Okultna, hermetiĉka i alkemijska simbolika u arhitekturi Hrvatske i ostatka Balkana

Svrha ovog threada:

- pokazati povezanost geometrijskih, numeričkih i prostornih uzoraka korištenih u

arhitekturi/umjetnosti i njihove relacije sa dubljim konceptima i arhetipima koji ilustriraju vezu

mikrokozmosa i makrokozmosa (Čovjek i Univerzum)

- relacija tih simbola sa individualnom svješću Čovjeka

- ukazati na dublju stvarnost koja je u okultnim znanostima kodirana simbolima

- naglasiti vaţnost simboličke pismenosti

- razbiti predrasude o simbolima kao vrlo egzaktnim alatima sa točno utemeljenim značenjem

Simbolizam s ovih slika...

1) koji moţemo iščitati sa sakralne arhitekture govori o eventualnoj simboličnoj (ezoteričnoj)

pismenosti samih graditelja i arhitekata (dakle, s namjerom koriste ezoterijsku simboliku)

2) je moţda koincidencija i rezultat pomodnosti, stilova arhitekture i estetike (ili slučajnost)

3) moţda originalno ima ezoterijske korijene ali su arhitekti iz drugačijih razloga iskoristili te simbole

ne imajući njihovo dublje značenje na umu

Ove tri mogućnosti su ustvari po meni uzroci uporabe takve simbolike. Bez obzira na razlog uporabe

takve ikonografije i simbolike, pojedinac bi trebao kontemplirati simbole i aktivno i pasivno,

razmjerno svojoj trenutnoj razini shvaćanja.

Aktivno: intelektualiziranje, umovanje i logičko povezivanje koncepata, arhetipova i njihovo

višeslojno značenje

Pasivno: meditacijska, odnosno kontemplativna praksa u kojoj pojedinac isključuje razumski dio uma

i intuitivno kontemplira simbole, tj. ţivi simbol

Za potrebe ovog threada, ovdje ćemo se pozabaviti teorijama i razlozima zbog kojih su dotični simboli

korišteni.

U pokušaju da objasnim simbol, počet ću od pretpostavke da slike koje slijede sadrţe hranu za um i

dušu, bez obzira koju originalnu svrhu upraţnjavali.

Za početak, malo selo Gračišće u Istri:

Groblje uz crkvu.

O simbolu lubanja i ukrštenih kostiju u sljedećem postu.

Nadgrobni spomenik gračaškog nadţupnika Godenich de Godenberga (umro 1841):

Vrlo vrlo ţivopisan spomenik koji gotovo da briše svaku sumnju u ezoterijsku narav ovih simbola jer

ih je previše da bi bila slučajnost.

Maslinove grančice imaju 15 latica svaka, uključujući po 5 boba na vrhu. Kada se sve zbroji imamo

mistični broj 40, broj godina lutanja ţidovskog naroda po pustinji uz mnoge druge primjere. Broj 40

kabalistički gledano, predstavlja Drvo Ţivota u sva 4 svijeta manifestacije, jer Drvo na jednoj razini

ima 10 sefira (plodova) a na 4 razine postojanja - 40.

U sredini imamo Ouroboros, alkemijsku zmiju koja si jede rep u beskonačnim ciklusima regeneracije

materije i spiritualne supstance. Unutar zmije svevideće oko koje emanira 9 zraka. Sefire Drva Ţivota?

Keter ili prva sfera emanira drugih 9, što će reći da broj 1 sadrţi ostale brojeve (glavna tvrdnja

Pitagorejaca).

Na dnu spomenika se nalazi lubanja s kostima (nije vidljivo na slici). Na dva stupića ispod, vidimo

šestokraki uzorak, zvijezdu manifestacije. Jedna je okrenuta uspravno, druga zarotirana. Sveti broj

sedam, odnosno simboličkih sedam dana stvaranja (sedam niţih sefira ispod prve trijade) su prikazani

kao 6 krakova zajedno sa centrom, što je ujedno i broj kreativnih sila koje se nazivamo arkanĎelima.

Ovaj simbol se često veţe uz Cvijet Ţivota, ultimativni geometrijski uzorak Postojanja i redoslijeda

manifestacije.

Portal crkve:

Oko Providnosti (Sunce) i 12 zodijačkih zraka.

Prva slika prikazuje nadgrobne spomenike na groblju Sv. Marije Djevice u crkvenom dvorištu.

Spomenici potječu iz 17. i 18. stoljeća.

Lubanja i prekrižene kosti - hm, kompleksan ali i jednostavan simbol. Najčešće se veţe za templare

i masone. U masoneriji trećeg stupnja (majstorski stupanj), lubanja i kosti označavaju cikličku

prolaznost vremena, promjenu, dezintegraciju tijela, no meĎutim s malo optimističnije strane, isto tako

predstavljaju vjeru u vječni ţivot i transformaciju/regeneraciju. Slično je i alkemijsko značenje:

nigredo faza Velikog Djela, u kojoj se dogaĎa opća putrefakcija, raspadanje koje je apsolutno nuţno za

gradivni materijal Filozofskog Kamena (savršena ljudska duša). Drugim riječima, najprije moramo

razoriti stare temelje, uvjerenja, misli, namjere, ţelje, ego tripove, i energije da bi ustupili mjesta

novima. Ključna riječi hermetičke nauke su regeneracija i transmutacija/transformacija. Bez te katarze,

dubljeg čišćenja i nagle kaotične promjene, nema ni napretka.

Na drugoj, još okultnijoj (tajnijoj razini) simbolizma, lubanja predstavlja Kozmički Um, iznad svake

dualnosti a dvije bedrene kosti prekriţene ispod lubanje su svijet dualnosti, dakle manifestirani bitak.

Zapravo, riječ je o Trojstvu u Jedinstvu (trojedini Bog i trojedini Čovjek). Glava (mozak) je predio

ljudskog tijela koje vlada nad racionalnim funkcijama i prirodno ga povezujemo s umom. Glava bez

mesa i koţe, odnosno lubanja moţda predstavlja spiritualizaciju materije, tj. nedostatak materijalne

komponente (fizičkog mesa) koja Um čovjeka dovodi u svijet iluzije. To je stanje Boţanskog Uma

koji svijetli u centru lubanje, tj. centru ljudske percepcije.

Kabalistički, cijeli simbol moţda govori o nekoj od tri trijade Drveta Ţivota.

Kakve veze lubanja i kosti imaju s templarima?

Navikli smo povezivati taj simbol sa gusarima. MeĎutim prve takve zastave na brodovima su vijorile

na templarskim plovilima tijekom kriţarskih ratova, nekoliko stoljeća prije famozne uporabe od strane

gusara.

Taj simbol ćemo često vidjeti na templarskim sarkofazima i nadgrobnim pločama. Sv. Ivan Krstitelj je

bio najštovanija figura istinske misterije templarskog reda. Postoji teorija da je Sveti Gral ustvari

tanjur na kojem se nalazi odrubljena Ivanova glava. U optuţnicama templarima 1314. godine, stoji da

su templari štovali idole glava, glava s više lica, lubanja,... Po meni sve to upućuje na misterij sv.

Ivana koji je bio istinski gnostik. Herod je zatraţio njegovu glavu na pladnju, te se stoga u pučkom

praznovjerju smatralo da taj artefakt odrubljene glave i tanjura nosi specijalne moći. S obzirom da je

sv. Ivan kao simbolični arhetip povezan sa Baphometom (na grčkom Baphe + Metis = krštenje

mudrosti - sv. Ivan Krstitelj), Baphometa sa Panom (plodnost, figura bradatog čovjeka sa rogovima),

Pana sa Cernunnosom (takoĎer slična ikonografija), Cernunnosa sa Zelenim Čovjekom po starim

katedralama i crkvama, logično je za pretpostaviti da je sv. Ivan ezoterijski i dublje simbolički upućuje

na stvarnost koja transcendira dualnosti.

Baphomet upućuje na identičan simbolizam kao i lubanja s kostima. Lubanja i kosti - smrt - jarčeva

glava. Jaje na kojem sjedi Baphomet - ţivot. Smrt i Ţivot kao primarni polariteti koji protječu kroz

Vrijeme. Još jedan simbol prolaznosti vremena uz pješčani sat je lubanja (astrološki Saturn). U

simbolu Baphometa nalazimo i Smrt i Ţivot. Ono što je zanimljivo, dva astrološka znaka koja se

smatraju predstavnicima tih principa su znak Jarca i Raka. Jarac - to je očito iz jarčeve glave. On vlada

12.mjesecom, početkom zime koje predstavlja simboličku smrt sunca (zimski solsticij). U znaku Raka,

odnosno u 6.mjesecu buja ţivot, sunce je najviše na obzoru - sunce trijumfira na silama mraka (ljetni

solsticij). Ulaskom u znak Raka slavimo blagdan Ivanje (24.6.) a ulaskom u znak Jarca - sv. Ivana

EvanĎelista (27.12.). Ti praznici označavaju doba godine kada je sunce najniţe i najviše nad obzorom,

analogno simbolici ţivota i smrti. Blagdani dva sveta Ivana su povezani sa rimskim bogom Janusom

(rimska verzija imena Ivan) koji ima dva lica. Očito je riječ o astronomskom simbolizmu. Janus je

vladar nad vratima solsticija, nad ţivotom i smrti, nad muškim i ţenskim. Dualnost u funkciji Janusa

savršeno odgovara dualnoj funkciji bedrenih kostiju u simbolu lubanje s kostima. Bedrene kosti su

potporanj, simbolički stupovi Solomonovog Hrama, takoĎer simboli dualnosti. Moja spekulacija je da

kabalistički, bedra odgovaraju sferama Hod i Netzach na Drvu Ţivota. U hermetičkoj, praktičnoj

Kabali, početak obaju bedrenih kosti odgovara tim sferama po analogiji s dijagramom Drveta. Sferom

Hoda vlada Hermes a sferom Netzacha Afrodita. Zajedno daju boţansko biće Hermafrodit, dvospolac-

bespolac. Hermafrodit pobjeĎuje svaku dualnost. Baphomet je hermafroditska figura: ima odlike i

muškog i ţenskog spola (istinska priroda mikro i makrokozmosa).

Primjetite da Baphomet sjedi prekriţenih bedrenih kostiju. Ako uzmemo da jarčeva glava simbolizira

smrt, moţemo ju zamijeniti simbolom lubanje. Rezultat je da se cijela figura Baphometa moţe

simbolički zamijeniti simbolom lubanja i kostiju.

