ONAJ KOJI ČEKA SEJAD DURAK

p j e smeJa sam onaj koji če

ka,

Onaj u dubinama zemlje,

Onaj šo liči

na čovjeka.

Ja sam ruka zlatne rude,

Pitka voda sa izvora,

Grumen što se mehko tali,

Tinta plava neba sama,

Obrubljena vatrom sjajnom.

Ja sam onaj koji bdije,

Iznad teškog rada čista

,

Bez pobune I bez more,

Drobim kamen zemlju rije

m.

Ja sam onaj koji čeka,

Da se rode nove stvari

Još sjajnije od sjajnijih.

ISBN 978-9958-865-98-5

0009789958865985

Sejad Durak/ONAJ KOJI ČEKA

SAMOSTALNO IZDANJE

autoportret

SEJAD DURAK

ONAJ KOJI ČEKA

pjesme

SARAJEVO 2012

Ja poslana sam iz moći,I došla sam k onima koji me promišljaju,Pronašli su me oni koji za mnom tragaju.Pogledajte me, vi koji me promišljate,I vi što slušate, počujte.Vi koji na me čekate, uzmite me k sebi.

Grom:Savršeni um

Mojim kćerkama Emini i Selmi.

8

Zahvaljujem mojoj sestri Hasni Mirsadi Durak na pomoći i razumjevanju za moje pisanje, za pripremu i objavljivanje moje prve, toliko čekane, zbirke pjesama.Zahvaljujem se pjesniku Šefiku Daupoviću i Viktoru Majiću na istra-jnoj podršci i hrabrenju da ova zbirka bude ukoričena, oštampana i ponuđena sudu kritike i javnosti.Takođe svima onima koji budu čitali ove pjesme, hvalili,kudili ili promišljali o ovim pjesmama, sa dubokim poštovanjem zahvaljujem se, jer na kraju krajeva pjesme i nastaju radi svih onih koji ih čitaju.Nerado moram napisati da sam dugo, dugo čekao ovu zbirku pjesama i nerado se sjećam svih mojih neuspjeha kod izdavača. Ojađen ovim siromašnim stanjem društva i duha odlučio sam se za, možda nepopularan čin, samostalno objaviti ove pjesme nastale 2007 i 2008 godine, iako je ostalo nekoliko knjiga pjesama iz prethodnog perioda.Nisam onaj koji se samo nada i samo vjeruje, ja sam onaj koji je istrajan, ”Onaj koji čeka”.

9

Ja svetkujem samog sebe i pjevam samog sebe,a što ja sebi dopuštam morate i vi sebi dopustiti. Walt Whitman

Zemlja seoba

12

Nas dva

Opet smo, Putniče, zašli u planinu,Među strmo stijenje i oštro kamenje,Kroz povijest cijelu,Zalutali smjelo. Kud li nade te?Da pokrenemo se iz mira izbe,Pod nebom plavetnila,Ništa ne tražeći, Samo, puta pred sobom.Sa ono prtljaga što u umove stade,Sa onim što u nasljedstvo dobismo,Nas dva,Zaputismo se u neznani dan,A traga ni ispred, ni iza ne osta,Prašina mehka i trenutna,Koliko blizu, toliko daleka,Putniče moj.

13

14

Onaj koji čeka

Ja sam onaj koji čeka,Onaj u dubinama zemlje,Onaj što liči na čovjeka.Ja sam ruka zlatne rude,Pitka voda sa izvora,Grumen što se mehko tali,Tinta plava neba sama,Obrubljena vatrom sjajnom.Ja sam onaj koji bdije,Iznad teškog rada čista,Bez pobune i bez more,Drobim kamen zemlju rijem.Ja sam onaj koji čeka,Da se rode nove stvariJoš sjajnije od sjajnijih.

15

Zemlja seoba

Kad bi ti pisao pjesmu ovu?O svjetovniče.Dok ti koračaš ili puziš,To tvoj je izbor,Kroz zemlju seobaPrema čistom ustrojstvuTvojih misli.Kad bi samo mogao?Pomislio bi kako jeMalen krajolikI zvijezde bliskeBilu našem.Ja i saputnik izbjegli biU zemlju seoba,Gdje korak ne predstavljaUbrzanje,Gdje lebdenje čini hodVeselim i dalekosežnimZa umiranje.

16

Tu kraj tebe,U punom smislu ostanka,Izgradio bi dom Sa sedam spratovaI piramidom od vjetra,Za sve nasDa se zaklonimoOd nemilosti sunca.Bili bi ponovno jedan narod,Misao jednakosti,Bili bi prvotni horJednog glasa,Dok se bude usnule livadeI na njima cvijetovi razasuti.

17

Novčić za dušu ostavi

Novčić za dušu ostavi,Na mrtvo tijelo,Srce otvori prostranstvu,Iza oblaka i postojanja,Sebi, putniče, podariPosljednju svjetlost ovoga mraka,Što kasni u našim očimaSagorjelim od vječnosti.Prašnjave su mudrosti,Kao izgubljeni ratovi naši Na ovome svijetuVrelom od uzaludnog gledanja.Druže moj!Toliko bi dao ljubavi,Za samo jednu bolCvijeta što se nanovo rađaIz smole vremena.

Kada nam se ukaže sunceNašega smirenja,Nad prošlim vremenima,I vatra, budućeg sna,

18

Našega neznanja,Na vratima prostranstva,Sa onu stranu planine odnese.Kada ostane samo tren sjećanja,Iz bilo kog života,A vjetar oduvaOno ljubavi iz uma,I zavolimo cvijet u pupoljkuIz ove pjesme,Pjevajmo, vrelo pjevajmo.

