okrečeni grobovi sc

OKREČENI GROBOVI

Razotkrivanje mitova

Naslov originala:White Washed, Sydney ClevelandNinth Printing, Second Revision

LAM Publications, LLC733 East Black Diamond Dr.

Casa Grande, AZ 85122520-836-9790

800-355-7073 orders only

Prvo izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Izdavačko pravo: Nebeski glasnikIzdavač: Nebeski glasnik

Prevod i adaptacija: Bogumil KrstevŠtampa: Savaprint

ISBN 978-0-9627546-8-5

Pohvala knjizi

Dok sam radio kao pastor govorio sam ljudima da prvo provjerespise Ellen White prije nego što ju prihvate kao proroka, ali im nikadnisam dao neku pomoć ili informaciju koji bi im pomogli da to i uradena najbolji način. Svako ko traži istinu dužan je da provjeri argumenteza i protiv prije nego što donese inteligentnu odluku po pitanjuproročkog nadahnuća Ellen White.

Clay Peck

Razumijevanje uloge Ellen White u adventističkoj crkvi bi bilanepotpuna bez temeljnog istaživanja načinjenog u ovoj knjizi. Pisac jeneumorno istraživao uobičajene pretpostavke i mitove o spisima EllenWhite. Kad bi se ovi dokazi našli u rukuma vjerništva to bi uzdrmalosa me temelje crkve. Ova knjiga je jedan od najboljih izvora informacijaove vrs te koji postoji. Toplo preporučujem ovo štivo svakomhrišćanskom apologeti.

J. Mark Martin

Posveta

Ova je knjiga namijenjena svim ljudima željnim slobode u Hristu:„Duh je Gospodnji na meni, zato me pomaza da javim Evanđelje

siromasima, posla me da iscijelim skrušene u srcu, da propovijedimzarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati, da otpu stimsužnje, i da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.“

Luka 4:18, 19

Napomene

Prilikom citiranja korišteni su navodi originalnih stranica iz knjigaEllen White. Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati su iz pre-voda Vuk Karadžić - Đura Daničić.

I

II

Knjige koje je Ellen White napisala tokom svojih 75 godina službe bi,poslagane jedna na drugu, nadmašile njenu vlastitu visinu. Uporedimotu gomilu sa Biblijom debelom svega nekoliko centimetara koja sadržibožanski nadahnute spise nekih pedesetak pisaca pisanih skoro 1500godina. Da li je logično vjerovati da je Bog dao tako malo nadahnutihspisa milijardama hrišćana tokom protekla dva mileniuma, a takomnogo adventistima koji postoje tek nekih 150 godina?

Sadržaj

Zašto sam napisao ovu knjigu? ..................................................1

Ko je zapravo napisao sve te knjige? .........................................5

Da li ste upoređivali? .................................................................22

Da li si spasen? ...........................................................................42

Neispunjena proročanstva ........................................................64

Ispred svog vremena? .............................................................88

Šta sa njenim čudima? .............................................................110

Ko je bio taj mladi čovjek? .....................................................123

Da li pravi Božiji proroci primaju savjete od mrtvih?..........139

Veliko razočarenje ...................................................................144

Pažnja! Koristiti pažljivo! ........................................................158

Riječ ambicioznim prorocima ................................................168

Kontradikcije između teologije i prakse ................................173

PredgovorIzdavanjem knjige Okrečeni grobovi Sydney Cleveland je odradio

ogroman posao za evanđeoski svijet, ali još veći za one koji žive uadven tističkoj sub-kulturi. Pošto je rođen i odrastao u miljeuadventističke misli i prakse on je potpuno kvalifikovan da analizira ovuhrišćansku deno minaciju.

Ova knjiga neće biti lako štivo za adventiste, jer je zastrašujuća isama pomisao da njihov "Gospodnji glasnik" čije "inspirisano pero"još uvijek govori kroz "svjedočanstva" može biti s druge strane istine.

Međutim, Sydney Cleveland pokazuje bez sijenke sumnje da se spisiEllen White ne slažu sa Pismom po mnogo tačaka, uključujući i one otemeljima vjere. On pokazuje da su mnoge svete adventističke tradicijeo Ellen White jednostavno mitovi. On provjerava njene proročkeizjave i otkriva da one ne mogu proći biblijski test. Kad bi napravilagrešku krivila je ili Boga ili adventiste svog vremena, nikad nepreuzimajući odgovornost za svoje greške. Pastor Cleveland stavljapred svoje čitaoce činjenice o problemima i greškama u spisima EllenWhite koje su crkvenim skolarima i vođama bile poznate svo vrijeme,a skrivali su ih plašeći se "krize" u adventizmu, ako bi sve to isplivalona površinu.

Adventisti često "dokazuju" božansko nadahnuće Ellen White takošto ističu izjave u njenim spisima koje ukazuju na to da je ona biladaleko ispred svog vremena. Sydney pokazuje da su ove takozvane"ispred svog vremena" izjave bile zapravo prepisane od njenih savre-menika koji su to isto pisali i po dvadeset godina prije nje.

Dalje, Sydney pokazuje da su temelj rada crkvenih vođa tokomčitavog vijeka bili prevara i neiskrenost. U prilog ovome idu mnogeoriginalne fotografije i njihove prepravke kako bi stvorile pogrešnaubjeđenja kod vjernika.

Sydney takođe ukazuje na greške u crkvenom teološkom "stubu" –Doktrini o svetinji i istražnom sudu.

Da, ovo neće biti jednostavna knjiga za adventiste, ali čitajući je,mnogi će biti oslobođeni opasnosti da budu "okrečeni".

Dale Ratzlaff

V

Zašto sam napisao ovu knjigu?Bio sam treće koljeno adventista i Ellen White je bila jednako dio

mog dječijeg vaspitanja kao i Biblija. Tokom mojih 16 godina obrazo -vanja u adventističkim školama učen sam da su 20 miliona riječinapisanih od strane Ellen White jednako inspirisani kao i Biblija. Učensam da je ona bila pravi prorok poput biblijskih proroka i prema tomeona nikad nije napravila grešku ili bila u suprotnosti sa Božijom riječi.Nisam mogao da nazrem gdje Biblija prestaje a spisi Ellen White na -stavljaju. Tako sam 10 godina i propovijedao svojoj crkvi kaorukopoloženi pastor. Učio sam ih šta sam i sam bio naučen – ne znajućida je većina moje teologije bila zapravo utemeljena na njenim spisima.

Nakon 32 godine članstva u crkvi otkrio sam da moje spasenjezapravo nije vezano za Adventističku crkvu. Prihvatio sam Bibliju kaopotpuno inspirisanu i dovoljnu riječ od Boga (2. Tim. 3:16-17). Poštosam se usredotočio na induktivno proučavanje Biblije počeo sam dauviđam nesuglasice u onome što sam do tada vjerovao. Te nesuglasicesu me natjerale da se zapitam kako jedan pastor može mirne savjestinastaviti da uči ono što je izlazilo van okvira, a često i protivrječiloBibliji.

Tako sam jula 1990. godine dao otkaz na pastorsku službu uHrišćanskoj adventističkoj crkvi, vratio svoju pastorsku akreditaciju, apotom povukao i svoje članstvo iz crkve.

Kasnije sam potrošio godinu dana sortirajući svoja vjerovanja davidim da li su ona utemeljena na Bibliji ili na Ellen White. Informacijekoje sam prikupio tokom tog istraživanja su me natjerale da napišemovu knjigu. To su bila divna iskustva i nikad nisam požalio zbog odlukeda se maknem od adventističkih mitova.

Šta podrazumijevam pod "mitom"? Definicija u riječniku kaže da jemit "slabo utemeljeno i nekritikovano vjerovanje zainteresovanegrupe". Ovu sam knjigu napisao bez želje da kritikujem ičije vjerovanje,već jednostavno da ponudim činjenice koje sam otkrio zajedno sadrugima prije mene – činjenice koje su imale revolucinaran uticaj namoj život.

1

Zašto trebaš pročitati ovu knjigu?Ako nisi adventista ova knjiga će ti pomoći da bolje razumiješ

koliko Ellen White ima snažan uticaj na Adventističku crkvu.Informacije koje ćeš naći u ovoj knjizi će ti pomoći da postaneš snažansvjedok za Boga pošto razotkriješ mitove o Ellen White.

S druge strane, ako si adventista, ova knjiga će ti pomoći da kritičkii slobodno preispitaš učenja koja si prihvatio u mladosti ili dok si tekpočinjao proučavati Bibliju. Ova će ti knjiga pomoći da ispitaš valjanostadventističke teologije.

Teologija i eshatologija

U središtu adventističkog vjerovanja o zadnjem vremenu je doktrinao "pečatu Božijem" i "Crkvi ostatka". Ovo vjerovatno prihvataš kaoveliku razliku između onih koji su spaseni i onih koji su izgubljeni. Ovovjeruješ, jer si poučen da Biblija i "Glasnik Gospodnji" ovo smatrajuistinom.

Međutim, nigdje u čitavoj Bibliji ne stoji napisano da jeadventistička ckrva "Crkva ostatka". Sve je to došlo od Ellen White. Ašta je sa ostalih 27 adventističkih vjerovanja? Da li su ona biblijska?Ova će ti knjiga pomoći da to provjeriš.

Božanska inspiracija

Vjerovatno si učen da je "Glasnik Gospodnji" bila podjednakoBogom nadahnuta kao i svaki drugi biblijski prorok. Bez sumnje si sig-urno čuo za mnoga čuda koja su "dokaz" da su njene vizije od Boga.Iskreno vjeruješ da je sve što je ona ikad napisala direktan rezultatnjenih Bogom nadahnutih vizija i da se ništa od svega što je napisala nekosi sa Biblijom.

Ono što ćeš saznati kad pročitaš ovu knjigu jeste da su to sve samomitovi. Jednostavno si bio "okrečen" od strane generalno dobrih ljudikoji nikad ne postavljaju pitanja o bilo čemu što su čuli o Ellen White.

Oni su samo ponavljali iste stare istrošene mitove, vjerujući da suistiniti. Ne postoji ni jedan logičan razlog da ih slijepo slijediš u stopuna tom istrošenom putu. Ako su tvoja vjerovanja o Ellen Whiteutemeljena na činjenicama, iste će u ovoj knjizi biti još detaljnijeobrađene.

Ali ako vjeruješ u mitove bićeš suočen sa izazovom da provjeriščinjenice. Ova je knjiga prvi korak u provjeri tvog sistema vjerovanja.

Spasenje

Ako si adventista onda vjerovatno ne znaš da li si spasen ili nisi.Zbog spisa Ellen White mnogi od vas se pitaju da li su dovoljno dobrida budu spaseni tako da se plašite dana Hristovog drugog dolaska.Naporno radite da usavršite svoj karakter tako da možete stati predBoga bez posrednika.

I vjerujete da ako odbacite spise Ellen White da ćete izgubiti vječniživot. Ako je i jedno od gore pomenutih vjerovanja čak i izdaleka diovaše teologije onda ste "okrečeni".

Savjest pojedinca

Ako ste zaposleni kao pastor ili učitelj u Adventističkoj crkvi ondaste možda upoznati sa izjavom Ellen White u uvodu Crkvenog priručnika:

„Kada Generalna koferencija, koja je najveći autoritet koji Bog imana Zemlji, iznese svoj stav, lični stavovi i mišljenja moraju nestati.“Ellen White, Svjedočanstva, vol. 3, str. 492, napisano 1875.

Da li je Generalna konferencija zaista najveći Božiji autoritet naZemlji? Ili je to Biblija? Da li Bog zaista očekuje od tebe da prestanešmisliti i donositi odluke? Da li i tvoja Biblija treba biti tumačena odstrane Ellen White i Generalne konferencije? Ova će ti knjiga pomoćida odlučiš šta ćeš poštovati kao najveći autoritet u svom životu.

Zašto sam napisao ovu knjigu?

2 3

Lična odgovornost

Robert Olson se jednom prilikom dotakao problema oko sve većegomile dokaza koji ukazuju na to da spisi Ellen White sadrže greške:

„Ne vjerujem da je uloga Zaostavštine White da određuje šta je zakoje vrijeme a šta nije. To je na pojedincima kako će ko primijenitisa vje te Ellen White u svojim životima.“ Robert Olson, Ministry,decembar 1990. god, str. 18.

Tvoja crkva priznaje da je Ellen White pravila greške, ali ne govorigdje i koje. Kako ćeš donijeti ličnu odluku? Koje ćeš kriterijume koris-titi za određivanje istine?

Zbog svoje tvrdnje da je Božanski inspirisana jako je važno da vidi-mo šta sami adventisti kažu o spisima Ellen White. Dalje, pronađi vre-mena za istraživanje kako bi ustanovio da li se njeni spisi slažu saPismom ili ne. Tek ćeš onda biti siguran da slijediš Božija uputstva usvom vjerovanju i životu. Ovu knjigu trebaš pročitati kako bi na raspo-laganju imao što više informacija.

Želja mi je da kroz ovu knjigu podijelim svoju radost u EvanđeljuIsusa Hrista i Njegove spasiteljske milosti i da postaneš čvrsto uvjerenu svoje spasenje kroz Njega. Ohrabrujem te da koristiš ovu knjigu daojačaš svoje znanje o Bibliji i da ostaviš svako pogrešno utemeljenovjerovanje. Prema tome, neka Evanđelje Isusa Hrista inspiriše i osvje -tlja va naše živote kako rastemo u spoznaji Njegove milosti.

Ko je zapravo napisao sve te knjige?„Moram priznati na samom početku da je ovo, po mom mišljenju,

najozbiljniji problem s kojim se treba suočiti.... Udara u samosredište njene iskrenosti i integriteta, a samim time i njene vjero-

dostojnosti.“ Dr. F. Veltman, "The Desire of Ages Project: theConclusion", u magazinu Ministry, nov. 1990., str. 11.

Adventisti već dugo vremena podrazumijevaju da je Ellen Whitebila podjednako inspirisana kao i svi biblijski proroci. Međutim, zarazli ku od biblijskih proroka, Ellen White je bila izuzetno plodan pisacnapisavši oko 100 000 stranica materijala sa nekih 15 do 20 milionariječi. Iako crkvene vođe tvrde da ne vjeruju u verbalnu inspiraciju, ipakveoma pažljivo čuvaju svaku riječ koju je ona napisala. U prilog tomeide i činjenica da su svi njeni spisi mikro-filmovani i čuvaju se na višelokacija širom planete. Zaostavština Ellen White, koja je podružnicaGeneralne konferencije SAD, nadgleda njene spise, pravi revizijenjenih knjiga i izdaje nove kompilacije njenih knjiga.

Na prvi pogled literarna dostignuća Ellen White su bila dalekoiznad prosječnih, pogotovo ako se uzme u obzir da je školu napustilau trećem osnovne. Adventisti često porede njeno manjkavo obrazovan-je sa njenim predivno napisanim knjigama i zaključuju da je ona jed-nostavno morala biti nadahnuta od Boga da bi to sve napisala.Međutim, adventisti zaboravljaju da je ono što bi ona napisala svojomrukom naknadno bilo prepisivano i ispravljano od strane njenih sekre-tarica (Davis, Robinson, White, Bolton), potom dalje ispravljano, proši -rivano i poboljšavano od strane crkvene izdavačke kuće. Sve grama ti -čke ispravke načinjene za njenog života morale su biti odobrene od nje.

Ellen White je takođe bila privilegovana sa ličnom bibliotekom odskoro 2000 knjiga, koje je ona izdašno koristila u svom radu. Ove činje -nice su jasno potvrđene od strane Ellen White, njenih sekretarica,urednika njenih knjiga, Zaostavštine White, crkve, pa čak i onih kojičvrsto vjeruju u božansko nadahnuće Ellen White.

Međutim, da li je Ellen White bila nadahnuta od Boga kao što toadventisti tvrde? Da li su njeni spisi bili inspirisani od Boga na isti način

Okrečeni grobovi

4 5

kao što su to bili i biblijski pisci? Da li je ono što je zapisivala primiladirektno od Boga kroz snove i vizije? Ili je možda prepisivala od drugihpisaca? Ako je prepisivala da li je to i priznavala? Da li je u svojimknjigama tačno navodila od koga je prepisivala? Ili je možda negirala daje prepisivala od bilo koga? Jednostavno moramo otkriti pravu istinu oizvorima njenih spisa i učenja.

U sljedećim navodima Ellen White je sasvim jasna po pitanju izvorasvojih pisama, članaka, knjiga i učenja:

„Pojedinci su spremni da upitaju: Ko je sestri White rekao sve ovestvari? Čak su me i direktno pitali: Da li ti je neko rekao ove stvari?Mogu im reći samo jedno: Da, anđeo Gospodnji mi je govorio. ...Ali za ubuduće, neću omalovažavati svjedočanstva koja mi je daoBog, dajući objašnjenja kako bi takvi maloumnici bili zadovoljni,nego ću svako takvo pitanje smatrati uvredom za Svetog Duha.“Svjedočanstva, vol. 3, str. 314-315, napisano 1873.

„Gospod je smatrao za zgodno da mi da viđenja o potrebama igreškama Njegovog naroda. ... Vjerno sam stavljala pred prestu -pnike njihove greške i načine kako da ih se izliječi i to sve onakokako mi je Duh Sveti diktirao. ... Tako je Duh Gospodnji objavljivaoupozorenja i sudove ..“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 14, napisano 1876.

„Jednako zavisim od Duha Gospodnjeg u iznošenju i zapisivanjuvizija kao i u primanju istih. Za mene je nemoguće da se prisjetimsvih stvari koje su mi bile pokazane osim ako ih Gospod ponovo nestavi pred mene onda, kad to On smatra shodnim, da ih iznesem ilizapišem.“ Duhovni darovi, vol. 2 str. 293, napisano 1860.

„Iako zavisim od Duha Gospodnjeg u zapisivanju mojih vizija istokao i u primanju, ipak riječi koje koristim da opišem ono što samvidjela su moje, osim ako nisu izgovorene od strane anđela, kojeuvijek stavljam pod znakove navodnika.“ Glasnik, 8. oktobar 1867.,citirano u Odabranim svjedočanstvima, vol. 1, str. 37.

„U mojim je knjigama iznesena istina i zapečaćena sa „Tako rečeGospod“. Sveti Duh je zabilježio te istine na mom srcu i u momumu.“ Pismo br. 90, 1906., citirano u Ellen White od Arthur L.White, vol. 4, str. 393.

„Ustala sam u 3 ujutro da ti pišem. Bog je govorio kroz glinu.Možda ćeš reći da je ovo samo pismo. I jeste pismo, ali potaknutoDuhom Božijim da vam predoči stvari koje su mi pokazane. U ovimpismima što ih pišem, u svjedočanstvima koje iznosim, pokazujemvam ono što je meni pokazao Gospod. Ni jedan članak koji napišemne predstavlja moje ideje, već samo ono što mi je Gospod pokazaou viziji.“ Svjedočanstva, vol. 5, str. 67, napisano 1882.

„Ja sam samo oruđe u Gospodnjim rukama koje radi ono što je Onstavio pred mene. Uputstva koja sam dala pismeno ili usmeno suizraz svjetla koje mi je Bog dao. Pokušala sam da vam prenesemprincipe koje je Duh Gospodnji utiskivao u moj um i zapisivao umoje srce.“ Svjedočanstva, vol. 5, str. 691, napisano 1889.

„Napisala sam mnogo knjiga koje su u širokom opticaju. Ja nisammogla u tim knjigama iznijeti istinu sama od sebe već mi je Gospodpomagao svojim Svetim Duhom. Ove knjige, sa uputstvima koje mije Gospod davao tokom proteklih 60 godina, sadrže svjetlostnebesku i izdržaće svaki ispit.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 35,napisano 1906.

Očigledno je da je i sama Ellen White vjerovala u svoje nadahnuće.Stalno je tvrdila da su njene vizije bile izvor informacija pri pisanjunjenih pisama, knjiga, članaka i svjedočanstava. Njen suprug, JamesWhite, je strogo podupirao njene izjave:

„...misli proistekle iz njenih vizija nisu stvorene na osnovuprethodnog učenja ili studiranja.“ James White, u Poruke MalomStadu, str. 22, napisano 1847.

Okrečeni grobovi Ko je zapravo napisao sve te knjige?

6 7

Međutim, tokom njenog života, kao i poslije njene smrti, činjenicesu uzastopno ukazivale na to da Ellen White nije bila iskrena po pita -nju svog izvora informacija. To je naročito došlo do izražaja u poslje -dnjih nekoliko decenija kad su istraživači pronašli ogromnu količinudokaza da je Ellen White bila plagijator, tako da je Adventistička crkvabila prisiljena da pokrene istragu po tom pitanju.

Januara 1980. god. Walter Rea (tadašnji pastor i biblijski učitelj) jecrkvenim vođama predočio dokaze koje je on pronašao iz kojih se vidida je Ellen White toliko mnogo prepisivala od drugih pisaca da je jakoteško pronaći njene originalne misli u bilo kojoj od njenih knjiga.

To je bio užasan šok za adventiste tako da je Generalna konferencijaodlučila da pokrene osmogodišnju istragu o Čežnji vijekova (o kojoj setada mislilo da je najautentičnija među svim njenim knjigama) ne bi liustanovili da li je Ellen White stvarno prepisivala od drugih pisaca.Istraživački tim je predvodio Dr. Fred Veltman, tadašnji predsjednikreligij skog odsjeka na Pacific Union koledžu.

Nakon Dr. Veltman-ovog uvodnog izlaganja, konačan zaključak jeobjavljen 1990. god. u oktobarskom i decembarskom broju Ministry,zvaničnog crkvenog magazina za pastore. Do danas, većina adventisti -čkih pastora i vjerništva ne znaju da postoji Veltman-ov izvještaj, iakose do originalnog teksta može doći preko Pacific Union koledža.

U zvaničnom Veltman-ovom izvještaju je iskreno zaključeno daEllen White ne samo da je halapljivo prepisivala radove drugih pisaca,nego su i ona i njeni saradnici smišljeno lagali da zataškaju istinu. Ovosu dva zaključka iz Veltman-ovog izvještaja:

„Prvo, posebno je bitno naglasiti da je Ellen White, a ne njeni sarad-nici, načinila osnovni sadržaj knjige Čežnja vijekova. Čineći tako, onaje bila ta koja je preuzimala literarne izraze (prepisivala) od drugihpisaca bez da ih je navodila kao svoje izvore (plagijat). Drugo, trebanaglasiti da je Ellen White koristila tuđe materijale svjesno i namjer-no. ... Implicitno ili eksplicitno Ellen White, a ni bilo ko drugi unjeno ime, nije ni priznala niti negirala da je ikada prepisivala oddrugih.“ "Projekat Čežnja vijekova: Zaključak," Ministry, novembar1990., str. 11.

Kad je Dr. Veltman upitan o upornim izjavama Ellen White da jeona pisala samo ono što joj je Gospod pokazao u vizijama i da nikadnije prepisivala od drugih, on je odgovorio:

„Moram priznati na samom početku da je ovo, po mom mišlje nju,najozbiljniji problem s kojim se treba suočiti.... Udara u samosredište njene iskrenosti i integriteta, a samim time i njene vjerodo -stojnosti.“ Ibid., str. 14.

Zvanični crkveni izvještaj jasno zaključuje da je Ellen White svje snoi namjerno prepisivala od drugih i da ni ona, a ni njeni saradnici tonikad nisu ni priznali ni negirali. Mit o tome da je Ellen White pisalapod direktnom Božijom inspiracijom se ne podudara sa činjenicamaproisteklim iz istrage koju je pokrenula sama crkva. Ipak, crkvene vođese rijetko kad dotiču ovih informacija kad se raspravlja o pitanjuinspiracije Ellen White.

Koliko je Ellen White išla daleko sa prepisivanjem? Dr. Veltmanzaključuje da je ona prepisivala toliko mnogo da:

„Sadržaj komentara Ellen White o Hristovom životu i službi je uČežnji vijekova najvećim dijelom prepisan, a ne originalan.... Jasnijerečeno, ovdje želimo zaključiti da je u ovim spisima Ellen White oHristovom životu nemoguće prepoznati ni jednu vrstu sadržaja ilizbirke ideja koji bi bili jasno njeni.“ Ibid. Str. 12.

Zapazite, ovo nisu rekli protivnici Ellen White već zvanični crkveniistraživački tim! Kada je pomoćni urednik magazina Ministy, DavidJarnes, upitao R. Olson-a (tadašnjeg sekretara Zaostavštine White) ova lja nosti Veltman-ove studije, ovaj je odgovorio:

„Potpuno sam zadovoljan studijom. Niko ne bi uradio posao bolje– baš niko. On je to uradio kao neutralna osoba, a ne kao apologe-ta.“ – "Olson-ov komentar na Veltmanovu studiju," Ministry,decembar 1990. g., str. 16.


8 9

Obični vjernici rijetko kad razmišljaju o tome da je sve što čitaju oEllen White zapravo napisano od strane „apologeta“ – onih koji gleda-ju pristrasno u korist proročkog nadahnuća Ellen White i koji imajuinteresa u promovisanju njenog nadahnuća. Ali zapazite, Robert Olsonje, komentarišući Veltman-ovu studiju, istakao da je crkva ovog putanapravila neutralnu i nepristrasnu procjenu rada Ellen White.

Kad je Veltman istraživao Ellen White iz, kako crkva izjavljuje, neu-tralne perspektive, otkrića su ga navela da zaključi da tu postojeozbiljne dileme oko njene „iskrenosti i integriteta, a samim tim i njenepouzdanosti.“ Tokom tog intervjua, tadašnji šef Zaostavštine White,Robert Olson, je iznio neka zapanjujuća lična priznanja o Ellen White.Dok čitate ova priznanja zapamtite da ona dolaze iz usta čovjeka kojegje crkva postavila da vodi odbranu Ellen White i njenog božanskognadahnuća. Evo šta Robert Olson priznaje:

1. Ellen White je kontradiktorna sama sebi.

„Postoje mjesta na kojima se ne slaže sama sa sobom. Moram pri -znati da jednostavno nemam objašenjenja za to.“Ibid. str. 17.

2. Pišući Čežnju vijekova Ellen White je prepisivala izHronologije Hristovog života koju je napisao SamuelAndrews, tako da njena hronologija više ne može biti sma-trana inspirisanom.

„Pitali ste o izmjenama u hronologiji – razlikama u hronologijiHristovog života u tekstovima prije Čežnje vijekova i u tekstu Če žnjevijekova, nastalim zbog uticaja izvora (zbog prepisivanja). Mi tačnoznamo zašto je ona koristila upravo tu hronologiju koju je koristila,jer nam Marian Davis (sekretarica Ellen White) to obja šnja va. Evošta Marian kaže: „U redoslijedu poglavlja slijedili smo harmoniju S.Andrews-a onako kako je iznesena u njegovom opisu Hristovogživota.“ To je razlog zašto su napravljene promjene koje su napra -vljene. Nikakva inspiracija nema veze sa takvim izmjenama. Boljerečeno, tu nije bilo nikakvog uputstva od Gospoda da joj kaže:„Ovo je prava hronologija“. Kada sam proučavao “Život i učenja”

na Pacific Union koledžu koristio sam knjigu Čežnju vijekova zauspostavljanje hrišćanske hronologije. Danas to ne bih uradio. Sadaznam da su slijedili (prepisivali) S. Andrews-a.“ Ibid., str. 17.

3. Ellen White je mijenjala svoju teologiju i pisanja kako jetokom godina ispravljala svoje greške.

„Smatram njene kasnije spise preciznijim, tačnijim, nego neke njeneranije.... Ne volim da govorim o greškama u inspirisanim spisima....Ali da odgovorim na vaše pitanje, postoje tu određene nedoslije -dnosti.“ Ibid., str. 17.

4. Nije do Zaostavštine White da određuje koji su spisi EllenWhite božanski nadahnuti, a koji nisu.

„Ne smatram da je uloga Zaostavštine White da ustanovi šta je zaono, a šta za ovo vrijeme. To je do pojedinaca da odluče kako ćeprimjenjivati savjete Ellen White u svojim životima.“ Ibid., str. 18.

Veltman-ova studija iz 1988. nije prikazala ništa novo što najvišecrkveno rukovodstvo nije znalo već generacijama. Problemi sa EllenWhite oko prepisivanja su se pojavili i bili priznati još prije sto godina,kad je izdala svoju plagijarizovanu knjigu Crtice iz Pavlovog života. Knjigaje prvobitno izdana pod nazivom Duh proroštva, sveska 3, a onda kasnijeponovo izdana pod novim imenom: Crtice iz Pavlovog života.

Međutim, knjiga je iznenada povučena iz štampe i ponovo izdana1974. god. - nakon gotovo sto godina, od strane crkvene izdavačkekuće Review and Herald, ali sa poglavljem na prvoj strani pod naslo -vom „Predgovor kopiranom izdanju“. Tu ćete otkriti kratko, ali vrloneobično objašnjenje, zašto je bilo obustavljeno štampanje ove knjige:

„Mnogo voljena knjiga Crtice iz Pavlovog života od Ellen White je bilaštampana u ljeto 1883. od strane dvije crkvene izdavačke kuće –Review and Herald i Pacific Press. ... Knjiga je u svakoj izdavačkojkući doživjela dva izdanja i bilo je predviđeno da bude prodavanaod strane kolportera, ali je povučena iz štampe. Razlog za to je lako


10 11

razumljiv ako se sagleda u kontekstu tog vremena.“ Crtice iz Pavlovogživota, „Predgovor kopiranom izdanju“, 1974.

Koji je to „istorijski kontekst“ koji je uzrokovao da knjiga EllenWhite bude povučena iz štampe? Arthur Daniells, predsjednikGeneralne konferencije u vrijeme Ellen White, daje odgovor. Rekao jeda je tokom pisanja Crtica iz Pavlovog života 1878. Ellen White tolikomnogo prepisala iz Život i poslanice sv. Pavla (napisano 30 godina ranije)da su autori knjige, Conybeare i Howson, prijetili kako će dovestiAdventističku crkvu u veliku nevolju zbog njenog plagijarizma.

Pošto njihova knjiga nije imala zaštićena autorska prava, na suduvjerovatno ne bi mogli dobiti slučaj, ali su mogli uraditi nešto mnogogore: javno raskrinkati Ellen White kao plagijatora i lažova. Za crkvu jeu tom momentu najbolje rješenje bilo da odmah povuče iz štampeplagijarizovanu knjigu, Crtice iz Pavlovog života.

Četiri godine nakon smrti Ellen White, 1919. god., crkva je okupilasvoje najbolje vođe, teologe, urednike i skolare, sa namjerom da donesuprihvatljivu zajedničku odluku o valjanosti službe Ellen White. Sastalisu se u Crkvenom sjedištu u Takoma parku, Washington, D.C., tokomBiblijske konferencije koja je trajala većinu jula i dio avgusta.

Preko pedeset ljudi je prisustvovalo tim sastancima, uključujući:

Arthur G. Daniells, predsjednik Generalne konferencijeG. B. Thompson, sekretar Generalne konferencijeW. W. Prescott, sekretar Generalne konferencijeC. S. Longacre, sekretar udruženja Religioznih slobodaF. M. Wilcox, urednik u Review and HeraldL. L. Caviness, pridruženi urednik u Review and HeraldW. E. Howell, urednik u Christian EducatorA. O. Tate, urednik u Signs of the TimesM. C. Wilcox, urednik u Pacific PressT. M. French, direktor teološke škole na Emmanuel Missionary koledžu (sada Andrews University)W. H. Wakeham, biblijski učitelj na Emmanuel Missionary koledžuC. M. Sorenson, nastavnik istorije na Emmanuel Missionary koledžu

M. E. Kern, predsjednik od Foreign Mission Seminary (sada Columbia Union koledž)H. C. Lacey, nastavnik religije na Foreign Mission SeminaryC. L. Taylor, direktor biblijskog odjeljenja na Canadian Junior koledžuJ. N. Anderson, biblijski učitelj na Washington Foreign Mission SeminaryW. G. Wirth, nastavnik religije na Pacific Union koledžu

Sastanci su se 30. jula i 1. avgusta naročito usmjerili na Ellen Whitekao „Duh proroštva“. Prema zvaničnim zabilješkama, 11 puta sutokom ta dva dana najviši crkveni službenici bili upitani da donesuautoritativnu odluku o pitanju njene inspiracije i oni su 11 puta izbjeglida to urade. Ton u kome je rasprava tekla možemo osjetiti kroz sljedećenavode:

„F. M. Wilcox: Mislim da bismo se trebali pozabaviti vrloosjetljivim pitanjem i nimalo mi se ne bi svidjelo da vidim širenjeuticaja u polju i po našim školama da su Svjedočanstva odbačena.Zabrinut sam jer postoji ogromna opasnost od reakcije. Čuo sampitanja postavljena na ovom mjestu koja su ostavila takav utisak namene, da mi se čini, kad bi ta ista pitanja bila postavljena uučionicama naših škola, da bismo se našli u grdnoj nevolji. Mislimda postoje mnoga pitanja od kojih se treba suzdržati i uopšte ih neraspravljati.... Ne mogu da shvatim zašto je neophodno odgovoritina svako pitanje koje nam je postavljeno. ... Ako uništimo vjeru unjih (Svjedočanstva) uništićemo vjeru u sam temelj našeg rada. ...Smatram da ćemo se naći u velikoj nevolji ne budemo li sa ovimpitanjima baratali više diplomatski.“

„J. N. Anderson: Možemo li ćutati o ovim stvarima i biti iskrenisami prema sebi? I da li smo sigurni postupajući tako? Da li je uredu da pustimo svoje vjernike da vjeruju u verbalnu inspiracijuSvjedočanstava? Ako tako činimo ne pripremamo li krizu koja ćejednog dana postati vrlo ozbiljna?“


12 13

„C. L. Taylor: Mislim da smo stvorili ogromnu planinu poteškoćaprotiv kojih treba ustati i boriti se. ... Ako moramo staviti u stranuono što je sestra White rekla tumačeći istoriju ... kao nepouzdano, istaviti u stranu njena tumačenja Pisma kao nepo uzdana, onda jediniprirodan zaključak za mene, a vjerovatno i za mnoge druge, jeste daje ona nepouzdana i po pitanju organizacije, panteizma, kao i svakedruge teme koje se dotakla. Ona možda i jeste govorila istinu, ali binam ipak bilo bolje da prikupimo što više istorijskih podataka da toi provjerimo.“

„A. G. Daniells: Insistirajući na verbalnoj inspiraciji, mislim da višeštete može biti načinjeno sa Svjedočanstvima nego sa Biblijom.“

„M. E. Kern: Pitanje je... kako možemo osjećati, vjerovati i znatida tu postoji protivrječnost, nešto što nije u redu, i u isto vrijemevjerovati da je Duh proroštva (Ellen White) inspirisan? ... Postavljase pitanje kako ove stvari predočiti ljudima.“

Ovo su pitanja s kojima su se hrvali u najvišem crkvenom rukovod-stvu na Biblijskoj konferenciji davne 1919. god. I to samo četiri godinenakon smrti Ellen White. Dilema je bila potpuno jasna: kako priznatida Ellen White nije bila verbalno nadahnuta; kako priznati njenunepouzdanost na svakom polju njenog učenja i u isto vrijeme zadržativjeru članova u crkvu, organizaciju i doktrine?

S druge strane, kako mi kao vođe, koji znamo istinu o Ellen White,možemo da zadržimo svoj integritet nastavljajući da učimo stareadventističke mitove? Ako nastavimo sa tim mitovima ne guramo licrkvu u krizu u koju će upasti kad sve ove činjenice isplivaju na povr -šinu? Nećemo li čak i svojim ćutanjem voditi vjerništvo stranputicom?

Koji je bio njihov zaključak?Crkvenom rukovodstvu je bilo sasvim jasno da je, čak i poslije njene

smrti, uticaj Ellen White na vjerništvo bio prevelik i da bi bilo kakavnegativan zvanični stav prema njenoj službi imao katastrofalneposljedice. Stoga su na kraju pustili da mitovi lagano nastave živjetinadajući se da budući razvoj događaja neće uništiti crkvu.

Međutim, bilo bi izuzetno korisno da pogledamo oko čega su se tou najvišem crkvenom rukovodstvu, na Biblijskoj konferenciji te 1919.g, nezvanično složili po pitanju Ellen White. Složili su se oko 11 tačaka:

1. Ellen White nije bila verbalno inspirisana.

„A. G. Daniells: Zauzimam stav da Svjedočanstva nisu verbalnoinspirisana, jer su ih sekretarice dorađivle i dovodile u gramatičkiispravan oblik.... To nije način da bilo ko ustane i govori o verbalnojinspiraciji Svjedočanstava, jer ko je god vidio kako je taj posao oba -vljan zna o čemu se tu radi, tako da to možemo potpuno odbaciti!“

„F. M. Wilcox: Znao sam već mnogo godina za način na koji suradovi sestre White bili sastavljani i njene knjige pisane. Nikadnisam vjerovao u verbalnu inspiraciju Svjedočanstava.“

„G. B. Thompson: Znamo da nisu verbalno inspirsana – i koja jesvrha učenja da jesu?“

2. Ellen White kao osoba nije bila nepogrešiva.

„A. G. Daniells: Sada o nepogrešivosti. ... Kad zauzmete stav daona nije bila nepogrešiva i da njeni spisi nisu bili verbalno inspiri -sani, zar to nije prilika da njena ljudskost dođe do izražaja? ... I tre-bamo li biti iznenađeni kad vidimo greške, znajući da je instrumentbio pogrešiv, a otkrivene su, kako ih ona naziva, generalne istine?“

3. Ellen White nije bila nepogrešiva u egzegezi biblijskog teksta.

„C. L. Taylor: Molio bih vas da prodiskutujete o egzegetskoj vrije -dnosti Svjedočanstava. ... Možemo li prihvatiti njena tumačenjaPisma? Jesu li pouzdana?“

„A. G. Daniells: Može se reći da u slučaju nekih vrlo kritičnih pita -nja postoje određene poteškoće.“


14 15

4. Ellen White nije mjerodavna po pitanju koji prevod Biblijekoristiti.

„A. G. Daniells: Ne smatram da je sestra White uopšte mislilaodređivati koji je prevod ispravan. Ne smatram da joj je to bilo naumu, niti da to ima išta sa njenim odobravanjem Autorizovane ver -zije ili Revidirane verzije Biblije, kada je govorila o tome.“

5. Ellen White nije precizna ni po pitanju svjetske istorije ni popitanju ispunjenja biblijskih proročanstava.

„A. G. Daniells: Nikad nisam otišao u njene spise i prihvatio njenopis istorije kao direktnu posljedicu ispunjenja proročanstava. Bilismo upozoreni da sestru White ne smatramo istoričarem. Ni onasama nikad nije tvrdila da je to bila. Bili smo upozoreni da ne kori -stimo izjave iz njenih spisa protiv ustanovljenih istorijskih činjenica.

„H. C. Lacey: ...Nije li konačan dokaz Duha proroštva njegovaduhovna vrijednost, a ne njegova istorijska tačnost?“

„A. G. Daniells: Da, mislim da jeste.“

6. Ellen White ne može biti korištena da izmiri nesuglasiceproizašle iz različitih tumačenja Pisma.

„W. W. Prescot: Neki od prisutne braće se sigurno sjećaju ozbiljnihsukoba oko tumačenja osmog poglavlja iz Danila i neki od njih sustali nasuprot onome što je nazvano Novi pogled, koristeći njenespise da podrže svoje stajalište. Ona im je pisala kasnijeupozoravajući da ne koriste njene spise kako bi riješili taj sukob.“

„J. N. Anderson: Koliko se te riječi sestre White mogu rastegnutida bi bile korištene kao generalno pravilo za njene spise?“

„A. G. Daniells: Mislim da je to bio slučaj naročito tada, ali mislimda moramo imati isti stav o korištenju njenih spisa i u drugimslučajevima.“

7. Zdravstvene poruke Ellen White ne mogu biti sveobuhvatnopravilo za svakoga.

„A. G. Daniells: Uzmimo pitanje zdravstvene reforme. Poznato jeiz samih spisa, kao i iz ličnog kontakta sa sestrom White, a i naosnovu zdravog razuma, da putujući i poznavajući različite dijelovesvijeta, uputstvo iznešeno u Svjedočanstvima nikad nije bilo pre -dviđeno da bude sveobuhvatno pravilo za to šta će ljudi jesti i piti.“

8. Ellen White je uporno uzimala tekstove od drugih pisaca,bez navođenja, a u isto vrijeme je navodno bila inspiri sanaod Boga.

„A. G. Daniells: Sad znate nešto i o toj maloj knjižici (Crtice izPavlovog života, objavljena 1883.). Znate i za nevolje u koje smo upalizbog nje. Nikako nismo mogli tvrditi da je ono što je izneseno u tojknjizi inspirisano pošto je odbačeno, zbog načina na koji je nastalo.Pravi autori knjige nisu ni spomenuti, a nešto od svega toga seuvuklo i u Veliku borbu. ... Pretpostavljam da svi znate za taj slučaj,kako su protiv nje podignute optužbe za plagijat, čak i od straneConybeare-a i Howson-a, pravih autora knjige, koji su bili spremnida crkvu dovedu u nevolju, jer je toliko mnogo iz njihove knjigepreuzeto u Crticama iz Pavlovog života bez odgovarajućih navodaodakle je citirano. ... Kad sam to otkrio, brat Palmer i ja smo uzeliknjige od Coneybeare-a i Howson-a i Wylie-vu Istoriju reformacije, ičitali smo riječ po riječ, stranicu po stranicu i nigdje nismo našlinavode da je išta citirano, a stvarno nisam mogao da vidim nikakvurazliku između tekstova dok ih nisam počeo upoređivati. Smatraosam da je to bio rad sestre White! ... Tu sam vidio izraz onog ljud-skog u ovim spisima.


16 17

Naravno da sam tada mogao reći, a i rekao sam, kako bih volio dasu te knjige bile napisane na drugačiji način. Da se imalo vodiloračuna šta se radi, mnogi bi bili sačuvani od skretanja sa pravogputa. ...“

„W. W. Prescott: Ne želim da optužujem nikoga, ali smatram da suna taj način počinjene ogromne greške.... Kad sam o tome razgo-varao sa W. C. White ... on mi je iskreno rekao da, kad su uređivaliVeliku borbu, ako u njenim spisima ne bi pronašli išta u pojedinimpoglavljima što ima veze sa istorijom, onda bi uzimali druge knjige,... i prepisivali iz njih. ...“

9. Božansko nadahnuće Ellen White je upitno.

„F. M. Wilcox: Postavio bih pitanje, brate Daniells, da li je mogućeprihvatiti kao neko pravilo da je sestra White mogla biti u krivu popitanju nekih sitnica, ali da je bila autoritet po pitanju generalnihpravila i uputstava. ... Čini mi se da bih morao prihvatiti ono što onadaje kao generalna pravila, jer u suprotnom bih morao da ju potpu -no odbacim. Gospod ili jeste ili nije govorio kroz nju. Ako se menepita na tu temu moram reći da njene knjige smatram potpuno je dna -kim sa bilo kojom drugom. Mislim da je jedna stvar osakatiti svojusavjest a potpuno druga osakatiti svoje rasuđivanje. Za mene jejedno staviti sa strane moju savjest, a potpuno drugo promijenitimišljenje o nekim stvarima.“

„A. G. Daniells: Nismo mi stvorili tu zavrzlamu, zar ne? To nismouradili mi iz Generalne konferencije, jer nismo mi napravili tuprepravku. Nemamo nikakvog udjela u tome i to nema baš nikakveveze sa nama. To je urađeno pod njenim nadzorom. Ako tu postojiproblem, ona ga je stvorila, zar ne?“

10. Ako su ljudi morali prepravljati spise Ellen White, kakoonda iko može tvrditi da je njen rad nadahnut?

„W. W. Prescott: Evo šta mi stvara poteškoće. Prošao sam kroz

ovo (Veliku borbu) i predložio promjene koje trebaju biti načinjene kako bi se ispravile pojedine izjave. Promjene su prihvaćene. Mojpro blem je kako zadržati vjeru u te stvari s kojima ne mogu baratatina takav način. ... Ako mi to ispravljamo malo ovdje, malo ondje, našta će to izaći na drugim mjestima?“

11. Da je crkva rekla istinu o Ellen White ne bi se našla u nevoljiu kojoj se nalazi sada.

„G. B. Thompson: Mislim da se nalazimo u ovom stanju zbogpogrešnog obrazovanja koje su naši vjernici primili. Da smo odsamog početka govorili istinu o ovom pitanju, ne bi imali nikakvihnevolja ili šokova unutar crkve. Ali šok je što nismo učili istinu!“

Nakon doticanja svakog od gore navedenih pitanja i nezvaničnogslaganja oko odgovora na svako, A. G. Daniells, predsjednik Generalnekonferencije, je zahtijevao da zvanični zapis njihove rasprave budezaključan za narednih 50 godina. Tako je najbolja prilika crkvenogrukovodstva da objavi "istinu" o Ellen White bila prokockana.

Zvanični zapisi sa Biblijske konferencije iz 1919. su bili zatureni svedo decembra 1974., kada ih je Dr. F. Donald Yost pronašao zamotaneu papir u sefu u sjedištu Generalne konferencije. Tu se nalazilo nekih2400 kucanih stranica transkripta stenografskih zapisa sa tog sastanka.

Nakon toga, važniji odlomci su odštampani u Spectrum-u, vol. 10, br.1. Taj broj nažalost više nije moguće dobiti od Spectrum-a. Fotografskareprodukcija Sectrum-ovih članaka o Biblijskoj konferenciji iz 1919. semogu dobiti na adresi: Sydney Cleveland, 172 Suncrest Drive,Greenwood, IN 46143.

Dakle, ko je napisao te „božanski nadahnute“ knjige?Činjenice su jasne, Ellen White je prepisivala iz stotina knjiga.

Njene spise su dorađivale sekretarice, kao i izdavači koji su još dome -tali podataka od drugih pisaca. Crkvene vođe, poput W. W. Prescott-a iA. G. Daniells-a, su predlagali prepravke na izuzetno bitnim mjestimaod kojih su neke i usvojene.