U templarskim zdanjima, posebno katedralama, moţemo vidjeti jako, jako puno rezbarija glava,

lubanja, pa čak i malo grotesknijih prikaza glava s više lica, posebno tri, kao sveti broj Trojstva i

balansa. Štovanje glava stoji u optuţnici vitezova. MeĎutim, tu nije riječ o idolatriji već o dubljoj

simbolici regeneracije i pobjede suprotnosti, a kameni kipovi i rezbarije upravo skrivaju dublju razinu

značenja.

Zanimljivo je takoĎer da glava po analogiji s Drvetom sadrţi u sebi tri sefirota: Keter - tjeme glave,

Chokmah - lijeva polutka mozga i Binah - desna polutka mozga. Trojstvo u Jedinstvu. To je još jedan

razlog zašto je glava, posebno odrubljena, simbol transcendencije dualnosti. Čovjek koji je jednako

izbalansirao desnu i lijevu stranu mozga postaje mentalni hermafrodit.

U masoneriji Scottish Rite-a imamo 33 stupnja do vrhovnog misterija. 33 kralješka kraljeţnice vode

do lubanje - komore Misterija, Sanctum Sanctoruma u kojoj se čuvaju sve tajne. Istinski Sveti Gral

koji se čuva u vrhovnim odajama Uma.

Leptir inače ne moţemo vidjeti često na grobljima jer nije dio standarnih kršćanskih simbola. No

ovdje je očito da predstavlja transformaciju (od ličinke do leptira) smrti u ţivot, aktivnog u pasivno i

obrnuto. Simboli transformacija nisu striktno vezani za fizičku smrt i ţivot, već jednostavno cikluse

unutarnje promjene jer pokazuju trajnost procesa, slično kao i Ouroboros zmija.

Vrata neke stare kuće za koju se spekulira da je tu ţivio neki gračaški zanatlija, a vjerojatnost je

takoĎer da je kuća pripadala templarima jer je taj dio Istre bio pod templarskom paskom.

Na vratima ponovno vidimo šestokraku zvijezdu, no tu su i uspravni pentagram, prst koji pokazuje u

trikvetru, simbol Trojstva (tri stupa Drveta Ţivota), lanac od 5 prstena (pet elemenata i broj 5 kao broj

pentagrama koji krije savršeni omjer Phi, logaritamsku spiralu), ultimativno, broj 5 predstavlja

čovjeka s njegovih 5 udova i fizičkih osjetila (pogledati sliku Vitruvijanskog Čovjeka od Da Vincija).

Zagreb

Cvjetni trg. Daleko iznad pogleda prolaznika bdije grčki bog Hermes noseći kaducej, simbol

trostrukog Kozmosa i Čovjeka. Hermes je mitski adept magije koji je indirektno utemeljio filozofsko

ezoterični pokret hermetizma, koji je temelj zapadne okultne tradicije.

Simbolika kaduceja i ţenskog lika

Majčinski princip Sofija-Shekinah-Lucifer (Mudrost) i kaducej ispod desnog krila.

Lubanja ovna. Astrološki znak ovna je od davnina predstavljao početak solarne godine, bujanje

vegetacije nakon duge zime, uskrnuće sunca i ponovnu regeneraciju Prirode i Čovjeka. Ovan ima

suprotnu simboliku od jarca (Bafomet), dok jarac predstavlja samu zimu i smrt (tj. početak

transformacije), ovan je spuštanje Svjetla u manifestaciju Prirode i Čovjeka. Na slici je vidljivo da su

ovnovi rogovi vezani za vegetaciju što još više intezivira ionako drevnu astroteološku simboliku. U

Egiptu, ovan je bio sveta ţivotinja boga Amona. Ovan se vezuje u Cernunnosa, keltskog rogatog boga,

i Zelenog Čovjeka.

Orao stoji na sferi (sunce?). U kabalističkim prikazima, orao je simbol Ketera, odnosno sefire iz koje

proizlaze ostale. U analogiji s ljudskim tijelom u hermetičkoj Kabali mu odgovara lokacija ljudskog

tjemena (krunska čakra). Sfera sunca je kabalistički Tiferet, sunce u centru tijela. Zrak i vatra (Tiferet i

Keter) su najzapaljiviji, odnosno najnestabilniji alkemijski elementi Kozmosa. Unija Ketera i Tifereta,

Boga Oca (Duh) i Sina-Mesije (Duša) daje Gnozu - odnosno iskonsko Znanje (prelazak Bezdana). Isus

kaţe "Ja i moj Otac smo jedno". Orao bi se mogao shvatiti kao najviši dio, boţanski dio duše ili čak

Duh koji stoji iznad svijeta manifestacije (sfera).

Za skulpturu gospodina na desnoj strani nisam siguran što predstavlja. Moţda je to alegorijski prikaz

neke grane ljudskog znanja.

Majka Mudrost - Duh Sveti sjaji svojim zrakama u svo postojanje.

Park Maksimir. Obelisk podignut Mihanoviću, autoru hrv. himne i patriotu.

Piramida sa označenim vrhom kod nacionalne knjiţnice. Piramida je u centru kruga, čija linija je

crvene boje. Oko piramide se nalaze sa svake strane po 11 zastava na stupovima. 11 + 11 = 22, broj

staza na Drvetu Ţivota (Velika Arkana u Tarotu), zajedno sa Monadom (piramidom) u sredini.

Kad bi se gledalo odozgo, vidjeli bi ovo:

To je stari simbol koji simbolizira uniju polova, tj. Ozirisa u sredini kruga ili stvaranja, a kruţnica kao

ţenski dio, je Majka Izis. Isto tako to je egipatski hijeroglif za riječ "Ra" ili "Sunce". U hermetizmu,

masoneriji i alkemiji, ovaj simbol predstavlja spiritualno Sunce i alkemijsko zlato.

Hotel Dubrovnik, Trg bana Jelačića. Hermes sa kaducejom.

Zgrada Hrvatskih Ţeljeznica. Masonski šestar, trokut i zidarski visak, alati masonerije plave loţe.

Reljefi ţenskog i muškog lika sa svake strane - primarni polariteti Kozmosa.

Trg Maršala Tita. Sv.Juraj ubija zmaja. Simbol sa mnogo značenja, no najdublja su mu pripisivali

renesansni alkemičari. Zmaj simbolizira Prima Matru ili prvu materiju-supstancu Azoth. Njegove

kanĎe - element zemlja, njegove ljuske - element voda (ljuske asociraju na ribu), krila - element zrak a

plamen iz ţdrijela - vatra. Mač je simbol Volje ili petog elementa koji se bori protiv zmaja, drugim

riječima Volja pokušava pokoriti ljudsku elementalnu, niţu prirodu.

Jezuitski trg Zagreb. Zmija koju goli čovjek (istinska Volja?) pokušava smiriti. Kundalini i njegova

kontrola?

Kamenita vrata, Gornji Grad. Vitez je ovaj puta ponizan prema ţivotnoj sili (spušten šljem, konj gleda

u zmiju nekako spokojno). Moţda afirmira njezinu vaţnost i pokazuje koliko je bitno imati vlastitu

ţivotnu silu pod kontrolom, tj. spokoj koji nam balans donosi.

Starčevićev Dom. Početak Praške ulice. AnĎeo Prosvjetiteljstva - Svjetlonoša Lucifer i baklja

(prometejska simbolika).

Etnografski muzej. Primjetite zmiju koja vijuga po štapu koju drţi ţenski lik. Kada pišem ovo pada mi

na pamet sljedeća analogija divizije ljudske svijesti: ţenski lik s kaducejom = podsvijest, muški lik sa

zlatnim štapom = svijest, dok okrunjeni lik na tronu = nadsvjesno Ja. Misteriozna glava koja se skriva

iza ţenskog lika = nesvjesno. Ako to tako gledamo, onda je ovo šema ljudske svijesti na svim

razinama. MeĎutim, to je moja trenutačna asocijacija na ljudsku konstituciju, odnosno na sastavne

dijelove jastva - pozitivno, negativno, neutralno i uzemljenje. Poput strujnog kruga (sveto

četveroslovno ime YHVH=Tetragramaton ili velika tajna).

GLAVNI ŽELJEZNIĈKI KOLODVOR ZAGREB

Trgu kralja Tomislava 12. Gradnja zgrade Glavnog kolodvora počela je 1890., a objekt je svečano

otvoren 1892. pod imenom Drţavni kolodvor. Projekt za zgradu izradio je arhitekt Drţavnih ugarskih

ţeljeznica Ferenc Pfaff (koji je poznat kao arhitekt mnogih maĎarskih kolodvora).

Reljefi na glavnom pročelju sa strane koja gleda na Tomislavov trg:

Reljefi na zgradi. Imamo 4 različita reljefa koji moţda aludiraju na elemente. Vatra = krilati lav koji

grize zmiju, voda = ţenski lik koji podsjeća na sirenu, zemlja = lik boţice u medaljonu (pentakl ili

medaljon je u Tarotu i magiji simbol elementa zemlje, a ţenski lik simbol Majke Zemlje), zrak =

kaducej izmeĎu dva roga izobilja (cornucopia).

Rog izobilja je astronomski emblem koji predstavlja izobilje ili ţetvu prije zime koju simbolizira Jarac

(zvijeţĎe Capricorn). Capricorn = cornucopia. U grčkom mitu jarac je prehranio Jupitera voćem koje

viri iz roga izobilja. Mitološki, jarac predstavlja boga Pana, boga izobilja ili Bakusa. Jarčevi rogovi su

dakle predstavljeni rogovima izobilja, a jarac o kojem se govori u legendi nije ništa drugo nego

zodijačka konstelacija. Astronomska konotacija je više nego očita: ako zamijenimo riječ Jupiter sa

Suncem, jer upravo je riječ Jupiter jedna od titula arhetipa Sunca, dobijemo da je Sunce othranio Jarac

kao zvijeţĎe, što je savršeno logično, jer Sunce umire u zimi, vremenu Saturna-Smrti koji vlada

Jarcem. Jarac je othranio Sunce = Sunce nakon izaska iz zvijeţĎa Jarca (12.mjesec), postupno postaje

svjetlije na obzoru kako se bliţi proljetnom ekvinociju (21.3), pa je na alegoričan način Sunce

prehranio Jarac (voće iz roga se moţe smatrati zimnicom), koji simbolizira alkemijsku smrt.

Dolaskom Sunca u znak Jarca, završava jedno poglavlje u ţivotu mladog Sunca koje počinje stariti i

umirati. Vrijeme prije smrti je vrijeme ţetve u jesenskim mjesecima a čim Sunce uĎe u Jarca, svi

plodovi ţetve se pohranjuju u rog izobilja za hladnu zimu koja predstavlja smrt Sunca-Krista-Horusa.

Uz simboliku 4 elementa, takoĎer je moguće da predstavljaju i 4 fiksna znaka zodijaka: boţica u

medaljonu = Bik, krilati lav sa zmijom = Lav, ţenski lik vodozemac = Vodenjak, kaducej i dva roga

izobilja = Škorpion(?). Ova četiri znaka označavaju četiri velike faze u ţivotu Sunca, solarnog Logosa.