19

Krenusmo putniče smjelo

Krenusmo putniče smjelo,Od planine Zagros na istok,Preko ArarataI planinskog lanca Taurus Na sjever do brežuljaka Sirije i Libanona,Tražeći koru hljeba nama dragu,Ukusnu do pune svjesnosti,Našeg čina,Da budemo i da nas bude.

Ti i ja i ovo nebo,Ja i ti i ovo sunce,Znamo da su i oni sa nama,Sa pristojne visine upućeniU naš naum.Putniče znamena puta,Koferi naši postaše nama lagani,Kao vjetar koji prolazi Pored nas lagano ali puni našu nadu.Put bez povratka bijaše,Ovaj naš,

20

Sa odmorištima u špiljama Šenidara,Dok rušile su se oluje i potopi,Iza naših namjeraDa živimo slobodniNa ovoj zemlji velikih uskrsnuća.

21

Tvoj pogled

Tvoj pogled je Na istok i na zapad,Zagledan u jednome trenu,Ispred trostolnog grada.Trenutak tvoj trajeU cijelom vremenu,Ovome što je iznadTebe i nas,Iznad gornjeg i donjeg svijeta.On ne prestaje da bude,Kao i tvoj pogledNa obje strane.Ništa se neobičnoNeće desiti,Jer čuda su svakodnevna.Dva kamena nišanaDo sada i od nekad,Dva nišana izmeđuNeba i zemlje,I nade jedne budućeKao sjemena.

22

O mirna tvari uma

O mirna tvari uma,U tebi bukti voda,Raznesena poljima čistim,Nakon nebeske bitke.

Ti trpiš osluškivanjeIz vedrih i velikih dubina,Nataložene sreće,Što se razlijeva tvojimŠumama i tvojim travamaI svim biljem,Ove ljepote nastaleVrelom pjesmom.

I danas dok gledam,I dok pred vidom,Odvija se misao vatreI spoznaja vode,Talože se stihovi harmonije,I cijeli krajolik drhtiOd ritma i slika,Stvorenih u davnini,A u blizini čistog vremena.

23

24

Putnik

Putnik, saputnik, sabrat,Zagledan u tebe, prašinu,Što se izdiže van neba,Plaveti slikane morem,Sanja mojim očima,Svih vjetrova,Svih plima i oseka,Što stigoše u naše oči,Iz bliskih davnina,Iz dalekih nizina,Na ovaj maleni kamen,Na koji se oslanjam,Dok stišćemo kofere,Svu svoju imovinu.

25

Lulu

U vrtovima samoće,Na domak ljubavi,

Lulu strastveno izmješan,Dovoljan sebi,Naslonjen na kamen vreo,Sanja nas udvojene i bolne,

Ti okupan vrelom tamom,Zlim vjetrom sa goleme planine,Zaljubljen u stvaranje nedostižno,Suzama plaviš more pustinje.Sebi dovoljan a neplodan,Kao iz vremena pretpotopskog,Kad se ne sije i ne žanje,

A buka se pretvara u noć,Automobili, vozovi i avioni,Raznose vrijeme kao vjetar pelud,Kroz ovaj čudesni vijek.

26

U izlozima, stranicama dostupnim,Svim dušama nade,Ti se podatno ustoličuješ,Kao ljubav za dvoje,U jednom plamtećem dahu,Do struka obla ženstvenost,Od struka bik prožimajući.

27

Gledam tu sliku

Gledam tu sliku.Što tu ima?To što se kreće,Nevidljivo je svima.Tebi samo! Začuđujuće jasna.Ali dok si u njoj,Kao plima skrivena.

Gledam i vidim,Um sumoran u vjetru,Možda neka voda,Bezbojna od samoće,I ti, putnik,Na putu kratkom,Što nestaje.

Sunce ili svjetlost,Padovi sa vidljive litice,Kroz realnu noć,U neko oko,Koje će moćiDa gleda u tebe.

28

Sliku gledam…A ne vidim…Od slike sameTo što slika skriva,Taj rascjep vidaŠto se otimaIz linije bila,Iz sjene svjetla,Iz tebeU njoj skriveno.

Gledam i gledam,Dok praznina ne savladaProstor gledanja.

29

Deset hiljada svijeća

za Hirošimu i Nagasaki

Deset hiljada svijeća,Plove niz rijeku,Deset hiljada duša,Svijetli u dvadesetomVijeku.

To mjesto života,To mjesto umiranja,Taj planet.Taj dvadeseti vijek.To stanje,Ni naprijed ni nazad,Taj kovitlac kolopleta,Smrt i život,Života i smrti,Kao masovne pojave,Među dvije rane,Rane neba i rane tla.

Deset hiljada svijeća,Plovi niz rijeku.

Sklonište

32

Sklonište

Tu negdje u uglu svijetamora da bude jedno mjesto,pjesma da bude ko trn,ko prijesto,i kad kiša pada i kad sunce grije,kad se na nas snjegovi strovaljuju,kada oluje bjesne,da mogu u taj mali dio svijeta,u taj posljednji dio svijeta,na kraj svijeta,da se sklonim,u tu moju kuću sa četvera vratana četiri strane svijeta,u taj mali dvorac ispod kape neba,da se skuče ova naša djeca,ova naša ljubav što nam treba.U tu pjesmu zemlju,u tu pjesmu vodu,u tu pjesmu nebo,kad zagrme vatre, kada gine sjeme,da se skupe oko mene, pod pazuho,ispod stijene, u sigurne krajolike,

33

ova naša djeca što lutaju svijetom,kao kletva na sve strane svijeta.

2.

