ogledi iz kanonskog i crkvenog prava -...

140
RIMOKATOLICI I KR'TEWE Rimokatolici su, danas, samo prividni naslednici Svete, PrvoLasne Rimske Dijeceze. Napustiv„i spasonosnu veru, oni su istupili iz broja onih, koji se spasavaju. Napustiv„i Bogopredane spise Svetih Otaca, oni su otpali od su„tine sve„tene jerarhije, Lime su izgubili puno u apostolskog prejemstva i, dakle, ostali su bez episkopske vlasti i blagodati. Od Crkve su otpali u jeres. ...Jer, su„tinu na„e jerarhije sastavqaju Bogopredane rije- Li, to jest, pravo poznavawe bo anstvenih Kwiga...(2. kanon VII Vas. Sab.) Ti si odbacio znawe, i ja u tebe odbaciti, da mi ne vr„i„ slu be sve„teniLke.(Osija 4. 6.) ...jeresi (sastavqaju oni) koji su se sa svijem odvrgli, i od same vjere otu ili...(1. kanon Vas. Vel.) Rimokatolici u svemu potvr uju 13. kanon IX Vas. Sab. koji ka e: Po„to je neLastivi posijao sjemena jeretiLkoga kukoqa.... U wihovoj nauci ne postoji samo jedno sjeme, jedna pogre„ka, nego postoje sjemena, tj. mno„tvo pogre„aka. Izme u svih, izabra emo sjeme filiokve, koje su„tinom pora a mnoga druga. Filiokve (od Sina) jeste uLewe da Sveti Duh ishodi ne samo od Oca, nego i od Sina. Ova jeres je vekovima pre 1054. godine, no- „ena franaLkim fliokvistima, opsedala Rimsku Crkvu. I onda- „wi Sveti Oci Rimske Crkve su jeres maLem Duha u korenu sase- cali. Papa Lav III je, poLetkom IX veka, razgnevqen predlo enim mu filiokvistiLkim simvolom vere, dao da se Nikejsko-carigrad- ski Simvol vere ugravira na dve srebrene ploLe, i da se iste ista- knu u Rimu na javnom mestu, da bi se svako mogao uveriti o tome, koja je vera apostolska. Ipak, ako ovaj, i wemu sliLne druge akte, mo emo shvatiti kao osudu uLewa filiokveu okviru Svete, Rim- ske Dijeceze, onda Carigradski Sabor u hramu Sv. Sofije, odr an 879. godine, svakako predstavqa svecrkvenu osudu istoga uLewa. Sabor su saLiwavala 383 oca, a papu Jovana VIII zastupala su tri le- gata. Sabor je izrekao osudu uLewa filiokvista, bez navo ewa ime- na nosilaca jeresi, „to je vi„e ustupak istorijskim okolnostima, nego „to mewa ili umawuje znaLaj osude filiokvista kao jeretika. OGLEDI IZ KANONSKOG I CRKVENOG PRAVA

Upload: others

Post on 07-Sep-2019

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

RIMOKATOLICI I KR'TEWERimokatolici su, danas, samo prividni naslednici Svete,

PrvoŁasne Rimske Dijeceze. Napustiv„i spasonosnu veru, oni suistupili iz broja onih, koji se spasavaju. Napustiv„i Bogopredanespise Svetih Otaca, oni su otpali od su„tine sve„tene jerarhije,Łime su izgubili punoæu apostolskog prejemstva i, dakle, ostali subez episkopske vlasti i blagodati. Od Crkve su otpali u jeres.

„...Jer, su„tinu na„e jerarhije sastavqaju Bogopredane rije-Łi, to jest, pravo poznavawe bo¾anstvenih Kwiga...“ (2. kanonVII Vas. Sab.)

„Ti si odbacio znawe, i ja æu tebe odbaciti, da mi ne vr„i„slu¾be sve„teniŁke.“ (Osija 4. 6.)

„...jeresi (sastavqaju oni) koji su se sa svijem odvrgli, i odsame vjere otuðili...“ (1. kanon Vas. Vel.)

Rimokatolici u svemu potvrðuju 13. kanon IX Vas. Sab. kojika¾e: „Po„to je neŁastivi posijao sjemena jeretiŁkoga kukoqa...“.U wihovoj nauci ne postoji samo jedno sjeme, jedna pogre„ka, negopostoje sjemena, tj. mno„tvo pogre„aka. Izmeðu svih, izabraæemosjeme „filiokve“, koje su„tinom poraða mnoga druga.

Filiokve (od Sina) jeste uŁewe da Sveti Duh ishodi ne samood Oca, nego i od Sina. Ova jeres je vekovima pre 1054. godine, no-„ena franaŁkim fliokvistima, opsedala Rimsku Crkvu. I onda-„wi Sveti Oci Rimske Crkve su jeres maŁem Duha u korenu sase-cali. Papa Lav III je, poŁetkom IX veka, razgnevqen predlo¾enimmu filiokvistiŁkim simvolom vere, dao da se Nikejsko-carigrad-ski Simvol vere ugravira na dve srebrene ploŁe, i da se iste ista-knu u Rimu na javnom mestu, da bi se svako mogao uveriti o tome,koja je vera apostolska. Ipak, ako ovaj, i wemu sliŁne druge akte,mo¾emo shvatiti kao osudu uŁewa „filiokve“ u okviru Svete, Rim-ske Dijeceze, onda Carigradski Sabor u hramu Sv. Sofije, odr¾an879. godine, svakako predstavqa svecrkvenu osudu istoga uŁewa.Sabor su saŁiwavala 383 oca, a papu Jovana VIII zastupala su tri le-gata. Sabor je izrekao osudu uŁewa filiokvista, bez navoðewa ime-na nosilaca jeresi, „to je vi„e ustupak istorijskim okolnostima,nego „to mewa ili umawuje znaŁaj osude filiokvista kao jeretika.

OGLEDI IZ KANONSKOG I CRKVENOG PRAVA

Ovaj Sabor je izdao i tri kanona, koji imaju op„teobavezni karak-ter. Sabor je poznat i pod imenom X Pomesni Sabor.

Sve ovo se nije pokazalo dovoqnim. Franci à filiokvisti suogwem i maŁem, tokom mnogih decenija, uklawali pravoslavnenajsvetije episkope Rimske Dijeceze, dok na kraju nisu svoju la¾,inaŁe ranije osuðenu, podigli na stepen „istine“. Tada su, kao „torekosmo, izgubili sr¾ apostolskog prejemstva i otpali od Crkve.

Sr¾ apostolskog prejemstva nije u samom dodiru ruke sa uŁe-nika na uŁenika, nego je u prenosu nasleða Bo¾ijeg, nasleða u prvomredu vere i ispovedawa tj. uŁewa, zapeŁaæenog krstom, „to je osno-va nasleðenog prava dre„ewa i vezivawa, koje je, opet, su„tinaepiskopske vlasti. Stoga 2. kanon VII Vaseqenskog Sabora i ka¾eda „su„tinu na„e (episkopske) jerarhije sastavqaju BogopredanerijeŁi“. Bogopredane reŁi jesu osnov. One su prvo nasledne, prvoBogopredane.

„Ako ostanete u meni i rijeŁi moje u vama ostanu, „to godhoæete i„tite i biæe vam.“ (Jovan 15.7.)

Jasno je da hirotonija, ili suðewe (iskawe postavqawa ilisvrgavawa), kroz „ta se ogleda apostolsko prejemstvo, ne mo¾e bi-ti usli„eno, ako se napuste Bogopredane reŁi. Umesto dodira uŁe-nika na uŁenika, apostolsko prejemstvo, a time i put Crkve krozistoriju, jeste u uŁeni„tvu, u Łuvawu nauke. Tada dodir ima svojnesumwivi znaŁaj.

O ovome imamo pouzdano svedoŁanstvo u odredbama sve„tenihkanona.

Hirotonija (postavqawe) klirika na bilo koji stepen, ako jeizvr„ena od strane episkopa, koji ispovedaju jeres, koji su napusti-li Bogopredane reŁi, nema vaqanosti.

„...koji su od takovih kr„teni ili rukopolo¾eni ne mogu bitini vjerni, ni klirici.“ (68. kanon Ap.)

„Takovi“, koji se kod jeretika episkopima zovu, ne mogu uvestiŁoveka u op„tewe vernih (kr„tewem), ni u kliriŁko op„tewe (ru-kopolo¾ewem). 'ta vi„e oni ne mogu ni primiti u op„tewe osu-ðenog.“

„Koji su za nepodobna djela bili osuðeni od Svetoga Sabora,ili od svojih episkopa, pak Nestorije, protivu pravila i posvojoj u svaŁem samovoqi, ili wegovi jednomi„qenici, posta-ra„e se, ili se u naprijed postaraju uspostaviti ih u opæewu,ili na preða„wi stupaw, na„li smo praviŁnim, da oni odtoga nikakve koristi nemaju, i da moraju, pokraj svega toga,ostati opet svrgnutima.“ (5. kanon III Vas. Sab.)

Kanon se izrekom odnosi na Nestoriji, i wegove jednomi„qe-nike, ali sve „to odreðuje, odreðuje obzirom na to „to je Nestori-

32 SVETI KNEZ LAZAR

ja jeretik, pa otuda kanon ima svoju obvezujuæu snagu, svakako, i zadruge jeretike. U su„tini odredbe, zabrawuje se da jeretik preis-pituje osudu Crkve, osudu izreŁenu od strane Svetog Sabora, ilizakonitog i pravovernog episkopa. IzreŁena osuda Crkve jeizreŁena blagodaæu, uŁe„æem Svetoga Duha. Jeretiku, koji je zbogjeresi otpao od iste, nije moguæe ulaziti u dotiŁnu osudu. 'tavi„e, kanoni zabrawuju (v. 32. kanon Ap. i 2. kanon II Vas. Sab.) ipravovernim Saborima da ulaze u osudu drugih pravovernih Sabo-ra, i pravovernim episkopima da ulaze u osudu drugih pravovernihepiskopa, ako prelaze granice svoje jurisdikcije. Zato kanon ika¾e da jeretici kad primaju osuðenog u op„tewe, postupaju pro-tivu pravila. No, kanon, ne dozvoqavajuæi jereticima, kao takvima,da ulaze u osudu izreŁenu od strane Crkve, zapravo zabrawuje da seprotiv istih osuda izjavquju ¾albe jereticima, a nareðujuæi daoni, koji su od jeretika uspostavqeni u op„tewe i slu¾bu, morajuostati opet svrgnutima, u stvari se izra¾ava misao, da ako nekoizjavi ¾albu na osudu izreŁenu od svojih episkopa jereticima, timesam protiv sebe krajwu osudu izriŁe, ako je Crkva osudila dotiŁnejeretike (vidi daqe).

Jeretici ne samo „to ne mogu re„avati po ¾albi pravosla-vnog, veæ oni ne mogu, Łak i ako se naðu da su kojim sluŁajem, uslo-vno reŁeno, nadreðeni pravoslavnom kliriku (u tronu episkopanpr.), da izriŁu vaqane prvostepene osude istih.

„Ako su koji klirici u kakvom gradu, ili selu, bili li„enisve„tenstva od Nestorija, ili wegovih sqedbenika zbog toga„to su pravo uŁili, praviŁno nalazimo da isti opet zauzmusvoj stupaw...“ (3. kanon III Vas. Sab.)

Jeretik nad onim klirikom pravoslavnim, koji pravo uŁi ne-ma sudske vlasti, a to „to kanon pomiwe kao da jeretik nema samoonda sudsku vlast kad je u pitawu Łistota vere, jeste privid. Drugeprestupe (izvan Łistote vere) pravoslavnih klirika, takoðe æesuditi pravoverni episkopi, kad se za to steknu uslovi. Stoga seoni ne mogu smatrati ni krivim, ni nevinim, samo zbog toga „to suosuðeni od jeretika.

„...Uopæe pak nareðujemo, da nikakav klirik, koji jednako mi-sli sa pravoslavnim i Vaseqenskim Saborom, ne mora ni podkakvim naŁinom potŁiwen biti episkopima, koji su se odmet-nuli, ili koji se odmetnu.“ (Br. 3. kanon III Vaseqenskog Sa-bora)

Ova, zavr„na, odredba potvrðuje „to smo rekli u tumaŁewuprve odredbe toga istoga kanona. Nikakav pravoslavni klirik nemo¾e biti ni na koji naŁin potŁiwen u crkvenim stvarima jereti-Łkim nazovi episkopima. Sasvim je jasno da takvi nazovi episkopine mogu imati sudsku vlast ma u kakvom bilo crkvenom prestupu nad

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 33

pravoslavnim klirikom. I ne samo sudsku vlast, nego bilo kojudrugu crkvenu vlast!

Naravno, i 5. kanon, i 3. kanon III Vaseqenskog Sabora, dovodeu suprotstavqajuæu vezu odluku i veroispovedawe Svetog, pravo-slavnog i Vaseqenskoga Sabora i wemu sledujuæih klirika, i Ne-storija i wegovih jednomi„qenika. Naime, da bi se episkop sma-trao li„en episkopske vlasti, a time i episkopstva, sa svim posle-dicama koje kanoni odreðuju, on mora slediti nauci (u ovom sluŁa-ju Nestorijevoj), koja mora biti od sve Crkve (tj. od Sabora, kojiima peŁat istinitosti Vaseqenske Crkve), prepoznata kao la¾na iosuðena. Ovo stoga da ne bi svako po svome nahoðewu sudio episko-pe i otkazivao im poslu„nost. Nestorijanstvo je osuðeno na III Va-seqenskom Saboru i otuda Nestorijevi nazovi episkopi vi„enemaju episkopske vlasti. Otuda ih kanoni III Vaseqenskog SaboraiskquŁivawem iz svake vlasti, zapravo iskquŁuje iz apostolskogprejemstva. Jasno je da je apostoliŁnost (istinitost) vere uslovepiskopske vlasti. A opet, episkopska vlast je uslov apostolskogprejemstva, jer kako neko mo¾e Łiniti naslednike apostolskevlasti, ako je istu vlast sam izgubio (v. 68. kanon Ap.).

Mo¾da neko pomisli da se odredbe kanona III VaseqenskogSabora odnose samo na nestorijanstvo, jer se izrekom samo ta jerespomiwe. Zapravo, odredbe jesu samo primena op„te misli o jeresii episkopskoj vlasti (time i apostolskom prejemstvu) na konkre-tan sluŁaj nestorijanstva. Neposredan izraz ove misli nalazimo uodredbi 15. kanona IX Pomesnog Sabora:

„...Jer oni, koji se odjequje od opæewa sa svojim predstojnikomzbog kakve jeresi, koja je od Svetih Sabora, ili Otaca osuðe-na, to jest, kad on javno propovjeda jeres i otkrito woj u crkviuŁi, takovi ne samo „to neæe podleæi kazni po pravilima zato „to su prije sabornoga razbora odjelili se od takvog epi-skopa, nego æe na protiv biti zaslu¾ni Łasti, koje pravoslav-nima pristoji. Jer oni nijesu osudili episkope, nego nazovi-episkope i nazoviuŁiteqe, niti su raskolom poru„ili jedin-stvo Crkve nego na protiv pohitali su da oslobode Crkvu odraskola i razdijelewa.“

Ovo je izuzetak od pravila da episkop u¾iva punu vlast i Łastsve dok ne bude Saborom osuðen i svrgnut. Kanon pohvaquje onoga,koji prekine op„tewe sa episkopom (otka¾e mu svaku poslu„nostu smislu 3. kanona III Vas. Sab.), koji propoveda jeres, koja je veæ kaotakva prepoznata i osuðena od strane Svetih Sabora, ili Otaca,Łak i pre no „to Sabor dotiŁnoga episkopa, ne svrgne istoga sa-bornim razborom, primewujuæi odluku Svetih Sabora, ili Otaca.Samo u tome sluŁaju (stoga kanoni III Vas. Sab. i govore o nestori-janstvu à jeresi tim Saborom osuðenom), koji se odequje od jo„ utronu episkopa, ne osuðuju ga svojim nahoðewem, nego se pokazuju

34 SVETI KNEZ LAZAR

sledbenicima Svetih i pravoslavnih Sabora, te sudom istih Sabo-ra dotiŁne episkope ne smatraju za istinske episkope i uŁiteqe.Odstupawe od vere, jeres, jeste Łin koji episkopa sasvim li„avaepiskopske vlasti i pre wegovog svrgnuæa, bio on Nestorije, ilikoji god drugi episkop, tj. nazovi episkop. Zato odredbe III Vas.Sab. smatramo op„teva¾eæim, dakle, za sve jeresi, a ne samo za ne-storijanstvo.

Jeretik ne mo¾e postaviti, suditi, umilostiviti, niti dr¾a-ti u ma kakvoj vlasti pravoslavnog klirika. Stoga, jeretik ne mo¾eimati apostolskog prejemstva!

Rimokatolici su, postav„i i sami filiokvisti, potpali podosudu Svetog X Pomesnog Sabora, koju su osudu i sami na tomeSaboru izrekli. Anatema iz 1054. godine protiv rimokatolikasamo je primena osude jeresi „filiokve“ na ispovednike te jeresi àrimokatolike. Dakle, osuda X Pomesnog Sabora, koji ima znaŁajsvecrkvene osude, u anatemi iz 1054. godine protiv rimokatolikanalazi svoju praktiŁnu primenu. Zato i nije bilo potrebno, uskladu sa ranije reŁenim, da se sastaje novi svecrkveni Sabor da bise anatema izrekla. Svaki klirik pravoverujuæi, bio on u okviruRimske Dijeceze ili ne, mogao je da prekine op„tewe sa Rimskimnazovi episkopima. Tako isto i svaka Pomesna Crkva mogla jesamostalno prekinuti op„tewe sa Rimskom nazovi Dijecezom.Anatema je samo realizacija iste moguænosti. Mi govorimo omoguænosti ne u smislu neŁega „to mo¾e biti, ali i ne mora, kao dase op„tewe sa Rimom nije moralo prekidati. Ono se moralo prek-inuti i anatema se morala1 izreæi:

„...A ako koji ne Łuva i ne prima sve spomenute dogmate blago-Łastija, ne misli i ne propovijeda tako, nego hoæe da ih pori-Łe, neka bude anatema, po naredbi, koja je veæ izdana od reŁe-nih Svetih i bla¾enih Otaca, i iz imenika hristjanskoga, kaotuðin, neka bude iskquŁen i izbaŁen. Jer mi, prema onome „toje prije ustanovqeno, sa svijem smo presudili, da se ni„ta ni-ti dobavqa, niti oduzimqe, pak inaŁe nijesmo nikojim naŁi-nom ni mogli ustanoviti.“ (1. kanon Trul. Sab.)

Moguænost o kojoj mi govorimo, je moguænost naŁina prekidaop„tewa i izricawa anateme protiv rimokatolika.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 35

1 U tom smislu nestrpqivo oŁekujemo obja„wewe arhijereja CarigradskePatrijar„ije za jednostrano ukidawe anateme protiv rimokatolika pri wihovomostajawu u svome jeretiŁkome nazovi uŁewu.

RIMOKATOLI¨KO KR'TEWE PO SEBI

Da li rimokatolici u okviru svoje organizacije imaju istini-to kr„tewe? Ovo bi se pitawe moglo i drugaŁije iskazati. Da lirimokatolici, buduæi da su otpali od apostolske vlasti i prejem-stva, mogu saop„tavati blagodat kr„tewa? Ili, da li Łovek, „kr-„ten“ od rimokatolika, prema znaŁaju svete tajne kr„tewa, jesteŁlan Crkve, koji se mo¾e priŁe„æavati ostalim svetim tajnamaJedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve pravoslavne?

Pitawe jeretiŁkog kr„tewa nije novo pitawe. Ono se krozistoriju Crkve Łesto postavqalo. Postavqa se i danas. Na wega senajŁe„æe odgovara pozivom na svete dogmate Crkve. Duboko po„tu-juæi dogmate, mi æemo, u nastojawu da potvrdimo, ili opovrgnemo,razliŁita wihova tumaŁewa, poæi od sve„tenih kanona, kao zakon-skog izraza svetih dogmata.

„Zapovijedamo da se svrgne episkop, ili prezviter, koji pri-zna kr„tewe ili ¾rtvu jeretikâ. Jer: kako se sla¾e Hristos svelijarom? ili kakav dijel ima vjerni sa nevjernikom?“ (46.kanon Ap.)

Crkva osuðuje priznavawe kr„tewe ili evharistiju jeretikaod strane pravoslavnog episkopa, ili prezvitera. U licima kojakanon spomiwe (episkop, ili prezviter) kao one koji ne smeju dapriznaju jeretiŁko kr„tewe ili evharistiju veæ nasluæujemo kojeradwe kanon ima u vidu kad ka¾e: „koji prizna“. Shodno svome Łinuu kliru episkop i prezviter, za razliku od drugih klirika, imajuvlast da redovno krste i svr„avaju evharistiju. Ovo i sam kanonpodvlaŁi u svome tekstu. Priznavawe koje kanon osuðuje vezano jeza vr„ewe ovih vlasti. Drugi klirici (npr. ðakon) mogu kroz raz-govor izneti stav da je jeretiŁko kr„tewe istinito, ali to pri-znawe nije ovim kanonom osuðeno. Treba uoŁiti da kanon ne odvajazarezom kr„tewe od evharistije, „to ukazuje na to da kanon ne Łi-ni su„tinsko odvajawe ove dve svete tajne, nego ih posmatra u wi-hovoj odnosnoj punoæi. Priznawe kr„tewa ili firtve, koje ovaj ka-non osuðuje, jeste svaki akt svetotajinskog op„tewa, a posebnoevharistijskog (i s tim u vezi kr„tewskog) op„tewa sa jereticima.U su„tini, kanon odredbom ne dopu„ta da se svetiwa Crkve me„asa nesvetim, ili boqe reæi, sa oskvrwenim. To potvrðuje i poukakanona: „Kako se sla¾e Hristos s velijarom?“. Kako se sla¾e Cr-kva, à kr„tewe i liturgija à Telo Hristovo, s neŁastivim jereti-cima i wihovim zloslovqima.