Ovo je samo spekulacija, no nije potpuno neutemeljena. Posebno je interesantan redoslijed simbola:

najprije imamo medaljon (Bik), zatim kaducej i rogove izobilja (Škorpion), koji je na suprotnoj strani

zodijačkog pojasa od Bika, slijede lav (Lav) i Vodenjak koji su takoĎer dijametralno suprotni na

zodijačkom pojasu u odnosu jedan na drugoga, što je vidljivo iz donje slike.

Apsida s desne strane (gledajući s Trga kralja Tomislava):

Janje koje sjedi pored ţenskog lika kao amblem ima astronomsko-astrološku konotaciju. Predstavlja

proljetni ekvinocij ili točku kada Sunce uskrsava iz mrtvila zime u znaku Ovna, prvog znaka na

ekliptičkom pojasu zodijaka. Mlado ovna je nevino janje kojim se sve od kaldejskih i babilonskih

vremena označavalo mlado Sunce, nevino dijete koje tek roĎeno kreće na put oko zodijačkog pojasa

kroz 4 sezone ili godišnja doba. Ta nevinost janjeta u astronomskom smislu je pogodovala masonskoj

simbolici pregače (kecelje) koja se pravi od janječe koţe i bijele je boje, što ponovno naglašava

nevinost i mladost. U mitologijama i okultnim alegorijama, ova faza ţivota je posebno vaţna jer

predstavlja oţivljavanje Velikog Majstora nakon nasilne Smrti (mitološki Saturn, alkemijske i

filozofske smrti). Ta faza smrti pod Jarcem (kojim vlada Saturn) se u alkemijskim procesima naziva

nigreo faza ili zacrnjenje. Odmah nakon zime ili smrti slijedi ponovni ţivot ili uskrsnuće Sunca u

znaku Ovna (janjeta). Ta faza se naziva albedo ili bijela faza koju simbolizira janječa koţa masonske

pregače. Sama bijelina pregače nam govori da je riječ o mladosti Sunca, o njegovoj regeneraciji iz

smrti u ţivot. Proljetni ekvinocij (21.3) je vrijeme kada se Sunce podiţe iz mrtvih na obzoru a janje

simbolizira njegov triumf nad silama mraka. Ispod apside i lika ţene s janjetom, vidimo glavu rogatog

muškarca koji je čest motiv u reljefima. Predstavlja regeneraciju prirode, uskrsnuće Sunca, bujanje

vegetacije na proljetni ekvinocij. Veţe se za keltskog boga Cernunnosa, boga vegetacije, Zelenog

Čovjeka i ostale arhetipove novog početka. Oba amblema itekako imaju veze sa ljudskim ţivotom i

transformacijom.

Da je glavni ţeljeznički kolovor pun astronomskih, alkemijskih i masonskih motiva, to je već do sada

jasno, no pogledajmo još neke takve motive:

U panteonu se nalaze kipovi koji u svojoj ezoterijskoj konotaciji simboliziraju sedam planetarnih

Logosa, duhova-arhetipova. Suptilni centri u čovjeku kojih ima 7, a isto toliko faza pretvorbe metala u

Kamen mudraca, su takoĎer vrlo povezani s planetarnim duhovima (arkanĎelima). Sjetimo se starog

hermetičkog aksioma: “Kako gore, tako i dolje, a ako dolje tako i gore”. Kipovi moţda predstavljaju

makrokozmičke duhove sedam planeta koji se spominju u svim kabalističkim i ostalim okultnim

tekstovima, ali po čisto logičnoj analogiji, oni takoĎer simboliziraju 7 duhova ili 7 aspekata čovjekove

suptilne anatomije. Broj 7 je apsolutno i najviše od svih brojeva vezan za ezoterično učenje. Upravo

mjesec ima 4 faze isto kao i Sunce, a svaka faza traje 7 dana otkuda potječe drevna astronomska mjera

za jedan mjesec od 28 dana. Vjerojatno su drevni astronomi i mističari zato posebno naglašavali

vaţnost broja 7.

Uplašeno lice boţice Demetre sa zmijama na vršnom kamenu. Ona je glavni lik u mnogim ritualima

drevnih Misterija, a ovaj amblem potječe od egipatske majke Izis koja je bila prvobitna djevica u

potrazi za ubijenim suprugom Ozirisom (Suncem). Sa svake strane je medaljon jednog (s)pola,

simbolizirajući dualnost.

Masonski šestar i trokut meĎu kojima je zidarski visak. Sva tri operativna alata zidara su poprimila

filozofska, moralna i okultna značenja u spekulativnoj masoneriji (današnjoj). Trokut i šestar zajedno

čine heksagram, planetarni, alkemijski simbol unije polova i višeg i niţeg, pri čemu aktivni i pasivni

principi Kozmosa i Čovjeka bivaju pomireni. Šestar je transcendentalni Um, hermetički Nous,

gnostička Pleroma, a trokut je niţi um, ljudski um. Na taj način mikrokozmos i makrokozmos postaju

jedno jer su isprepleteni zajedničkom interakcijom. Trokut je simbol trostruke prirode svega a visak

simbolizira hermetičko pravilo „kako gore, tako i dolje“ ili univerzalni nepromijenjivi kozmički zakon

kretnje, ritma i veze onog što je „gore“ i onog što je „dolje“. Vrh konca započinje u Nebesima a

završava na utegu koji upire prema Zemlji ili svijetu materije. Zidarski visak inače je sluţio i još sluţi

za odreĎivanje savršene vertikale od 90° za podizanje zidova. Upravo je taj kut toliko štovan od

drevnih filozofa i mističara jer dijeli kruga na 4 jednaka dijela, odnosno dijeli Kozmos na 4 elementa.

S druge strane, kut od 90° dijeli ekliptični zodijački pojas na 4 sezone u kojima Sunce zauzima

kardinalne pozicije. Svaki od ova tri simbola ima svoje moralne implikacije u masonskim učenjima.

Na pregradi iznad ovog zdruţenog emblema, nalazi se kamena lavlja glava koja predstavlja najvišu

poziciju Sunca na obzoru u vrijeme ljetnog solsticija. U drevna vremena iz kojih potječe ovaj simbol

identifikacije lava sa Suncem, Sunce je oţivjelo na proljetni solsticij iz smrti zime, ali je doţivjelo

svoju konačnu pobjedu nad mrakom u vrijeme ljetnog solsticija kada je dospjelo u konstelaciju Lava.

Danas Sunce više na zauzima poziciju zenita u konstelaciji Lava već u konstelaciji Raka zbog

precesije ekvinocija. U masonskoj drami, ubijeni majstor Hiram Abiff (Sunce) je podignut iz mrtvih

(smrt-zima) „snaţnim stiskom lavlje šape“ koju mu pruţa majstor loţe. „Stisak lavlje šape“ je očito

referenca na zodijački znak Lava u kojem Sunce ima svoju najvišu i najljepšu poziciju na Nebeskom

Luku Nebeske Loţe.

Kombinacija polariteta: obelisk – muški aktivni element a kip Boţice – majčinski pasivni element. Na

cijeloj zgradu se kipovi ponavljaju tim redoslijedom s tim da je obelisk uvijek na rubu graĎevine.

Još malo Zagreba:

Zgrada Croatia Osiguranja na uglu Praške ulice i Trga bana Jelačića. Kaducej.

Ista zgrada, krov. Lik boţice koja u desnoj ruci nosi lopatu a u lijevoj kaducej.

Ista zgrada, krov. S desne strane krova (ako gledamo s trga) lik gospe koja nosi u desnoj ruci čekić a u

lijevoj kotač. Dakle, obje nose alat u desnoj ruci (projicirajućoj strani) a ezoterijski simbol u lijevoj

(receptivnoj strani). Kotač i kaducej imaju više slojeva značenja. Iako ne znam koja je točna

simbolična predstava bila originalno namjenjena, pretpostavljam da se obje simbolike vrte oko boţice

Fortune koja je na neki način povezana sa grčkom koncepcijom karme (kotač). Rota znači kotač, a

Taro(t) kolo sreće. I zodijačko kolo i kolo tarota imaju veze sa karmom i prolaskom vremena i ciklusa.

Morat ću još istraţiti pozadinu ovih emblema i njihovu prvotnu namjenu. Ako se dobro sjećam, vidio

sam slične prikaze boţice Fortune na antičkim novčićima i reljefima. Amblemi (ili simboli koji

upućuju na neki dublji asptraktni koncept) su posebno bili popularni od renesanse pa sve do 18.

stoljeća i u arhitekturi i u humanističkim studijama. Jezuiti su meditirali na embleme povezane ne bi li

proniknuli arhetipski sloj značenja i primjenili ga u svojoj duhovnoj praksi.

Početak Ilice. Ponovno gospa sa kotačem i čekićem.

Ilica, ista zgrada. "Zeleni čovjek" (keltski Bafomet, Oziris, Bakus, Dioniz, Pan) i rog izobilja

(povezanost sa Fortunom). O rogu izobilja se moţe dosta reći. Astroteološko tumačenje je već

objašnjeno ranije.

Neka zgrada u Ilici. Hermes.

Peta gimnazija. Kaducej u medaljonu.

Trg bana Jelačića. Zgrada iza kipa bana. Ponovno gospa s kaducejom u lijevoj ruci, dok druga gospa

nosi i kotač (lijeva ruka) i čekić (desna ruka). Ovo ponavljanje motiva na tako malom prostoru nije

zanemarivo. Vjerojatno ima specifično značenje u svijetu amblema.

Trg maršala Tita. Gospa s kaducejom ovaj puta u desnoj ruci. Sjedi na tronu. Sandale s krilima.

Pomalo izgleda hermafroditski (s naznakama oba spola). Svi elementi koji su u svezi s Hermesom su

tu.

Muzej Mimara.

Neka zgrada na Zrinjevcu.

Ovakav svod sa vršnim kamenom se u masoneriji naziva Kraljevski Svod (Royal Arch). Da bi ušli što

dublje u simboliku lava na vršnom kamenu, ne bi bilo na odmet da se spomene masonska mitologija.