Dođi več i spusti ruku na moje srce,otopi led,otopi kamen što se u njemu stiska,dođi več dok snijegovi ne zaveju puteve,dok mora ne preplave planine,dođi prije pomračenja sunca,dođi u ranu zoru kad moje srce lagano kuca,dođi, sva su vrata na kući otvorena,sva su za tebe.Pogledaj me, oko tvoje je i moje oko,kroz njega se vodopadi liju,dođi, iz neba, iz vode, iz zemlje,dodirni me, otopi mi led u srcu,korak tvoj pjesma je što nadu oslobađa,mekan kao mačji hod na putu slave,korak tvoj je bliži meni,od mene dalek,a tu si, osjećam te, u svakoj suri,u svakom dahu, u svakom treptaju,u kapi rose jutarnje progovaraš,tvoji su stihovi, ti si u stihovima odbrana,moja snaga,moja djeca, moje jutro u srcu,čin svanuča, nebo, još jedno nebo,

34

i nebo iznad neba,znam, još više znam,hiljadama godina znam, da dolaziš,dolaziš viječno,dođi već, krajnje je vrijeme,zaustavi pokrete, sile, mržnje, ideale,otvori moje srce, onako lagano,u jutro, probudi me, pogledaj me,oči su naše dvije ljubavne strijele,jednim letom lete,otvori mi srce nek u njega uniđuvjetrovi sa Himalaja,neka u njega uniđu naša izgnanstva,sjećanja naša na pomore, na ratove,na krvoprolića, na sjemenje zla,otvori to moje malo srce i u njemuzdrobi kamen,neka nikada ne naraste mržnja,dođi, jer drugoga mi puta nemamo,jer drugim putem se ne može,svi su drugi putevi zatvoreni,samo jedan od tebe do mene,i od mene do tebe tu je.

35

Kuća

Sjedim kod kuće, vjetar je majka,otac se odselio još juče, iznad naše kuće,spomen na njega tražim, nišani, nišani,tamo gdje su bile topole i kesteni...

Ispred kuće sam, cvijeće je uzraslo visoko,rumeni plamenovi latica bdiju, čuvajuizgubljenu uspomenu.Kuća zidova nema, ni susjedova tako,ulica cijela ruševina je samo,sjedim pred kućom, bez godina i nade,trnci mi obamrli u kostima, pepeo u očima,avlija pusta, mahala napuštena, srce prazno...sjedim pred kućom koje više nema,stvari iz nje su sad tuđe ruho, fotografijerazasute u plamenu,pospremanja tu nema, u kofere,

36

skupljam ostatke pepela, kao da i mene nema.

Krenut se nema kuda, zarovi smrti su u okolo,mada straha tu više nema, otac je odnio nadu,poći kuda sada? početku il kraju?dvorišta se za mnom zatvaraju.

Ispred kuće još molitvu da predam, smrti ne,a ni raju, oku što suzu skriva, možda uzdisaju.Kuća, to drvo ne raste u mom kraju.

37

Mantranje

40

41

PrvaJedinstvo(kamen)

Sjedinjeni, mnogougli kamengrad,I svaki od vas po jedan kamenMeđaš uz međaš postajemo uzlov,Zakona obnavljanja iz unutarnjegU srce vanjskog mnogokružja.

Glasom obgrli dan i noć, ovo seZbiva kada smo skupa sa kamenom,Materijom mnogostrukosti,O neka teče našom moći.

Ponavljaj kao mnogi i moli,O neka teče kao vodaO neka se lije kao mjesečina,O blista u našem umu,

Sanja nas dok sanjamo, zdraviOd bola neba, od jada vjetraOd svakog neprijatelja u namaSjedinjeni mnogougli smo kamenovi.

42

43

Druga

Stabilnost(korijenje)

Duh naš, duše svih nas nad ovim I onim svjetovima iznad i ispod,Na zapadu i istoku, sjeveru i jugu.U svakidašnjem krugu,Reci:Ovdje smo kao postojanje,Čvrsta je materija mantre.

Duh naš je besprijekorni krug,Ta mjera između uzdaha i tijela,U koju se zalazi miran kao stijena.

44

45

TrećaProlaznost(voda)

Bacismo kamenčić u mirnu voduNaše mandale.I gle,Kružnice lotosove sanjaju nebo,I ponavljaju se u vrtlogu,Jedan i još jedan i još jedan.

46

47

ČetvrtaObala(izlazak)

More mandale na rubovima vode,Donose naplavine bića ovdašnjih,Kao historija ispresjecana siUšćima naših misli.Da zakoračim na izlasku, da se probudim,I vidim svijet u ovome trenutku,Među vitražima kroz koje prolazim,Sa vlagom slanih kapljica.Ti si mandala ćilima sadašnjeg,U sebe unosiš vitice i bordure,Ceste i drumove koje nas budePoslije potonuća.

48

49

PetaOblak(stanje)

Nisko tragasmo za tobom,U tvojoj pjenušavoj vjeri,Nad nama kao kapljice lebdiš,U krugovima naizmjeničnim.Podignemo li oči imamo te,Danas bijelu,A na tugu tešku sivu iz očiju.Uvijek te nalazimo uzvišenaI kada se krugovi bore među sobom,Ne dodirujući zemljuDok je ne oplačeš.

50

51

ŠestaODSJAJ (o zrcalu )

Ponavljaj ovu ničim neuznemirenu,Mantru ogledanja u mojoj duši.Prvo je prizma što svjetlosti se daje,Potom je kugla kroz koju teče tama,A kada postane cvjetno polje,Prihvati odsjaj iz duše, ogledaloTvoje i moje.Zrake su kao sječiva misli,Prolaze smjerno kroz materiju svaku,Duboku tamu i blisko svjetlo,Nalazeći me.