Konačno, završen proizvod je, načinjen ta lentima mnoštva pojedi-naca, bio objavljen pod imenom Ellen White i označen kao božanski


18 19

inspirisan. Po ovome se spisi Ellen White potpu no razlikuju od spisabiblijskih proroka: ni jednom od njih nije bilo potrebno toliko pomoćisa strane!

Ali ima još toga. Tokom godina nakon smrti Ellen White,Zaostavština White nastavlja da prepravlja njene spise. Čitaoci Reviewand Herald-a su 1992. god. bili obaviješteni o ovome od strane P. A.Gordon-a, sekretara Zaostavštine White:

„Da li je u redu mijenjati, sažimati ili pojednostavljivati spise EllenWhite? Odgovor je: da. Možemo mijenjati, skraćivati ili pojednosta -vljivati riječi, ali nemamo dozvolu mijenjati poruku. Evo i zašto:adventisti ne vjeruju u verbalnu inspiraciju. To znači da mi ne vjeru-jemo da je Bog diktirao riječi koje je Ellen White koristila. ... Nakonsmrti Ellen White 1915. godine, Zaostavština White je izdala višeod 50 novih kompilacija njenih knjiga. U svakoj od njih, uključujućisažeta, skraćena i pojednostavljena izdanja, osnovna poruka nikadnije bila izgubljena, samo su riječi bile promijenjene.“ Paul A.Gordon u „Spisi Ellen G. White – 2,“ Adventist Review, 19. novem-bar 1992. god, str. 8-9.

Mnogo važnije od ispravljanja grešaka u spisima Ellen White jestepotreba da se zvanično prepozna mit o njenoj inspiraciji i potreba dase prizna da je ona bila plagijator.

U zvaničnom izvještaju Veltman-ove studije, koju je pokrenula samacrkva, stoji da su Ellen White i njeni saradnici prepisivali iz drugih knji-ga i u isto vrijeme tvrdili originalnost kroz božansko nadahnuće.Njihovo istraživanje je pokazalo da ništa od onog što je napisala uČežnji vijekova nije bilo ni novo ni originalno.

Robert Olson, čelnik Zaostavštine White, je priznao istinitostVeltman-ovog izvještaja i izjavio kako i on sam ima pitanja na kojanema odgovore.

Idući kroz zapise sa Biblijske konferencije iz 1919. god. vidjeli smokako je prepisivanje Ellen White uticalo na stvaranje ne samo Čežnjevijekova, nego i Velike borbe, Crtica iz Pavlovog života, a sada i na mnogekompilacije koje je Zaostavština White izdala nakon njene smrti. Istinao spisima Ellen White je zvanično poznata najvišem rukovodstvu

Adventističke crkve duže od vijeka, ali je oni nisu otkrili ni svojimslužbenicima ni vjerništvu.

Kao rezultat toga, Adventistička crkva gubi vjernike koji su vidjelikako njene vođe ignorišu jasne savjete Ellen White. Ne mogu da shvatezašto njihove vođe ne slijede njene „inspirisane“ poruke. Drugi napuš-taju crkvu, jer su lično ubijeđeni da Ellen White nije nadahnuta odBoga, ali njihova crkva zvanično uči da jeste i od njih zahtijeva dapodrže njenu „božanski nadahnutu“ proročku službu. Po nekimtrenutnim procjenama u Sjevernoj Americi je crkvu napustilo između 2i 5 miliona vjernika. To znači, da tokom godina na svakog novogobraćenika u Adventističku crkvu u S. Americi približno tri člananapuste crkvu. Kao što je G. B. Thompson rekao te 1919. godine:

„Mislim da se nalazimo u ovom stanju zbog pogrešnog obrazovanjakoje su naši vjernici primili. Da smo od samog početka govoriliistinu o ovom pitanju ne bismo imali nikakvih nevolja ili šokovaunutar crkve. Ali šok je što nismo učili istinu!“

Ipak, najveće se razočarenje za adventiste nalazi pred njima.Trenutno se devedeset posto članova crkve nalazi van Amerike, najvišeu zemljama "trećeg svijeta". Tokom proteklih nekoliko godina, sa sveširom upotrebom interneta, ogromna količina činjenica o Ellen Whiteje rapidno proširena po čitavom svijetu. Uprkos crkvenim prijetnjamai pokušajima zastrašivanja, trenutno brojne web stranice objavljuju oveinformacije na svim glavnim svjetskim jezicima.

Novinski komentator Paul Harvey često kaže: „Možeš bježati, ali seod istine ne možeš sakriti.“ Možda je upoznat sa Isusovom izjavom:„Poznaćete istinu i istina će vas izbaviti“ (Jov. 8:32). Najvažnije pitanjeza vođe Adventističke crkve jeste: Koliki će biti šok za Crkvu kada mili -oni vjernika širom svijeta postanu potpuno svjesni da im njihove vođenisu govorile istinu o njihovoj "proročici"?


20 21

Da li ste upoređivali?„Braćo, držite se Biblije, onako kako je pisano, i prestanite kri-tikovati njenu vrijednost, poštujte Riječ i ni jedan od vas neće

biti izgubljen.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 18.

Jeste li se ikad zaustavili i uporedili Bibliju sa onim što je napisalaEllen White? Većina adventista normalno vjeruje da Ellen White nikadnije protivrječila Bibliji. Ako je to i vaše ubjeđenje, prikupite njeneknjige oko sebe, otvorite Bibliju i počnimo sa provjerom.

Ali prije toga, ako postoji neslaganje između Biblije i nečega što jeEllen White napisala, koga ćete prihvatiti za veći autoritet? Prije negošto odlučite, pažljivo pročitajte sljedeće savjete iz pera Ellen White:

„Sveti spisi moraju biti prihvaćeni kao autoritativano i nepo gre šivootkrivenje Božije volje. Oni su mjerilo karaktera, tumač doktrina itest iskustva.“ Velika borba, str. VII, napisano 1888.

„Ako Svjedočanstva (uobičajeni naziv za spise Ellen White) nisu uskladu sa Riječju Božijom, odbacite ih.“ Svjedočanstva, vol. 5, str. 691,napisano 1889.

„Naš je temelj i vjera u Bibliji. I ne želim da iko ikad stavi Svj e do -čanstva ispred Biblije.“ Evangelizam, str. 256, napisano 1890.

„Svjedočanstva nisu tu da zamijene Riječ. Nek svako dokazuje svo -je stavove na osnovu Pisma, i sve što tvrde da je istina potkre plju -ju otkrivenom Riječju Božijom.“ Evangelizam, str. 256, napi sano1890.

Ni jedan adventista ne može pogrešno shvatiti ove veoma jasneriječi iz "Duha proroštva". Ellen White je jasna: ako se pronađe bilokakva nesuglasica između njenih spisa i Biblije, Biblija mora biti prihva -ćena kao istinita, a ono što je ona napisala odbačeno kao pogrešno.Zapamtite da su to njene riječi.

Ali zašto je ovo naglašavanje toliko bitno za adventiste? Zato što jeCrkva, sa svojim jedinstvenim vjerovanjima, svojim stilom organizacijei misijom, najvećim dijelom utemeljena na spisima Ellen White. Šta akonije bila u pravu? U slučaju da je tako, razmotrite ozbiljan izazov kojiEllen White stavlja pred vas:

„Moj rad u proteklih trideset godina nosi ili pečat Božiji ili pečatneprijateljev. Ne postoji nekakav polovičan put u ovom poslu.Svjedočanstva su ili od Duha Božijeg ili od đavola.“ Svjedočanstva,vol. 4, str. 230, napisano 1876.

„Ove knjige, u kojima su uputstva koja mi je Gospod davao tokomproteklih šezdeset godina, sadrže svjetlost sa neba i izdržat će svakuprovjeru.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 35, napisano 1906.

Zapazite da između ove dvije izjave postoji razmak od trideset godi -na i one predstavljaju ono što je Ellen White vjerovala i učila tokomčitave svoje službe. Ona sa njima direktno tvrdi da je nadahnuta odBoga i poziva da svako za sebe ispita izvor tog njenog nadahnuća.Zapamtite da je Ellen White ta koja je rekla: „Ne postoji nekakav polo -vičan put u ovom poslu. Svjedočanstva su ili od Duha Božijeg ili odđavola.“

Zato vas i pozivam da započnete svoju provjeru spisa Ellen Whitepostavljanjem niza jednostavnih pitanja koja će vam pomoći upoređenju između onoga šta je rekla ona, a šta biblijski pisci o pojedi-nostima o nekoliko dobro poznatih biblijskih događaja. Prvo će bitiizneseni citati od Ellen White, a potom biblijski tekstovi. Na krajusvakog citata su iznesene reference tako da se tekstovi mogu uporeditisa onima u originalnim knjigama. Brojevi stranica izneseni ovdje su izoriginala, a ne iz prevoda. Počet ćemo sa Edenskim vrtom, a završiti saHristovim drugim dolaskom.

1. Ko je ubrao plod sa zabranjenog drveta?

Ellen White:Zmija je uzabrala plod sa zabranjenog drveta i stavila ga u ruke Evi, koja se još kolebala. Patrijarsi i proroci, str. 55-56, napisano 1890.

Da li ste upoređivali?

22 23

Biblija:„I žena uzabra roda s njega i okusi, pa dade mužu." 1. Mojs. 3,6.

Ellen White je ovdje kontradiktorna Bibliji, jer je pokušavajući dadočara situ aciju, prešla granicu slobodne interpretacije.

2. Da li je bezgrešna Eva osjećala strah?

Ellen White:„Opasnost je shvatila tek kad je primjetila da je sama, ali je potisnulastrah, uvjeravajući samu sebe da ima dovoljno mudrosti i snage da raspozna šta je zlo i da mu se odupre. Patrijarsi i proroci, str. 53-54, napisano 1890.

Može li Ellen White biti jednako nadahnuta kao i Riječ Božija i uisto vrijeme biti u kontradikciji sa njom? Kako je moguće da bezgrešnaEva osjeća strah? Zar se strah nije pojavio poslije grijeha?

3. Ko je govorio sa Kainom?

Ellen White:„Gospod reče Kainu: zašto si gnjevan i zašto ti se lice promijenilo? Preko anđela je došlo Božije upozorenje: Nećeš li biti prihvaćen či -niš li dobro?“ Patrijarsi i proroci, str. 74, napisano 1890.

Biblija:„Gospod reče Kainu: zašto si gnjevan i zašto ti se lice promijenilo? Nećeš li biti prihvaćen činiš li dobro? ... I ode Kain ispred Gospo -da...“ 1. Moj 4:6,7,10,13,15,16.

Ellen White tvrdi da su Gospod i anđeo govorili sa Kainom. Biblijakaže da je to bio samo Gospod. Ko je u pravu? Zar nije Ellen Whiterekla da se njeni spisi moraju odbaciti ako nisu u skladu sa Biblijom(Svjedočanstva, vol. 5, str. 691)? Možda je bila više u skladu sa Biblijom,kad je riječ o naučnim pogledima. Razmotrimo njena učenja o razmno -žavanju ljudi i porijeklu novih vrsta prije, kao i poslije potopa. Znate li

da je Ellen White vjerovala kako su nove vrste stvarane kroz takozvanu"amalgamaciju"? Mogu li se njena učenja o reprodukciji uporediti sanaukom i nadahnutim izvještajima iz Biblije?

4. Da li su se pretpotopni ljudi parili sa životnjama i tako rađaliniže ljudske rase?

Ellen White:„Ali postojao je jedan grijeh veći od svih ostalih koji je zazivaouništenje svijeta potopom, a to je zločin amalgamacije čo vjeka saživotinjama, koji je iskrivio sliku Božiju i uzrokovao po mutnju nasvakom koraku.“ Duhovni darovi, vol. 3, str. 64, napisano 1864.

„Svaka vrsta životinja koju je Bog stvorio bila je sačuvana u barci.Sve pomiješane vrste, koje Bog nije stvorio, a koje su rezultat amal-gamacije, bile su uništene potopom. Amalgamacije ljudi sa životi -njama je bilo i poslije potopa, što se može vi dj e ti u gotovo nepre-glednom broju varijacija životinjskih vrsta, pa čak i u nekim rasamaljudi.“ Duhovni darovi, vol. 3, str. 75, napisano 1864.

Šta znači riječ amalgamacija? Riječnik ovu riječ definiše kao akt iliproces ujedinjavanja. Jedina "amalgamacija čovjeka sa životinjom" kojabi se mogla nazvati grijeh i koja bi "iskrivila sliku Božiju" jeste sodomi-ja: seksualni odnos između ljudskog bića i životinje (3. Moj. 18:23;20:15-16).

Da rezimiramo, Ellen White o ukrštanju ljudi i životinja tvrdi:1. Strahota tog grijeha je uzrokovala uništenje ljudske rase2. To je "zločin"3. Taj grijeh je unakazio lik Božiji u čovjeku4. Desio se prije i poslije potopa5. Posljedice se mogu vidjeti u "određenim rasama ljudi"

Da je Ellen White ovo sasvim ozbiljno mislila, vidi se i po tome štoje Uriah Smith bio zadužen da ova njena tvrđenja i dokaže te je 1868.god. objavio knjigu The Visions of Mrs. E.G. White u kojoj se tvrdi dasu Bušmani iz Afrike jedna od vrsta nastala ukrštanjem ljudi i životinja

Okrečeni grobovi Da li ste upoređivali?

24 25

(The Visions of Mrs. E.G. White, str. 103). Njen su prug, James Whitetvrdi da je ovu knjigu "pažljivo pročitao" i prepo ručuje je čitaocima učasopisu Review, aug. 15, 1868, što potvrđuje da se slagao sa tvrđenjimag. Smith-a.

Ovakvo objašnjenje je trajalo sve do 1947. god., ali zbog toga što jeto bilo sve teže objasniti trebalo je pronaći drugačije objašnjenje i tadaje adventistički biolog Dr. Frank Marsh predložio interpretaciju pokojoj je ona mislila na miješanje ljudi sa ljudima i životinja sa životinja-ma. To je zadržano još i danas iako su se pojavila nova. Međutim, takvoobjašnjenje postavlja više pitanja nego što daje odgovora:

1. Kako bi ukrštanje između raznih rasa ljudi unakazilo lik Božiji?2. Ako je ukrštanje među rasama ljudi osnovni grijeh zbog kojeg je potopljena Zemlja, zašto to ne piše u Bibliji? 3. Mnogi tumači se slažu da je Mojsijeva žena Sefora bila druge rase,a Bog mu je ipak obećao da će od njega postati velik narod.

Interesantno, 1840., samo nekoliko godina prije nego što je EllenWhite ovo napisala, pojavio se engleski prevod jevrejske knjige Book ofJasher u kojoj se slično tvrđenje nalazi u stihu 4:18.

Da je Ellen White znala za ovu knjigu svjedoče i mnogi njeni drugicitati iz nje. U XIX vijeku mnogi su vjerovali u mit da je ukršta nje živo -tinja i ljudi moguće. Samo nekoliko godina ranije, 24. novembra 1859.god. objavljena je knjiga Porijeklo vrsta Čarlsa Darvina, koju su manjeobrazovani u to vrijeme tumačili slično Ellen White.

Zapazite da je Ellen White ovo napisala 1864. god. U to vrijeme jebilo uobičajeno vjerovanje da su takozvane niže ljudske rase, kao što suHotentoti, Bušmani i Digeri, poticale od pretpotopnog, kao i poslijepotopnog, ukrštanja između ljudi i životinja. I kao što se vidi izSpekrum-ovog članka „Amalgamacija čovjeka sa životinjom: Šta je EllenWhite mislila?“ (Jun 1982.), ni sekretarica Ellen White ni njen sin WillieWhite se nikad nisu dvoumili da je ona izričito mislila na ukršta nje ljudii životinja.

Crkva se tek nakon 1947.godine, 83 godina nakon što je EllenWhite pisala o amalgamaciji, složila i sa Biblijom i sa naukom da se ljudi

ne mogu ukrštati sa životinjama i davati potomstvo. A Biblija namupravo to i govori:

Biblija:„Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstamanjihovim, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama nji-hovim. I bi tako. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovim,i stoku po vrstama njihovim, i sve sitne životinje na zemlji po vrsta-ma njihovim. I vidje Bog da je dobro.“ 1. Moj. 1:24, 25.

Biblija je vrlo jasna o tome da se kroz grijeh sodomije ne mogustvoriti niže vrste, jer se i ljudi i životinje mogu razmnožavati jedino uokviru svojih „vrsta“. Čak ni najmodernije laboratorije ne moguproizvesti takve niže vrste. Dakle, rukovodstvo Adventističke crkve jebez ikakve sumnje znalo da je Ellen White bila u kontradikciji saBiblijom, što je uzrokovalo 83 godine sramote za crkvu u naučnom svi-jetu. Umjesto da iznese činjenice o njenim greškama, crkva ih je stalnoskrivala pod tepih ili davala iracionalna objašnjenja.

5. Ko je zatvorio vrata na barci?

Ellen White:„Sad je sve bilo spremno za zatvaranje barke, a Noje to nije mogaoučiniti iznutra. Mnoštvo rugača je vidjelo kako anđeo silazi sa neba,ogrnut sjajem poput munje. Zatvorio je teška vanjska vrata i potomse vratio na nebo.“ Duhovni darovi, vol. 3, str. 68, napisano 1864.

Dvadeset i šest godina kasnije, 1890. god., ona je promi je ni la mi -šlje nje o tome ko je zatvorio vrata i ponovo opisala taj slučaj:

„Noje i njegova porodica su bili unutar barke, i Gospod ga zatvori.Bljesak zasljepljujućeg svjetla se pojavio i oblak slave, jasniji odmunje, je sišao sa neba i lebdio ispred ulaza u barku. Teška vrata,koja je bilo nemoguće zatvoriti iznutra, lagano su zatvorena nevi -dljivom rukom. ... Bog ih je zatvorio i jedino ih je On mogaootvoriti.“ Patrijarsi i proroci, str. 98, napisano 1890.


26 27

Biblija:„Muško i žensko od svakog tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovje-dio Noju; pa Gospod zatvori za njim.“ 1. Moj. 7:16.

Ako je Ellen White bila stvarno nadahnuta od Boga prvom pri-likom, zašto je smatrala neophodnim da nakon 26 godina prepravisvoju priču?

6. Da li je Mojsijeva žena bila Kušit (Etiopljanka)?

U početku se Ellen White slagala sa Biblijom po ovom pitanju:

Ellen White:„(Marija) se bunila protiv Mojsija jer je ovaj oženio Etiopljanku....“Duhovni darovi, vol. 4, str. 19, napisano 1864.

Ali je nakon 26 godina prepravila svoju priču i tako bila u kontra -dikciji i sa sobom i sa Biblijom:

„Iako prozvana "žena Kušitka", Mojsijeva je žena bila Madijanka, iprema tome Avramov potomak.“ Patrijarsi i proroci, str. 383,napisano 1890.

Biblija:„I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija radi žene Kušitke(Etiopljanke), kojom se oženi, jer se oženi Kušitkom(Etiopljankom).“ 4. Moj. 12:1 (KJV)

"Marija i Aron govoriše protiv Mojsija zbog žene Etiopljanke, ko -jom se bješe oženio, jer on bješe uzeo za ženu Etiopljanku."(Bakotić)

Zašto se Ellen White u početku slagala sa Biblijom da je Mojsijevažena Kušitka? Zašto je išla tako daleko da je čak i citirala iz Pisma, apotom promijenila mišljenje suproteći se Božijoj Riječi tvrdeći da jeMojsijeva žena bila Madijanka? Mislite li da je Ellen White smatrala da

mora ispraviti Boga i Mojsija? Ako je tako, ne smatrate li da je to najvišinivo arogancije?

Madijanci su živjeli na području današnje Saudijske Arabije, a Kušitijužno od Egipta u Etiopiji. To bi bilo ravno brkanju Kanađana iMeksikanaca! Ko je dakle u pravu – Biblija ili Ellen White? Da li je Bognadahnuo Ellen White da protivrječi onome što jasno piše u Bibliji?Ako jeste, zašto kasnije protivrječi samoj sebi? Koja je od njenih izjavaonda zaista nadahnuta? Ili je ona možda dobijala informacije sa izvorakoji nije bio božanski?

7. Da li je Bog pobio Izrailjce pomorom ili su oni pomrli zbogsvoje proždrljivosti?

Ellen White:„Kada je Bog izveo svoj narod iz Egipta uveliko im je uskratio mesou ishrani, ... Oni su zbog toga bili nezadovoljni. ... Više su bili radida trpe ropstvo i smrt nego odsustvo mesne ishrane. Bog je udo-voljio toj njihovoj želji dajući im mesa, puštajući ih da jedu dok nji-hova proždrljivost nije rezultovala bolešću od koje su mnogi po -mrli.“ Savjeti o ishrani, str. 14, napisano 1890.

Biblija:„Ali meso im još bijaše u zubima, još ga ne pojedoše, a Gospod serazgnjevi na narod, i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim.“4. Moj. 11:33.

Ellen White je napisala kako su Izrailjci pomrli jer su previše jeli -tvrdila je da je pomor bio rezultat njihovog prežderavanja. Ali Biblijane kaže tako, već kaže da ih je Bog pobio onog momenta kad su okusilimeso, prije nego što su ga i progutali. Koji je sad izvještaj nadahnut odBoga – biblijski ili onaj od Ellen White? Ko je najveći autoritet za tebe?

8. Ko je hranio Iliju na potoku Horatu?

Ellen White:„Bog ga je sakrio daleko od Jezaveljine moći na sigurno mjesto upla ni nama, kraj potoka Horata. Tu mu je ukazao čast time što mu


28 29

je slao hranu svakog jutra i večeri po anđelu nebeskom.“ Svjedočanstva, vol. 3, str. 288, napisano 1873.

Tri godine kasnije, 1876., Ellen White je prepravila svoju prijašnjuizjavu pišući da to zapravo i nije bio anđeo što je hranio Iliju, većgavran kojeg je poslao Gospod.

„Onaj koji je hranio Iliju kraj potoka, koristeći gavrana kao svogposlanika, neće dozvoliti da Njegovi vjerni gladuju.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 253, napisano 1876.

Jednu godinu nakon smrti Ellen White, 1916., Zaostavština Whiteje izdala knjigu Proroci i carevi, nastalu iz njenih spisa. U ovoj knjizi jevješto zaobiđeno bilo kakvo spominjanje i anđela i gavrana:

„Ilija je neko vrijeme ostao skriven u planinama pored potoka Ho -ra ta. Hranu je tokom mnogih mjeseci dobijao na čudesan način.“Proroci i carevi, str. 129, 1916.

Biblija:„I iz onog potoka pij, a gavranima sam zapovijedio da te hraneondje ... I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i veče -rom, a iz potoka pijaše.“ 1. Car. 17:4,6.

Pojedini adventisti pokušavaju da opravdaju ovu grešku Ellen Whitetvrdeći kako postoji samo jedna jevrejska riječ za Arap, anđeo, gavrani crn, odnosno noć. Kažu kako ne postoji način da se utvrdi koja jeriječ bila namjeravana biti uzeta u engleskom prevodu u 1. Car. 17:4,6.

Međutim, ta tvrdnja je netačna, jer i u jevrejskom kao i u engleskomjeziku postoje različite riječi za Arap (arabi), anđeo (malak), gavran(oreb), crn (šahar) i noć (ereb). Ovakva adventistička odbrana oslikavanamjerno neznanje.

Ni jedan adventista se ne bi suprotio onome što piše u 1. Moj 8:7,kad koristi istu jevrejsku riječ oreb da opiše kako je Noje poslao gavra -na, a ne Arapa, anđela ili crnu noć kroz prozor barke! Adventisti sespotiču o biblijski izvještaj o Iliji, i to da ga je hranio gavran, samo zbog

mitova Ellen White. Nedostatak božanske inspiracije u njenim spisimaje uzrokovao da mnogi adventisti postanu toliko zbunjeni da više nevjeruju čak ni svojoj Bibliji! I to je samo jedan od gorkih plodova kojisu spisi Ellen White donijeli u živote njenih čitaoca. Bog sigurno ne biuradio nešto slično!

9. Da li su Izrailjci u Egiptu održali zavjet sa Bogom?

Ellen White:"Propust i neuspjeh Avramovih potomaka da taj zavjet održe, što sevidi iz njihove sklonosti da sklapaju bračne veze s neznabošcima iprihvataju njihove navike, uslovili su njihovo bavljenje i robovanjeu Misiru." Patrijarski i proroci, str. 363, 364, napisano 1890.

"Ali Izrailjci su se ipak održali kao zaseban narod i sa Misircima nisuimali ništa zajedničkog ni u običajima ni u vjeri." Patrijarski i proroci,str. 241, 242, napisano 1890.

"Izrailjci su navikli još u Misiru da božanstva predstavljaju vidljivimstvarima, bilo im je teško da vjeruju u neko nevidljivo biće, pa suoslonac za svoju vjeru nalazili u Mojsiju." Patrijarski i proroci, str.315, napisano 1890.

Ellen White piše o istom problemu na različite načine, tako da ulaziu kontradikciji sama sa sobom. Da li je moguće da u istoj knjizi tvrdida su Izrailjci bili skloni da prihvataju navike Misiraca i da božanstvapredstavljaju vidljivim stvarima, a zatim na drugom mjestu kaže daIzrailjci sa Misircima nisu imali ništa zajedničko.

Vidimo da ista usta govore dijametralno suprotne stvari. Da li jenadahnuće dolazilo sa istog izvora?

10. Kušajući Isusa, da li je Sotona tvrdio da je anđeo koji je spa-sio Isaka od sigurne smrti?

Ellen White:„Čim je Hristov dugi post u pustinji okončao Sotona je priskočio sasvojim iskušenjima. Pokušao je da uvjeri Hrista kako Bog ne traži


30 31

od Njega da prođe kroz samoodricanje i patnje koje je On očekivao.... Takođe mu je rekao, kako je on bio taj anđeo što je zaustavioAvramovu ruku u kojoj je bio podignut nož da zakolje Isaka.“Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 273, napisano 1874.

Možete pročitati Bibliju od korica do korica i nećete pronaći bilokakav dokaz koji bi potvrdio ovakav razgovor između Hrista i Sotone.Sa ovim mitom Ellen White je jednostavno izašla van okvira Pisma.

11. Ko je izabrao Judu da bude jedan od dvanaest učenika?

U početku, Ellen White je tvrdila da je Hristos izabrao Judu:

Ellen White:„Kad je naš Gospod izabrao Judu, njegov slučaj nije bio beznade-žan.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 41, napisano 1876.

Dvanaest godina kasnije Ellen White je promijenila mišljenje inapisala kako su zapravo Isusovi učenici bili ti koji su htjeli da Judabude jedan od njih, tako da su ga oni progurali:

„Učenici su bili vrlo nestrpljivi da Juda postane jedan od njih.... Pre -poručili su ga Isusu.“ Čežnja vijekova, str. 294, napisano 1898.

A onda, samo nakon nekoliko stranica u istoj knjizi, Ellen Whitekaže kako je Juda sam sebe spojio sa Hristovim učenicima:

„Dok je Isus pripremao učenike za njihovu službu, jedan koji nije bio pozvan, urgirao je da i on bude među njima. Bio je to Juda Iska -riotski, čovjek koji se izdavao za Hristovog sljedbenika. Istupio jenaprijed, tražeći mjesto među Hristu najbližim učenicima.... Čeznuoje da promijeni karakter i život, i nadao se da će to uspjeti pove - zujući se sa Hristom.“ Čežnja vijekova, str. 293, 717, napisano 1898.

Četiri godina kasnije napisala je kako Hristos nije izabrao Judu većmu samo dozvolio da bude jedan od Njegovih učenika:

„Hristos je znao, kad je dozvolio Judi da mu se priključi kao jedan od dvanaestorice, kako je ovaj opsjednut demonom sebičnosti.“ Advent Review and Sabbath Herald, 12. maj 1903. (citirano u SDA Biblijski komentari, vol. 5, str. 1102).

Konačno, Ellen White je izjavila da Hristos nije izabrao Judu kaoostale, već ga je samo prihvatio:

„Isus je znao da je Juda iskvarenog karaktera, ali ne protiveći se tome, prihvatio ga je kao jednog od učenika i dao mu iste prilike i preimućstva koja je dao onima koje je izabrao.“ Svjedočanstva za pastore, str. 46, 47, napisano 1893.

Biblija:„I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu,koje i apostolima nazva: Simona, koga nazva Petrom, i Andrijubrata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, Mateja i Tomu,Jakova Alfejeva i Simona prozvanog Zilota, Judu Jakovljeva, i JuduIskariotskoga, koji ga i izdade.“ Lk 6:13-16.

„Isus im odgovori: ne izabrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je odvas đavo?“ Jv. 6:70.

12. Da li je Pavle čuo Evanđelje od crkve ili direktno od Hrista?

Ellen White:„Pavle mora biti poučen ... o vjeri. ... Hristos ga šalje učenicima,koje je on tako gorljivo progonio, da od njih nauči. ... Pavle je bio ustanju da uči od onih koje je Bog odredio da poučavaju istinu.Hristos upravlja Pavla do Svojih izabranih slugu, stavljajući ga takou dodir sa Svojom crkvom. Upravo oni ljudi koje je Pavle namje -ravao da uništi postadoše njegovi učitelji u onoj istoj religiji koju jeon mrzio i progonio.“ Svjedočanstva, vol. 3, str. 430, napisano 1875.

Biblija:„Ali vam dajem na znanje, braćo, da ono evanđelje koje sam ja javio,nije po čovjeku. Jer ga ja ne primih od čovjeka, niti naučih, nego


32 33

otkrivenjem Isusa Hrista.... ne pitah tijela i krvi, niti iziđoh uJerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, iopet se vratih u Damask. A poslije toga na tri godine iziđoh uJerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana. Ali dru-goga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega. A štovam pišem evo Bog vidi da ne lažem.“ Gal. 1:11, 12, 16-20.

13. Mogu li robovi iz Pavlovog vremena, kao i robovi iz vremenaEllen White, biti sigurni da imaju mjesto na nebu?

Ellen White:„Bog ne može uzeti na nebo roba koji je držan u neznanju iponiženju, ne znajući ništa o Bogu ili Bibliji, koji se bojao jedinogospodarevog biča i bio vrednovan manje od životinje. Ali zatoGospod za takvog čini ono najbolje što u Svojoj milosti može –dozvoljava mu da bude kao da nikad nije ni postojao....“ Rani spisi,str. 276, napisano 1882.

Ellen White je ovo napisala ubrzo nakon što su robovi u Americibili oslobođeni. Mislite li da će potomci tih robova imati lijepomišljenje o svojoj crkvi kad shvate kako je njihova proročica učila da ćemnogi bivši robovi biti izgubljeni iako nisu sagriješili, jer nisu imali iz -bora? Da li će njeno omalovažavanje "obojenih" rasa proći dobro uzemljama trećeg svijeta? Mislim da ne. Uporedite sad to sa onim štopiše u Bibliji o jednakosti rasa u Božijem carstvu:

Biblija:„Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškogroda ni ženskoga, jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. A kad ste viHristovi, onda ste sjeme Avramaovo i po obećanju nasljednici.“Gal. 3:28, 29.

„Bješe vidjelo koje obasjava svakog čovjeka koji dolazi na svijet.“ Jv. 1:9.

„Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je pozakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon: oni dokazuju da

je ono napisano u srcima njihovim što se čini po zakonu, budući daim savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju.“ Rim.2:14, 15.

„... ali se grijeh ne prima kad ne bješe zakona ...“ Rim. 5:13.

„Koji sam prije bio hulnik i gonitelj i siledžija, ali bih pomilovan jerne znajući učinih u nevjerstvu. Ali se još većma umnoži blagodatGospoda našega Isusa Hrista s vjerom i ljubavi u Hristu Isusu.“ 1.Tim 1: 13, 14.

Ellen White je učila nebiblijsku rasističku nauku kako će Bog učiniticrnog roba "kao da nije ni postojao". Biblija uči da smo mi ili spaseniili izgubljeni – a ni u kom slučaju "kao da nikad nismo ni postojali"!Oni koji nisu imali priliku da upoznaju Evanđelje ukazuje im se milosti sudi na osnovu onoga što znaju. Na Božijem sudu iskreno neznanjeprima milost – bez obzira na rasu.

14. Da li Biblija zahtijeva da kleknemo svaki put kad se molimo?

Ellen White:„Otkud su naša braća dobila ideju da trebaju stajati na svojim noga-ma kad se mole Bogu? Jedna osoba, pet godina školovana u BattleCreek-u, je zamoljena da povede molitvu prije nego što se sestraWhite obrati narodu. Ali kad sam ga vidjela kako stoji uspravno nasvojim nogama i kako mu se usne počinju otvarati da uputi molitvuBogu, duša me zaboljela i morala sam ga javno ukoriti. Pozvala samga po imenu i rekla: "Na koljena! To je uvijek pravi položaj." Kakona javnom tako i u ličnom bogosluženju naša je dužnost da kle kne -mo pred Bogom kad Mu upućujemo molitve. Takav čin pokazuje dazavisimo od Boga....“ Manuskript 84 b, napisano 1. avgusta 1897.

U Odabranim svjedočanstvima, vol. 2, str. 312, možete pronaći dio oveizjave, međutim, ovaj protest Ellen White je izostavljen.


34 35

Biblija:„Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevim, i podiže ruke svoje k nebu.“ 1. Car. 8:22.

„I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogreške vaše.“ Mk. 11:25.

U knjizi Odabrana svjedočanstva, vol. 3, str. 266, stoji sljedeća futnota:„Starješina D. E. Robinson, jedan od sekretara Ellen White od 1902. do1915. god., je izjavio: "Uzastopno sam bio prisutan na sastancima ukampu, kao i na sastancima Generalne konferencije na kojima se sestraWhite molila stojeći ispred skupštine koja je takođe stajala".“

Čak su i najtvrdokorniji adventisti znali da Ellen White nije bila upravu kad je od vjernika tražila da kleče kad se mole. Naveli su tu fut-notu, zajedno sa mnogim drugim citatima, da prikažu kako je EllenWhite vremenom ispravljala samu sebe i kako je, na kraju krajeva,dozvoljeno moliti se stojeći. Ono što su ovi dobri ljudi zapravo pokaza-li jeste da je Ellen White često dvoličila! Njene su prvobitne izjave ukontradikciji sa Biblijom, a sa onim potonjim je u kontradikciji sama sasobom. Upravo zbog toga često dolazi do oštrih debata među onimakoji podržavaju Ellen White, jer obe strane, bez obzira na to koliko sunjihove tvrdnje suprotne, uvijek mogu negdje u njenim spisima pronaćicitat koji će podržati njihovo mišljenje.

15. Da li je Isus mogao vidjeti šta ga čeka poslije groba?

Ellen White:„Spasitelj nije mogao vidjeti šta ga čeka poslije groba. U nadi nije mogao da vidi da li će izaći iz groba kao pobjednik i da li će Otac prihvatiti tu žrtvu.“ Čežnja vijekova, str. 753, napisano 1888.

Biblija:„A Isus odgovori i reče im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću jepodignuti.“ Jv. 2:19.

„Nije ovdje, nego ustade, opomenite se kako vam kaza kad bješe jošu Galileji, govoreći da sin čovječiji treba da se preda u ruke ljudigrešnika i da se razapne i treći dan da ustane.“ Lk. 24:6, 7.

„Zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlastimam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijestprimio od Oca svoga.“ Jv. 10:17, 18.

Kako bi odbranili ovu grešku Ellen White, adventisti često citirajuMk. 15:34: „Bože moj! Zašto si me ostavio?“ Ali zapazite da se Isusovuzvik odnosi na odvojenost od Boga koju je osjećao kao posljedicunošenja naših grijeha – to nije bio izraz sumnje u sigurnost Njegovogvaskrsenja!

16. Da li je na krstu umrla samo Isusova ljudska priroda?

Ellen White:„Ljudi trebaju da shvate da je Božanstvo patilo i nestalo pod agoni-jom Golgote.“ Manuskript 44, napisano 1898., citirano u SDABiblijski komentari, vol. 7, str. 907.

„Božanstvo nije nestalo pod agonijom Golgote.“ Pismo 32,napisano 1899., citirano u SDA Biblijski komentari, vol. 5, str. 1129.

Ellen White je ovdje u suprotnosti sama sa sobom, jer je vjerovalau staru arijevsku jeres da Isus nije imao božansku prirodu. Iako je ari-jevsko vjerovanje strogo odbačeno od Crkve ona ga se držala tokomsvog života sve do 1903. (vidjeti SDA Biblijski komentari, vol. 5, str.1129-1130).

Stoga, kad je pisala o Hristovoj utjelovljenoj prirodi, bila je u kon-tradikciji sama sa sobom, sa Biblijom i centralnom doktrinomhrišćanstva.


36 37

17. Šta je „Pečat Božiji“?

Ellen White:„Prekasno su uvidjeli da je šabat iz četvrte zapovijsti pečat živogaBoga.“ Velika borba, str. 640, napisano 1888.

„Znak, ili pečat Božiji se očituje u svetkovanju sedmog dana – su -bote. ... Žig zvjerin je suprotno od ovoga – svetkovanje prvog danasedmice.“ Svjedočanstva, vol. 8, str. 117, napisano 1904.

„Jovan je bio pozvan da posmatra narod drugačiji od onih koji suobožavali zvijer ili njenu ikonu svetkovanjem provog dana sedmice.Svetkovanje ovog dana je žig zvjerin.“ Svjedočanstva za pastore, str.133, napisano 1898.

Biblija:„...u kojemu i vjerovavši zapečatiste se Svetim Duhom obećanja.“ Ef. 1:13.

„I ne ožalošćavajte Svetog Duha Božijeg, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.“ Ef. 4:30.

Tokom mnogih generacija crkve koje svetkuju subotu su naglašavalekoliko veliko poštovanje imaju prema sedmom danu sedmice – tolikoveliko da je spasenje pojedinca zasnovano na tome koji dan svetkuje, ane na milosti Isusa Hrista! Ako ništa drugo, ova ideja je suprotnaEvanđelju.

U Bibliji ne postoji ni jedan tekst koji nam govori da je subota"pečat Božji". Na osnovu Biblije to je Sveti Duh. Ellen White jedno -stavno protivrječi Svetom Pismu i po ovom pitanju.

Nije sporno da je šabat (subota) sedmi dan, uspomena na stvara nje,dan odmora, ali prenaglašavanje ovog dana vodi adventiste u legalizam,te se stvara slika da se ljudi spasavaju svojim djelima.

18. Možemo li znati tačan dan i čas Hristovog drugog dolaska?

Ellen White:„Kao što mi je Bog pokazao u svetoj viziji ... čuli smo glas Božijikao mnoge vode, koji nam je dao dan i čas Isusovog dolaska. Živisveci, njih 144 000, znali su i razumjeli taj glas ...“ Riječ malom stadu,str. 14, napisano 1847. (takođe u Rani spisi, str. 15, 34, 285).

Biblija:„A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.“ Mat. 24:36.

„Stražite dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će sin čovječij doći.“ Mat. 25:13.

„... nije vaše znati vremena i ljeta koje Otac zadrža u svojoj vlasti.“ Djela 1:7.

Kome ćete dakle vjerovati – Bibliji ili Ellen White? Koje je sad odovoga Riječ Božija? Sjetite se da je Ellen White napisala sljedeće:

Ellen White:„Ne postoji polovičan rad u ovome. Svjedočanstva su ili od DuhaBožijeg ili od đavola.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 230, napisano 1876.

„Ako Svjedočanstva nisu u skladu sa Riječju Božijom, odbacite ih!“ Svjedočanstva, vol. 5, str. 691, napisano 1889.

Odgovori Ellen White na osamnaest pitanja iz Biblije, od stvaranjado Hristovog drugog dolaska, pokazuju da se ona ne slaže sa Biblijomili ide izvan onoga što je otkriveno u Riječi Božijoj. Povrh toga, ne slažese ni sama sa sobom – tvrdeći da je za sve to bila inspirisana direktnood Boga!


38 39

Pokušaji odbrane kontradikcija kod Ellen White

Kako adventisti pokušavaju da odbrane kontradikcije izmeđe EllenWhite i Biblije? Slijede dvostruki pristup. Prvo, kao Jehovini svjedoci imormoni prije njih, adventisti sada imaju svoje jedinstvene prevodeBiblije: Studijska Biblija Duha proroštva i Jasna riječ. Iako Jasna riječ nijezvanično odbačena od Crkve, prodaje se širom Amerike po zvaničnimcrkvenim ABC knjižarama i vjernici je smatraju za punovažan prevod.

Studijska Biblija Duha proroštva na dnu svake stranice uključuje naj-važnije komentare Ellen White. Jasna riječ je mnogo gora. Jack Blancoje prepravio čitavu Bibliju dodajući komentare i misli Ellen Whitedirektno u stihove bez ikakvih futnota i onda to nazvao Jasna riječ.Izdvačko društvo Review and Herald je dalo izjavu kako je to bila nji-hova najprodavanija knjiga 1995. godine – i to nije nikakvo čudo poštoje to prva Biblija u istoriji koja se slaže sa Ellen White!

Jasna riječ je tako bestidno masakriranje Božije riječi da se neki vjer-nici, kao i skolari, prosto zgražavaju nad tim da je neko od njihovebraće mogao da načini takvu grozotu. Bill Johnsson, urednik magazinaReview, upozorava: "Blanco je u tekst ubacio svoje vlastito tumačenje:ponekad dodajući, ponekad oduzimajući, a ponekad ubacujući kome n -tare bazirane na pisanjima Ellen White, ... ponekad bi jednostavno izvr-nuo tekst kako bi ga natjerao da kaže ono što on želi.... Ni po komosnovu ne može biti smatran ispravnim prevodom Pisma." U istomtom magazinu Sakae Kubo, adventistički skolar iz Grčke, piše:„Užasava me kad vidim da se ovaj prevod uopšte razmatra u jednomovakvom naučnom časopisu.... Vrlo očigledna i ozbiljna opasnost jesteda će naši vjernici biti zbunjeni ne znajući šta Biblija zaista kaže.“Adventist Review, april 1995., str. 14,15.

Drugi pristup koji adventisti koriste pri pokušaju odbrane EllenWhite potiče od nje same i sastoji se u napadanju tačnosti Božije riječi.Uporno tvrdeći kako je Biblija puna grešaka nadaju se da će opravdatigreške u spisima Ellen White. Čineći tako, njeni branitelji zapravopokazuju koliko slabo poznaju Bibliju. Još nisam čuo ni za jednu biblij -sku "grešku" koja nije bila opovrgnuta od strane mnogobrojnih kon -zer vativnih hrišćanskih teologa.

Ironija je u tome što su adventisti nekad u svijetu bili poznati kao"ljudi Knjige", ali sad su više poznati kao "kritičari Knjige"! Na njihovusramotu, služba Ellen White je uzrokovala da mnogi adventisti više nevjeruju Bibliji. Oni su u ovome prava duhovna djeca „... koju ljulja izanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prevare.“ (Ef. 4:14)


40 41

Da li si spasen?„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru, i to nije od vas, dar je Božij.

Ne od djela, da se niko ne pohvali.“ Ef. 2: 8, 9.

Ono što vjerujete o spasenju ima vječne posljedice. Ako se kaoHristov sljedbenik ne možeš sada radovati u činjenici da si već spasenNjegovom blagodaću, onda očigledno ne razumiješ osno vno biblijskoučenje o spasenju. Postoji samo jedno Evanđelje koje te može spasiti ito Evanđelje je otkriveno kroz Riječ Božiju. Ni jedan Bogom nada -hnuti prorok nije ikad bio u krivu po pitanju zahtjeva za spasenje.

Pogledajmo ponovo u spise Ellen White da utvrdimo da li je onošto je ona pisala o Evanđelju u harmoniji sa Božijom riječi. Sljedećapitanja će vam pomoći da razumijete osnovna biblijska učenja ospasenju:

1. Da li je plan spasenja načinjen prije stvaranja svijeta?

Ellen White:„Dok je Mojsije bio na planini sa Bogom, plan spasenja, načinjenprilikom Adamovog pada, bio mu je otkriven...“ Odabranasvjedočanstva, vol. 1, str. 231, 232, napisano 1878.

„Carstvo milosti je bilo uspostavljeno odmah poslije čovjekovogpada, kada je i načinjen plan za otkupljenje palog roda. Od tada po -stoji sa svrhom i po obećanju Božijem, i kroz vjeru ljudi mogupostati njegovi podanici.“ Velika borba, str. 347, napisano 1888.

Biblija:„Za nad vječnoga života, koji obeća nelažni Bog prije vremenavječnijeh.“ Titu 1:2.

„Kao što nas izabra kroz Njega prije postanja svijeta, da budemosveti i pravedni pred njim, u ljubavi.“ Ef. 1:4.

„Znajući da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste izsujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca, nego skupo -cjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i prečista jagnjeta, koji jeodređen još prije postanja svijeta, a javio se u pošljednja vremenavas radi.“ 1. Pet 1:18-20.

„Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima,nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusuprije vremana vječnijeh.“ 2. Tim 1:9.

„I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji kojima imena nijesuzapisana u životnoj knjizi jagnjeta, koje je zaklano od postanja svi-jeta.“ Otk 13:8.

Ellen White tvrdi kako je Bog načinio plan spasenja nakon što suAdam i Eva pali na iskušenju. Ali Evanđelje Isusa Hrista kaže da Bognije bio nespreman kad su Adam i Eva sagriješili. Umjesto toga, usvom sveznanju punom ljubavi On je načinio plan spasenja čak prijepočetka vremena!

U Božijem planu Isus je bio "zaklan" od postanja svijeta. Samo jeBog pun ljubavi mogao da načini takav plan u kome će da plati cijenugrijeha mnogo prije nego što se prvi grijeh pojavio.