MASONSKI MIT O HIRAMU ABIFFU

Po masonskoj legendi, Feničanin Hiram Abiff je bio glavni arhitekt kojeg je kralj Solomon postavio za

izgradnju hrama Svevišnjem. Solomonov Hram je imao 3 velika majstora: sam Solomon, Hiram iz

Tira i njegov sin Hiram Abiff. Svaki dan u podne Hiram Abiff bi poslao radnike na odmor od naporna

rada. U to vrijeme Hiram bi obično izraĎivao graĎevinske nacrte na tabli. MeĎutim, Hiram Abiff je

ubijen u podne. Ubila su ga tri niţe rangirana slobodna zidara drugog stupnja. Njihova imena su bila

Jubela, Jubelo i Jubelum. Dvanaest radnika se urotilo protiv Hirama jer su ţeljeli saznati tajne

majstora masona, no samo trojica su provela zavjeru u djelo. Kada je majstor Hiram završio svoj rad u

podne htio je izaći na juţna vrata Hrama. Trojica zidara drugog stupnja su znala da je majstor u podne

sam u Hramu, pa su ga ţeljeli tada iznenaditi. Svaki od urotnika se postavio na jedna vrata Hrama:

Jubela na jug, Jubelo na zapad a Jubelum na istok. Majstor je krenuo prema juţnim vratima, no

presreo ga je Jubela. Jubela je zahtjevao da mu razotrkije tajnu šifru trećeg stupnja i tajne svog zanata.

Nakon što ga je Hiram triput odbio, Jubela je udario Hirama 24-inčnim zidarskim mjerilom, te je

Hiram pobjegao prema zapadnim vratima. Tamo ga je zaustavio Jubelo i pitao majstora da mu otkrije

svoje tajne, na što je ovaj odbio pa ga je Jubelo udario kutomjerom po prsima. Hiram je ponovo

pobjegao, ali ovaj put prema istočnim vratima. Tamo ga je susreo Jubelum i ponovo zatraţio šifru.

Majstor je odbio otkriti tajnu te ga je Jubelum udario maljem po čelu. Majstor pade mrtav na pod

Hrama. Zatim su urotnici zakopali tijelo majstora u krhotinama zidarskog materijala na podu. U ponoć

su odlučili tijelo majstora odnijeti zapadno prema brdu Moriji, gdje su ga pokopali u smjeru istok-

zapad. Na mjesto glave su postavili biljku zimzelene akacije, da bi znali kasnije gdje je grob.

Sljedećeg dana drugi radnici su shvatili da nema nacrtnim planova na tabli, da majstor nije u Hramu,

te su obavijestili kralja Solomona. Solomon je zatraţio detaljnu potragu po Hramu, no ništa nisu našli.

Zatim je 12 urotnika koji su se pokajali za svoje ubilačke namjere rasporeĎeno u 4 grupe po 3 radnika

za svaki smjer. Potraga je počela izvan Hrama, svaka grupa od tri je krenula svojim smjerom. Trojica

koja su krenula na zapad sve do luke u Joppi, sreli su mornara/ribara kojeg su upitali da li su moţda

tuda prošli neki stranci. On je odgovorio da su trojica zanatlija krenula za Etiopiju, no budući da nisu

imali majstorske šifre kralja Solomona, po tradiciji nisu smjeli putovati u strane zemlje, pa su se vratili

natrag. Ova trojica koja su tragala za ubojicama su se vratili sa vjestima kralju Solomonu, te je on od

svih 12 urotnika traţio da se preruše i nastava potragu, inače bit će smatrani odgovornim za ta zločin.

Nakon 15 dana potrage, jedan od umorne braće sjeo je na brdo da se odmori, zapadno na brdu Moriji.

Ubrzo je primjetio biljku akacije na zemlji. Zanatlija je otkrio da je to grob majstora. U tom trenutku

su se pojavili trojica ubojica Hirama Abiffa i počeli su jadikovati i pokajati se za zločin koji su učinili.

Budući da su glasno jadikovali, čula su ih trojica koja su otkrila grob i priveli ih pred Solomonov sud.

Solomon je dao odrubiti glave ubojicama. Dvanaestorica zanatlija, oni isti koji su bili u potrazi za

tijelom majstora su bili poslani od Solomona da pronaĎu i dovedu tijelo majstora. Tijelo je naĎeno i

Solomon je zapovijedio jednom od zanatilja da pokuša podići izmrcvareno i poluraspadnuto tijelo

majstora stiskom šake prvog stupnja, no to mu ne uspije jer se meso otkinulo sa majstorove ruke. Isto

naredi zanatliji drugog stupnja, no tijelo nije bilo podignuto. Nakon molitve, kralj Solomon je primio

raspadnuto tijelo majstora za ruku stiskom trećeg stupnja ili „snažnim stiskom lavlje šape“ nakon

čega se tijelo majstora podiglo. Solomon je zatraţio da se tijelo prikladno, ceremonijalno pokopa u

Sanctum Sanctorumu Hrama (najsvetoj svetinji – centralni dio Hrama). S obzirom da je majstorska

riječ-šifra izgubljena, morali su smisliti nadomjesnu riječ sve dok buduće generacije ne otkriju pravu

Riječ.

Većina masonskih autoriteta kao što su Albert G. Mackey, Prentiss Tucker, Oliwer, i mnogi drugi

slaţu se da ova priča ima neke povijesne elemente, no ustvari cijela priča je alegorijska i duboko

simbolična. Posjeduje moralne, duhovne i metafizičke konotacije ukodirane preko astronomskih

ključeva samog mita.

Pravo značenje ovog mita:

- trojica velikih majstora = tri aspekta Boga = tri faze sunca (istok-roĎenje, jug – sazrijevanje, zapad -

starost)

- Hiram Abiff = personifikacija Sunca

- Solomonov Hram = SOL – OM – ON (tri drevne riječi za Sunce; Sol – latinski, Om – sanskrit, On -

egipatski), dakle riječ je o Hramu Sunca ili cijelom Kozmosu. Astronomski, riječ je o putanji Sunca u

solarnoj godini, dakle Hrama Solomona takoĎer predstavlja i zodijački pojas od 12

mjeseci/znakova/konstelacija, jer ţivot Sunca ili Majstora Hirama protječe u fazama.

- majstor uvijek pošalje radnike na odmor u podne = Sunce ili Hiram je najviše na obzoru u podne,

Sunce pobijeĎuje oblake i tminu kad se uzvisi nad obzorom.

- 3 ubojice = jesenski mjeseci, odnosno jesenski znaci zodijaka: Vaga, Škorpion i Strijelac. Jubela

udara Hirama sa mjerilom/ravnalom = znak Vage – datum ulaska u znak : 23. 9 mjesec = simbolizira

jednakost, pravilnost poput onog koje daje ravnalo kada njime povlačimo pravilne linije. U tom

vrijeme vlada jesenska ravnodnevnica. Dani i noći traju podjednako. Otuda simbol ravnala. Jubelo

udara Hirama sa kutomjerom = znak Škorpiona, kutomjer podsjeća na dvije štipaljke škorpiona.

Jubelum ubija Hirama maljem = znak Strijelca jer udarac malja donekle podsjeća ubojitu strijelu

kojom Strijelac ubija Sunce na zapadu zodijačkog pojasa. Sunce nakon znaka Strijelca ulazi u znak

Jarca i leţi “mrtvo” u vrijeme zimskog solsticija (23.12 – najkraći dan godine).

- zima = smrt Sunca

- imena ubojica Jubela, Jubelo i Jubelum, skrivaju jednu tajnu u svom imenu. Svako ima zajedničku

bazu, a to je riječ Jubel. Ako odstranimo bazu, dobijemo slova od prvog A, od drugog O i od zadnjeg

UM, sveukupno AOUM ili AUM, sveta Riječ manifestacije i solarnog Logosa. Ekvivalent toj svetoj

riječi je gnostički IAO ili hebrejski JAH. Vjerovanto je riječ AUM došla u masoneriju preko perzijskih

Misterija i putovanja grčkih inicijata u Hindustan i Indiju gdje su primili inicijaciju u azijske Misterije.

- 3 ubojice odnose tijelo zapadno od Hrama prema brdu Moriji i tamo ga pokapaju =3 zimska mjeseca

ili 3 zimska znaka zodijaka: Jarac, Vodenjak i Ribe. Oni predstavljaju mirovanje Sunca, jer u vrijeme

zime, Sunce se čini da je pokopano, da leţi mrtvo.

- biljka akacije koja je ostavljena uz grob Majstora = ta zimzelena biljka predstavlja pobijedu Sunca

nad mrakom zime, odnosno besmrtnost Sunca koja se potvrĎuje na proljetni ekvinocij (21.3.). Ta

biljka inače u drevnim učenjima zbog svoje uvijek zelene boje predstavlja nadu u pobijedu ţivota nad

smrti, astronomski, pobijedu Sunca nad mrakom zime. Na taj način nada u uskrsnuće Sunca (proljetni

ekvinocij) biva simbolično prestavljena biljkom koja nikad ne gubi svoju zelenu boju.

- 12 zanatlija u potrazi za tijelom Hirama Abiffa = 12 znakova zodijaka koji traţe mrtvo Sunce. Znaci

su podjeljeni u grupe po tri u 4 godišnja doba.

- Grupa zanatlija koja je krenula zapadno, srela je ribara/moreplovca. Ribar = konstelacija Vodenjaka

koja je u drevna vremena predstavljala zimski solsticij. Ribar im je rekao gdje da traţe ubojice.

- Jedan od umorne braće je sjeo na brdu Moriji da se odmori i zatim je pronašao biljku akacije i grob.

Zanatlija koji je pronašao mrtvo Sunce je upravo znak Ovna koji je prvi proljetni znak (proljetni

ekvinocij) na ekliptičnom pojasu. Zimzelena akacija takoĎer simbolizira proljetni solsticij zbog svoje

“besmrtne” boje. Grob je pronaĎen na brdu = brdo simbolizira uzdizanje Sunca iz mrtvila zime. Na

brdu raste lijepa vegetacija koja najavljuje dolazak proljeća i uskrsnuće Majstora.

- Brat prvog stupnja, brat drugog stupnja i sam Solomon su trebali podići tijelo Majstora Hirama.

Prvoj dvojici (znaci Bika i Blizanaca) nije uspjelo, no Solomon (znak Raka – uvijek je predstavljao

ţivot) je podigao Majstora “snažnim stiskom lavlje šape”, dakle Sunce je doţivjelo svoj klimaks,

svoju najvišu poziciju na nebesima u konstelaciji Lava, koji je u drevna vremena bio

nazivan“jedinom kućom Sunca”.

Zašto lav?

Osim svoje snage i dominantne stature, lav je uvijek smatram kraljem ţivotinja, a po ovom mitu i

kraljem zodijačkom kola jer Sunce ulazi u Lava u svojoj najvišoj vili, astrološkoj kući za vrijeme

ljetnog solsticija. Taj triumf Sunca nad smrti je ovjekovječen u emblemu lava kojeg vidimo u raznim

heraldičkim simbolima, zastavama i grbovima. Primjere identifikacije lava sa Suncem imamo i u

arhitekturi. Naime, u masonskim učenjima, i mitovima, postoji takozvani ključni kamen (vršni kamen)

koji se obično postavlja iznad sredine luka na vratima, tako sugerirajući da luk predstavlja gornju

polovicu zodijačkog kola na čijoj sredini se nalazi vršni kamen sa likom lava. Vrh luka putovanja

Sunca i konačni triumf nad silama mraka je upravo ono što lav na vršnom kamenu simbolizira. Sve od

drevnih vremena do danas, vršni kamen (često s glavom lava) je čest arhitekturalni motiv, no danas je

njegovo pravo značenje zaboravljeno.