Dodirni mi dušu

54

Ninlili u vodi

Kupala si se gola u vodi,Čistoj i modroj od neba,Rad rađanja lotosova cvijeta.

Stidjela si se odbiti me,Nagloga i u vatru bačenog,Dok sam prolazio vremenom.

Iz sna vode dopirala jeMuzika golemih prostranstava,Tvoje umilne duše strasne.

Sva okolina me zazivala,U tvoje odajeDok se pjenuša svod plavetni.

Uzeh ono što me u vatru pretvori,Uzeh te u krhkom čamcu,Dok rijeka je odmicala obale.

Buđenje bijaše smrtno i zamorno,Oteklog od munje i gromaŠto me udarom razdjeli na dvoje.

55

Belkis kraljica od Sabe

Pakujmo daroveZlatno grumenjeI metale drageHiljade slonovaI mnogo ženskeI muške djece

Spakujmo snove BelkisZa tren mudrostiLjubav što ima Svoj izvor

I krenimoTamnoputa ljepotoPreko prostranstvaNedostižnogNeka ljubav budeNeka se stvaraNeka se množiLoza bezvremenaU strasti sna.

56

Djevana

Djevana, divna,Gazila je vijekU mome srcuSa svojimGodinama mladim,U ropstvu, što jeDo mene donese,Kao vjetar paučinuIz zaborava.

Djevana, divna divoto,Zanesena u trpnju,Vremena našegŠto nas nikudaNe vodi,Samo vraća nanovoSebi. Djevana,Snu nedosanjanom.

1436. hladna, dubokaSmeta,Niz zemlju pustuOd samoće,Kroz stijenje Gole pustoće.Provedoše stazom,Djevanu, konjica mračna,Krvava od gluvoće.

57

Djevana

Djevana, divna,Gazila je vjekU mome srcuSa svoimGodinama mladim,U ropstvu, što jeDo mene donese,Kao vjetar paučinuIz zaborava.

Djevana, divna divoto,Zanesena u trpnju,Vremena našegŠto nas nikudaNe vodi,Samo vraća nanovoSebi. Djevana,Snu nedosanjanom.

hladna dubokaSmeta,Niz zemlju pustuOd samoće,Kroz stijenje Gole pustoće.Provedoše stazom,Djevanu, konjica mračna,Krvava od gluvoće.

58

Dodirni mi dušu

Dodirni mi dušu,Ženo.Uskoro ništa višeNeće postojati.Dodirni tu sliku Hladnoće.U dubini vode.A poslije ništa,Više neće biti,Kao da nikad,Nije ni bilo.Dodirni, ako hoćeš,Ženo.I budi tren čovjekOd samoće,Iz moje duše hladne,Kao jutro sunčano

59

Stiješnjena izvan slobode

Stiješnjena, izvan slobode,Gle, kucnula je kao bilo,Otkucaj sa Katedrale.

Živa je, iskra malena,Njeno tijelo blistajuće,Između borbe i nade,Između htjeti i moći,Gle, kucnula je u jednomOtkucaju bila sa Katedrale.

Svjetlosne godine su prošle,Između otkucaja, izmeđuZvijezda.Stiješnjena izvan slobode,Bila je ona.

60

Sitne se kapi kiše množe

Sitne se kapi kiše množe,Prskaju prozor i svod, gledaj,Nebo se spušta na naše oči,Mislim draga,Koliko more mora da bude?Koliko samo protekne vode?I daljine kolike su,Koje nas nikud ne vode?Sivo je naše jutro, podne i veče.Daleka bliska tama ova.Ti si me dušo ostavila.-Rad Gota jednog-Kao da sam siroče.Da kisnem u nutrini samoće.

61

Tražio sam te dušo

Tražio sam te dušo,Ispod oblaka,U grimiznoj odstupnici,Vjetra,Da mi se ukažeš,U neizmjernoj veličini,Kao da tražim,Matematičku veličinu,Na identitet svoj, Boga,Tu negdje,Gdje još teče vazduh,Za udisanje i izdisanje.

62

Dijak

Pisah ti, veličanstvena nado,Na koricama knjige dva reda,Pismom našijem, da me se sjetiš,Vjero mojih ruku i da me čekaš,Dok iz bojišta ne stignem, u ranama,Ljubavi.

Pisah ti, očiju mi mojih, dok seRušiše strepnje u ovu moć, Da neće do tebe stići ovo pismo,Prvi redak molitve, da me dočekaš,A drugi za ono što iza nas ostade,Neiskazano u vjetru dodira naših.

Dijak sam samo tvoj, a bolanI mrtav u tvojoj duši, kao oko ugaslo,I znam Dijak sam samo,A ne vladar tvoga srca.

Umrijeh na bojni od koplja srdita,I ako ne mislih zlo nikome, sa perom,Vjero moja, umrijeh bolan, prebolan.

63

Odgovor Dijaku

Pismo ti pisah, o mili,Dragi dijače, na tvoje pismo,Koje ne dobihNit suzama ga oblih nijemim.

Pismo moje je od bijelihUzlova, sa ljubavlju izatkano,A svaki uzao jedna je suza moja,U retke u znamenja,Rad tebe dragi.

Tvoje bojne su u mome srcu,Tvoje stradanje su bolni san,Dijače moj,

Pišem ti, ne dočekala noć,Što se talasa niz Bosnu,Rad ovih reda, moje slabosti,Nevjerstva moga golemog.Udajem se dragi za mjesec,Što nad poljem leprša,Udajem se dijače,Nedočekavši tvoje retke nade,Da me obljubiš u svitanja.