2. Da li Hristova krv uklanja i čisti naše grijehe onog momentakad ih priznamo?

Ellen White:„Hristova krv, namijenjena da oslobodi pokajanog grešnika odprokletstva zakona, ne uklanja taj grijeh, koji ostaje zapisan u sve ti -nji sve do konačnog očišćenja.“ Patrijarsi i proroci, str. 357, napisano1890.

„U vrijeme suda – na kraju 2300 dana, 1844. god. – počela je istragai čišćenje grijeha.“ Velika borba, str. 486, napisano 1888.

Da li si spasen?

42 43

Biblija:„Jer ću biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh ibezakonja njihovijeh neću više spominjati.“ Jev. 8:12.

„Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe, adrugom će se javiti bez grijeha na spasenje onima koji ga čekaju.“Jev. 9:28.

„U kome imamo izbavljenje krvlju Njegovom, i oproštenje grijeha,po bogatstvu blagodati Njegove.“ Ef. 1:7.

„I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega,oživio je s Njim, poklonivši nam sve grijehe, i izbrisavši pismo ured -be koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga na krstu.“Kol. 2:13, 14.

„Zato Isus, da posveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.“Jev 13:12.

„Ako li u vidjelu hodimo, kao što je On sam u vidjelu, imamo zaje -dni cu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, Sina Njegova, očišćavanas od svakoga grijeha.“ 1. Jv. 1:7.

„Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprostigrijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.“ 1. Jv 1:9.

„I on očišća grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.“ 1. Jv. 2:2.

„U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da onpokaza ljubav k nama, i posla Sina Svojega da očisti grijehe naše.“1. Jv. 4:10.

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko će ostati? Alije u tebe praštanje, da bi te se bojali.“ Ps. 130:3, 4.

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne po -minjem.“ Is. 43:25.

„I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: poznajteGospoda, jer će me znati svi od maloga do velikoga, govoriGospod, jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijehneću više pominjati.“ Jer. 31:34.

„Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas beza ko njanaša.“ Ps. 103:12.

Po Ellen White vi zapravo i niste istinski slobodni od svojih grijehakad se pokajete. Umjesto toga, vaši grijesi su samo prebačeni iz jednenebeske knjige u drugu. Oni ostaju zabilježeni kako bi vas osudili naIstražnom sudu, ako za vrijeme svog života niste savršeno prevazišlisvaki grijeh. Adventistička doktrina o Istražnom sudu je lažno"Evanđelje" koje ostavlja mnoge adventiste nesigurne u svoje spa se nje,i zbog toga žive u strahu. Ako vas neko upita da li ste sigurni u to daste spaseni možda ste navikli da odgovorite "Nadam se da ću bitispasen" ili "Isus upravo radi na mom spasenju". Ako je to vaše razu -mijevanje Evanđelja, vaše vjerovanje o spasenju onda nije biblijsko.

Evanđelje iz Božije riječi te uvjerava da si, kao ubijeđeni hrišaninkoji je priznao i pokajao se za svoje grijehe, spasen kroz Isusa Hristaupravo sada. Imaš spasenje upravo sada. Upravo u ovom trenutku ti sipred Bogom kao da nikad nisi sagriješio. U Isusu Hristu imaš sigurnostda možeš stati pred Boga u bilo kom trenutku bez straha od kazne.Ako ti je teško da u to povjeruješ onda razmotri Radosnu vijest izBožije riječi:

„I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog jeljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. Tijemse ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni, jer kaošto je on i mi smo na svijetu ovom. U ljubavi nema straha, negosavršena ljubav izgoni strah napolje, jer strah ima muku. A ko seboji nije savršen u ljubavi.“ 1. Jv. 4:16-18.

Okrečeni grobovi Da li si spasen?

44 45

Evanđelje Isusa Hrista je jasno: Isus uklanja tvoje grijehe onogmomenta kad ih priznaš i zatražiš oproštenje. On ih više nikad ne možepomenuti, jer ih je potpuno uklonio. On ih više ne pominje, jer ih višenigdje ne drži zabilježene. Ne samo da je Isus tvoj Prvosveštenik, aNjegova krv tvoj žrtveni prinos, već je on i tvoje žrtveno jagnje,Nosilac tvojih grijeha. On je tvoj Sudija, ali takođe i tvoj Posrednik itvoj Branitelj. Svaki dio tvog spasenja dolazi od Isusa Hrista. ZatoBožija riječ kaže:

„Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po Svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vječnijeh.“ 2. Tim 1:9.

Kad ti Isus oprašta On uzima tvoj grijeh i uništava čak i pomen nanjega prikivajući ga na Svoj krst. U Božijim očima postaješ kao danikad nisi sagriješio, jer tvoj grijeh je uklonjen i Bog ga više ne pomi -nje (Jer. 31:34, Ps. 103:12). Istinski si spasen Božijom milošću upravoovog momenta, ako si odgovorio na Hristovu blagodat i prihvatio gakao svog Spasitelja! Ovo je ta Radosna vijest Evanđelja iz Božije riječi!

3. Da li je pomirenje za grijehe završeno na krstu?

Ellen White:„Umjesto ... da se Dan 8:14 odnosi na očišćenje Zemlje, sad nam jejasno da to upućuje na završno djelo našeg Prvosveštenika na nebu,na dovršenje pomirenja, i na pripremu naroda da čeka dan Nje -govog dolaska.“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 58, napisano 1868.

„Isus je ušao u Svetinju nad svetinjama, na kraju perioda od 2300dana iz Danila 8, 1844. godine, da izvrši konačno pomirenje za sveone koji mogu imati koristi od Njegovog posredovanja...“ Rani spisi,str. 253, napisano 1882. (Slična izjava se pojavljuje i u Velikoj borbi,str. 480).

„Sada, dok Prvosveštenik vrši pomirenje za nas, trebamo težiti dapostanemo savršeni u Hristu.“ Velika borba, str. 623, napisano 1888.

Biblija:„A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedočena od zakona iod proroka, a pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve kojivjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju,i opravdaće se zabadava blagodaću Njegovom, otkupom IsusaHrista, kojega postavi Bog očišćenje vjerom u krvi Njegovoj dapokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjijeh grijeha.“Rim. 3:21-25.

„Mnogo ćemo dakle većma biti kroza Nj spaseni od gnjeva kad smose sad opravdali krvlju Njegovom. Jer kad smo se pomirili s Bogomsmrću Sina Njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo sevećma spasti u životu Njegovu kad smo se pomirili. Ne samo pakto, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,kroz kojega sad primismo pomirenje.“ Rim. 5:9-11.

„I nije ušao krvlju jaraca i junaca u Svetinju nad svetinjama, nego svojom krvlju, obezbjedivši vječni otkup.“ Jev. 9:12. (Stefanović)

"Evanđelje" Ellen White pravi od tvog očišćenja trajni procestokom kojeg moraš raditi na tome da postaneš savršen. Postajanjesavršenim je nemoguć proces, jer Biblija kaže:

„Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista halji-na, zato otpadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odne-soše nas.“ Is. 64:6.

Zato što nemaš svoje pravde niti pravde u sebi, ne možeš postatisavršen – baš nikad! Tvoja odgovornost je da prihvatiš Hristovu žrtvu,Njegovu pravednost i Njegovo savršenstvo, koji ti se onda svi daruju.

Evanđelje Isusa Hrista jasno kaže da tvoje opravdanje nije uteme -ljeno na tvom radu da postaneš "savršen", već na temelju tvog prih-vatanja besplatnog dara prolivene Hristove krvi i smrti na krstu. Biblijazato kaže:

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru, i to nije od vas, dar je Božij. Ne od djela, da se niko ne pohvali. Jer smo Njegov posao, sazdani


46 47

u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo.“ Ef. 2:8-10.

Zapazite kako su ove činjenice u Božijoj riječi iznesene u prošlomvremenu, jasno upućujući na to da je Hristovo djelo očišćenja tvojihgrijeha dovršeno na krstu. Pošto si u Hristu ne trebaš se plašiti Suda jerje tvoja presuda da si spasen!

Razmisli sad o ovome: kao hrišćanin već si nanovo rođen, već siprihvaćen u Božiju porodicu jer si prihvatio Isusa Hrista kao svogSpasitelja i Gospoda. Ima li ikakvog smisla da misliš kako si još uvijekna nekakvoj "probi"?

Pitam vas, da li bi majka rodila dijete i onda čekala čitav njegov životda vidi da li je on "dovoljno dobar" da tad postane njezin sin? Naravnoda ne!

To dijete postaje majčin sin onog momenta kad je rođeno.Hrišćanin postaje spaseno dijete Božije onog momenta kad je nanovorođen prihvatanjem Isusa kao svog Spasitelja i Gospoda. Radujte se samnom jer je naše spasenje sigurno upravo sada.

4. Da li je Isus ušao u Svetinju nad svetinjama 22. oktobra 1844.godine?

Ellen White:„Pokazano mi je ... kako su vrata otvorena u najsvetijem mjestu unebeskoj svetinji, gdje se nalazio kovčeg u kojem је bio Dekalog.Ova vrata nisu bila otvorena sve dok Isusovo posredovanje u sve -tinji nije bilo završeno 1844. godine. Tada se Isus podigao i zatvoriovrata svetinje, a otvorio ona od Svetinje nad svetinjama, te prošaoiza druge zavjese, gdje sada i stoji pored kovčega.“ Rani spisi, str. 42,napisano 1849.

“Sveštenička služba obavljana tokom godine u prvom dijelu sve -tinje, “iza zavjese” koja je predstavljala vrata koja su odvajala sveti -nju od spoljneg dvorišta. Ova služba predstavljala je Hristovuslužbu koju je otpočeo Njegovim vaznesenjem....” Velika Borba, str.421; Duhovni darovi, vol. 1, str. 159; Rani spisi, str. 251.

“Oni koji su pratili svjetlost proročkih riječi vidjeli su da je Hristosna kraju 2300 dana, 1844. god, umjesto da dođe na zemlju, tadaušao u Svetinju nad svetinjama nebeske svetinje, da bi obavio za -vršno djelo pomirenja pred njegov dolazak” Velika Borba, str. 422.

Biblija:„A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvog poglavarasvešeničkog koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima,koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a nečovjek.“ Jev. 8:1, 2.

Jev. 9:12:„I nije ušao krvlju jaraca i junaca u Svetinju nad svetinjama, negosvojom krvlju, obezbjedivši vječni otkup.“ (D. Stefanović)

"Ne s krvlju jaraca ni junaca, nego je sa svojom krvlju ušao jednomzauvjek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup." (Ivan Ev.Šarić)

"Ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jara-ca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup."(Ljudevit Rupčić - Kršćanska sadašnjost)

Jev. 9:24-26:"Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenurukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje zanas pred licem Božijim. Niti je ušao da prinese mnogo puta samsebe, kao što veliki svećenik svake godine s tuđom krvi ulazi uSvetinju nad svetinjama. Jer bi inače morao trpjeti mnogo puta odpostanka svijeta." (Ljudevit Rupčić - Kršćanska sadašnjost)

Jev. 10:19-20:"Prema tome braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvorenomožemo ući u Svetinju nad svetinjama: taj novi i životonosni put onnam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo." (LjudevitRupčić - Kršćanska sadašnjost)


48 49

Jev. 6:19, 20:“Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi iza na j -dalje zavjese, gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavarsveštenički ...”

Veoma jasno apostol Pavle kaže da je Hristos ušao “iza zavjese”(prošlo vrijeme - aorist). A dobro znamo da poslanica Jevrejima nijepisana sredinom 19. vijeka već u 1. vijeku. Veoma važna činjenicavezana za ovaj stih je sam izraz “iza zavjese.”

Čitajući Sveto Pismo može se primijetiti da se ovaj izraz uvijekodnosio na zavjesu koja je dijelila dvije hramske prostorije, svetinju odSvetinje nad svetinjama, a ne na “vrata” koja su dijelila svetinju odspoljnjeg dvorišta. (gdje se nalazio umivaonik, žrtvenik) U timslučajevima jevrejski izraz za zavjesu (paroket) je veoma jasan.

“I objesi zavjesu (paroket) o kuke, i unesi za zavjes kovčeg odsvjedočanstva, da vam zavjesa rastavlja svetinju od Svetinje nadsvetinjama”. 2. Mojs. 26:33. (takođe vidi: 2. Moj. 26:31, 33, 35;27:21; 30:6; 35:12; 36:35; 38:27; 39:34; 40:3, 21, 22, 26; 3. Moj. 4:6,17; 16:2, 12, 15; 21:23; 24:3; 4. Moj. 4:5; 18:7; itd.)

U svim ovim slučajevima “zavjesa” označava ono što dijeli svetinjuod Svetinje nad svetinjama. Vrata na ulazu u svetinju se nikada nisuzvala “zavjesa” (paroket) već jednostavno “vrata od svetinje” ili“vrata od šatora od sasta nka” (vidi: 3. Moj. 17:4-6; 4. Moj. 6:10, 13)Sljedeća veoma važna činjenica je novozavjetena upotreba termina“zavjesa” (kata petasmos):

“... a Isus opet povika iza glasa i ispusti dušu, i gle zavjes (kata-petasma) crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega”Matej 27:50-52. (interesanto je da se zavjesa pocijepala odozgo štoukazuje da je sam Bog to uradio, a ne čovjek)

Ista situacija i upotreba riječi zavjesa (katapetasmos) je i u Marku15:37, 38; Luka 23:44, 45. Ima li dileme o kojoj se zavjesi ovdje radi?Naravno da ne! Riječ je o zavjesi koja je dijelila svetinju (prvi dio) odSvetinje nad svetinjama (drugi dio).

Takođe treba primijetiti upotrebu tog istog izraza u samoj poslaniciJe vre jima. Zavjesa (katapetasmos) se osim u Jevrejima 6:19, spominjena još dva mjesta u ovoj poslanici:

“A za drugom zavjesom (katapetasmos) biješe skinija koja se zove Svetinja nad svetinjama.” Jevrejima 9:3.

Ellen White sasvim pogrešno tumači izraz “iza zavjese” iz Jevrejima6:19, kako bi time očigledno opravdala svoje “vizije” da je Hristos1844. godine ušao u nebesku Svetinju nad svetinjama gdje je otpočeo“istražni sud”. Adventisti nastavljaju da naučavaju ovu lažnu doktrinu,iako je u suprotnosti sa Biblijom, sa istorijom, kao i sa rabinskim, tekaraitskim datumima za Dan očišćenja 1844. godine.

Jeste li zapazili šta piše u Bibliji? Kad je Pavle 60. godine n.e. pisaoJevrejima, rekao je da je Isus već ušao u Svetinju nad svetinjama.Zapravo, Isus je ušao u Svetinju nad svetinjama odmah po vaznesenju(Jevr. 9:24). On nam je otvorio ulazak u Svetinju Tijela Njegovog (Jev.10:20) postavši naš poglavar sveštenički.

Sve što je Pavle napisao o ovom događaju napisao je u prošlom vre-menu, a pisao je to svega trideset godina poslije Hristovog vaskrsenja.Adventistička doktrina o tome kako je Isus čekao dva mileniuma dazapočne svoju službu u nebeskoj Svetinji nad svetinjama jednostavnoje u suprotnosti sa Božijom riječi.

5. Da li je Isus umro da nas spasi ili da nam da drugu šansu?

Ellen White:„Zbog prijestupa smrt je ušla u svijet. Ali Hristos je dao svoj životkako bi čovjek imao još jednu priliku. On nije umro na krstu kakobi ukinuo Zakon Božiji, već da za čovjeka osigura drugu šansu.“Svjedočanstva za pastore, str. 134, napisano 1898.

„Hristova krv, namijenjena da oslobodi pokajanog grešnika odprokletstva zakona, ne uklanja taj grijeh, koji ostaje zapisan uSvetilištu sve do konačnog očišćenja.“ Patrijarsi i proroci, str. 357,napisano 1890.


50 51

Biblija:„I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega,oživljeo je s Njim, poklonivši nam sve grijehe, i izbrisavši pismouredbe koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga nakrstu.“ Kol. 2:13, 14.

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko će ostati? Alije u tebe praštanje, da bi te se bojali.“ Ps. 130:3, 4.

„A Isus mu reče: danas dođe spasenje kući ovoj...“ Lk. 19:9.

„Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenja.“ 2. Kor. 6:2.

„Kroz kojega i vi, čuvši riječ istine, evanđelje spasenja svojega, ukojemu i vjerovavši zapečatiste se svetijem Duhom obećanja.“ Ef.1:13.

„Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da dobijemo spasenje krozGospoda svojeg Isusa Hrista, koji umrije za nas da mi, stražili ilispavali, zajedno s njim živimo.“ 1. Sol. 5:9, 10.

„Kako ćemo pobjeći ne marivši za toliko spasenje?“ Jev. 2:3.

„A kad primi Isus ocat reče: svrši se. I preklonivši glavu predadeduh.“ Jv. 19:30.

Ovdje je Ellen White ponovo zaobišla centralnost krsta i dovršenposao Hristovog pomirenja. Njena "druga šansa" je u kontradikciji sabiblijskom činjenicom da si ili spasen ili pod osudom vječne smrti. Nepostoji neki među-teren.

Evanđelje Isusa Hrista je jasno. Isus je umro na krstu i time primioplatu za naše grijehe. Kao hrišćanin, kroz vjeru u Njegovu smrt, imašsada pomirenje, opravdanje, posvećenje i spasenje. Nemaš "drugušansu". Isusov rad za tebe je utemeljen na Njegovoj milosti i tvojojvjeri, a ne na tvom dokazivanju da si "prijemčiv za spasenje" dok si nanekoj mitskoj probi!

6. Možemo li ikad reći da smo "prestali da griješimo"?

Ellen White:„Hristos je umro kako bi ti omogućio da prestaneš griješiti, a grijehje prestup zakona.“ The Adventist Review and Sabbath Herald, vol. 71,br. 35, str. 1, 28. avgust 1894.

„Biti otkupljen znači prestati griješiti.“ The Adventist Review andSabbath Herald, vol. 77, br. 39, str. 1, 25. septembar 1900.

„Samo će oni, koji kroz vjeru u Hrista drže sve Božije zapovijesti,dostići stanje bezgrešnosti u kome se nalazio Adam prije nego štoje sagriješio. Oni dokazuju svoju ljubav prema Hristu držeći sveNjegove zapovijesti.“ Manuskript 122, napisano 1901. g, citirano uSDA Biblijski komentari, vol. 6, str. 1118.

„Svakome ko se potpuno preda Bogu je data povlastica života bezgrijeha, kroz poštovanje nebeskog zakona.... Bog od nas tražisavršenu poslušnost. Moramo se očistiti da budemo čisti kao On.Držanjem Njegovih zapovijesti otkrivamo svoju ljubav premaVrhovnom Vladaru svemira.“ The Adventist Review and SabbathHerald, str. 8, 27. septembar 1906.

Biblija:„Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema unama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da namoprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde. Ako rečemo dane sagriješismo, gradimo Ga lažom, i riječ Njegova nije u nama.“ 1.Jv. 1:8-10.

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru, i to nije od vas, dar je Božij.Ne od djela, da se niko ne pohvali. Jer smo Njegov posao, sazdaniu Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njimahodimo.“ Ef. 2:8-10.

Ellen White je često brkala Božiju milost sa ljudskim djelima. Onaod tebe zahtijeva da radiš na "perfekciji" u smislu lične bezgrešnosti što


52 53

sve vodi do “uradi-sam religije”. Vjerovanje da je bezgrešnost radijerezultat poslušnosti nego dar Božije milosti uzrokuje u vama da seusredotočite na svoje grijehe umjesto na svog Spasitelja.

Evanđelje Isusa Hrista prepoznaje i osuđuje tvoju stalnu grešnost,ali te u isto vrijeme ohrabruje da rasteš u milosti i poznanju IsusaHrista. Ono se usredsređuje na rješenje problema oko tvog grijeha!Dobra vijest je to da tvoja vjera u Božiju milost omogućava Bogu da tevidi kao bezgrešnog i to upravo u ovom trenutku. Ogrnut krvavomhaljinom Hristove pravdnosti prihvaćen si kao da nikad nisi sagriješio.Tvoji su grijesi oprošteni i uklonjeni kako se nikad ne bi pominjali.Raduj se u Božijoj milosti o kojoj piše prorok Isaija:

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne po -mi njem.“ Is. 43:25.

Zapazite da Bog kaže "i grijeha tvojih ne pominjem". To je zbogtoga što oproštenje uključuje brisanje grijeha (vidi: Jev. 8:12, 9:28, Jer.31:34). Ali Ellen White krade od svojih sljedbenika ovu slobodu tvrdećida Bog ne briše oproštene grijehe sve do Istražnog suda (vidi Patrijarsii proroci, str. 357).

7. Da li sam kao hrišćanin i dalje proklet pred Bogom?

Ellen White:„Od vremena kad je svjetlost o zdravstvenoj reformi osvanula nadnama, pitanja nisu prestajala da mi stižu svaki dan. "Da li sam usvemu umjerena?", "Da li je moja ishrana takva da mi omogućavaobavljanje što veće količine korisnog rada?" Ako ne možemo po -tvrdno odgovoriti na ova pitanja onda smo prokleti pred Bo gom.“Savjeti o ishrani, str. 19, 20, napisano 1880.

Biblija:„Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu ine hode po tijelu nego po Duhu.“ Rim. 8:1.

„Jer Bog ne posla Sina Svojega na svijet da sudi svijetu, nego da sesvijet spase kroza Nj. Koji Njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne

vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime Jedinorodnoga SinaBožijega.“ Jv. 3:17, 18.

„Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome kojije mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešaoiz smrti u život.“ Jv. 5:24.

8. Može li me Hristos prihvatiti ovakvog kakav sam sad?

Ellen White:„Na osnovu onog što mi je pokazano imaš još mnogo toga dauradiš da bi te Bog mogao prihvatiti.“ Svjedočanstva, vol. 2, str. 84,napisano 1868.

„Mnogo toga trebaš da uradiš.... Nemoguće je da budeš spasentakav kakav si.“ Svjedočanstva, vol. 2, str. 316, napisano 1869.

„Kakav si, svo bi nebo iskvario. Neotesan si, nevaspitan i nepo -svećen. Na nebu nema mjesta za takav karakter kakav je tvoj. ...Danas si još dalje od mjerila Hristovog savršenstva ... nego što si tobio prije par mjeseci kad si primio istinu.“ Svjedočanstva, vol. 3, str.465, napisano 1875.

Biblija:„Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavuBožiju.“ Rim. 15:7.

„I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im i dade im Duha Svetogakao i nama, i ne postavi nikakve razlike među nama i njima, očistivšivjerom srca njihova.“ Djela 15:8, 9.

„Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, kojuima k nama, i nas koji bijasmo mrtvi od grijeha oživlje s Hristom,blagodaću ste spaseni.“ Ef. 2:4, 5.

Bog te ne prihvata na osnovu toga da li imaš savršen karakter. Bogudolaziš kako bi bio spasen i kako bi mu dozvolio da ti očisti srce – On


54 55

te prihvata onakvog kakav si. Na osnovu Biblije jasno vidimo koliko jeEllen White bila u krivu tvrdeći da postoji određeni nivo savršenstvakoji moraš dostići da bi te Bog mogao prihvatiti.

9. Imam li pravo reći: "Spasen sam sada Hristovom milošću"?

Ellen White:„Oni koji prihvataju Spasitelja, koliko god da je iskreno njihovoobraćenje, nikad ne smiju biti učeni da kažu ili osjećaju da suspaseni. Jer to je prijevarno. Svi trebaju biti učeni da njeguju nadu ivjeru, ali čak i kad se predamo Hristu i znamo da nas prihvata,nismo van domašaja iskušenja. ... Oni koji prihvataju Hrista i u svo-joj prvoj ljubavi kažu "Spasen sam" nalaze se u opasnosti da vjerujuu sebe.“ Hristove očigledne poruke, str. 155, napisano 1900.

Ovdje je Ellen White opet u potpunoj kontradikciji sa Biblijom.Ukrala je vjernicima jedno od najljepših svjedočanstava koje jedanhrišćanin može da ima: "Spasen sam milošću Isusa Hrista"! TvojSpasitelj hoće da budeš siguran u to. Pogledajmo sad šta Biblija ima dakaže o našoj sigurnosti u spasenje u Hristu:

Biblija:„Ovo pisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate daimate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“ 1. Jv. 5:13.

„Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome kojije mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešaoiz smrti u život.“ Jv. 5:24.

„Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.“ Jv.6:47.

„Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću gavaskrsnuti u pošljednji dan.“ Jv. 6:54.

„Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda IsusaHrista kao i oni.“ Djela 15:11.

„Jer se srcem vjeruje za pravdu, a ustima se priznaje za spasenje. Jerpismo govori: koji Ga god vjeruje neće se postidjeti.“ Rim.10:10,11.

„Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih, već ako dauzalud vjerovaste.“ 1. Kor 15:2.

„I nas koji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje s Hristom, blagodaćuste spaseni.“ Ef. 2:5.

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru, i to nije od vas, dar je Božij.“Ef. 2:8.

„I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijemdjelima, a sad vas primiri u tijelu mesa Njegova smrću Njegovom,da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se, ako samoostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokolebljivi u evanđeoskojnadi, koju čuste, koja je propovijedana svakom stvorenju podnebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga.“ Kol. 1:21-23.

„Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima,nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusuprije vremena vječnijeh.“ 2. Tim. 1:9.

„Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milostispase nas banjom prerođenja i obnovljenjem Duha svetoga.“ Titu 3:5.

Dio problema koji je Ellen White imala sa sigurnošću u spasenjenalazi se u uzastopnom brkanju iskušenja sa grijehom. Po njoj, tvojespasenje zavisi od tvoje sposobnosti da se odupreš iskušenju i takouspje šno izbjegneš grijeh. Tako da ako želiš izraziti svoju zahvalnostšto te je Isus spasio, Ellen White tvrdi da tada zapravo vjeruješ u sebe!Zato je učila da tvoje spasenje mora uvijek biti nesigurno pošto uvijekmožeš biti kušan da sagriješiš.


56 57

Ali Evanđelje Isusa Hrista jasno uči da si spasen onog momenta kadprihvatiš Hrista. Tvoje spasenje ne zavisi o tvojim dobrim djelima, većo Božijoj milosti. Bog te poziva i spasava, a potom osposobljava dačiniš dobra djela – ali nikad zbog tvojih zasluga. Po svojim zaslugamamo žeš biti samo grešnik. Sa svoje tačke gledišta uvijek ćeš bitinesavršen.

Radosna vijest je da si po Božijoj milosti sada pomilovan i spasengrešnik. Sa Božije tačke gledišta, gledajući kroz Hristovu prolivenu krv,ti si savršen. Besprekoran si i On te može prihvatiti ovog trenutka.Svoje spasenje povjeri Hristu sada!

10. Može li vjera roditelja spasiti njihovu djecu?

Ellen White:“Znam da neki pitaju da li će djeca vjernih roditelja biti spasena, jernisu imala test karaktera, a svi moraju biti provjereni i svačiji kara -kt er utvrđen probom. Pitanje je postavljeno: "Kako mala djeca mo -gu ima tu ovu probu?" Moj odgovor je da vjera roditelja pokrivadjecu, kao kad je Bog poslao svoj sud na prvorođene Egipta.. Ro -ditelji su do ka zali svoju vjeru pokoravanjem dobijenim uputstvimai njihova vje ra je tako spasila i njih same i njihovu djecu... Ovo je si -m bol koji po ka zuje da vjera roditelja obuhvata i djecu i čuva ih odan đe la za ti rača.“ Odabrana svjedočanstva 3, str. 313, napisano 1885.

Biblija:„Ili ako mač pustim na tu zemlju, i rečem: maču, prođi tu zemlju,da istrijebim u njoj ljude i stoku, ako bi ta tri čovjeka bila u njoj,tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sinova nikćeri, nego će se sami izbaviti. Ili ako pustim pomor na zemlju i izli-jem gnjev svoj na nju da bi krv tekla da istrijebim u njoj ljude istoku, ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govoriGospod Gospod, neće izbaviti sina ni kćeri, nego će svoje dušeizbaviti pravdom svojom.“ Jez. 14:17-20.

„Gle, sve su duše moje, kako duša očina tako i duša sinovljeva mojaje, koja duša zgriješi ona će poginuti.“ Jez. 18:4.

„Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonja očinaniti će otac nositi bezakonja sinovljega, na pravedniku će biti pra vdanjegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.“ Jez. 18:20.

„A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiću vam dome Izrailjev,svakome po putevima njegovijem.“ Jez. 33:20.

U pokušaju da roditeljima da nekakvu sigurnost da će njihova maladjeca biti spasena, Ellen White tvrdi da će mala djeca, pošto nisu imalapriliku da dokažu svoj karakter kroz dobra djela, biti spasena zasluga-ma svojih roditelja. Možda ovo na prvi pogled i zvuči ohrabrujuće, alirješenje koje Ellen White ovdje nudi je u potpunoj kontradikciji saPismom. U stvari, to je osnova rimokatoličke doktrine da zaluge sveta-ca mogu biti prenijete na manjkave hrišćane. Nije li to malo čudno daje Bog nadahnuo Ellen White da napiše nešto tako nebiblijsko!

Evanđelje Isusa Hrista uči da niko ne može da naslijedi ni tvoje gri-jehe ni tvoju poslušnost Božijem zakonu. Po definiciji grijeh je lična isvjesna odluka da se ne posluša otkrivena Božija volja, a poslušnost jelična i svjesna odluka da se pokori otkrivenoj Božijoj volji. Nepriznat ineoprošten grijeh isključuje osobu iz carstva nebeskog.

Prema tome, sve dok dijete ne dođe u doba u kome ima sposobnosti znanje da se odluči ili za ili protiv Boga, Gospodnja blagodat je nadnjim kao što je bila nad Adamom i Evom prije nego što su sagriješili.

Zapamtite, tokom desetog zla, izrailjska djeca su bila spasena zatošto su odlučila da ostanu na sigurnom mjestu, a ne zato što su zaslugenjihovih roditelja bile prenesene na njih! Prema biblijskim principima,svako izrailjsko dijete koje bi izabralo da ostane izvan kuće umrlo bikao i egipatsko dijete.

11. Da li će grijesi roba biti prenijeti na robovlasnika?

Ellen White:„Vidjela sam da će robovlasnik odgovarati za dušu svog roba kojeg je držao u neznanju, i grijesi roba će biti pronađeni na njegovomgospodaru.“ Rani spisi, str. 276, napisano 1849.


58 59

Biblija:„Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonja očina,niti će otac nositi bezakonje sinovljevo, na pravedniku će biti pravdanjegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.“ Jez. 18:20.

„A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiću vam dome Izrailjev, svakome po putevoma njegovijem.“ Jez. 33:20.

Ellen White prvo protivrječi Bibliji učeći katoličku doktrinu dadobra djela roditelja mogu biti prenijeta na njihovu djecu i tako ih spa-siti. Potom ponovo protivrječi Bibliji učeći da grijesi robova mogu bitiprenijeti na njihove gospodare. Zar je Bog inspirisao Ellen White dabude toliko u krivu oko tako jednostavnih pitanja o spasenju koja sujasno iznesena u Njegovoj Riječi?

12. Mogu li držanjem zapovijesti zadobiti Božiju naklonost?

Ellen White:„Držanje Božijih zapovijesti je jedini način da se dobije Njegovanaklonost.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 28, napisano 1876.

Biblija:„Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.“ Mat. 5:20.

„Sva naša pravedna djela su kao prljave haljine.“ Is. 64:6.

„A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jerpravednik od vjere življeće.“ Gal. 3:11.

„Jer kao što neposlušanjem jednoga čovjeka postaše mnogi grešni, tako će i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni.“ Rim. 5:19.

Ellen White ponovo protivrječi Bibliji sugerišući da nam dobradjela pomažu u spasavanju. Međutim, Biblija jasno uči da su dobradjela plod spasenja, a ne način zadobijanja Božije naklonosti ili zarađi -

vanja spasenja. Po ovome se hrišćanstvo razlikuje od paganstva. Da lije Ellen White mogla biti nadahnuta od Boga i u isto vrijeme promašitivažan biblijski princip da je spasenje dar Božije milosti?

13. Mogu li nas naša poslušnost i vjera pomiriti sa Bogom?

Ellen White:„Čovjek, koji je razvratnim načinom života izobličio Božiji lik usvojoj duši, ne može svojim naporom proizvesti u sebi nikakvuradikalnu promjenu. On mora da prihvati što mu Evanđelje nudi;mora se pomiriti sa Bogom držanjem Njegovog zakona i vjerom uIsusa Hrista.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 294, napisano 1879.

Biblija:„A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedočena od zakona iod proroka, a pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve kojivjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju, iopravdaće se zabadava blagodaću Njegovom, otkupom Isusa Hrista,kojega postavi Bog očišćenje vjerom u krvi Njegovoj da pokaže svojupravdu oproštenjem pređašnjijeh grijeha.“ Rim. 3:21-25.

„Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospodasvojega Isusa Hrista.“ Rim. 5:1.

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru, i to nije od vas, dar je Božij.Ne od djela, da se niko ne pohvali.“ Ef. 2: 8, 9.

„I budući da iz malena umiješ Sveta pisma koja te mogu umudritina spasenje u Hristu Isusu.“ 2. Tim. 3:15.

„I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijemdjelima, a sad vas primiri u tijelu mesa njegova smrću njegovom, davas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se, ako samoostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi i nepokolebljivi u evanđeoskojnadi, koje čuste, koje je propovijedano svakom stvorenju podnebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga.“ Kol. 1:21-23.


60 61

Ellen White ponovo protivrječi Božijoj riječi kad tvrdi da našepomirenje sa Bogom dolazi iz kombinacije dobrih dijela i vjere.Biblijsko Evanđelje Isusa Hrista je jasno: i pomirenje i spasenje su darBožije milosti samo kroz vjeru u Isusa Hrista. Poslušnost Božijoj voljije proizvod dara spasenja, a javlja se kad Isus Hristos radi u nama dauzrastamo u Njegovoj blagodati. Sama djela i poslušnost nas nikad i nina koji način ne mogu spasiti.

14. Da li će ikada doći vrijeme kad će hrišćani stajati predBogom bez Hrista kao svog posrednika?

Ellen White:„Oni koji budu živjeli na Zemlji kad Hristova posrednička služba u Svetilištu završi, stajaće pred Bogom bez posrednika.“ Velika borba, str. 425, napisano 1888.

Biblija:„Jer svjedoči: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.“ Jev.7:17.

„Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a ovaj sa zakletvom krozono ga koji mu govori: zakle se Gospod i neće se raskajati: ti si sve -štenik vavijek po redu Melhisedekovu.“ Jev. 7:21.

„A ovaj, budući da ostaje vavijek, ima vječno sveštenstvo. Zato imo že vavijek spasti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živida se može moliti za njih.“ Jev. 7:24, 25.

Lažna doktrina Ellen White o stajanju pred Bogom bez posrednikaizaziva strah u srcima mnogih adventista. Stvara pometnju i uništavapovjerenje u Evanđelje. Još gore, direktno protivrječi onome što Biblijatvrdi o vječnom sveštenstvu Isusa Hrista i našoj sigurnosti u spasenjekroz vjeru u Njega.

Ova lažna doktrina Ellen White je "lažno evanđelje" koje crkva na -uča va. Evangelizator Dwight Nelson je izjavio tokom Net-a 98:"Martin Luther je imao samo pola Evanđelja, a mi adventisti smo

dovršili reformaciju i imamo čitavo Evanđelje". Kada se adventističko"Čitavo Evanđelje" uporedi sa čistim biblijskim Evanđeljem otkriva seda ono uopšte i nije Evanđelje!

Čisto Evanđelje Isusa Hrista je toliko važno Bogu da je On izrekaoveoma strogo upozorenje svima onima koji ga izvrću:

Biblija:„Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo evanđelje od ono -ga koje vas pozva blagodaću Hristovom, koje nije drugo, samo štoneki smetaju vas, i hoće da izvrnu evanđelje Hristovo. Ali ako i mi,ili anđeo s neba javi vam evanđelje drukčije nego što vam javismo,proklet da bude! Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vamko javi evanđelje drukčije nego što primiste, proklet da bude!“Galatima 1:6-9.


62 63

Neispunjena proročanstva„Ništa nije sigurnije od toga da ova poruka i ove vizije idu

zajedno, te kao takve ili stoje ili padaju zajedno.“ James White u Advent Review and Sabbath Herald, 14. avgust, 1883.

Ako vjerujete da je Ellen White "Duh proroštva" onda prihvatate injene proročke vizije. A svjesni ste i toga da je većina adventističkihučenja o posljednjem vremenu (eshatologiji) utemeljena na njenojknjizi Velika borba. Veliki broj adventista vjeruje da je ova knjiga nastalakao proizvod njenih vizija i da sadrži od Boga dana proročanstva ozavršnim danima Zemlje. Jedan od načina da se provjeri da li je nekopravi prorok jeste da se sva prorokova proročanstva moraju ispuniti, avećina adventista vjeruje da su sva proročanstva Ellen White o posljed-njem vremenu ili ispunjena ili se ispunjavaju ili će biti ispunjena. Da bise ovo vjerovanje poduprlo najčešće su citirani sljedeći stihovi:

„Prorok koji proriče mir, kad se zbude riječ toga proroka, onda sepo znaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod.“ Jer. 28:9.

„Ako li rečeš u srcu svojem: kako ćemo poznati riječ koju nije Go -spod rekao? Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbudei ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod, nego je iz oholostire kao onaj prorok, ne boj ga se.“ 5. Moj. 18:21, 22.

Ovo su važeće biblijske izjave, ali moramo shvatiti da su one prim-jenljive samo ako prorok nije iznio uslovno proročanstvo. Ispravnorazumijevanje biblijskih proročanstava uzima u obzir činjnicu da suneka proročanstva uslovna, a neka bezuslovna. Prorok je lažni samoako se bezuslovno proročanstvo ne ispuni. Postavlja se pitanje kakomožemo znati kad je neko proročanstvo uslovno?

Sama Biblija daje kriterijume po kojima se razaznaje da li je Božijiprorok dao uslovno proročanstvo ili nije: ako čitamo neko biblijskoproročanstvo i naiđemo na izraz "ako (nešto) ... onda (nešto)" tadaznamo da se tu radi o uslovnom proročanstvu.

Drugo "pravilo" je da sva proročanstva čije ispunjenje zavisi odpostupaka ljudi, ili ona koja pozivaju pojedince ili naciju na pokajanje,spadaju u kategoriju uslovnih. Imamo primjere biblijskih uslovnihproročanstava:

„Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete. Ako li nećete, negobudete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.“Is. 1:19, 20.

„Inostrancu, siroti i udovici ne činite krivo, krvi prave ne proljevajtena ovom mjestu, i ne idite za drugim bogovima na svoje zlo. Tadaću učiniti da stanujete od vijeka do vijeka na ovom mjestu, u zemljikoju sam dao ocima vašim.“ Jer. 7:6, 7.

„Ovako veli Gospod nad vojskama: ako uzideš mojim putevima, iako uzdržiš što sam naredio da se drži, tada ćeš ti suditi domu moje-mu i čuvaćeš trijemove moje, i daću ti da hodiš među ovima štostoje.“ Zah. 3:7.

„Opomeni se dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prva djela čini, akoli ne, doći ću ti skoro, i dignuću svijećnjak tvoj s mjesta njegova, akose ne pokaješ.“ Otk. 2:5.

Ovo su sve primjeri biblijskih proročanstava koja sadrže ili tačnodefinisane uslove ili uslove koji se podrazumijevaju. Međutim, postojeuslovna proročanstva koja na prvi pogled ne sadrže nikakav uslov. Naprimjer, Jonino proročanstvo o Nineviji.

„Još četrdeset dana pa će Ninevija propasti.“ Jona 3:4.

Fanatici često upiru prst u ovaj tekst govoreći: "Pa, Jona je vjerova -tno bio lažni prorok, jer je Ninevija uništena tek 200 godina kasnije"!Da li su u pravu? Da li je ovo primjer lažnog proročanstva u Bibliji? Nislučajno! Sjećate li se kako je ninevijski car bio prilično siguran daJonino proročanstvo ostavlja mogućnost za pokajanje? Požurujućinarod Ninevije da se pokaje rekao je:

Neispunjena proročanstva

64 65

„Ko zna, eda se povrati i raskaje Bog i povrati se od ljutoga gnjeva svojega, te ne izginemo.“ Jona 3:9.

Čak je i sam Jona bio potpuno siguran da je ovo uslovno proro -čanstvo prije nego što je i stigao u Nineviju! Jona je znao da Bog nećeuništiti Nineviju, ako se ovi pokaju – i zbog toga je pokušao da pobje -gne u Španiju. Razmišljao je kako, ako Ninevljani nikad ne čuju njego-vo proročanstvo, onda se nikad neće ni pokajati i Bog će ih moratiuništiti. To je i razlog zašto se, nakon četrdeset dana milosti, Jona ljuti-to žalio Gospodu:

„Gospode! Ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? Zato šćahpri je pobjeći u Tarsis, jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, sporna gnjev i obilan milosrđem, i kaješ se oda zla.“ Jona 4:2.

Međutim, u knjizi o Joni 3:4, se nalazi nešto drugo što se generalnopreviđa. Pogledajmo ponovo tekst:

„Još četrdeset dana pa će Ninevija propasti.“ Jona 3:4.

Ključna riječ je propasti. Dolazi od jevrejskog "haphak", što značiprebaciti, prevrnuti, promijeniti, obratiti. Prema tome, Joninoproročanstvo je bilo na neki način igra riječi: "Još četrdeset dana pa ćeNinevija biti obraćena".

Činjenica da su car i stanovnici Ninevije shvatili ovu igru riječi ogle-da se u njihovoj neposrednoj odluci da se pokaju i promijene načinživljenja.

Gledano u kontekstu čitave knjige, jasno je da je Jonino proro -čanstvo bilo uslovno. Car je znao da je bilo uslovno, stavnovnici su tozna li, a i sam Jona je to znao – zato je i bježao čime se nadao da će spri -ječiti Ninivljane u ispunjavanju uslova koji bi spriječili propast naroda.

Kad god hoćemo da provjerimo proroka primjenom biblijskogtesta da li je proročanstvo ispunjeno ili nije, uvijek moramo utvrditi dali je proročanstvo uslovno ili nije. Samo prorokova bezuslovnaproročanstva mogu biti testirana sa Jer. 28:9 i 5. Moj. 18:21, 22. Prematome, kad se oslanjamo na ove biblijske tekstove u testiranju Ellen

White, moramo razmatrati samo njena bezuslovna proročanstva.Pošteno će biti samo ako razmatramo njena proročanstva koja nesadrže nikakve uslove i nikakve njene komentare koji ukazuju na to daje ona unaprijed znala kako se neko proročanstvo neće ispuniti.

Ali prije svega, zapitajte se da li znate i za jedno proročanstvo EllenWhite da se nije ispunilo! Većina onih koji je podržavaju triumfalno ćeodgovoriti: NE! SVA njena proročanstva su ili ispunjena ili je njihovoispunjavanje u toku. Međutim, da li ste ikad to i provjerili?

Vidite, ako je Ellen White stvarno bila nadahnuta od Boga – ako jebila nadahnuta kao što su bili nadahnuti svi biblijski proroci – onda ćesvaka provjera samo potvrditi činjenicu o njenom božanskom nada -hnuću. Ali kako budemo analizirali njene sljedeće bezuslovne izjave ibezuslovna proročanstva otkrićemo jednu sasvim drugačiju situaciju.

1. Lisabonski zemljotres (1755.) i Crni dan (19. maj 1780.) sudefinitivno ispunili dva znaka Hristovog drugog dolaska.

Ellen White:„Pisac Otkrivenja ovako opisuje prvi znak koji će prethoditiDrugom dolasku: "I gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crnokao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv" (Otk 6:12). Ovi suznaci zapaženi prije početka devetnaestog vijeka. Kao ispunjenjeovog proročanstva 1755. god. se dogodio najstrašniji zemljotreskoji je ikada bio zabilježen... Lisabonski zemljotres... Devedesethilja da ljudi je poginulo tog kobnog dana.“ Velika borba, str. 304,305, napisano 1888.

Da li znate da Ellen White nije u pravu kad kaže da je Lisabonskizemljotres 1755. bio "najstrašniji zemljotres koji je ikada zabi lježen"?Istorija bilježi kako je milion ljudi poginulo u zemljotresu u Egiptu1201.; 830 000 u Kini 1556.; 200 000 u Japanu 1703. i 300 000 u Indiji1737. godine! Činjenica je da se Lisabonski ne nalazi ni na listi 14 naj-gorih zemljotresa u istoriji. Jako čudno što je Ellen White izabrala bašLisabonski! Zaustavimo se sad za trenutak da razmotrimo dvijebezuslovne izjave koje je ona ovdje dala:

1. Prvi od ovih znakova koji prethode Drugom dolasku jeste veliki zemljotres iz Otk. 6:12.

Okrečeni grobovi Neispunjena proročanstva

66 67

2. Lisabonski zemljotres iz 1755. god. je ispunio proročanstvo izOtk. 6:12.

Imajte ova dva podatka na umu dok budemo nastavljali dalje sa nje -nim bezuslovnim izjavama:

Ellen White:„Dvadeset i pet godina poslije toga dogodio se sljedeći znak spo -menut u proročanstvu – pomračenje Sunca i Mjeseca. Ono što gaje učinilo još upadljivijim bila je upravo činjenica da je vrijeme nje-govog ispunjenja bilo jasno objavljeno. U toku razgovora sa uče -nicima na Maslinskoj gori, pošto je opisao dugo razdoblje iskuše njaza Crkvu – 1260 godina progonstva za vrijeme papske prevlasti, zakoje je obećao da će se skratiti, Spasitelj je spomenuo neke događajekoji će prethoditi Njegovom dolasku i utvrdio vrijeme kad će seprvi od njih dogoditi: "A u te dane, poslije te nevo lje, Sunce će po -mrčati i Mjesec svoju svjetlost izgubiti" (Mk. 13:24). Tih 1260 danaili godina isteklo je 1798. godine. Četvrt vijeka prije toga progonst-vo je skoro potpuno prestalo. Poslije tog progonstva, prema Hri -stovim riječima, trebalo je da se dogodi pomračenje Sunca. Dana19. maja 1780. godine, ovo proročanstvo se ispunilo.... 19. maj1780. god. je u istoriji ostao poznat kao "Mračni dan".“ Velika borba,str 306, 308.