Ovo je standardni prikaz Kraljevskog Luka sa dva potporna stupa Jachina i Boaza. Vršni kamen je u

zvijeţĎu Raka, a u davna vremena iz kojeg potječu mitovi o lavljoj kući Sunca, vršni kamen je bio

prikazivan sa lavljom glavom.

Dakle, prvih sedam znakova zodijaka počevši od Ovna, odnosno proljetnog ekvinocija ili buĎenja

Majstora do njegove najviše pozicije u znaku Raka ili ljetnom solsticiju (21.6.) da bi na kraju Sunce ili

Majstor (Krist-Oziris-Mitra) počeo opadati u intenzitetu, svijetlosti i snazi tijekom jesenskog

ekvinocija u znaku Vage. Ovih 7 faza ţivog Sunca predstavljaju alkemijski VITRIOL ili Magnum

Opus – Veliko Djelo u dobivanju Kamena Mudraca, a u drevnoj astronomiji i mistici dana su im

imena SEDAM NEBESA. Sasvim slučajno čovjek takoĎer posjeduje ekvivalent tim nebesima u svojoj

suptilnoj anatomiji.

SOL-OM-ONov Hram je dakle Hram tri aspekta Boga : Snaga, Ljepota i Mudrost koji su potpornji

Kozmosa i Kraljevskog Luka.

Ako riječ “Solomon” napišemo bez samoglasnika kao u hebrejskom jeziku, dobijemo S-L-M-N, čije

su gematrijske vrijednosti 60-30-40-50 a njihov zbroj je 180 ili polovica kruga. To je ujedno i dodatni

ezoterijski dokaz da je Kraljevski Luk (luk zodijaka) ustvari Solomonov Hram ili hram Sunca.

Kraljevski Luk u 180° opisuje znakove Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica i Vaga kako je vidljivo

na slici iznad. Valja ponovno naglasiti da SOL-OM-ON kao arhetip predstavlja kretnju Sunca u tri

faze: dva stupa (istok-zapad) i vršni kamen (jug). Pogledajte sliku. Na vršnom kamenu piše SNAGA.

Gematrijska (numerološka) vrijednost hebrejske riječ “Aryeh” ili “LAV” je 216 (slova aleph + resh +

yod + he = 1 + 200 + 10 + 5).

Zanimljivo je da riječ “SNAGA” ili Geburah isto kao i riječ “LAV” ili Aryeh na hebrejskom imaju

istu vrijednost a to je 216. Dakle LAV = SNAGA. Rekli smo da je glava lava u davnini bila

postavljena na vršni kamen koji je predstavljao ljetni solsticij. To je konzistentno sa gornjom slikom

na kojoj vidimo da je vršni kamen izjednačen sa aspektom snage.

Solarni broj 666 ili 6 x 6 x 6 = 216. Dakle, “LAV” i “SNAGA” su čak i u drevnoj numerologiji

izjednačeni sa Suncem.

Biblija [Ps 84.11]

“YHVH Shemesh” ili “Gospod je SUNCE”. Vrijednost ove rečenice je 666!

Broj 666 ima 12 djelitelja ili mistično rečeno, Sunce prolazi kroz 12 faza ili znakova zodijaka.

Zakljuĉak

Detalji ovog mita se poklapaju sa putanjom prolaska Sunca kroz sve znakove zodijaka. Nakon što je

napadnuto na jesenski ekvinocij od Vage i Škorpiona, ubio ga je Strijelac svojom smrtonosnom

strijelom ili maljem u ovom slučaju. Sunce je leţalo mrtvo u zimi, ali je podignuto u proljeće i

uzdignuto na ljetni solsticij. I tako iznova. Krug bez prestanka. Hermetički princip ritma je upravo

glavna moralna i metafizička doktrina i pouka ove alegorije. Sve se mijenja, sve se vrti poput kotača

ili njihala na uzici, sve ima svoje roĎenje, svoj zenit-mladost, svoj zapad ili starost i svoju smrt. Kolo

se vrti i nikad ne staje.

U mitu o Hiramu mogu se naći alkemijske, astrološke, astronomske, kabalističke i geometrijske tajne.

Samim time, apsurdno je misliti da je riječ o povijesnom dogaĎaju. Jednostavno nedostaju ikakvi

dokazi o dogaĎajima prikazanim u mitu. Biblijski Hiram spomenut u knjigi Kraljeva je samo u nekim

detaljima sličan mitskom Hiramu, jer se ubojstvo majstora nigdje ne spominje u Bibliji, samo se kaţe

da je Hiram bio iskusni fenički zanatlija, no ne i glavni arhitekt. U Bibliji piše da je Hiram doţivio

završetak gradnje Hrama, a u masonskoj drami Hiram umire prije završetka gradnje.

Pouka mita je višeslojna i nije vezana samo za masoneriju, čak ni za drevne inicijacijske Misterije, već

ima univerzalno tumačenje primjenjivo na mnogo razina, kako na moralnom tako i na duhovnom

planu.

Dom Williama Fellera (američko-hrvatski matematičar), Tomislavov Trg. Vila u secesijskom stilu.

Lik Boţice(?) koja proizvodi vjetar. Sa svake njezine strane nalaze se petokrake ruţe, simboli Boţice,

tj. pasivnog polariteta kozmosa i čovjeka. Zanimljivo je da se invertirane ruţe od pet krakova nalazu

unutar prve ruţe. Uspravni i obrnuti pentagram? Boţanski omjer Phi?

Iznad prošle fasade nalaze se ponovno simboli Boţice i lunarne energije. Petokraka ruţa i ţenski lik.

Glava s krilima. Zmije kao u kaduceju se omataju oko središta, čak se nalaze i u kosi. Lice djeluje

hermafroditski. TakoĎer simbol Boţice mada zmija ima mnoga druga značenja.

Perkovićeva ulica, nasuprot Mimare. Hermes i kaducej. Inače se takvi simboli pojavljuju na zgradama

komercijalne prirode, tj. trgovine, jer u Grčkoj Hermes je takoĎer bio bog trgovaca. No lik Hermesa je

arhetip glasnika, posrednika izmeĎu bogova i čovjeka, izmeĎu višeg i niţeg, duha i duše, tj. to je

ljudski um koji je vrlo brz, ima sandale sa krilima, od svih bića leti najbrţe iz Hada, podzemlja prema

Olimpu, nebesima... Takav je hirovit i ljudski um. Moţe biti prikovan za materijalno ali i sposoban za

kontempliranje i umovanje o najvišim stvarima.

Hermesov štap u okultizmu slovi za simbol suptilne ljudske anatomije i Drveta Ţivota.

Tomislavov trg na Zrinjevcu. Košnica i pčele. Zanimljivo je da taj simbol pripada učenjima

inicijacijskim misterijima antike, pa tako i današnjoj masoneriji 3.stupnja, jer iz masonskog monitora

(knjiga sa ritualima) "Duncan's Ritual of Freemasonry" u poglavlju koje se bavi trećim stupnjem

čitamo:

Tomislavov trg na Zrinjevcu. Košnica i pčele. Zanimljivo je da taj simbol pripada učenjima

inicijacijskim misterijima antike, pa tako i današnjoj masoneriji 3.stupnja, jer iz masonskog monitora

(knjiga sa ritualima) "Duncan's Ritual of Freemasonry" u poglavlju koje se bavi trećim stupnjem

čitamo:

(slika iz knjige)

"Is an emblem of industry, and recommends the practice of that virtue to all created beings, from the

highest seraph in heaven to the lowest reptile of the dust. It teaches us that, as we come into the world

rational and intelligent beings, so we should ever be industrious ones; never sitting down contented

while our fellow-creatures around us are in want, when it is in our power to relieve them without

inconvenience to ourselves."

Još bih dodao da je košnica ideal kojim pčele (individualne duše) zajednički grade savršenu loţu,

duhovnu nastambu individualaca i svjetine. Unija i meĎusobni rad koju košnica simbolizira podsjećaju

nas na onu Isusovu "ljubi bliţnjega svoga". Isto kao što je Solomonov hram ideal vrhunske duhovne

arhitekture, isto tako je i košnica duhovna nastamba sazdana od neraskidivih veza u karici ţivota.

Ambulanta kod glavnog ţeljezničkog kolodvora. Krilati disk sunca Amen-Ra koji se letjeći u svojoj

nebeskoj barci moţe vidjeti na četiri pozicije, dvije solsticijske, dvije ekvinocijske. Četiri stupa koja

podrţavaju zgradu (ili Kozmos) su takoĎer i 4 elementa (YHVH). U tom slučaju krilati disk ili Sunce

je peti element koji uravnoteţuje sve ostale i bez kojeg drugi ne mogu postojati zasebno. Dakle, ovaj

simbol zajedno sa stupovima moţda ilustrira jednostavnu astronomsku predstavu: Sunce ili krilati disk

putuje obzorom (zodijačkim ekliptičkim pojasom) od istoka prema zapadu, smjerom juga, od

proljetnog ekvinocija, ljetnog solsticija kada je Sunce najsjajnije na obzoru (triumf Sunca), jesenskog

ekvinocija sve do zimskog solsticija za kojeg se alegorijski kaţe da predstavlje umiruće Sunce (Mitra-

Krist-Oziris). Dva solsticija i dva ekvinocija su 4 faze sunca u analogiji sa elementima prirode. To je

jedno od dubljih značenja ovakvih predstava jer su operativni slobodni zidari koji su gradili velike

hramove, zgrade i crkve bili upoznati sa nekim dubljim učenjima koja su iskoristili u svojim

umjetničko-tehničkim nastojanjima da uključe takvu simboliku u svoj rad. Slično izgleda i Jupiterov

hram u Puli. 4 velika stupa a iznad njih u sredini zabata trokutastog oblika (vrhovna trijada?) se nalazi

izrezbaren veliki krug.

Iznad vrata na Muzeju za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita. Šestar i kutomjer trećeg stupnja

masonerije. (u prvom stupnju lijeva noga šestara pokriva kutomjer, u drugom stupnju desna noga

pokriva kutomjer a u trećem obje noge pokrivaju kutomjer).

ZAGREBAĈKA KATEDRALA

GraĎena od kraja 12. stoljeća pa sve do 1217. Stil: romaničko-gotički.

