom idejom. Samo je prošaptao:

"Hosanna!" i nestao.

Aloisius se naljutio: "Hej, kakav je to glupi idiot?", povikao

je. "Ako nećeš burmut, ne moraš, zar ne? Ti seoski neotesanac! O

Bože, kakvi su to ljudi ovdje? Oh, oh, u što sam to upao?" I opet je

sjeo na svoj oblak i nastavio se veseliti.

Ali njegova je ljutnja bila očita u njegovu pjevanju. Tako je

glasno vikao da se nebeski Otac koji je stanovao iza susjednih vrata

probudio iz svoga popodnevnog dremuckanja i upitao začuđeno:

"Odakle ta buka?" Odmah je poslao po Svetog Petra koji je došao

trčeći pa su zajedno slušali skandalozno veselje anđela Aloisiusa:

"Aleluja, k vragu! Aleluja, do đavola! Aleluja,

k vragu! Aleluja!" Sveti Petar se požurio i odvukao Aloisiusa pred

Gospoda.

Božanski Otac ga je dugo promatrao, a tada rekao: "Ah, da,

to je anđeo iz Miinchena. To sam si i mislio. A sada mi reci, zašto

sva ta buka?"

To je Aloisius i čekao. Bio je tako ljut da je iz njega

provalilo: "Ne sviđaju mi se sve te stvari. Ne volim imati krila. Ne

volim pjevati himne Bogu. I ne volim manu umjesto piva! I da bude

jasno, ne volim uopće pjevati."

"Sveti Petre, to neće tako ići," rekao je Gospod. "Ali imam

ideju! Upotrijebit ćemo ga kao glasnika da prenosi naše nebeske

poruke bavarskoj vladi. Tako će moći letjeti u Munchen jednom ili

dva puta tjedno. A njegova će dobra duša počivati u miru."

Kad je Aloisius to čuo, bio je presretan. Uskoro je dobio svoj

prvi posao glasnika, dobio je pismo te je odletio na zemlju. A kad je

opet osjetio tlo Miinchena pod svojim stopalima, učinilo mu se da je

doista na nebu. Slijedeći svoju staru naviku, odmah je pošao do

pivnice te otkrio da ga njegovo staro mjesto čeka prazno. I dobra

stara konobarica Kathi bila je još uvijek ondje. On je naručio jednu

rundu piva, pa još jednu, a zatim još jednu.. .i samo je sjedio i sjedio,

a sjedi ondje i danas...

I to je razlog zašto je bavarska vlada do dana današnjega bez

božanskoga vodstva.

Kamogod pođete, bit ćete ono što jeste. Cak i na nebu i na

Himalaji. Ne možete biti drukčiji. Svijet nije izvan vas, vi ste svijet.

I tako, kamogod pođete, nosite svoj svijet sa sobom.

OSHO Knjiga o egu

Prava promjena ne smije biti promjena mjesta, prava

promjena ne smije doći izvana, već iznutra. A što mislim kad

kažem prava promjena? Ne mislim da se morate popraviti jer

to je opet laž.

Poboljšanje znači da ćete i dalje poboljšavati svoju

osobnost. Možete je nevjerojatno uljepšati - ali zapamtite, što

je ona ljepša to je opasnija jer će biti teže napustiti je.

Zato se događa da grešnik katkad postane svetac. Ali to

vaši uvaženi ljudi nikad ne postanu. Oni to ne mogu postati -

njihova osobnost je tako cijenjena, tako ukrašena, uljepšana,

oni su tako mnogo u nju investirali - cijeli njihov život bio je

jedna vrsta uljepšavanja. Sada je preskupo napustiti tu prekrasnu

osobnost. Grešnik to može učiniti, on ništa nije ulagao u sebe.

On je zasićen svojom osobnošću, ona je tako ružna. Ali kako

cijenjeni čovjek može tako lako napustiti svoju osobnost? Ona

mu se isplatila, donijela mu je veliki profit, on je postajao sve

cjenjeniji, uspinjao se sve više, postigao je vrhunac uspjeha.