Prije nego što nastavimo zapazimo pet njenih bezuslovnih izjava:

1. Dvadeset pet godina poslije Lisabonskog zemljotresa pojavio se slje deći znak (1755+25=1780);2. Taj sljedeći znak je bio pomračenje Sunca i Mjeseca;3. Nakon što je progonstvo od 1260 godina okončalo 1798., biće po mračenje Sunca (Crni dan);4. Četvrt vijeka prije toga (1798-25=1773), progonstvo je skoro po -tpuno prestalo;5. Proročanstvo o pomračenju Sunca i Mjeseca je bezuslovno ispu -njeno "Crnim danom" 19. maja 1780. g.

Primjećujete li da ovdje nešto nije u redu sa matematikom? Brojevise ne uklapaju! Problem je u tome što Ellen White tvrdi da je 1260 go -di na progonstva prestalo 1798. Ova dva "znaka" Hristovog drugogdolaska su trebala da se ispune nakon što je 1260 godina progonstvaokončano 1798. Međutim, čitajte pažljivo! Lisabonski zemljotres, zakoji je Ellen White bezuslovno tvrdila da je ispunjenje prvog znaka,desio se 1755. god, 43 godine prerano. A "Crni dan", za koji je EllenWhite bezuslovno tvrdila da je ispunjenje drugog znaka, desio se 1780.,18 godina prerano. Prema tome, na osnovu samih njenih izjava, istori-jski i matematički je nemoguće da ova dva događaja iz 18. vijeka buduispunjenje proročanstava iz Lk 21:25; Mk 13:24-26 i Otk. 6:12! Upokušaju da se izvuče iz ove nevolje, uvrstila je i sljedeću izjavu:

„... 1260 godina je okončano 1798. god. Četvrtinu vijeka ranije, pro-gonstvo je skoro potpuno prestalo....“

Nažalost, "skoro" nije dovoljno dobro da se položi biblijski ispit zapravog Božijeg proroka. Ellen White je tvrdila da je Isus rekao kako ćese ovi znakovi pojaviti nakon što progonstvo prestane, a ne nakon štoprogonstvo skoro prestane!

Ellen White je 1888. objavila Veliku borbu, u kojoj je uzastopno, naviše mjesta, izjavila da se 1260 godina okončalo 1798. Ali kad su njenivjerni sljedbenici počeli da preispituju zašto se Isus nije vratio odmahnakon Crnog dana, te zašto se nije vratio ni nakon što je prošlo više odsto godina nakon toga, Ellen White nije priznala da je pogriješila.Umjesto toga je 1900. god. optužila svoje vjerne sljedbenike da ne radedovoljno marljivo na širenju adventizma u svijetu!

Ellen White:„Da je Božiji narod radio Njegovu zadaću na širenju vijesti o milosti svijetu, Hristos bi, čujte ovo, već bio došao.“ Svjedočanstva, vol. 6, str. 450, napisano 1900.

To je ono što je Ellen White rekla. Otvorimo sada svoje Biblije daprovjerimo čitavu Isusovu izjavu direktno sa izvora, da vidimo šta je toGospod zaista rekao:


68 69

Biblija:„I biće znaci u Suncu i u Mjesecu i u zvijezdama, i ljudima na zemljituga od smetnje i od huke morske i valova. Ljudi će umirati od stra-ha i od čekanja onoga što ide na zemlju, jer će se i sile nebeskepokrenuti. I tad će ugledati Sina čovječijega gdje ide na oblacima sasilom i slavom velikom. A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podi -gnite glave svoje, jer se pribižuje izbavljenje vaše.“ Lk. 21:25-28.

Da li je Isus rekao kako će doći dvije stotine godina nakon što viditeznakove u Suncu, Mjesecu i zvijezdama? Ne, već je rekao: "i tad ćeugledati Sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavomvelikom"!

I kad vidite Sina čovječijeg kako ide na oblacima, onda: "gledajte ipodignite glave svoje, jer se približuje izbavljenje vaše"! I pazite sad ovo– Gospod nije spomenuo nikakvih 1260 godina ovdje! Sve je to došlood Ellen White. Dakle, ako su veliki zemljotres i Crni dan doslovnionda se oni još uvijek nalaze u budućnosti, jer se još uvijek nisuispunili.

Zapamtimo, kako nastavljamo sa Božijom riječi, da su to isti oni sti-hovi koje je i Ellen White citirala. Bezuslovno je tvrdila da su taproročanstva ispunjena Lisabonskim zemljotresom 1755. god. i Crnimdanom iz 1780. god. Ali evo šta je Isus rekao:

Biblija:„Ali u te dane, poslije te nevolje, Sunce će pomrčati, i Mjesec svojusvjetlost izgubiti. I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenu-ti se. I tada će ugledati Sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silomi slavom velikom.“ Mk. 13:24-26.

Da li je Isus ovdje igdje rekao kako će doći dvije stotine godina iliviše nakon znakova u Suncu, Mjesecu i zvijezdama? Ne, nego je rekao:

“I tada će ugledati Sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom isla vom velikom!” I nastavio je govoreći kako će da te spasi kad Gajednom vidiš gdje ide na oblacima zajedno sa svo jim anđelima”.

Biblija:„Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.“ Mk. 13:29.

Radosna vijest je da bi i ti, ako Bog da, mogao biti živ i iskusiti oveznakove Hristovog drugog dolaska i pozdraviti Ga! Zapamtite, svi kojisu bili živi u vrijeme Lisabonskog zemljotresa iz 1755. i Crnog dana iz1780. su davno pomrli. Na osnovu Božije riječi ni jedan od ovihdogađaja nije mogao ispuniti Isusovo proročanstvo. Samo bi lažni pro-rok mogao da zavede svoje sljedbenike da vjeruju kako je Hristov drugidolazak neminovan u 19. vijeku! Čitajmo sada Otkrivenje 6:12:

Biblija:„I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i Sunce po sta crno kao vreća od kostrijeti, i Mjesec posta kao krv.“ Otk.6:12.

Zapazimo na koji način Ellen White koristi ovaj biblijski stih:

1. Kad Ellen White koristi ovaj stih ona izričito tvrdi da je Li sabon -ski zemljotres iz 1755. ispunio ovo proročanstvo.

2. Ellen White nije citirala ostatak poglavlja čime je izostavljeno ne -ko liko drugih događaja za koje Biblija tvrdi da će se desiti u isto vri -jeme. Šta je Bog rekao da će se još desiti u isto vrijeme kad i velikizemljotres? Čitajmo sljedeća dva stiha:

Biblija:„I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacujepupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojih pokrenuše se.“ Otk. 6:13, 14.

Šta mislite zašto se Ellen White usredsredila na zemljotres i Crnidan, a izostavila da spomene da će u isto vrijeme i zvijezde pasti, nebose izmaći, te svaka gora i ostrvo sa svojih mjesta se pokrenuti? Ova


70 71

izostavljanja su zavarala njene sljedbenike, i činjenica da Isus nije došao1700-ih dokazuje da su njena tumačenja pogrešna.

Ako je Isusovo proročanstvo doslovno, postoji šansa da ubudućnosti i ti sam vidiš njegovo ispunjenje. Da li si spreman za Isusovdolazak? Poznaješ li istinsko Evanđelje? Da li si spasen vjerom u Hri -stovu krv koja te čisti? Samo te Hristovo Evanđelje može pripremiti dase suočiš sa budućnošću siguran u Njegovu spasiteljsku silu. Samo teIsus može osposobiti da postaneš sve ono što Bog želi da budeš većsada, pa sve do Hristovog drugog dolaska.

2. Turska imperija će propasti 11. avgusta 1840. god.

Ellen White:„Josiah Litch, jedan od vodećih propovjednika koji su najavljivaliDrugi dolazak, objavio je izlaganje o Otkrivenju 9-oj glavi, u kojempredviđa pad Otomanskog carstva. Po njegovim proračunima, ovaće sila biti pobijeđena.... Okončat će 11. avgusta 1840.... U predvi -đeno vrijeme, Turska... je tačno ispunila proročanstvo.“ Velika Bo -rba, str. 334-335.

Ellen White je podržala predviđanje koje je dao Josiah Litch, i to jeponovo uradila i nakon 48 godina, iako Turska još uvijek nije bilapropala. I Josiah i Ellen White su pogriješili: Turska postoji i danas kaosuverena nacija. Da li ste znali da adventistički skolari sad insistiraju natome da je Ellen White pogriješila što je podržala ovo lažnoproročanstvo? Skoro svaka referenca na ovo proročanstvo je uklonjenaiz adventističkih učenja! Ali zašto?

Kako se adventisti usuđuju čačkati po riječima "Gospodnjeg glasni-ka" upućenih crkvi? Zato što je očigledno, čak i adventistima, da jeEllen White pristala uz lažno proročanstvo! Evidentno je da Bog nijevodio Ellen White. Ako nastavimo da čitamo, otkrićemo još jednoproročanstvo Ellen White koje je palo na biblijskom ispitu. Zapamtitesamo da je ona tvrdila kako su sva njena proročanstva došla od Boga,i bila su joj dana kako bi mogla voditi crkvu ka istini i što dalje odzabluda.

3. 1850. god. je vrijeme "pečaćenja" gotovo završeno i sedamposljednjih zala će uskoro biti izliveno.

Ellen White:„U viđenju dobijenom 27. juna 1850. godine, anđeo pratilac mi jerekao: "Vrijeme je skoro završeno".... Vidjela sam da ima još mnogoposla da se uradi za njih, ali i malo vremena za to. Tada sam vidjelada će sedam posljednjih zala uskoro biti izliveno.“ Rani spisi, str. 64,napisano 1882.

Ellen White:„Vidjela sam da je došlo vrijeme da Isus napusti Svetinju nad sveti -njama i da to vrijeme može trajati još samo malo duže.... Vrijemepe čaćenja je vrlo kratko, i uskoro će biti gotovo.“ Rani spisi, str. 58,na pisano 1882.

U početku, čvrsto ubijeđeni u proročko nadahnuće Ellen White,vjernici su bili spremni da prihvate njene bezuslovne riječi onakvimkakve su bile. Ali kako su godine prolazile, a sedam posljednih zala nisubila izlivena, njeni sljedbenici su počinjali da se pitaju da nije moždapogrešno protumačila viziju. Neki su čak počeli da stavljaju pod znakpitanja i njenu inspiraciju. Nakon osamnaest godina, 1868. god, EllenWhite je odgovornost za svoju grešku prebacila na Boga i sljedbenici-ma rekla:

„Božija nespremnost da vidi svoj narod kako stradava jeste razlog za tako dugo zakašnjenje.“ Svjedočanstva, vol. 2, str. 194, napisano 1868.

Ovo je umirilo ljude na neko vrijeme. Ali tokom sljedećih 32 godinepojavilo se još više pitanja o tačnosti njenih proročanstava. Tako jeEllen White 1900. ponovo promijenila svoj stav po pitanju razlogazašto zla nisu izlivena i Isus nije došao. Ovaj put je okrivila svojesljedbenike:

„Da je Božiji narod radio Njegovu zadaću na širenju vijesti o milosti svijetu, Hristos bi, čujte ovo, već bio došao.“ Svjedočanstva, vol. 6, str. 450, napisano 1900.


72 73

Ellen White je prvo krivila Boga, a potom članove Adventističkecrkve – ali ona sama nikad nije preuzela odgovornost za svoja lažnaproročanstva. Da li vam se sviđa njena nesposobnost da prizna svojegreške? Da li vam išta govori kakav je bio njen odnos sa Bogom kad jekrivila Njega za svoje greške? Kako Bog može da kasni, kad znabudućnost i tačno zna kako će se vjernici ponašati?

4. Bog je rekao Ellen White da će pojedinci prisutni na ko ngre -su u Battle Creek-u 27. maja 1856. živi dočekati Hristovdrugi dolazak.

Ellen White:„Pokazani su mi prisutni na konferenciji. Anđeo reče: "Neki suhrana crvima, na neke će pasti sedam posljednjih zala, a neki će bitiživi i ostati na zemlji da budu uzneseni prilikom Isusovog dolaska".Bijahu ovo ozbiljne riječi koje izgovori anđeo.“ Svjedočanstva, vol. 1,str. 131, 132, napisano 1856.

Ovo je još jedno neuslovljeno proročanstvo od Ellen White. Akopotražite ovaj citat vidjećete napomenu na dnu 132. strane u Svjedo -čanstvima, vol. 1, koja kaže:

„Sestra Clarissa M. Bonfoey, koja je zaspala u Gospodu samo tri dana nakon ove vizije, dobrog zdravlja, bila je ubijeđena da je ona među onima koji će u grob i to svoje ubjeđenje rekla je ostalima.“

Nema sumnje da su oni koji su čuli ovo neuslovljeno proročanstvoEllen White čvrsto vjerovali da će neki od onih prisutnih sa ovog ko n -gresa iz 1856. umrijeti prije samog Isusovog povratka, neki će doži vjetisedam posljednjih zala, a da će neki ostati živi sve do Njegovog drugogdolaska. To je vjerovanje bilo toliko jako da je napravljen spisak svihosoba sa tog sastanka. Iznenađujuće je da je ta lista uveliko iritiralaEllen White!

J. N. Loughborough je pisao 1931. u januarskom broju Review andHerald-a: "Negdje 1904. (48 godina nakon kongresa), kako mi reče bratNelson na Generalnoj konferenciji 1905. godine, on i George Amadon

su sastavljali spisak onih koji su bili prisutni na tom sastanku u BattleCreek-u 1856. god.

Otišli su do sestre White da je pitaju ako se ona može sjetiti nekogimena koje su njih dvojica možda izostavili. Brat Nelson mi je rekaokako je ona upitala: "Šta to radite?"

On je odgovorio: "Pravim spisak onih koji su bili na tom sastanku."Ona je upitala: "Šta ćeš uraditi sa njim?" Odgovorio je: "Odštampaćuga u više primjeraka i poslati našim vjernicima." Odgovorila je:

"Odmah prestani sa tim. Ako napraviš taj spisak, umjesto da propo-vijedaju Vijest čitaće Glasnik svake sedmice da vide ko je umro!" Pitamvas, zašto je Ellen White prigovarala zbog tog spiska, ako je znala da jenjeno proročanstvo istinito?

U istom broju Glasnika urednik F. M. Wilcox je citirao izjavu EllenWhite i na stranici 23 napisao: "Čvrsto vjerujemo u Duh proroštva iprihvatamo sa sigurnošću ovu izjavu koju smo gore citirali." Izgleda dasu njeni sljedbenici vjerovali u njena proročanstva više i od nje same!

Evelyn Lewis-Reavis je bila prisutna kad je Ellen White dala svojeproročanstvo u Battle Creek-u 1856. Evelyn je 1910., sastavljajućispisak, otkrila da je 27 od 67 tada prisutnih osoba još uvijek živo.

Ovdje je spisak koji je ona napravila u novembru 1910. godine, kaoi njihova starost te godine:


74 75

Julia J. McDowell, 73Smith Kellogg, 76Albert Kellogg, 74Emma Kellogg, 61J. H. Kellogg, 59Mrs. A. A. Dodge, 80Hannah Hastings, 65Seymour Bovee, 82Griffin Lewis, 68Laura Kellogg-Brackett, 65Mrs. Munsell-Marvin, 80Mrs. R. M. Kilgore, 67Lorinda Carpenter, 75

Ellen G. White, 83G. W. Amadon, 78J. E. White, 61W. C. White, 56T. B. Lewis, 70Ogden Lewis, 62Lrinda Nordyke, 68Marz Smith-Abbey, 56May L. King, 78Asahel Smith, 74Evelyn L. Reavis, 58Anna L. Wilson, 70J. W. Bacheller, 73Arvilla D. Bacheller, 72

Najmlađi učesnici sa tog sastanka iz 1856. godine, koji su bili živikad je ovaj spisak načinjen 1910. godine, jesu: W. C. White i MarySmith-Abbey, oboje stari po 56 godina. Pošto ovo pišem početkom2000. godine, bar neko od njih dvoje bi trebao biti živ danas kako biproročanstvo Ellen White bilo istinito – i imao bi 146 godina! Ali svisu oni mrtvi, već poodavno.

Suprotno onome što je "anđeo" rekao Ellen White, niko od prisut-nih sa kongresa iz 1856. nije doživio sedam posljednjih zala ili živdočekao Isusov povratak. "Vizija" koju je Ellen White imala nijepoduprta ni Pismom, ni istorijom, ni božanskim nadahnućem. Ona jezbog toga lažni prorok.

Pošto se ono što je Ellen White bezuslovno prorekla nije ostvarilo,da li je moguće da "anđeo" koji joj je sve ovo rekao nije došao odBoga? Da li je moguće da je Ellen White primala poruke i vizije iznekog drugog izvora – izvora koji je protiv Boga?

Opet, razmotrite Pismo: "Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pase ne zbude i ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod, nego jeiz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se." 5. Moj. 18:22.

5. Tokom građanskog rata, Engleska će napasti SAD i satrtiAmeriku u prah.

Ellen White:„Pokazano mi je da kad bi cilj ovog rata bio da se iskorijenirobovlasništvo, onda bi Engleska, ako bude zatraženo, pomoglaSjeveru. Ali Engleska u potpunosti razumije namjere vlade, i to darat nije zbog robovlasništva, već čisto da se sačuva Unija, a njoj nijeu interesu da Unija bude sačuvana. Naša je vlada bila vrlo ponosnai nezavisna. Naš se narod uzdigao do neba.... Anđeo reče: "Čujtenebesa plač potlačenih i nagradu koju tlačitelji dobijaju za svojadjela." Ova će nacija biti satrta u prah. Engleska razmatra da li da iskoristitrenutnu slabost naše nacije i zarati protiv nas. Razmatramogućnosti i osluškuje druge nacije. Boji se, ako zarati na tuđemtlu, da će biti slaba kod kuće, i da će onda druge nacije iskoristitinjenu slabost. Druge nacije se tiho, ali aktivno pripremaju za rat,

nadajući se da će Engleska zaratiti protiv nas. ... Ako Engleskashvati da joj se isplati, neće oklijevati ni trenutka da iskoristi prilikuda pokaže svoju moć i zgazi našu naciju. Kad Engleska objavi rat,sve će nacije imati interesa u tome da joj se priključe, i to će bitiopšti rat, potpuna zbrka.“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 258, 259,napisano 4. januara 1862.

Ako ste čitali istoriju Američkog građanskog rata (1861 – 1865),onda sigurno znate da Engleska nikad nije objavila rat Americi niti juje ikad satrla.

Da li je moguće da je ovo proročanstvo uslovljeno? Ellen White jerekla: "Ako Engleska shvati da joj se isplati, neće oklijevati..." Ali ondaje zaključila sa potpunom sigurnošću u svom glasu: "Kad Engleskaobjavi rat..." Prema njenom proročanstvu, treba biti vrijeme tokomkojeg će Engleska razmatrati svoju odluku i potom će odlučiti da kreneu rat protiv SAD-a. Ali, suprotno proročanstvu Ellen White, SAD iEngleska su bili saveznici, boreći se rame uz rame u Prvom i Drugomsvjetskom ratu, kao i u mnogim ratovima u zadnjih 80 godina. Da li jeEllen White bila nadahnuta od Boga kad je prorekla da će Engleskasatrti Ameriku?

6. Stari Jerusalim neće nikad biti sagrađen.

Ellen White:„Ukazano mi je na pojedince koji su u velikoj zabludi vjerujući kako je njihova dužnost da idu u stari Jerusalim i da tamo imaju posla pri -je nego što Gospod dođe....Takođe sam vidjela da stari Jerusalimne će nikad biti sagrađen.“ Rani spisi, str. 75, napisano 1882.

Kad je Ellen White dala ovo predviđanje 1882. godine, stariJerusalim se još od krstaških ratova pa do tad vrlo malo promijenio.Bez božanskog nadahnuća ona jednostavno nije mogla vidjeti da ćeJerusalim, poslije povratka Jevreja 1945. godine, doživjeti modernizaci-ju i ogromnu izgradnju. Da li vam je svejedno što Ellen White tvrdi daje nadahnuta od Boga, a tolika su njena proročanstva lažna?


76 77

7. Ellen White će biti među 144 000.

Ellen White:„Preklinjala sam svog anđela pratioca da mi dozvoli da ostanem natom mjestu. Nisam mogla da podnesem misao ponovnog povratkana ovaj mračni svijet. Anđeo reče: "Moraš se vratiti, i ako budešvjerna, zajedno ćeš sa 144 000 imati tu prednost posjećivanja drugihsvjetova...“ Rani spisi, str. 40, napisano 1848.

„Niko, osim sto i četrdeset i četiri hiljade ne može da nauči tu pjes-mu, jer je to pjesma njihovog iskustva. ... Oni, pošto su bili prene-seni sa zemlje, otkupljeni među živima, računaju se među prvenceBogu i Jagnjetu.“ Velika borba, str. 649, napisano 1888.

„Na ulazu u sveti hram Isus je svojim nježnim glasom rekao: "Samo144 000 mogu ući na ovo mjesto", i mi uzviknusmo: "Aleluja".... Nemo gu opisati predivne stvari koje sam tamo vidjela....Tamo samvidje la kamene stolove u kojima su zlatnim slovima bila upisanaimena 144 000. Nakon što smo vidjeli slavu hrama, izašli smo van,a Isus nas je napustio i otišao u grad.“ Rani spisi, str. 19, napisano1851. godine.

Da li ste obratili pažnju na detalje koje je Ellen White ovdje iznijelao sto i četrdeset i četiri hiljade?

1. Njen anđeo joj je rekao da ako bude vjerna ona će, zajedno sa144 000, moći posjećivati druge svjetove.2. 144 000 su ljudi koji živi dočekuju Hristov drugi dolazak.3. 144 000 su jedini kojima je dozvoljeno da uđu u nebeski hram.4. Ellen White nije mogla ući u nebesku svetinju osim ako nije bila jedna od 144 000, ali ona ulazi u svetinju zajedno sa 144 000, opisu-je šta vidi unutra i potom izlazi van.

Ellen White je mrtva već više od 85 godina i stoga ona očiglednonije jedna od 144 000 koji su uzeti između živih prilikom Hristovogdrugog dolaska.

Iz činjenice da je ona mrtva proizilazi da je ili bila ne vjerna, i kaotakva neprikladna da bude jedna od 144 000, ili njena vi zija nije došlaod Boga. Ni jedan od odgovora ne sluti na dobro za adventiste!

Crkva pokušava da pobije ovakav zaključak prvo tvrdeći da EllenWhite nije rekla da su 144 000 preneseni, bez da su ikad vidjeli smrt,govoreći kako Ellen White može biti podignuta iz mrtvih prilikomvaskrsenja koje prethodi Hristovom drugom dolasku i tako biti živaprenesena sa 144 000.

Međutim, kad adventisti pažljivije pročitaju njene izjave iz Velikeborbe, str. 649 i Ranih spisa, str. 16, onda moraju priznati da je ona sma-trala kako su 144 000 uzeti između živih sa ze mlje, koji nikad nisuokusili smrt. Čak i Arthur White potvrđuje da je Ellen White vjerovalakako će 144 000 biti "uzeti bez da okuse smrt", u svojoj knjizi Elen G.White: Rane godine, vol. 1, (1827 – 1862), str. 173.

Adventisti potom trče u drugu odbranu govoreći da je anđeo rekaoEllen White kako će ona biti "sa" 144 000 a ne "jedna od" 144 000.Drugim riječima, biće 144 000 + 1, sa Ellen White primajući sve privi -legije koje imaju 144 000, ali bez mogućnosti da se kvalifikuje kao jednaod 144 000. Ova odbrana, naravo, mora biti odbačena nakon čitanjaSvjedočanstava, vol. 1, str. 59, gdje ona jasno koristi zamjenicu "mi" čimeona sebe definitivno smatra jednom od 144 000 (pogledati takođe Crticeiz hrišćanskog iskustva i vizije Ellen G. White, str. 10).

Međutim, najrazornija je izjava Ellen White: " Na ulazu u sveti hramIsus je svojim nježnim glasom rekao: "Samo 144 000 mogu ući na ovomjesto", i mi uzviknusmo: "Aleluja". ... Ne mogu opisati predivnestvari koje sam tamo vidjela. ... Tamo sam vidjela kamene stolove ukojima su zlatnim slovima bila upisana imena 144 000.

Nakon što smo vidjeli slavu hrama, izašli smo van, a Isus nas jenapustio..." – Crtice iz života James White i Ellen G. White, str. 217, izdanjeiz 1888.

Da li je Isus lagao kad je rekao da samo 144 000 mogu ući u nebeskihram? Ne, nego je vizija Ellen White bila laž. Ona je bila lažni prorok.I onima koji je podržavaju ostaje samo jedan logičan zaključak: njenasmrt dokazuje da je ona bila nevjerna i da nikad neće biti uvrštenameđu 144 000.


78 79

8. Niko ne može biti spasen nakon 2300 godina koje su završile22. oktobra 1844. (doktrina "zatvorenih vrata")

Ellen White:„U vrijeme poslije razočarenja iz 1844., vjerovala sam, zajedno saostatkom adventne zajednice, da su tada vrata milosti bila zauvijekzatvorena za svijet. Ovakav stav sam zauzela prije nego što samimala svoju prvu viziju. Bila je to svjetlost koju mi je dao Bog kojaje ispravila našu grešku i pomogla nam da vidimo pravu istinu.“Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 63, napisano 1883.

Zapazite tri izjave koje Ellen White ovdje iznosi:

1. "... vjerovala sam ... da su tada vrata milosti bila zauvijek zatvore-na..."2. " Ovakav stav sam zauzela prije nego što sam imala svoju prvuviziju."3. Moja "prva vizija" ... "je ispravila našu grešku."

Ellen White je ove riječi napisala skoro 40 godina nakon svoje prvevizije. Nakon što je prošlo 40 godina ona tvrdi kako je njena prva vizijaispravila njenu grešku. Međutim, Ellen White je vjerovala i učila lažnudoktrinu, kako niko ne može biti spasen nakon 22. oktobra 1844.godine, kao rezultat njene prve vizije. Ova činjenica je jasno naznačenau knjizi 101 pitanje o Svetinji i Ellen G. White, od R. Olson-a, str. 58.Robert Olson je potvrdio kako je njena doktrinalna greška definitivnobila zbog njene prve vizije: "Ellen je pogrešno protumačila ovu viziju".

Zapamtite, kao čelnik Zaostavštine White u to vrijeme, RobertOlson je bio crkveni glasnogovornik koji je branio Ellen White. Ali čakse i on složio da je lažna doktrina o spasenju, koju je ona naučavala,došla od njene prve vizije. Njena prva vizija nije ispravila grešku, kakoje Ellen White tvrdila, već ju je prouzrokovala!

I tako je crkva prihvatila ovu razornu, ne-biblijsku doktrinu, da suvrata spasenja zatvorena 22. oktobra 1844. – i to ne zbog pažljivogpručavanja Biblije – već zato što je Ellen White imala viziju! Ako po -stoji ikakva sumnja u to koliko su vizije Ellen White bile životodavne urazvoju adventističke teologije, razmotrite izjave same Ellen White:

Ellen White:„Jedna za drugom greške su nas pritiskale; pastori i doktori suiznosili nove doktrine. Istraživali smo Pismo sa mnogo molitve, aSveti Duh bi donio istinu u naše umove ... Sila Božija bi sišla namene i tako bih mogla jasno da razlučim između istine i zablude.“Odabrana svjedočanstva, vol. 3, str. 31, 32, napisano 1892.

„Kako su pojedine tačke našeg vjerovanja bivale definisane, takosmo stajali na sve čvršćem tlu. Prihvatali smo istinu za istinom krozotkrivenja Svetog Duha. Bila bih uznesena u viziju i objašnjenja bimi bila dana.“ Isto, str. 32.

„Gospod mi je dao mnogo svjetlosti ... uputstva koja mi je Gospoddao za Svoj narod. ... Bila je dana da ispravi prikrivene greške i odre-di šta je istina.“ Isto, str. 32.

Nema nikakve sumnje da su adventističke doktrine definisane iispolirane vizijama Ellen White. Iako smo vidjeli da se mnoge njenevizije i neuslovljena proročanstva nisu ispunili, crkvene doktrine su bileuspostavljane i odobravane na osnovu toga šta je Ellen White tvrdilada joj je Bog pokazao. Zato nije u redu gurati u stranu ovaj problemgovoreći kako je Ellen White "pogrešno shvatila" i samim tim"pogrešno protumačila" svoje vizije. Biblija kaže: "I ovo znajte najprijeda nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju" 2. Pet.1:20. Prema tome, Ellen White je odstupila od Pisma kad je samatumačila svoje vizije.

Dakle, sama Ellen White je potvrdila, u pismu koje je napisala J.Bates-u 13. jula 1847. godine, jasno govoreći da je njena vizija uvuklaadventiste u doktrinalnu grešku o "zatvorenim vratima".

Ellen White:„Dok smo bili u Exeter-u na sastanku sa I. Dammon-om, James-omi mnogim drugima, mnogi od njih nisu vjerovali u "zatvorenavrata". ... Tada sam imala viđenje Isusa kako ustaje sa svogposredničkog prijestolja i odlazi kod Najsvetijeg, kao Ženik daprimi Carstvo. ... Većina ih je prihvatila viziju i složila oko"zatvorenih vrata.“ Adventistički tokovi, april 1988., str. 29.


80 81

Ovo pismo od Ellen White, napisano nedugo nakon što je imala tuviziju, zasigurno potvrđuje da je ona sa svojom vizijom ubijedilavjernike kako su vrata spasenja bila zatvorena 22. oktobra 1844. Opetnije bila u pravu.

Ova ista greška još uvijek se uči i vjeruje među mnogim adventi -stima. Ove greške potiču od lažnih vizija Ellen White i njenih lažnihučenja: kako dobra djela pojedinaca pomažu u dobijanju spasenja. Iakopostoje jasni dokazi da je Ellen White vremenom promijenila mišljenjeo "zatvorenim vratima", adventisti i dalje nastavljaju da žu stro negirajuda je ona ikad vjerovala kako su vrata spasenja zatvorena od 22. okto-bra 1844. Možda je najbolji odgovor na ovo pogrešno adventističkovjerovanje prikazan u izjavi očevica po imenu Lucinda S. Burdick:

„L. Burdick je srela Ellen Harmon (djevojačko prezime EllenWhite) više puta tokom 1845. u kući svog ujaka u južnomWindham-u. Gospođa Burdick se sjeća kako je tokom jedne vizijeEllen Harmon "Njen položaj na podu izgledao jako neudoban dasam joj uzela glavu u svoje krilo i tako je držala tokom tog događaja.... Ellen ... je rekla kako joj je Bog pokazao u viziji da je Isus ustaona deseti dan sedmog mjeseca 1844. i zatvorio vrata milosti; zauvi-jek napustio posredničko prijestolje; da je čitav svijet bio osuđen napropast i da ni jedan grešnik više nikad ne može biti spasen....Rečeno mi je kako oni negiraju ... da je ona ikad vidjela vrata milostizatvorena; ali postoje hiljade živih svjedoka koji znaju da gora lažnije mogla biti izmišljena, a i ja sam jedna od njih".“ Citirano uAdventističkim tokovima, april 1988. g, str. 28.

9. Tokom zdravstvene vizije 1858. godine, Bog je rekao EllenWhite da vrijeme velike nevolje samo što nije počelo.

Ellen White:„Vrijeme velike nevolje je upravo pred nama; surova stvarnost će p ri siliti Božiji narod na samoodricanje, da jede tek toliko da ostane u životu.“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 206, napisano 1858.

Više od vijek i po je prošlo od ove "vizije". Zar Bog nije znao kadće vrijeme velike nevolje doći? Ili je možda Ellen White bila u krivu?

Zašto Ellen White nije za sebe nikad tvrdila da je "prorok"?

Većini onih koji vjeruju u Ellen White je veoma teško da se suočesa činjenicom da se njene vizije nisu ispunile, što ju, sa biblijske tačkegledišta svrstava među lažne proroke. U želji da pronađu brzo isveobuhvatno rješenje neki adventisti govore: "Pa, Ellen White nije zasebe nikad ni tvrdila da je prorok"! Ono što oni u stvari govore jestesljedeće:

"Potpuno je u redu ako se proročanstva Ellen White ne ispune, jerona nikad nije ni tvrdila da je prorok! Prema tome, ne možemo tražitiod njenih proročanstava da ispune sve biblijske norme!"

Ako vjerujete da Ellen White nikad za sebe nije tvrdila da je prorok,onda ste dezinformisani. Sljedeći citati će vam pomoći da bolje razumi-jete šta je to ona tvrdila za sebe:

Ellen White:„Moj posao podrazumijeva mnogo više od onoga što ovo ime oz -na čava.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 36, napisano 1905.

„Neki su se spoticali oko činjenice da nikad za sebe nisam tvrdila dasam prorok, pa su se pitali zašto je to tako? Nisam imala šta datvrdim, osim što mi je rečeno da sam Gospodnji glasnik, da me jeOn pozvao u mojoj mladosti da budem Njegov glasnik, da primamNjegovu riječ, i da dajem jasne i odlučne poruke u ime GospodaIsusa. U svojoj ranoj mladosti bila sam upitana više puta: Da li si tiprorok? Uvijek sam odgovarala da sam Gospodnji glasnik. Znam dasu me mnogi zvali prorokom, ali ja to nikad nisam tražila. ... Zaštonisam tvrdila da sam prorok? – zato što ovih dana mnogi koji zasebe tvrde da su proroci, zapravo su neprijatelji Hristovog djela; izato što moj posao podrazumijeva mnogo više od onoga što riječ"prorok" znači.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 31, 32, napisano1906.

„Nikad nisam za sebe tvrdila da sam prorok. Ako me drugi takozovu ja se ne ljutim.“ Isto, str. 34.


82 83

„Moj poziv obuhvata i posao proroka, ali se tu ne zaustavlja.“ Isto,str. 36.

Kad Ellen White kaže kako za sebe nikad nije tvrdila da je prorok,to je zato što je za sebe tvrdila da je nešto mnogo veće od toga, odonoga što titula "prorok" dozvoljava. Prema tome, pošto je tvrdila dasu njene vizije dolazile od Boga i da je prenosila Božije porukeNjegovom narodu, pošto je tvrdila da je u stanju razlučiti između istinei laži, te da je njen posao bio mnogo veći od posla nekog proroka, ondamora zadovoljiti i mnogo veće standarde nego biblijski proroci! Njeneriječi i njeni spisi moraju biti u potpunom skladu sa Biblijom, inačenjene vizije i učenja onda nisu od Boga.

Sjetimo se, Ellen White je ta, koja je uporno tvrdila:

Ellen White:„Moj rad u proteklih trideset godina nosi ili pečat Božiji ili pečatneprijateljev. Ne postoji nekakav polovičan put u ovom poslu.Svjedočanstva su ili od Duha Božijeg ili od đavola.“ Svjedočanstva,vol. 4, str. 230, napisano 1876.

„Napisala sam mnogo knjiga koje su u širokom opticaju. Ja nisammogla u tim knjigama iznijeti istinu sama od sebe, već mi je Gospodpomagao svojim Svetim Duhom. Ove knjige, sa uputstvima koje mije Gospod davao tokom proteklih 60 godina, sadrže svjetlostnebesku i proći će svaki ispit.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 35,napisano 1906.

Na osnovu iznesenih činjenica, da li su zaista "položile ispit"?

Ako je odgovor negativan, onda su vođe Adventističke crkve u ga -dnom problemu. Davne 1883. god. crkvene vođe su rekle:

„Za nas su Svjedočanstva isto što i ugaoni kamen za temelj.Uklonite ih i sve posebne istine ove vijesti će biti porušene.... Ništanije sigurnije od toga da ova poruka i ove vizije idu zajedno, te kaotakve ili stoje ili padaju zajedno.“ James White u Advent Review andSabbath Herald, 14. avgust, 1883.

Analizirali smo jasne dokaze koji pokazuju da je Ellen White u ko -n tradikciji sa Biblijom; da je njena poruka u kontradikciji saEvanđeljem Isusa Hrista i da je devet njenih proročanstava palo na bi -blijskom ispitu. Ali ima tu još mnogo toga pošto smo se tek letimičnodotakli njena tri proročanstva o zadnjem vremenu.

U suštini, činjenice pokazuju da je njen cjelokupan scenario zadnjihdogađaja ostao neispunjen već više od sto godina! Ništa se nije ispuni-lo: ni istražni sud, ni malo vrijeme nevolje, ni pozni dažd, ni glasnavika, ni nedeljni zakon, ni Sotonina imitacija Hrista, ni vrijemeJakovljeve muke, ni vrijeme progonstva i smrtne kazne, ni vrijemevelike nevolje, ni Hristov drugi dolazak – ništa od ovog nije ispuniloočekivanja njene "nadahnute" proročke hronologije! Može li EllenWhite biti prorok nadahnut od Boga i u isto vrijeme na praviti tolikogrešaka? Ne, jer Biblija kaže:

Biblija:„Ako li rečeš u srcu svojem: kako ćemo poznati riječ koju nije Go -spod rekao? Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbudei ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod, nego je iz oholostire kao onaj prorok, ne boj ga se.“ 5. Moj. 18:21, 22.


84 85


86 87

Naslovna strana Glasnika od 4. juna 1992. g. prikazuje EllenWhite u društvu Mojsija, Jovana Krstitelja i Devore, kao "Prorokanašeg vremena". Adventisti nastavljaju da vjeruju u mit da je EllenWhite bila prorok kao što su to bili i biblijski proroci – iako jeveoma često protivrječila biblijskim prorocima i u svojim učenjimai svojim načinom života. Ona je imala drugačiju vrstu vizija, aučestalost i broj njenih vizija, kao i kontakata sa anđelima bio jeneuporedivo veći nego kod biblijskih proroka. Činjenica je da slu -žba Ellen White nije bila ni slična onoj kod biblijskih proroka.

Najslavnija Biblija u adventizmu, dimenzija: 46 x 28 x 10 cm, teška 8.2 kg.

Willie White sa najpopu-larnijom Biblijom, za koju jerečeno da je njegova majka1845. g. držala u ispruženojruci cijelih 45 minuta.

U normalnim okolnosti-ma ona nije bila u stanju dapodigne ovu knjigu, ali je to -kom "vizije" to mogla sa la -koćom. Čak ni najsnažnijiljudi ne bi mogli da uradetako nešto.

Iako je "ZaostavštinaWhite" potvrdila da je ovapriča čista izmišljotina, ovaBiblija se i dalje izlaže navelikim adventističkim sku -po vima gdje joj se dive.

Ispred svog vremena?„Od koga je ona primala nove i duboke misli koje se mogu naći u

nje nim spisima...? Nije ih mogla uzeti iz drugih knjiga, pošto u nji -ma nema takvih misli.“ James White, Crtice iz života, str. 328, 329,

izdanje iz 1880.

Svako želi biti zdrav, ali kako znati šta pomaže, a šta narušavazdravlje? Koje smjernice i principe slijediti u potrazi za zdra vljem?

Rijetko se ko neće složiti sa tim da je nauka o zdravlju doživjela ko -rjenite promjene tokom godina. Postoje slučajevi gdje su zdravstveniradnici podržavali neke jako loše navike koje su sprečavale zdrav načinživota. Kao rezultat, društvo nije uvijek profitiralo od onoga što jemedicinska nauka promovisala. U jednom takvom okruženju, adven-tisti, mormoni i slični su pohvaljeni da u prosjeku žive i do 8 godinaduže od onih koji se ne drže principa zdravog života.

Otkud adventistima toliko zanimanje za zdravlje? Ako vjerujete daje taj njihov interes prvenstveno proistekao iz spisa Ellen White, ondaste potpuno u pravu. Ni jedan adventista ne može pričati o "zdra vstve -noj reformi" bez direktnog oslanjanja na Ellen White.

I upravo tu problemi i počinju. Ono što je Ellen White pisala ozdra vlju je tokom godina selektivno prenošeno vjernicima. Njene izja -ve o pravim zdravstvenim principima se propovijedaju na sva usta, dokse njene greške sakrivaju u pokušaju da se sačuva mit o njenom božan-skom nadahnuću.

Ako si adventista onda možda vjeruješ kako je Bog dao Ellen Whitenaročite zdravstvene poruke kroz vizije. Moguće je i da si naučen kakosu te vizije učinile da učenja Ellen White o zdravlju budu bez grešaka idaleko ispred njenog vremena. Ali kako budemo istraživali činjenice oovim njenim zdravstvenim porukama, imajmo na umu tri popularneadventističke tvrdnje:

1. Zdravstvena vijest Ellen White je bila dana isključivo njoj kroz nadahnute vizije;

2. Ellen White nije prepisala svoju zdravstvenu poruku od drugih pisaca; i

3. Zdravstvene poruke Ellen White su bez grešaka i daleko ispred naučnih saznanja njenog vremena.

Pogledajmo kako njen suprug, James White, podupire ovakve tvr -dnje kad je 1880. godine pisao:

„Ellen White je i napisala i rekla stotine stvari, i one su koliko isti-nite toliko i lijepe i skladne, što se ne može pronaći kod drugihpisaca i one su potpuno nove većini inteligentnih čitaoca i slušaoca.Ako ne mogu biti pronađene u drugim knjigama i ako nisu iznesenesa propovjedaonica, gdje ih je onda Ellen White pronašla? Od kogaje ona primala nove i duboke misli koje se mogu naći u njenim spisi-ma i govorima? Nije ih mogla uzeti iz drugih knjiga, pošto u njimanema takvih misli.“ James White, Crtice iz života, str. 328, 329, izda -nje iz 1880.

Ako vjerujete da Ellen White nije mogla pokupiti "nove" informa-cije iz drugih knjiga jer "u njima nema takvih misli", onda hajde daprovjerimo neke činjenice zajedno. Dok ovo pišem, pred sobom držimmalu knjigu od 156 stranica izdanu 1844. g, sa veoma dugim naslovom:Liječenje vodom za dame: popularni radovi o zdravlju i ishrani za žene i djecu, teo prevenciji i liječenju bolesti; sa potpunim opisom liječenja vodom, ilustrovanog saraznim slučajevima.

Autor ove knjige o zdravlju je M. L. Shew. Primjerak koji posjedu-jem je revidirao Joel Shew, M. D., vjerovatno ili muž ili sin od M. L.Shew. Pošto na mom primjerku ove knjige piše da je treće izdanje,očigledno je da je ova knjiga napisana i prvi put objavljena mnogo prije1844. To upućuje da je M. L. Shew pisala najmanje dvadeset godinaprije nego što je Ellen White dobila svoju prvu zdravstvenu viziju1863. god. i počela objavljivati svoje zdravstvene materijale 1865. god.

Ovo je prilika da uporedimo izjave Ellen White sa onim što je M. L.Shew pisala o raznim zdravstvenim temema više od dvadeset godinaprije nje. Ovi citati od M. L. Shew nisu objavljeni od strane bilo kogsavremenog istraživača i nisu bili otkriveni sve do 1993. g. Ovdje ćemovidjeti osnovne koncepte i principe koje su naučavali zdravstvenipraktičari u ovoj državi (SAD) prije 1844. godine, i to uporediti saonim što je pisala Ellen White više od dvadeset godina kasnije.

Ispred svog vremena?

88 89

Razmatraćemo jednu po jednu zdravstvenu temu. U svakom ćeprimjeru izjava M. L. Shew, iz spomenute knjige, biti označena sa MLS,a ona od Ellen White sa EGW, zajedno sa godinom, kad je šta izja -vljeno.

Alkohol

MLS, 1844: „To je smrtonosan otrov, i ... stimulans koji brzo djelu-je, ... tkivo je uvijek otrovano i vitalnost uništena srazmijerno količiniunesenog alkohola.“ Str. 6,7.

EGW, 1897: „Zašto ne zagovaraju reformu čvrsto se držeći princi-pa, odlučni da ne okuse alkohol ili koriste duvan? To su otrovi i njihovoje korištenje kršenje Božijeg zakona.“ Umjerenost, str. 103.

EGW, 1881: „Snažno smo upozoreni da ne koristimo takve stimu-lanse i narkotike kao što su čaj, duvan, alkohol i morfium.“ Savjeti oishrani, str. 63.

EGW, 1898: „Na svijetu ima mnogo uništenih ljudskih bića koji su,popuštajući u svojoj mladosti iskušenjima duvana i alkohola, zatrovalisebe do srži.“ Umjerenost, str. 3.

Da li ste primijetili da je Ellen White samo ponovila ideje o alko-holu koje je M. L. Shew napisala i zagovarala najmanje dvije decenijeprije Ellen White? Što se tiče informacija o alkoholu, Ellen White nijebila ispred svog vremena.

Ali ono što možda ne znate jeste da je Ellen White pila alkoholnovino i nakon što je primila zdravstvene vizije u kojima su alkoholnapića osuđena, i nastavila je da ga pije sve do kraja svog života (vidjetikomentar J. White-a u Glasniku, septembar 1868., i A L. White-a u EllenG. White, vol. 6, str. 53).

Činjenica je dakle, da Ellen White nije raspolagala sa specijalniminfo rmacijama o alkoholu, nije bila ispred svog vremena i sama se nijedržala principa koje je zahtjevala od drugih.

Lijekovi

MLS, 1844: „Ne smijemo se uzdati u farmaceutske lijekove. Ni ujedan; a to je i pravi razlog zašto ih prave toliko različitih. ... Liječenjevodom je potpuno sigurno, ako se ispravno primjeni, i može donijetisamo dobro. To nije slučaj sa lijekovima. Ponekad mogu čak i u malimdozama biti fatalni. Oni uvijek imaju dodatne neželjene efekte. Ko jošne zna koliko su samo puta novorođenčad i mala djeca bili ubijeni salijekovima. Ne govorim sad o ljekarima, ali oni često naprave štetu sasvojim lijekovima. I hrana i lijekovi koje oni preporučuju su čestoveoma opasni.“ Str. 4, 5.