Buduæi da kanon osuðuje crkveno (svetotajinsko) op„tewe sjereticima, i tu osudu izriŁe reŁima: „Zapovijedamo da se svrgneepiskop, ili prezviter, koji prizna kr„tewe ili ¾rtvu jeretika“,

36 SVETI KNEZ LAZAR

to je jasno da kanon ne priznaje kr„tewe jeretika, i to bez ikakverazlike meðu wima.

Jo„ odreðeniji je 47. kanon Apostolski. On ne posmatra kr-„tewe u vezi sa evharistijom, tj. ¾rtvom.

„Episkop, ili prezviter, ako iznova krsti onoga, koji u isti-ni ima kr„tewe, ili ako ne krsti onoga, koji je od neŁastivihbio oskvrwen, neka se svrgne; jer se narugao krstu i smrti Go-spodwoj i nije razlikovao prave sve„tenike od la¾nih sve-„tenika.“ (47. kanon Ap.)

Kanon izrekom zabrawuje kr„tavawe Łoveka, koji nesumwivo„u istini ima kr„tewe“, i nekr„tavawe Łoveka, „koji je od ne-Łastivih bio oskvrwen“. Ovim, kanon pravi razliku izmeðu pravo-slavnog, crkvenog kr„tewa, i oskvrnuæa od strane neŁastivih, kojeti neŁastivi zovu kr„tewem. Su„tina razlike jeste u tome da spre-Łi da se oskvrnuæe prizna za kr„tewe, ili da se kr„tewe smatra zaoskvrnuæe. Ukoliko bi se oskvrnuæe priznalo za kr„tewe, do„lobi do svetotajinskog op„tewa sa jeretikom, jer bi jeretik u tomsluŁaju imao slobodan pristup ¾rtvi, „to zabrawuje 46. kanonApostolski. Kanon to naziva à rugawe krstu i smrti Gospodwoj.

Razliku izmeðu kr„tewa u istini, i oskvrnuæa od strane ne-Łastivih, kanon dovodi u direktnu vezu sa razlikom izmeðu pravihi la¾nih sve„tenika. Nerazlikovawe pravih od la¾nih sve„teni-ka, vodi nerazlikovawu kr„tewa u istini, od oskvrnuæa od straneneŁastivih. Ova paralela otkriva da kr„tewe u istini, jeste samoono kr„tewe koje se dobija kroz prave sve„tenike (ili prave ve-rne, ako je svetovwaŁko kr„tewe u pitawu, v. 68. kanon Ap.). Naziv„kr„tewe u istini“ i reŁena veza izmeðu tog kr„tewa, i pravogsve„tenika, ukazuje na to „ta Łini kr„tewe istinitim i sve„te-nika pravim; te „ta Łini kult la¾nog sve„tenika oskvrnuæem,sve„tenika la¾nim i neŁastivim. To je Istina, koja se projavqujekroz jedinu istinitu veru, i veroispovedawe. A to upravo odreðujeveæ pomenuta odredba 2. kanona VII Vaseqenskog Sabora o pravompoznavawu Bogopredanih reŁi i Kwiga, kao su„tini sve„tene je-rarhije. Otpadawe od ovih, spasonosnih reŁi i nauke, poni„tava nesamo vlast (kao „to smo videli), nego i blagodat. Stoga jeretiŁkinazovi sve„tenik jeste la¾an i neŁastiv, i stoga on i ne mo¾e dakrsti, veæ mo¾e samo jo„ vi„e da skvrni. Kao „to vera vodi spa-sewu, nevera vodi propasti.

Kao i 46. tako i 47. kanon Apostolski odriŁe svaku blagodatjeretiŁkim organizacijama, bez ikakve razlike meðu wima. Ako seorganizaciji odrekne priznawe kr„tewa, ¾rtve, molitve, sve„te-nstva... odriŁe joj se svaka blagodat:

„Ne treba primati jeretiŁkih blagoslova, jer su oni vi„ezloslovqa, nego li blagoslovi.“ (32. kanon Laod. Sab.)

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 37

Ovaj kanon, takoðe, ne pravi razliku izmeðu jeretika, negokao govoreæi za sve jeresi, ka¾e: „Ne treba primati jeretiŁkihblagoslova“. Mno¾ina, kojom se ka¾e: jeretiŁkih blagoslova, uka-zuje na to da svi blagoslovi, sva davawa osveæewa, koja daju jereti-ci, jesu zloslovqa. Otuda se reŁ: „Ne treba“ ne mo¾e shvatiti u sa-vetujuæem, nego u zapovednom znaŁewu. Svi jeretiŁki blagoslovi je-su zloslovqa, skvrne, pa tako i kr„tewe, „to je potvrda 46. i 47. idrugih kanona apostolskih i OtaŁkih.

Otpav„i od apostolske vlasti, jeretici su otpali i odmoguænosti da budu posrednici Bo¾ije blagodati.

„...Nije uputno, da blagosiqa drugoga onaj, koji mora svojerane da lijeŁi; a blagosiqawe je davawe osveæewa; pa koji toganema zbog prekr„aja, uŁiwena iz neznawa, kako æe ga drugomedavati...“ (27. kanon Vas. Vel.)

Sveti Vasilije Veliki ka¾e da se osveæewe, tj. moguænost dadotiŁni bude posrednik Bo¾ije blagodati, ili, boqe reŁeno,sve„teniŁka blagodat, gubi zbog prestupa (stupawe u nepravilanbrak) uŁiwenog iz neznawa. Sami fakt prestupa otklawa osveæeweod dotiŁnog, i bez uŁe„æa wegove voqe, po„to je iz neznawa. A kadase izgubi osveæewe, kako li se isto, izgubqeno buduæi, mo¾e dru-gome pru¾ati?

Ako je tako sa nekim prestupima, kako li je tek sa jeresi? Jer,jeretik je otpao voqnim prestupawem od vere, koja je su„tina sve-„tene jerarhije (2. kanon VII Vas. Sab.), i time se otcepio od apos-tolskog prejemstva, dakle od Crkve, i „ta vi„e, jo„ uporno stoji usvome prestupu, tj. jeresi (mi razmatramo „kr„tewe“ u jeretiŁkimorganizacijama, a ne o prijemu, tj. pokajawu jeretika, u Crkvi).

„...Jer je poŁetak razdjeqewa bio uslijed raskola; tako da onikoji su odstupili od Crkve, nijesu vi„e imali na sebi blago-dati Duha Svetoga, jer je saopæewe iste kod wih prestalouslijed toga, „to se prekinulo prejemstvo. I oni, koji su seprvi odijelili, imali su OtaŁasko rukopolo¾ewe, i kroz to„to su na wih ruke polo¾ene bile, oni su imali blagodat du-hovnu; ali po„to su se otcjepili, postav„i svjetovwaci, nije-su veæ imali vlasti ni da krste, ni da rukopola¾u; niti sumogli saopæiti drugima blagodat duha Svetoga od koje su samiotpali...“ (1. kanon Vas. Vel.)

Sveti Vasilije Veliki ovde razmatra raskol i to u momentuwegovog nastanka. Taj nastanak raskola (prema 6. kanonu II Vas.Sab. raskoli se broje u jeresi) Svetiteq oznaŁava reŁima „odstupi-li“,„odjelili“,i „otcijepili“. Odstupawe od Crkve, kod raskol-nika, povlaŁi sobom prekid apostolskog prejemstva, „to uzrokujegubitak blagodati Duha Svetoga. Time, oni koji su se prvi odijeli-li izgubili su ono „to su stekli rukopolo¾ewem, a to je udeo u

38 SVETI KNEZ LAZAR

episkopstvu. Od toga otcjepqeni, oni su izgubili i pravo i mogu-ænost da daqa rukopola¾u, ili da krste. Otuda:

„Episkop, ili prezviter, ili ðakon, koji primi od koga drugorukopolo¾ewe, neka se svrgne, i on i onaj, koji ga je rukopolo-¾io; osim ako se doka¾e, da od jeretikâ ima rukopolo¾ewe.Jer, koji su od takovih kr„teni, ili rukopolo¾eni, ne mogubiti ni vjerni, ni klirici.“ (68. kanon Ap.)

Kanon ne pravi razliku izmeðu jeresi, nego ih upotrebom mno-¾ine u izrazu „jeretikâ“ eksplicitno sve obuhvata. Iz tumaŁewa 1.kanona Svetoga Vasilija Velikoga vidimo razlog tome da jeretik(bilo koji) ne mo¾e krstiti (tako da ako neki pravoslavni sve„te-ni krsti ma koga jeretika neæe saglasno 47. kanonu Ap. biti osu-en), niti rukopolagati i time predavati Bo¾ije nasleðe u okvirusvoje jeretiŁke organizacije narednim generacijama. Otuda sledizakquŁak da su jeretiŁke organizacije sasvim bezblagodatne.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 39

Sv. apostol Petar, freska, manastir Sopoæani

RimokatoliŁka nazovi crkva jeste jeretiŁka organizacija, Łi-ja je jeres Sabornim razborom osuðena, te su oni odstupili, odjeli-li se, i otcijepili se od blagodati. Sasvim je, dakle, jasno da rimo-katolici u okviru svoje organizacije nemaju spasonosno kr„tewe.

NA¨IN PRIMAWA RIMOKATOLI¨KIHJERETIKA KADA SE OBRA˘AJU CRKVI

Kanoni zabrawuju priznavawe jeretiŁkog kr„tewa, za koje seka¾e da je skvrna (47. kanon Ap.). Meðutim, od termina „priznava-we jeretiŁkog kr„tewa treba razlikovati termin „priznavawekr„tewa iz jeretika“, koji ponekad skraæeno, ali u jasnom kontek-stu, Sveti Oci koriste kao „priznavawe kr„tewa“. Sam iskaz„priznavawe kr„tewa iz jeretika“ ukazuje na to da se ne vr„i pri-znavawe kr„tewa unutar jeretiŁkih organizacija (tzv. priznavawejeretiŁkog kr„tewa), nego da se priznavawe vr„i prilikom obra-æawa nekog jeretika Crkvi. Naime, tada Crkva tome Łoveku, koji seobraæa iz neke od jeresi (ne svih), priznaje, opet ne kr„tewe à jerga nema à nego spoqa„wu radwu, trokratno pogru¾ewe, na taj na-Łin „to miropomazawem ispuwava blagodaæu reŁeno pogru¾ewe,koje je Łovek dobio u jeretiŁkoj organizaciji, i ono „to je po sebiunutra„wa sadr¾ina à oskvrnuæe, pretvara, osveæuje u svetost.OŁigledno, uslov priznavawa kr„tewa iz jeretika jeste obraæawejeretika Crkvi, wegov ulazak u Crkvu.

Problem naŁina primawa jeretika kada se obraæaju Crkvi jestar koliko i jeresi. NaroŁito se problem zao„trio u III veku.Spor je nastao izmeðu Crkava Istoka i Afrikanske Crkve, s jedne,i Rimske Crkve, s druge strane. Sveti Oci Istoka i Afrike suprimali jeretike obraæenike kao i neznabo„ce à kr„tewem, sma-trajuæi ih izvan Crkve. Rimski episkopi su jeretike smatrali kaou Crkvi, ali od we odeqeni grehom pa su ih primali kao i sve poka-jnike, umilostivqewem. Spor je dobio ne¾eqeni tok, i direktnograspleta nije bilo, zbog novog talasa gowewa Crkve. U toku togaspora dr¾ani su mnogi Sabori. Najznamenitiji je odr¾an u Karta-geni pod predsedni„tvom Svetoga Kiprijana Kartagenskog, gde jedoneto pravilo (kanon) da se svi jeretici obraæenici imaju krsti-ti, Sabor je odr¾an 251. godine.

Ovo je docnije Crkva prepoznala kao istiniti izraz svoguŁewa da jeretici ne pripadaju Crkvi, da nemaju kr„tewe u istini,i da niko neæe, prema tome, biti osuðen ako krsti, i na taj naŁinprimi jeretika u Crkvu. Naravno, ovde va¾i isto ono „to su isti-cali i Oci Istoka i Afrike, naime, da ukoliko se radi o takvomjeretiku-apostati, koji ima crkveno kr„tewe, pa je otpao u jeres, ido„av„i sebi, ¾eli s pokajawem da se vrati Crkvi, takav ne sme

40 SVETI KNEZ LAZAR

biti kr„ten, jer veæ ima kr„tewe u istini, nego ima biti umilo-stivqen. Prepoznavawe istine u kanonu Afrikanskog, Kartagen-skog Sabora iz 251. godine uŁiweno je na Trulskom Saboru. Izmeðumnogih Sabora i kanona, ovaj Vaseqenski Sabor istinitim progla-„ava kanon Kartagenskog Sabora iz 251. godine reŁima:

„...PeŁatom zasvjedoŁavamo i sva ostala pravila, koja su izlo-¾ena od Svetih i Bla¾enih Otaca na„ih, naime: ... ... istotako i pravilo, koje je izdano Kiprijanom, biv„im arhiepi-skopom Afrikanske zemqe i muŁenikom, i Saborom, koji jepri wemu dr¾an, i koje se je u mjestima spomenutih predsto-jnika, i samo kod wih, po predanom im obiŁaju, Łuvalo. ...“ (2.kanon Trul. Sab.)Kanon „peŁatom zasvjedoŁava“ istinitim pravilo da se svi

jeretici, bez razlike, na poreklo, tj. na vrstu jeresi, imaju kr„te-wem primati u Crkvu, ali obiŁaj nastao na osnovu toga pravila, tj.wegovu obaveznost opredequje samo na Afrikansku Dijecezu. Ovaopredeqenost obveznosti na jednu Dijecezu ne umawuje istinitostistoga pravila, kao da je ono istinito samo u „mjestima spomenutih(Afrikanskih) predstojnika“, dok u drugim mestima ono nijeistinito. Istina, koju to pravilo izra¾ava, jeste upravo ona isti-na, koju smo zapazili veæ izra¾enu u odredbi 47. kanona Ap. Naime,jeretici, svi bez razlike, jesu oskvrweni vlastitim kr„tewem, teda bi bili primqeni u Crkvu (ako od ranije nemaju kr„tewe u isti-ni) moraju biti kr„teni, a suprotno postupawe Crkva osuðuje. Ovaj,47. kanon Ap. nema ograniŁewa obveznosti na neka samo mesta, nego jeon obavezujuæi za sve episkope i prezvitere, u svoj Crkvi, po svojzemqi. Za„to se onda Oci Trulskoga Sabora odluŁi„e da ograniŁeobveznost pravilu, kojemu priznaju op„tu istinitost, buduæi da je upotpunome saglasju sa op„teobveznim 47. kanonom Ap.?

Odgovor se nalazi u priznavawu istinitosti, i obveznostidrugih kanona (8. i 19. kanon I Vas. Sab.; 7. kanon II Vas. Sab.; 1. i 47.kanon Vasilija Velikog, i dr.), dopuwenih 95. kanonom samog Trul-skoga Sabora. Zapravo, ovo opredeqivawe obveznosti reŁenog pra-vila na samu Afrikansku Dijecezu, uz priznawe istinitosti togapravila, i obiŁaja i predawa, predstavqa odreðivawe odnosa togapravila, obiŁaja i predawa, prema navedenim, drugim kanonima,obiŁajima i predawima, u pogledu naŁina primawa jeretika u Cr-kvu. Da bi smo to pojednostavili, istaknimo da nema toga kanona,koji dovodi u sumwu istinu da jeretici, bez razlike, nemaju kr„te-we u istini. Ali opet, postoje neki (navedeni) kanoni, koji ne pri-znavajuæi kr„tewe jeretika, priznavaju kr„tewe iz jeretika, iobraæawe jeretika (ako nisu od ranije kr„teni u istini) prilikomprimawa u Crkvu ne krste, nego po utvrðenom obredu ih primajumiropomazawem, ali ne sve bez razlike, nego samo neke, iz nekihjeresi. Ovi naŁini primawa jeretika u Crkvu, jesu potpuno nezako-

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 41

niti, ako se ne odredi obveznost pravila, obiŁaja i predawa Afri-kanske Crkve2. na wenu samo oblast. Time se (odreðivawem oblastiobveznosti) progla„ava istinitost dotiŁnog pravila (i tako se,indirektno re„ava spor iz III veka u korist episkopa Istoka iAfrike), ali i istinitost (blagodatnost) miropomazawa kao naŁi-na primawa nekih samo jeretika u Crkvu. Geografski gledano, ra-„ireniji je obiŁaj primawa u Crkvu miropomazawem nekih samojeretika (ostali se i daqe primaju kr„tavawem), te se mo¾e uŁi-niti da taj obiŁaj su¾ava vrednost obiŁaja Afrikanske Crkve!

Odreðivawem obveznosti Afrikanskog pravila, stvoren jeprostor za kanonski obiŁaj primawa nekih jeretika iz nekih jere-si miropomazawem. Stvoren je prostor za razlikovawe jeresi, „toje (u smislu kr„tewa) iskquŁeno Afrikanskim pravilom. Pa ipak,premda u tom prostoru va¾i obveznost primawa odreðenih jeresi uCrkvu miropomazawem, episkop, ili prezviter, koji bi (u tom pro-storu) primio kr„tewem nekoga, iz jeresi, koja je kanonom odreðe-na kao jeres iz koje se mo¾e primiti miropomazawem, ne bi bio osu-ðen, jer bi postupao u skladu sa 47. kanonom Ap. Ali, ako bi nekiprezviter, ili Łak i episkop Afrikanske Crkve primio miropo-mazawem jeretika, koji bi se u drugim Crkvama kanonski mogaoprimiti miropomazawem, bio bi dostojan osude, jer ti kanoninemaju va¾nost u oblastima Afrikanske Crkve, jer u tim oblasti-ma obavezno je po 2. kanonu Trulskoga Sabora reŁeno pravilo. Ovi-me se otkriva i smisao i karakter obveznosti kanona koji dopu„-taju primawe iz nekih jeresi miropomazawem, koji se sastoji u mo-guænosti da se „prizna kr„tewe iz jeretika“ u nekim sluŁajevima,a da se ne povred 47. kanon Ap.

Navedeni kanoni ne su¾avaju vrednost Afrikanskog pravila,jer se dotiŁni obiŁaj u konkretnom sluŁaju (osobito kad sam obra-enik to ¾eli) mo¾e slediti i u oblastima gde to pravilo nemaobveznosti (ali ima istinosti!), „to u suprotnom sluŁaju pred-stavqa bezakowe, nego Afrikansko pravilo osloweno na 47. kanonAp. vredno„æu ispuwava svu Crkvu, a su¾enom obvezno„æu istin-stvuje i dopu„ta kanonski obiŁaj u van-Afrikanskim oblastima.Ovim stavom Crkva neotstupno svedoŁi da jeretici (svi) nemajukr„tewe, ali i da se ikonomije spasewa radi mo¾e dopustiti dis-penzacija u odreðenim jeresima, i obraæenike iz istih primati uCrkvu miropomazawem. To se vidi i iz teksta kanona koji oprede-quju „priznawe kr„tewa iz jeretika“. Na primer:

„Koji se iz jeresi obraæaju u pravoslavqe i k broju onih, kojise iz jeretika spasavaju, primamo po slijedeæem obredu i obi-

42 SVETI KNEZ LAZAR

2. Istovremena obveznost na istom prostoru kanonskih obiŁaja primawamiropomazawem nekih jeretika, i obiŁaja po pravilu Afrikanske Crkve, tj.kr„tavawem, iskquŁena je.

Łaju: Arijane, i Makedonijane, i Savatijane, i Novatijane, ikoji se nazivqu Katarima i Lijevima, i etrnaestodnevnikeili Tetradite, i Apolinariste primamo, po„to predstave odsebe pismeno i anatemiziraju svaku jeres, koja drukŁije uŁi,nego „to uŁi Sveta Bo¾ija, katoliŁanska i apostolska Cr-kva, znamenovav„i ih, to jest pomazav„i im najprije svetimmirom Łelo, oŁi, nozdrve, usta i u„i, i dok ih znamenujemo, ka-¾emo: PeŁat dara Duha Svetoga. Evnomijane, pak, koji se jed-nim pogru¾ewem krste, i Montaniste, koji se ovdije nazivquFrigima, i Savelijane, koji propovijedaju ijopatorstvo i dru-ga nedjela Łine, i sve ostale jeresi (jer ovdje ih ima mnogo,osobito koji doðo„e iz Galatskih strana), sve te, kad hoæe dase pridru¾e pravoslavqu, primamo kao jeline, te ih prvi danHristjanima Łinimo, drugi ogla„enima, za tijem treæi ih za-kliwemo trikratnim duvawem u lice i u u„i, i tada, po„to ihpouŁimo u istinama vjere i nastojimo, da dugo u crkvi prebi-vaju i slu„aju Sveto Pismo, krstimo ih.“ (7. kanon II Vas. Sab.)

Kanon govori o onim qudima (a ne jeretiŁkim organizacija-ma), koji se iz jeresi obraæaju u pravoslavqe, i na taj naŁin se pri-brojavaju onima, koji se, izbegav„i od demonskog semena jeretiŁko-ga otrovnoga kukoqa, u pravoslavqu spasavaju. U ovom stavu, koji ine znaŁi drugo, do to da u okviru jeretiŁkih organizacija nema spa-sewa, izrazom à „iz jeretika“ podrazumevaju se svi jeretici bez raz-like. Jer se za takve, dakle, jeretike, koji odstupaju od jeresi i ¾e-le da pristupe Crkvi, odreðuje primawe po odreðenom obredu iobiŁaju. Tek kod odreðivawa tog obreda pravi se razlika izmeðuobraæenika u zavisnosti od jeresi iz koje se obraæaju. Prema tome,jeretik (bilo koji), kada se obraæa spasewa radi Crkvi, on bivaspasewa radi primqen u Crkvu! A „to se naŁin tog spasonosnogprimawa razlikuje u zavisnosti od vrste jeresi, nema uticaja naŁiwenicu da ta i ta jeres nisu spasonosne, nisu blagodatne, pa pre-ma tome i da nemaju kr„tewe u istini. U suprotnom, neki jereticiiz nekih jeresi bi se spasavali unutar jeretika, a ne, kao „to kanonka¾e à „iz jeretika“.