64

To jedinstvo u početku

O tebi. O meni u tebi.O tebi u meni sa razmjerimaČiste jednakosti, izbirljive samoće,Pronađenog vremena u sjećanju.

To jedinstvo u početku,Ta misao na kraju,Potire trajanje naše boli,Koju nosimo kroz sve živote.

Ti svemoćna veličina,Ja samo tvoja čestica.To moje osjećanje prostora,Ja ime tvoje.

Nosimo se koracima vrelim,Izvan nas obojenih tuđom vjerom.Volimo se kao dva pustinjska kamena,Oslonjenih na vrelinu zvijezda.Čekamo, o tebi misao u meni,O meni, svršetak mita u tebi.

65

I u bajci

I u bajciPoljubac sve rješava.O draga, o mila. I u bajci.Dok smrzavaju se prozori prolazni,Kroz pamet cijeloga vremena,Nikada ne ljubljenog niti voljenog,Kao što se vole vrapci na žici.

Poljupci bi to mogli kada bi htjeli,Ratove u vitrine šarene poredati,Da samo ruke sviju koje se ljubeU proljeća, ljeta, jeseni i zime.

Naše poljupce ljudske i one sve druge,Što se u registrima množe,Kod velikog registratora,Kod velikog registratora snovaI darova topline na vrhu svijeta.

Mogu to oni, mogu,Ali su na njih svi živi i svi mrtviZaboravili i odali se brzini postojanja,Kao i ja u bajci.

Sve je pod dubokom tamom

68

Sve je pod dubokom tamom,I nigdje se iseliti ne može,Što je ovamo i tamo je,Što gore je pada dole,Sa zapada na istok,Sjevera na jug.Tama na tamu se širi,I nigdje, baš nigdje Izbjeći se ne može.

69

Nedjelja je u svijetu

Nedjelja je u svijetu,Skriveno znamenje nedostupno,Onima što na ovaj dan,Proklinju svitanje, psuju suton.Pred samoćom ostavljeni,Kao što se ostavljaju siročad.Ne, a mogao je biti,Bilo koji drugi dan, druga noć,Kada se svijest seli u skrivene,Tajne nedokučive, neobjavljive.Mogao je biti bilo koji mjesec,Godina ili vijek,U kojem se proklinje svitanje,A psuje suton.U čistoj samosti našoj.

70

Izgnanstvo

Pomislih na dobrovoljnoIzgnanstvo,Protjeran od svegaDohvatljivog,U visine samoće.Pomislih, da mi se to,Već desilo,Mada je duboka noćI svitanje za nikada,Ne dolazi,Ne nose sunce sa sobom.Ovo je samo,Plod mašte.Daleko bilo pa nestalo,Postojanje duše moje.

71

Tako to ide

Tako to ide,Kao kad se rodiš,Poslije svoje smrti.Samo te veže,Imati, namaknuti, Nabaviti tu bogdu,Što te u njoj ima,U svijetu žurnom.I kad središ sve,I kad sagradiš svijet,Nestane te iz njega,Kao da si umroPrije svoje smrti.

72

(ovo je teška pjesma)

Nema riječiMisli se zgrušavaju,Nema odgovora,Samo patnja,U sjećanjima,U osjećanjima,U umu bola.Bola.I bola bola.Slike kakveSe ne moguZamisliti,Kakve seNe mogu stvoriti,Kakve seNe mogu osjetiti,Bez probadanja,Bola.Bez Srebrenice,Više od simbola,

Više od patnje,

73

Više od smrti.Ne može seZatvoriti oči i zaspati.

------------------------------------------------------Tragediji koja traje i ne nestaje u nestajanju svakodnevnice,

ime grada je postalo simbol sa značenjem nepremostive patnje.

74

Bješe to kao dan

Bješe to kao da je dan,A nije bila ni noć,Nije bilo ništa,U svijetu čudovišta.Gorjele su šume,I rastinje.Gorjela je duša svijeta,Uronjenog u plamen Smaknuća.

Bješe kao da nije bilo,A bilo je,Samo se ne pamti,I ne pripovijeda po uglovima,Po ranama zaboravljenim,I od vjetra prolaznog,I od svijeta cijelog.

75

Kad sve prođe

Kad sve prođe,Reci još jednom,Od bijesa i bola,Vrisni.Krikom, neka odjekneOvom ljepotom,Božanskog gorja.Kada te prestaneSrdžba,Kada bol umine,Zaboravi.Ono što je ožiljcimaDato.Zaboravi krik nedavni,Otpušten u prostranstvo,Kao okašnjeli leptir mudrost.I neka je i psovka,Ili mali vapaj molitve,Neka je posljednji,Tvoj vrisak.

76

Niotkud sam

Niotkud sam,Ni za koga sam,Promašen prostor,Ostavljen za vremenaZaboravljena.Iza ili ispredDavno buduće,Skrhano uzdignuće.Nikada, ni otkuda,Neću se roditi.I ostat ću pukaEgzistencija.I da me ima,I da jesam,Da se obnavljam,Ili prepisujem,A nastajem,Na strašnim Sjećanjima.A da me imaKoračao biNiz OmladinskoŠetalište.Živ. Višestruko živ.

77

Ne prepoznajem te

Ne prepoznajem te,Ti si onaj uvijek tu,U ogledalu,Kad god se pogledam.Ne znam, koji si?Zacijelo stranac.Ne ličeći na ovoga,Mene.Nešto što me prene,U sred upitnosti,Duše nespoznate.

Unutar i vani

80

Kao što ptice lete

Sve je sazdanoOd trenutka ljubavi,Od ljubavnog prostiranja,Neograničenoj u ograničenju,Naših osjećanja ljepote.