EGW, 1865: „Više je smrtnih slučajeva od uzimanja lijekova negood svih drugih uzroka zajedno. Kad bi u ovoj zemlji na mjesto njihhilja du bio samo jedan ljekar, ogroman broj preranih smrti bi biospriječen. Mnoštvo ljekara i mnoštvo lijekova su prokletstvo zastanovnike ove planete, jer su prerano odveli hiljade i desetine hiljadau grob. ... lijekovi nikad ne izliječe bolest. ... Beskrajno mnoštvo lijeko-va na tržištu i stalne reklame za nove lijekove koji, kako oni kažu, činenevjerovatne stvari, ubiju stotinu a pomognu jednom.“ Odabranasvjedočanstva, vol. 2, str. 450, 451, 454.

Ellen White je opet samo ponovila ono što je M. L. Shew rekla inapisala mnogo prije nje. Da li je ovo u kontradikciji sa onim što jerekao James White da: "ona to nije mogla naučiti iz knjiga"? I da li jeistina da lijekovi "nikad ne izliječe bolest"? Pitajte bilo kog ljekarakoliko poznaje pacijenata čiji su životi spaseni korištenjem lijekova.

So

MLS, 1844: „Postoje dobri razlozi da vjerujemo kako so ne samoda čini tijelo podložnim svakoj vrsti bolesti, već čak pogoršava i pro-dužava svaki oblik bolesti kad se jednom pojavi.... Naš je savjet svima,i starima i mladima – riješite se te navike što prije, a ako ju već moratekoristiti onda neka bude u finom prahu i uvijeka dodana hrani nakonkuhanja. ... Tako će mnogo manja količina zadovoljiti ukus, a što manjeto bolje.“, str. 53.

Okrečeni grobovi Ispred svog vremena?

90 91

EGW, 1870: „Znamo da pretjerana upotreba ovih stvari (so, šećer,mlijeko) šteti zdravlju, i u većini slučajeva smatramo da kad se uopštene bi koristili, uživali bi bolje zdravlje.“ Savjeti o ishrani, str. 468.

EGW, 1883: „Hrana treba biti pripremana na što jednostavnijinačin, bez začina i nepotrebne količine soli.“ Savjeti o ishrani, str. 340.

M. L. Shew je očigledno uspostavila zdravstvene principe po pita -nju soli mnogo prije nego što je Ellen White iznijela ove informacije.Da li je Ellen White možda dobila ove informacije zapravo iz nekepročitane knjige, a ne putem vizije?

Začini

MLS, 1844: „Za ostale stimulativne začine, kao što su: slačica,biber, klinčići, pimen, sirće, itd., ukratko, sve tvari te vrste koje su samostimulansi bez ikakve hranljivosti, može se reći samo da su ubitačne. ...Unutrašnja ovojnica želuca u to vrijeme poprima nenormalan izgled.“Str. 53, 54.

EGW, 1870: „Običaj kaže da ako trudna žena hoće mesa, kiseline,začinjene hrane ili burek – dajte joj; samo apetit treba biti zadovoljen.Ovo je velika greška koja pričinjava mnogo štete. Ta se šteta ne moženi procijeniti. ...

Organi koji proizvode krv ne mogu pretvoriti začine, bureke,kiselinu i bolesno meso u dobru krv.“ Savjeti o ishrani, str. 220.

EGW, 1890: „Začini u početku iritiraju nježnu sluznicu želuca, alina kraju uništavaju prirodnu osjetljivost ove delikatne membrane.“Savjeti o ishrani, str. 341.

Zar nije očigledno da Ellen White uopšte nije bila ispred svog vre-mena pošto je M. L. Shew objavila ove informacije mnogo prije nje.

Čaj ( zeleni i crni )

MLS, 1844: „Čaj je jedan od najgorih otrova u prirodi. ... Njegovojupotrebi, na bilo koji način i u bilo kojoj količini, dugujemo blijeda licai slabe živce koje on uzrokuje.“ str. 59, 60.

EGW, 1868: „Čaj je otrovan za tijelo. ... Onima koji piju čaj i kafuse to i vidi na licu. Koža postaje blijeda i beživotna. Njihovo lice gubisjaj zdravlja.“ Savjeti o zdravlju, str. 421.

EGW, 1902: „Svi moraju imati jasan stav protiv korištenja čaja ikafe. To su narkotici, jednako opasni i za mozak i za druge organe utijelu.“ Savjeti o zdravlju, str. 402.

Ellen White očigledno nije bila prva koja je objasnila razornu moćčaja. Da li su njeni stavovi o duvanu bili ispred njenog vremena?

Duvan

MLS, 1844: „Oni koji prestaju piti alkohol obično posežu za većimko li činama duvana. Oni koji koriste žestoka pića obično posežu za du -va nom kao stimulansom... Osoba ponekad prividno ima koristi od to -ga, ali generalni efekat je štetan... duvan je žestok otrov... Ko god gakoristi u bilo kojoj mjeri zasigurno će dobiti... slabe živce i drhta vicu,što je izuzetno neprijatno. Sve u svemu - jako štetan.“ str. 54-56.

EGW, 1865: „Duvan je spor ali siguran smrtonosni otrov, koji slabinervni sistem.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 2, str. 422.

EGW, 1875: „Duvan pojačava želju za žestokim pićima.“Svjedočanstva, vol. 3, str. 488, 489.

EGW, 1881: „Snažno smo upozoreni da ne koristimo takve stimu lansei narkotike kao što su čaj, duvan, alkohol i morfium.“ Savjeti o ishrani, str. 63.


92 93

EGW, 1887: „Oni koji tvrde kako im duvan ne šteti mogu vidjetikoliko su u krivu, ako prestanu pušiti samo par dana. Drhtavica,vrtoglavica i razdražljivost koju budu osjećali će im dokazati koliko ihje ovo grešno uživanje gurnulo u ropstvo.“ Umjerenost, str. 60, 61.

EGW, 1887: „Oni su zasigurno izvršili samoubistvo ovim sporimotrovom. ... Kakvo će biti njihovo buđenje u jutro vaskrsenja?“ Isto,str. 57.

EGW, 1887: „Oni koji zagovaraju pobožnost prinose svoja tijela naSotonski oltar i pale tamjan duvana Sotonskom veličanstvu.“ Isto, str.63.

Činjenice očigledno ukazuju na to da je Ellen White samo pona -vljala ono što je već bilo rečeno i napisano decenijama prije nje. Alizapazite kako ona opet brka zdravstvene principe i moralne zakone kadduvan naziva "grešnim uživanjem" i sugeriše da oni koji puše zapravosluže Sotoni i da su duhovno izgubljeni. Ovo brkanje osnovnih kon-cepata možemo uvijek iznova da pronalazimo u njenim spisima. Ovosu primjeri grešaka koji ju čine duhovno opasnom.

Opium

MLS, 1844: „Na žalost po ljudski rod, ova smrtonosna drogapočinje sve više i više da se koristi. ... Oni koji se odluče da razmotrenaknadne efekte moći će bez ikakvih problema da vide kakve razorneposljedice ova droga ima. Ne bi trebala biti nikad korištena, jer postojemnogo efikasnije i sigurnije metode za smanjenje bolova.“ str. 56, 57.

EGW, 1864: „Pokazano mi je da na oko nevini bijeli mak proizvodiopasnu drogu. Opium je spor otrov, kad se koristi u malim količinama.Pri velikim dozama izaziva letargiju i smrt.“ Duhovni darovi, vol. 4, str.138.

Do sad smo ispitali sedam opštih područja ishrane i zdravlja. Iakoje Ellen White poduprla svoju tvrdnju da je nadahnuta od Boga,riječima "pokazano mi je", u svakom je navedenom primjeru bila bardvadest godina u zaostatku za znanjem svog vremena. Zašto bi joj Bog

davao vizije o onome što je već bilo opšte poznato javnosti,uključujujući tu i adventiste, kroz mnoge sekularne knjige, članke izdravstvene ustanove?

Čist vazduh i vježbanje

MLS, 1844: „Svakodnevno kupanje, odgovarajuće vježbe i udisa njesvježeg vazduha i noću i danju, su nezamjenljivi.“ str. 9.

EGW, 1870: „Ne daju svojim tijelima vježbu ni svojim plućimahranu, koja je čist, svjež vazduh.... Mnogi pate od raznih bolesti zatošto noću nemaju dovoljno svježeg vazduha u svojim sobama.“ Svje -dočanstva, vol. 5, str. 525, 527.

Opet, vizije Ellen White nisu donijele ništa novo zdravstvenim uče - nj i ma njenog vremena.

Koristiti pavlaku umjesto maslaca

MLS, 1844: „Sve vrste peciva i pita mogu biti napravljeni, ne samozdravijim, nego i ukusnijim korištenjem dobre pavlake umjesto maslacaili masti.“ str. 69.

EGW, 1904: „Ne vidim potrebu za maslacem tamo gdje ima obiljevoća i sterilisane pavlake.“ Savjeti o ishrani, str. 352.

Vegetarijanska ishrana

MLS, 1844: „Svako će, bez obzira koliko je dugo jeo meso, imatikoristi ako odmah umjesto mesa počne koristiti mlijeko ili pavlaku.Takođe vjerujemo da će ishrana isključivo voćem i povrćem, za odra -sle koji su to u stanju, pridonijeti još većem zdravlju i sreći.“ str. 70.

EGW, 1890: „Voće, povrće i žitarice, pripremeljni na što jedno -staviji način, bez začina ili bilo kakve masti, čine sa mlijekom ipavlakom najzdraviju ishranu.“ Savjeti o ishrani, str. 354.


94 95

Zapamtimo da ovdje nije pitanje da li je Ellen White ikad napisalaišta smisleno ili da je u skladu sa zdravstvenim principima. Pitanje je:Da li su istinite crkvene tvrdnje kako joj je Bog dao zdravstvene pri n -cipe koji su bili daleko ispred njenog vremena? Dokazi su očigledni:Bog to nije učinio. Čak šta više, kad se njeni "zdravstveni principi"pažljivo ispitaju, tu onda otpada božansko nadahnuće, pošto je onaprvenstveno slijedila, a ne predvodila, razvoj zdravstvenih principa.

Sir

MLS, 1844: „Ovaj je slučaj (sir), toliko puno razmatran od stranestručnjaka, generalno prepoznat od strane mnogih pisaca kao izuzetnotežak za probavu. To uveliko zavisi od kvalitete. Toliko cijenjeni "dobristari sir" u vinu ili rakiji, nije dobro dati ni hijeni ili bilo kome drugom,sposobnom da izdrži dispepsiju.“ str. 70.

EGW, 1890: „Sir ima jako štetan uticaj.“ Savjeti o ishrani, str. 236.

Obratimo pažnju na činjenicu da je M. L. Shew spomenula kako sui drugi pisci njenog vremena prepoznali da je "sir težak za probavu".Očigledno je da je Ellen White bila bar pola vijeka u zaostatku za po -zna tim zdravstvenim učenjima njenog vremena.

Vrijeme obroka

MLS, 1844: „Vrijeme obroka, šta god da jedemo, treba bitiredovno. Razmak između dva obroka ne bi trebao biti manji od šestsati.... tri puta dnevno za odrasle je sasvim dovoljno, dok je za one kojise ne kreću, puno bolje dva puta dnevno. Obrok se nikad ne bi trebaojesti brzo, niti bismo trebali trčati ni za sto, niti od stola na posao.Hranu treba jesti bez pretjeranih uzbuđenja.“ str. 100.

EGW, 1865: „Jedem samo dva obroka dnevno, i još uvijek slijedimsvjetolost koja mi je dana prije 35 godina.“ Savjeti o ishrani, str. 357.

EGW, 1865: „Djeci bi trebala biti dozvoljena samo jednostavnahrana koja će biti takve kvalitete da im očuva zdravlje u najboljem sta -

nju. Treba je uzimati u redovnim razmacima, ne češće od tri puta nadan, iako bi dva puta bilo bolje nego tri.“ Savjeti o ishrani, str. 228, 229.

EGW, 1892: „Za vrijeme obroka odbacite brige i teške misli. Nejedite u žurbi već polako i sa vedrinom.... Ne počinjite sa teškim me n -ta lnim naporima odmah poslije obroka. ...“ Savjeti o zdravlju, str. 565.

Misli koje je Ellen White ovdje izrazila su toliko slične onima kojeje M. L. Shew zapisala decenijama ranije da je nemoguće ne pomislitikako su zapravo prepisane. Ali ako je Ellen White bila direktnoinspirisana od Boga kako je onda moguće da su riječi i učenja ova dvapisca tako slični?

Zašto bi Bog dao Ellen White specijalnu viziju o onome što je M.L. Shew objavila bar 20 godina prije nje? Interesantno je to da je istoovo pitanje bilo postaljeno 1867. kad su oblasni odbori u Winsconsin-u i Illinois-u otkrili Ellen White kako je prepisivala od Dr. Jackson-a iDr. Trall-a.

Hljeb

MLS, 1844: „Za hljeb se kaže da je osnovna životna namirnica....Najbolji koji se može napraviti je onaj od integralnog pšeničnog bra -šna. ... Hljeb, bilo koje vrste, ne treba se jesti dok je vruć. Sve vrste hlje-ba od dizanog tijesta trebaju odstojati bar 24 sata. ... Sve vrstebeskvasnog hljeba se mogu jesti čim se ohlade.“ str. 71, 78.

EGW, 1899: „Hljeb je stvarno osnovna životna namirnica i prematome svaki kuhar treba dobro naučiti kako da ga pravi.“ Savjeti o ishrani,str. 315.

EGW, 1905: „Vruć hljeb od dizanog tijesta, bilo koje vrste, je težakza probavu. Nikad ga takvog ne treba stavljati na stol. Ovo, međutim,ne važi za beskvasni hljeb.“ Savjeti o ishrani, str. 316, 317.

EGW, 1868: „Hljeb od bijelog brašna nije hranljiv kao onaj od inte-gralnog.“ Savjeti o ishrani, str. 320.


96 97

Ellen White je ovdje opet samo ponovila ono što je M. L. Shewpisala i učila više od dvadeset godina ranije. Međutim, M. L. Shewnikad nije tvrdila da je bila nadahnuta od Boga. Ona je samo naučavalazdravstvene principe koji su već bili poznati i prihvaćeni od zdravstenihreformatora i savjesnih zdravstvenih radnika tog vremena.

S druge strane, Ellen White je iscrpno pisala o gotovo svakoj zami -slivoj temi u svojim zdravstvenim porukama, tvrdeći da je sve to dobilaputem božanske inspiracije. Pogledajmo ponovo tvrdnje koje jenapisala 1906. godine, nakon 60 godina pisanja:

EGW, 1906: „Napisala sam mnogo knjiga koje su u širokom opti-caju. Ja nisam mogla u tim knjigama iznijeti istinu sama od sebe već mije Gospod pomagao svojim Svetim Duhom. Ove knjige, sa uputstvimakoje mi je Gospod davao tokom proteklih 60 godina, sadrže svjetlostnebesku i proći će svaki ispit. ... U ovim pismima što ih pišem, usvjedočanstvima koje iznosim, dajem vam ono što je Gospod daomeni. Nisam napisala ni jedan članak izražavajući svoje mišljenje. Tu jesamo ono što mi je Bog dao u vizijama.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1,str. 35, 27.

Činjenice koje smo vidjeli u ovom poglavlju dolaze iz pisama, knji-ga, svjedočanstava i članaka Ellen White – za koje je sve ona tvrdila dasu došli od Boga kroz vizije. Ako su njene tvrdnje tačne, kako je ondaM. L. Shew pisala iste stvari bar dvadeset godina ranije?

Da li bi Bog objavio u viziji ono što je već bilo poznato i dobroshvaćeno među zdravstvenim reformatorima najmanje dvadeset godi-na ranije?

Da li je Bog govorio Ellen White šta da prepisuje, a šta ne?

Suočeni sa ovakvim pitanjima, oni koji vjeruju u božansko nada -hnuće Ellen White ponekad odgovore: "Pa, Bog je rekao Ellen Whitešta da prepiše od drugih od onoga što je istina, i da izostavi ono što jebila laž". Za očekivati je, dakle, da vidimo dosta od onoga što je onanapisala u tekstovima drugih pisaca! Razmotrimo njihov odgovor malodetaljnije.

Zapazimo da adventistička odbrana počinje priznanjem da je EllenWhite prepisivala od drugih umjesto da je primala poruke direktno od

Boga. Sa ovim protivrječe njenim tvrdnjama! Dakle, ako Bog jestepokazao Ellen White koje istine da prepisuje, a laži izostavlja, to ondaznači da u njenim zdravstenim porukama nema grešaka. A budući daje Bog iskren, zar joj ne bi rekao i da napomene od koga je štaprepisala? Ali ako provjeravajući njene spise pronađemo greške iizostavljene reference za citate, logično možemo zaključiti ili da Bogpravi greške ili da joj On nije rekao šta da prepisuje. Kako god bilo,adventistička odbrana je utvrdila da je Ellen White lagala kad se pozi-vala na direktna Božija otkrivenja i time samo stvorila novu gomiluproblema za njih.

Razmotrimo sad činjenice dok budemo ispitivali osam veomaozbiljnih grešaka koje je Ellen White prepisala od drugih i uvrstila usvoje zdravstvene poruke:

1. Oni koji jedu meso neće biti uzeti na nebo.

Ellen White: „Oni koji uzrastu u svakoj istini, prođu sve ispite i sve izdrže po sva -ku cijenu, oni su poslušali savjet Vjernog Svjedoka i primiće poznidažd, te će tako biti spremni za vaznesenje.“ Svjedočanstva, vol. 1, str.187, napisano 1859.

„Ni gram mesa ne bi trebao ući u naša usta.“ Savjeti o ishrani, str. 380, napisano 1903.

„Među onima koji čekaju dolazak Gospoda, jedenje mesa će presta-ti, meso će prestati da bude dio njihove ishrane.“ Savjeti o ishrani, str.380, 381, napisano 1890.

„Oni koji su obaviješteni o zlu korištenja mesne hrane, čaja, kave inezdravog načina pripreme hrane, a koji su spremni da načine zavjetsa Gospodom kroz žrtvu, neće nastaviti da udovoljavaju svojimapetitima hranom za koju znaju da je nezdrava. Gospod zahtijeva dase apetiti pročiste i da zaživi samoodricanje po pitanju stvari kojenisu dobre. Ovo je zadatak koji mora biti obavljen kako bi Njegovnarod mogao stajati pred Njim savršen.“ Savjeti o ishrani, str. 381,napisano 1909.


98 99

Biblija: „Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje. Kojijede neka ne ukorava onoga koji ne jede, jer ga Bog primi.Rim. 14: 2, 3

Dok ovo čitate važno je da razumijete dvije stvari:

1. Na osnovu Božije riječi, jedenje mesa nije grijeh. Na primjer, Bogje dao Noju i njegovim potomcima meso (1. Moj. 9: 3, 4). Gospod i dvaanđela su jeli teletinu kad su prihvatili Avramovu dobrodošlicu (1. Moj18:1-8).

Hramski sveštenici, uključujući i prvosveštenika, redovno su jelimeso od životinjskih žrtava (3. Moj 6: 25, 26). Kao Jevrej, Isus jeredovno jeo pashalno jagnje, a nakon vaskrsenja jeo je ribu (Luka 24:41-43).

Ellen White je protivrječila Bibliji kad je ustvrdila kako će mesnaishrana spriječiti Božiji narod da primi "pozni dažd" i kao takav bitineadekvatan za vaznesenje na nebo.

2. Sama Ellen White je jela meso skoro čitav svoj život. Više puta jeprestajala, da bi onda opet počinjala. Istorijske činjenice ukazuju na toda je jela meso, uključujući svinjetinu i morske plodove, bar povre-meno, tokom čitavog svog života.

Ellen White je protivrječila Božijoj riječi kad je povezala jedenjemesa sa moralnom savršenošću i podobnošću za spasenje. Čak šta više,osudila je samu sebe svojim riječima tražeći "uzvišenije standarde" odsvojih sljedbenika nego što je ona sama bila spremna da prihvati. Usljedećim biblijskim tekstovima apostol Pavle je prorekao djelovanjelažnih duhova:

"A Duh razgovjetno govori da će u pošljednja vremena otstupiti odvjere slušajući lažne duhove i nauke đavolske, u licemjerju laža,žigosani po svojoj savjesti; Koji zabranjuju ženiti se, i zapovjedajuuzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vjernimai onima koji poznaše istinu." 1. Tim. 4: 1-4

2. Ne postoji porotivotrov kod trovanja strihninom.

Govoreći o jednoj od svojih vizija Ellen White je rekla:

Ellen White:„Pokazana mi je grana na kojoj su bile velike pljosnate sjemenke.

Na njoj je pisalo Nux vomica, strihnin. A ispod toga: Nema protiv-otrova. Pokazani su mi pojedinci koji su bili pod uticajem ovogotrova. Uzrokovao je temperaturu i izgledalo je da naročito utiče nakičmenu moždinu i čitavo tijelo. Ima svoje dejstvo čak i kad se uzmeu najmanjim količinama i ništa ga ne može zaustaviti. Pri uzimanjuveće količine izaziva ukočenost, paralizu, ludilo, a često i smrt.“Duhovni darovi, vol. 4, str. 138, napisano 1864.

U medicini se natrium-amital koristi rutinski u tretmanu osoba sa ovakvim trovanjem.

3. Perike pregrijavaju mozak.

Ellen White: „Perike pregrijavaju mozak i stvaraju bespotreban nadražaj nervnog sistema.“ Zdravstveni reformator, oktobar 1871., "Riječ hrišća nskimmajka ma".

Ova potpuno netačna izjava je sasvim uklonjena iz svih knjigaizuzev sa mjesta gdje se prvobitno pojavila, u Zdravstvenom reformatoru.Ako je ova izjava zaista Božija istina zašto onda vođe Adventi s ti čkecrkve uporno izostavljaju da obavijeste svoje članove koji nose perikeo ovoj opasnosti?

Mogu li vođe prikrivati jednu takvu informaciju i u isto vrijemetvrditi božansko nadahnuće Ellen White, bez da budu dvolični?

4. Nečisto meso

Ellen White: "Ako bi Bog htio da se njegov narod odrekne svinjskog mesa, Onbi mu to i kazao..... Kad bi cijela zajednica bila dužna da se odrekne


100 101

svi njskog mesa, Bog bi to otkrio većini, a ne samo dvojici ili trojici."Svjedočanstva, vol. 1, str. 207.

“Vidjela sam da ste vi na pogrešnom putu kad nanosite štetu svome tijelu, tim što ga lišavate dobre ishrane (svinjetine).” Svjedočanstva,vol. 1, str. 205.

Bez obzira što je navela u prethodnoj izjavi da "pravu informaciju"o nečistom mesu treba da Bog otkrije mnogo većoj grupi od dvojice ilitrojice, ona je ipak "sama" dobila "novu viziju", kojom je poreklaprethodnu:

"Uzimanje svinjskog mesa čini krv nečistom. Ovo naročito slabinje žne moždane ćelije tako da nisi u stanju da shvatiš i razlikuješsveto od nesvetog." Svjedočanstva, vol. 2, str. 96.

Na osnovu ovog teksta moglo bi se zaključiti da ljudi koji jedu svi -njsko meso nemaju šansu da upoznaju svete istine iz Biblije, što je veli-ki apsurd! Ellen White je takođe imala poteškoća sa drugim zdravstve -nim zakonima iz Biblije.

Ona je, na primjer, jela školjke još godinama nakon što je postalasvjesna da su one, po biblijskim zdravstvenim zakonima, nečiste.Pogledajte šta je 1882. napisala svojoj snaji:

Ellen White: „Mary, ako mi možeš nabaviti kutiju svježih haringi, molim te učinito. One što je Willie zadnji put donio su bile gorke i stare.... akomožeš nabaviti i nekoliko konzervi ostriga, uzmi ih ...“ Pismo EllenWhite njenoj snaji Mary (originalno Pismo 16, napisano 31. maja1882., dostupno u Zaostavštini White).

Da li prihvatate proroka koji osuđuje druge za one stvari koje i samčini? Zašto se upirao prst na ove "grijehe" u životima drugih, ali ni slu -čajno spominjano u životu Ellen White?

5. Grijeh je biti bolestan.

Ellen White:„Grijeh je biti bolestan, jer svaka je bolest rezultat grijeha.“ Savjeti o zdravlju, str. 37, napisano 1866.

Biblija:„I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tje mena.... Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim.“ Jov 2:7, 10

„I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja. I zapitaše ga učenicinje govi govoreći: Ravi! Ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: Niti on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.“ Jv. 9:1-3

Razmislite sad o ovome: Ellen White je izjavila da je bila mnogobolesna tokom svog života. Da li to znači da je bila mnogo grešna? Ne,jer se Hristos ne slaže sa Ellen White kako je "svaka bolest rezultat(ličnog) grijeha". Još jednom vidimo njenu sklonost da kritikuje druge,a zatvara oči pred svojim manama.

6. Mogu li se naše molitve uzdići do neba ako na svoj sto stavi-mo maslac, jaja i meso?

Ellen White:„Na svoje stolove stavljate maslac, jaja i meso i to onda dajete svojojdjeci. Hranite ih sa onim što u njima podstiče životinjske nagone ipotom dolazite u crkvu i tražite od Boga da ih blagoslovi i spasi. Kolikose visoko vaše molitve uzdižu?“ Savjeti o ishrani, str. 366, napisano 1870.

Biblija:„Ne pogani čovjeka što ulazi u usta, nego što izlazi iz usta ono po -ga ni čovjeka.“ Mat 15:11.

Opet, brkajući zdravstvene principe sa Božijim moralnim zakonom,Ellen White protivrječi i duhu i slovu Božije riječi.


102 103

7. Mali šeširi su u suprotnosti i sa zdravstvenom reformom i saskromnošću, te su znak Sotonske kontrole.

Ellen White:„Pokazano mi je da Božiji narod ne treba oponašati modu ovog svi-jeta. ...Upućena sam nazad na drevni Božiji narod da uporedim nji-hovu odjeću sa načinom oblačenja u ove posljednje dane. Koja ra -zlika! Žene tada nisu bile tako smjele kao sada. Kada su izlazile ujavnost, svoja lica su pokrivale velom! U ovim poslje dnim danima,moda je sramotna i bez skromnosti. Spomenuta je i u proročanstvu.Tu modu je prvo donijela viša klasa, nad kojom Sotona ima pot-punu kontrolu... Mali šeširi, koji ističu lice i glavu, pokazuju nedo -statak skromnosti.“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 188, napisano 1859.

Vjerujete li da je Božija volja da hrišćanke danas pokrivaju svoje licei glavu kad se pojave u javnosti? Da li ste vidjeli i jednu fotografiju nakojoj Ellen White nosi bilo kakvo pokrivalo koje sakriva njeno lice iglavu? Da li znate i za jedan biblijski stih koji kaže da se osobe sa malimšeširima nalaze pod sotonskom kontrolom?

8. Masturbiranje izaziva razne vrste bolesti.

Ellen White je podržavala mitove svoga vremena o masturbiranju("tajnom poroku" kako je nazivan 1800-ih). Bolesti i stanja, za koje jeEllen White tvrdila da su izazvani masturbiranjem, uključuju sljedeće:

- bolovi u leđima, Svjedočanstva, vol. 2, str. 481;- oštećenja mozga, Svjedočanstva, vol. 2, str. 391;- paraliza mozga, Svjedočanstva, vol. 2, str. 409;- kancer, Vaspitanje djece, str. 444;- smrt, Vaspitanje djece, str. 444;- bolest (sve), Vaspitanje djece, str. 444;- bolest bubrega, Vaspitanje djece, str. 444;- problemi sa jetrom, Vaspitanje djece, str. 444;- problemi sa plućima, Vaspitanje djece, str. 444;- ozbiljna mentalna oštećenja, Svjedočanstva, vol. 2, str. 392;- neuralgia, Vaspitanje djece, str. 444;

- razni bolovi, Vaspitanje djece, str. 444;- slabašna i patuljasta djeca, Svjedočanstva, vol. 2, str. 391;- slabo pamćenje, Svjedočanstva, vol. 2, str. 401;- male oči, Svjedočanstva, vol. 2, str. 402;- problemi sa kičmom, Vaspitanje djece, str. 444.

Uprkos njenim mnogim tvrdnjama o masturbiranju ne postoje ninaučni ni medicinski dokazi koji bi ih poduprli. Čak i ZaostavštinaWhite priznaje da je ovdje pogriješila. Da li ju je Bog nadahnuo daprepiše ove greške od drugih? Ne.

Da li je Bog nadahnuo Ellen White da uči i objavljuje ove laži kakobi isprepadala adventiste da ne masturbiraju? Ne.

Veća je vjerovatnoća da će jedan hrišćanin koji vjeruje u Biblijuizbje gavati masturbiranje kad vidi jednostavnost istine u Božijoj riječinego kad je isprepadan sa mitovima Ellen White (vidjeti: 2. Moj. 20:14;Mat. 5:27, 28; 1. Kor. 6:12; 10:23; 2. Pet. 2:18, 19; Jovan 8:34-36; 1.Tim. 5:22; Fil. 4:6-8).

Zašto je Ellen White izričito tvrdila da je bila nadahnuta od Bogakad je rekla "Pokazano mi je... Upućena sam... Anđeo mi je rekao"? Dali je Ellen White bila nadahnuta od Boga kad je to izjavljivala? Naosnovu dosadašnjeg istraživanja nismo sigurni u ove njene izjave!

Pogrešna tumačenja zdravstvenih principa potekla od Ellen Whitesu dovele vođe Adventističke crkve u veoma nezavidan položaj.

Pošto je Ellen White mnogo lutala i pogrešno tumačila staroza -vjetne propise postavlja se sljedeće pitanje, koje proističe iz njenenedoslijednosti:

Da li je Bog tražio da se sačuvaju zdravstveno-obredni propisi izStarog Zavjeta?

Ukoliko jeste, zašto su parcijalno podržavani propisi o nečistojhrani, a odbacivani propisi o obrezivanju, gubi, čiru, tečenju sjemena,nečistoći porodilje i sl. Poznato je da svi ovi propisi imaju zdravstvenoobredni karakter. Medicinska praksa dokazuje da obrezivanje imazdravstveni karakter, jer sprečava nastanak raka grlića materice kodžena, a takođe sprečava nastanak raka glansa penisa kod muškaraca.

Međutim, ako zdravstveno-obredni značaj ovih zakona u NovomZavjetu nije održan, zašto se insistira na djelimičnoj primjeni


104 105

zdravstvenih propisa, kao što su čista i nečista hrana?Kontradiktornosti u njenim spisima i učenjima Adventističke crkvepokazuju da oni nisu bili spremni prihvatiti sve zdravstvene principe izStarog Zavjeta, već su prisvojili samo ono što im je odgovaralo.

Zvaničnici Adventističke crkve i Zaostavštine White danas nasta -vljaju da vjernicima pružaju mnogo drugačiju sliku njenih zdravstvenihporuka nego što smo ih ovdje vidjeli. Na stanicama Glasnika možemopročitati:

„Dok je većina njenih savremenika miješala malo istine sa mnogozablude, ona je dosljedno zauzimala samo ispravne stavove, a nikadbesmislice tog vremena.“ "Da li su zdravstveni spisi Ellen White je -di nstveni?", Roger Coon, Glasnik, str. 17, 8. april, 1993.

Da li nam činjenice koje smo ispitali pokazuju da je Ellen White"zauzimala samo ispravne stavove, a nikad besmislice tog vremena"?Naravno ne! Roger Coon, tada saradnik sekretara Zaostavštine White,je zaključio svoj članak sa biblijskim pozivom, na koji bi bilo dobro dasvaki adventista obrati pažnju:

„Nije dokazano da je Ellen White bila od Boga nadahnuti prorok,jer je pisala o stvarima u devetnaestom vijeku koje nisu bile naučnodokazane, a kasnije su se ispostavile kao netačne. To nije bio ni Bri -gham Young, ako ćemo već tako. Najbolji je test za nekog prorokato da li su njegova učenja u skladu sa Biblijom. "Zakon i svjedo ča -nstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore." Is. 8: 20.

Vidjeli smo dokaze da je Ellen White u svojim zdravstvenimporukama nanijela mnogo štete svojim sljedbenicima time što jepovezala ishranu sa spasenjem.

Čak i površno istraživanje devet svezaka njenih Svjedočanstava zacrkvu može iznenaditi njenim upornim gura njem nosa u živote članovacrkve. Stalno je korila vjernike što ne žive po "zdravstvenim principi-ma" kojih se ni ona sama nije pridržavala.

Ne samo da je njena "zdravstvena poruka" ispunjena vanzema -ljskim mitovima, nego je decenijama kasnila za naukom i učenjima sav-jesnih ljekara njenog vremena. Nemoguće je čitati Ellen White uokruženju brojnih drugih zdravstvenih reformatora iz 1800-ih i logičnozaključiti da je dobila bilo koji zdravstveni princip od Boga kroz vizije.

Kad u sve to uračunamo i njeno priznanje da je prepisivala od Dr.Jackson-a i Dr. Trall-a jednostavno moramo priznati da je potrebnaogromna naivnost kako bi se vjerovalo u njeno božansko nada hnuće.Adventisti jednostavno nisu u pravu kad tvrde da su njene zdravstveneporuke nebeskog porijekla i jedinstvene.

Još gore, povezujući njene zdravstvene poruke sa spasenjem ona jedirektno i uporno protivrječila Bibliji. Kao što nas je Roger Coon pod-sjetio, jedan od testova za lažne proroke je: "Ako li ko ne govori tako,njemu nema zore".

U Glasniku od 8. oktobra 1867. god. stoji odgovor Ellen Whitecrkvenim odborima iz Wisconsin-a i Illinois-a, koji su htjeli da znajuzašto su njene izjave u Kako živjeti toliko slične učenjima doktora,Jackson-a, Trall-a i drugih. Pismeni odgovor:

„Nakon što sam napisala svojih šest članaka za knjigu Kako živjeti,pretraživala sam razne radove na temu higijene i bila iznenađenakad sam ih pronašla u tako bliskom skladu sa onim što mi jeGospod otkrio. Kako bih pokazala ovaj sklad, te stavila pred braćui sestre predmet onako kako su ga iznijeli ovi vješti pisci, odlučilasam da objavim Kako živjeti, gdje sam najvećim dijelom prepisala izgore pomenutog rada.“

Zašto bi joj Bog otkrio u viziji ono što je ona priznala da je pročitalau knjigama od drugih pisaca? Zašto bi prepisivala iz radova doktoraJackson-a, Trall-a i drugih kako bi njeni članci zvučali autoritativnije,kad je za svoje pisanje imala najveći mogući autoritet: samog Boga? Izašto nije odmah navela izvore svog materijala u bibliografiji, kad je većpriznala da je prepisivala kako bi "stavila pred braću i sestre predmetonako kako su ga iznijeli ovi vješti pisci"? Kako njeni čitaoci moguuopšte znati ko su ti "vješti pisci" bili kad nije navela njihova imena?


106 107

Odgovor na adventističku odbranu plagijarizma Ellen White

Činjenice pokazuju, mimo svake sumnje, da je Ellen White bilaplagijator – a ipak mit o njenom božanskom nadahnuću još uvijek traje.Crkva brani njen plagijarizam tvrdeći kako je bilo uobičajeno međupiscima njenog vremena da prepisuju jedan od drugoga, bez da navodeod koga su prepisali. Jedna takva odbrana je potpuno bez osnove iz trirazloga:

Prvo, Conybeare i Howson su prijetili da će tužiti Ellen White zbogobimnog prepisivanja iz njihove knjige Život i poslanice Sv. Pavla. Nji ho -va prijetnja je bila sasvim dovoljna za Ellen White da smjestapovuče iz štampe i prodaje svoju plagijarizovanu knjigu Crtice izPavlo vog života. Ako je za pisce tog vremena bilo uobičajeno daprepisuju jedan od drugog bez navođenja izvora prepisa, onda sigurnone bi bilo osnova za sudsku tužbu protiv Ellen White kao ni razlogada se ona pla ši jedne takve tužbe.

Drugo, čak i letimičan pogled kroz knjige poznatijih pisaca izvremena Ellen White otkriva da su svi jasno navodili koga sucitirali. Na primjer, William Hanna u svojoj knjizi Hristov život imačetiri stranice sa navodima izvora svojih materijala. Alfred Edersheimu svojoj knjizi Život i vremena Mesije Isusa ima pet i po takvih stranica.Cunnigham Geikie u svojoj knjizi Hristov život i riječi ima tri ovakve bi -bliografske stranice. Činjenica je, dakle, da su ovi poznati pisci tog vre-mena sma trali navođenje bibliografije pitanjem ličnog poštenja – onočega je manjkalo kod Ellen White, a što adventisti namjerno predsta -vljaju pogrešno.

Treće, sama Ellen White je zahtijevala od drugih pisaca da justave u bibliografiju kad nešto citiraju iz njenih knjiga. Dr.Paulson je 1905. pitao da li smije citirati Ellen White, i kao odgovordobio pismo sa dozvo l om pod uslovom da ju navede u bibliografiji.Evo i dijela tog pisma:

“Majka mi je rekla da Vam prenesem da možete slobodno citiratikra tke članke iz njenih knjiga za Čamac života. Isto tako možete uzi -ma ti navode iz ovih poruka i sličnih spisa za svoje članke, ali da to

obavezno tačno navedete u bibliografiji. Wilie C. White, u ime EllenWhite, u pismu Dr. D. Paulson-u, 15. februar 1905.

Zašto je Ellen White insistirala da se njene knjige adekvatnocitiraju ako je u njeno vrijeme bila uobičajena praksa da pisciprepisuju jedan od drugoga, bez navođenja citata?

Da li vam se sviđa to što je ona slobodno prepisivala od koga jehtjela i u isto vrijeme insistirala da kad drugi prepisuju od nje, onda toi navedu? Činjenica je da su i Ellen White i crkvena odbrana jedno -stavno nepošteni.


108 109

Šta sa njenim čudima?„Kad bih ... čuo propovjednika kako razlaže ovu temu, imao bih

svoje sumnje. Odnosno, volio bih znati da li ih je vidio. On biodg o vo rio da nikad nije. Onda bih upitao: "Znaš li ikoga ko jestvidio?" I on bi odgovorio da ne zna.“ A. G. Daniels, predsjednik

Generalne konfe rencije, na Biblijskom kongresu 1919. god,Spectrum, vol. 10, br. 1, str. 28, 29.

Ako ste adventista onda ste sigurno čuli za čuda koja se vezuju zavizije Ellen White. Ako ste pohađali neku od adventističkih škola učeniste o čudima vezanim za njene vizije. Ako posjetite Generalnu konfer-enciju ili Zaostavštinu White ili kuću Ellen White, još će vam više bitiispričano o čudima vezanim za njene vizije.

Povezivanje Ellen White sa čudesnim i natprirodnim uveliko dopri-nosi njenoj mističnosti i autoritetu unutar Adventističke crkve. Ono štoadventisti kažu o tim čudima je interesantno iz dva razloga.

Prvo, adventisti nipodaštavaju svako čudo povezano sa ne-adventističkim pastorima i iscjeliteljima. Adventisti su tokom godinanapisali mnoge knjige i članke u kojima govore da su, gotovo bez izu -zetka, sva ne-adventistička čuda od đavola ili su rezultat masovne hip-noze ili jedno stavno prevara. Neprestano možete čuti iskrene adven-tiste gdje poriču ne-adventistička čuda citirajući dva biblijska teksta:

„Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesada bi prevarili, ako bude moguće i izabrane. A vi se čuvajte: eto vamsve kazah naprijed.“ Mk. 13: 22, 23.

„I vidjeh iz usta aždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz usta lažnogaproroka, gdje iziđoše tri nečista duha, kao žabe. Jer su ovo duhoviđavolski koji čine čudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijetada ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja.“ Otk 16:13,14.

Drugo, adventisti odmah promijene svoj stav o čudima kad govoreo Ellen White. Jer za mnoge adventiste čuda potvrđuju njeno nadahnu -

će. Ovakav nedoslijedan pristup čudima novoobraćeni ili moderniadventisti gotovo da nikad ne stavljaju pod znak pitanja, ali je bio kraj -nje upitan za one koji su decenijama radili direktno sa Ellen White.

Na primjer, jedno od najomiljenijih čuda povezanih sa vizijamaEllen White je ono u kojem se sada kaže kako je tokom vizije uispruženoj ruci držala ogromnu Bibliju od 9 kg gotovo 45 minuta. Onošto je ovdje izostavljeno jeste originalna priča po kojoj je ona držala tuBibliju ne 45 minuta nego čitavo poslijepodne sve do zalaska sunca(Duhovni darovi, vol. 2, str. 78, 79). A ta Biblija nije bila teška samo 9 kg,već čitavih 20 kg.

Ono što je interesantno u modernoj verziji ovog "čuda" jeste to daZaostavština White ima izloženu veliku Bibliju od 9 kg za koju se sma-tra da je upravo ona koju je Ellen White držala. Da ste bili prisutni1990. god. na zasijedanju Generalne konferencije u Indianapolisu,vidje li bi stotine adventista iz čitavog svijeta kako čekaju u redu na pri -vi legiju da budu fotografisani kako drže tu Bibliju.

Čak i najsnažnija osoba ne može držati tu Bibliju ispružene rukeduže od minute. Logičan je zaključak da ako ju je mala i krhka EllenWhite držala ispružene ruke 45 minuta tokom vizije onda joj je bilapotrebna natprirodna snaga – stoga je morala biti vođena od Boga. Aako ju je vodio Bog onda je ona zasigurno Njegov vjerni "glasnik""crkve ostatka".

Ako je ova priča stvarno istinita da li onda ona potvrđuje božanskuinspiraciju Ellen White? Šta je onda sa onima koji 10 metara bosihnogu hodaju po užarenom ugljevlju, bez da se oprže? Da li to "čudo"dokazuje da su vođeni od Boga? Šta je sa hindusima koji u svoje tijelozabadaju oštrice duge po jedan metar bez bola i krvi? Da li to "čudo"dokazuje da ih vodi Bog?

Zašto su adventisti toliko skeptični prema čudima sve dok ona nisupovezana sa Ellen White? Zašto je adventistima toliko potrebno daslužba Ellen White bude potrvrđena "čudima"? Da li je to zato štonekako iznutra sumnjaju da njena služba ne može opstati ako nema tupotvrdu?

Dakle, šta sa njenim čudima – da li je Ellen White zaista držala tubibliju 45 minuta u ispruženoj ruci tokom vizije, kako moderna verzija

Šta sa njenim čudima?

110 111

tvrdi? Dokazi govore da se to nikad nije dogodilo! Pogledajmo šta jeWallace D. Slattery otkrio o ovom mitu:

„Zaostavština White danas priznaje kako su dokazi da je onaikad držala bilo kakvu Bibliju neko duže vrijeme vrlo slabi i da nemogu biti potvrđeni. Na mom posljednjem poslu kao učitelja ucrkvenoj školi, pomoćnica mi je bila praunuka sestre White.Razgovarao sam sa njom o ovom navodnom događaju i ona se upotpunosti složila da se takvo nešto nikad i nije desilo. Pozvala jetelefonom svoju majku, koja je radila u Zaostavštini White uWashington-u, i pitala: "Zašto još uvijek pokazujete tu veliku Biblijuljudima koji dolaze, kad znate da se to čudo nikad nije dogodilo?"Njena majka je odgovorila: "Trebaš samo vidjeti njihova lica kad juvide!" – Wallace D. Slattery, Da li su adventisti lažni proroci?, str. 5,objavljeno 1990. u Presbyterian and Reformed PublishingCompany, Phillipsburg, New Jersey.

Ovo je savremeni odgovor na to pitanje. Ali šta je sa onima koji suživjeli prije sto godina i radili zajedno sa Ellen White – da li su onivjerovali u njena čuda? Arthur G. Daniells, predsjednik Generalne kon-ferencije koji je bio bliski suradnik Ellen White tokom 30 godina, upo-zorio je adventističke vođe:

„A sad o dokazima (za čuda): Ne slažem se sa nekima od braće kojisu sakupili dokaze o vjerodostojnosti ovog dara, u tom smislu, -vjerujem da se najjači dokaz nalazi u plodovima ovog dara crkvi, ane u fizičkoj i spoljašnjoj demonstraciji. Na primjer, čuo sam nekepropovjednike kako propovijedaju, a vidio sam to i u pisanomobliku, kako je sestra White jednom prilikom držala veliku Bibliju –čini mi se da su rekli kako je bila teška 20 kg – u ispruženoj ruci, isa pogledom uperenim ka nebu citirala stihove, okretala stranice iprstom pokazivala te stihove, i to sve sa očima ka nebu. Ja stvarnone znam da li je to bilo tako ili ne. Nisam siguran. Ja to nisam vidio,niti sam ikad pričao s nekim ko je to vidio. Ali, braćo, ja ne smatramovakvo nešto kao dobar dokaz. Ne mislim ni da je to najbolja vrstadokaza. Kada bih bio posjetioc u publici i čuo propovjednika kako

razlaže ovu temu, imao bih svoje sumnje. Odnosno, volio bih znatida li ih je on vidio. On bi odgovorio da nikad nije. Onda bih upitao:"Znaš li ikoga ko jeste?" I on bi odgovorio da ne zna. Dakle, kolikoje od svega toga vjerodostojno, a koliko je čitavoj priči dometnuto?– Ne znam. Ali smatram da to nije vrsta dokaza koju bismo trebalikoristiti. Prošlo je dosta vremena otkad sam se dotakao ovakvihstvari, - bez daha u grudima, a oči širom otvorene. To je moždapratilo ispoljavanje ovog dara u ranim danima, ali sigurno ne uposljednjim!“ A. G. Daniels, predsjednik Generalne konferencije,na Biblijskom kongresu 1919., Spectrum, vol. 10, br 1, str. 28, 29.