Maskaroni na vanjskim fasadama:

Grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (lijevo) i Pečat zagrebačkog kaptola (desno):

Primjetite petokrake uzorke. Petokrako lišće na vrhu u liniji, pentagram na grbu i na pečatu Kaptola.

Još neke groteske-beštije:

Grifon = lav-orao (česta beštija u alkemijskoj ikonografiji renesanse):

Đavolja glava, interijeri katedrale:

Petokraki uzorci i isprepletena vegetacija (podsjeća na vijuganje zmija u kaduceju):

Zmajevi na zaglavnom kamenu svoda katedrale. Isprepletni kao zmije suprotstavljenih polova u

kaduceju.

Oltar Sv. Marije Kraljice. Osmokraka zvijezda pred oltarom.

Freska na svodu kapelice - Krist u mandroli, zvijezde osmokrake.

U hermetizmu znamo da broj 8 predstavlja regeneraciju-uskrsnuće, beskonačnost i mudrost, što su

boţanski atributi Logosa ili Kozmičkog Sina - spiritualnog Sunca. Ove zvijezde imaju 8 krakova.

Odnose se na Hermesa-Krista, odnosno trostruki Um-Razum-Logos u čovjeku. 8 isto tako podsjeća na

vertikalni matematički znak beskonačnosti, što će reći da je uspon prema Prvom Izvoru jedan

beskonačni ciklus regeneracije i osobnog uskrsnuća. Gornji krug u osmici je Nebo ili spiritualni

svijetovi, a donji Zemlja ili fizički svijetovi. Za Logos se kaţe da ujedinjuje Nebo i Zemlju, te stoga se

solarnim junacima mitova daje posrednička uloga i uloga neutralnog principa. Hermesov štap kaducej,

koji se sastoji od dvije isprepletene zmije oko jednog centralnog štapa, isto tako grafički podsjeća na

broj 8. U hermetičkoj Kabali, broj 8 je broj sfere Hoda kojom vlada Hermes-Merkur-Thoth, odnosno

Razum-Logos. Broj 7 predstavlja ciklus transfomacija u čovjeku a 8 kompletnost ili nadilaţenje sedam

nebesa Kozmosa do samog izvora koji je u osmom nebu. U alkemiji osmokraka zvijezda ima identičnu

neutralnu simboliku, to je mjesto gdje se sumpor i ţiva, odnosno duh i duša susreću u alkemijskom

braku suprotnosti.

Rozeta. Šestokraka forma. Jedan od univerzalnih geometrijskih oblika sa mnogo značenja i konotacija.

Sveti broj sedam (šest krakova uključujući centar).

[ubaciti]

Novi Zagreb, oznaka za granicu Ilirskih pokrajna (vrijeme napoleonskih ratova). Obelisk (inače

solarni, falični simbol).

Ako uzmemo u obzir da su mnogi okultni dijagrami i sheme zapravo sheme analogne ljudskoj

anatomiji, onda moţemo zamisliti Čovjeka kao cijeli obelisk sa kvadrom za bazu (materija),

trapezoidom za duševni dio a kuglom za spiritualni dio (kugla nema bridove i širi se izvana prema

unutra - duh je sveprisutan).

Ako ovo ovako shvatimo, onda dolazimo do svetog broja 3. Tri principa stvaranja u alkemiji: sumpor

= duh, ţiva = duša, sol = tijelo. Odnosno sveta riječ IAO (grčki način pisanja Jah ili Jahve) koja u sebi

sadrţi tri principa, trojstvo:

1. kvadar = slovo "I" ...Izis (roĎenje)

2. romboid = slovo "A" ...Apofis (ubojstvo-smrt)

3. Kugla = slovo "O"...Oziris (uskrsnuće)

Obelisk negdje na Samoborskoj ulici u Zagrebu. Nisam slikao sam, već sam našao sliku na nekom

blogu. Nikad nisam čuo za ovaj obelisk ali čini se da je najveći obelisk u Hrvata. Barem od onih koje

sam ja vidio na slikama ili uţivo. Ovaj je u egipatskom stilu, trapezasta baza a piramideonom na vrhu.

Pitam se kojim povodom je podignut. Sa ove strane nema nikakvog znaka ni natpisa.

Napušteno groblje i crkva na Perivoju srpanjskih ţrtava u Zagrebu.

Evo malo primjera obeliska i piramida:

Spomenik hrvatskim braniteljima. Ne znam lokaciju. Piramida s odrezanim vrhom.

Otok Vis, grob nekog engleskog vojnika.

Obelisk Maršala Marmonta, Makarska.

Osijek, groblje. Kameni obelisk na četiri topovske kugle Iz 1899. godine.

Spomenik Ţrtvama Fašizma, Nova Gradiška.

Spomenik pokopanima na starom groblju, Punat.

Obelisk na groblju u Bjelavićima, Vis.

Spomenik NOB-a, Svinica, Hrv. Kostajnica.

Na dnu tog istog obeliska. Templarski kriţ.

Jezuitska crkva Dubrovnik. Blizanačke piramide.

Mauzolej Obitelji Grubišić, Mirogoj, Zagreb. Primjetite kako su blizanački stupovi (Jakin i Boaz u

masonskoj arhitekturi) stilizirani kao egipatski stupovi.

Mauzolej francuske plemenite obitelji De Piennes u Vrbovcu. Budući da ţivim u Vrbovcu oduvijek bi

se pri prolasku grobljem divio arhitekturi i mistici ovog mauzoleja. Podsjeća na egipatsku mastabu u

donjem dijelu sa sumeranskim ziguratom na vrhu. Zanimljivo je da se na završetku mastabe uzvišenje

od SEDAM stepenica (stepenište prema metafizičkom Nebu i savršenstvu). Lijestve i zigurati od

sedam stepenica su u drevna vremena i inicijacijskim misterijama predstavljali sedam tradicionalnih

planeta vidljivih golom oku za koje se u tajnim učenjima simbolički govori da predstavljaju niz

nebeskih tijela iza kojih se nalazi Osmo Nebo (naziv iz Corpus Hermeticuma). Inicijat (njegova duša)

se u misterijima Mitre simbolički i progresivno penjao stepenicama sedam planeta odnosno bogova i

njihovih utjecaja da bi na kraju došao do neba iza neba, gdje se nalazi izvor svog znanja i stvaranja,

spiritualno sunce. Slično učenje postoji i u masoneriji (stupanj pomoćnika), samo što je ono ilustrirano

pomoću sedam liberalnih znanosti (zadnji uspon) koje inicijat treba izučiti da se pročisti i usmjeri

prema prozoru koji vodi k Velikom Arhitektu.

Zanimljivo je takoĎer da se u mauzoleju de Piennesa na stropu nalazi kupola presvučena u mozaik od

24-karatnog zlata. Metal u alkemiji koji odgovara Suncu je zlato. Sunce na stropu se nalazi točno u

sredini mauzoleja, okruţeno sa 6 drugih stupova. 6 stupova + sunce = sedam planeta, sedam metala,

sedam procesa u dobivanju Kamena. Crni kamen = nigredo faza Velikog Djela (truljenje), inicijalna

faza kojom vlada Saturn ili Smrt. Iz te faze mraka i kaosa, slijedi buĎenje i transformacija.

Mauzolej su gradili zagrebački arhitekti Hugo Ehrlich i Viktor Kovačić. U mauzoleju je 1911. godine

pokopan donator, francuski markiz Eugène d'Halwin de Piennes. Mauzolej je sagraĎen od švedskog

granita.

Zagreb, Mirogoj

Piramida - mjesto u Crnoj Gori gdje je nastradao turski silnik Smail Aga Čengic.

Doboj, BiH.

Glavni Ulaz Na Groblje, Čakovec.

Dvorac Nova Kraljevica:

Kraljevski svod sa ključnim kamenom u obliku lavlje glave. O ovom amblemu i njegovom

astroteološkom porijeklu sam pisao ranije.

Bizantska krstionica Šibenik:

Pentagram i cvijet sa šest latica u sredini (pentagram = mikrokozmos, cvijet = heksagram, Krist-Logos

u duši). Krug oko pentagrama je stiliziran pomoću hrvatskog pletera.

Poreč - crkva Gospe od AnĎela:

Osmokraka zvijezda. Vrlo bitan simbol hermetizma i alkemije. Povezan sa hermafroditskom naravi

Prve Materije. TakoĎer: betlehemska zvijezda = Venera koja predkazuje dolazak Mesije (Sunca).

Jednostavna je astronomska činjenica da je Venera (Lucifer u rimsko-etruščanskoj mitologiji) vidljiva

golom oku prije izlaska sunca na nebu. Metaforički, ona je glasnik Mesije. U Babilonu zvijezda

boginje Ištar (Venera) je takoĎer bila osmokraka.

Bakar - crkva Majke Boţje od Porta:

Crkva Svih Svetih, Korčula:

Lindar, Istra:

Krmed, Istra:

OKO U TROKUTU ILI SVEVIDEĆE OKO:

Grb Svete Nedelje.

Grb Općine Kraljevec na Sutli, Krapinsko-zagorska ţupanija.

Oko u trokutu nije eksluzivno simbol masonstva, već ga češće nalazimo u kršćanskoj ikonografiji i

simbolici, posebno od perioda renesanse. To je Boţje Oko Providnosti. Trokut je simbol Svetog

Trojstva, oko u sredini jedinstvenog Boga koji djeluje kroz tri sile/osobe Trojstva. Ovdje je bitno reći

da kršćanska simbolika nije u nekoj suprotnosti sa poganskom i ranijim korištenjem istog simbola.

Mnoge kulture su prepoznale trajnu istinu trojedinog, tripartitnog Boga koji posjeduje tri lica (u našoj

slavenskoj religiji Triglav - gospod podzemlja, zemlje i zraka). Trokut je najdrevniji simbol te tri sile

koje čine aktivni mehanizam Kozmosa i pokretačku nit svega. Tri jednako duge stranice su u

pitagorejskom tajnom bratstvu predstavljale trostruku prirodu Boga, Prirode i Čovjeka a budući da su

stranice jednake, simboliziraju njihov balans. Isto tako sveta trijada predstavlja tri glavne čovjekove

komponente i njihovu jednaku vaţnost: duh, duša i tijelo i još mnoge druge stvari. Oko je uvijek

simbol nama najvaţnijeg osjetila kojim percipiramo svijet. Boţanski vid očito prodire u sve sfere

postojanja pa ga slobodno moţemo smatrati Spiritualnim Suncem koje širi svoje zrake u beskraj

kruţnice Kozmosa.

Evo nekih primjera.

Varaţdin:

Oko Providnosti na ključnom kamenu svoda.

12 cvijetova (ruţa) okruţuju Oko. Sunce i znaci zodijaka?