Unutar i vani,U istom trenu,Višestruko se dodirujemo mislima,Kao što ptice leteOd mene tebi,Od tebe meni.

81

82

U svojoj samoći

De, Sretniče, pogledajSebe.Spavaš, ponešto sanjaš,U jutro ispijaš kafu,Uz tuđi život.Vijest strašnija od strašnije.Nešto radiš rada radi,Kotrljaš se ulicama,Sudaraš se sa vremenom.Poneku bolest sebi priuštiš,Okružen glasnogovornicimaSvakodnevnim.De, Sretniče, pogledaj seU svojoj samoći Sa tuđim životom na ekranuIspijaš svoju jutarnju kafu.

83

Da budeš čist sunčevi krug

Da budeš čist sunčevi krug,Ti uzmogni svoje snove,Nositi vrelo.Ispod šešira, oboda,Tamo gdje su tvoje,Drage uspomene,Istrgni onu što te nosi,Kroz dan i noć.Ti poglavaru mojih misli,Ti, zaštićen u svojoj moć i,Ne progovori ništa,Jer šešir si, kapa silna,Što skriva se i pojavljuje seUnutar bića.

84

U krugu sobe

U krugu sobeU dvorištu,Gradu sa neboderima,I ulici sa trotoarima,Izlozima,Porodice i prijatelja,U krugu unutarnjem,Ograđenim od svijeta,Od poretka i uredka,U krug od misli,U krug od osjećanja,U zatvoru,Od vanjskog zbivanja,Da iskoračim. Kako?Da sam žena,Muž,Majka i otac,Da sam osoba,Ličnost ili samac,U krugu sobe,U dvorištu,

85

Da iskoračim korak,Da se iskažem,

U svijetu van kruga,U krugu kruga,U sebi i van sebe,Da preživim,U nemiru i nemaru,U strahuIli,Da se rodim nanovo,Van okruženja,Platana i gavranova,Da hodam drugdje,Iz drugog u drugo,Da biće budem,Da živim u drugom.

86

Imamo um

Imamo um,I razum imamo,Nije važno,Kakvo tijelo imamo,I lice imamo,Nije važno kakvoLice imamo.Imamo svoje misli,I osjećanja imamo,Nije važno,Kakvi smo vani,Imamo ono,Što nas boljim čini,Imamo svojuOdluku o sebi.Imamo se,Onakvim kakvim smo,Imamo sada,I prošlost isto,Budućnost imamo,Jer um je u nama,Ono što nas čini Sasvim svojim.

87

Sevdaliji

Ponesoše ga sedam evladaI cio umet s ruke na rukuA pjesma se sevdahaRaznosila u peludu,U glasu cvjetova i bilja.Sa njim pjesma za njim pjesma,Duša što se rahati iz stiha.Samo mu pomogoše da pređe pragPreko uzavrelih planina i polja.Da pjesmom u dženetu radostiSvijet glasova cvijetova i bilja.U mezar ga na mezastanuSpustiše svjetlosti cijelojZa dan ovaj i dan onajSevdalija od sevdaha u sevdahu.

-------------------------------------------------------Onima što pjevaše i uzdizaše sevdalinku u ljepotu

ovoga i onoga svijeta.

88

Tri boje sumraka

Čudno je, zaista čudno,U kući i van kuće za dvoje,Vratima razapetim na dvije straneSvijeta,U prostoru omrznutom,Za ovaj jedan život iz priče.Kao da je bez početkaI bez kraja,To prolazno namaknuće, U kojem treba prekoračit prag.A praga nema ni danas ni juće,Neznano u buduće.

Ništa za ovaj svijet i ovo stanjeStvari.Ništa za prelijepi svod i morski Pod,

Za planine i polja,Ljute rijeke, cvijeće, trave i životinje neke,Ništa u životu ovom,

89

Tebi se ne nudi,Sem prolaska kroz vrata,U neki drugi svijet hudi.Ovdje je samo prolazni hod,Na jedna vrata ulaziš, Kroz druga odeš.

-----------------------------------------------------------

-čudno je, zaista čudno, da onaj ko vjeruje u vječnu kuću radi za ovaj dunjaluk. – Ibn Ebu ed.Dunja

90

Ovdje tu

Ovdje tu, u sudbini,Gdje umiranje znači nešto,Dan gdje se svršava sumrakom,A rijeka u moru.U ovome tu tijelu,U vremenu kratkom do bola,Ostajemo ko miris zadocnjelogProljeća, dok se otapaju snijegoviSa visokih hridina naših.

91

Otvorit će se vrata

Otvorit će nam se vrata,Putniče iz prolaznosti naše,I koferi će postati laganiKao sokolov let u kanjonuČiste tame.Sa druge strane prolaza,Između zategnutih tetiva,Bjelasa se more nepomičnoKao da nas i hoće i neće sebi,A lađe sa lađarom nema.Sami smo tu sa našim koferima,Razotkrivenih očiju pred nemani,Što bi trebala biti naše uznijesnuće,Na putu ovome.

I stojimo kao stamen,I čekamo kao vječnost,Što zbraja tu misao,I ništa ne znamo što znamo,I pamtimo zaboravljenoIspred nas i iza nas,Hudo usamljenih putnika,Natovarenih tovarom preteškim.

92

Kaži mi putniče

Kaži mi putniče moj,Gdje počinje i završava,Ova bol,Ovo utrnuće slobode,U svitanje onoga sutra,Što se kotrlja između riječi?Ti si oduvijek tu,Što zbrajaš i oduzimaš,Množiš i dijeliš snove one,Na one prošle i one buduće.Reci riječima svojim,Mislima što izviru,Iz mora svjetla i mora tame,Zgrudvanih u nutrini tvojoj.