Zapazite da je najviši službenik Adventističke crkve, čovjek koji jebio bliski suradnik Ellen White nekih 30 godina, izjavio da ta tih čudanije bilo u vizijama Ellen White tokom njegove službe sa njom.

Izjavio je da nikad nije upoznao nekog ko je vidio ta čuda, niti jeikad sreo nekog ko je znao nekog da je vidio ta čuda. Ne zaboravimoda je ovo govorio pred više od pedeset ljudi, od kojih su 17 njih bili nanajvišim crkvenim položajima! I niko od njih nije prigovorio! Ni jedanod njih nije ustao i optužio brata Daniellsa da izvrće činjenice. Ne, svisu oni znali da brat Daniells govori istinu!

Ali šta je sa vjernicima koji su bili svjedoci njenih prvih vizija? Dali su oni bili ubijeđeni u taj fenomen? Ne, mnogi od njih su odbacilinjena takozvana "čuda". Na primjer, početkom 1847. god. jedan svje-dok je napisao pismo bratu J. White-u, obraćajući mu se nedvosmisle -nim riječima o tome šta je on mislio o "vizijama" koje je njegova žena(Ellen White) navodno primala:

„Ne mogu da prihvatim vizije sestre Ellen kao od Boganadahnute, kao što ti i ona mislite da jesu.... Mislim da su onošto ti i ona smatrate vizijama od Gospoda zapravo samo reli-giozne izmišljotine u kojima njena mašta nekontorlisanoskače po temama za koje je ona najviše zainteresovana.“ –Riječ malom stadu, str. 22, napisano početkom 1847.

Vidite! “...njena mašta nekontorlisano skače po temama za koje jeona najviše zainteresovana.” To je ono što većina umnih ljudi i za klju -

Okrečeni grobovi Šta sa njenim čudima?

112 113

čuje. Šta kažu crkveni ljekari u Battle Creek sanatoriumu? Koje je bilonjihovo viđenje njenih vizija i čuda? Dva njena ljekara su rekla:

„Vizije Ellen White su posljedica poremećenog stanja mozgaili nervnog sistema.“ Dr. William Long, glavni fizijatar u BattleCreek sanatorijumu, napisano 12. jula 1869. g, citirano u Da li suadventisti lažni proroci?, str. 39.

„Potpuno ste u pravu kad takozvane vizije Ellen White pri -pisujete bolesti. Imao sam priliku da detaljno posmatram njenslučaj dugi niz godina, što mi, poznajući njen istorijat odpočetka, ne ostavlja mogućnost da sumnjam kako su njeninapadi jednostavno histerični transovi. Godine su je gotovopotpuno izliječile.“ Dr. Fairfield, 28. decembra 1887., Ibid.

To je medicinska dijagnoza vizija Ellen White.Na pitanje koje je postavio predsjednik Daniells: "... koliko je od

svega toga vjerodostojno, a koliko je čitavoj priči dometnuto?" sadamože biti potpuno odgovoreno. Prisjetimo se, predsjednik Daniells jerekao da ako je bilo ikakvih takozvanih čuda povezanih sa vizijamaEllen White, onda su se ona pojavljivala samo u ranim godinama. I nisubila potkri je pljena pisanim izjavama vjerodostojnih svjedoka.

To je bilo vrijeme odmah nakon 1844. kad su Ellen i njeni prijateljidoživljavali vrlo zapažene i nezgodne "manifestacije Duha". Ta pen-takostalna atmosfera je stvorila probleme prvim adventistima kad sunjihovi bučni sastanci narušavali javni mir. Policija je prekinula višetakvih sastanaka, a vođe pohapsila. U aprilskom broju Daily EasternArgus iz 1845., izdanom u rodnom gradu Ellen White, Portland-u, stojizapisan slučaj:

„Okupljanja zagovornika ovog vjerovanja (milerizma) su bila takvada su policajci Norway-a, kao i nekih drugih gradova u blizini, sma-trali neophodnim da preduzmu korake kako bi ih zaustavili. ... U sri-jedu (23. aprila) jedan od vođa, dobro poznat po imenu Joe Turneri osoba po prezimenu Harmon (djevojačko prezime Ellen White) suzajedno sa jednim ili dvoje drugih, bili uhapšeni u kući gospodina

Megquier u Portlandu, po nalogu zvaničnika tog grada.“ Citirano uAdventistički tokovi, april 1988., str. 34.

Godinu dana kasnije, u aprilu 1846., jedan od pristalica, OtisNichols, napisao je pismo W. Miller-u, u kojem je naveo kako je jedneprilike "čudo" spriječilo hapšenje Ellen Harmon:

„Bili su izdani brojni nalozi za njeno hapšenje, ali Bog ju je vidljivoštitio. Jedne prilike šerif i više drugih ljudi sa njim nisu imali snagečitavih sat i po vremena da ju pomaknu sa mjesta, iako su upotrije-bili svu svoju tjelesnu snagu, dok ona, kao i bilo ko drugi, nisupružali bilo kakav otpor.“ Ibid.

Da li su policajci zaista bili nemoćni da uhapse Ellen White čitavihsat i po? Sličan incident sa Ellen White i predstavnicima zakona jenaročito vrijedan spomena zbog paralela koje sadrži. Kao dodatakmožemo uporediti izjavu pod zakletvom, datu sljedećeg dana na sudu,sa verzijom koju je Ellen White objavila o tom slučaju, kako ga sesjećala nekih 15 godina kasnije.

Incident se dogodio u privatnoj kući u kojoj su Ellen White, JamesWhite, Israel Dammon i više od 18 drugih osoba imali bučan pen-takostalni sastanak. Dok je sastanak još bio u toku policajac JosephMoulton je poslan zajedno sa više pomoćnika da uhapsi Dammon-azbog skitnje i narušavanja javnog reda i mira. Ono što sad slijedi jeizvje štaj koji je Ellen White zapisala 15 godina nakon tog događaja.Potom ćemo vidjeti sudski izvještaj zapisan dan nakon tog incidenta.Zapazimo neslaganja u ova dva izvještaja:

Ellen White:„Sljedećeg dana, koji je bio prvi dan u sedmici, dok sam govorila,dvojica su ljudi zavirila kroz prozor. Znali smo njihove namjere.Ušli su i projurili pored mene ka bratu Dammon-u. Duh Gospodnjije bio na njemu i on je bespomoćno pao na pod. Policajci supovikali: "U ime države Maine, pustite ovog čovjeka". Dvojica su gazgrabili za ruke, a druga dvojica za noge, u pokušaju da ga izvukuiz sobe. Pomakli su ga samo nekoliko centimetara i potom istrčali iz


114 115

kuće. Sila je Božija bila u toj sobi, a sluge Božije, obasjani Nje -govom slavom i prisebni, nisu pružali nikakav otpor. Više puta supokušavali da odvedu brata Dammon-a ali uvijek sa istim ishodom.Ljudi nisu mogli da izdrže silu Božiju i bilo im je olakšanje kad biizjurili iz kuće. Broj im se povećao na 12, a brat Dammon je i daljebio pod silom Božijom još nekih 40 minuta i sva snaga tih ljudi nijega mogla pomaći sa poda gdje je bespomoćno ležao. Potom smo sviu isti momenat osjetili da brat Dammon mora poći; da se Bogproslavio pokazujući svoju silu i da će ime Gospodnje biti još višeproslavljeno time što će dopustiti da brat bude odveden od nas. I tiljudi su ga uzeli tako lako kao da uzimaju dijete, a zatim su ga iznijelivan.“ Duhovni darovi, vol. 2, str. 40, 41, napisano 1860.

Da li je ovo zaista bila čudesna demonstracija Božije sile, kako jeEllen White tvrdila? Da li je Božiji Duh zaista držao Dammon-a bes -pomoćnog na podu 40 minuta? Da li je Bog poništio snagu dva na -estorice policajaca tako da ovi nisu mogli podići Dammon-a sa poda?

Da li je zaista istina da se niko od prisutnih nije suprotstavio polici-ji? Petnaest godina kasnije Ellen White je tvrdila sve ovo, ali da li jezaista govorila istinu?

Ne, Ellen White nije govorila istinu, na osnovu izjave pod za kle -tvom iznesenoj u sudu samo jedan dan nakon što je Israel Dammonstajao pred sudijom i bio ispitivan po optužbama:

„Joseph Moulton, pod zakletvom. "Kad sam otišao da uhapsimzatvorenika oni su zaključali vrata. Kad sam vidio da ne mogudrukčije doći do njega, razbio sam vrata. Otišao sam do zatvoreni-ka, uhvatio ga za ruku i objasnio mu zašto sam tu. Tada je mno štvožena skočilo na njega – on se uhvatio za njih, a one za njega. Otporje bio toliko velik da čak ni sa tri pomoćnika nisam mogao da gaizvedem van. Ostao sam u kući i poslao po pojačanje. Pošto jepojačanje došlo ponovo smo pokušali, ali sa istim rezultatom, pasam ponovo poslao po još pojačanja i tek smo ih tako nadjačali, anjega odveli u pritvor. Suprotstavljali su nam se i muškarci i žene.Ne mogu ni da opišem to mjesto – bila je neprestana vika!“ Uzetoiz su dskih zapisa odštampanih u Piscataquis Farmer, vol. 3, br 31,

Dover, Maine, petak 7. mart, 1845., o slučaju države Maine protiv I.Dammon-a, saslušanog u ponedeljak 17. februara 1845.

Niti jedan od 39 svjedoka sa tog suđenja nije dao izjavu suprotnuonoj od šerifa Moulton-a. Da li ćete se složiti sa bratom Daniells-omda se mnogo toga natprirodnog "uvuklo u priču" od tog dana kad je 39svjedoka u sudu dalo izjave pod zakletvom i onog dana, 15 godina ka -snije 1860., kad je Ellen White zapisala "prisjećanja" na taj događaj?

Zamislite sad ovo: ako Ellen White, tvrdeći da je pisala samo onošto joj je Sveti Duh stavio u um, može biti toliko u krivu oko pojedi-nosti tako jednostavnog događaja, možemo li onda očekivati od njenihprijatelja da se drže činjenica kad su pisali mjesecima i godinama ka -snije bez pomoći božanske inspiracije, bez pomoći mnogobrojnihsekretarica i urednika knjiga, da isprave njihova "prisjećanja"? Da li steznali da je toliko pitanja postavljano u vezi sa vjerodostojnošćuprisjećanja Ellen White da su njeni pobornici smatrali neophodnim da1860. god. sačine dokument kako bi provjerili njene tvrdnje? Taj doku-ment se pojavljuje na stranici 302 u knjizi Duhovni darovi, vol. 2, a po t -pisali su ga 5 "svjedoka":

„Možemo sa radošću potvrditi istinitost izjava vezanih za brataDammon-a na stranicama 40 i 41. Onoliko koliko se možemo pri -sje titi vjerujemo da su okolnosti oko ovog hapšenja i suđenjaopisane vjerodostojno.” H. A. Hannaford, Wm. T. Hannaford, D. S.Hannaford, James Ayer Sen., R. W. Wood.

Međutim, prema sudskim zapisima, ni jedan od ovih "svjedoka" nijebio prisutan na Dammon-ovom suđenju! Prema tome, niko od njih nijemogao svjedočiti o ovom suđenju prema svojim "prisjećanjima"!Zapazite takođe da su troje od "svjedoka" iz porodice Hannaford.

Evo šta je R. W. Wood rekla o tom dokumentu:

„U privatnom pismu od 16. maja 1888. god. Wood negira da je ika -da potpisala ovaj dokument, a nije čak ni znala dugi niz godina, dase njeno ime tu nalazi. Ona takođe negira i tačnost izjave EllenWhite o tom slučaju (Dammon-ovog hapšenja). Bila je tu prisutna i


116 117

vrlo dobro se sjeća događaja, a njena priča se razlikuje od one kojuje iznijela Ellen White. Ako su dakle krivotvorili njen potpis na tomdokumentu onda su vjerovatno i druge, i prema tome imamo dobrerazloge da sumnjamo u valjanost tih svjedočanstava.“ Citirano uAdventističkim tokovima, april 1988., str. 31.

Razmatranje dokaza čini potpuno jasnim da postoje žestokeprotivrječnosti između onoga što su tvrdili Ellen White i njeni pobo r -nici i onoga što se desilo na sudu. Ta takozvana "čuda" su bile samonestvarna uljepšavanja koja su trebala da podupru tvrdnje lažnog pro-roka o božanskoj inspiraciji.

Na osnovu dokaza koji su do sad izneseni da li ste mogli zaključitida Ellen White nije bila nadahnuta od Boga? Ako jeste, onda dolaziteu sukob bar sa 5 od 27 zvaničnih doktrina Adventističke crkve, poštoje svaka od njih sačinjena, podržana, definisana i dorađenavizijama/učenjima Ellen White i nema biblijskog temelja. Ovo je kratakspisak ovih ne-biblijskih doktrina Adventističke crkve:

Doktrina 12 – Hrišćanska adventistička crkva je "Crkva ostatka";

Doktrina 17 – Ellen White je imala dar proroštva i stoga su njeni spisi produženi i autoritativni izvor istine;

Doktrina 20 – Svi deseci moraju biti proslijeđeni oblasti, iz kojepotom dio uniji, te konačno dio od toga tijelima Generalne konferen-cije, bez ikakvog uvida u raspodjelu i potrošnju navedenih institucija;

Sve navedeno se obavezno očekuje od vjernika, iako nemamo novo -zavjetni kontinuitet davanja desetka, jer je apo stol Pavle napisao:

"Oni od sinova Levijevih koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijestda uzimaju po zakonu desetak od naroda." Jevr. 7:5.

"Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promjeniti." Jevr.7:12.

Ako su obredni i ceremonijalni zakoni prikovani na krst, Leviti izgu-bili svoje obredne uloge, zašto se još uvijek naplaćuju deseci. Posebanje apsurd da su "zaboravljene" najvažnije odredbe staroza vjetnogdesetka:

"Svake treće godine odvoj sav desetak od dohodaka svojih onegodine, i ostavi ga u svom mjestu. Pa neka dođu Leviti i došljaci isirote i udovice što su u mjestu tvojem, i neka jedu i nasite se, da bite blago slovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih koji biradio." 5. Moj. 14:28, 29.

Upravo u ovoj doktrini se vidi licemjerstvo vođa Adventističkecrkve u parcijalnom prihvatanju starozavjetnih zakona po principu"kako ih uši svrbe".

Posebno insistiranje na Isusovim riječima upućenim farisejima kojisu davali desetak od metvice: "Ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati"je naročito perfidno i domišljato.

Jasno je da je Isus poštovao sve starozavjetne zakone, jer su vrijedilido rascjepa zavjese i Njegove smrti, ali ne možemo zaključiti da vrijedei danas, jer bi onda trebalo prinositi darove za iscjeljenje, kao i drugaceremonijalna pravila, koja je Isus nalagao da se čine - po Mojsijevimzapovijestima: Mt. 8:4.

Možda se ovdje i nalazi odgovor na pitanje: "Zašto toliki interes zaodržavanje mita Ellen White? Ona je svojim proročkim autoritetomosigurala prihode Adventističkoj crkvi rekavši da su članovi dužnidavati desetke, bez obzira na upotrebu ili zloupotrebu istih, a da ćevođe biti kažnjene na Sudu ako te prihode troše nesavjesno.

Ta izjava je direktno u kontradikciji sa Biblijom, koja upućuje narazum i traži dobrovoljne priloge u Novom Zavjetu, a ne poreze kojise zloupotrebljavaju.

George R. Knight, profesor crkvene istorije na Adventističkomteološkom fakultetu, donosi u svojoj knjizi Kratka istorija Hrišćanskeadventističke crkve zanimljiv izveštaj o tome kako se razvijala doktrina odavanju desetka u toj organizaciji. Hrišćani su se uvijek držali principadobrovoljnih darova koji je opisan u Bibliji:


118 119

"A učenici odlučiše da svaki od njih, koliko koji mogaše, pošalje, napomoć braći koja življahu u Judeji." Djela 11:29.

"Svakog prvog dana nedjelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebesakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kadadođem." 1.Kor. 16:2.

Međutim, ubrzo nakon svoga nastanka osnivači adventizma supočeli da "podstiču" svoje sljedbenike koliko novca treba da daju. Zasvoje "finanskijske probleme" osnovana je "radna grupa", koja je"rješenje" tražila u Pismu:

"Očekujući finansijske probleme, crkva u Battle Creek-u (najutica-jnija crkva ) osnovala je u proljeće 1858. god. radnu grupu da istražujePismo za plan podrške propovjedničkoj službi. Pod vođstvom J. N.Andrewsa, ova grupa je podnijela izvještaj početkom 1859. godine. Onisu predložili plan koji je postao poznat kao sistematsko darivanje (ili"sestra Betsy", kako su ga neki nazvali).

Plan je podsticao muškarce da daju pet do dvadeset pet centi se d -mično, a žene dva do deset centi. Osim toga, obe su grupe trebale dadaju jedan do pet centi sedmično za nekretnine vrijedne stotinu dolara.

James White je bio oduševljen planom procjenjujući da hiljadumogućih darodavaca samo u Michiganu mogu darovati 5.980 dolaragodišnje, dovoljno da se pošalje pet "misionara" na Zapad "kao podrš-ka djelu u ovoj državi", a da se darovaoci "ne lišavaju životnih potreba."Review and Herald, 26. maja 1859.

Iako "sestra Betsy" nije odgovarala sistemu davanja desetka koji jeHrišćanska adventistička crkva prihvatila nakon daljeg proučavanjaBiblije krajem 1870-ih, bio je to prvi korak u sistematskoj podršciCrkve i dalji razvoj službene organizacije pokreta." George R. KnightKratka istorija Hrišćanske adventističke crkve, poglavlje "Sestra Betsy ipodrška službi".

Potpuno nebiblijski, očigleno na osnovu finansijskih kalkulacijavođa. Ipak, ovaj je sistem donosio suviše malo novca, pa su se vođepokreta bacile na dublje "proučavanje Biblije" ne bi li pronašli profi -tabilniji sistem:

"Nije trebalo puno vremena da Crkva otkrije slabosti sistema dari-vanja. "Sestra Betsy" je bila nedovoljna i glomazna, a nedostajao jojje i biblijski temelj. Crkva je tokom 1860-ih i 1870-ih postepeno svebolje razumijevala istinski desetak. Ovo pitanje je sazrelo početkom1876. godine kada je Dudley M. Canright objavio niz članaka uReviewu naglašavajući da se u Malahiji 3:8-11. iznosi "biblijski planza fina nsijsku podršku propovjedničke službe". "Bog traži", tvrdioje on, "da Njegov narod daje desetak, jednu desetinu od svih priho-da za podršku rada Njegovih slugu." Review and Herald, 17. februara1876.

Canright je svoje dokaze izneo na zasijedanju Generalne konfere -ncije u novembru procjenjujući da bi kasa Generalne konferencijegodišnje primila 150.000 dolara umjesto 40.000 kada bi svi adventistivjerno odvajali desetak.

Kao rezultat ovog prikaza, na zasijedanju je zaključeno da jedužnost svih članova da "u uobičajenim okolnostima odvoje jednudesetinu od svih svojih prihoda za Božije djelo" (isto, 6. aprila 1876.).Od tada je Hrišćanska adventistička crkva sve više primjenjivala bibli-jski desetak." George Knight Kratka istorija Hrišćanske adventističke crkve,poglavlje "Napredak u finansijskoj službi"

Očigledno, glavni kriterijum za uvođenje desetka je gotovočetvorostruko uvećanje prihoda koje je time postignuto. Kao izgovor,upotrijebljen je odlomak Starog Zavjeta koji se očigledno odnosi nasta ro zavjetni Izrailj:

"Eda li će čovek zakidati Boga? A vi mene zakidate; i govorite: Učem Te zakidamo? U desetku i u prinosu. Prokleti ste, jer me zaki-date, vi, sav narod. Donesite sve desetke u spreme da bude hrane umojoj kući, i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoću livam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam budedosta." Malahija 3:8-11.

Odmah ispred tog odlomka, pisac sasvim jasno saopštava kome suupu ćene te riječi -"sinovima Jakovljevim"- Izrailjcima, a ne hrišćanima:


120 121

"Jer ja Gospod ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgi-boste. Od vremena otaca svojih odstupiste od uredbi mojih i nedržaste ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospodnad vojskama. Ali velite: U čem bismo se vratili?" Malahija 3:6-7.

Nema nikakve sumnje da je razlog za uvođenje desetka isključivoprofit, a ne Biblija kako adventistički propovjednici tvrde. Zbog profi-ta, odbačeno je jasno biblijsko učenje - "ko koliko može".

Doktrina 21 – Uzdržavanje od kafe, duvana, nakita, šminke, pozo -rišta, plesanja itd.

Doktrina 23 – Hristos je započeo svoju prvosvešteničku službu unebeskoj Svetinji nad svetinjama 22. oktrobra 1844. god. To je uje -dno bio i početak "istražnog suda".

Jedna petina zvaničnih doktrina Adventističke crkve je bazirana,izvedena i podržana mitovima Ellen White. Ali to nije sve – većina pre-ostale 22 doktrine je zaprljana njenim učenjima. Znajući sve ovo,možete li sačuvati svoju duhovnu cjelovitost i u isto vrijeme biti člancrkve koja propovijeda lažno evanđelje lažnog proroka? Možete li čistesavjesti pozvati prijatelje u svoju crkvu znajući da će direktno ili indi-rektno slušati mitove Ellen White? Znate li, da ako vaši prijatelji odlučeda postanu članovi crkve, da će se od njih tražiti da potvrde svojevjerovanje u njene mitove i njeno lažno evanđelje?

Apostol Pavle jasno uči da je naše spasenje u opasnosti zađemo liod istinskog biblijskog Evanđelja i počnemo vjerovati u falsifikat:

„Podsjećam vas braćo, na evanđelje koje vam objavih, koje i primi -ste, u kome i stojite, kojim ćete se i spasiti, ako držite kako vamobjavih. Inače, ako nije tako, uzalud ste povjerovali.“ 1. Kor. 15: 1,2. (D. Stefanović)

Ko je bio taj mladi čovjek?„Sanjala sam kako je mladi čovjek plemenitog izgleda ušao u sobu

gdje sam ja bila...Ova ista osoba mi se ukazivala i s vremena navrije me davala upute u važnim snovima tokom zadnjih 26 godi-

na.“ Ellen White u Znacima vremena, 11. novembar 1875.

Adventisti su naučeni da je Ellen White bila podjednako nadahnutakao i biblijski proroci, istom vrstom nadahnuća kao i biblijski proroci,i stoga predstavlja pouzdanog Božijeg zastupnika kao što su to bili i bi -bli jski proroci. Pogledajmo nedavne izjave zvaničnika ZaostavštineWhite i Generalne konferencije:

„Cjeloživotna intimna veza sa radom Ellen White me je uvjerila daje ona bila istinski prorok u najvišem smislu te riječi – poput Ilije iliNatana ili Agava.“ Robert Olson u Ministry, decembar 1990. god,str. 18.

„Post-biblijski proroci (npr. Ellen White) služe poput (biblijskih)proroka kao što su Natan, Gad, Asaf, Šemia, Azaria, Eliezer, Obed,Marija, Devora, Hulda, Simeon, Jovan Krstitelj, Agav, Sila, Ana ičetiri Filipove kćerke ...“ Sevent-day Adventists Believe, str. 223, obja -vilo Pastorsko udruženje Generalne konferencije Adventista sed-mog dana, 1988.

Ilustracija jednog ovakvog vjerovanja je knjižica pod naslovom Onagovori za Boga. Naslovna strana prikazuje natprirodnu ruku kako vodiruku Ellen White dok ona piše. Ta slika nije značajna samo kao ilu -stracija razmišljanja mnogih konzervativnih adventista, nego i kao ilu -stracija posredničke službe koju su joj oni pripisivali. Zapazimo šta jepisac, Steve Gilfford, izjavio:

„Sa ulaskom grijeha na svijet, čovjek više nije mogao komuniciratisa Bogom licem k licu. Više nije mogao da razumije Boga kakotreba, ili da shvati Njegove želje za čovječanstvo.... Prorok (Ellen

Okrečeni grobovi

122 123

White), u službi Božijeg ličnog glasnika, je mogao da sruši tu komu-nikacijsku barijeru, koju je podigao grijeh i da djelotvorno preneseBo žije želje Njegovom narodu.“ Ona govori za Boga, str. 2, 3, napi -sano 1979.

Pravovjerno hrišćanstvo uči da je Isus taj koji je srušio komunikaci-jsku barijeru (Jev. 1:1, 2; Ef. 2:14). Ali 4. juna 1992. godine, slika nanaslovnoj strani Glasnika prikazuje zajedno Ellen White, Mojsija,Jovana Krstitelja i Devoru. Za slučaj da su čitaoci propustili poruku, nastranici 9 ovog broja se upoređuje proročka uloga Ellen White sa ulo -gama koje su imali Marija, Aron, Ilija, Jeremija, Jovan Krstitelj i Isus.

Više od učenja da je Ellen White jednaka sa biblijskim prorocima,adventisti uporno pokušavaju da odbrane njene greške upoređujućinjene spise sa Biblijom, sugerišući pri tome kako njene greške i prepi-sivanja nisu ni po čemu gori od "grešaka" koje su oni "otkrili" u Bibliji:

„Ne volim da pričam o greškama u nadahnutim spisima. Postoje greške u Bibliji ... Ne volim da pričam ni o greškama u spisima Ellen White.“ Robert Olson, Ministry, decembar 1990., str. 17.

Tokom četiri decenije slušao sam najviše službenike Adventističkecrkve kako tvrde da je Biblija puna "gršaka" pokušavajući tako daodbrane greške Ellen White. Na primjer, jedan adventistički vođa je biotoliko revan u odbrani tvrdnje Ellen White da je Hristos ušao uSvetinju nad svetinjama 22. oktobra 1844. godine, suočen sa tekstom izJev. 9:12, koji se suproti Ellen White, rekao: "Apostol Pavle je pogri-ješio"! Tolika je arogancija među adventistima danas – arogancija kojagorljivo "ukida riječ Božiju za običaje svoje" (Mat. 15:6).

Ako pažljivije istražujemo spise Ellen White možemo otkriti brojnamjesta na kojima ona protivrječi Pismu, nauci, samoj sebi, daje lažnaproročanstva i pogrešno tumači biblijska proročanstva. Adventisti je -dno stavno nemaju niti jedan izgovor da poderu Božiju riječ kako bitime opravdavali greške u spisima Ellen White!

Najgore moguće gaženje Riječi Božije od strane adventista je njiho-vo izdanje Biblije – The Clear Word Bible – prerađena Biblija saubačenim riječima Ellen White. Tako adventisti konačno imaju "bibli-ju" koja se savršeno slaže sa Ellen White!

Okrečeni grobovi Ko je bio taj mladi čovjek?

124 125

Naslovna stranaknjige S. Gilffordailu struje privilegijuEll en White na Božijevodstvo dok zapisujesvoje vizije. Napisalaje: "Ako bi mi peroza stalo na momenat,odgovarajuće riječi bimi došle na um....Dok sam pisala ovedra gocjene knjige,ako sam bila unedoumici, upravoone riječi koje samtražila da izrazim mi -sao bile bi mi dane.“(Odabrana sv je doča -nstva, vol. 3, str. 51,52) Ali zbog njenihgre šaka, da našnjevođstvo Hri šćanskeadventističke crkvepro ti vrječi sv om vla -sti tom proroku negi-

rajući ve rbalnu inspi raciju! I onda citiraju nju kako bi poduprli samisebe: "Inspiracija ne djeluje na čovjekove riječi ili izraze već na samogčovjeka koji je tada, pod uticajem Svetog Duha, prožet mislima.“(Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 21). I tako ove vođe protivrječeEllen White, ona protivrječi samoj sebi, a svi oni zajedno protivrječeBožijoj riječi (pogledaj 5. Moj. 18:18, 19; Is. 38:4; Ps. 119:160; 12:6).

Crkveno vodstvo ponekad pokušava vješto opravdati njena prepisi-vanja tvrdeći kako su i biblijski pisci prepisivali od drugih:

„Biblijski su pisci pisali na različite načine. Mnogi od njih su priku-pljali materijal tokom vremena, kao pisci Psalama i PričaSolomunovih. Čak je i Luka, pod inspiracijom, sačinio svoju knjiguod izjava svjedoka Hristovog života. Ellen White je takođe čestocrpila ideje iz svojih ranijih pisanih materijala za razvoj većine svojihknjiga.“ Paul Gordon, Adventist Review, 12. novembar 1992., str. 17.

Adventisti smatraju da ako su biblijski pisci povremeno citirali spisedrugih ili se oslanjali na izjave svjedoka, onda je prihvatljivo i to što jeEllen White "crpila ideje iz svojih ranijih spisa". Međutim, tu nailazimona dva problema kod takvog razmišljanja.

Prvo, primijetićete da tu nije napomenuto kako su njeni "ranijipisani materijali" zapravo gramzljivo pokradeni iz knjiga drugih pisaca!

Drugo, adventistima nije rečeno da su, za razliku od Ellen White,biblijski pisci jasno navodili odakle su citirali (2. Dnev. 9:29; 2. Dnev.12:15; Jestira 10:2; Mat. 4:4; Titu 1:12). Drugim riječima, biblijski piscisu bili dovoljno pošteni da kažu "ovaj dio materijala sam preuzeo iz tei te knjige".

Međutim, to nije slučaj i sa Ellen White. Prema Veltman-ovomistraživanju, koje je pokrenula sama crkva, Ellen White ne da je samobestidno prepisivala od drugih, već su i ona i njeni suradnici negirali daje ikad i od koga prepisivala, i to sve sa ciljem da se učvrsti mit kako sunjeni spisi došli direktno od Boga!

Sve su ove činjenice ignorisane dok adventisti lukavo tvrde kako suprepisivanja Ellen White i njene laži zapravo isti metodi koje su kori -stili i biblijski pisci u svom radu!

Ovakva vrsta odbrane se može očekivati samo od svjetskih advoka-ta koji pokušavaju da sakriju istinu, a nipošto od crkvenih teologa ivođa koji tvrde da naučavaju samo istinu!

Ovi su adventisti navodno proveli toliko vremena čitajući EllenWhite da nisu ni primijetili šta je Bog rekao u Jer 23:30: "Evo me na teproroke, govori Gospod, koji kradu moje riječi jedan od drugoga"!Adventisti sigurno ne bi namijerno izabrali da Bog bude protiv njihsamo zbog njihove revnosti da odbrane Ellen White! Ili možda bi?

Da ponovimo, nije problem u tome da li je neki biblijski pisac ikadcitirao neku drugu knjigu, pošto mnogi jesu. Pitanje je da li je i jedanikad ukrao tuđe riječi, a onda poricaoi da je ukrao! Ili još gore, biotoliko iskvaren i drzak, pa sve što je ukrao tvrdio da je došlo od Boga!

Činjenica je da ni jedan biblijski pisac nije nikad ukrao materijal oddrugih, niti tvrdio kako je njegov materijal došao od Boga ako ga jepreuzeo iz nečije tuđe knjige – pošto biblijski pisci nisu krali i lagali!

Prema tome, da li su adventisti u pravu kad tvrde kako je EllenWhite bila podjednako poštena i inspirisana kao biblijski proroci?Činjenice ukazuju na to da ni vrsta njenog nadahnuća ni njeno poštenjene sliče onima kod istinskih biblijskih proroka.

Šta sa njenim vizijama i razgovorima sa anđelima? Da li su i počemu slični iskustvima biblijskih proroka i pisaca? Ispitajmo i te činj e -nice, i to na prvom mjestu učestalost vizija Ellen White, a potom i brojrazgovora koje je imala sa anđeoskim bićima.

Slabo je znano među adventistima da je broj njenih vizija, u toku 71godine kada je tvrdila da ih je imala, dramatično opadao kako je starila.

To je upravo ono što su ljekari iz Battle Creek sanatorijuma pred-vidjeli da će se i desiti. Istraživači mogu provjeriti činjenicu o drama -tičnom smanjenju broja njenih vizija sa njenom starošću, jednostavnimizvlačenjem datuma i broja njenih vizija iz opsežnog Crkvenog IndeksaSpisa Ellen White, vol. 3, str. 2978 – 2984.

Ovde je taj crkveni dokaz sažet u obliku tabele:


126 127

Datum

1844-18501851-18601861-18701871-18801881-18901891-19001901-1915

Broj vizija

60273514151522

Godišnji prosjek

103

3.51.51.51.51.5

Starost E. White

17-2324-3334-4344-5354-6364-7374-89

Ukupno 188 vizija tokom 71 godinu, u prosjeku 2.5 godišnje

Učestalost vizija Ellen White

Ova statistika ne uključuje trenutnu crkvenu tvrdnju da je EllenWhite tokom svog života imala 2000 vizija. Ta tvrdnja se temeljiisključivo na procjeni koju je napravio Arthur White i nema nikakvihdokaza. Čak ni Arthur White ne može pokazati nikakav pisani doku-ment ili datume za nedostajućih 1800 vizija!

Činjenice ukazuju na to da je Ellen White imala oko 200 "vizija"koje je i zapisala. Crkveni dokumenti, sažeti u gornju tabelu, pokazujuda postoji značajno smanjenje u učestalosti i broju njenih vizija kako jestarila. Ali, iako se broj njenih vizija smanjivao, broj njenih spisa sepovećavao pošto je zapisivala sadržaj vizija koje je primila mnogo ranijeu svojoj karijeri.

Kako joj je Bog vratio u sjećanje sadržaje tih ranijih vizija? Možetezamisliti kako Ellen White jednostavno otvara svoj dnevnik ili zabi -lješke i tako se prisjeća. Ali ne, to ne bi pristajalo jednom prorokutakvog kalibra! Većina adventista ne zna da je Ellen White imala pose-ban izvor natprirodnog vodstva:

Ellen White:„Sljedeće noći sam sanjala kako je mladi čovjek plemenitog izgledaušao u sobu gdje sam ja bila, neposredno poslije mog govora. Ovaista osoba mi se ukazivala, i s vremena na vrijeme davala upute, uvažnim snovima tokom zadnjih 26 godina.“ Znaci vremena, 11.novembar 1875., citirano u Savjeti o zdravlju, str. 465.

„Pojedinci su spremni da upitaju: Ko je sestri White rekao sve ovestvari? Čak su me i direktno pitali: Da li ti je neko rekao ove stvari?Mogu im reći samo jedno: Da, anđeo Gospodnji mi je govorio... Aliza ubuduće, neću omalovažavati svjedočanstva koja mi je dao Bog,dajući objašnjenja kako bi takvi maloumnici bili zadovoljni, nego ćusvako takvo pitanje smatrati kao vrijeđanje Svetog Duha.“ Svje -dočanstva, vol. 3, str. 314-315, pisano 1873.

Da li ste primijetili da je Ellen White identifikovala ovog mladogčovjeka kao nekog koga je već vidjela prije u "važnim snovima"? To jebila osoba koja ju je, do 1875., vodila i upućivala već 26 godina! Bila jejako dobro upoznata sa ovim mladim čovjekom. Stalno ga je zvala svo-jim "anđelom pratiocem", njen anđeoski vođa u vizijama i snovima:

Ellen White:„Upitala sam svog anđela pratioca o onome što sam čula.“ Rani spi -si, str. 38, 1851;„Moj anđeo pratioc mi je naredio da pogledam...“ Ibid, str. 45;„Moj anđeo pratioc.“ Ibid, str. 77;„Moj anđeo pratioc reče...“ Ibid, str. 243;„Anđeo Božiji je pokazao...“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 306, 1879;„Anđeo Božiji je bio pored mene...“ Svjedočanstva, vol. 5, str. 68, 1882;„Anđeo koji je stajao pored mene...“ Svjedočanstva, vol. 9, str. 92, 1909;„Kako sam primila od svog (anđeoskog) instruktora.“ Ibid, str. 94.

Ona je bila vrlo bliska sa ovim "mladim čovjekom" - njen "anđeo -ski vođa" iz vizija i snova ju je takođe vodio, čuvao i upućivao kroz njenstvarni svakodnevni život:

Ellen White:„Već sam imala jednog anđela čuvara koji je stalno bio uz mene, ali kad je bilo potrebno, Gospod bi poslao i drugog ...“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 67, napisano 1867.

„Božiji anđeli su bili oko nas, bodreći nas svakog časa.“ Ibid, str. 616.

„Sin ju je našao (Ellen White) kako užurbano piše. Tad mu je reklakako ju je anđeo Božiji probudio oko tri ujutro i zapovi je dio da ide na propovijednički sastanak i prenese određene poruke koje su jojpokazane u Salamanki.“ Crtice iz života, str. 315, na pisano 1880.

„Božiji anđeli su u ovoj sobi. Slava Božija je bila otkrivena. Činilo seda svjetolost sija kroz čitavu kuću, i anđeoska ruka se spustila namo ju glavu. Od tog momenta pa do sad, ja sam bila u stanju da ra -zu mi jem Riječ Božiju.“ Svjedočanstva v. 1, str. 207, na pisano 1904.

Zapazimo da je Ellen White tvrdila kako su njeni susreti sa anđeli -ma bili kako u vizijama i snovima tako i u stvarnom životu. I ti anđeline samo da su joj davali razne informacije, nego su je čak i izliječili odnerazumijevanja Božije riječi! Bez ikakve dileme, ova su anđeoska bićaodigrala presudnu ulogu u službi Ellen White tokom njenog života.

Rezimirajmo činjenice:


128 129

1. Ellen White je zapisala 203 "božanski nadahnute vizije" tokom 71godinu njene proročke službe (188 datiranih i 15 nedatiranih).Međutim, na osnovu procjena koje je dao Arthur White, crkva sadatvrdi da je Ellen White imala oko 2000 vizija (Sevent-day Adventistsbelieve, str. 224, 1988).

2. Tokom više od 26 godina jedan poseban anđeo je bio njen vodič,zaštitnik i instruktor u vizijama, snovima kao i u stvarnom životu.

Kako ovi podaci stoje u odnosu na iskustvo pravih biblijskih proro-ka? Kao prvo, da li je i jedan biblijski prorok imao 2000 vizija?Odgovor je jedno veliko NE! Kako sljedeća tabela jasno prikazuje nijedan biblijski prorok nije imao ni blizu 2000 vizija, koliko ih se pripi -suje Ellen White ili čak 203 vizije, koliko zapravo činjenice podupiru. Ini jedan biblijski prorok nije imao istoriju uzastopnih vizija tokomsedam decenija, kao što je Ellen White tvrdila za sebe. U stvari, ukupanbroj svih vizija u čitavoj Bibliji nije ni blizu broja 203, koliko ih EllenWhite prisvaja za sebe! Razmotrimo biblijske činjenice:

Šta mislite, zašto se iskustvo Ellen White toliko razlikuje od bibli-jskih proroka? Da nije možda imala neki drugi izvor vizija?

Ellen White tvrdi da je imala razgovore sa anđelima uzastopnotokom 71 godinu, kako u vizijama, tako i u realnom ži vo tu. Da li je ikou Bibliji imao slično iskustvo? Da li je i jedan biblijski prorok imaoposebnog anđela vodiča tokom više od tri decenije?

Činjenice govore da od približno 3250 ljudi pomenutih po imenu uBi bliji, samo je njih 29 razgovaralo sa anđelima ili čulo kako im seanđeo obraća ili uopšte vidjelo anđela. Ovdje su i dokazi:


130 131

Osoba

IlijaJelisejIsaijaJeremijaJezekiljDaniloOsijaJoiloAmosObadiaJonaMihejNaumAvakumSofonijaAgejZaharijaMalahijaIsusJovan

Godina službe

21545040226725?

14??

5050??

165?

3.560

Broj vizija

01227411511111156101

Godišnji prosjek

00000000000000001000

Ukupan broj vizija: Biblija - 42, E. White - 2000

Učestalost vizija kod važnijih biblijskih proroka

Učestalost susreta sa anđelima u Bibliji

Ukupno susreta sa anđelima: Biblija - 45, E. White - stotine

Osoba

HagaraLotAvramJakovMojsijeValaamGedeonSamsonova majkaSamsonov otacDavidIlijaGadOrnanIsaijaJezekiljDaniloZaharijaJosifIsusŽena na grobuZaharijaMarijapastiriapostoliFilipKornelijePetarIrodPavleJovan

Broj susreta

211211121121111273211211111111

Stihovi

1.Moj. 16:7-1; 21:171.Moj. 19:1-151.Moj. 22:111.Moj. 31:11; 32:12.Moj. 3:2; 32:344.Moj. 22:22-35Sud. 6:11-22Sud. 13:3; 9:21Sud. 13:9-212.Sam 24:17; 1.Dn. 21:161. Car. 19:5, 7; 2. Car. 1:31. Dnev. 21:181. Dnev. 21:20Is. 6:2, 6Jez. 10-11Dan. 6:22Zah. 1:7-6:15Mat. 1:20; 2:13; 2:19Mat. 4:11; Luka 22:43Mat. 28:5Luka 1:11Luka 1:26-38; Jv 20:12Luka 2:9-15Djela 5:19, 20Djela 8:26Djela 10:3-7Djela 12:7-15Djela 12:23Djela 27:22-26Otk. 1:10

Cjelokupan biblijski tekst, koji pokriva skoro 5000 godina istorije,uključujući svakog biblijskog proroka, bilježi da su anđeli kontaktiralisamo 29 osoba. Tokom čitavog svog života, većina od ovih 29 osoba jeimala samo jedan kontakt sa anđelima. Tu spada čak i Isus tokom svo-jih 3.5 godine zemaljske službe. Jednostavno govoreći, niko se iz Biblijene može uporediti sa Ellen White po pitanju učestalosti i dužine susre-ta sa anđelima. Činjenica je dakle, da se ona uveliko razlikovala odsvakog biblijskog proroka! Prisjetimo se šta je ona rekla:

Ellen White:„Moj rad u toku proteklih 30 godina nosi ili pečat Božiji ili nepri-jateljev pečat. Ne postoji polovičan rad u ovome. Svjedočanstva suili od Duha Božijeg ili od đavola.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 230,napisano 1876.

Šta ćete odlučiti? Božija riječ jasno kaže da ako proroci ne ispunja -vaju sve uslove, iskustva i učenja iz Biblije, to je zato što u njima nema"svjetla". Biblija ne kaže da su oni "tamnija svjetla" ili "manja vidjela"- već kaže da u njima nema svjetla uopšte!

Biblija:„Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu ne -ma zore.“ Is. 8:20.

Da li se možete složiti sa izjavom Ellen White u Kolporterskoj službi,str. 125, da su njeni spisi "manje vidjelo koje vodi ljude i žene ka većemvidjelu"? Da li je neistina ikad vodila ka istini? Da li bi ikad tama došlaod Boga i vodila ka Božijem čistom svjetlu?

Van-tjelesna iskustva

Postoje još dvije, manje poznate, strane službe Ellen White, kojetakođe trebamo ispitati. Većina njenih pobornika ne zna da je ona imalavan-tjelesna iskustva: spiritualistički fenomen gdje je ona bivala uzeta izsvog tijela i prenesena na neko drugo mjesto. Evo kako se ona togaprisjeća:

Ellen White:„Dok sam radila u Salamanki, 3. novembra 1890. godine, tokommog noćnog razgovora sa Bogom, bila sam uzeta i odnesena vansebe na skupove u različitim državama, gdje sam ranije odnijelastroge prijekore i upozorenja. U Battle Creek-u su bili okupljenipropovjednici i odgovorni ljudi iz izdavačke kuće i čula sam ih unimalo blagom duhu i žustrih emocija kako se ubjeđuju oko mjerakoje su trebale biti usvojene, što me je sve ispunilo zabrinutošću itugom.“ Crtice iz života, str. 319.

Kad god se adventisti susretnu sa pričama koje sadrže fenomenvan-tjelesnog iskustva, oni to odmah označe kao đavolji posao. Ali štaćemo sad sa tim što je Ellen White tvrdila za sebe da je imala van-tje-lesna iskustva? Da li činjenica da se ovo desilo Ellen White sad mijenjaporijeklo ovog fenomena?

Uporedimo iskustvo Ellen White sa Biblijom. Da li je i jedan bibli-jski prorok imao van-tjelesno iskustvo? Ne – ni jedan, ni jednom! Van-tjelesna iskustva jednostavno nisu dio biblijske istine. Uzmimo u obzirsljedeće:

Enoh je bio uzet sa ovog svijeta u svom tijelu (Jev. 11: 5);Ilija je bio uznesen na nebo u svom tijelu (2. Car. 2: 1, 5, 10-11, 16);Jezekilja je Sveti Duh u tijelu odnio u hram u Jerusalimu (Jez. 8: 1, 3, 7, 14, 16);Filipa je Sveti Duh u tijelu odnio poslije susreta sa Etiopljaninom(Dje la 8: 39, 40);Pavlova vizija o "trećem nebu" je bila tako živa da on izjavljuje kako

nije bio siguran da li je tamo bio prisutan u tijelu ili samo u viziji (Djela12:1-5). Ali nam uopšte nije dao ni pomisliti da se tu radilo o van-tje-lesnom iskustvu. Jasna je činjenica da su biblijski proroci imali vizije, alinikad istinski biblijski proroci nisu imali van-tjelesno iskustvo. Ništa uPismu ne podupire koncept "astralne projekcije".

Međutim, van-tjelesna iskustva su dobro poznata spiritistima, hin-dusima, praktičarima transcedentalne meditacije i New Age religiji.Spiritisti van-tjelesno iskustvo nazivaju "astralna projekcija". Evojednog primjera spiritističkog van-tjelesnog iskustva:


132 133

„Svoju ženu Eileen sam poznavao prilično dugo godina prije negošto smo se vjenčali, i ona je često običavala da mi priča o svojimvan-tjelesnim iskustvima. To su bila ona obična, a u pojedinim pri-likama sam mogao i vidjeti da se nešto zaista paranormalno desilo.Na primjer, jednog poslijepodneva je otišla u krevet, govoreći kakoće vidjeti šta naš prijatelj, koji je otišao na odmor u Cornwall, radi.Kad se probudila, dala je detaljan opis biljke, koju je naš prijateljfotografisao, opis okoline, kao i gospodina koji je bio sa njim. Sveje ovo bilo potvrđeno (kad se on vratio).“ Miracles, A parascientificinquiry into wondrous phenomena, by D. Scott Rogo, 1982., The DialPress, str. 92, 93.