Portal crkve u Gračišću, Istra (12 zraka = zodijak, oko = Sunce):

Crna Gora, na oltaru (izgraĎen oko 1800-ih) se jasno vidi prikaz Svevidećeg oka:

Prekrasna rozeta iz Đakovačke katedrale:

Vrhunska geometrija. U centru isijavanja - spiritualno sunce, budno oko Velikog Arhitekta Kozmosa

(Boga) izmeĎu dvije krajnosti Alfe i Omege.

Roč, Istra, Hrvatska:

Na staklenom prozoru vidljivo svevideće oko, jednakokračni kriţ, Sveti Gral i osmokraka zvijezda.

Iznad svih je golubica ili Kozmička Majka/Sophia/Mudrost, baštinica Svetog Grala i čuvarica

Misterija.

Kada već govorimo o sv. Trojstvu i trostrukoj prirodi svega, evo nekih primjera u srednjovjekovnoj i

renesansnoj arhitekturi kršćanstva (uglavnom gotika i romanika) i ikonografiji:

Tomar u Portugalu. Templarski reljef.

Templarska katedrala u Chartresu.

Halford, Engleska, biskup sa tri glave.

Llandaff, katedala u Walesu.

Navarra u Španjolskoj, templarska crkva ili katedrala.

Muzej u Bogoti.

Nepoznata lokacija, rad nastao oko 1500-te godine. Razotkriva cijelu kršćansku ezoterijsku pozadinu i

misteriju sv. Trojstva.

Na vanjskim poveznicama triju sfera (sv. Trojstvo) stoji "non est" ili "nije", na unutarnjim "est" ili

"je". Što znači, da je svaki dio trostrukog Boga na površini ustvari zasebni mehanizam boţanske

jednadţbe (vanjske linije sheme), ali istovremeno, u svojoj prirodi (unutarnje linije sheme) nedjeljiv i

sjedinjen s ostatkom boţanskog Trojstva. Mislim da je to prilično blisko neoplatonizmu i

skolasticizmu filozofije sv. Tome Akvinskog.

Zanimljiva je takoĎer slučajnost da ova geometrija jako podsjeća na donji dio kabalističkog Drveta

Ţivota, pri čemu zlatna aureola Kristova odgovara poziciji Tifereta, ili samog centra Drveta koje je

obično simbolizirano sunčanom zlatnom bojom. Tiferet je sfera broj 6 na Drvetu. Tri su glave: 666.

Trostruko sunce duše? Trojstvo manifestirano u Kristu, solarnom junaku Tifereta.

TakoĎer, Duh Sveti odgovara najniţoj sferi kod nogu, što je Malkut na Drvetu Ţivota. U Kabali (i

hermetičkoj i hebrejskoj) Malkut je domena palog Duha Svetoga, nevjesta Boţja, Marija Magdalena,

pala Sofija-Lucifer.

ako je simbol dvoglavog orla korišten još od preddinastijskog Egipta i Babilona, nalazimo ga i u

nekoliko stupnjeva crvene masonerije, renesansnim rozenkrojcerskim i alkemijskim amblemima. No

bez obzira kakvo tumačenje u svjetovnoj okolini poprimio, arhetipski se radi o pomirbi polova.

Jedinstvo u duha i duše u tijelu. Tijelo je fiksno, ono nosi i duh i dušu. Orao ima jedno tijelo, ali dvije

glave (duh i duša). Alkemijski, radi se o sumporu i ţivi (dvije glave) u fazi konjukcije, dok je sol samo

tijelo orla. Tri principa stvaranja i postojanja sumpor, ţiva i sol su arhetipsko trojstvo koje ova ptica

prikazuje. Ptica je okrunjena jednom krunom – jedinstvo. Razlijeva neku tekućinu iz vrča: voda ili

mlijeko? Ili neka alkemijska alegorija?

Kameni zmaj u kuli dvorca u Valpovu:

Knjiga amlema Lucasa Jennisa „De Lapide Philisophico“ (1625). Zmaj koji grize vlastiti rep. Iako

ovaj zmaj s kule u Valpovu ne grize svoje rep, simbolika je i dalje arhetipska. Po mom mišljenju,

heraldička simbolika srednjeg vijeka je profanirana alkemija. U alkemiji susptancu koja predstavlja

početak i kraj Velikog Djela nazivamo „Azoth“. Prvo slovo riječi, A je početak hebrejske, latinske i

grčke abecede. Slovo Z je kraj latinske abecede. Slovo O je kraj grčke abecede, slovo T ili Tau je kraj

hebrejske abecede. U ovoj riječi imamo ukodiranu simboliku neprekidnosti procesa spiritualizacije

materije i materijalizacije Duha. Azoth je supstanca Filozofa, vrhovni boţanski Merkur koji se nalazi u

svemu (duh, duša, tijelo). Jedan od načina kako su alkemičari prikazivali ovaj princip je gnostički

Ouroboros – zmija ili zmaj koji grize svoj rep. Riječ je o nuţnosti ciklusa i pretvorbi iz višeg u niţe i

obratno. U čisto gnostičkom smislu, riječ je o jedinstvu materije i duha, odnosno besmrtnosti jednog i

drugog.

Pročelje crkve Sv. Petra i Pavla, sv. Petar u Šumi:

Pavlinski grb:

"Cijeli grb povezan je sa svetim pustinjacima iz prvih kršćanskih vremena, na čelu s njihovim

patrijarsima: sv. Pavlom i Antunom Pustinjakom, začetnicima kršćanskoga anahoretizma, prvog

oblika duhovnog života.

Sveti Pavao Prvi pustinjak je za Pavlinski red patrijarh kao što je Abraham za Božji narod. Rođen u

Egiptu, živio je u vremenu rimskih careva od Decija do Dioklecijana, i strašnih progona kršćana. Da

se ne odrekne Isusa Krista ostavio je svoje veliko imanje šogoru i otišao je u pustinju gdje je do konca

života živio isposnički, u samoći i kontemplaciji. Hranio se je plodovima palme, a gavran mu je

donosio koricu kruha.

Sveti Antun opat, taj slavni Antun Pustinjak, zvan i Veliki, također je rođen u Egiptu, nadomak obala

Crvenoga mora. I on je veći dio života živio isposnički, u samoći i kontemplaciji u pustinji, nastanjen u

jednoj špilji. Kad je posjetio Pavla Pustinjaka tada je gavran, koji je svakoga dana dolijetao, podijelio

porciju kruha. Pavao je umro u dubokoj starosti, a pokopao ga je Antun uz pomoć lavova koji su

iskopali raku."

Odlomak preuzet sa :

http://hakave.org/index.php?option=c...njar&Itemid=52

Dakle, gavran hrani dva pustinjaka koricom kruha. Pustinjaci su prikazani kao lavovi. Korica kruha je

spiritualna hrana – mana koja potječe s Nebesa (Keter). Gavran sa vrha krošnje nosi spiritualnu hranu

ovisnim pustinjacima. Lavovi predstavljaju suprotstavljene sile Hokmaha i Binaha na Drvetu Ţivota,

dok je gavran na vrhu krošnje sam vrh svete trijade.

Promatrajući pročelje cijele crkve primjetio sam odreĎeni geometrijski uzorak:

Razmještaj dijelova pročelja odgovara geometrijskom uzorku kabalističkog Drva Ţivota.

Bivša masonska loža "Sirius", Rijeka (1903.-1945)

Pentagram na podu. U masoneriji se ovakva zvijezda zove Plamteća Zvijezda. Plamteće Zvijezde

krase centar masonskog hrama da nas podsjećaju na centar kozmosa (hram je simbol cijelog svemira) i

centar čovjeka (solar pleksus). Solar pleksus kao energetska točka odgovara Veneri. Izis je Venera a

pentagram je jedan od simbola Venere. Oko kruga piše Sirius. Jedna od konstelacija koja je bila od

vrlo vaţnih Egipćanima i drugim narodima davnina. Za Egipćane Sirius je majka bogova Izis. Opet se

vraćamo na Veneru i majku bogova.

TakoĎer sam primjetio nešto što moţe biti koincidencija a i ne mora: boje pentagrama. Vanjski obod

je crne boje, slijedeći sloj bijele boje, te zatim ţuta i na kraju crvena boja. Ove 4 boje odgovaraju

bojama Velikog Djela alkemičara, pri čemu je posljednja faza rubedo (crvenilo Kamena Mudraca)

odnosno Merkura Filozofa, Boţanska Ţiva. Zanimljivo je da je crvena boja u samom centru

pentagrama i pentagona. Čovjek traţi Kamen (svoj spiritualni identitet) ali ga tek nalazi u 4.fazi i to u

centru samog sebe.

Medaljon. Sova Mudrosti sjedi na otvorenoj knjizi. Otvorena knjiga je moţda Knjiga Svetog Zakona

kako ju nazivaju slobodni zidari. Ponovno pasivna majčinska, odnosno luciferijanska simbolika

Mudrosti. Sa svake strane sove nalaze se baklje znanja, vatra vječno u njima gori. Prometejeva baklja.

Prometej je Lucifer, Svjetlonoša.

Uz rubove ispod prozora glave lavova koje nose egipatski nemes (plašt oko glave). Lav je jako čest

simbol trećeg stupnja (solarni simbol ljetnog solsticija – oţivljavanje mrtvog Majstora) a sfinge su

takoĎer čest motiv u arhitekturi masonkih loţa. Ispod prozora i sfingi, nalaze se vijenci koji u sebi

moţda imaju zmije.

Na mjestu nekadašnje masonske loţe sada se nalazi evangelička crkva.

Neki primjeri geometrijskog uzorka 6-oko-1 (rozete sa šest krakova i centrom)

(cvijet života, sjeme života i varijacije na temu)

Zvijezde ili rozete sa 6 krakova moţemo često vidjeti diljem svijeta. Dosta korišten simbol, dobar dio

naroda je ucrtavao takve simbole na kuće, hramove, neke manje objekte ili ih nosio kao amulete. Imao

je zaštitničku, talismansku svrhu. Nalazimo ga u velikom broju meĎu bogumilskim stećcima u

Hrvatskoj i Bosni. U našoj slavenskoj mitologiji imamo Perunov (bog gromovnik) simbol:

Idol Peruna i njegov simbol:

Sigil/talisman koji je sluţio kao obrana od gromova, odnosno Perunovog bijesa.

Takav talisman nalazimo i kod Ţidova u obliku Davidove Zvijezde ili "štita" (opet prizvuk zaštitničke

svrhe simbola), takoĎer sa 6 krakova.