Kanon zakonitim smatra samo onaj obred i obiŁaj primawaobraæenika, koji se zasniva na (samo za neke obraæenike iz nekihjeresi) svetoj tajni miropomazawa, ili na svetoj tajni kr„tewa. Oprimawu putem polagawa ruku u smislu primawa pokajnika zacrkvene prestupe, koji imaju kr„tewe u istini, ali koji su biliodluŁeni zbog prestupa, kanon ni„ta ne govori, a iz postavki odre-dbi kanona, gde se ka¾e da se obraæenici primaju po sledeæem obre-du i priŁaju, pri Łemu se spomiwu kao sledeæi (dakle svi) obredi iobiŁaji miropomazawe i kr„tewe, to sa sigurno„æu mo¾emo za-kquŁiti da Sveti Oci takav obred i obiŁaj, protiv koga su bili

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 43

Oci Istoka i Afrike u III veku, a naime polagawem ruku, smatrajunezakonitim.

Kanon poimenice nabraja jeresi iz kojih se primaju obraæe-nici miropomazawem. Ali i takvima postavqa prethodni uslov, dapismeno anatemi„u svaku jeres, suprotnu, ili neusagla„enu uŁewuCrkve. Kakav je smisao ovoga?

Pismeno anatemisawe svake jeresi, pa i one, iz koje dotiŁnidolaze (pre svih drugih jeresi à v. 95. kanon Trul. Sab.), znaŁi napu-„tawe la¾nog uŁewa u kojemu je bio i svih la¾nih uŁewa, kako bise dotiŁnome mogla priop„titi sveta tajna miropomazawa na spa-sonosno primawe u Crkvu. Ovo napu„tawe jo„ znaŁi i istupawe izjeretika, tj. iz wihove organizacije zasnovane na la¾nom uŁewu. Tojo„ znaŁi i potvrdu od dotiŁnog da prihvata osudu svake, a najpreone jeresi, iz koje potiŁe, a time prihvatawem anatema Svetih Ota-ca, prihvata se i uŁewe Svetih Otaca, tj. Crkve! Sve ovo znaŁi dakada se dotiŁni prima iz neke odreðene jeresi, tj. jeretiŁke orga-nizacije miropomazawem, time se ne priznaje kr„tewe same teorganizacije, veæ se prima Łovek koji je istupio iz takve organi-zacije i la¾nog uŁewa, posebnim naŁinom à miropomazawem. Takoje od samog Łina priop„tavawa blagodati Svetoga Duha obraæeni-ku, wegova biv„a jeretiŁka organizacija potpuno iskquŁena, „tone bi bio sluŁaj kada bi se priznavalo sâmo kr„tewe te organi-zacije. I svakako da ona mora biti iskquŁena, da bi bilo moguæeSvetome Duhu da oskvrnuæe „kr„tewa“ jeretiŁke organizacije,oŁisti i ispuni potpunom blagodaæu kroz svetu tajnu miropoma-znawa. Stoga, ako obraæenik, iz bilo kog razloga, ne bi anatemisaojeresi, i, dakle, odstupio od jeretiŁke organizacije, ne bi mogaobiti primqen miropomazawem, bez obzira na to „to je jeres iz kojese obraæa odreðena kao jeres iz koje se mo¾e primiti miropomaza-wem. U tom sluŁaju bi dotiŁni bio primqen kr„tavawem, premaopisanom postupku. To znaŁi da odreðivawe neke jeresi kao jeresiiz koje se mo¾e primiti u Crkvu miropomazawem, ne znaŁi da sekr„tavawe koje ti jeretici daju odreðuje kao istinito, jer bi usvakom sluŁaju (anatemisao obraæenik jeresi ili ne) postojao samojedan naŁin wegovog primawa u Crkvu à miropomazawem. Tada bikr„tavawe toga bilo kr„tavawe onoga koji ima u istini kr„tewe,„to osuðuje 47. kanon Ap. I ovo pridodajemo ranijem zakquŁku osmislu i karakteru obveznosti kanona koji odreðuje miropomazawekao naŁin primawa iz nekih jeresi.

Kada bi odreðivawe neke jeresi kao jeresi iz koje se mo¾eprimati u Crkvu miropomazawem, znaŁilo i odreðivawe da jekr„tavawe, koje ti jeretici daju, kr„tewe u istini, tada bi odred-ba o prethodnom pismenom anatemisawu svake jeresi, bila besmi-slica!

44 SVETI KNEZ LAZAR

Kanon poimenice odreðuje iz kojih se jeresi obraæenici pri-maju miropomazawem, po predstavqawu pismene anateme svake jere-si. To su: Arijani, Makedonijani, Savatijani, Novatijani, Katari,Tetraditi i Apolinaristi. U tekstu kanona nema niŁeg „to biupuæivalo na to da spisak nije konaŁan (razume se, izmeðu jeresikoje su u doba II Vaseqenskog Sabora postojale). Kanon nabraja ijeresi iz kojih se obraæenici primaju kr„tavawem. To su: Evnomi-jani, Montanisti i Savelijani. Ovaj zbir nije konaŁan, jer se u pro-du¾etku ka¾e: „i sve ostale jeresi“. Kanon vla„æu VaseqenskogSabora konaŁno vr„i razlikovawe izmeðu jeresi u pogledu naŁinaprimawa obraæenika u Crkvu, i to u pogledu onih jeresi koje su kodCrkava izazivale zabunu, i sasvim opreŁne obiŁaje i obrede pri-mawa. Potrebu da Vaseqenski Sabor donese konaŁan sud o tome, istavi taŁku na polemike, istakao je Sveti Vasilije Veliki:

„...Prema tome, ako je ovo povoqito, treba sakupiti zajednomnoge episkope, i tada izdati pravilo, da i onaj, koji to Łini,bude van opasnosti, a isto i onaj, koji odgovara, da bude zaslu-¾an vjere kad o tome odgovara.“ (47. kanon Vas. Vel.)

Ovoj potrebi odgovorili su Oci II Vaseqenskog Sabora.Posle dono„ewa 7. kanona svi predstojnici Crkava, i prezviteriu van-Afrikanskim oblastima, imali su jedinstven obiŁaj i obredprimawa u Crkvu obraæenika iz razliŁitih jeresi, tako da semoglo bez opasnosti od osude 47. kanona Ap. postupati, i sa punomverom odgovarati na pitawa o kr„tewu iz pojedinih jeresi.

Da li to znaŁi da se u vreme II Vaseqenskog Sabora pa sve doTrulskog Sabora, moglo miropomazawem primati u Crkvu obraæe-nika iskquŁivo iz pobrojanih sedam jeresi (Arijani, Makedoni-jani, Savatijani...), ili se moglo i iz jo„ nekih drugih?

Istakli smo da je smisao i karakter obveznosti ovog (i drugihparalelnih) kanona, moguænost primawa iz nekih samo jeresi putemmiropomazawa, kojoj moguænosti u ciqu ikonomije spasewa trebaslediti kad god je to moguæe. U odnosu na sve jeresi i kr„tavawekao redovan naŁin primawa obraæenika u Crkvu, miropomazawekao naŁin primawa iz samo nekih jeresi se pojavquje kao izuzetakod pravila. Tu misao izra¾ava i 7. kanon II Vaseqenskog Sabora.Poimenice se pobrojavaju jeresi iz kojih se obraæenici primajumiropomazawem. Potom se izrekom nabrajaju tri jeresi, koje se odprethodnih odvajaju reŁicom „pak“ iz kojih se obraæenici primajuredovnim naŁinom, kr„tavawem. Za dve do tri jeresi navodi se irazlog nemoguænosti da se iz wih primaju miropomazawem, a razlogtreæoj (Montanisti) nalazimo u 1. kanonu Svetoga Vasilija Veli-koga: ...“Kakvim æe se zbiqa naŁinom smatrati pravilnim wihovokr„tewe, kad oni krste u Oca, i Sina, i Montana, i Priskilu, aupravo nijesu ni kr„teni oni, koji su kr„teni u ono, „to nam nijepredano...“. Ovaj pristup pokazuje da su te tri jeresi pobrojane, jer

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 45

je u nekim Crkvama bilo mi„qewe da bi i iz wih obraæenike tre-balo primati miropomazawem. Uz te jeresi kanon izrekom, kao onejeresi iz kojih se obraæenici imaju primati kr„tavawem, dodaje „isve ostale jeresi“. Ovim se istiŁe da nije primawe obraæenikaputem kr„tavawa izuzetak, a putem miropomazawa pravilo, nego daje obratno. Da pomenute tri jeresi, ba„ kao i sve ostale, jesu jere-si iz kojih se obraæenici imaju primati u Crkvu kr„tavawem, popotpuno opisanom prethodnom obredu. Od ovih „svih ostalih“ izu-zimaju se pobrojanih sedam jeresi, iz kojih se obraæenici primaju uCrkvu miropomazawem, ukoliko prethodno anatemi„u svaku jeres,dakle i svoju!

Ako je kanon pobrojao jeresi iz kojih se obraæenici mogu pri-mati u Crkvu miropomazawem, za„to nije pobrojao i sve ostalejeresi? Odgovor se nalazi u zagradi, odmah u produ¾etku istih reŁi„...(jer ovdje ih ima mnogo, osobito koji doðo„e iz Galatskihstrana)...“, dakle zbog mno„tva postojeæih jeresi nije bilo moguæe,niti je bilo celishodno nabrajati ih. Ipak, zapa¾amo duh izvesneograniŁenosti u ovim reŁima, koji nam daje za pravo da mislimokako Oci II Vaseqenskog Sabora nisu pregledali sve jeresi, tadapostojeæe i osuðene, u smislu naŁina prijema obraæenika iz istih.ReŁi „ovdje ih ima mnogo“,i „iz Galatskih strana“, upuæuju na to daje Sabor pored spornih jeresi pregledao naroŁito one, koje suuhvatile koren na Istoku, a posebno u Galatskim stranama, odaklemnogi jeretici doðo„e u Carigrad. Ovu misao potkrepqujemo time„to se uoŁene reŁi nalaze kao obja„wewe reŁi „i sve ostale jere-si“. Obraæenici iz svih ostalih jeresi, pa i onih nepregledanih upomenutom smislu primaju se kr„tavawem po reŁenom obredu.

Ali ovo daje za pravo Crkvama da ukoliko naðu za bogougodno,izmeðu nepregledanih jeresi od strane II Vaseqenskog Sabora upomenutom smislu, kao i novonastalih jeresi, izdvoje vla„æu svo-jih Sabora, i druge jeresi, iz kojih se obraæenici mogu primati uCrkvu miropomazawem uz prethodno anatemisawe jeresi.

Dva se pitawa mogu postaviti pri razmatrawu ovog pravaCrkava. Pitawe merila, po kojima se Crkve ravnaju pri izdvajawujeresi; i pitawe odnosa obveznosti lokalnih odluka (odluka samo-stalnih Crkava) meðusobno, i prema (celokupnoj) VaseqenskojCrkvi.

Pitawe merila se nameæe veæ iz samog postojawa 7. kanona IIVaseqenskog Sabora. Ako je Crkva izdvojila od pregledanih samosedam jeresi, iz kojih se obraæenici mogu primati obredom miropo-mazawa na osnovu anatemisawa jeresi u pismenoj formi, a tri (uzsve ostale) izriŁito iskquŁila iz ove moguænosti, tada je jasno, dapostoje uslovi koje jeresi moraju da zadovoqe, da bi bilo moguæeudovoqiti naŁelu ikonomije spasewa, i dotiŁnim jeresima „pri-znati kr„tewe iz jeretika“. Jer, isto naŁelo ikonomije je nagnalo

46 SVETI KNEZ LAZAR

Oce da razmatraju npr. Arijance i Montaniste, pa je Arijancima„priznato kr„tewe iz jeretika“, a Montanistima nije. Ono „tojeretici zovu kr„tewem (tj. bezblagodatni, „ta vi„e oskvrwujuæiŁinovi jeretika), „to se crkvenim miropomazawem ispuwava po-trebnom blagodaæu Svetoga Duha, mora biti barem u nekom smisluu skladu sa onim „to je Crkvi predano, da bi moglo podneti, ponetiblagodat Svetoga Duha. U kom to smislu, i u kakvom to skladu, to jepitawe pomenutog merila. Mo¾emo zakquŁiti da od pravilno oda-branih merila (uprkos naŁelu ikonomije) mo¾e zavisiti istini-tost prijema jeretika u Crkvu iz onih jeresi koje su lokalnimSaborom izdvojene u grupu jeresi iz kojih se obraæenici mogu pri-mati u Crkvu miropomazawem, na osnovu pismene anateme jeresi. Oovim merilima æemo govoriti kada budemo razmatrali moguænost„priznawa kr„tewa iz rimokatolika“. Sada zakquŁimo da, ako sumerila povezana sa istinito„æu prijema, onda bi sve Crkve mora-le da se neodstupno dr¾e istih merila, i tu lokalizama ne smebiti.

Pitawe odnosa obveznosti odluka lokalnih Sabora meðusob-no, i prema Vaseqenskoj Crkvi, nije toliko strogo. Sasvim jemoguæe da jedna Crkva neku jeres izdvoji, i prizna kr„tewe iz tejeresi, te obraæenike iz iste prima miropomazawem, a druga Crkvaistu jeres ne izdvoji, te obraæenike iz iste prima kr„tavawem. Utakvome sluŁaju javqa se „arolikost, ali ona nije nu¾no nezako-nita. Crkva koja je izdvojila jeres, po„tujuæi merila, izrazila jetime milost popu„tajuæi i udovoqavajuæi naŁelu ikonomije spase-wa. Crkva koja nije izdvojila istu jeres, u pogledu iste primewujeop„ti zakon izra¾en u 47. kanonu Ap. NaŁin primawa obraæenikaiz jeresi u Crkvu jeste pitawe od interesa za svu VaseqenskuCrkvu. Samo razdvajawe oblasti obveznosti pravila AfrikanskeCrkve od kanona to potvrðuje. Zatim postojawe 7. kanona II Vase-qenskog Sabora takoðe to potvrðuje. Ali, karakter obveznostikanona, koji „priznaju kr„tewe iz jeretika“, kao moguænost da se unekim oblastima, nekim samo jeresima omoguæi da se obraæenici izistih primaju u Crkvu miropomazawem, a da se ne povredi kanonskii dogmatski princip izra¾en u 47. kanonu Ap. omoguæava da lokal-ne Crkve, po„tujuæi odredbe kanona (7. kanon II Vas. Sab. 95. kanonTrul. Sab. i dr.) i same izdvajaju jo„ neke jeresi, kojima æe za svojuoblast „priznati kr„tewe“ i jeretike iz tih jeresi primati mi-ropomazawem. Kakav je tada smisao odredaba kanona vaseqenskogkaraktera, i samog problema kao problema od vaseqenskog znaŁaja,problema granice Crkve, ako i autokefalne Crkve mogu donositiodluke, i time i same vr„iti razbor izmeðu jeresi, od VaseqenskogSabora nepregledanih ili novonastalih?

Saborsko razmatrawe jeresi, i odluŁivawe da se neka jeresizuzme od op„teg pravila, te da se obraæenici iz iste mogu, na pod-

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 47

ruŁju toga Sabora, primati miropomazawem, uvek jeste moguænostkojoj se sledi. Vaseqenski Sabor je razabrao neke jeresi, i kroz touzakonio merila na osnovu kojih se mo¾e istinito izdvojiti i nekeod drugih jeresi. Odluka Vaseqenskog Sabora se odnosi na podruŁ-je cele Crkve, izuzev, posebnom odlukom takoðe Vaseqenskog Sab-ora, Afrikanske Crkve. Sabori autokefalnih Crkava, jesusabornog karaktera, i dok su u odlukama jedinstveni sa odlukomVaseqenskog Sabora, „to znaŁi, dok su saborni svim ostalimSaborima autokefalnih Crkava, i wihove odluke su donete jedin-stvenom vla„æu, Jedinstvene Crkve, ali imaju va¾nost samo napodruŁju dotiŁnih Sabora. Stoga, ukoliko jedna Crkva izdvoji i„prizna kr„tewe iz te jeresi“, a druga u pogledu iste jeresi neodluŁi ni„ta, i u pogledu obraæenika iz iste jeresi nastavi daprimewuje op„te pravilo (47. kanon Ap.) i prima ih kr„tavawem,nema nezakonitosti ukoliko se Crkva koja je izdvojila jeres, pritome dr¾ala merila Vaseqenskog Sabora.

Upravo s toga da bi se postiglo to unutra„we jedinstvo meri-la Sveti Vasilije Veliki i tra¾i od Vaseqenskog Sabora da done-se pravilo, osobito kad se ima u vidu da u svom prvom kanonu ka¾eda nije kr„ten, onaj koji je kr„ten u ono „to nam nije predano. Gov-oreæi „da nije kr„ten“ Svetiteq podrazumeva samo ono „to se odjeretiŁkog kr„tavawa „priznaje“.

Interesantno je, da je Afrikanska Crkva, iako izuzeta odkanonskog obiŁaja primawa jeretika putem miropomazawa, samaodluŁila da donatiste koji se obraæaju Crkvi prima miropomaza-wem. Ova odluka je prethodila Trulskom Saboru, pa ipak istiSabor je priznao pravilo Afrikanske Crkve, po kome se svijeretici bez razlike imaju primati kr„tavawem. Ovo svedoŁi da jeSabor Afrikanske autokefalne Crkve u potpunoj vlasti da izdva-ja jeresi i „prizna kr„tewe iz istih jeretika“, na prvi pogled pro-tivno svojoj op„toj odluci, i odluci Vaseqenskog Sabora, kojom seosna¾uje ta op„ta odluka, i uprkos tome „to je ta op„ta odlukaVaseqenskim Saborom doneta kao ograniŁewe odluke (95. kanonaTrul. Sab.) Vaseqenskog Sabora, op„teg karaktera. Da bi se ovorazumelo mora se uvek imati u vidu da je izuzimawe nekih jeretikaod op„teg naŁina primawa u Crkvu putem kr„tavawa moguænost dase isti obraæenici prime miropomazawem, a da se ne potpadne podosudu op„teg pravila.

Episkop mimo svoga Sabora ne mo¾e po svojoj uviðavnostiizdvajati jeresi, i jeretike obraæenike iz istih primati putemmiropomazawa. Ovo s toga „to 47. kanon Ap. osuðuje episkopa, iliprezvitera, koji ne krsti onoga, koji je od neŁastivih oskrvqen.Episkop koji bi samostalno „priznao kr„tewe iz nekih jeretika“time bi se ogre„io o navedeni kanon. Episkop pojedinac nemavlasti da sam razabira i osuðuje kao jeres pojedino uŁewe, veæ on to

48 SVETI KNEZ LAZAR

Łini iskquŁivo saborno sa svima episkopima u okviru svoga Sabo-ra, pa zato on ne mo¾e imati ni pravo da samostalno odluŁuje opriznavawu kr„tewa iz nekih jeretika. Dakle bez odluke Saboraautokefalne Crkve, kojom se izdvaja neka jeres da se obraæenici iziste primaju putem miropomazawa, ukoliko to nije odluŁeno Vase-qenskim Saborom, u pogledu tih jeretika primewuje se kr„tavawekao naŁin primawa u Crkvu.

Videli smo da 7. kanon II Vaseqenskog Sabora u izrazu imaiskquŁivosti. Pored sedam pobrojanih jeresi, kao da se nijednadruga ne izdvaja u smislu da se obraæenici primaju miropomazawem,kao da se iz „svih ostalih jeresi“ obraæenici imaju primati uCrkvu kr„tavawem. Tek u duhu kanona smo prona„li pravo i Sabo-ra autokefalnih Crkava da izdvajaju i druge, nepregledane jeresi,ili one novonastale.

...„Tako isto i Maniheje, i Valentinijane, i Markionite ikoji iz sliŁnih jeresi prelaze, primajuæi ih kao jeline, izno-va ih krstimo. A Nestorijani, i Evtinijani, i Severijani izistoŁnih jeresi, treba da podnesu pismeno i da anatemi preda-du svoju jeres, a isto i Nestorija, i Evtihija, i Dioskora, iSevera, i ostale poglavice takovih jeresi i one, koji istomisle kao i oni, i sve spomenute jeresi, i tada tek neka posta-nu uŁesnici svetog opæewa.“ (95. kanon Trul. Sab.)

Oci Trulskoga (VI Vaseqenskog) Sabora 95. kanonom izbe-gavaju iskquŁivost u izrazu i otvoreno iskazuju da oni, sledeæi duh7. kanona II Vaseqenskog Sabora, pored pobrojanih jeresi, iz kojihse obraæenici ne moraju primati kr„tavawem, primaju istim na-Łinom“ i iz sliŁnih jeresi“. Ista odredba stoji i posle nabrajawaonih jeresi iz kojih se obraæenici primaju kr„tavawem. Jasno je daæe razbor po principu sliŁnosti vr„iti Sabori autokefalnihCrkava. Princip sliŁnosti ukazuje u prvom redu na to da „ostalejeresi“ moraju biti u¾e ili „ire varijacije pobrojanih jeresi. Ito zapravo i nije ne„to novo.

„Enkrakiti, Sakofori i Apotaktiti podle¾e istome sudu,kao i Novatijani; jer je o wekima i pravilo izdano premda irazliŁno, doŁim o drugima nije ni„ta kazano. Mi uostalom najednakome temequ takove iznova krstimo; i premda kod vaszbog wekog osobitog razloga zabraweno je kr„tewe po drugiput, kao „to je i kod Rimqana, na„ svakako temeq neka va¾i,jer wihova je jeres, kao weki mlaz Markionista, po„to osu-ðuju brak, odvraæaju se od vina i Bo¾ije stvorewe kazuju da jepogano, te zato ih ne primamo u Crkvu, dok se ne krste na„imkr„tewem. Jer neka ne ka¾u: Mi smo kr„teni u (ime) Oca, iSina, i Svetoga Duha, koji sliŁno Markionu i drugim jeresi-ja smatraju Boga da je tvorac zla...“ (47. kanon Vas. Vel.)