Miris ruža

Druga pojava u ovom spiritualističkom fenomenu jeste jak mirisruža koji se ponekad javlja tokom spiritističkih vizija, iako nema ruža ublizini. Na primjer, razmotrimo iskustvo četvoro katoličke djece dok suu viziji "komunicirali" sa "Djevicom Marijom":

„Dok je sveštenik gledao, mještani su testirali djevojčice tokom nji-hove vizije. "Ni najboliniji ubodi iglom, gruba drmanja ili opekotinenisu bili u stanju da ih probude iz njihovog zanosa", kako je jedan svje-dok kasnije izjavio. Neki od seljana su pokušali da im sa jakimsvjetiljkama svijetle u oči, ali one nisu ni trepnule. ... Prikazanje(Djevice Marije) je započelo u borovom šumarku na vrhu brdašca,pored seoske crkve.... Krunice i ikone, koje su bile davane djevojčicamatokom vizije, povremeno su mirisale po ružama kad su vraćane nji-hivim vlasnicima. ... Posjetioci su zatekli čitavo područje borove šumezasićeno mirisom ruža, iako ni jedna nije tu rasla. Komadi kore i kori-jenja od tog drveća zadržali su ovaj čudni miris čak i poslije vraćanja uSAD.“ Miracles, A parascientific inquiry into wondrous phenomena, by D. ScottRogo, 1982., The Dial Press, str. 240, 242.

George Butler je tvrdio kako je Ellen White doživjela identičanfenomen. Iako sam nije bio svjedok tome, tri decenije kasnije jeponovio ono šta su mu drugi rekli:

„(Tokom njenih vizija) njene oči su širom otvorene, i čini se kao dagleda u neki udaljeni objekat.... Izuzetno jaka svjetlost može biti naglouperena u njene oči, ili nagli pokreti kao da ćete baciti nešto u njeneoči, ali ona ne bi ni trepnula niti promijenila izraz na licu.“ Ellen G.White i njeni kritičari, Francis D. Nichol, str. 53, 54, napisano 1951.

C. C. Crisler je takođe zapisao ono šta je čuo od drugih:

„U kući brata Hicks-a, gdje je bila smještena, posjetila ju je starijagospođa koju je njen muž zlostavljao zbog njenog hrišćanskognačina života. Razgovor je trajao čitav sat. Nakon toga, umorna,slaba i zbunjena, (Ellen White) namjerila se odmoriti u svojoj sobi imoliti. Popevši se uz stepenice, klekla je pored kreveta, i prije negošto je izustila i jednu riječ molitve, osjetila je kako je soba bila ispu -njena mirisom ruža. Gledajući gore kako bi vidjela odakle mirisdolazi, vidjela je sobu ispunjenu mekim, srebrnim svjetlom.Trenutno ... zbunjenost i obeshrabrenje su nestali iz njenog uma, anada, zadovoljstvo i mir su ispunili njeno srce. Potom je, gubećisvaku svijest o svom okruženju, primila viziju o mnogim stvarima...“ Crtice iz života, str. 310, (ovo se zbilo u ljeto 1890.).

Ni jedan od ove dvojice nije bio očevidac ovih događaja. Pri tome,nećete pronaći niti jednog biblijskog proroka koji je osjetio miris ružaprije, tokom ili poslije vizija, kao što je to bio slučaj sa Ellen White.Međutim, pronaći ćete mnogo referenci na miris ruža u spiritizmu.Nećete pronaći ni jednog biblijskog proroka da je doživio astralnu pro-jekciju, ali Ellen White jeste, i njeno iskustvo se podudara sa onim štospiritisti često susreću!

Ellen White i demonske sile

A sada, postavimo pitanje koje je nepojmljivo za adventiste: da li jemoguće da je Ellen White sarađivala sa demonskim silama? Prisjetimose da je ona često bila svjesna prisutnosti anđela dok je pisala knjige, anaročito dok je pisala Veliku borbu:


134 135

„Dok sam pisala Veliku borbu, često sam bila svjesna prisutnostiBožijih anđela. I često su mi scene o kojima sam pisala bile prika -ziva ne u noćnim vizijama, kako bi mi bile svježe i živopisne u umu.“Pismo 56, 1911. (vidjeti Kolporterska služba, str. 128).

Sad već znamo, iz istraživanja koje su sproveli Walter Rea i FredVeltman, da je Velika borba gotovo u potpunosti prepisana iz drugihknjiga – čak je i većina slika iz Velike borbe prekopirana! Ipak, EllenWhite je rekla kako su "anđeli Božiji" bili prisutni dok je pisala tu knji -gu. Da li bi Božiji anđeli zaista stajali mirno dok je ona krala iz tu đihknji ga i potom tvrdila kako su to njeni originalni spisi?

Ili je možda moguće da je Ellen White pogriješila vjerujući kako suti anđeli bili Božiji? Da li su to možda bili zli anđeli? Zaronimo još du -blje u ovo pitanje: Da li je Ellen White ikad primijetila prisustvo zlihanđela u blizini adventističkih vjernika? Da. Rekla je kako su Sotona injegovi zli anđeli prisutni:

-Na crkvenim sastancima i saborima (Svjedočanstva, vol. 5, str. 155; Svjedočanstva, vol. 4, str. 246);-Na igralištima crkvenih škola (Savjeti učiteljima, str. 350);-Na sastancima gdje se propovijeda Evanđelje (Hristove očigledne pouke, str. 44);- Čak i na Večeri Gospodnjoj (Čežnja vijekova, str. 656).

Prema Ellen White, ni jedno mjesto nije bilo previše obično ili pre-više sveto za demone da bi bili prisutni. Ustvari, Ellen White je jednompisala M. Hull-u: "Vidjela sam mnoštvo zlih anđela kako te okružuju"(Svjedočanstva, vol. 1, str. 427). Ali, da li je Ellen White ikad primijetilaprisustvo zlih anđela oko sebe? Da, ona nam kaže kako je jednom njenasoba bila ispunjena legionima demona:

„Legioni zlih anđela su bili u toj sobi, i da se nisam vjerom uhvatilaza Gospoda, ne znam šta bi bilo sa mnom. Rekla sam kako nećuzvati nikoga, jer "Ovo će biti između mene i ovih zlih duhova.“Manuskript 25, 1910., citirano u Ellen White, by Arthur L. White, vol.6, str. 284.

Nema sumnje da je Ellen White često spominjala prisustvo zlihduhova i zlih anđela u svom životu. Tvrdila je kako su ova demonskabića pokušavala da joj oduzmu život kako bi je spriječili u njenoj službi.Rekla je kako je bila sasvim sigurna u prisustvo i dobrih i zlih anđela usvom životu. Više od 26 godina jedan poseban anđeo je bio njen vodič,zaštitnik i instruktor, kako u vizijama tako i u stvarnom životu!

Međutim, pošto su mnoge poruke koje je Ellen White primila odsvog anđela vodiča u suprotnosti sa Biblijom, i pošto se mnogaproročanstva koja je dala nisu ispunila, da li je moguće da on nije biood Boga? I pošto je i sama Ellen White prepoznala kako su zli anđelioko nje, da li je moguće da ona nije uvijek ispravno razaznavala teduhove? Da li je mogla biti prevarena da misli kako je "mladi čovjekplemenitog izgleda" bio poslan od Boga, dok je to u stvari bio zli duhzamaskiran kao anđeo svjetlosti? Ako jeste, kako onda Bog može oci-jeniti rad Ellen White kao "Duh proroštva"?

„Jer takvi lažni apostoli i prevarljivi poslanici pretvaraju se u apo s to - le Hristove. I nije čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svje tla.Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao slu gepravde, kojima će svršetak biti po djelima njihovim.“ 2. Kor. 11: 13.

Ono što svaki član crkve kod Ellen White treba da jasno razumijejeste da je nju njen "duh vodič" ohrabrio da domeće riječi Pismu. Nesamo da je protivrječio Božijoj riječi, već je otišao izvan biblijskih okvi-ra dodajući tako riječi Pismu.

Joseph Smith (mormoni), Charles Russell (Jehovini svjedoci), MaryEddy (hrišćanski naučnici) i Ellen White (adventisti) su odgovorni zaovu istu grešku koju su unijeli u svoje crkve. Pravovjerno hrišćanstvouči da je biblijski kanon dovršen i zatvoren već skoro dvije hiljade go -dina. Biblija određuje istinu i definiše praksu i vjeru.

Ni dodaci ni protivrječenja Riječi Božijoj nisu prihvatljivi uhrišćanstvu. Ni jedan istinski prorok ne može biti u savezništvu sa si -lama tame. Ni jedan istinski vjernik ne bi odbacio Božiju riječ onakokako je to uradila Ellen White, i kao što to rade mnogi njeni sljedbe nici.


136 137

Biblija:„Ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je riječ što je objavljenameđu vama.“ 1. Pet 1:25.

„Sve su riječi Božije čiste, On je štit onima što se uzdaju u Nj. Ništa ne dodaji k riječima Njegovim, da te ne ukori i nađeš se laža.“ Priče 30:5, 6

„Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjege ove: ako kodometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjiziovoj, i ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog ćeoduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onogašto je napisao u knjizi ovoj.“ Otk. 22:18, 19.

Dakle, ko je bio taj "mladi čovjek"? Na osnovu iznesenog, da li jemogao biti od Boga? Ne. Ko ga je onda poslao? Izgleda da je najboljiodgovor: da je poslan od sila tame.

Da li vam je prijatno misliti da je ovaj "mladi čovjek", koji je upornoprotivrječio Bibliji, bio nevidljivi pratioc i mentor Ellen White tokomtri decenije? Smatrate li da iz ove kombinacije sa silama tame možeteizvući nešto korisno za sebe?

Možete li se sada možda okrenuti od polu-istina, grešaka i potpunihkontradikcija u adventizmu? Razmislite o sljedećim stihovima:

“...jer šta ima pravda s bezakonjem? Ili kakvu zajednicu ima vidjelo sa tamom?“ 2. Kor. 6:14.

„Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.“ Lk. 11:35.

Da li pravi Božiji proroci primaju savjete od mrtvih?

„Sada možeš vidjeti i shvatiti zašto ne osjećam obavezu da idem u Battle Creek ... Nisam dužna da stanem pred Generalnu konferen-

ciju, Gospod mi zabranjuje. To je dovoljno.“ Ellen White, Pismo 17, 1881. g, primio W. C. White, 12. septembar, 1881.

"Stanje mrtvih" je jedna od temeljnih doktrina Adventističke crkve,još jedan unikatan stub "istine" koji ih odvaja od ostatka hrišćanstva.Centar ove doktrine je koncept "duše koja spava" – vjerovanje da sumrtvi nesvjesni u grobu i stoga nisu u stanju da komuniciraju sa živima.Adventisti se tako zgražavaju kad čuju kako ljudi hoće da komunicirajusa mrtvima ili da su već komunicirali (nekromancija).

Takav jedan stav zasnivaju na stihovima, kao što su sljedeći:

„I ako vam reku: pitajte vrače i gatare, koji šapću i mrmljaju, recite:ne treba li narod da pita Boga svojeg? Ili će pitati mrtve mjesto živi-jeh? Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemunema zore. I hodiće po zemlji potucajući se i gladujući, i kad budegladan, ljutiće se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. A kadpogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan utamu.“ Is. 8:19-22.

„Neka ne bude u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju krozoganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama,ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, niopsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Gospodom ko god takočini, i za take gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe.“5. Moj 18:10-12.

„A čovjek ili žena, u kojima bi bio duh vračarski ili gatarski da sepogube, kamenjem da se zaspu, krv njihova na njih.“ 3. Moj. 20:27.

Okrečeni grobovi

138 139

Vjera koju adventisti imaju u svog proroka Ellen White ih tolikozasljepljuje da ne vide kako je ona stvarno konsultovala duha (vidjetiprethodno poglavlje) i primala savjete od mrtvih. Problem za adve n -tiste je u tome što je ona bila vrlo plodan pisac.

Ne samo da je pisala knjige (uglavnom prepisivala od drugih), većje pisala i članovima svoje familije. I upravo iz jednog od tih privatnihporodičnih pisama vidimo nju bez maske i pronalazimo priznanje ko jenjen pravi izvor "inspiracije".

Ono što slijedi su važni pasusi iz pisma koje je Ellen White napisalasvom sinu W. C. White-u 12. septembra 1881. Njene originalne riječi suzamašćene, a komentar je u zagradama. Pismo govori o tome da su izGeneralne konferencije htjeli da Ellen White prisustvuje jednom sa -stanku za koji se ona plašila da na njemu neće biti lijepo primljena.Njen suprug, James White, je umro 6. avgusta 1881. godine, svega petsedmica prije nego što je napisala ovo pismo svom sinu, u kom obja -šnja va zašto je odlučila da se ne povinuje zahtjevu Generalne konfe -rencije. Ovo je to pismo:

„Prije par dana sam molila Gospoda za svjetlost po pitanjumoje službe. (Ellen White jasno kaže da je pitala Boga za vodstvoda li da prisustvuje sastanku Generalne konferencije.) Po noći samusnila da se vozim na kočijama, sjedeći na desnoj strani. (Ovo,dakle, mora biti još jedan od mnogih snova koje je Ellen Whiteprimila "od Boga" tokom svog života, za koji je vjerovala da joj Bogprenosi svoju volju tim putem.) Otac je sjedio na kočiji, meni salijeva. Bio je blijed, ali tih i pribran. (Ellen White je generalnokoristila izraz "otac" kad je govorila o svom mužu James-u. Sjetimose, James je umro pet sedmica ranije.) "Zašto, oče", uzviknulasam, "toliko sam sretna što si opet kraj mene! Osjećam da mifali jedna polovina. Oče, vidjela sam te kako si umro i kako sisahranjen. Zar se Gospod sažalio na mene i dozvolio ti da mise ponovo vratiš?"

„Izgledao je vrlo tužan. Rekao je, "Gospod zna šta je najboljeza tebe i za mene. (Zapazite kako u ovom "Bogom nadahnutom"snu, Ellen White razgovara sa svojim mrtvim suprugom – nešto zašta je Gospod u Bibliji rekao da je "gad" i treba biti "kamenovanona smrt". Još gore, mrtvi James govori u ime Gospodnje i savjetuje

Ellen o njenoj službi!) Moj mi je posao bio veoma drag.Napravili smo grešku. Odazivali smo se na hitne pozive našebraće da prisustvujemo važnim sastancima. Nismo imali srcada odbijemo. Ovi su nas sastanci istrošili obadvoje više negošto smo mi toga i bili svjesni. Naša dobra braća su bila zado-voljna, ali nisu shvatali da smo na ovim sastancima preuzelina sebe breme koje sa svojim godinama nismo mogli nositibezbjedno. Nikad neće znati kakve je posljedice na nasostavio ovaj dugotrajni napor.“

„Bog je htio da oni nose teret koji smo mi vukli godinama.Naše mentalne snage su konstantno iscrpljivane, a naša braćasu pogrešno tumačila naše motive ne shvatajući da nam jenaše breme oslabilo tijela. Načinio sam greške, od kojih jenajveća ta što sam dozvolio da zbog sažaljenja za Božiji narodpreuzimam na sebe poslove koje su drugi trebali raditi.“

„Ellen, pozivi će biti upućivani kao i prije, tražeći od tebe daprisustvuješ važnim sastancima, kao što je bio slučaj i u pro -šlosti. (Zapazite kako ovdje mrtvi James predviđa budućnost zasvoju ženu, i daje joj savjet šta da radi! Ovaj savjet dolazi od mrtvogčovjeka u njenom snu!) Stavi ovu stvar pred Gospoda i ne odgo-varaj ni na najiskrenije pozive. Tvoj život visi o koncu. Trebati miran odmor bez ikakvih uzbuđenja i neprijatnosti. Odra -dili smo veliki posao sa svojim perima, pišući o temama kojesu bile potrebne ljudima, a mi smo imali svjetlost o njima kojusmo im mogli i pokazati, a koju drugi nisu imali. Prema tome,možeš raditi kad ti se snaga vrati, kao što i hoće, i možeš ura-diti mnogo više sa svojim perom nego svojim glasom.“

„Pogledao me molećivo i upitao: "Nećeš zanemariti ova upo-zorenja, zar ne, Ellen? Naš narod neće nikad znati sa kakvimslabostima smo radili da im služimo jer su naši životi biliprožeti napretkom djela, ali Bog zna sve. Žalim što sam paotako duboko i nerazumno radio u hitnim prilikama,zanemarujući zakone života i zdravlja. Gospod nije tražio odnas da nosimo tako teška bremena, a od mnoge naše braćetako malo. (Mrtvi James sada daje Ellen nevjerovatnu priliku daizgrdi "braću" zbog njihovog zabušavanja čime su James-a otjerali u

Okrečeni grobovi Da li pravi Božiji proroci primaju savjete od mrtvih?

140 141

grob.) Trebali smo otići na obalu Pacifika ranije, i posvetitinaše vrijeme i energiju pisanju. Hoćeš li ti sad postupiti tako?Hoćeš li, kad ti se vrati snaga, uzeti svoje pero i zapisati onestvari koje smo tako dugo htjeli, i polako ubrzavati? Postojevažne stvari koje su ljudima potrebne. Neka ti ovo bude naj-važniji posao. Moraćeš i govoriti ljudima, ali odbijaj dužnostikoje su nas istrošile.“ (Savjet mrtvog James-a je vrlo jasan, kadgovori svojoj ženi šta da radi, kao i šta da ne radi.)

„Pa, rekla sam, "James, sad ćeš uvijek biti sa mnom i radi ćemoskupa." (Ovdje Ellen White pravi savez sa mrtvim James-om – onće uvijek biti sa njom, i oni će raditi zajedno! Ovo je savez sa mrtvimčovjekom!) Reče on, "Ostao sam u Battle Creek-u predugo.Trebao sam otići u Kaliforniju prije više od godinu dana. Alisam htio da pomognem poslu u institucijama u Battle Creek-u. Napravio sam grešku. Tvoje je srce nježno. Bićeš sklonapravljenju iste greške kao i ja. Tvoj život može biti od koristi udjelu Božijem. Ah, te dragocjene istine koje bi Gospod objavioljudima preko mene, dragocjene bisere svjetolosti!“

„Probudila sam se. Ali ovaj san se čino tako stvarnim. Sadmožeš da razumiješ zašto ne osjećam obavezu da idem uBattle Creek kako bi mi iz Generalne konferencije natovarilijoš odgovornosti. Nemam obavezu ići u Generalnu konferen-ciju. Gospod mi zabranjuje. To je dovoljno.“ Pismo 17, 1881., str.2-4, the White Estate, Washington, D.C., 25. mart, 1980. Ovo pismomožete provjeriti u knjizi A. White-a Ellen G. White, The RetirementYears, str. 161, 162 ili na web sajtu White Estate.

A sad, razmotrimo ukratko glavne probleme koje stvara ovo pismo:Prvo, Ellen White se molila Bogu tražeći izričito od Njega da ju

posavjetuje o njenoj službi.Drugo, Ellen White je dobila "san" u kom je vjerovala da joj

Gospod iznosi njene "dužnosti". Ovo je potpuno u skladu sa njenimmnogobrojnim tvrdnjama da je primila nekih 200 "božanski nadahnu-tih" snova i vizija tokom svog života. Prema tome, sa njene tačkegledišta, ovaj san se ne razlikuje od drugih, a za sve je tvrdila da imajuisti izvor.

Treće, Ellen White je u ovom snu komunicirala i primala savjete odsvog mrtvog muža – iako je druge učila da je komuniciranje sa mrtvimagad pred Bogom, i zaslužuje smrt kamenovanjem. Prema tome, ovajsan Ellen White je u direktnom sukobu sa adventističkim viđe njemPisma, i tipični adventista bi ga odmah odbacio! Ali ne i Ellen White -pala je na ovu prevaru i slijedila njeno vodstvo.

Četvrto, zapazite da u ovom snu Ellen White traži da njen mrtvisuprug ostane sa njom i nastavi raditi sa njom. Htjela je da se vodstvoi uticaj ovog mrtvog čovjeka nastavi do kraja njenog života!

Peto, kad se Ellen probudila iz ovog sna, poslušala je savjet svogmrtvog muža! Još gore, tvrdila je da joj je "Gospod" govorio kroznjenog mrtvog muža. Ellen White je dakle vjerovala da joj je u ovomsnu Gospod javio njene "dužnosti" preko mrtvog čovjeka.

Zar Ellen White nije odmah trebala znati da je bilo kakvo komuni-ciranje sa mrtvima zabranjeno u Pismu – pogotovo što je i samanaširoko pisala o toj temi? Ako je Ellen White bila nadahnuta od Boga,zašto je onda primila savjet od mrtve osobe, misleći da je to odGospoda? I zašto je željela da nastavi sarađivati sa ovom mrtvomosobom do kraja svog života?

Možemo li vjerovati Ellen White kad znamo da je stalno protiv -rječila Božijoj riječi – čak i u svojim "Božanski nadahnutim" snovima?Možemo li vjerovati takozvanom "svjetlu" koje je iznijela u svojimknjigama, kad je kriva zbog komuniciranja sa mrtvima? Možemo livjerovati njenim duhovnim savjetima kad ona vjeruje kako joj je Boggovorio preko mrtve osobe i učinila ono za šta je Bog u Bibliji rekaoda je gad i zavrjeđuje smrt?

Istina o Ellen White je sljedeća: ona je bila lažni prorok, koju su siletame zavaravale čitavog njenog života. U njoj uopšte nema svjetla, jerlaž ne može biti pretvorena u istinu, te od lažnog proroka se ne moženačiniti pravi. Ako želite znati istinu onda gledajte u Isusa Hrista iproučavajte Njegovu Riječ. Isus Hristos je tvorac istine, autor Pisma ispasitelj svih ljudi koji ga vjeruju. Pravi hrišćanin ne treba ništa više odtoga.

Okrečeni grobovi Da li pravi Božiji proroci primaju savjete od mrtvih?

142 143

Veliko razočarenje„Od svih velikih religijskih pokreta, još od vremena apostola, ni je -

dan nije bio slobodniji od ljudske nesavršenosti i Sotonskih podvala,nego onaj od jeseni 1844. god.“ Ellen White u Velikoj borbi, str. 401.

Ni jedne druge doktrine nisu toliko izrazito adventističke kao što suone o 2300 dana, Svetinji, Danu očišćenja i istražnom sudu. Ovakvavjerovanja su dovela do "Velikog razočarenja" kad su mileriti i osnivačiAdventističke crkve očekivali Hrista da se vrati na Zemlju na Danočišćenja, 22. oktobra 1844. Biblijski, Dan očišćenja je godišnji praznikkoji je padao na deseti dan sedmog mjeseca po jevrejskom kalendaru(mjesec tišri, vidjeti 3. Moj. 23:27-32).

William Miler je u početku ubijedio adventiste da vjeruju kako će seIsus vratiti 1843. Razočarani, preispitali su svoju matematiku i odredilinovi datum, proljeće 1844. Ponovo razočarani, izabrali su jesen 1844.,preciznije, 22. oktobar 1844.

Četrnaest godina kasnije, Ellen White je iznijela mnoštvo neobičnihopaski dok je pisala o prvom razočarenju iz 1843. godine:

Ellen White:„Vidjela sam da će Bog objaviti vrijeme 1843. god. To je bila Njego -va zamisao da probudi svoj narod i dovede na ispit gdje će trebatiodlučiti.... Hiljade njih je prigrlilo istinu koju je propovijedao Miller,i sluge Božije su podignute u duhu i sili proroka Ilije da objavevijest. ... Mnogi su pastiri stada, koji su izjavljivali da ljube Isusa,rekli da nemaju ništa protiv propovijedanja Hristovog dolaska, ali suimali prigovor na datum dolaska. ... Ovi lažni pastiri su stajali na pu -tu djela Božijeg. Istina propovijedana u svojoj uvjerljivoj sili jepodigla ljude... Ali ovi pastiri su stali između istine i ljudi, ipropovijeda li im nebitne stvari kako bi ih odveli od istine. Mnogipa sto ri nisu htjeli prihvatiti ovu spasonosnu vijest i sprečavali suone koju su htjeli.... Vidjela sam Božiji narod, radostan u iščekivanjusvog Gospoda. Ali Božija zamisao je bila da ih samo isproba.Njegova je ruka sakrila grešku u tumačenju proročkih vremena. Oni

koji su čekali svoga Gospoda nisu je primijetili.... Bog je osmislio dase Njegov narod suoči sa razočarenjem.“ Duhovni darovi, vol. 1, str.133-137, 1858.

Da li ste primijetili kako je Ellen White optužila Boga za Velikorazočarenje iz 1843. god? I da li ste takođe primijetili da, iako je izjavilakako je bila greška u proračunima, i iako je priznala da je predviđanjeza 1843. god. bilo pogrešno, ona to i dalje naziva "istinom" i "spaso -nosnom porukom"? Pitam vas, da li bi Bogom nadahnuti prorok lažnuporuku i lažno predviđanje nazvao "istinom"? Još gore, kako istinskiprorok može lažnu poruku nazivati "spasonosnom porukom"? Zar nebi mogli reći da je Ellen White bila, u najmanju ruku, malo zbunjena?Ali ima toga još!

Umjesto da prepoznaju svoje greške i jednostavno priznaju da suona i vođe adventnog pokreta bili u krivu, Ellen White je samo potvrdi-la te iste pogrešne proračune kao osnovu za novo predviđanje da ćeIsus doći u jesen 1844. godine:

Ellen White:„Ruka Gosodnja se sklonila sa brojeva, i greška je bila razjašnjena.Vidjeli su da je proročki period dosezao sve do 1844. godine, i daisti dokazi koje su iznosili u prilog toga da proročki period završava1843., dokazuju da će završiti zapravo 1844. god.... Ponovo su imalidatum.“ Duhovni darovi, vol. 1, str. 138.

Ako su "isti dokazi" koji su prouzrokovali grešku i razočarenje1843. god. korišteni ponovo da odrede datum u 1844. god. zar nije bilologično da i rezultati budu isti – razočaravajući? Ili, da li se Bog igra sasvojim narodom sakrivajući njihove greške tako da ih ovi ne mogu vi -djeti, a onda bi kasnije samo "sklonio Svoju ruku"?

Da li je to način na koji biblijski Bog otkriva istinu? Ne. U Titu 1:2stoji da Bog ne laže! Kako bi inače i jedan hrišćanin imao povjerenja uBoga ili Bibliju, ako Bog laže ili namjerno vodi Svoj narod od istine?Kako bi Bog bio Bog ako bi koristio sotonske metode?

Ova pitanja nisu postavljana Ellen White, ali ona su samo početakproblema uzrokovanih njenim lažnim proročanstvima. Zapamtimo,

Veliko razočarenje

144 145

insistiranje Ellen White na određivanju tačnog vremena Hristovogdolaska je bila žiža problema.

Propovjednici, koje je Ellen White nazivala "lažnim pastirima", nisuprigovarali propovijedanju o Hristovom dolasku – prigovarali saadventistima što su postavljali datum kad će to biti. I kad su prigovaralina ta lažna proročanstva i 1843. i 1844. god. ti pastori su strogonaglašavali riječi koje je sam Hristos rekao:

Biblija:„Stražite dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin čovječiji doći.“Mat. 25:13.

„A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac mojsam.“ Mat. 2:36.

„A on im reče: nije vaše znati vremena i ljeta koje Otac zadrža usvojoj vlasti.“ Djela 1:7.

Uprkos tome, Ellen White ja nazivala takve, koji se oslanjaju naHristove riječi i Bibliju, "licemjerni pastori", "bestidni podsmjevači" i"lažni pastiri". Zašto? Zato što su se čvrsto držali Pisma umjesto daprihvate njene greške. Razmislite o tome.

Pitam vas, može li istinski Božiji prorok osuđivati hrišćane što vjeru-ju Bibliji? Naravno da ne. Ellen White nije bila u pravu kad je svojalažna predviđanja o Hristovom dolasku 1843. i 1844. nazivala "istin-om", jer nam Isus u 1. Jv. 2:21, kaže da "od istine ne izlazi laž". Ali onaje otišla još dublje nazivajući svoja lažna predviđanja "spasonosnomvijesti". Lažna vijest jednostavno ne može biti "spasonosna vijest"!

Još gore, tokom sljedećih 6 decenija Ellen White nije nikad priznalasvoju grešku za postavljanje datuma za Hristov dolazak u 1843. god. i1844. god. Umjesto toga, zarobljena u sopstvenoj histeriji, nastavila jeda "čvrsto vjeruje" da će Isus doći 1845. god. (vidi Riječ malom stadu, str.22). Proricanje Hristovog drugog dolaska je postao takav opijat zaEllen White da ona jednostavno nije mogla stati i suočiti se sa svojimgreškama. Ono što je tolerisala u svom životu, to je najgorim riječimaosuđivala kod drugih. Ellen White je smatrala da su njena lažna

proročanstva "došla od Boga", ali kad drugi postavljaju datumeHristovog dolaska oni "ispu njavaju volju Sotone":

Ellen White:„Objavljivanje određenog vremena suda, prilikom propovijedanjaprve anđeoske vijesti (1843. god. i 1844. god.), bilo je naređeno odBoga.... Ponavljani napori usmjereni na pronalaženje novih datumapočetka i završetka ovog proročkog razdoblja, kao i nepotpun načinrazmišljanja neophodan da podrži ta gledišta, ne samo da suodvodili duše od istine, već su izlagali preziru sve napore uložene utumačenje proročanstava. Što je češće postavljanje određenih datu-ma Drugog dolaska, i njihovo što šire objavljivanje, to se boljezadovoljavju Sotonini ciljevi.“ Velika borba, str. 457, 1888.

Oštre riječi od "proroka" koji je i sam davao lažna predviđanja!Konačno, Ellen White je pokušala da zagladi Veliko razočarenje od 22.oktobra 1844., uvjeravajući vjernike da su zapravo bili u pravu cijelovrijeme, iako se Isus nije pojavio:

Ellen White:„Istina, bio je promašaj po pitanju očekivanog događaja ... Greškanije bila u razumijevanju proročkog perioda, već u onome šta jezapravo trebalo da se desi na kraju 2300 dana.“ Velika borba, str. 406.

Pitam vas, ako nije bilo greške u "razumijevanju proročkog perio-da", zašto je onda Ellen White vjerovala da će Isus doći 1843. god. pa1844. god. i onda 1845. god.? Ako nije bilo greške u njihovimzaključcima, zašto onda toliko mnogo datuma za Drugi dolazak?

Dan nakon 22. oktobra 1844., usred najgore depresije, skovano jerješenje za spasenje adventnog pokreta. Priznajući da su očekivalipogrešan događaj, adventisti su mogli tvrditi kako su bili u pravu popitanju datuma. Dali su objašnjenje da je Isus, umjesto da se vrati naZemlju na Dan pomirenja, ušao u nebesku Svetinju nad svetinjamakako bi započeo Istražni sud. Ova presudna promjena doktrine jeposljedica "vizije" koju je imao Hiram Edson i koja je kasnije poduprtasa tri "vizije" Ellen White!

Okrečeni grobovi Veliko razočarenje

146 147

Iako je Hiram Edson kasnije promijenio mišljenje o svojoj "viziji",adventisti nastavljaju da objašnjavaju ovu presudnu promjenu doktrineu svojim školama tako što izvrću istinu na sljedeći način:

"Dok sam išao preko širokog kukuruznog polja (Hiram Edson),zaustavio sam se otprilike na sredini polja. Ugledao sam otvorenonebo, i vidio jasno i upečatljivo da je naš Prvosveštenik, umjesto daizađe iz nebeskog Svetilišta i dođe na Zemlju, po prvi put ušao togdana u drugi dio Svetilišta." Tako jednostavno, a ipak spada unajdramatičnije trenutke u istoriji religije. ... To je bio odgovor namolitve. Bilo je to upravo ono što su adventisti trebali. Bog im jerekao na najjednostavniji mogući način da je pokret iz 22. oktobra... bio istinsko svjetlo!“ Moving out, Odjeljenje za obrazovanje,Generalna konferencija, str. 27, 29, revidirano 1980.

Da li je 22. oktobar bio deseti tišri 1844.?

Prisjetimo se, Ellen White je nakon "Velikog razočarenja" tvrdila dajoj je Bog u viziji rekao kako je Edson-ova ideja da Hristos ulazi unebesku Svetinju nad svetinjama, umjesto da dolazi na Zemlju, bila"istinska svjetlost"! Ali prije "Velikog razočarenja" ona je dala svojblagoslov za ideju koju je iznio S. S. Snow da jevrejski Dan pomirenja1844. pada 22. oktobra:

Ellen White:„Deseti dan sedmog mjeseca, veliki Dan pomirenja, vrijeme čišće -nja Svetinje, koji je 1844. godine pao na 22. oktobar, smatran je zadan kad će Gospod doći. To je bilo u skladu sa već iznesenimdokazima da se 2300 dana završava u jesen ... završetak 2300 danau jesen 1844. je neoborivo tačan.“ Velika borba, str. 400, 457.

Odakle taj datum, 22. oktobar 1844. god., zapravo dolazi?William Miller ga nije dao. On je učio da 457. p.n.e. predstavlja po -

četak 2300 dana iz Dan. 8:14, ali nije dao poseban dan i mjesec. Činje -nica je da 22. oktobar 1844. dolazi od Ellen White i njenih prijatelja.

Vidite, nakon što su bili razočarani 1843. pa onda ponovo 1844.,Ellen White i njeni prijatelji su se složili da je jevrejski Dan pomirenja

označio kraj od 2300 dana. Prorekli su da će Isus napustiti nebeskuSvetinju nad svetinjama i vratiti se na Zemlju na jevrejski Dan pomire -nja u jesen 1844. – tačnije 22. oktobra.

Međutim, 1844. godine, jevrejski Dan pomirenja, deseti tišri, nijebio 22. oktobra. I dan i mjesec su bili pogrešni, jer su 1844. Jevreji Danpomirenja slavili 23. septembra. Razmotrimo sljedeće navode koje suprikupili istraživači:

Donald E. Mote (1980)

Pišući jevrejskoj teološkoj školi u New York, dobio sam iznena -đujuće odgovore. Dan pomirenja 1843. je bio u srijedu 4. oktobra. A1844., Dan pomirenja je pao na ponedeljak 23. septembra. Imam topismo iz škole kao dokaz. Ko god dođe kod mene može to provjeriti,ili neka sam piše toj školi.“ The GC News-letter, septembar 1980.

Robert K. Sanders (1994)

Razgovarao sam 1994. sa profesorom Susan Prohofsky, sa IndianaPurdue University, o datumu Dana pomirenja u 1844. Ona je provjerila23. septembar na Inter Luach kompjuterskom programu i rekla kakoDan pomirenja nikad nije padao tako kasno u godini kao što bi bio 22.oktobar.“ Razgovori sa Robert Sanders, Lafayette, Indiana, nov, 1994.

Univerzalna jevrejska enciklopedija

Ako u nekoj dobroj javnoj biblioteci potražite Univerzalnu jevrejskuenciklopediju, vol. 2, i pažljivo pogledate stranice 636 i 637, vidjećete datamo jasno stoji da je jevrejski Dan pomirenja 1844. godine bio 23.septembra, a ne 22. oktobra. Čak se i Karaitski Jevreji slažu da EllenWhite i adventisti nisu u pravu o godini, mjesecu, danu i događaju kojise trebao desiti 1844!

Kako je nebeska svetinja uprljana?

Čitav adventistički koncept o "čišćenju" nebeske svetinje podrazu-mijeva da je ona prvo bila uprljana grijehom. Ellen White kaže kako je


148 149

krv životinjskih žrtava unošena u svetinju svakog dana, i da su prekoove životinjske krvi i zemaljska i nebeska svetinja uprljane sa grijehom– iako životinjska krv nikad nije ni došla do nebeske svetinje. Da bi sezaobišao ovaj problem, ona je vješto izmislila koncept "sijenki":

Ellen White:„Najvažniji dio dnevne službe bila je ona učinjena u ime pojedinaca.Pokajani grešnik bi donio svoju žrtvu do vrata šatora i, stavljajući jojruku na glavu, priznao grijeh, prenoseći ga tako simbolično sa sebena nevinu žrtvu. Žrtvu je tad morao zaklati svojom rukom, asveštenik bi odnio krv u svetinju i njom prskao zavjesu, iza koje jebio kovčeg u kom je bio zakon koji je grešnik prestupio. Grijeh jetako, na ovaj simboličan način, prenošen u svetinju.... To se pona -vlja lo iz dana u dan tokom godine.... To je bila služba "običaju isjenu nebeskih stvari" Jev. 8: 5. Patrijarsi i proroci, str. 354-356,napisano 1890.

Ellen White je nažalost morala još jednom da stane nasuprot Biblijikako bi poduprla svoju teoriju. Ako pažljivo čitamo 3. Moj. 4, možemovidjeti da je jedino vrijeme kad je krv unošena u zemaljsku svetinju,osim na Dan pomirenja, bilo kad bi prvosveštenik sagriješio, ili kad bičitava zajednica sagriješila. Urednici knjiga Ellen White su to primijetilinakon njene smrti, i na stranici 761 knjige Patrijarsi i proroci ubacili re -ferencu broj 6. Grijeh nije nikad bio prenošen u nebesku svetinju –tamo je samo zabilješka o grijehu, tako da nebeska svetinja ne može bitiuprlja na niti joj treba "čišćenje" od grijeha. Tako da i sami adventistipri zna ju da je doktrina Ellen White o prljanju i čišćenju nebeske sveti -nje pogrešna.

Adventisti pokušavaju da rastumače greške Ellen White o svetinji

Adventistička je crkva 1950. g. imala dvije prilike da zvanično priznagreške u svojoj doktrini o svetinji. Prva je bila kad su SDA Biblijskikomentar na knjigu o Danilu dorađivali Raymond F. Cottrell, Don F.Neufeld i Francis D. Nichol.

U snimljenom obraćanju iz 1985., Cottrell se prisjeća burnih sasta -naka gdje "smo se stvarno mučili" da rastumačimo Danila 8 i 9, i pitalise "šta da napišemo u Komentaru?"

Kao rezultat, Cottrell je istražio stavove ne-adventističkih skolara iotkrio da ni jedan bolji hrišćanski teolog nije prihvatao adventističkudoktrinu o svetinji! Visoko cijenjeni istraživač kultova, Walter Martin,istražio je biblijske tekstove koje koriste adventisti i u svojoj knjizi Istinao adventistima napisao: "Ni jedan od ovih stihova se ne odnosi ni nakakav sud koji je sada u toku. Ni gramatika ni kontekst ne podu pirutakvu tvrdnju.... (ova adventistička doktrina) se oslanja na citate ko ji supotpuno van konteksta. Greška adventista je u tome što se oslanjaju natumačenje Pisma kakvo egzegeza ne može da potvrdi, i koje prven-stveno počiva na zaključivanju i dedukciji."

Pišući u magazinu Eternity, Martin-ov kolega Barnhouse je rekao:"Adventistička doktrina o svetinji, proistekla iz Velikog razoča -renja 1844., je najkolosalniji, psihološki fenomen čuvanja obrazau čitavoj istoriji religije! Ne vjerujemo da u Pismu postoji čak i djelićnekog stiha koji bi podupro jedan takav čudan stav. I još vjerujemo daje svaki napor da se takav stav podupre bajat, prazan i bezuspješan."

Cottrell-a je istraživanje navelo da uzvikne: "Ne-adventistički biblij -ski skolari su stalno ispitivali adventistička vjerovanja i zaključili da semogu povezati sa Biblijom... Ali bez izuzetka i veoma često ne dvo -smislenim riječima, odbacuju naše tumačenje Danila 8:14, kao"ajzegezu najgore vrste" (tj. čupanja iz Biblije čega u njoj nema).

I kao po pravilu, što god više ne-adventista zna o Bibliji i što jutemeljnije proučava, to je manja vjerovatnoća da će blagonaklono gle-dati na naše tumačenje Danila 8:14! Sad, da se tu radi samo o sitnimstvarima, mogli bismo zanemariti ove kritike. Međutim, kad je ugaonikamen u našem teološkom temelju meta ovih kritika, šta će se desitiako ga izbacimo? Ostadosmo bez temelja! To je bila meta ovih napada,pa je na neki način i sam integritet naše crkve na kocki! Nažalost, mi sejoš nikad nismo realistično suočili s ovom činjenicom!“

Biblijska čitanja i druga prilika za adventiste

Druga prilika da riješe svoje doktrinalne greške po pitanje svetinjeadventisti su imali 1958. Imamo opet Cottrell-ova snimljena prisjećanja:

„U 1958. g. ... palo je na mene da, kao Review and Herald PublishinAssociaton urednik, preuredim dugogodišnji klasik Biblijska čitanja (koji


150 151

se izdaje skoro 100 godina).... Stare štamparske ploče su bile izli zane itrabali smo napraviti nove... Iz Review and Herald su smatrali da bibilo jako poželjno dovesti Biblijska čitanja u sklad sa Kome nta -rima, kako ne bi ispalo da na ista usta pričamo različite stvari.

I tako je palo na mene da se pozabavim sa Danilom 8:14, svetinjomi Istražnim sudom. I sa svim tim izjavama Martin-a, Barnhouse-a,Lindsell-a, DeHann-a i koga još sve ne, odjekujući u mojoj glavi kao eho... odlučio sam da ću pokušati da pronađem neki način da izrazim šta miimamo da kažemo o svetinji i istražnom sudu, ali na način koji ćerazoružati one koji nas kritikuju – predstaviću ih kao biblijske. Nakonmnogo muke otkrio sam da je to nemoguće!

Tako sam jednog dana posjetio brata Nichol-a govoreći: "BrateNichol, šta ti radiš u situcijama kao što je ova?" Davao sam sve od sebekako bih svetinju i istražni sud predstavio u knjizi Biblijska čitanja – alinisam mogao! On je rekao: "Pa, šta kažu naše kolege biblijski učitelji? ...Napiši im pismo." I tako sam sastavio pismo u kom sam postavio nizključnih pitanja o tome kako se iz Danila 8:14, može izvući doktrina osvetinji. I poslao sam ovaj upitnik svakom nastavniku jevrejskog jezikapo našim školama (jer tad još nismo imali univerziteta), svakom čelnikuBiblijskog odjeljenja, kao i brojnim biblijskim učiteljima s kojima sambio blizak. Ponudio sam im anonimnost u njihovim odgovorima.

Svi kojima sam pisao, njih 27, su odgovorili. Bez izuzetka svi odgov-ori su izražavali stav da ne postoji lingvistička ili kontekstualna osnovaza primjenjivanje Danila 8:14, kao antitipa Dana očišćenja i Istražnogsuda. Ni jedan biblijski učitelj nije rekao kako postoji osnova u egzegezi,tj. u jeziku i kontekstu. Potom sam postavio drugo pitanje: "Da li po -stoji neka druga osnova, osim egzegetske, koju možete ponuditi?"Trinaest njih je reklo da druga osnova ne postoji. Drugim riječima,polovina ispitanika je rekla da osnova uopšte ne postoji!

Druga polovina ispitanika je dala više različitih odgovora. Dva subila naročito interesantna i prosto su me srušila – sugerisali su da je riječ"očišćena" u King James prevodu bila "sretan slučaj"! Zamislite kakoimamo našu najvažniju doktrinu utemeljenu na "sretnom slučaju" priprevođenju! ...

Zapravo to i nije bilo "slučaj", jer i septuaginta ima tu riječ, ... i onisu tu stavili riječ "očišćena" jer su smatrali da se odnosi na Antioha

Epifana. Tako je adventistička doktrina o Istražnom sudu, tumečenjeriječi "očišćena", utemeljena na drevnom jevrejskom prevodu na grčkijezik, gdje se vjerovalo da je Antioh Epifan ispunio to proročanstvo. Iako stavimo riječ "očišćena" tamo, onda stvarno moramo priznati da seodnosila na Antioha Epifana.

Sad, u Odboru je bila i većina i manjina, sveukupno 14 osoba.Devet od njih, dakle većina, je htjelo da izda zvanični izvještaj u kojemne bi rekli ni riječ o bilo kakvim problemima ili pitanjima. Sjetite se,ime ovog odbora je bilo "Odbor za probleme u knjizi proroka Danila".I oni su htjeli izvještaj u kom će pisati nešto lijepo i da svi budu sretni.

Ali tu je bilo i nas petoro koji nismo smatrali da bi to bilo intele -ktualno pošteno. Smatrali smo da jedan takav izvještaj ne bi išao uprilog crkvi... Većina je insistirala na "jednoglasnom" izvještaju na kojibi se svi mi potpisali. Ali nama savjest to nije dozvoljavala, jer bi ondanas okrivili za izvještaj koji nije riješio niti jedan problem!

Tako smo napravili više prijedloga. Napravili smo prijedlog po komće se postupiti pošteno sa činjenicama kao i sa različitim predloženimrješenjima, kao i sa razlozima za njih, te pustiti ljude da sami odluče. Tose, naravno nije poklapalo sa željama većine.

Dali smo i drugi prijedlog da se nikakav izvještaj ne piše, već dasvaki član odbora, na svoju vlastitu inicijativu, ako hoće, napiše članaku Review ili Ministry ili bilo kom drugom časopisu, pod svojim imenombez ikakvog spominjanja Odbora. Na taj način bi svako mogao rećiono što želi. Ali ni to nije bilo prihvatljivo.

Na kraju smo došli na jednu smiješnu ideju. Predložili smo da naspetoro izađemo u hodnik čime će većina moći da glasa jednogas-no.“ Raymond F. Cottrell, u snimljenom obraćanju, 1985.