Ono što sam dosad vidio u mnogim arhitekturalnim i ezoterijskim tumačenjima, mogu sumirati ovako:

Obično je riječ o solarnom simbolu. Rozeta sa 6 krakova je često simbol srca (Tifereta u Kabali),

simbol unije "gornjeg" i "donjeg" Trojstva, jednog u duhovnom svijetu van čovjekove percepcije,

drugog u svijetu fizičke manifestacije. Mjesto gdje se ta dva trokuta sastaju (u centru) je sunce. To

sunce nije ovo naše vidljivo, već sunce koje gori unutar svake duše; to je više Jastvo ili rječnikom

gnostika: Logos-Krist (Riječ Boţja).

Ovaj simbol ima mnoge druge geometrijsko-aritmetičke proporcije koje su bile zanimljive mnogim

ezoteričarima i znanstvenicima.

Skice renesansnog majstora Leonarda Da Vincija:

Mnoţenjem ovoga broja pronalazimo njegove plodove." Louis Claude de Saint Martin (francuski

okultist 18. stoljeća).

O mističnoj Heptadi (sedmici) ovdje:

http://forum.hr/showthread.php?t=435963

Ideja 6 zraka oko jednog centra takoĎer upućuje na ezoteričnu astronomiju drevnih naroda i sveti broj

sedam; 7 vidljivih planeta golom oku - 6 oko centra - 6 planeta oko sunca oko kojeg sve ima svoju

revoluciju i kretnju. Ova malo ezoteričnija astronomska simbolika planeta ne mijenja činjenicu da je i

u ovom slučaju naglasak na sunce i na kreativni i pokretački aspekt Boga.

Mogli bi smo reći da je rozeta sa 6 krakova ili zraka prozor u dušu.

Kristogram:

Sastoji se od grčkih slova Chi i Ro. Ovakav simbol je doslovno jedan od najstarijih kršćanskih simbola

(neki čak tvrde stariji i od kriţa) i takoĎer ima geometriju kao Perunov kotač. Kad sam govorio o

skrivenom Jastvu unutar duše (duhovni dio duše), onda sam mislio na Krista čiji je ovo simbol.

Primjeri

Medvedgrad kapelica:

Crkva Uznesenja Marijina (Stomorina), Omišalj:

Kapelica, Ribnik, Karlovac:

Rimski mozaik kaţnjavanja Dirke, Pula:

Šibenik rozeta:

Krstionica u Šibeniku:

Unutar pentagrama cvijet sa šest latica.

Trsat, crkva. Ponovno motiv šestokrake zvijezde:

Novi Vinodolski, Frankopanski kaštel:

Omišalj:

Sv. Petar u Šumi, samostan:

Nastavak o šestokrakoj zvijezdi/cvijetu:

U runskom pismu Germana i Vikinga imamo runu Hagalaz (crni obris na slici b):

Njezin univerzalni oblik je kostur heksagrama i cvijeta ţivota (sjeme ţivota), oblika tako zvanog u

new age krugovima.

MeĎu Germanima i Vikinzima ova šestokraka runa se smatra majkom runa.

Citirat ću Edred Thorssona, okultista, člana nekoliko ezoternih organizacija. Iz praktičnog priručnika

runske magije "Futhark, a Handbook of Rune Magic":

"Hagalaz is the cosmic ice egg that is filled with crystalized magical power and cosmic pattern. The

hailstone is the symbol of the yeasty rime "egg" that contains the seed of Ymir, the primal rime-giant.

Ymir was formed from the juncture of world fire of Muspellsheimr and world ice of Niflheimr. This is

the complete potential multiversal paradigm-the egg of manifestation."

The H-rune is the mystery of the framework of the world, and defines the primal form of the

multiverse. The snowflake forms itself along the sixfold pattern of the old holy sign.

Hagalaz is the complete model containing the potential energy of neutral power in the multiverse,

which is born from the dynamic, generating, evolving unity of fire (energy) and ice (antimatter).

The H-rune describes the eternal cosmic harmony.

Hagalaz is the rune mother; this is because of its numerical value and its shape, (which may indeed be

the primary one). All the runic forms may be derived from the sixfold hagalaz when it is placed within

a solid figure (see Figure 2.2).

The H-rune embodies ongoing evolution within a fixed framework.

Hagalaz is a stave of protection and banishment because its complete and harmonious nature

promotes special security and prevents the intrusion of disharmonious elements."

Iz citiranog teksta moţemo vidjeti nekoliko ideja koje se konstatno ponavljaju kada je riječ o

šestokrakim formama:

1) primarni kozmički oblik

2) prikaz drveta ţivota u Kabali i u runskoj tradiciji Germana i Vikinga

3) spoj vatre i leda, primarnih polariteta - što je identično simbolici heksagrama (Davidova Zvijezda) u

hermetičkoj Kabali: gornji trokut vatra i donji trokut voda (led), alkemijska unija u Tiferetu

(mikrokozmičko srce), centralna točka Drveta Ţivota u kojoj se svi ekstremi susreću

4) sveti broj sedam (6 krakova i centar)

5) oblik snjeţne pahuljice i mnogih drugih oblika u fizičkoj stvarnosti

6) simbol sunca isto kao i heksagram

7) svi platonovi kruti oblici (5 elemenata) mogu se dobiti iz oblika šestokrakog cvijeta

8) u praktičnoj primjeni, često urezivan simbol na kuće, objekte, hramove i brodove (barem u

nordijskoj tradiciji) kao zaštita od vremenskih neprilika, ali i kao sveopća magijska zaštita.

9) oblik simbola kristograma iz vremena ranog kršćanstva

Najčešće je sluţio kao zaštita, talisman slavenskog boga groma, Peruna. To je takoĎer ostalo sačuvano

i u Hrvatskoj, posebno u Slavoniji gdje taj oblik moţemo vidjeti urezan u neke stare seoske drvene

kuće. Isti oblik je često dekoracija u slavonskim drevnim i koţnim rezbarijama pučke uporabe. Da li je

moguće da je taj Perunov simbol preţivio do danas u narodu? Odgovor je snaţno DA. Preţivio je i u

drugim slavenskim zemljama.

Grčki brod. Simbol zaštite od vremenskih neprilika i drugih "zala".

Primjer iz neke stare kuće u Poljskoj.

Slavonska kepčija (pastirska čaša) iz 1911. godine.

Vrh Svetih Treh Kralji u Sloveniji.

Crkva sv. Marije u Danču, Dubrovnik. Rozeta šestokrakog oblika.

Crkva u selu Brda, Paštrovići, Srbija.

Baška - ţupna crkva sv. Trojice.

Spomenik kipara Antuna Augustinčića palim crvenoarmejcima i partizanima pri forsiranju Dunava 11.

studenog-22. studenog 1944. godine, u narodu poznat i kao "Julka"

Falus i kruţnica. Muško i ţensko. Primarni polariteti (aktivno, pasivno).

Gornja Selnica, spomenik NOB-a.

Grob Branislava Nušića, poznatog srpskog knjiţevnika, diplomata i novinara u Beogradu.

http://www.loznica.rs/cms/mestoZaUpl...20spomenik.bmp

U čast poginulim srpskim borcima, na vrhu planine u Gučevu podignuta je Spomen-kosturnica u

obliku piramide, visoka 15 metara.

Zgrada Jadrolinije, Rijeka. Tipični klasicistički obelisci sa svake strane kupole.

Kameni spomenik u obliku piramide na kojoj se nalazi spomen ploča, podignut je 1949.u centru

Orleca, Cres.

Livanjski spomenik kralju Tomislavu za 1000-tu godišnjicu hrv. kraljevstva.

Podzvizd u Bosni, piramida.

Zaro Hušidic: “Prema usmenim predajama i sacuvanim pismenim dokumentima, spomenik je

podignut krajiškim vojnicima koji su 1845. pobijedili 1200 graničara pod zapovjedništvom tadašnjeg

pukovnika Jelacica, kasnijeg bana Hrvatske”

Spomenik 1000-toj Godišnjici Hrvatskog Kraljevstva, Nova Gradiška.

Spomenik i spomen ploča tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva, Luţani, Slavonski Brod.

Spomenik knezu Milošu Obrenoviću u Takovu, Srbija.

Ulica kneza Mihaila, Beograd. Piramida s odrezanim vrhom. Oznaka 45. paralele geografske širine.

Zvonik ţupne crkve u Gradićima, Velika Gorica.

Rijeka - crkva sv. Romualda i svih svetih.

Zoisova cesta, Ljubljana. Joţe Plečnik izgradio 1927.

TakoĎer u Ljubljani.

Ranokršćanske katakombe u Jajcu, Bosna. Pogledaje sunce i mjesec kao simbole dualnosti dok je kriţ

u sredini. Kriţ je simbol nepobjedivog duha, srednji put koji transcendira dualnost. Budući da je kriţ

takoĎer simbol Krista, a Krist je Logos, duševno sunce u čovjeku, dobijamo ideju da je čovjekovo više

„Ja“ ustvari u srednjem stupu, na putu koji pomiruje sve suprotnosti.

Bale, Istra - obnovljena crkvica sv. Jelene, vjerojatno iz romaničkog razdoblja. Heksagram u rozeti.

Heksagram kao simbol srednjeg puta, pomirbe neba i zemlje, duha i duše, vatre i vode, yina i yanga.

Heksagramom se često označava sunce, no ne sunce vidljivo fizičkom oku. To je sunce duše. Ako

zamislimo da je crkva simbol za ljudsko tijelo, rozeta sa heksagramom upravo odgovara ovakvoj

centralnoj poziciji jer je to najunutarnjiji dio ljudskog bića, srce koje je najbliţe svom kreatoru.

Napoleonski miljokazi (u obliku obeliska) u Rijeci.

Slavonski brod, franjevačka crkva i samostan.

Pročelje crkve skriva anatomiju kabalističkog Drveta Ţivota. Prva trijada je od ostatka Drveta

odvojena trokutom, simbolom duha.

Crkvica sv. Duha iz 15. stoljeća, Bale Valle, Istra. Prve tri sfere na Drvetu Ţivota od kojih je ona

zlatna na vrhu simbol sunca, spiritualnog sunca duha, monadu iz koje sve proizlazi.

Katedrala u Osijeku. 4 beštije Ezekijelove vizije. Standardno objašnjenje klerika je da su to simboli 4

evanĎelista, no riječ je o puno starijem amblemu, barem od babilonskih i asirskih sfinga koje su imale

u jednoj figuri elemente sve 4 figure. Ustvari ove 4 spodobe predstavljaju 4 elementa: orao – zrak,

anĎeo – voda, bik – zemlja, lav – vatra. U sredini je 5.element – Agnus Dei – boţansko janje – sam

Krist. Janje se nalazi u Vesici Piscis (simbol manifestacije i boţanske maternice koja stvara), ovalnog

oblik kao ovaj --> (). Ovakva kozmološka shema je prikazana i u tarot karti „svijet“ .