RIMOKATOLICI I KR'TEWE 49

Na osnovu principa sliŁnosti, uoŁavajuæi da je neka jeres„mlaz“ druge, Sveti Vasilije Veliki je razabirao jeresi. Ali jeipak, u nastavku (ranije smo ga naveli) istakao da o svemu, pa i osliŁnosti izmeðu jeresi, sud treba da donese Sabor, da bi pojedin-ci episkopi primali obraæenike bez bojazni od osude, i da bi upi-tani mogao da verom pru¾i odgovor na pitawe o naŁinu primawaobraæenika iz pojedinih jeresi.

Sveti Vasilije Veliki u 47. kanonu ka¾e: à i premda kod vas(u Ikoniji, prim. aut.) zbog wekog osobitog razloga zabraweno jekr„tewe po drugi put, kao „to je i kod Rimqana, na„ svakako te-meq neka va¾i. Iz nekog razloga „osobitoga“ (Svetiteq ili ne znaza taj razlog, ili je zaŁuðen wime i obiŁajem) u Ikonijskoj Crkvije bilo zabraweno ponovno, tj. iznova kr„tewe. Ovde se ne misli nazabranu kr„tewa onoga, koji u istini ima kr„tewe, jer je to op„tazabrana po 47. kanonu Ap. Ovde, u Ikoniji je bilo zabraweno pri-mati u Crkvu neke (ili sve?) jeretike kr„tavawem, tako da se odlu-ci o izdvajawu tih jeresi davao imperativan znaŁaj. I ne samo to,nego su se obraæenici iz istih primali kao u Rimu, polagawem rukui opra„tawem greha, na osnovu anatemisawa jeresi. Ovim naŁinom,jereticima se priznavalo samo kr„tewe („to je osuðeno 46. i 47.kanonom Ap.), a ne tek „kr„tewe iz jeretika“. Uostalom, i izraz„kr„tewe po drugi put“ Svetiteq kao da je pozajmio od rimskihepiskopa III veka, koji su hteli istim da opravdaju ovaj obiŁaj. Tajizraz govori da Svetiteq ne odobrava zabranu koja je bila u Ikoni-ji. „Na„ svakako temeq (tj. kr„tavawe) neka va¾i“ ove reŁi samopotvrðuju Svetiteqevo neodobravawe obiŁaja. Imperativan znaŁajzabrane kr„tavawa jeretika u potpunosti negira op„tu odredbu47. kanona Ap. o svrgnuæu onoga, koji ne krsti od neŁastivih(jeretika uop„te) oskvrwenoga.

Kanoni koji izdvajaju pojedine jeresi (v. 7. kanon II Vas. Sab. i95. kanon Trul. Sab.) ne sadr¾avaju sankciju za onoga episkopa, kojibi krstio obraæenika iz Arijanstva npr., kao ni za onoga, koji bimiropomazao obraæenika iz Montanista npr. Ovaj drugi episkopbi bio svrgnut, ali ne zbog prestupa reŁenih kanona, veæ zbog pre-stupa 47. kanona Ap. jer se ti kanoni ispoqavaju kao potvrda, i kaoprodu¾etak 47. kanona Ap. Iz istog razloga, episkop koji krstiobraæenika iz Arijanstva neæe biti osuðen, kao „to neæe bitiosuðen ako ga miropoma¾e, jer je to kanonima omoguæeno. Dakle,reŁeni kanoni niukoliko nemaju imperativan znaŁaj! Ukoliko biimali takav znaŁaj, tj. ukoliko bi zabrawivali kr„tavawe obraæe-nika iz izuzetnih jeresi, bili bi protivni op„tem 47. kanonu Ap.kome se po prirodi wegovoj, kao odrednika Łvrste granice Crkve,ne mo¾e protiviti ni u posebnim sluŁajevima.

(nastaviæe se)

50 SVETI KNEZ LAZAR

Kako se kanon koji omoguæava da se obraæenik iz neke odreðe-ne jeresi primi u Crkvu bez kr„tewa (miropomazawem na osnovuanateme jeresi) pojavquje kao potvrda, i kao produ¾etak, kanonakoji osuðuje primawe jeretika uop„te bez kr„tavawa?

Apostolski 47. kanon potvrðuje da jeretici, svi, bez razlike,nemaju blagodatno i spasonosno kr„tewe. I tu potvrdu je za„titiosvojim imperativnim karakterom. ReŁeni kanoni, koji „priznajukr„tewe iz jeretika“, ne negiraju istinu da i te jeresi, „to suupravo wima „priznata kr„tewa“, takoðe nemaju blagodatno kr-„tewe, tako da se granica Crkve nije pomerila ni u tim odreðenimsluŁajevima. Kako?

Bez obzira na to „to je neka jeres izdvojena, da bi se obra-æenik iz iste primio, tj. da bi mu se priznalo kr„tewe iz jeretika,on mora anatemisati jeresi, a posebno onu, iz koje dolazi. Ovimobraæenik odstupa od jeretika, svedoŁi da je pogru¾ewe (à vapti-zma, kr„tewe), koje je dobio od jeretika bezblagodatno i oskvrwu-juæe. Tek na osnovu ovako izra¾ene vere i preumqewa, Crkvapravovernih izlivajuæi dar, osveæewe Duha Svetoga na obraæenikaispuwava spasonosnom blagodaæu pogru¾ewe iz jeretika Łineæiskvrnu svetiwom, i na taj naŁin dotiŁnoga preporaða u novu tvar,sposobnu da se PriŁe„æem prisajedini i Bogu u Crkvi. Ovaj„obred“ sam po sebi kazuje da je istina koju svedoŁi 47. kanon Ap. dajeretici, svi, Łak i oni, koji su izdvojeni da se obraæenici iz istihpri primawu u Crkvu ne moraju pogru¾avati (à krstiti), nemajublagodatno kr„tewe u istini. A ako ga nemaju ni ti, izdvojenijeretici, tada ne mo¾e stajati zabrana kr„tavawa obraæenika izistih. Takva zabrana ne mo¾e da se izvede iz imperativne zabranekr„tavawa onoga, koji u istini ima kr„tewe (47. kanon Ap.), jerobred svedoŁi da ga nema. Ukoliko bi se zabrana ustanovila samimkanonom, koji izdvaja jeresi, tada bi se povredio imperativnikarakter 47. kanona u delu, koji osuðuje nekr„tavawe od jeretikakr„tenog. U pogledu izdvojenih jeretika, koji se obraæaju, stvo-rila bi se praznina. Obredom bi bili tretirani, kao da nemaju kr-„tewe, a opet, zabranom bi bili iskquŁeni iz moguænosti da dobi-ju u svemu crkveno pogru¾ewe. Time bi jeretiŁko pogru¾ewe, upr-kos imperativnom karakteru 47. kanona Ap., postalo, u tim sluŁa-jevima, smetwa crkvenom pogru¾ewu. Time bi se, daqe, jeretiŁkomepogru¾ewu dao veæi imperativni znaŁaj, nego onome kanonu, kojinajjasnije osporava taj znaŁaj. Istina, koju 47. kanon Ap. potvrðuje,i imperativni karakter wegov, kojim se „titi ta istina, jedno su.U meri u kojoj se povreðuje za„tita povreðuje se i istina. Zato sekanoni koji izdvajaju pojedine jeresi, i pojavquju neimperativni,da bi se, podvodeæi se pod istinu i za„titu 47. kanona Ap. pokaza-li kao wegova potvrda, i kao produ¾etak, tj. kao samo alterna-tivni naŁin „nepogru¾ewskog kr„tewa“.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE A

U svetlu ovoga postaju razumqive reŁi Svetoga VasilijaVelikoga, iz wegovog 47. kanona: „Mi u ostalom na jednakome teme-qu takove iznova krstimo“. Mi... iznova krstimo takve jeretike.Ne govori Svetiteq o iznova, tj. ponovqenom izlivawu blagodatiSvetoga Duha na od jeretika oskvrwenog Łoveka, koji se obraæaCrkvi, jer bi time priznao da je ista blagodat veæ izlivena krozjeretiŁko pogru¾ewe (à vaptizma), i sledstveno tome, ponavqaweizlivawa iste, spasonosne blagodati bilo bi „rugawe krstu ismrti Gospodwoj“.

Kada govori da takve jeretike ponovo, tj. iznova krste, Sve-titeq reŁju „iznova“ podrazumeva ponavqawe pogru¾avawa, krozkoje se na dotiŁnog izliva blagodat Svetoga Duha, a koji Łin spoqagledano odgovara radwama jeretika, Łija je su„tina suprotna, jer jeskvrna. Nesporazum nastaje zbog grŁke reŁi „vaptizma“, koja udoslovnom prevodu znaŁi à pogru¾ewe, a koja je kod nas prevedenau skladu sa duhovnim znaŁajem crkvenog, svetotajinskog pogru¾ewa,kao à kr„tewe. Dakle, Svetiteq razumeva da se dotiŁni jeretikiznova pogru¾ava, a ne i da se iznova krsti Hristovim kr„tewem.Da je tako vidi se i iz toga „to se poziva na „jednak temeq“,tj. na47. kanon Ap. i kr„tewe u istini. I to se ba„ vidi iz samih reŁiu nastavku svog kanona, kojima osporava kr„tewe istih tih jereti-ka, koje (tobo¾e) iznova krste.

Samo je crkveno pogru¾ewe ujedno i kr„tewe Hristovim kr-„tewem. Pogru¾ewe jeretika predstavqa umivawe koje „vi„eprqa u be„Ła„æu nego li „to ga (tako pogru¾enog jeretika) isku-pquje“ (Sveti Atanasije Veliki, PG t. 26). I Crkava kada nekimjeresima priznaje kr„tewe iz iste organizacije, priznaje pogru-¾ewe, jasno, pod odreðenim uslovima (anatemisawe svake jeresi),dok se ispovedawe vere obraæenika upotpuwuje miropomazawem, tj.svetotajinskim izlivawem blagodati Svetoga Duha, ali koje izli-vawe biva bez crkvenog pogru¾ewa. No i tako, takav Łovek, pogru-¾en od jeretika, a miropomazan od Crkve, jeste u istini kr„tenHristovim kr„tewem i postao je „nova tvar“ sposoban da bude pri-mqen u sveto op„tewe PriŁe„æa.

Oci II Vaseqenskog Sabora nisu smatrali zakonitim pri-mawe u Crkvu obraæenika iz jeretika putem pokajawa (izra¾enogkroz ispovedawe vere pravovernih ili anatemisawe svake jeresi,te polagawe ruku na wih), kao kad se javni gre„nik posle vremenaodluŁewa prima u sveto op„tewe PriŁe„æa (v. 43. kanon Kart.Sab.), a koji je naŁin uz imperativni karakter bio kod Rimske Cr-kve. To se vidi iz poŁetnih reŁi 7. kanona II Vaseqenskog Sabora:

„Koji se iz jeresi obraæaju u pravoslavqe i k broju onih, kojise iz jeretika spasavaju, primamo po slijedeæem obredu i obi-Łaju...“

B SVETI KNEZ LAZAR

Ti slijedeæi obredi i obiŁaji, kojima Oci ovoga Sabora pri-maju obraæenike iz jeretika, jesu jedino miropomazawe na osnovuanatemisawa svake jeresi, i kr„tewe na osnovu pouŁavawa naukepravovernih. ReŁ „slijedeæi“ jeste reŁ prethodeæa nabrajawu i tonabrajawu konaŁnom, a ne primera radi ograniŁenog broja od svihmoguæih. Dakle, izvan opisana, a time i pobrojana dva obreda iobiŁaja, Oci II Vaseqenskog Sabora ne primaju u Crkvu nikakvimtreæim obredom i obiŁajem onoga koji se iz jeretika obraæa. Usvome, ovim naŁinom izra¾enom, protivqewu primawa obraæenikaiz jeretika Oci II Vaseqenskoga Sabora slede po tom pitawu izra-¾enome stavu Svetoga Vasilija Velikoga u 1. wegovom kanonu:

„...Radi Łega drevni su ustanovili, da se (kr„tewe) jeretikaima sa svijem odbaciti; ono raskolnika, po„to Crkvi pri-padaju, priznavati; a koji su u nezakonitim zborovima, po„tose poprave potrebitim pokajawem i obraæewem, primati opetu Crkvu...“

Svetiteq ovde iznosi ustanovu drevnih Otaca, naime Fir-milijana i Kiprijana, i Sabora, koji su pri istima bili odr¾ani uIII veku. Podelu odstupnika od Crkve iz ove ustanove sledi i IIVaseqenski sabor sa¾imajuæi ih kao nepokorne u jedno (v. 6. kanonII Vas. Sab.) u pogledu prava da podi¾u optu¾be za crkvene krivice.Videli smo da su 7. kanonom Oci II Vaseqenskog Sabora iznetuustanovu izmenili, ali da je izmenom nisu o„tetili, i to u delu,koji se odnosi na potpuno („sa svijem“) odbacivawe kr„tewa jere-tika. Meðutim, deo o onima u nezakonitim zborovima ostao je ne-spomenut i time obavezan, i istinit, na nepromewen naŁin. Oviodstupnici se primaju u Crkvu svetom tajnom pokajawa i ispovesti.U pogledu prava podizawa optu¾nice za crkvene krivice, oni kojisu u nezakonitim zborovima, jesu kao odstupnici izjednaŁeni sajereticima i raskolnicima, i Łak se izriŁito i nazivaju jeretici-ma, a opet u pogledu obraæawa u Crkvu postoji tolika razlika odraskolnika i jeretika. Za„to?

„...a nezakoniti zborovi, to su sastanci, koje sastavqaju nepo-korni prezviteri, ili episkopi, i neuki narod; na primjer:kad je jedan izobliŁen zbog nekakvog grijeha, i zbraweno mu jevr„iti sve„tenu slu¾bu, pak se pravilima ne pokorava, negosam sebi prisvaja predstojni„tvo i sve„tenu slu¾bu i zajed-no s wima i drugi odstupe, ostaviv„i katoliŁansku Crkvu...“(1. kanon Vasilija Velikoga)

Prema pobrojanim licima (odluŁeni episkop, ili prezviter,i neuki narod), nezakoniti zbor saŁiwavaju qudi, koji imaju kr-„tewe u istini. Ovi su odstupili od Crkve u kojoj su bili, op-„tewem sa onima koji sebi nezakonito prisvajaju predstojni„tvo,ili slu¾bu. Stoga, kad se ovi obraæaju Crkvi primaju se „opet“. A

RIMOKATOLICI I KR'TEWE C

ako se opet primaju i ako imaju kr„tewe u istini, to se onda veæ nemogu primati kao oni koji su od poŁetka van Crkve i koji nisukr„teni. Pogru¾ewe i kr„tewska blagodat su na wima, i ukolikobi se iznova krstili bila bi to povreda 47. kanona Ap. Stoga seneŁistota, koja se usled odstupni„tva od Crkve pokazuje kao pre-grada izmeðu istih i svetoga op„tewa PriŁe„æa uklawa „potrebi-tim pokajawem i obraæawem“!

Ukoliko bi iz nezakonitog zbora proiza„la nova generacijaqudi, koji su „kr„teni“ od odstupnika, bili bi tretirani kao ioni koji se obraæaju iz raskola. „Kr„tewe“ koje su dobili u neza-konitom zboru smatralo bi se kao da je svetovwaŁko i pri primawutakvih u Crkvu, ono bi moralo biti upotpuweno pravim crkvenimkr„tewem, kao i kod raskola:

„...I oni (raskolnici, prim. aut.), koji su se prvi odijelili,imali su OtaŁasko rukopolo¾ewe, i kroz to, (...) oni su imaliblagodat duhovnu; ali po„to su se otcijepili, postav„i svje-tovwaci, nijesu veæ imali vlasti ni da krste, ni da rukopo-la¾u; niti su mogli saopæiti drugima blagodat Duha Svetoga,od koje su sami otpali; i radi toga je nareðeno bilo, da oni,koji su od wih kr„teni bili, kao kr„teni od svjetovwaka,moraju, kad se obraæaju u Crkvu, biti oŁi„æeni pravim crkve-nim kr„tewem...“ (1. kanon Vasilije Velikoga)

U su„tini je razlika izmeðu raskola i nezakonitog zbora utome „to oni u nezakonitom zboru imaju kr„tewe istinito i pot-puno, dok oni u raskolu, kako iznaðo„e i naredi„e drevni Oci IIIveka, imaju svjetovwaŁko kr„tewe, koje se dopuwava peŁatom daraDuha Svetoga.

Uop„te, svete tajne kr„tewa i miropomazawa Łine pripre-majuæu celinu za sjediwewe s Bogom u Crkvi. Kr„tewe preporaða,prosveæuje, a miropomazawe oblaŁi u silu Hristovu. Ova misao na-„la je izraz u 48. kanonu Laodikijskoga Sabora:

„Koji bivaju prosvijeæeni kr„tewem, moraju biti pomazaninebeskim pomazawem da postanu uŁesnicima carstva Hristo-va.“

S druge strane sveta tajna pokajawa i ispovesti, Łega je izrazpolagawe ruku, uvodi veæ u istini kr„tenog, a grehom, prestupomodvojenog, u uŁe„æe PriŁe„æa.

Stara ustanova „drevnih“ Otaca nalagala je primawe u Crkvuobraæenika iz jeretika kr„tavawem, jer su se oni „sa svijem odvr-gli, i od same se vjere otuðili“ (1. kanon Vasilija Velikog); obra-æenika iz raskola miropomazawem, jer se kr„tewe wihovo sma-tralo svjetovwaŁkim, buduæi da se oni nisu od vere otuðili i „C r-kvi pripadaju“ (1. kanon Vasilija Velikog); obraæenika iz neza-konitih zborova pokajawem i ispove„æu te polagawem ruku pri

D SVETI KNEZ LAZAR

apsidi hrama uz blagoslov izmirenih, jer ovi imaju kr„tewe u is-tini, ali su od zajednice PriŁe„æa odvojeni prestupom.

Ustanova II Vaseqenskog Sabora odreðuje da se samo nekimjeresima dopusti da se obraæenici iz istih mogu primati miropo-mazawem, ali ne stoga „to bi ovi pripadali Crkvi, i imali u okvi-ru svoje organizacije svetovwaŁko kr„tewe (jer tada veæ ne bi bi-li jeretici), nego stoga „to wihovo pogru¾ewe (vaptizma) u nekomsmislu odgovara onome „to je Crkvi predano. Ovo proistiŁe iztvrdwe Svetoga Vasilija Velikoga: „a upravo nijesu ni kr„teni(pogru¾eni, vaptizma) oni, koji su kr„teni (pogru¾eni, vaptizma)u ono, „to nam nije predano“ (1. kanon Vasilija Velikoga). Dakle,da bi se jeretiŁko pogru¾ewe moglo miropomazawem ispunitikr„tewskom blagodaæu, ono mora i po formi, i po veri biti uskladu sa crkvenim predawem o kr„tewu.

USTANOVA OTACA TRULSKOGA SABORA

Ustanova „drevnih“ Otaca, izmewena, ali ne i poni„tena, do-punom Otaca II Vaseqenskoga Sabora, konaŁno je uobliŁena izme-nom, ali ne i poni„tewem, 95. kanonom Trulskoga Sabora. OvajSabor je za sada posledwi Sabor, koji je vaseqenskog znaŁaja, a kojije doneo kanon o naŁinu primawa obraæenika iz jeretika. Oci togaSabora su razmatrali u odnosu na vreme II Vaseqenskoga Saboraneke od istoga nepregledane (stare) jeresi, i neke novonastale.Rezultat takvog razmatrawa jeste 95. kanon, koji je po svojoj struk-turi izuzetan.

Oci Trulskoga Sabora su potvrðivali zapu„tene preða„wekanone, uglavnom na taj naŁin „to bi se u svom kanonu pozvali naranije Svete Oce i wihovu ustanovu svojim reŁima verno izlagali.Na primer 14. kanon Trulskoga Sabora poŁiwe reŁima: „PraviloSvetih i Bogonosnih Otaca neka se i u ovome Łuva, da se prezviterne postavqa prije trideset godina...“. Sveti Oci Łiju ustanovu Sa-bor potvrðuje jesu Oci Neokesarijskoga Sabora, a ustanova je 11.kanon istoga Sabora.

Postoji i drugaŁiji naŁin. Oci bi u svom kanonu odavalipo„tovawe ranijoj ustanovi tako „to bi je izdvajali i ponavqaliu okviru navodnih znaka. Na primer 25. kanon Trulskoga Sabora po-Łiwe sveŁanim reŁima: „Zajedno sa drugima ponavqamo i ono prav-ilo, koje nala¾e, da „u svakoj Crkvi parohije, koje su po selima ilizaseocima, moraju nepromenqivo pripadati onim episkopima, uŁijoj su one vlasti, a osobito, ako su za trideset godina bez oprije-ke ih imali...“. Kanon Łija se ovde ustanova potvrðuje jeste 17.kanon IV Vaseqenskoga Sabora.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE E

NaŁin 95. kanona Trulskoga Sabora je drugaŁiji. Tu se Oci nepozivaju na preða„we Oce, niti na ranije Kanone, niti navodnimznacima ukazuju da ustanova, koju iznose, nije od wih ustanovqenanego samo dopuwena. Oci od reŁi do reŁi, kao svoju ustanovu ponav-qaju 17. kanon II Vaseqenskog Sabora, u koji tekst slobodno, bezupozorewa, unose odluku 19. kanona I Vaseqenskog Sabora u pogle-du Pavlijana. Nakon ponavqawa reŁi 7. kanona II Vaseqenskog Sa-bora meðu koje je umetnuta odredba o Pavlijanistima, 95. kanon nas-tavqa razvrstavawem jeresi koje su Oci Trulskoga Sabora razma-trali.