Teško mu je zaustaviti se na toj ljestvici uspjeha. To su ljestve

koje nemaju kraja, možete se uvijek uspinjati.

Netko je pitao Henrya Forda kad je umirao, a još je

uvijek planirao nove industrije, nove pothvate: "Gospodine, vi

umirete, liječnici kažu da nećete živjeti više od nekoliko dana.

Čak ni u to nisu sigurni, možete umrijeti već danas ili sutra.

Zašto to sada radite? Radili ste to cijeli svoj život. Imate tako

mnogo novca, više nego što ga možete potrošiti, više nego što

ga možete uložiti u bilo što. To je beskoristan novac. Zašto i

dalje povećavate svoja poduzeća?"

Na trenutak Henry Ford je zaustavio svoja planiranja i

odgovorio: "Slušajte, ne mogu se zaustaviti. To je nemoguće.

Samo me smrt može zaustaviti. Dok sam živ i dalje ću nastojati

postići što više. Znam da to nema smisla, ali ne mogu se

zaustaviti."

Kad u životu imate uspjeha, teško je zaustaviti se. Kad

postajete sve bogatiji, teško je stati, kad postajete poznati, teško

je ne ići i dalje. Sto je vaša osobnost profinjenija, ona to više

prianja uz vas.

Zato ne kažem da se morate popraviti. Nitko od velikih

učitelja, od Buddhe do Haknina, nije rekao da se treba

popraviti. Čuvajte se tako zvanih knjiga koje vas popravljaju.

Američko tržište puno je takvih knjiga koje vam savjetuju da

se čuvate. Jer popravljanje vas nikud neće odvesti. Nije stvar u

popravljanju. Time će samo laž biti poboljšana. Vaša osobnost

će se poboljšati, postat ćete profinjeniji, suptilniji, više će vas

cijeniti, bit ćete dragocjeniji - ali to nije transformacija.

Transformacija se ne događa poboljšavanjem osobnosti,

nego potpunim napuštanjem osobnosti.

Laž ne može postati istina. Nema načina da se popravi

laž, kako bi ona postala istina. Ona će i dalje ostati laž. Ona će

sve više izgledati kao istina, ali ostat će i dalje laž. I što više

bude izgledala kao istina, bit ćete sve više njome zaokupljeni,

sve više ćete se učvrstiti u njoj. Laž može tako služiti istini da

čak možete zaboraviti činjenicu da je to laž.

_____________________________________OSHO_____________________________________

Laž vam kaže: "Potraži istinu. Popravi svoj karakter, svoju osobnost.

Traži istinu, postani ovo, postani ono." Laž vam i dalje daje nove

programe: "Učini ovo i tada će sve biti dobro. Bit ćeš zauvijek

sretan. Učini ovo, učini ono. Nije uspjelo? Ne brini se! Imam drugih

planova za tebe." Laž vam i dalje nudi nove planove, a vi nastavljate

živjeti po tim planovima i upropaštavate svoj život.

Zapravo, i potraga za istinom proizlazi iz laži. To je teško

razumjeti, ali treba se razumjeti. Potraga za istinom dolazi iz same

laži. To je način laži da zaštiti samu sebe. Ona vam daje čak nagon

potrage za istinom. Kako se onda možete ljutiti na svoju osobnost? I

kako je možete nazvati laži? Ona vas tjera, prisiljava, gura vas da

tražite istinu.

Ali traženje znači odlaženje. Istina je ovdje, a laž vas gura

da tražite ondje. Istina je sada, a laž kaže: "tada" i "ondje." Laž

uvijek govori ili o prošlosti ili o budućnosti, a nikad o sadašnjosti. A

istina je sadašnjost. Upravo ovaj trenutak! Ona je ovdje i sada...