93

94

Sve će se promjeniti

Sve će se promijeniti,Kao što se mijenja dan i noć,I vrata će biti odškrinuta,Samo jedan trenutakU svijetu svjetlosti.I sve će stati u mrtvom trenu,Nepokretno u zamoruIzmeđu svjetova.Dragi moj.Tvoja ruka neka se ispruži,Prema milosti vjetra,Što nadolazi sa sjevera,Sa visokih visina,Sa neba bez oblaka,U moje oči.Putniče moj.To svjetlo kao oštricaRazdvaja dva srca,Između nas danas,Između nas sutra:Došao sam kao tama.A bio sam svjetlo.Došao sam kao bol.

95

A bio sam radost.Došao sam sa mržnjom,A ostavio vjeruNa kamenu golomDa me sanja.

96

NA TRAGU SVJETLOSTI

Pjesme Sejada Duraka su hronika ispaćene duše, odraz ljudske tragike kojoj nema kraja. I u tom haosu on pokuša-va sačuvati smisao kroz nepatvorenu poetsku artikulaciju. Bez filtera, izdići se iznad krika stješnjenosti. Dirljivost sti-hova i izražajna metaforičnost često briše granice između stvarnog i nestvarnog. Sejad se ne povodi efektima da bi poetizirao svoj unutarnji i vanjski svijet već glazbom svog stiha i govorom slika stišava nemoć i srdžbu. Dakle, bez poze, bez diktata i uljepšavanja situacije balansira između zbilje i imaginacije ne dozvoljavajući hermetizaciju pjesme, otvarajući prostor spektru lirskih raspoloženja. Prividno, socijalna tematika ostaje u pozadini lirskog izvora gdje bistrina izraza potire dubinski bezdan uznemirene duše. On je protiv stroge forme i kod njega nema blefiranja. Sve je čisto i iskreno, po mjeri čovjeka. Njemu je bitna nep-osredna komunikacija koja ne razlikuje prirodu od čov-jeka. Za njega stihovi su voda u svim svojim slobodnim oblicima i položajima, puni emotivne sugestivnosti. Neka-da ta bujica riječi ne dozvoljava opstojnost sažetosti misli, razvodnjava je tamo gdje je itekako potrebna. Na sreću, toga nema puno. Stvaralački optimizam na momente lišen je potpunije angažovanosti. Ta povremena bojaznost statizira poetsko nadahnuće, udaljava ga od mogućnosti vjerodostojnijeg pjesničkog iskaza. Taj blagi strah je bespotreban jer ug-lavnom njegov rukopis ne podliježe onom modernom senzibilitetu koji kroz materijalno ruho perfidno uzurpira istinske prostore svih umjetnosti.

97

Za njega pisanje nije navika već trenutak kome se vjero-dostojno predaje kad dođe i ostavlja ga uglavnom kakav st-varno jeste. Svako naknadno dorađivanje je neobjektivno u odnosu na prirodno stanje. To je bježanje od stvarnosti i odgovornosti koje smo preuzeli baveći se time. On je protiv šutnje i ne teži za epohalnošću, protiv je emigracije riječi zarad neke privremene pozitivne kritike na uštrb istine pa makar nekad bila i gorka. Jednostavno protiv je dvostrukog života, on je za jedan koji je manje uprljan maglama svakidašnjeg. Sve ono što zamagljuje pjesnički iskaz i šteti inspirativnoj dosljednosti, pa makar se radilo i o mudrosti, kod njega gubi prava na dimenzije poetskog priznavanja.Iako mu spisateljsko umijeće nije strano, kao ni drugi oblici umjetnosti, on to puno ne mari, prati svoj osjećaj faktološki. Predaje se ljepoti trenutka ili prisustva tuge bez dotjerivanja i „velike prašine“. Kod njega težina ne postoji, sve lebdi unutar strana svijeta i van njenih granica, penje se visoko- visoko, ponire duboko-duboko. On od pjesama ništa posebno ne očekuje, dovoljna mu je sreća koja ga prati dok ih ispisuje. Sloboda izražavanja i prirodni dar za njega su najveće bogastvo. U vrtlogu ovovremenskih zabluda njegovi stihovi imaju ljepotu cvijeća s kojim je njegova majka često razgovarala, ublažavajući svakodnevne brige, i prijanjaju na dušu kao voda iz njenih ruku kojim ga je zalijevala. Ako se za nekog može reći da njegov tekst ima ljudski ob-lik, kako bi rekao Ronald Bart, onda se to sa pravom može reći za Sejada Duraka. Pjesme iz zbirke pjesama Onaj koji čeka, a i za ostale iz pet-šest neobjavljenih, teku spontano, lišene klišea kako je to tijelo tražilo u datom trenutku iz njegovih najdubljih poriva. Stihovi se uklapaju u prirodnu logiku izbjegavajući senzacionalizam, dišu punim plućima. Tu nema kompromisa, ponekad i po cijenu funkcionalnog izraza.

98

Bez obzira na sve ove neznatne manje činjenice ova emo-tivna zbirka pjesama zaslužuje svoje mjesto na suncu zajedno s drugima. Njen izlazak vjerovatno će se pozitivno reflektovati na njegov novi izbor što i sam autor nagov-ještava zadnjom pjesmom u zbirci pod naslovom Sve će se promjeniti, pa valjda i on. Za kraj citirat ću posljednje stihove: Došao sam kao tama. / A bio sam svjetlo. / Došao sam s mržnjom, / a ostavio vjeru / na kamenu golom / da me sanja.