Ovim naŁinom izno„ewa, Oci su sumirali do tada izneta pra-vila o naŁinima primawa obraæenika iz jeresi, i uz, kako naglasi-smo, otvorenost principa sliŁnosti, izneli pravila o naŁinimaprimawa obraæenika iz jo„ nekih jeresi. I upravo u tim svojimpravilima, Oci unekoliko mewaju, ali ne naru„avaju, ustanovuOtaca II Vaseqenskog Sabora. NaŁinom izno„ewa „tuðih“ reŁi kaosvojih, u 95. kanonu, Oci na najte„wi naŁin potvrðuju ne samokonkretna pravila o konkretnim jeresima, veæ potvrðuju isto takoi sve principe na kojima ista pravila stoje.

Ti principi su: anatemisawe svake, a posebno jeresi porekla,crkveno svetotajinsko izlivawe blagodati Svetoga Duha, kojaprosveæuje na kr„tewski naŁin obraæenika, neimperativni, tj.alternativni (u odnosu na kr„tewe) karakter pravila kojima seomoguæava zavr„na odredba 95. kanona:

„...A Nestorijani, i Evtihijani, i Severijani i iz sliŁnihjeresi, treba da podnesu pismeno, i da anatemi predadu svojujeres, a isto i Nestorija, i Evtihija, i Dioskora, i Severa, iostale poglavice takovih jeresi i one, koji isto misle, kao ioni, i sve spomenute jeresi, i tada tek neka postanu uŁesnicisvetog opæewa.“

Za reŁene, i sliŁne jeresi, ustanovqeno je da obraæenici izistih moraju da podnesu pismeno i anatemi„u svoju jeres, poglavarei izumiteqe istih, kao i sve sledbenike istih, a na kraju i sve jere-si. Anatemi„uæi svoju jeres, izumiteqe i poglavare iste, kao iwihove sledbenike, obraæenik potvrðuje prokletstvo, tj. bezbo¾-nost, ne samo uŁewa, nego i samih tih jeretika, pa dakle, i wihoveorganizacije, i wihove „slu¾be“, „to je u punom skladu sa istinom47 kanona Ap. Meðutim kanon (95) ka¾e da tek tada, dakle, po ana-temisawu, obraæenike iz tih jeresi je moguæe primati u zajednicuPriŁe„æa. Kanon, pri tome, ni„ta ne ka¾e kojom svetom tajnom seobraæenik ispuwava blagodaæu Svetog Duha, po kojoj on uop„te imo¾e da bude u zajednici PriŁe„æa (upor. 48. kanon Laod. Sab.).Jer, ako reŁenom anatemom on priznaje da ne samo „to nije kr„tenHristovim kr„tewem, nego je jeretiŁkim oskvrwen, tad je nemogu-æe oskvrwenoga, samo na osnovu toga „to anatemi„uæi istupa iz

F SVETI KNEZ LAZAR

jeresi, i jeretika, pustiti u zajednicu PriŁe„æa (upor. 48. kanonLaod. Sab.).

Ako bi se 95. kanon Trulskog Sabora posmatrao izdvojeno odostalih izvora crkvenog prava, zakquŁilo bi se, da kanon podra-zumeva miropomazawe kao svetu tajnu, kojom se obraæenik mo¾epustiti u zajednicu PriŁe„æa. Oci Trulskog Sabora nisu mewaliobrede primawa obraæenika iz jeresi, ustanovqene na II Vaseqen-skom Saboru, veæ ih usvajaju i potvrðuju. A ustanovqena su samo dvaobreda: miropomazawe na osnovu prethodnog anatemisawa svakejeresi, i kr„tavawe kao jelina. I kada kanon (95) ponavqa, tj. sledipravila u pogledu na VII Vaseqenskom Saboru, razmatranih jeresi,u nastavku i sam razmatra jeresi, i za gnostiŁke odreðuje kr„tewekao jelina, te za Nestorijane, Evtihijane i Severijane i sliŁne,kada ustanovi da najpre podnesu pismeno i anatemi„u jeresi ijeretike, to izgleda kao da se obred miropomazawa podrazumeva; jerse vr„i samo razbor nekih novonastalih, i nekih starih jeresi.

Meðutim, Oci Trulskoga Sabora nisu vr„ili puki razborjeresi, i neopredeqenost wihovog 95. kanona u pogledu svete tajne,kojom se blagodat Svetoga Duha izliva na obraæenika, nije stvar„krtosti reŁi Svetih Otaca.

Trulski Sabor je zasedao 691à692. godine. U tom, VII veku, Cr-kva je veæ uvela u praksu i treæi obred primawa obraæenika (poredkr„tavawa i miropomazawa) iz nekih samo jeresi. Taj obred se sa-stojao u anatemisawu jeresi, i polagawu ruku na obraæenika uzblagoslov izmirewa sa Crkvom, dakle, kao „to su to radili rimskiepiskopi. Osnovna razlika je u tome, „to rimski episkopi nisudopu„tali drugi obred primawa (kr„tavawe npr.) Łime su prizna-vali blagodatnost jeretiŁkog pogru¾ewa, i obraæenike primalikao gre„nike, a ne kao neznabo„ce. U VII veku Oci su, zahtevajuæipismeno anatemisawe jeresi i jeretika, jasno odrekli blagodatnostjeretiŁkom pogru¾ewu, te sami Łin anatemisawa ne shvataju prven-stveno kao pokajawe i ispovest (niti polagawe ruku kao javno uvo-ewe u zajednicu priŁe„æa, onoga koji je prestupom od we otpao)veæ to shvataju kao naŁin, alternativan ostalima, kojim se blago-dat Svetog Duha izliva i preporaða onog, koji je anatemi„uæi jeresod iste otstupio.

U KrmŁiji, Nomokanonu Svetoga Save, u 69. glavi nalazi sespis carigradskog prezvitera Timoteja, gde se vr„i gradacija jere-si na one iz kojih se obraæenici primaju kr„tavawem, miropomaza-wem, ili polagawem ruku. Buduæi da se spis nalazi u Nomokanonuon je izvor prava. Kako potiŁe iz 610. godine, spis je izvor prava,koji prethodi hronolo„ki Trulskome Saboru, i oci Sabora su owemu, kao ustanovi vodili raŁuna pri izdvajawu 95. kanona. ReŁi:

„...i tada tek neka postanu uŁesnici svetog opæewa.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE G

jesu otvarawe kanonske odredbe II Vaseqenskog Sabora i odredbe o„slijedeæem obredu i obiŁaju“, a naime samo o kr„tavawu i miropo-mazawu. Tako se „krtost u reŁima Otaca pojavquje kao ustanov-qavawe polagawa ruku na osnovu prethodnoga anatemisawa jeresi ijeretika, kao naŁina primawa u Crkvu iz nekih jeresi, a prema Ti-motejevom spisu, a da se pri tome ne povredi potvrðeni 7. kanon IIVaseqenskog Sabora, i daqe, 47. kanon Ap., pod Łiji se imperativ-ni karakter isti postavqa. Stoga ni 95. kanon Trulskog Sabora ne-ma imperativni karakter, tj. ne predviða, kaznu za onoga ko bi kr-stio, ili miropomazao obraæenika iz one jeresi, koja je odreðenakao jeres iz koje se mo¾e primiti polagawem ruku, tako da se i ovajkanon postavqa pod istinu i za„titu 47. kanona Ap.

Ovim naŁinom Oci Trulskoga Sabora Timotejev spis i kanon-ski potvrðuju. U svetlu reŁenog, mo¾emo izneti ustanovu o pri-mawu obraæenika iz jeresi ustanovqenu Trulskim Saborom. Kr„-tewe jeretika se ne priznaje kao blagodatno i shodno tome svi jere-tici koji se obraæaju Crkvi mogu, a neki i moraju, biti kr„teni.Neki jeretici, prema svojoj jeresi primaju se tako „to prvo u pis-menom obliku anatemi„u sve jeresi, a naroŁito onu iz koje potiŁe,kao i izumiteqa dotiŁne jeresi, wenog poglavara i sve sledbenikeiste. Na osnovu ovako izra¾ene anateme neke jeresi se tretirajukao takve iz kojih se obraæenici primaju svetom tajnom miropoma-zawa, a druge svetom tajnom pokajawa i ispovesti te polagawem ru-ku uz blagoslov izmirewa. NaŁini primawa u Crkvu na osnovuprethodnog anatemisawa jeresi i jeretika jesu alternativni uodnosu na kr„tavawe, a polagawe ruku jeste alternativno u odnosuna miropomazawe.

Timotejev spis nam nije dostupan. I ne mo¾emo reæi „ta jeuticalo na Crkvu da ustanovi dva alternativna obreda, kr„ta-vawu.

RIMOKATOLICI I MERILA

Da bi se priznalo kr„tewe (taŁnije, pogru¾ewe) iz jeretika,ono mora biti u nekom smislu u skladu sa crkvenim predawem. Akopogledamo 7. kanon II Vaseqenskog Sabora, videæemo da tri jeresi,Evnomijani, Montanisti i Savelijani, Sabor nije mogao udostoji-ti priznawa pogru¾ewa, Łemu treba dodati i Pavlijane, koje OciArelatskog Sabora, I Vaseqenskog Sabora i Trulskog Sabora, ta-koðe, nisu mogli udostijiti priznawa pogru¾ewa. Analizom razlo-ga ovoj nemoguænosti, dolazi se do merila po kojima Crkva nije ustawu (ne mo¾e) da prizna pogru¾ewe iz pojedinih jeretika.

Evnomijani su vr„ili jednokratno pogru¾ewe, i to je bilaprepreka priznavawu pogru¾ewa iz Evnomijana. Montanisti su po

H SVETI KNEZ LAZAR

oceni Svetoga Vasilija Velikoga hulili na Svetoga Duha, i to jebila prepreka priznavawu pogru¾ewa iz Montanista. Savelijanisu propovedali ijopatorstvo, tj. da je Sveta Trojica jedna liŁnost,naime Otac, koji se razliŁito projavquje, i to je bila preprekapriznavawu pogru¾ewa iz Savelijana. Pavlijani su pri pogru¾a-vawu spomiwali Oca, i Sina, i Svetoga Duha, ali su la¾no uŁili oIsusu Hristu kao o Łoveku, na kome je bila i u kome je delovalaOŁeva mudrost, „to znaŁi da su la¾no uŁili o licima Svete Tro-jice, i to je bila prepreka da se prizna pogru¾ewe iz Pavlijana.

Odavde se vidi da postoje dve grupe prepreka. Prve se tiŁuforme obreda pogru¾ewa, a druge se tiŁu veroispovedawa.

A FORMA OBREDA POGRUfiEWA, KAKVA JEPREDATA CRKVI, I KOD RIMOKATOLIKA

„Episkop, ili prezviter, koji ne izvr„i u jednoj tajni tripogru¾ewa, nego jedno pogru¾ewe, koje se daje u smrt Gospod-wu, neka se svrgne. Jer nije rekao Gospod u moju smrt krstite,nego: idite i nauŁite sve narode, krsteæi ih u ime Oca i Sinai Svetoga Duha.“ (50. kanon Ap.)

„Koji ne izvr„i u jednoj tajni tri pogru¾ewa“... Jedna a jedi-na tajna kr„tewa se mora izvoditi u tri pogru¾ewa (pogwurewa),i to:

„Episkop, ili prezviter, koji shodno ustanovi Gospodwoj, nekrsti u (ime) Oca i Sina i Svetoga Duha, nego u tri bezna-Łalna, ili u tri sina, ili u tri utje„iteqa, neka se svrgne.“(49. kanon Ap.)

Dakle, svako od tri pogru¾ewa, ako je dato u ime jedne od triistinske liŁnosti Svete Trojice (prvo pogru¾ewe u ime Oca, dru-go u ime Sina, i treæe u ime Svetoga Duha), u celini saŁiwava jednucelinu, obreda svete tajne kr„tewa.

Trokratnost pogru¾ewa u jednoj tajni, ima izvor u zapovestida se krsti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Kao „to Otac i Sini Sveti Duh jesu tri liŁnosti u jedinosu„noj i nerazdeqivoj Sve-toj Trojici, tako i Łovek koji se krsti radi ¾ivota, koji je u Tro-jici, mora biti tri puta pogru¾en u jednoj celovitoj tajni.

ovek se pogru¾ava. Samo izuzetno, onog koji je u bolesti, mo-¾emo krstiti oblivawem (12. kanon Neokes. Sab.), ili ako je u pi-tawu pustiwsko kr„tewe, dakle nemawe vode. Ali, ovi izuzetnisluŁajevi su za objektivne okolnosti, i ne mogu naru„iti obveznostpravila u normalnim okolnostima, jer „...ne smatrajuæi nikako kaozakon Crkve ono, „to rijetko biva...“ (17. kanon IX Pom. Sab.).

RIMOKATOLICI I KR'TEWE I

Koliki je znaŁaj pogru¾ewa?

„Dogmate i propovijedi, koje su u Crkvi saŁuvane, jedne miimamo iz napisane nauke, a druge smo primili tajno iz povje-renoga nam Apostolskoga predawa; niti æe ovo iko htjeti po-ricati, koji je i najmawe vje„t crkvenim ustanovama. Jer akostanemo odricati nepisane obiŁaje, kao da nemaju velike sile,hotimiŁno æemo povrijediti Evangelije u glavnim predmeti-ma, ili prosto, sve„æemo na golu rijeŁ, „to je tamo pripovi-jedano. (...) Da se tri puta Łovjek ima pogru¾avati pri kr„-tewu, otkuda je? Pak i sve ostalo, „to pri kr„tewu biva, kadse odriŁe Sotone, i angela wegovih, iz kakvog je to Pisma?Nije li to iz one neobnarodovane i tajne nauke, koju su u skro-vitom i oŁuvanom od nepotrebnoga istra¾ivawa muŁawu Ocina„i saŁuvali, proniknuti ¾ivom svije„æu, da treba pokritiæutawem svetiwu tajana? A uŁewe o onome, o Łemu neposve-æeni ne moraju ni nagaðati, zar bi bilo razlo¾ito kroz pismarazgla„avati?..“ (91. kanon Vasilija Velikoga)

Izvori„te ustanove da se Łovek pri kr„tavawu „ima pogru-¾avati“, dakle, imperativno mora pogru¾avati, jeste u tajno pov-jerenoga nam Apostolskoga predawa, kako Svetiteq naziva nepisa-ne, predawske obiŁaje. Razlog nepisanosti, tajnosti (kad je reŁ osve„tewskim reŁima i Łiwewima pri svetim tajnama, blagosiqa-wu i molitvama) tih ustanova Svetiteq vidi u potrebi da se æuta-wem pokrije svetiwa tajni, i u koje svetovwaci (neposveæeni) netrebaju „ni nagaðati“. Ako li æutawe pokri„e Oci te tako velikesvetiwe, koliko pre se one moraju nepovreðenim Łuvati?! 'taka¾e Sveti Vasilije Veliki? „Ako ostanemo odricati nepisaneobiŁaje, kao da nemaju velike sile, hotimiŁno æemo povrijeditiEvangelije u glavnim predmetima, ili prosto, sve„æemo na golurijeŁ, „to je tamo pripovijedano“! Sila koja se krije u tim tajnimustanovama je tolika, da napu„tawe istih, svodi Evangelije i we-gove ustanove na golu reŁ, tj. obezblagodaæuje ga, kao i napu„taweApostolskoga predawa, tj. prejemstva.

Ustanova da se Łovek pri kr„tavawu ima pogru¾avati, a nedrugim naŁinom dovoditi u dodir sa blagosiqanom vodom za kr„te-we (osim u izuzetnim situacijama), poseduje nesumwivo velikusilu, koja, ako se napusti, dovodi do toga da se celo kr„tewe svedena golu reŁ3.:

J SVETI KNEZ LAZAR

3. Kr„tewe, koje kod nas poneki sve„tenik izvede bezrazlo¾no oblivawem,ili „kropqewem, zahvaqujuæi svom kr„tewu i nepovreðenoj veri, mo¾e se sma-trati svetovwaŁkim kr„tewem, i zahteva upotpuwavawe, ali sve„tenik za povreduGospodwe ustanove i prezrewe svog sve„teniŁkog posveæewa, jer krsti kao laik,dostojan je svrgnuæa (v. 50. kan. Ap.). Jeretici kao nekr„teni i nemiropomazani nemogu davati svetovwaŁko kr„tewe.

U potvrdu ovoga nave„æemo odluku Velikoga Gostujuæega Sa-bora u Carigradu 1756. godine pri patrijarhu carigradskome Kir-ilu V, a na kome su Saboru uzeli uŁe„æa i patrijarh aleksandrijs-ki Matej, i patrijarh jerusalimski Partenije:

„Izmeðu mnogih sredstava kojim se mi udostojavamo spasewa,prvo je kr„tewe koje je Bog svetim apostolima predao... Po-„to se prije tri godine istaklo pitawe o tome da li se imapriznati kr„tewe jeretika, koji se nama obraæaju, a koje sekr„tewe obavqa protivno i predawu svetih apostola i bo-¾anstvenih Otaca, isto i obiŁaju i ustanovi katoliŁanske iapostolske Crkve, to mi, koji smo po milosti Bo¾joj odgojeniu pravoslavnoj Crkvi, dr¾eæi se pravila svetih apostola ibo¾anstvenih Otaca i priznavajuæi jedinom na„u svetukatoliŁansku i apostolsku Crkvu i tajne wezine, izmeðu ko-jih i bo¾anstveno kr„tewe, te prema tome smatrajuæi suprot-nim svemu apostolskome predawu i kao proizvod razvraæenihqudi ono „to kod jeretika biva i „to se ne radi onako, kao„to je Sveti Duh zapovijedio apostolima i kao „to to Łinidanas Hristova Crkva, à opæom presudom odbacujemo svakojeretiŁko kr„tewe, i sve one jeretike, koji se nama obraæaju,primamo kao neposveæene i nekr„tene, i tijem slijedimo naprvome mjestu Gospodu na„em Isusu Hristu, koji je zapovije-dio svojim uŁenicima, da krste u ime Oca i Sina i Svetoga Du-ha, zatijem slijedimo Svetim bo¾anstvenim apostolima, kojisu ustanovili da treba kr„tavati u tri pogwurewa spomi-wuæi pri svakom pogwurewu jedno ime Svete Trojice, daqeslijedimo svetom i ravnoapostolnom Dionisiju, koji ka¾e dadotiŁnoga, po„to se svuŁe sa wega sva odjeæa, treba krstiti ubawi, u kojoj su osveæeni voda i uqe, prizivquæi tri ipostasibla¾enoga Bo¾anstva, i odmah pomazati ga bogotvornim mi-rom, te ga udostojiti spasonosne evharistije, najposlije tijemslijedimo drugom i peto-„estom vaseqenskom saboru, kojinaredi„e da se smatraju nekr„tenima svi oni, koji se obraæa-ju u pravoslavqe, a koji nijesu bili kr„teni u tri pogwurewai nije bilo pri svakom pogwurewu prizvano ime jedne Bo¾an-stvene Ipostasi, nego koji su drugim nekim naŁinom kr„tenibili. Pa dr¾eæi se ovih svetih i bo¾anstvenih ustanova mismatramo osude dostojnim i odvratnim kr„tewe jeretika, jernije suglasno i suprotno je apostolskoj bo¾anstvenoj ustano-vi, i nije drugo, kao „to ka¾e sveti Amvrosije i veliki Ata-nasije, nego nekorisno umivawe, koje dotiŁne niŁim ne posve-æuje, niti i najmawe slu¾i da se Łovjek od grijeha oŁisti teone koji su od jeretika nekr„teno kr„teni, kada se obraæaju upravoslavnu vjeru, primamo kao nekr„tene i bez svake bojazniih krstimo po apostolskim i saborskim pravilima, na kojima

RIMOKATOLICI I KR'TEWE K

se Łvrsto osniva sveta Hristova apostolska i katoliŁanskacrkva, opæa mater sviju nas. I ovom opæom na„om presudom ipismenim iskazom potvrðujemo ovu na„u odluku, suglasnu saapostolskim i saborskim ustanovama, i utvrðujemo je na„impotpisima.“ (At. Sint. V 614à616.)

Oci smirenoumno i postojano svedoŁe da je predawe po komese kr„tavawe obavqa u Crkvi apostolima zapovedio Sveti Duh, ida se svako jeretiŁko tzv. kr„tavawe, koje biva, i „to se ne radionako, kako je Sveti Duh zapovedio, odbacuje. NaŁin, kojim se kr„-tava, u tajnu zaodenuta svetiwa, jeste Svetim Duhom ustanovqenjedini (izuzev izuzetnih i objektivnih situacija) naŁin putem kogase izliva kr„tewska blagodat, i zato je to i jedino pogru¾ewejeretika koje Crkva mo¾e da osveti. Sve drugo, „to jeretici urade,a „to nije u skladu sa crkvenim predawem, mora biti odbaŁeno. Da-qe, Sveti Oci razla¾u kr„tavawe u skladu sa predawem Crkve, iizvore pojedinih delova toga predawa. U tome Oci polaze od zapo-vesti da se ima krstiti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Zatimslede svetim apostolima i wihovoj ustanovi, kako wima zapovediSveti Duh, da se treba kr„tavati u tri pogwurewa spomiwuæi prisvakom pogwurewu jedno ime Svete Trojice. Nadaqe, Oci slede ra-vnoapostolnom Dionisiju Velikom, koji ka¾e da dotiŁnoga, po„tose svuŁe sa wega sva odeæa, treba krstiti u bawi, u kojoj su osveæe-na voda i uqe, prizivajuæi tri Ipostasi bla¾enoga Bo¾anstva, iodmah pomazati ga bogotvornim mirom. ZakquŁuju Oci izlagawesledeæi 95. kanon Trulskoga Sabora, i to ba„ pro¾etim 7. kanonomII Vaseqenskoga Sabora, da se smatraju nekr„tenima, kao jelini,svi oni, koji se obraæaju u pravoslavqe, a koji nisu bili kr„teni utri pogwurewa i nije bilo pri svakom pogwurewu prizvano imejedne Bo¾anske Ipostasi, nego koji su drugim nekim naŁinom„kr„teni“!