Dakle, prvi ja je laž, čin. Pseudo - osobnost koja vas okružuje. Javno

lice, lažnost, prijevara. Društvo ju je nametnulo vama i vi ste postali

njezin suradnik. Morate napustiti suradnju s društvenom laži. Jer

samo onda kad ste posve razotkriveni, vi ste ono što jeste. Sva je

odjeća društvenost. Sve ideje i svi identiteti za koje vi mislite da ste

to vi, društveni su. Dali su vam ih drugi. Oni imaju svoje motive

zašto su vam dali te ideje. To je suptilno iskorištavanje.

Pravo iskorištavanje nije ni ekonomsko ni političko, pravo

Knjiga o egu

iskorištavanje je psihološko. Zbog toga su sve revolucije do danas

bile bezuspješne. Do sada, nijedna revolucija nije uspjela. Zašto? Jer

su zanemarivali najdublje iskorištavanje koje je psihološko. Oni su

mijenjali samo izvanjske stvari. Kapitalističko društvo postaje

komunističko, ali to nije nikakva razlika. Demokracija postaje

diktatorska, diktatorsko društvo postaje demokratsko. Nema tu

nikakve razlike. To su samo izvanjske promjene, poput bjelila, ali

struktura duboko u sebi ostaje ista.

Kakvo je to psihološko iskorištavanje? Nikom nije

dopušteno da bude ono što jest, to je psihološko iskorištavanje. Da

nikog ne cijene niti prihvaćaju kao takvog. Kako možete poštovati

ljude ako ih ne prihvatite onakvima kakvi jesu? Ako im nametnete

stvari i tek tada ih poštujete, to znači da poštujete vlastita nametanja.

Vi ljude ne cijenite onakvima kakva jesu, vi ne poštujete njihovu

otkrivenost, vi ne poštujete ono što je prirodno u njima, ni njihovu

spontanost, vi ne poštujete njihove prave osmijehe i prave suze. Vi

poštujete samo lažnost, pretenzije, akcije. Njihovu glumu poštujete.

Ovo ja mora se posve odbaciti. Freud je mnogo pomogao da

čovječanstvo postane svjesno pseudo - osjećaja osobnosti, svjesnog

uma. Njegova je revolucija mnogo dublja nego revolucija Manta,

mnogo je dublja od bilo koje druge revolucije. Ona zahvaća duboko,

premda se ne spušta dovoljno duboko.

Ona dosiže do drugoga stupnja vaše osobnosti, to je potisnuti

dio vas, nesvjesni dio. To je sve što vam društvo nije dopustilo, sve

na što je društvo prisililo vaše biće i ondje zaključalo. Javlja se samo

u vašim snovima, samo u metaforama,

OSHO Knjiga o egu

samo kad ste pijani, kad sebe ne kontrolirate. Inače ostaje i dalje

od vas. A ono je autentično, nije lažno.

Freud je mnogo učinio da čovjek to osvijesti. A

humanistička psihologija i osobito grupe u razvoju, grupe koje se

sukobljavaju i ostali pojedinci, mnogo su pomogli da postanete

svjesni svega što vrišti u vama, svega što ste potisnuli, uništili. A

to je vaš vitalni dio. To je vaš pravi život, prirodni život. Religije

su to osudile kao vaš animalni dio, one su to osudile kao izvor

grijeha. Taj dio vas nije niži od svijesti, ali je sigurno dublji.

I nema ništa loše u tome ako je taj dio animalan. Životinje

su lijepe kao i drveće. One još uvijek žive neprikrivene u

svojoj krajnjoj jednostavnosti koju još nisu uništili svećenici i

političari, ona je još dio Boga. Samo je čovjek zalutao. Čovjek

je jedina abnormalna životinja na Zemlji - inače su sve životinje

jednostavno normalne. Od njih potječe radost, ljepota, zdravlje

i vitalnost. Niste li to vidjeli? Kad ptica leti, niste li osjetili

ljubomoru? Niste li tu vitalnost vidjeli u jelena koji brzo trči

šumom? Niste li osjetili ljubomoru zbog te vitalnosti, zbog te

čiste radosti energije?