Na kraju, "Odbor za probleme u knjizi proroka Danila" nije prona -šao rješenje! Ovo zavirivanje u unutrašnje poslove adventista dajeodgovor na mnoštvo pitanja, kao npr. zašto je crkva nastavila danaučava ne-biblijsku, neodbranjivu doktrinu o svetinji i dalje. Bezdileme, cijenjeni ne-adventistički biblijski skolari i ogromna većinaadventističkih biblijsih skolara se slaže oko toga da je doktrina iz 1844.potpuno ne-biblijska.


152 153

Oni koji žele da proučavaju ovo pitanje još detaljnije mogu pronaćimnogo inspiracije u sljedećih dvadeset pitanja koja je sastavio bivšiadventistički pastor Phillip Wilson:

1. Treba biti objašnjeno zašto nije uzet u obzir kontekst Danila 8. izašto je ignorisano pitanje iz Dan. 8:13, kad se traži objašnjenje njego -vog odgovora datog u Dan. 8:14.

2. Mora biti dokazano da je 2300 večernjih i jutarnjih žrtava isto štoi 2300 punih dana, jer u Dan 8:14, (niti u bilo kom drugom tekstuPisma) ne pronalazimo ubjedljiv dokaz da se tu misli na čitave dane.

3. Ne samo da mora biti dokazano da jedan dan u proročanstvuodgovora jednoj godini, već da i jedna večernja i jutarnja žrtva odgo-varaju jednoj godini.

4. Suočen sa kontekstualnom implikacijom da je period od 2300godina započeo kad je svakodnevna žrtva ukinuta, onda se mora pri -zna ti da je taj period započeo 457. gdine p.n.e. – na godinu koja nemaništa sa ukidanjem redovne žrtve paljenice.

5. Mora biti dokazano da se mislilo na nebesku svetinju, jer kontekstupućuje na to da se radi o zemaljskoj svetinji i aktivnostima malog rogaprotiv nje.

6. Mora biti dokazano da čišćenje svetinje znači čišćenje od pri -znatih grijeha svetih, jer kontekst upućuje na čišćenje od onečišćenjapustošnih aktivnosti malog roga.

7. Mora biti dokazano da priznati grijesi oskvrnjuju svetinju i da jekrv pojedinačnih žrtava za grijeh unošena u svetinju, da je takva krvnosila u sebi grijeh i prema tome, oskvrnjivala sveto mjesto.

8. Mora se pretpostaviti da je 490 godina uzeto od 2300 godina, jeru Dan 8. i 9, nema ničega što bi to zahtijevalo.

9. Mora se pretpostaviti da su 2300 i 490 godina počeli u isto vri-jeme, iako za to ne postoji dokaz.

10. Mora se podrazumijevati da obnova svetinje u Dan. 8:14, kao ipomazanje svetog iz Dan 9:24 nisu isto, već su razdvojeni sa gotovo2000 godina.

11. Mora biti dokazano da postoje i kontekstualna i lingvistička vezaizmeđu Dan 8:14 i 3. Moj 16.

12. Mora biti pokazano da se riječ izdana u Dan. 9:25 odnosi nacarski dekret i da je Artakserks izdao takav dekret za povratak i obnovuJerusalima, jer ne postoji dokaz da je on to učinio.

13. Mora biti dokazano da se čišćenje svetinje odigralo ne samo1844. godine, već na 22. oktobar 1844. Pošto se taj podatak ne nalazi uBi bli ji, mora biti pokazano da su Karaiti proslavljali Dan očišćenja 22.okto bra 1844. godine, i da je njihov kalendar tačniji od kalendara orto -doksnih rabina. Naravno, čitav ovaj poduhvat zavisi od dokazivanja dačišćenje svetinje iz Dan. 8:14, odgovara slici onoga iz 3. Moj. 16.

14. Mora biti objašnjeno zašto je neophodno, primjenjujući 2300dana na Novi zavjet, koristiti jevrejski Dan pomirenja, pošto adventistiuče da je poslije krsta judaizam kao sistem diskvalifikovan, svetkova njegodišnjih praznika prestalo, a da je crkva sada pravi Božiji Izrailj.

15. Mora biti pokazano da je antitipski Dan pomirenja počeo 1844.godine, i mora biti objašnjeno zašto Hristovo veliko djelo pomirenja naGolgoti nije dan pomirenja, već je udaljeno od njega 1800 godina.

16. Mora biti dokazano da dvodijelna struktura starozavjetne sveti -nje odgovara dvodijelnoj Hristovoj službi u nebeskoj svetinji, jerposlanica Jevrejima ne navodi na takav zaključak.

17. Mora biti pokazano da postoje dva dijela u nebeskoj svetinji, ida je Hristos prešao iz svetinje u Svetinju nad svetinjama 1844. Takođe


154 155

mora biti objašnjeno, kad Novi zavjet kaže da je Hristos došao predBoga i sjeo na prijesto u nebeskoj svetinji, kako da to znači da se tu radio prvom dijelu svetinje.

18. Mora biti dalje pokazano zašto Hristos mora služiti kaosveštenik po redu Aronovom, kad poslanica Jevrejima uči da on nadi-lazi to sveštenstvo i služi kao sveštenik po redu Melhisedekovom.

19. Mora biti dokazano da je sud, koji je počeo 1844. godine,Istražni sud samo za one koji su se opredijelili za Boga, a ne sud protivzlog vavilonskog roga.

20. Mora biti pokazano da je to ono što opisuje Otk. 14:7, iako setu ne daju nikakvi detalji o sudu za svete. Da li Otk. 14:7, ukazuje naovaj istražni sud? Ili se možda odnosi na veliki čas suda Božijeg koji sedesio na krstu?

Proročanstva imaju za cilj da ohrabre Božiji narod, podstaknu vjeruu Boga i potvrde da se Bog brine za vjerne sluge i ne prepušta slučajuistoriju planete Zemlje. Kakav smisao ima Danilovo proričanstvo o2300 dana i noći, kada Božiji narod to ne može provjeriti? Da lije to proročanstvo moglo ohrabriti vjernike? Da li je to proročanstvoojačalo vjeru? Da li je ono podstaklo nadu tadašnjim i sadašnjim vje -rnicima da Bog upravlja istorijom?

Odgovor na sva tri pitanja je: NE! Upravo suprotno, pogrešnatumačenja ovog proročanstva su dovela do razočarenja, depresije isablažnjavanja hiljada vjernika. Rješenje ovog pitanja je bilo na dohvatruke. Trebalo je samo priznati ogromno nerazumijevanje Pisma i poka-jati se. Sveto Pismo jasno kaže da niko ne može znati trenutakHristovog dolaska, a “adventistički proroci” su se drznuli i pokušaliizračunati i odrediti datum. Adventisti već dugo tvrde da su oninasljednici i dovršitelji prote stantske reformacije, ali još uvijek imajupoteškoća u prihvatanju nepogrešivosti Biblije – pogotovo kad je nji-hov prorok Ellen White toliko sklona greškama.

Oni su se poodavno udaljili od pokliča reformatorske bitke "SolaScriptura" – samo Biblija! Doktrina o svetinji, 2300 dana, Isražni sud iVeliko razočarenje nisu došli iz čvrste stijene Pisma, već iz lakomislenihspisa Ellen White. I to je "ugaoni kamen u temelju" adventizma!


156 157

Proročanstvo o 2300 dana i noći u čijoj osnovi se nalazi nestvarna pričao Hristovom ulasku u nebesku Svetinju nad svetinjama skoro 2000 godinaposlije uznesenja na nebo!

Pažnja! Koristiti pažljivo!„Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni prim-

iše riječ sa svijem srcem i svaki dan istraživahu po Pismu je li totako.“ Djela 17:11.

„Ne brini se, budi sretan!“ Tako je pjevao pjevač u popularnoj pje -smi s početka 1990-ih. Ista misao prožima adventističku crkvu poslijeviše od jednog vijeka gomilanja dokaza koji ukazuju da Ellen White nijebila proročki nadahnuta od Boga.

Uvodni članak u crkvenom Glasniku, koji je svojevremeno napisaoEugene F. Durand, navodi niz stvari za koje Durand kaže da je upočetku vjerovao, ali kasnije otkrio da su to samo mitovi: dolazakhodočasnika u Plymouth Rock, Teddy Roosevelt juriša uz San Juanbrdo, da je Kolumbo otkrio kako je svijet okrugao, itd. Nakonnavođenja ovih mitova iz američke istorije, zaključio je sljedeće:

„Za razliku od američke istorije, naša vjerovanja sve više svijetle štoih više istražujete, postaju još sigurnija i pronalazimo sve više razlogada vjerujemo. Ne morate se plašiti da ćete se jednog jutra probuditii otkriti kako adventistička vjera koje ste se držali godinama više nijetačna.“ Eugene F. Durand, Glasnik, 12. nov., 1992. g. str. 5.

Da parafraziram staru reklamu za cigarete: "kad dođe da se voljenimitovi trebaju odbaciti, većina adventista će se radije boriti nego ostavi-ti". Zbog toga i one riječi upozorenja u naslovu. Nemojte misliti kakoće same činjenice promijeniti mišljenje adventista o Ellen White, poštonjihov čitav život, identitet i religija zahtijevaju Ellen White.

Ako podijelite činjenice, koje ste otkrili o njoj, sa njenim pobornici-ma u crkvi, smatraće vas jeretikom. Čak šta više, vaša jeres će bitiprotumačena kao konačno ispunjenje njenih proročanstava da će "jakavidjela potamniti". Nemojte se razočarati, jer ako ništa drugo, smatrajuvas jednim od "jakih vidjela"! Čudno, ali adventisti ne razmi šljaju o tomeda ako se sva "jaka svjetla" ugase, da će ostati samo ona "slaba".

.

Kao rezultate vaše "jeresi", i uprokos svim činjenicama, oni će joščvršće vjerovati u božansko nadahnuće Ellen White. Budite sigurni daće njeni pobornici podupirati svoju vjeru u nju sa sljedećim izjavama:

1. Ellen White je prorekla da će ju nazivati lažnim prorokom

Ellen White:„Rečeno mi je da će mnogi koji se priklanjaju nauci neprijatelja osu-diti moj rad kao uputstva od lažnog proroka.“ Odabrana svjedo čanstva,vol. 1, str. 52, napisano 1906.

Zapazite kako Ellen White obilježava, kao božanski nadahnutu,svoju ideju da su svi koji odbacuju njen rad pod uticajem Sotone.Budite svjesni da je ovo veoma čest pristup koji njeni pobornici imajučak i prema svojim voljenim, koji napuste Adventističku crkvu. Oni idulogikom da pošto ste zaključili da je Ellen White lažni prorok, onda onajednostavno mora biti istinski prorok, pošto je predvidjela da će ju nekiprozvati lažnim prorokom.

Ako malo bolje razmislite o ovome, veoma se lako može odgovoritina njihovo kružno razmišljanje. Vidite, poput meteorologa, lažni pro-roci su povremeno napola u pravu.

Njihova lažna predviđanja i lažna učenja su ta koja ih označavajukao lažne proroke. A to koji je "prorok" pravi, a koji lažni, određujeteupoređujući ih sa Biblijom.

Da li je Ellen White protivrječila Bibliji? Jeste. Prema tome, Božijariječ nam kaže da ona ne može biti pravi prorok. Da li su se sva njenaneuslovljena proročanstva ispunila? Nisu. Prema tome, Božija riječnam kaže da ona ne može biti pravi prorok.

Da li je bila iskrena po pitanju porijekla svojih spisa? Nije. Prematome, čak nam i samo crkveno istraživanje govori da je bila neiskrena.

To što je ona predvidjela da će ju jednog dana nazivati lažnimprorokom jednostavno govori da je, kao i svi drugi šarlatani, bilasvjesna da će jednom njeni mitovi biti razotkriveni u svjetluistine.

Pažnja! Koristiti pažljivo!

158 159

2. Ellen White je prorekla da će Sotonina zadnja prevara biti toda njena svjedočanstva ostanu bez uticaja.

Ellen White:„Posljednja Sotonina prevara će biti da svjedočanstva Duha Božijegpostanu bez uticaja.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 1, str. 48, napi sano1890.

Mnogi adventisti vjeruju da svako ko ukazuje na greške u spisimaEllen White radi Sotonski posao i suproti se Bogu. Da li je takvovjerovanje ispravno? Nije, jer od Božijeg se naroda traži da istražujeono što im je predstavljeno kao istina, da vidi slaže li se to sa Božijomriječi:

„Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primišeriječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po Pismu je li to tako.“Djela 17:11.

Vođen Duhom Svetim, Pavle nije osudio ove ljude da rade Sotonskiposao samo zato što su oni otvorili svoje Biblije da provjere njegovaučenja. Umjesto toga, Pavle je rekao da su ovi bili "plemenitijeg karak-tera" od onih koji su slijepo prihvatili ono čemu su poučeni. Međutim,Ellen White optužuje savremene hrišćane, koji slijede ovaj primjer, darade Sotonski posao.

Vidite, slijepo prihvatanje je osnovna potreba za svakog pobornikaEllen White. Da li ste u prošlosti slijepo prihvatali ono što ste učeni oEllen White? Vjerovatno jeste. Ali sad ste imali priliku da ocijenitenjena učenja u svjetlu Biblije. Ako ste ih pažljivo upoređivali saBiblijom onda imate pohvalu iz Riječi Božije. Ne radite Sotonskiposao, kao što je to tvrdila Ellen White, već radite upravo ono što vasvaš spasitelj Isus Hristos i savjetuje:

„Ljubljeni! Ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu liod Boga, jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.“ 1. Jv. 4:1.

3. Adventistička crkva je dokaze iz ove knjige pobila prijemnogo godina.

Adventistička crkva je od svog samog početka vodila rat protivčinjenica. Pobornici Ellen White su se tokom godina koristili svimraspoloživim sredstvima da održe njen lik pred sve većom gomilomdokaza da je ona bila lažni prorok. Vjerovatno najsveobuhvatnija knji-ga ikad napisana u njenu odbranu jeste Ellen G. White i njeni kritičari, odFrancis D. Nichol. Ne zaboravite samo da je ova knjiga napisana 1951.To je bilo 25 godina prije nego što su otkrivene zabilješke sa Biblijskekonferencije iz 1919. god. Svjedočanstvo u tim zabilješkama je pokaza-lo kristalno jasno da su crkvene vođe bile svjesne manjkavosti kodEllen White. Ova knjiga je napisana 30 godina prije crkvene studijekoju je napravio Veltman i nedvosmisleno dokazao da je Ellen Whitebila plagijator, koja je to negirala. Ova knjiga je napisana tri decenijeprije otkrivanja činjenica oko suđenja I. Dammon-u, čime je dokazanoda je Ellen White prikazivala istoriju netačno. Takođe, ova knjiga jenapisana četiri decenije prije otkrića knjige Liječenje vodom za žene, od M.L. Shew, čime je dokazano da je Ellen White bila daleko iza svog vre-mena. Obrazlaganja iz ove knjige od D. Nichol su možda i imala svojutežinu 1951. g, ali ne i sada, poslije četiri decenije nagomilavanja dokazaprotiv nje.

Zadnji adventistički pokušaj da se spasi Ellen White je knjiga od600 stranica koju je napisao Herbert Douglass, Glasnik Gospodnji, ukojoj izlaže standardnu crkvenu propagandu. Čak i letimičan pogledčitaoca navodi da zaključi da mnoge crkvene "odbrane" natežu podatkedaleko preko granice pucanja.

U Spectrum-ovom pregledu ove knjige, Alden Thompson se uspro-tivio Douglass-ovom radu govoreći: "Generalni pristup u knjizi GlasnikGospodnji je jasan – izbaci van sve glasove za koje se smatra da kritikujuEllen White." Thompson je nastavio pišući o Douglass-ovim manipu-lacijama sa činjenicama:

„Od mjesta na kom George Knight susreće Ellen White (str. 110),otkrio sam da su riječi "Bog je ljubav" osnovni stubovi na kojima

Okrečeni grobovi Pažnja! Koristiti pažljivo!

160 161

počiva njeno "petoknjižje" – to su prve riječi u Patrijarsi i proroci izadnje riječi u Velikoj borbi. Zaintrigiran, zgrabio sam Duhovne darove,vol. 1 (1858) i pažljivo čitao njen opis ove velike borbe na 200 stra -nica (str. 17 do 219). Riječi "Bog je ljubav" tu ne nalazimo.Provjerite i sami. Nevjerovatno!“

Ono što je stvarno "nevjerovatno" jeste da Adventistička crkva na -stavlja da brani Ellen White i manipuliše njenim spisima – čak do temjere da se dodaju riječi kako bi se sve uklapalo u trenutnu filozofiju.Možda iz ovoga i možemo da vidimo istinki odnos koji crkva imaprema Ellen White: ona im je i dalje korisna kao "autoritet" za sve vrstepolitičkih i "religijskih" poduhvata. Da li je crkva dala zadovoljavajućiodgovor na dokaze protiv Ellen White?

4. Bićeš izgubljen ako napustiš "Crkvu ostatka".

Ellen White:„Svi koji žele da napuste ‘ostatak Božijeg naroda’ (HAC) kako bislijedili svoja iskvarena srca, dobrovoljno se bacaju u Sotonskeruke...“ Svjedočanstva, vol. 1, str. 439, napisano 1864.

Da li je Ellen White bila u pravu kad je rekla da se svi koji napuštajuAdventističku crkvu "dobrovoljno bacaju Sotoni u ruke"?

Ponovo, na osnovu Biblije, odgovor je ne.Crkve koje nemaju jasno razumijevanje Evanđelja imaju tendenciju

da se postavljaju kao posrednici između svojih članova i Isusa Hrista.Uzimaju za sebe specijalnu ulogu koja im daje identitet i omogućava dasprovode crkvene dekrete. Zapazite kako sljedeće crkve uzimaju ide n -titete za sebe, a samim tim i uloge u životima svojih vjernika:

- Katolička crkva: "Jedina prava crkva";- Južni baptisti: "Hristova nevjesta";- Mormoni: "Hristova crkva";- Adventisti: "Crkva ostatka";- Jehovini svjedoci: "Istinska religija";- Armstrongova svjetska: "Crkva Božija" ...

Ove su crkve posrednici u smislu da crkvena organizacija stojiizmeđu vjernika i Isusa Hrista. Oni su isključivi po tome da su spase -nje i naročiti Božiji blagoslovi rezervisani samo za njihove vjernike.Članstvo u njihovim crkvama je isto što i članstvo u Božijem carstvu.

Crkve koje za sebe uzimaju jedinstven identitet obično zahtijevaju iodavanje poštovanja nekom svom proroku, apostolu ili duhovnomvođi kojemu je, praktično govoreći, dat konačni autoritet u duhovnimpitanjima. Ovakvi pojedinci ne prežu da ustvrde kako primaju porukedirektno od Boga, pored Biblije i kako govore u ime Boga. Ovakve imtvrdnje daju za pravo da strogo nameću svoju ličnu volju na svojevjerništvo.

Ispitivanje činjenica ukazuje na to da adventistička tvrdnja da je"crkva ostatka" nije ni po čemu više biblijska nego mnoge slične tvr -dnje drugih crkava. Ova je tvrdnja interesantna jer zahtijeva van-bibli-jske pretpostavke kako bi se ispravno protumačila adventistička fraza"Duh proroštva". Ta je fraza temelj njihove tvrdnje da su "crkva osta -tka". Slijede dva stiha sa kojima adventisti podupiru ovu svoju tvrdnju:

„I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije s ostalim sje-menom njenim, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedočanstvoIsusa Hrista.“ Otk. 12:17.

Po adventistima, ovaj stih sadrži dva identifikacijska "obilježja"crkve ostatka: 1- drži sve Božije zapovijesti i 2- ima svjedočanstvoIsusa Hrista. Pod prvom stavkom, adventisti netačno vjeruju kako onijedini drže svih deset Božijih zapovijesti – jer smatraju da svi drugi nepoštuju subotu. Ovakav uski pogled previđa činjenicu da samo u Ame -rici postoji preko 300 religijskih organizacija koje svetkuju subotu i bar5 crkvenih organizacaija koje čine isto.

Pri tumačenju drugog izraza "svjedočanstvo Isusa Hrista" (tj. Duhproroštva), adventisti se usmjeravaju na Otk. 19:10:

„I padnuvši pred nogama njegovim poklonih mu se, i reče mi: gle,nemoj, ja sam sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvoIsusovo. Bogu se pokloni, jer je svjedočanstvo Isusovo Duh pro-roštva.“ Otk. 19:10.


162 163

Poslije ovog stiha adventisti zatvaraju svoje Biblije i kažu: "EllenWhite je "Duh proroštva", i ona je napisala Svjedočanstva. Pošto drži-mo svih deset zapovijesti i imamo Ellen White kao svog proroka, miadventisti smo "crkva ostatka"!

Međutim, da li ste primijetili da ni riječ "crkva" ni ime "Ellen Whi -te" nisu spomenuti u ovim stihovima? Te riječi su dodali adventisti ka -ko bi poduprli svoju van-biblijsku pretpostavku: da je Ellen White "Duhproroštva" i da je samim time i Adventistička crkva "crkva osta tka"!Ovakva logika se ne oslanja na Pismo, i kao takva može veoma lako bitiprimijenjena i na Davida Koreša, vođu kulta "Grane Davi dove"!

Međutim, umjesto što su otišli van Biblije i vještački prilijepili titulu"Duha proroštva" na Ellen White, šta bi bilo da su osnivačiAdventističke crkve nastavili čitati Pismo? Šta bi otkrili kako samaBiblija koristi taj izraz "Duh proroštva"? Koga to Riječ Božija prepo -znaje kao jedini i pravi "Duh proroštva"?

Duh proroštva

U 1. Kor 12:7-11, Biblija kaže da je Sveti Duh taj koji daje duhovnedarove Božijoj crkvi. Jedan od ovih duhovnih darova je i dar prorica -nja (12:10). Prema tome, logično je zaključiti da se izraz "Duh proro -štva" odnosi na Svetog Duha kao onog koji daje duhovni dar proro -štva. Ovo postaje još više očigledno ako analiziramo različita imenakoja Biblija jasno daje Svetom Duhu. Svako ime na sljedećem spiskuopisuje naročitu osobinu Svetog Duha. Dok čitate ova imena SvetogDuha zapamtite da je bogohulno da se i jedno od njih primijeni nalju d ska bića:

Duh mudrosti – Is. 11:2Duh razumijevanja – Is. 11:2Duh savjeta – Is. 11:2Duh snage – Is. 11:2Duh znanja – Is. 11:2Duh straha Gospodnjeg – Is. 11:2Duh Gospodnji – Mih. 2:7Duh Božiji – Mat. 3:16

Duh tvog Oca – Mat. 10:20Duh istine – Jv. 14:17Duh Isusov – Djela 16:7Duh svetosti – Rim. 1:4Duh životni – Rim. 8:2Duh Hristov – Rim. 8:9Duh posinaštva – Rim. 8:15Duh Boga živog – 2. Kor 3:3Duh Njegovog Sina – Gal. 4:6Duh mudrosti – Ef. 1:17Duh otkrivenja – Ef. 1:17Duh Isusa Hrista – Fil. 1:19Duh milosti – Jev. 10:29Duh slave – 1. Pet. 4:14Duh proroštva – Otk. 19:10

Koristeći samo Bibliju, i dozvoljavajući Bibliji da tumači samu sebe,očigledno je da kad Otk 19:10 kaže "svjedočanstvo Isusovo je Duhproroštva" da misli na Svetog Duha. Isus je rekao u Jv. 15:26, da jejedan od zadataka Svetog Duha da "svjedoči za mene". Prema tome,očigledno je da je Sveti Duh "svjedočanstvo Isusovo" jer on ispravnosvjedoči o Hristu. I Sveti Duh je takođe "Duh proroštva" jer on dajeistinski dar proricanja i nadahnjuje prave proroke da uvijek tačnoiznose Božiju volju.

Za osobu koja je primila istinski duhovni dar proricanja se možereći da je nadahnuta Duhom Božijim, ali je bogohulno reći da je taosoba postala Duh proroštva. Adventisti već više od jednog vijeka plju-ju po Papi zato što koristi titule koje pripadaju Bogu – ali oni sami radeistu stvar nazivajući Ellen White "Duh poroštva"!

Primijenimo sad Otk. 12:17; na sebe. Čitajmo taj stih bez adventi -stičkog uticaja, i zapitajmo se: "Da li je na meni ta sila Hristove milostida me Bog vidi kao (1) nekoga ko drži Njegove zapovijesti i (2) i neko-ga ko ima Duha Svetog"? Ako je naš odgovor DA, onda pripadamooni ma koje Biblija naziva "ostatak" ili "izdanak" Božije crkve (Otk.12:7) i onda smo "sluge" Božije (Otk 19:10). Jednostavno dozvoljava -jući Bibliji da protumači samu sebe, možemo biti sigurni da Ellen


164 165

White nije Duh proroštva i da nema ništa sa našim pripadanjem pravojcrkvi – Tijelu Hristovom!

Crkva ostatka

Šta Biblija kaže o "Crkvi ostatka"?Interesantno, ali Biblija nigdje ne koristi izraz "Crkva ostatka".

Biblija nikad ne govori o crkvi ostatka kao nekoj zemaljskoj organizaci-ji. Biblija nigdje ne spominje da se ljudi trebaju učlaniti u neku "crkvuostatka" i "organizaciju ostatka" kako bi bili spaseni, ili da bi radili zaBoga ili da bi bili označeni kao Božiji narod.

Umjesto toga, dok Biblija koristi riječi "ostatak", "izdanak" i "odBoga" nekih 826 puta, uvijek govori o ljudima, od kojih su se nekipovremeno suprotili Bogu, bivali kažnjeni od Boga, pojedincima ne-jevrejskog porijekla, i/ili preživjelim obraćenicima. Ali nikad ne govorio nekoj zemaljskoj crkvi, denominaciji ili organizaciji da je "Crkvaostatka".

Biblija je jasna da Božije carstvo (ili Hristova crkva, ili čak "narodBožiji"), nije jevrejska nacija ili neka druga grupa ljudi. Biti dio Božijecrkve ne zavisi od toga imam li svoje ime zapisano u knjigama nekezemaljske crkve.

Po Bibliji, tvoje spasenje zavisi od tvog odnosa sa Isusom Hristom.Isus nije bio adventista, kao ni jedan drugi Božiji čovjek od vremenastvaranja pa sve dok Adventistička crkva nije bila osnovana 1863. g.Ogromna većina Božijeg naroda danas nisu članovi Adventističkecrkve! Prihvatanjem Isusa Hrista kao svog Spasitelja i živeći svaki dansilom Duha Svetog, tvoje spasenje je osigurano već danas, bez obzirakoje si crkve član!

„I sad, dječice, ostanite u Njemu da imamo slobodu kad se javi, i dase ne osramotimo pred Njim o Njegovu dolasku.“ 1. Jv. 2:28.

„Dječice moja! Da se ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom iistinom. I po tom doznajemo da smo od istine, pred Njim tješimosrca svoja.“ 1. Jv. 3:18, 19.

„A znamo da Sin Božiji dođe, i dao nam je razum da poznamo Bogaistinoga, i da budemo u istinome Sinu njegovom, Isusu Hristu. Ovoje istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jv. 5:20.

„I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni, i ovaj životvječni u Sinu je Njegovom. Ko ima Sina Božijeg ima život, ko nemaSina Božijeg nema života.“ 1. Jv. 5:11, 12.


166 167

Riječ ambicioznim prorocima„Ako nam dođu oni koji se predstavljaju kao učitelji od Boga

govo reći kako imaju poruku od Boga, onda to treba pažljivo ispi-tati, jer kako znamo da je to istina? ... Riječ Božija nam pomaže daprovjerimo šta je istina.... Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko

ne govori tako, njemu nema zore." (Is. 8:20).“ Ellen White uReview and Herald, 23. februar 1892.

Pošto smo proučavali činjenice o Ellen White, vidjeli smo šta je onasve rekla. Vidjeli smo i šta su iz najvišeg crkvenog rukovodstvavjerovali o svojoj proročici. A vidjeli smo i šta su mnogobrojni bivšiadventisti napisali.

Adventisti čvrsto vjeruju da je Ellen White bila vjerni glasnikGospodnji i da će ju Isus nagraditi za njena dobra djela. Ali ova selijepa slika Ellen White ne podudara sa činjenicama iz njenog života,koje govore da je ona u svom privatnom životu bila plagijator, pre-varant i licemjer. Nikad nije priznala ove grijehe. Iz njene se javneslužbe vidi da nije bila nadahnuta od Boga jer je protivrječila Bibliji, pačak i samoj sebi. Činjenice dalje ukazuju da su njene natprirodne vizijei posjete nebeskih anđela čista podvala.

Kako ćemo onda ocijeniti Ellen White? Koja će biti konačna ocjenanjenog života i rada? Malo je adventista svjesno šta nam najvećiautoritet, Bog, govori o lažnim prorocima koji imaju lažne vizije i pre -pi suju jedan od drugoga:

„Ovako govori Gospod Gospod: Teško ludim prorocima koji iduza svojim duhom, a ništa nisu vidjeli. Proroci su tvoji, Izrailju, kaolisice po pustinjama. Ne izlazite na prolome i ne ograđujete domaIzrailjevog da bi se održao u boju u dan Gospodnji. Vide taštinu igatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, idaju nad da će se riječ ispuniti. Ne viđate li taštu utvaru i ne govoriteli lažno gatanje? A opet kažete: Gospod reče; a ja ne rekoh. Zatoovako veli Gospod Gospod: Zato što govorite taštinu i vidite laž, zato evo mene na vas, govori Gospod Gospod. I ruka će moja biti

protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru nar-oda mog, i u prepisu doma Izrailjevog neće biti zapisani, niti će doćiu zemlju Izrailjevu; i poznaćete da sam ja Gospod Gospod. Zato,zato što prelastiše narod moj govoreći: Mir je, a mira ne biješe; ijedan ozida zid, a drugi ga namazaše krečem nevaljalim; Reci onimšto mažu nevaljalim krečem da će pasti; doći će silan dažd, i vi,kamenje velikog grada, pašćete i oluja će razvaliti. I gle, kad padnezid, neće li vam se reći: Gdje je kreč kojim mazaste? Zato ovako veliGospod Gospod: Razvaliću olujom u gnjevu svom, i silan će dažddoći u gnjevu mom, i kamenje velikog grada u jarosti mojoj dapotre. I razvaliću zid koji namazaste nevaljalim krečem, i oboriću gana zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usrednjega, i poznaćete da sam ja Gospod. I tako ću navršiti gnjev svojna zidu i na onima koji ga mažu krečem nevaljalim, i reći ću vam:Nema zida, niti onih koji ga mazaše, proroka Izrailjevih koji pro-rokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govoriGospod Gospod. A ti, sine čovječiji, okreni lice svoje premakćerima naroda svog, koje prorokuju iz svog srca, i prorokuj protivnjih. I reci: ... poderaću pokrivala vaša i izbaviću svoj narod iz vašihruku, i neće više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaćeteda sam ja Gospod.“ Jez. 13:3-18, 21.

Ove žestoke riječi upozorenja trebaju biti opomena svakom adve n -tisti da se pazi kad tvrdi da je proročki nadahnut. Umjesto toga,Adventistička crkva je bila inkubator za lažne proroke. I to uprkostome što se crkveno vodstvo hrabro borilo da titulu "proroka" reze r -više samo za Ellen White.

Lažni proroci unutar adventističke crkve nisu ništa novo. EllenWhite je pisala kako su se, od samih početaka pokreta, javljali pojedincikoji su lažno tvrdili da su imali nadahnute snove, vizije i proročkeporuke:

„Manje više, ovakve lažne pojave smo imali tu i tamo, još od 1844.kad smo očekivali Hristov drugi dolazak. Tu je Garmire slučaj,izjave od K, i u Stanton pokretu. ... Stižu mi pisma od raznih osobao njihovim vizijama koje su imali i za koje su smatrali da mi trebaju

Riječ ambicioznim prorocima

168 169

reći. Neka Gospod pomogne svojim slugama da budu pažljivi. KadGospod ima jedan kanal svjetlosti, tu je uvijek i mnoštvo lažnih.“Odabrana svjedočanstva, vol. 2, str. 96, napisano 1894.

Zapazite kako je Ellen White od samog početka surovo odbacivalasvaki izazov svom proročkom tronu. Vjerovala je kako je Bog pozvaonju, i samo nju, da bude Gospodnji "istinski kanal svjetlosti" Adventi -stičkoj crkvi. Razmotrimo grube riječi koje je koristila da potkopa, raz-vali i uništi svakoga ko bi se usudio da ustvrdi da je proročki nadahnut:

„Svjetlost koju imam o ovom slučaju kaže, da ako ova sestra nastavida misli kako su joj date poruke za druge, posljedice će biti kata -strofalne, i ona će biti u opasnosti da izgubi svoju dušu.“ Odabranasvjedočanstva, vol. 2, str. 98, napisano 1905.

„Dok oni misle da ih vodi Duh Božiji, oni u stvarnosti slijede fan-tazije skovane od Sotone.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 2, str. 99,napisano 1886.

„Njihove su vizije Sotonino djelo.“ Odabrana svjedočanstva, vol. 2, str.77, napisano 1890.

Iako je Ellen White priznala da su se mnoga predviđanja ovih"lažnih proroka" ispunila, tvrdila je da su njihove vizije "Sotonskodjelo", i potisnuti su njenim ukorima:

„Sve je to bila lakrdija i obmana. Iako su se mnoge stvari, koje supredvidjeli, ispunile. Pitali su me kako je to moguće ako su vizijebile lažne. Rekla sam im da je Sotonina namjera bila da pomiješaistinu sa laži, kako bi sa ovim prevarama podrivao djelo Božije.Poslije toga sve njihove vizije su prestale.“ Odabrana svjedočanstva,vol. 2, str. 77, 78, napisano 1890.

Zapazite da Ellen White prvo priznaje kako su se "mnoga" predvi -đanja ovih takozvanih lažnih proroka "ispunila". Kad uporedimo ovoiskreno priznanje sa činjenicama o predviđanjima Ellen White, jako je

teško ne primjetiti da su ti takozvani "lažni proroci" bili mnogo pre-cizniji od Ellen White! To je problem koji adventisti trebaju pažljivorazmotriti: kako "lažni prorok" može bolje predviđati budućnost od"Gospodnjeg glasnika"? Na čijoj je Bog strani?

Ellen White je 1890. izjavila da su "njihove mnogobrojene vizijeprestale" kao rezultat njenog ukora, ali opet nije bila u pravu. Činjenicaje da, od samog početka pa sve do danas, nije manjkalo osoba,povezanih sa Adventističkom crkvom, koje su tvrdile da imaju nada -hnuta proročanstva, snove i vizije. Skraćeni spisak uključuje:

I tako, napadajući "lažne proroke" unutar Adventističke crkve,Ellen White je otvorila mogućost da i sama bude optužena kao lažniprorok, po istim kriterijima koje je primjenjivala na druge. Zapazite štaje napisala 1879.:

„Oni koji tako arogantno najavljuju konačno vrijeme, čine usluguneprijatelju duša, jer propagiraju otpadništvo, a ne hrišćanstvo.Čitaju Pismo i onda pogrešnim tumačenjem prikazuju niz argume-nata koji prividno dokazuju njihov stav. Ali njihove greške pokazujuda su oni lažni proroci.“ Svjedočanstva, vol. 4, str. 307.

Okrečeni grobovi Riječ ambicioznim prorocima

170 171

Hazen Foss (1844)William Foy (1844)Ellen G. White (1844)Samuel S. Snow (1844)Hiram Edson (1844)Anna Garmire (1885 – 2SM 73)"četvoro u jednoj porodici" 1890 -2SM 76)"čovjek i djevojčice"(1890-2SM 79)Anna Phillips (1893 – 2SM 85)"umirući čovjek" (1893 -2SM 113)Brat "T" (1893 – 2SM 101, 115)gospodin Staton (1893-2SM 96)

gospođa Mackin (1904-3SM 365)"sestra u Njemačkoj"(1905-2SM 97)brat i sestra "L" (1908-2SM 99, 100)Johan Wick u Njemačkoj (1915)Margaret Rowan (1925)jedna žena i dva čovjeka u Njemačkoj(1965)Harold Knapp, Nebraska (1978)žena iz Indije (1984)David Koresh, Texas (1993)"mala Ellen", Oregon (1995)Janie Sautron, Washington (1997)

Pošto je Ellen White promašila u svojim predviđanjima Hristovogdrugog dolaska, i kompletno promašila po pitanju događaja poslje -dnjeg vremena, njene vlastite riječi je osuđuju kao lažnog proroka!

Ali, u kom momentu će adventisti ovo shvatiti?Kad će se adventisti zapitati zašto je Ellen White tako vatreno

napadala svakoga ko se usudio uzurpirati njen položaj kao jedinogcrkve nog proroka?

Apostol Pavle upravo poručuje:

"Neka vas niko samovlasno ne proglašuje nedostojnimanebeske nagrade praznovjernim štovanjem anđela. On svraćasvu pažnju na stvari koje je "vidio" bezrazložno napuhan svo-jom pameti." Kol. 2:18 (Rupčić)

Kad će se adventisti zapitati zašto je njihova crkva tako privlačnasvima onima koji vjeruju da imaju "poruku od Gospoda"?

I kad će adventisti početi da razumijevaju biblijsku doktrinu oduhovnim darovima – uključujući i istinski dar proricanja?

Vjerujem da će to biti onog dana kad Adventistička crkva odbaciEllen White i pokajnički se vrati Bibliji kao istinskom izvoru i pokaza-telju Božije volje. Sve do tada, adventisti će ići stranputicom vođenilažnim prorocima i pogrešnim doktrinama. Nastaviće da izvrću,potkopavaju i omalovažavaju Riječ Božiju. I nastaviće da budu kult.

Kontradikcije između teologije i prakse Tokom čitavog vijeka adventistički pastori su u Sjevernoj Americi

odbijali da krste svakoga ko je nosio nakit (uključujući i vjenčanoprstenje) i bilo im je zabranjeno da vrše obrede vjenčanja koji su uklju -čivali razmjenu prstenja. Crkva nije primala u članstvo osobe koje sunosile nakit. Crkveni odbori su sprečavali ljude koji su nosili vjenčanoprstenje da obavljaju bilo kakve crkvene funkcije.

Nebrojene crkvene skupštine su bilo žalosno podijeljene oko pita -nja “odjeće i ukrašavanja”.

Sve se ovo dešavalo u Sjevernoj Americi, dok su adventistički pasto -ri po Evropi i Australiji čitali istu Bibliju i uopšte nisu imali nikakvihproblema sa nošenjem nakita i vjenčanog prstenja. I tako su, u imeEllen White, ne-biblijske doktrine i dvostruki standardi nametnuti cr -kvama u konzervativnim sredinama. Sljedeći citati od Ellen Whitejasno pokazuju porijeklo ove zablude:

Ellen White:„Ni prebijene pare ne treba dati za komadić zlata koji bi potvrđivaoda smo vjenčani“. Svjedočanstva za pastore, str. 180, 181 (1895)

„Taj prsten na tvom prstu može biti veoma jednostavan, ali jepotpu no beskoristan, i nošenje istog ima loš uticaj na druge“. Svje -do čanstva, vol. 4, str. 630 (1881)

„Kad ih vidimo kako koriste Božije vrijeme i novac na suvišnuodjeću, ne možemo, a da ih ne upozorimo da krše ne samo prvihčetiri, već i zadnjih šest zapovijesti. Oni ne postavljaju Boga kaosvoj prvenstveni objekat obožavanja, niti ljube svoje bližnje kaosebe same“. Isto, str. 632

„O karakteru osobe prosuđujemo na osnovu odjeće koju nosi“.Isto, str. 643

Okrečeni grobovi

172 173

„Samoodricanje u oblačenju je dio naše hrišćanske dužnosti. ...Uzdržavati se od ... nakita i ukrasa bilo koje vrste“. Evangelizam, str.269 (1875)

„Idolopoklonstvo odjeći je moralna bolest. ...“ Isto, str. 268

Fotografije na sljedećim stranicama prikazuju Ellen White, njenurodbinu i crkvene vođe kako nose onaj isti nakit koji su drugimazabranjivali. Kako bi produžili život mitu o neukrašavanju, urednicicrkvenih časopisa su imali običaj da prepravljaju fotografije pojedinacakako se ne bi vidjelo da nose nakit. Ovo samo pokazuje na šta su svepobornici Ellen White spremni da bi odbranili mitove o njoj!

Ako pokažete ove fotografije adventistima nemojte biti iznenađeniako čujete odgovor: „Pa, to su sigurno fotografije osoba prije nego štosu postali adventisti!“ Nemojte da vas to zbuni, jer sve ove osobe subili adventisti kad su ove fotografije napravljene.

Da li se Bog dvoumio oko “reformatorske odjeće”?

Zanimljiva je reakcija Ellen White prema reformatorskoj odjećikoju je 1850. g. izumila Elizabeth Smith Miller, koju su kasnije podržaleAmelia Bloomer i Harriet Austin kao “američki kostim”. Reakcija EllenWhite 1863. g. je bila sljedeća:

„Bog ne želi da Njegov narod prihvati takozvanu reformatorskuodjeću“. Svjedočanstva, vol. 1, str. 421

Samo godinu kasnije, nakon što je Ellen White postala svjesna damože zaraditi dobar novac prodajući svoje vlastite modele ovakveodjeće, ustvrdila je kako je primila novu poruku od Boga, koja je usuprotnosti sa onom provom:

„Bog sada hoće da Njegov narod prihvati reformatorsku odjeću“. Svjedočanstva, vol. 1, str. 525

I tako je počela njena desetogodišnja borba da nametne ovu odjećuadventistima. Ali uspjeh ju je zaobišao. Srećom, 3. januara 1875. g.„Bog je milostivo skinuo sa nje teret nošenja i promovisanja kratkihsuka nja i pantalona.

U viziji je vidjela da je reforma odijevanja postala “rana u pokretuistine”.... Svjedočanstvo koje je pozivalo na njegovo usvajanje sada je“postalo tiho.” Proroci zdravlja, Ronald L. Numbers, str. 145, 146 (citi ra noiz Jednostavnost u oblačenju od Ellen White, Svjedočanstva, vol. 4, str. 637-639).

Dok budete gledali ove fotografije, zapamtite da će se poborniciEllen White osjećati vrlo neprijatno dok se otkrivaju njene nedoslje -dnosti, mitovi i prevare. Mnogi od njih će radije vjerovati u laž kako bisačuvali mističnost Ellen White, nego da prime istinu i budu slobodniod njenih zabluda. Radije će vas optuživati za prevaru nego da prihvatefotografske dokaze koje stavljate pred njihove vlastite oči.

Okrečeni grobovi Kontradikcije između teologije i prakse

174 175

Ellen White sa, svojom sestrom bliznakinjom, u svojoj 51. godini. Ellen imana sebi broš i zlatni lančić. Ova je fotografija načinjena 15 godina nakon što jeona počela osuđivati druge za nošenje sličnog nakita. Zar ne bi “Gospodnjiglasnik” trebao praktikovati ono što propovijeda?


176 177

Ellen White (u sredini), njena unuka Ella Robinson (gornji lijevi ugao) savelikom ogrlicom, a njen muž Dores ima sat na lancu.

Lijevo: originalna fotografija – Ellen White i njena unuka Ella. Desno:“obrađena fotografija” gdje se ogrlica ne vidi. Slika je objavljena u Ellen G.White, pozne godine u Elmshaven-u, str. 243.

Thomas Lewis i Letta Sterling, slikasa vjenčanja iz 1886. Letta je pisalaza “Mali prijatelj”.

Nellie Lewis (1883), supruga mena -dže ra praonice u Battle Creek sana-torijumu.

Marietta Aldrich, koju je zaposlioJa m es White kao jednu od prvih ra -dnika u Review and Herald. Kasnije jebila glavni nadglednik crkvenog vrtićau Battle Creek-u. Njen otac je bio prviblagajnik u Generalnoj ko nfe renciji.

Gospođa S. N. Haskel, sa svojim zla -tnim satom i lančićem. Njen je suprugbio predsjednik kalifo rnijske unije ičlan odbo ra Generalne konfe rencije iveoma često pratio E. White na nje -nim putovanjima.


178 179

Čak je i njen nos mit! Fotografija desno, objavljena u The EarlyElmshaven Years, vol. 5, prikazuju Ellen White sa potpuno norma lnimnosem. W. A. Colcord, sekretar Generalne konferencije, oštro sesuprotstavljao prepravljanju njenih fotografija, te je 29. februara1928. god. pisao E. S. Ballenger-u: "Drago mi je što ste pritisnuli W.C. White-a.... jer je bez sumnje on taj koji je prepravljao slike svojemajke kako bi imala prelijep nos. To je zapravo laganje kojim se želiprikriti deformacija zadobijena u djetinjstvu kobnim udarcem koji jekasnije kod nje izazivao epileptične napade ... pogrešno tumačenekao vizije. On je tokom mnogih godina plasi rao ove laži u odbranusvoje majke".

Još kao mala Ellen White je zadobila udarac kamenom u lice što je kod njestvorilo prćast nos sa slomljenim mostom, skoro ravnim sa njenim licem.Uporedite njene sljedeće dvije fotografije:

Ellen White je često koristila riječi "vidjela sam" i "pokazano mi je"kako bi čitaocima dala do znanja da joj je ono što slijedi bilo prikazanou viziji. Međutim, činjenice ukazuju na to da su te informacije do njedolazile preko različitih demonskih i ljudskih izvora.


180 181

Ellen White često na svojim fotografijama pozira sa Biblijom. Još jedna slika sa Biblijom. To kod ljudi stvara prirodnu pretpostavku da sunjeni spisi i učenja u strogoj harmoniji sa Božijom riječi. Nažalost,činjenice ukuzuju na to da je ona često bila u kontradikciji sa Biblijom.

okrečeni grobovi sc

Documents