Nadahnuti Svetim Duhom, apostoli su svojom zapove„æu pod-r ali i detaqnije izneli Gospodwu zapovest o kr„tavawu u imeOca i Sina i Svetoga Duha. Tako isto i Dionisije svojom ustano-vom podr¾ava i detaqnije izla¾e ustanovu apostolsku. A OciTrulskoga Sabora su, pomenutu ustanovu imali pred oŁima kada suodbacili kr„tewe iz Evnomijana, Montanista, Savelijana iPavlijana, „to se vidi iz samog teksta kanona u kome stoje obra-zlo¾ewa reŁenome odbacivawu.

Oci ka¾u da se treba kr„tavati u tri pogwurewa. Ovde reŁ„treba“ ne znaŁi ne„to „to redovno mo¾e biti izvedeno i drugimnaŁinom, ne„to „to je mawe va¾no. To se vidi iz wihovog izno-„ewa odluke 95. kanona Trulskog Sabora, gde ka¾u da se odbacujekr„tewe svih onih jeretika, koji su drugim nekim (bilo kim) naŁi-nom kr„teni. ReŁ „treba“ ima, dakle, imperativan smisao, ali jeOci koriste da bi ostavili moguænost da se u vanrednim i objek-

L SVETI KNEZ LAZAR

tivnim okolnostima, mo¾e kr„tavati i oblivawem umesto pogru-¾ewem. Upravo pozivom na 95. kanon Trulskoga Sabora, Oci formikr„tavawa, tj. wenoj ispravnosti u meri potpunog slagawa sa cr-kvenim predawem, daju prioritetni znaŁaj, kod pitawa priznawakr„tewa iz jeretika.

Odi odbacuju kr„tewe (pogru¾ewe, vaptizma) svih onih jere-tika, „koji su drugim nekim naŁinom kr„teni“. Drugim u odnosu nasvetiwu tajno predanu kroz ustanovu „da se tri puta Łovjek imapogru¾avati pri kr„tewu“. Insistirajuæi na tome da se odbacujekr„tewe, ako su jeretici kr„teni, tj. pogru¾eni drugim nekim tj.bilo kojim naŁinom, Oci ukazuju na faktiŁno stawe, na realannaŁin obreda jeretiŁkog kr„tewa, koji se mora podudarati sa taŁn-im crkvenim predawem, pri Łemu bezakowa, koja u Crkvi bivaju(bezrazlo¾no oblivawe pri kr„tavawu), nemaju uticaja na konva-lidirawe tog, drugog naŁina jeretiŁkog kr„tavawa, jer bi takavstav konvalidirao i reŁena bezakowa u Crkvi.

„...jer katoliŁanska Crkva „titi ono „to je bezprijekorno.“(9. kanon i Vas. Sab.)

Rimokatolici ne „kr„tavaju“ pogru¾ewem, tj. pogwurivawem,nego oblivawem, modo adspersionis. Ovaj naŁin je u op„toj, redovnojupotrebi u rimokatolika. Videli smo da se kod priznavawakr„tewa iz jeretika ne priznaje sama kr„tewska blagodat, negopogru¾ewe dobijeno od jeretika. Osnovano se mo¾e postaviti pi-tawe, kako je moguæe priznati kr„tewe, zapravo pogru¾ewe izrimokatolika, kad oni uop„te ne pogru¾avaju. 'ta to Crkva trebada osveti i kako, kada se u onome „to rimokatolici nazivaju kr-„tewem, ne nalazi svetiwa tajne, koju su Oci mudro„æu saŁuvali,pokrili æutawem i predali nama, a koja svetiwa, kad se napusti,Łini da Jevanðeqe i svete tajne postanu gola reŁ?

Odgovor nalazimo u Pidalionu GrŁke Crkve: „kr„tewe Lati-na samo se la¾no tim imenom zove; ono nije nikakvo kr„tewe (vap-tizma), nego samo prosto mijewe.“ Daqe, Łitamo: „prema tome mi neka¾emo da Latine prekr„tavamo, nego ih krstimo“. I jo„: „Lati-ni su nekr„teni (avaptistoi), jer ne obavqaju tri pogwurewa prikr„tewu, kao „to je to od samoga poŁetka predano pravoslavnojCrkvi od svetih apostola“.

Nikodin i Agapije, sastavqaŁi Pidaliona, preuzeli su u svojNomokanon reŁeni stav Otaca obzirom na utemeqenost wegovu uodluci Sabora pri patrijarhu Kirilu V 1756. godine. Da je nu¾norimokatolike krstiti kada se obraæaju Crkvi, odluŁeno je jo„1620. godine na Moskovskom Saboru pri patrijarhu moskovskomFilaretu, ali na ¾alost, tekstom odluke ne raspola¾emo, i nismou prilici da je iznesemo.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE M

B VEROISPOVEDAWE KAO USLOV ZAPRIZNAWE KR'TEWA IZ RIMOKATOLIKA

„...Jer su drevni ustanovili, da se priznaje ono samo kr„tewe,koje u niŁemu ne odstupa od vjere...“ (1. kanon Vasilija Veliko-ga)

Ovaj stav Otaca bio je unekoliko izmewen ustanovom „pri-znawa kr„tewa iz jeretika“. Ali i u kanonima koji razmatraju pri-znawe zapa¾amo da je veroispovedawe jeretika pri „kr„tavawu“bilo znaŁajno za priznavawe istoga. „Vera je osnov svega Łemu senadamo“, pa i kr„tewu. Sveti Oci su ustanovili da dotiŁni, kojise krsti mora biti nauŁen veri, pa potom kr„tewu. To se vidi izodredbi 46. i 47. kanona Laodikijskog Sabora i 78. kanona TrulskogSabora i drugih. Isto tako, i 7. kanon II Vaseqenskog Sabora („toje preuzeto 95. kanonom Trulskog Sabora) odreðuje du¾e pouŁavawepre kr„tewa za one jeretike, koji se obraæaju iz jeresi kojoj se nepriznaje kr„tewe. Ali to „to se izriŁito odreðuje za ove, ne od-reðuje se za one obraæenike, koji se primaju u Crkvu nepogru¾ew-skim, alternativnim naŁinom. Ovo se mo¾e shvatiti tako da naukakoju su nauŁili u jeretika u osnovi ne vreða su„tinu vere crkvene,ili ne uni„tava poimawe kr„tewa kao svete tajne, ili ne pred-stavqa direktnu hulu na Boga, te da i tako, pogre„no nauŁeni, ipakmogu anatemi„uæi jeresti, da postanu Łlanovi Crkve.

Ako se naŁin kr„tavawa jeretika mora slagati sa onim samonaŁinom, koji je predan Crkvi, to se vera jeretika mora samo unekom smislu slagati sa verom, koju su apostoli od Gospoda predaliCrkvi. Taj, neki smisao slagawa, nije toliko precizno izra¾en, ido wega se mo¾e doæi principom sliŁnosti, koji smo ranije pome-nuli.

Odlukom 95. kanona Trulskoga Sabora odbacuje se kr„tewe izManiheja, Valentinijana i Markionita, i iz sliŁnih jeresi. Ovaodredba (o sliŁnim jeresima), daje nam za pravo da posmatramo i„ire sliŁnosti, a ne usko da gledamo samo na varijacije tih jeresi.Sasvim je izvesno da „kr„tewe“ ovih jeretika nije odbaŁeno zbogforme, jer su oni pogru¾avali tri puta u ime Oca i Sina i Sveto-ga Duha, nego zbog vere, tj. zbog la¾nih dogmata. Sveti Vasilije Ve-liki o jeresi Markionita ka¾e:

„...osuðuju brak, odvraæaju se od vina i Bo¾ije stvorewe kazu-ju da je pogano, te zato ih ne primamo u Crkvu, dok se ne krstena„im kr„tewem. Jer neka ne ka¾u: mi smo kr„teni u (ime)Oca i Sina i Svetoga Duha, koji sliŁno Markionu i drugimjeresima, smatraju Boga da je tvorac zla...“ (47. kanon VasilijaVelikoga)

N SVETI KNEZ LAZAR

Ovakva jeres svojstvena je i Manihejima i Valentinijanima, iuop„te svim gnostiŁkim jeresima. Ono „to uni„tava inaŁe is-pravnu formu wihovog „kr„tewa“ jeste verovawe da je Bog tvoraczla, „to jeste hula na Boga, i to direktna, i ujedno je i protivnosu„tini vere Hri„æanske. Ako, dakle, direktna hula na Boga uni-„tava „kr„tewe“ gnostika, zar neæe i direktna hula na Boga nekimdrugim naŁinom, na sliŁan naŁin uni„titi i „kr„tewe“ drugihjeresi, koje hule direktno na Boga? Hoæe. Ali, moramo priznati, dase na pitawe, koja je hula dovoqno direktna, odgovara po Duhu Cr-kve, a ne po „metrima i santimetrima“. Ipak, dok se Duh Crkve neodredi putem Svetoga Episkopskoga Sabora, mo¾emo vr„iti upo-reðewa rimokatoliŁke jeresi i odluka preða„wih Sabora o maweili vi„e sliŁnim jeresima.

MontanistiŁko „kr„tewe“ odbacuje Laodikijski Sabor (8.kanon), II Vaseqenski (7. kanon) Sabor, Trulski Sabor (95. kanon),i Sveti Vasilije Veliki (1. kanon, potvrðen 2. kanonom TrulskogaSabora). Sveti Vasilije Veliki o Montanistima (Pepuzinima,ili Frigima) i wihovom kr„tewu ovako govori u svom 1. kanonu:

„...Pepuzini su dakle oŁito jeretici; jer su hulili na DuhaSvetoga, prila¾uæi bezakonito i bezazorno naziv ParaklitaMontanu i Priskili. Zato, kao takvi, koji bogotvore qude,oni su osude dostojni, kao takovi pak, koji nanose uvrijeduDuhu Svetome, uporeðujuæi ga sa qudima, podle¾e za to osudivjeŁnoj, jer hula na Duha Svetoga ne mo¾e biti opro„tena.Kakvim æe se zbiqa naŁinom smatrati pravilnim wihovo kr-„tewe, kad oni krste u Oca, i Sina, i Montana, i Priski-lu?...“

Montanisti (Pepuzini) su direktno hulili na Boga, najte¾omhulom, hulom na Duha Svetoga, koja se hula ne mo¾e oprostiti(Matej 12. 31. 32.), i to tako „to su bogotvorili qude (Montana)davajuæi ime Paraklita (Ute„iteqa) Montanu i Priskili. To sekod wih odrazilo i na „kr„tavawe“. Umesto da krste u ime Oca iSina i Svetoga Duha, oni su, podrazumevajuæi Montana i Priskiluza Svetoga Duha, umesto Svetoga Duha, kao lica TrojiŁnoga Boga,„krstili“ i pomiwali Oca i Sina i Montana i Priskilu. Dakle,wihovo huqewe na Svetoga Duha i, u vezi s tim, izvrtawe kr„te-wskog predawa, rezultiralo je odbacivawem wihovog pogwuravawa.

Rimokatolici takoðe hule na Svetoga Duha, samo mnogo otvo-renije od Montanista.

La¾ni dogmat filiokve, da Sveti Duh ishodi i od Oca i odSina, dakle da ima dva ishodi„na naŁela, Svetoga Duha Łini ma-wim od Oca i Sina.

Ovo daje novi smisao starom obiŁaju Rimqana da pri kr„ta-vawu govore: „Ja te kr„tavam u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“.Sada rimokatolici ne veruju da sveto kr„tewe biva od Oca, kroz

RIMOKATOLICI I KR'TEWE O

Sina, Duhom Svetim, tj. liŁnom, bo¾anskom silom Svetoga Duha,nego veruju da ono biva na slavu Oca, po ovla„æewu Sina, od tzv.sve„tenika. Uklawawe vere da Sveti Duh jeste taj koji liŁno savr-„ava kr„tavawe, jeste jo„ jedna hula na Svetoga Duha, izra¾ena usamom Łinu rimokatoliŁkog tzv. kr„tewa, koja veæ sama po sebidovodi u pitawe opravdanost priznavawa kr„tewa iz rimokatolika.

Kao i Montanisti, i rimokatolici bogotvore Łoveka à rim-skoga papu. Jer veruju da je on (a ne Sabor Svetoga Duha i episkopa)nepogre„ivi tumaŁ istine dogmata. Tako se papa predstavqa u ri-mokatoliŁkoj organizaciji kao riznica istine, kao neko ko jepeŁat vere svojim tzv. episkopima, Łime se papa izjednaŁava sa Sve-tim Duhom.

***

KonaŁan sud o tome da li se obraæenici iz rimokatolika moguprimati u Crkvu i nekim od alternativnih naŁina (miropomaza-wem, ili polagawem ruku, na osnovu prethodnog pismenog anatemi-sawa svake jeresi, a naroŁito rimokatoliŁke), ili samo kr„tava-wem, za na„u Srpsku Pravoslavnu Crkvu, u nedostatku suda Vase-qenskog znaŁaja, trebalo bi da donesu najsvetiji episkopi na„egaSvetoga Arhijerejskoga Sabora. Ovo bi oni morali tim pre da uŁi-ne, da bi onaj episkop, ili prezviter, mogao primati obraæenike izrimokatolika bez smuæivawa da ne povreðuju istinu, ili da ne pot-padne pod osudu 47. kanona Ap. (v. 47. kanon Vasilija Velikoga)

Danas, u nedostatku odluke o tome Svetoga Arhijerejskoga Sa-bora, obraæenike iz rimokatolika primamo na osnovu obiŁaja kr-„tavawem, ili miropomazawem, i oba naŁina smatramo istinitim.Ciq ovoga rada jeste da iznese svetootaŁko uŁewe o primawu je-retika, i da time osvetlimo primawe upravo rimokatolika, koji seobraæaju Crkvi. Rezultat rada jesu rezerve prema vladajuæem obi-Łaju da se rimokatolici primaju miropomazawem. Da li su te re-zerve takve da mogu u potpunosti nezakonitim proglasiti miropo-mazawe kao naŁin primawa, odluŁiæe Sveti Arhijerejski Sabor.Ali, Łini nam se nepogre„ivim da dok god ove rezerve stoje, obra-enike treba primati samo op„tim naŁinom, na osnovu 47. kanonaAp. à kr„tavawem. Jer koji god episkop, ili prezviter, kr„tava-wem prima obraæenika iz rimokatolika, bez obzira na obiŁaj, neæepogre„iti.

ObiŁaj, kao promenqiv i nedovoqno obrazlo¾en, tj. ispitan,izvor prava, nije ba„ najpogodnije sredstvo za izuzimawe poje-dinih jeresi od odredbe 47. kanona Ap. Da bismo ovo potkrepilinave„æemo reŁi episkopa Nikodima (Mila„a) iz wegovih izvan-rednih „Pravila Pravoslavne Crkve s tumaŁewima“, I, str. 584,Novi Sad 1895. godine:

P SVETI KNEZ LAZAR

„...isto tako miropomazawem primaju se i rimokatolici i Jer-meni, ako nijesu bili miropomazani u svojoj crkvi, prije nego„to æe se obratiti u pravoslavqe; po treæem Łinu, to jest bezkr„tewa i bez miropomazawa, a samo odreŁewem preða„wegavjerovawa i ispovijedawem pravoslavnoga vjerovawa, primajuse... svi rimokatolici i Jermeni, koji su u svojoj crkvi bilimiropomazani.“

Opisani obiŁaj te„ko je dovesti u sklad s kanonima. Kanonii Timotejev spis odreðuju naŁin (obred) primawa obraæenika uCrkvu, u zavisnosti od same jeresi i norme konkretnog jeretiŁkog„kr„tewa“. Uslovqavawe obreda primawa tzv. miropomazawem je-retika, tako da ono ukoliko je dato u jeretiŁkoj organizaciji, sjedne strane je prepreka crkvenom miropomazawu, a s druge stranejeste osnov da se obraæenik prima kao pokajnik, predstavqa pri-znawe jeretiŁkog miropomazawa, a time i kr„tewa, i pridaje mu seimperativni karakter, po odbaŁenom obiŁaju rimskih episkopa IIIveka.

Opisani obiŁaj danas se izobiŁajio u najveæoj meri iz na„eCrkve.

RIMOKATOLICI KAO KUMOVI NA SVETOMEKR'TEWU PRAVOVERNIH

Mnogi izmeðu vernog naroda i sve„tene jerarhije priznajutzv. kr„tewe rimokatoliŁkih jeretika, uzimaju izmeðu wih nepro-sveæene Duhom qude, oskvrwene à a ne kr„tene, za kumove prikr„tavawu. Da bi se ova pojava rasvetlila moramo najpre podseti-ti na ulogu koju Crkva dodequje kumu pri kr„tavawu i docnije u¾ivotu Łoveka.

„Bolesni, koji ne mogu za sebe odgovarati, neka se tada krste,kada po wihovoj ¾eqi drugi za wih dadu svjedoxbu, a pod svojuodgovornost...“ (46. kanon Kart. Sab.)

Kanoni ne spomiwu ulogu kuma direktno. Navedeni kanonotkriva su„tinu kumstva. Naime, Łovek na kr„tewu dobija anðelaŁuvara, ali i Łoveka Łuvara, tj. kuma. Tako je kumstvo ustanova odnajstarijih vremena, ali je naroŁito va¾na postala nakon sveop-„te prakse pedobaptizma (III‡V vek), posle Łega je kr„tavaweodraslih postalo izuzetak.

Dok je kr„tavawe odraslih bilo preovlaðujuæe, oni su moraliizuŁiti veru, i dati sami od sebe svedoŁanstvo svog verovawa. Beztoga nije moglo biti kr„tewa.

RIMOKATOLICI I KR'TEWE Q

„Koji se krste, moraju nauŁiti vjerovawe, i petog dana sed-mice pred episkopom ili prezviterima ga oŁitati.“ (46.kanon Laod. Sab.)

U tu svrhu episkopi su postavqali zakliwaŁe (v. 26. kanonLaod. Sab.), ili organizovali katihumenske „kole. Bolestan Ło-vek, koji zbog prirode svoje bolesti, nije u moguænosti da da svedo-Łanstvo svoje vere i ¾eqe za kr„tewem, mo¾e biti kr„ten prikraju ¾ivota (v. 2. i 4. kanon Svetoga Timoteja Al.), pod uslovom daon sam ili wegova rodbina naznaŁe Łoveka“, koji æe umestobolesnoga dati svedoŁanstvo, tj. garanciju da dotiŁni ¾eli da sekrsti. Ovaj Łovek, dajuæi garanciju Crkvi, daje je na osnovu svojevere i savesti, „to je sve zapeŁaæeno wegovom odgovorno„æu!

„Koji su u bolesti kr„tewe primili i poslije su ozdravili,moraju izuŁiti vjerovawe, da upoznadu, da su se bo¾anstvenogadara udostojili.“ (47. kanon Laod. Sab.)

Ako je Crkva dopustila zbog bolesti da se Łovek krsti, da sebo¾anstvenoga dara udostoji, bez znawa vere, ili bez oŁitovawasvoje vere, to u sluŁaju ozdravqewa bolesnoga, Crkva tra¾i odgo-vornost onoga Łoveka, koji je dao garanciju za toga bolesnika, da tajsada ozdraveli, ostane u Crkvi, izuŁi veru svoju, i upravi se u skla-du sa bo¾anstvenim tajnama i vrlinama Svete Crkve. Tra¾eæiodgovornost, Crkva od Łoveka zahteva da svim svojim snagama na-stoji da ozdravelog uputi spasewu. Tako se on pojavquje u uloziuŁiteqa, i duhovnog vodiŁa prema svom znawu i moguænosti. A up-ravo je to uloga kuma (v. Pravosl. Ispov. I 103).

Dakle, kum mo¾e biti samo onaj Łovek, koji mo¾e da pouŁi de-te ili Łoveka, da mu bude ugled u duhovnom ¾ivotu, i nastojateq uupuæivawu ka dobru, i Łovek koji mo¾e da preuzme odgovornostpred Crkvom za tu ulogu.

Da li mo¾e rimokatoliŁki jeretik da bude kum pri kr„ta-vawu u Crkvi pravovernih? RimokatoliŁki jeretik je nekr„ten,dakle on stoji izvan Crkve, pod anatemom 1. kanona II Vas. Sab., 7.kanona III Vas. Sab., pod anatemom Otaca X Pom. Sab. i anatemom iz1054. godine.

iwenica da je rimokatolik jeretik, odluŁujuæa je pri odgo-varawu na pitawe da li rimokatolik mo¾e biti kum pri svetomekr„tewu pravovernog; odluŁujuæa po tri taŁke: da li rimokatolikmo¾e sauŁestvovati u svr„avawu svete tajne kr„tewa, da li rimo-katolik mo¾e biti duhovni uŁiteq pravovernome, i da li Crkvamo¾e prihvatiti garanciju od rimokatolika.

R SVETI KNEZ LAZAR

RIMOKATOLIK, JERETIK, I SAU¨ESTVOVAWEU SVR'AVAWU SVETE TAJNE KR'TEWA

Kum se pri kr„tavawu dece ili odraslih pojavquje u aktivnojmolitvenoj ulozi. On preduzima posebne radwe pred Crkvom. We-govo ime se naznaŁuje. On se moli sa Crkvom. Da li rimokatolik,buduæi da je jeretik, mo¾e biti, i u kojoj meri, i pod kojim uslovi-ma, u molitvenoj zajednici sa Crkvom?

„S jereticima, ili raskolnicima, ne treba se zajedno moliti.“(33. kanon Laod. Sab.)

Kanon nagla„ava da ne treba imati molitvenu zajednicu sajereticima, ne spomiwuæi o meri te zajednice, ili o uslovima. Re-Łju „ne treba“ kao da ostavqa moguænost neke zajednice, pod nekimuslovom. Ali, dok ti uslovi nisu ispuweni, reŁ „ne treba“ znaŁiimperativno à ne treba, inaŁe bi sam kanon bio obesmi„qen.