A niste li ljubomorni na djecu? Možda zato jer ste tako

ljubomorni, osuđujete ono što je djetinjasto? Montagne ima

pravo kad kaže da umjesto što kažemo ljudima: "Nemojte biti

djetinjasti", treba im početi govoriti: "Nemojte biti odrasli." On

ima pravo, slažem se s njim.

Dijete je prekrasno, odrastao čovjek je simbol ružnoće.

On nije više bujica, zaustavljen je na mnogo načina. On se

smrznuo, dosadan je i mrtav. Izgubio je žar, izgubio je

entuzijazam, on jednostavno usporava tempo pa je dosadan i

nema nikakva osjećaja tajanstvenosti. Nikad ga ne možete

iznenaditi, zaboravio je jezik zadivljenosti. Misterija je nestala iz

njega. On ima sva objašnjenja, ali tajanstvenost više ne postoji.

Zato je izgubio smisao za poeziju i ples, smisao za sve što je

vrijedno, za sve što daje životu značaj i važnost, za sve što daje

okus životu.

Drugi jaje daleko vredniji. Zbog toga sam protiv svećenika,

jer oni prianjaju uz prvi ja, onaj najpovršniji. Okrenite se k svom

drugom ja. No ni taj drugi ja nije kraj - tu Freud zaostaje. A tu i

humanistička filozofija zaostaje. Ona ide malo dublje od Freuda,

ali još ne dovoljno duboko da pronađe treće ja.

Postoji i treće ja, to ste pravi vi, duhovni aspekt koji je

iznad prvoga i drugoga ja. Transcendentno ja, prosvijetljenost.

To je nedjeljiva čista Svijest.

Vaše prvo jaje dakle društveno, drugo je prirodno, a treće

božansko. I zapamtite, ne tvrdim da prvo nije korisno. Ako treće

ja postoji, tada se prvo može prekrasno iskoristiti. Ako treće

postoji, drugo se mora vrlo lijepo iskoristiti. Ali samo onda ako

treće ja postoji. Ako centar dobro funkcionira, i periferija je u

redu. Ali bez centra, sama obodnica je jedna vrsta smrti.

To se dogodilo čovjeku. Zato na Zapadu tako mnogo

mislitelja misli da život nema smisla. Ali to nije tako. To je samo

zato jer ste vi izgubili dodir sa svojim izvorom iz kojega nastaje

smisao.

To je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenom.

Tada nema cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo

OSHO Knjiga o egu

ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga.

Drvo umire, ono postaje mrtvo.

I drvo će možda početi filozofirati, ono može postati

egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I počne

govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća ni

mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je

uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su

mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo

tako, proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti

prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da

cvijeće cvjeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce

sja. Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema

smisla." Drvo bi to moglo reći.

A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više

nema cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija,

već je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim

korijenom.

Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, nećete

cvjetati. Nećete pjevati, nećete znati što je slavlje. A kako ćete

onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako

se pleše, kako ćete se onda moliti Bogu? Vaše drvo je suho,

vaša životna snaga je nestala. Morat ćete ponovno pronaći svoje

korijene. Gdje ćete ih pronaći? Oni se moraju pronaći ovdje i

sada. (6)

Upravo ovo tijelo, Buddha, Poglavlje 6

POGLAVLJE 2

IDEALI

Bio jednom mali polarni medvjed koji je pitao svoju majku: "Je

li moj tata bio također polarni medvjed?"

"Naravno, tvoj tata je bio polarni medvjed."

Ali", nastavio je maleni nakon nekog vremena, "mama, je li i

moj djed bio polarni medvjed?"

"Da, i on je bio polarni medvjed."

Vrijeme je prolazilo, a mali je opet pitao svoju majku: " A što je

s mojim pradjedom? Je li i on bio polarni medvjed?"

"Da, bio je. Ali zašto pitaš?"

"Zato jer se smrzavam."

Osho, rekli su mi da je moj otac bio polarni medvjed, rekli su

mi da je to bio i moj djed i pradjed. Ali ja se smrzavam. Kako

to mogu promijeniti?

osho - knjiga o egu

Documents