Šefik Daupović Fiko

99

Biografija

Sejad Durak

Rođen u Banjalučici kod Sokoca 1953 godine. Građanin Sarajeva postao u prvoj godini života, a u tom gradu završio osnovnu školu i Mašinsku Tehničku školu-zanatski smjer. Studirao Filosofski fakultet ali ga nisam završio. Uradio nekoliko kurseva i certifikata iz metalske struke. 2008 dobio certifikat, prvi stepen za grafički dizajn. Cio život se bavio amaterizmom, muzikom, fotografijom, slikarstvom( bio član amaterskih umjetničkih društava, „Lola“, „Proleter“,“Ars“) a poslednjih dvadeset godina IT tehnologijama, kompjuterskom grafikom, DTP i grafičkim dizajnom, obradom digitalne fotografije, 3D animiranjem i modelovanjem na softwerima za animaciju i modelovanje, montažu i izradu filmnskih efekata u 2D i 3D. Poeziju pišem od rane mladosti. Objavio u mnogim ex Jugoslavenskim časopisima i listovima za literaturu; „Mostovi“, “OKO“, “Lica“, “Dani“, “Mladost“ i drugi, uglavnom sedamdesetih i osamdesetih godinu.1983.dobio nagradu „Slovo Gorčin“ za nebjavljenu zbirku pjesama „Mandala“.Destak godina pokušavao bezuspješno objaviti zbirku pjesama kod izdavača, „Svjetlost“ Sarajevo,“Maslaša“ Sarajevo i „Univerzal“ Tuzla.

Sadržaj

Zemlja seoba 1------Nas dva....................................................10 2------Ja sam onaj koji čeka...............................12 3------Zemlja seoba............................................13 4------Novčić za dušu ostavi..............................15 5------Krenusmo putniče smjelo.........................17 6------Tvoj pogled..............................................19 7------O mirna tvari uma....................................20 8------Putnik.......................................................22 9------Lulu..........................................................2310-----Gledam tu sliku........................................2511-----Deset hiljada svijeća................................27 Sklonište1------ Sklonište..................................................302-------Kuća........................................................33 Mantranje 1------Prva.........................................................39 2------Druga.......................................................41 3------Treća........................................................43 4------Četvrta.....................................................45 5------Peta..........................................................47 6------Šesta.........................................................49 Dodirni mi dušu 1----- Ninlili u vodi............................................52 2------Belkis kraljica od Sabe............................53 3------Djevana...................................................54 4------Dodirni mi dušu.......................................65 5------Stiješnjena izvan slobode.........................57 6- ----Sitne se kapi kiše množe...........................58 7------Tražio sam te dušo...................................59 8------Dijak........................................................60 9------Odgovor Dijaku.......................................6110-----To jedinstvo u početku..............................6211------I u bajci...................................................63

Sve je pod dubokom tamo 1------Sve je pod dubokom tamom......................66 2------Nedjelja je u svijetu..................................67 3------Izgnanstvo.................................................68 4------Tako to ide.................................................69 5------Ovo je teška pjesma..................................70 6------Bješe to kao dan.......................................72 7------Kad sve prođe...........................................73 8------Niotkud sam..............................................74 9------Ne prepoznajem te....................................75 Unutar i vani 1------Kao što ptice lete......................................78 2------U svojoj samoći........................................80 3------Da budeš čist sučev krug..........................81 4------U krugu sobe............................................82 5------Imamo um.................................................84 6------Sevdalija...................................................85 7------Tri boje sumraka.......................................86 8------Ovdje tu....................................................88 9------Otvorit će se vrata....................................8910-----Kaži mi putniće.........................................9011-----Sve će se promjeniti..................................92---------Na tragu svjetlosti-Šefik Daupović...96---------Biografija................................................99--------Sadržaj...................................................100

Crteži i grafike priložene u ovoj knjizi

1.........Autoportret-------------------------------crtež______ 2 2.........Izida---------------------------vektorski crtež______ 7 3.........Nas Dva-----------------------vektorski crtež______11 4.........Onaj koji čeka----------------------------crtež______12 5.........Abraksas pečat iz Antičkog Rima Pronađen u Sarajevu-Logavina--------crtež______20 6.........Lulu---------------------------------------crtež______24 7.........Nostalgija---------------------------------crtež______35 8.........Mandala-Jedinstvo--------------------grafika______38 9.........Mandala-Stabilnost-------------------grafika______4010........Mandala-Prolaznost------------------grafika______4211........Mandala-Obala------------------------grafika______4412........Mandala-Oblak------------------------grafika______4613........Mandala-Odsja------------------------grafika______4814........Djevana-tekst na Bosančici--_________________5515........Od ljubavi--------------------------------crtež______7916........Jednorog----------------------------------crtež______ 9117........Lebdenje--------------------------------grafika______9318........Svijet------------------------------------grafika______98

SEJAD DURAKONAJ KOJI ČEKA PoezijaAutor----------Sejad DurakUrednik-------Viktor MajićRecenzija------Šefik DaupovićIlustracije -----Sejad DurakInDesign ------DURAKart-Sejad DurakPrvo izdanjeSamostalno izdanje.SarajevoJezik------------BosanskiObjavljeno i štampano 2012 godineŠtamparija-----GRAFX-SarajevoZa štampariju---Nusret Hajrović,graph.ing.Tiraž------300 kom.

CIP-Katalogizacija u publikacijiNacionalna i Univerzitetska BibliotekaBosne i Hercegovine,Sarajevo

821.163.4(497.6)-1

DURAK,SejadOnaj koji čeka:pjesme/Sejad Durak;[ ilustracije Sejad Durak].-Sarajevo:autor,2012.-104 str.:ilustr.; 20cm

ISBN 978-9958-865-98-5COBISS.BH-ID 20173062

104