„Klirik, ili svetovwak, koji poðe u sinagogu Judeja ili jere-tika da se moli, neka bude i svrgnut i odluŁen.“ (64. kanon Ap.)

Molitvena zajednica jeste ono „to klirika ili svetovwakaizla¾e ovako te„koj kazni kada poðe u zbori„te jeretiŁko, radi„molitve“ koja tamo biva. Kanon je jasan. Ne spomiwe meru molit-vene zajednice, niti uslovqava kaznu za delo, koje osuðuje.

„Pitawe: Da li mo¾e jedan klirik da se moli u prisustvu ari-jana, ili drugih jeretika, ili mu to ni„ta ne „kodi, kad se onmoli, ili Łini prinos?

Odgovor: Na bo¾anstvenome prinosu ðakon prije vremena cje-livawa kazuje: „Koji ste van opæewa, odlazite!“; ne moraju,dakle, prisustvovati, osim ako obeæaju da æe se pokajati, i daæe ostaviti jeres.“ (9. kanon Timoteja Al.)

Dok 64. kanon Ap., videli smo kako, raspravqa prisustvo pra-vovernoga „molitvi“ jeretika, ovaj (9) kanon raspravqa prisustvojeretika molitvi, ili prinosu Crkve. Buduæi da kanon odvojenozarezom pomiwe molitvu, i prinos, to znaŁi da se wegova odredbaodnosi ne samo na prinos, nego na svaku uop„te crkvenu molitvu, ina svaku svetu tajnu. Jeretikovo prisustvo je uslovqeno wegovimobeæawem da æe se pokajati, i da æe ostaviti jeres („to je prvikorak u wegovom napu„tawu jeresi). Bez toga obeæawa nikakav je-retik ne sme prisustvovati molitvi, ili tajni Crkve, ne sme prisu-stvovati, a kamo li uŁestvovati u molitvi, ili u svr„avawu svetihtajni.

Klirik koji bezrazlo¾no dopusti prisustvo jeretika, omogu-æava molitvenu zajednicu jeretika sa Crkvom, „to 64. kanon Ap.izriŁito i strogo osuðuje. Tu je odgovor na pitawe iz kanona, da li

RIMOKATOLICI I KR'TEWE S

prisustvo jeretika kliriku „teti. Ono mu „teti i u pogledu sveti-we molitve, ili tajne. —akonov vozglas to potvrðuje. Molitvenazajednica4, tj. me„awe onoga „to se ne da me„ati, svetiwa sa skvr-nom, jeste jasno ku„awe Svetoga Duha. Zato i ka¾e: „Koji ste vanop„tewa, odlazite!“

„Ni s kakvim jeretikom, ne mora se brak sklapati... nego na-protiv, treba wih uzimati, ako obeæaju da æe Hristijani po-stati.“ (31. kanon Laodik. Sab.)

Sveta tajna braka je uni„tena, ako je neko od mladenaca bezpo-kajni jeretik.

Dakle, 33. kanon Laod. Sab. ima imperativni znaŁaj, kao i 64.kanon Ap. Samo je dopu„teno jeretiku pojedincu, koji da pokajni-Łko obeæawe da samo prisustvuje, i u toj meri samo da ima zajednicusa Crkvom, u molitvi, i svetoj tajni (9. kanon Tim. Al.).

Crkva ne dozvoqava da jeretik preduzima molitvene radwe,ili da se moli sa Crkvom!

Ukoliko jeretik obeæa da æe se pokajati i ostaviti jeres,mo¾e mu se dopustiti da prisustvuje molitvi, i tajnama Crkve.Wegovo fiziŁko prisustvo jeste najni¾i oblik wegovog molitve-nog zajedniŁarewa sa Crkvom, koje Crkva dopu„ta zbog samogobeæawa, a radi obraæawa toga Łoveka. Aktivan molitveni polo¾ajjeretika koji je dao obeæawe Crkva dopu„ta u samo jednom sluŁaju,u svetoj tajni braka, kada se sklapa me„oviti brak. Pri drugim sve-tim tajnama, ovo je eksplicitno zabraweno liturgijskim voz-glasom: „Koji ste van op„tewa, iziðite“.

Dakle, rimokatolik ne sme ni prisustvovati svetome kr„te-wu. Ako obeæa da æe se pokajati i ostaviti jeres mo¾e prisustvo-vati svetome kr„tewu. Ali da preduzima molitvene radwe, i da muse kao kumu naznaŁuje ime pred Crkvom, i da se zajedno sa Crkvommoli à NE MOfiE.

JERETIK, RIMOKATOLIK, KAO DUHOVNIU¨ITEQ PRAVOVERNOME

„Koji nijesu od episkopa proizvedeni, ne moraju zakliwati niu crkvama, ni u kuæama.“ (26. kanon Laod. Sab.)

„Za ðakonisu neka se ne postavqa nikakva ¾enskiwa prijenego „to joj je Łetrdeset godina, i to poslije marqivoga ispi-tawa.“ (15. kanon IV Vas. Sab.)

T SVETI KNEZ LAZAR

4 Podrazumeva se molitvena zajednica jeretika sa Crkvom.

Dok je kr„tavawe odraslih bilo preovlaðujuæe, episkop kaoprvouŁiteq u svojoj episkopiji, postavqao je zakliwaŁe i ðakoni-se, Łija se slu¾ba izmeðu ostalog sastojala u uŁewu qudi (zakli-waŁ) i ¾enskiwa (ðakonisa) nauci vere kako bi se mogli krstiti.Bez ovoga postavqawa niko nije smeo da poduŁava one koji se spre-maju za kr„tewe. Tek postavqewem na osnovu ispitawa, zakliwaŁili ðakonisa su dobijali vlast da uŁe. Wihovo uŁewe je tada bilokao od episkopa, dakle, provereno pravoverno. Zabrana da neko, konema ovoga postavqewa (i jasno, ko nije bio episkop ili sve„te-nik), ne mo¾e pouŁavati ni u kuæama one koji se spremaju za kr„te-we, svedoŁi o tome kolika je va¾nost pridavana Łistoti vere onogakoji pouŁava.

Kada je preovladao pedobaptizam, uloga zakliwaŁa i ðakoniseu pouŁavawu je pre„la na kuma. Stoga je kum Łovek koji ima Łistuveru, Łijoj se nauci sam veæ nauŁio. Episkop, ili prezviter, bi oovome morali voditi raŁuna, kad naznaŁuju kuma jer je to naznaŁeweizraz poverewa Crkve u Łistotu vere kuma, i saglasno tome on idobija vlast da uŁi kr„teno dete ili Łoveka. U ovome se otkrivaunutra„wa, smisaona veza izmeðu postavqawa nekada„wih zakli-waŁa ili ðakonisa, i naznaŁewa kuma.

Da li Crkva mo¾e imati poverewa u veru jeretika, rimokato-lika à da li episkop mo¾e (ili prezviter), da naznaŁi jeretika,rimokatolika za kuma, i time i za uŁiteqa pravovernoga? UŁiteqse postavqa tek po marqivom ispitawu. Ako ispit poka¾e kole-bqivost u veri, takav se ne postavqa (v. 2. kanon VII Vas. Sab.). Je-retik, rimokatolik, bez obzira na eventualno obeæawe, nema mogu-ænost da pru¾i osvedoŁewe istinite vere. Jer, veruje u la¾ jeresi,ili, u sluŁaju da obeæa da æe se pokajati i ostaviti jeres, potrebujei sam da bude pouŁavan.

Dakle, rimokatolik, jeretik, NE MOfiE biti duhovni uŁi-teq pravovernome!

RIMOKATOLIK, JERETIK, KAO DAVALACGARANCIJE ZA OSTAJAWE U CRKVI

KR'TENOGA PRAVOVERNOGA

Te„ko je pretpostaviti da æe neki rimokatolik moæi odr¾a-ti garanciju da æe kr„teni pravoverni ostati u Crkvi, kada je samizvan we. Su„tina svake jeresi jeste u odvajawu od Crkve. Da biproblem garancija u Crkvi bio jasan, Crkva je odredila krug qudikoji mogu dati, i od kojih se mo¾e primiti garancija.

„...Ako je pak prijestup crkveni, za koji se episkop okrivquje,tada treba ispitati osobu tu¾ioca, i to prije svega ima biti

RIMOKATOLICI I KR'TEWE U

zabraweno jereticima, da podnese tu¾be, na pravoslavne epi-skope u stvarima crkvenima. Jereticima mi smatramo kolikoone, koji su odavna iz crkve iskquŁeni bili, toliko i one,koji su bili poslije od nas anatemizirani; osim tih i one, kojise priŁiwaju da pravu vjeru ispovijedaju, a meðu tijem u raskolprijeðo„e i zavjere sklapaju protivu na„ih kanoniŁki posta-vqenih episkopa. Osim toga, ako su koji zbog kakvih tu¾abaprije crkvom otuðenu bili i iskquŁeni, ili odluŁeni, biloda su oni iz klira, ili da su iz reda svjetovwaka, ni takovimane treba dopu„tati, da podnose tu¾be na episkopa, doknajprije ne budu slobodni od svoga prijestupa. Isto tako ni odonih, koji se sami nalaze pod wekom optu¾bom, ne treba pri-mati tu¾be na episkopa ili na druge klirike sve dotle dok nedoka¾u da su sami oni slobodni od prijestupa, u kojima suokrivqeni bili. Ali ako weki, koji nijesu ni jeretici, nitisu odluŁeni bili, niti osuðeni, niti su za kakve prijestupeoptu¾eni bili, oŁituju, da imaju takve tu¾be protivu episko-pa u crkvenim poslovima, Sveti Sabor nareðuje, da takoviimaju najprije pred eparhijalne episkope predstaviti tu¾bu ipred wima dokazati prijestupe, u kojima okrivquju episkopa...nego, oni neæe prije moæi tu¾bu svoju podnijeti dok pismenone izjave da æe podleæi jednakoj kazni, ako im se, posleodnosne rasprave, doka¾e da su oni oklevetali optu¾enogaepiskopa...“ (6. kanon II Vas. Sab.)

Uslov da bi neko podigao tu¾bu protiv episkopa u crkvenimstvarima jeste taj, da dotiŁni mo¾e da verodostojno izjavi da æe onpodleæi jednakoj kazni, ako se tu¾bom ne bi uspeo i time se pokazaokao klevetnik. Ovom izjavom on garantuje da je i pored sve proveresvoje osobe, verodostojan tu¾ilac.

U tom smislu Crkva zahteva, zarad verodostojnosti tu¾ioca,da se izvr„i prethodna, boqe reæi, op„ta, provera osobe, a po tomei da sam taj Łovek, ako proðe op„tu proveru, da garanciju u vidupomenute izjave, da je verodostojan tu¾ilac. Iz ovoga se vidi daonaj Łovek, koji nije verodostojan prema kriterijumima op„te pro-vere, nije verodostojan, ne samo da podigne tu¾bu, nego ni da dagaranciju, tj. da da pomenutu izjavu o svojoj odgovornosti za pre-duzetu radwu.

Na prvom mestu lica, od kojih se ne prima garancija, kanonpomiwe upravo jeretike. Kako se mo¾e verovati onima, koji su iz-neverili samu veru? I jo„, kakvu odgovornost mo¾e Crkva tra¾i-ti po osnovu garancije od jeretika, koji su izvan we, izvan wenejurisdikcije? Zar se garancija od jeretika, buduæi „nenaplativa“ne pretvara u „menicu bez pokriæa“.

Crkva, dakle, ne mo¾e primiti „svjedoxbu“ (v. 45. kanon Kart.Sab.) kumstva jeretika, „pod wihovu odgovornost“.

V SVETI KNEZ LAZAR

Ali od garancija koje su praæene odgovorno„æu, treba raz-likovati obeæawe da æe se jeretik pokajati i ostaviti jeres. Obe-æawe ne prati direktna odgovornost, i Crkva ih prima blagona-klono, po veri da se dotiŁni jeretik hoæe i mo¾e obratiti. Ako seispostavi da je obeæawe bilo la¾no, Crkva, kao jeretiku uskraæujeono „to mu je zbog obeæawa dala. Da prisustvuje molitvi i tajniCrkve, ili, ako je bio u pitawu me„oviti brak, brak se poni„tava.

Kako jeretik ne mo¾e da garantuje, niti Crkva mo¾e primitiwegovu garanciju, da æe svakako nastojati da kr„teni ostane ucrkvi, da æe ga uŁiti veri istinitoj, to on NE MOfiE ni biti kumpri kr„tewu pravovernih.

fieqko Kotoranin

H R O N I K A W

X SVETI KNEZ LAZAR

SLOBODA SAVJESTI*

Zagreb, 26. 02. 1996. godine

„VE¨ERWI LIST“10000 Zagreb

Slavonska avenija 4

Po„tovano uredni„tvo!

Radi objektivnoga informirawa javnosti upuæujem vam ovajodgovor, odn. pismo na Łlanak „M AGIJA JE SAMO DEMONSKA“od 25. 02. 1996. godine, broj 11.661. U va„em cijewenom listu obja-vili ste razgovor sa Josipom Bla¾eviæem, sveæenikom rimokato-liŁke crkve. Gosp. Bla¾eviæ je u svome nastupu bio vrlo samou-vjeren, braneæi svoju religijsku organizaciju, a arogantno napada-juæi i diskvalifikujuæi sve ostale vjerske organizacije iz cijelo-ga svijeta.

Ja nisam Łlan niti jedne oficijelne religije niti sekte, nitistranke, ni organizacije. I zato vjerujem da mogu slobodno bez pre-drasuda, bez vjerske zasqepqenosti i netolerancije, OBJEKTI-VNO ODGOVORITI Gosp. Bla¾eviæu na tvrdwe koje je iznio.

A ciq mi jest: ISTINA I SAMO ISTINA kao jedino mje-rilo. A pozvat æu se, takoðer, samo na istinu. A po„to je Gosp. Bla-¾eviæ sveæenik, i kr„æanin, slu¾it æu se u odgovoru BIBLIJOM,(ili Sveto Pismo) i opæepriznatom povje„æu. Jer je i povijest Bo-je sredstvo Wegova nauma SPASEWA Łovjeka.

Gospodin Bla¾eviæ se poziva na navje„tawe „treæeg tisuæqe-æa i ere Vodewaka...“ i kao zbog toga je „javnost zatrovana pravomeksplozijom okultnog, ezoterije, praznovjerja i magije...“

A da li je to ba„ tako? Od kada postoji Łovjek na planeti Ze-mqi, on je te¾io da spozna sebe i svijet u kojem obitava. Promatra-juæi Łudesa Bo¾ja, oŁitovana neprestance u prirodi, u savr„enom

* Ovaj tekst, zbog svoje dubine i interesantnosti, posebno „to predstavqaozbiqnu i objektivnu kritiku rimokatoliŁke crkve i wene duhovnosti, smatramo danije bez interesa i za na„u pravoslavnu javnost. Stoga ga objavqujemo u na„em Ła-sopisu verno, bez ikakve izmene ili pak jeziŁkog prilagoðavawa duhu srpskoh jezi-ka, daklo onako kao „to ga je objavio u Zagrebu „VeŁerwi list“ jo„ pre dve godine.Uredni„tvo.

VERA I NAUKA

96 SVETI KNEZ LAZAR

kretawu nebeskih tijela, u tajnama prirodnih mjena, pojava i kata-strofa, Łovjek je sve vi„e uviðao smislenost i red u svemu tomenaizgled „prirodnom poretku...“ Primijetio je savr„enstvo nedo-kuŁivoga Uma u svemu stvorenome. Poku„avao je spoznati tajne bi-vstvovawa, tajne raðawa i umirawa, misterij Duha i Materije, wi-hovu komplementarnost i praizvori„te. U svome tragawu spozna-vao je sve vi„e i vi„e savr„enstvo Onoga koji „je stvorio sve...“ Ine imajuæi savr„enije rijeŁi da bi opisali Wegovo Biæe, slavu,moæ, mudrost i dobrotu, nazvali su ga uzvi„enim à JEDINSTVE-NIM à imenom: BOG. U svim narodima i jezicima, u svim civili-zacijama kroz dugu i tegobnu zemaqsku povijest to ime oznaŁavaNajvi„ega, Onog koji sjedi „na prijestoqu visoku i uzvi„enu...“Qudi kao stvorewa, kreature, poku„avali su (u dosegu svojih umnihmoæi) spoznati svoga Stvoriteqa, svoga Oca.

Tako su se kroz razliŁita iskustva i iskustvene spoznaje raz-vijali i razliŁiti vjerski, magijski i narodni rituali i uvjerewa.Meðutim, Bog nije sebe ostavio ne posvjedoŁena. On sam se objavioqudima, govoreæi im o sebi, o svojoj qubavi, pravednosti i milo-sti. Pali, grije„ni Łovjek nije mogao sam spoznati VjeŁnoga. Me-ðutim Nebo se saglo k zemqi da bi Bog objavio sebe i svoje biæe.Preko svetih qudi à propovjednika pravde à „Henoka, sedmoga Pa-trijarha od Adama...“ (Judina poslanica 1:14). „Noe pravednika...“(Postanak 6:9.) Preko „Abrahama... prijateqa Bo¾jega... Oca vjer-nih...“ (Izaija. 41:8. Rimqanima. 4:11.) Mojsija, „najponiznijeg Ło-vjeka na Zemqi...“ (Brojevi. 4 Moj. 12:3). Preko Jakova, Izaka, pre-ko proroka Staroga Saveza, preko pravednika, apostola, muŁenika,preko pobo¾nih qudi koje je Bog podigao objavqujuæi sebe. I ponadsvega à Preko Sina, Jedinoroðenca svoga à Isusa Krista. PrekoIsusa nam se objavila bit Bo¾ja, milost, opro„tewe i pravednost.Zato je Isusov apostol u svojoj dubokoj starosti gledajuæi Bo¾jesavr„enstvo i dobrotu pokazanu u ¾ivotu poniznoga Nazareæaninamogao uskliknuti: „Tko ne qubi, nije upoznao Boga, jer JE BOGQ U B A V!“ (1. Ivanova. 4:8).

Dakle u svome tragawu Łovjek nije ostavqen sam. Bog osobno jeu„ao u qudsku povijest, postajuæi dio we, da bi Łovjek dobio dioBo¾je povijesti à QUBAVI i vjeŁnog ¾ivota! Objavqujuæi i ot-krivajuæi sebe palome Łovjeku, Bog je ¾elio da ga uzdigne u svetiji¾ivot, zato mu je objavio svoje principe, SVOJ SVETI ZAKON àDESET ZAPOVIJEDI. (Izlazak. 2. Moj. 20:3à17). Taj Zakon, kaomjerilo pravde i suda, jest i ZAKON fiIVOTA. Kroz povijest kaosvoje oruðe, Bog se sve vi„e otkrivao Łovjeku. Danas, u modernomdru„tvu, u ovom suvremenom, u¾urbanom, grozniŁavom svijetu,velika veæina qudi tvrdi da vjeruje u Boga, ali na ¾alost „djelimaga nijeŁu...“ (Poslanica Titu. 1:16.) Nije, dakle, praznovjerje i ma-gija zavladala zbog ere Vodewaka, ili zbog pribli¾avawa treæeg

tisuæqeæa, nego zato jer kr„æanstvo spava i ne vr„i svoju svetu du-¾nost. Kr„æanska crkva, sve frakcije i pravci, spava u grijesimasvojim kao „to je i napisano za „Laodiceju... ni studen ni vruæ...Ali, jer si mlak... izbacit æu te iz svojih usta...“ (Otkrivewe.3:15.16) Ne samo sad, nego... veæ dugo, ovo tzv. „organizirano“ kr„æa-nstvo spava. I ono „to se propovjeda „stadu Gospodwem“ nije SvetaIstina, nego qudska la¾!

To „to se pojavquje toliko mnogo duhovnih pravaca, religija,sekti, ezoterije itd. samo pokazuje, da qudi tra¾e PRAVI DUHO-VNI PUT. A po„to ga u ovom fosiliziranom, „slu¾benom“ kr-„ anstvu ne nalaze, to se okreæu drugim duhovnim pravcima. Kadabi kr„æanstvo zaista narodu propovijedalo pravi nauk Biblije, ane qudske, crkvene bajke, ne bi qudi, napose omladina tra¾ili uindijskoj filozofiji ili Sai Babi duhovni put. Nego... qubili biIsusa, Sina Bo¾jega koji je „PUT, ISTINA i fi I V O T...“ (Ivan.14:6.)

Na ¾alost, crkva, svaka organizacija, bavi se manipulirawemqudima, la¾ima, prijevarama i „business-om“.Organizirano kr„-æanstvo postalo je kao i Starozavjetna Zajednica à „„piqa razbo-jniŁka...“ „prodavaonica (dom trgovine)“ (Matej. 21:12. Ivan. 2:16.)

Gosp. Bla¾eviæ navodi brojke ¾eleæi pokazati kako seumno¾io od poŁetka stoqeæa broj raznih sekti, frakcija i duhov-nih pravaca, i ka¾e: „Koliko ih je u Zagrebu, te„ko je reæi jer nidr¾ava ni crkva ne nadziru, wihova gibawa“. Gosp. Bla¾eviæu, azar bi crkva i dr¾ava TREBALE NADZIRATI VJERSKE STVA-RI I STAVOVE SVOJIH GRA—ANA? U mraŁnom Sredwem vjekucrkva i dr¾ava su bile ujediwene, i znamo iz povijesti kakve jetragiŁne i u¾asne posqedice to imalo za milijune qudi i ¾enakoji su progawani, sakaæeni, muŁeni i ¾ivi spaqivani na lomaŁa-ma. Zar vi opet zagovarate sredwovjekovqe? Zar se vi ne sramitesvih zloŁina koje je crkva poŁinila kroz gotovo 13 stoqeæa svojekrvave dominacije nad dr¾avom i nad kraqevima, nad obrazovawemi nad du„ama i tijelima qudskim?

Zar se ne kajete i ne osjeæate krivim za krv milijuna qudi i¾ena koji su naka¾eni na spravama za muŁewe, na gubili„tima itamnicama, samo zato „to su vjerovali u Boga qubavi po svojoj sa-vjesti, a protivno crkvenim, biskupskim i papinskim odredbama?

Povijest se ipak ne mo¾e sakriti, niti zatajiti, ma koliko seneki to trudili uŁiniti, jer rekoh POVIJEST à BOfiJE ORU—E.

Vi ste sveæenik, i zacijelo poznajete povijest, ta uŁili ste je.Dr¾ava ne smije niti po Ustavu, a niti radi vlastite opstojano-sti, reda i mira podupirati NI JEDNU RELIGIJU svojih graða-na. Niti jednu vjersku zajednicu isticati mimo druge. Dr¾ava jezajednica svih wenih graðana, bez obzira na wihovu vjeru. VJERA

SLOBODA SAVJESTI 97

I VJERSKI NAZORI PRIVATNA SU STVAR GRA—ANA usvim civilnim i pravnim dru„tvima odn. dr¾avama.

No, posqedwih godina primjeæuje se jaka tendencija u redovi-ma rimokatoliŁke crkve, pa i ostalih crkava (protestantskih iraznih ne kr„æanskih) da se crkva opet zbli¾i, i na koncu UJE-DINI S DRfiAVOM. Taj trend postoji po cijelom svijetu, a oso-bito je izra¾en u Sjediwenim Dr¾avama Amerike, a onda i u Euro-pi. To je plansko djelo à poku„aj povratka dominacije crkve nadnarodima i vladarima, nad du„ama i tijelima qudi. Poku„aj je topritiska na SLOBODU SAVJESTI qudskih biæa koja treba daslu¾e samo Bogu, i to u skladu sa svojom savje„æu! A znamo da rimo-katoliŁka crkva, kao i protestantske crkve (koje vi„e i nisu pro-testanti, niti su samostalni) mrze slobodu savjesti. Upravo na to-me poqu vodit æe se posqedwa, odluŁujuæa bitka svih vjekova à H A-RMAGEDON! Posqedice te bitke nad bitkama bit æe stra„ne posvijet kakvoga ga danas poznajemo, Łitaj. Otkrivewe. 16:16.17à21.19:11à21.

Ponovno se organizirane religije à „BABILON VELI-K I...“ (Otkrivewe. 17:5à6.) spremaju za poku„aj nametawa svoje„vlasti“. Meðutim, to æe sve Bog uni„titi, jer je On Bog pravde.(Otkrivewe. 17:7à9.10à18.) Gosp. Bla¾eviæ ka¾e daqe: „Paralelnos demokracijom u nas je nastupila prava po„ast sekti. „'to time¾elite reæi?“ Ako je ne„to „po„ast“ onda se to po definicijitreba uni„tavati, zatirati, progoniti, zar ne Fra Bla¾eviæu?Vi zagovarate, zabranu slobode savjesti, progon, tamnice za „nepo-udne vjerske elemente“, krvoloŁnu inkviziciju i „pravo crkve dapropisuje vjerske blagdane i naŁin slu¾be Bogu...“ Upravo takvete¾we, mr¾wa prema slobodi savjesti, ¾eqa za dominacijom nadqudima i „du„ama qudskim...“ (Otkrivewe. 18:13.) jesu od Sotone àkoji je „Łovjekoubojica od poŁetka... la¾ac i otac la¾i...“ (Ivan.8:44) „Stara zmija, koja se zove —avao i Sotona, koja vara cijelisvijet...“ 12:9).

Vama smeta Łak i demokracija, koja je eto „kriva“ za „po„ast“sekti?! Dakle, vi biste zabranili, ukinuli i samu demokraciju? Jer„to æe crkvi demokracija kad ona ima inkviziciju i svoje fo-silizirane dogme, utemeqene na mraŁwa„tvu Sredweg vjeka, a ne naSvetom pismu. Posebice se Gosp. Bla¾eviæ okomio na vjersku zaje-dnicu „Jehovinih svjedoka“. Silna mr¾wa kojom Bla¾eviæ govoriprotiv Jehovinih svjedoka pokazuje Łijim je on sam duhom zadahnut.Onaj tko je doista kr„æanin, neæe mrziti ni jednoga Łovjeka,P A¨AK NITI SVOJE NEPRIJATEQE, i borit æe se za pravo da ioni koji se ne sla¾u s wime mogu iznijeti svoje mi„qewe u duhuKristove poniznosti i trpqewa, qubavi i bezazlenosti. Mr¾waprema qudskim biæima, ma iz kojeg razloga, i ma prema komu àNIJE OD BOGA, nego od Sotone, „ ovjekoubojice...“ „la„ca“ „sta-

98 SVETI KNEZ LAZAR

re zmije...“ Sotona mrzi qudska biæa i trudi se gdje god mu je to mo-gu e, odn. dopu„teno naweti bol. On mrzi qude, u¾iva u wihovimpatwama, jer je zloŁinac i neprijateq Boga i Wegovih stvorewa.Znate li vi ovo Fra Bla¾eviæu? Vi ka¾ete da ste „pastir stada“,sveæenik? Isus je za one koji su ga okrutnim klinovima prikivaliza te„ki i stra„ni kri¾, kazao: „Oprosti im OŁe, jer ne znaju „toŁine...“ (Luka. 23:34.)

Pravo je Jehovinih svjedoka da svoju vjeru propagiraju i„tite, to im pravo jamŁi Ustav i svi pozitivni zakonski propisi.Svaka vjerska zajednica ima zakonsko pravo nenasilno „iritisvoju vjeru i nauŁavawe. Nitko ne smije primjewivati nasiqe iliugro¾avati mir i sigurnost graðana u promicawu svoje vjere, avjeru ima pravo „iriti.

RimokatoliŁka crkva je stoqeæima i stoqeæima silom, krvo-proliæem i u¾asima bezumqa inkvizicije nastojala uni„titi svequde koji drugaŁije vjeruju, pa ipak to nije uspjela. Nasiqe koristeONI KOJI NEMAJU VAQANIH ARGUMENATA. Onaj tko svo-ju vjeru ne mo¾e obraniti svojom svetom kwigom ili uŁewem, pri-bjegava represiji da bi ispunio nedostatak. Ali represija nikadane donosi pozitivnoga ploda... a u konaŁnici, kad se sagleda, ne do-nosi nikakvog ¾eqenog ploda, nego, SUPROTNO! Donosi plodgorŁine, mr¾we i bijede.

Gosp. Bla¾eviæ ka¾e: „Za razliku od kr„æanstva, u kojem seBog objavio kao qubav, Jehovini svjedoci navje„taju Boga srxbe iosvete. Netolerantni su...“ A Gosp. Bla¾eviæu, o kakvom vi to „kr-„ anstvu“ govorite? Ako o rimokatolicizmu, onda, za„to namjer-no zaboravqate da je to „va„e“ kr„æanstvo krv proqevalo kao vo-du, da se nebo Europe crnilo od dima lomaŁa i spaqenih qudskihbiæa, vi „zaboravqate“ da je po suvremenim, nezavisnim istra¾i-vawima za preko tisuæu godina vlasti crkve, svaki „esti Łovjek uEuropi (i ¾ena, naravno) ubijen, odn. spaqen od strane rimske cr-kve, odn. va„ega „kr„æanstva“ punog „qubavi“!?

Pa gdje vam je tada bila qubav? Ta niste je vaqda zaboravilinegdje usput? Zar se qubav zaboravqa? Nije li Pavao, apostol Isu-sa Krista kazao: „Kad bih qudske i anðeoske jezike govorio, a qu-bavi ne bih imao, bio bih mjed „to jeŁi, ili cimbal „to zveŁi...qubav je strpqiva, qubav je dobrostiva; qubav ne zavidi, ne hvastase, ne oholi se. Nije nepristojna, ne tra¾i svoje, ne razdra¾uje se,zaboravqa i pra„ta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.Sve ispriŁava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. QUBAV NI-KAD NE PRESTAJE...“ (1. Korinæanima. 13:1.4.5à8.)

Gdje je bila qubav crkvi dok je muŁila i sakatila qude po tam-nicama inkvizicije, dok ih je okivala po galijama, palila ¾ive nalomaŁama? Nemoj mi samo kazati, to je bilo prije, tada je vrijemebilo takvo. Ali ne! Crkva se ni danas nije promijenila à S A M O

SLOBODA SAVJESTI 99

SE LUKAVO PRILAGODILA NOVIM OKOLNOSTIMA. A tesu okolnosti: vrijednosti suvremenoga svijeta, demokracija, obra-zovawe qudi, moæ tiska koji je kwige rasprostranio meðu svim na-rodima, a osobito BIBLIJU, SLOBODA SAVJESTI, politiŁkasloboda, komunikacije itd.

Ako se u kr„æanstvu Bog objavio kao qubav, kako to da jecijela Europa trinaest dugih stoqeæa mraka Sredweg vjeka biladuhovno i moralno paralizirana, pod terorom „svetih bojovnikaBo¾jih“ crkvenih voða i inkvizicije, a jedna Kina je napredovalau znanosti, kulturi, obrazovawu? ak su i drugi daleki narodi na-predovali samo je Europa stewala pod diktaturom rimokatoliŁkecrkve. Zar ovo nije istina? ZAR OVO NISU POVJESNE ¨IWE-N I C E? Ili æe te reæi da su ovo klevete?!

Ako govorite o „Bogu srxbe“ za„to Gosp. Bla¾eviæu pre„u-æujete da i Sveto pismo govori jasno o „Onom Danu...“ O „danu srxbei pusto„ewa...“ ta zar to ne objavquju i Izaija, Jeremija, a poglav-ito Joel 2:1à2. 10à11, pa daqe 3:1à5. 4:15à17, ne govori li to i Amos5:18à20. 8:9.11à14. Da daqe ne nabrajam „to govore Mihej, Nahum,Habakuk, Sefanija, Hagaj, Malahija, i na koncu sam Gospod na„Isus Krist u glasovitom govoru zapisanom u: Matej, 24. poglavqe,Marko 13. poglavqe, Luka 21. poglavqe i rijeŁi Pavla apostola, tekwiga Otkrivewe. Sve se tu jasno objavquje o „onom stra„nom Da-nu...“ Bog objavquje i svoju qubav ali i svoje gnu„awe prema grije-hu, te objavquje konaŁnu propast grijeha i zla. Otkrivewe.21:11à15.

Dakle, Fra Bla¾eviæu, tko je vama dao moralno pravo da osu-ujete druge, kad ste sami pod Bo¾jom osudom. „Licemjere, najprijeizvadi brvno iz svoga oka...“ (Matej. 7:5). To KAfiE ISUS, SinBo¾ji, a ti, „to ka¾e„?

Ka¾e„ da su Jehovini svjedoci „netolerantni“, „to to znaŁi?Nije li to samo iskazivawe mr¾we prema wima jer oni (Jehovinisvjedoci) ne prihvaæaju ekumenu, ili boqe reæi tzv. „ekumenu“.Ata„ekumena“ nije ni„ta drugo nego poku„aj rimokatoliŁke crkve dapod svoje okriqe vrati milom ili silom (sila je ostavqena za kraj,ako milom ne bude dostatno, ili koji ne budu prihvaæali milom),otpale „k eri“ protestante i razne sekte. To „milom“ podrazumi-jeva sve prijevare, podmiæivawe, nagovarawe, prijetwe, i zloupo-rabu evanðeqa. Po veæ isku„anom receptu Jezuita „ciq opravdavasredstva“ tako je i umorstvo, la¾ i bezoŁnost za va„e „kr„æanst-vo“ dobro i po¾eqno samo ako uzdi¾e i brani autoritet „majkecrkve“. Meðutim, ta pravila Bog ne priznaje, i vratit æe svakome„po djelima wegovim...“ (Otk. 22:12.)

Crkva je svoje agente ubacila u sve vjerske zajednice, u razneinstitucije, organizacije, u protestantske crkve, i smetaju im onikoji neæe da se suglase s rimskom kurijom. Dakle, takvi, koji iskre-

100 SVETI KNEZ LAZAR

no dr¾e svoje stavove „netolerantni su...“ Vi Gosp. Bla¾eviæu„dobro nazivate zlom, a zlo dobrom nazivate...“ (Izaija. 5:20.) Kaoprimjer netolerancije navodite ime Łasopisa. Zar je to neki dokaz,zar je to zloŁin dati ime Łasopisu „Srxba Bo¾ja“? 'to bi ste vi,da odluŁujete u ime drugih, da nareðujete vjerskim zajednicama kakoæe dati ime svome Łasopisu. No, vi bi ste i vi„e od toga: vi bistenareðivali „to da objavquju vjerski Łasopisi koji nisu pod kon-trolom „majke crkve“.

A da rimska crkva ¾eli zavladati i IstoŁnom i Zapadnom cr-kvom pod geslom à ekumenizam à zar to nije istina? Ta zar o tomene pi„u i javno disidenti crkve, i to na Zapadu? Zar je to nekakvatajna. Nije li opæe poznat stav rimokatolicizma i wegove ¾eqe zauniverzalno„æu, tj. za svjetskom dominacijom i svjetskim poret-kom zlosiqa?

Ono „to je rimokatoliŁka crkva radila u Sredwem vjeku, ono„to je provodila inkvizicija „sveti uficij“ „kongregacij za naukvjere“ opet bi i dana„wa rimokatoliŁka crkva radila samo da sedoŁepa ponovno vlasti i zasjedne nad dr¾ave i upravqa politikomnacija. Tvrdite „da je upravo smije„no kako naivna masa hrli tak-vim qudima...“ (vraŁevima i gatarama). emu se Łudite, ta zar crkvakao organizirana religija nije stoqeæima qude dr¾ala u poni¾e-wu, bijedi, neznawu i sujevjerju, potiŁuæi u masama najni¾e strastii najodvratnije poroke, da bi „to boqe vladala tim obespravqe-nim u glib grijeha gurnutim masama? Ta zar crkva nije uŁila qudeda budu „pokorne ovce“ i da sagnu vrat pred idolopoklonstvom,bezakowem i socijalnom nepravdom?

Qude je naivnima napravila upravo organizirana religija àcrkva, dakle. Mislim na sve crkve i na sve religije po svemu svije-tu. A u tome je tvoja crkva Fra Bla¾eviæu predwaŁila i bila kolo-voða. Sjeti se samo Francuske revolucije i „to je do we dovelo. Neka¾u li jednoglasno povjesniŁari, da je revoluciju u Francuskojpripravila upravo despotska vlast klera i razvratnog dvora. Nijeli u¾asno postupawe francuskog rimokatoliŁkog sveæenstvaprema Hugenotima, neviðena zvjerstva koja su jezuiti Łinili u imeBoga i „blagoga Isusa“ otvrdnulo srce naroda, koji je desetqeæimai stoqeæima gledao krvoproliæe i brutalnost u ime „vi„e ideje“ u„ime boga rimske crkve“. Nije li to sve dovelo do gubqewa vjere uBoga od strane naroda, to je otvorilo put ATEIZMU, i svim u¾a-sima koje je dowela revolucija i „vladavina terora“. Francuska je¾ela krvavu ¾etvu koju je rimokatoliŁki kler posijao. Nije liokrutna revolucija u Rusiji 1917. god. bila samo plod pona„awapravoslavne crkve i wenog bezdu„nog odnosa prema obespravqe-nim masama radnika, seqaka i naroda?

SLOBODA SAVJESTI 101

Pravoslavna crkva je podr¾avala feudalizam, podr¾avala jepqaŁku i izrabqivawe naroda. Stajala je na strani ugwetaŁa naro-da, i razumqiv je bio gwev masa protiv we.

I ATEIZAM i REVOLUCIJE, i K O M U N I Z A M su ipak dje-ca crkve otpale tzv. „kr„æanske“. To su wihovi plodovi iz van-braŁnih odnosa, „BLUDA S KRAQEVIMA ZEMAQSKIM...“(Otk. 18:3) Crkva je trebala vr„iti svoje poslawe, a to je: NAVJE-'TEWE ISUSA KRISTA à SINA BOfiJEGA, SPASITEQASVAKOMU ¨OVJEKU. Tu Radosnu Vijest je imala kao navje„tewecrkva. Ali se usqed qudske organiziranosti i odbacivawa Bo¾jegZakona crkva izopaŁila i prometnula u svoju suprotnost à P O-STALA JE ZAMKA DU'AMA, „stani„te zloduhova, tamnicasvih ptica neŁistih i odurnih...“ i „otrovnim vinom bluda svogaopi sve narode...“ (Otk. 18:2.)

Mije„a Bla¾eviæ lonce i poklopce, pitajuæi se kako tirazni iscjeliteqi, magovi, vraŁari itd. mogu „bez ikakve izo-brazbe i kompetencije, rije„iti sve qudske probleme...“ Pa oni ine rije„avaju sve qudske probleme. Ima tu naravno mnogo ' A R-L A T A N A, pohlepnika za lakom zaradom, prevaranata raznih tipo-va i boja. Ali toga je uvijek bilo. Meðutim, ima i zaista iskrenihi sposobnih qudi koji mogu pomoæi bli¾wima po sposobnostimakoje im je BOG DAO a ne „izobrazba“. Jer da vas ne„to pitam FraBla¾eviæu: TKO JE ISUSU DAO „IZOBRAZBU“? To su se, kao„to Łitamo u evanðequ pitali i sami fiidovski sveæenici àfarizeji, pismoznanci, itd.

Tko je dao izobrazbu Petru, Ivanu, Jakovu, Pavlu i ostalimapostolima Isusovim? A nisu zavr„ili slu¾bene rabinske „kole,odn. nisu imali oficijelno, opæe priznato obrazovawe à A PO-STAVQENI SU ZA U¨ITEQE SVIJETA, NAU¨AVATEQESVIH GENERACIJA DO KONA¨NOG SUDA, odn. DRUGOGASLAVNOG DOLASKA (Parusije) ISUSA KRISTA!

A to „to qudi nastoje „komunicirati preko karata, Ła„a,kquŁa, viska...“ posqedica je sujevjerja u koje KRAQEVSTVO LA-fiNE RELIGIJE à BABILON VELIKI gurnulo narode opiv„iih otrovnim vinom bluda svoga...“ Taj spiritizam jest razvijen izteorije crkve koja nauŁava o „du„icama“ koje lepr„aju po nebu. Ane dr¾i se crkva „kamena atemeqnoga... koji je Isus Krist.“ (Efe-¾anima. 2:20.) NauŁavajuæi o, iz poganstva preuzetom nauŁavawu„pakla“ i „raja“ negdje u nebu, crkva je zabacila sveti nauk B I-BLIJE à RijeŁi Bo¾je o USKRSNU˘U, o konaŁnoj pobjedi nadsmræu po Kristu Isusu. Mada Pavao u svim poslanicima jasno govo-ri o tomu, a osobito u Soluwanima i Korinæanima. No sredwovje-kovnoj crkvi je bio dra¾i Platon i „dualizam“ nego RijeŁ Bo¾ja, aipak... naŁelo je... DRAG MI JE PLATON, ALI MI JE ISTINA

102 SVETI KNEZ LAZAR

D R A fi A. Istina je prije svega, ona je smisao bivstvovawa, sve „tonije od istine jest od „oca la¾i...“

Vi Gosp. Bla¾eviæu ka¾ete „da ne postoji ni crna ni bijelamagija, veæ samo jedna à demonska, ðavolska!“ Nije mi samo jasno odkuda vam drskost i pravo da to ka¾ete, kad ZNATE DA TO NIJEI S T I N A!„Crna magija je“ pi„e Klaiæ u svome RjeŁniku à „utje-cawe za pomoæ neŁistoj sili, ðavlu... a bijela magija je stvarawe„Łudesa“ s pomoæu bo¾anskih sila...“ (Klaiæ, RjeŁnik, izdawe 1984.god. Nakladni zavod MH.) I to je tako vjerovawe jo„ od Sredwegvjeka, pi„e Klaiæ. Dakle i crkva je bila na tome stanovi„tu. Za-„to vi sad tvrdite suprotno? To je jedino iz razloga straha da vam„ovŁice“ ne odu nekamo u „drugi tor“ pa ih vi neæete moæi striæi imusti.

Takoðer napadate i ostale vjerske grupacije. Tvrdite kako suIsusa Krista prikazali i „sveli na razinu proroka, maga ili mitajednakog Sai Babi, Bahaullahu, Krishni...“ A za„to onda vi ne propo-vjedate PRAVU ISTINU? Ne propovjedate jer nemate P R A V UISTINU!

Ta i rimokatoliŁka crkva je samo sekta, ali koja je otpala odsvetoga evanðeqa jo„ u poŁetku Sredwega vjeka, i to otpala je odRane kr„æanske crkve.

'to vi mislite, da je sekta samo onih kojih je malo? Varate seveoma! Nije va¾no ima li vas i va„e crkve ne„to preko osam sto-tina milijuna, ili ima neka crkva pet milijuna ili dvadeset ti-suæa ili sto pedeset vjernika, odn. sqedbenika. SEKTA SU SVIONI KOJI SU NAPUSTILI PUT ISUSA KRISTA I DRfiA-WE BOfiJIH ZAPOVIJEDI I SLIJEDE SOTONU, PREKOZEMAQSKIH POSREDNIKA à OHOLIH QUDI U POBUNIPROTIV VLADARA SVEMIRA à BOGA, OCA, I WEGOVA SI-NA, ISUSA KRISTA!

Navodi„ kako se veæina sekti „u svojim uŁewima slu¾i Łak iraznim tumaŁewem Svetog pisma, iako se zna da ono pripadaiskquŁivo crkvi, u Łijem je krilu roðeno. Meðutim svaki ga gurutumaŁi na svoj naŁin.“

Koja drskost! Vi tvrdite da Sveto pismo à BIBLIJA, SvetarijeŁ Bo¾ja „pripada iskquŁivo crkvi...“ i da je „ono u“ wenom„krilu i roðeno...?!“ Ma „alite se! Koji dobar vic! To da ka¾etenekom nepismenom Łovjeku, i to jo„ maloumnom, mo¾da bi vam po-vjerovao. Ali kazati to danas na kraju dvadesetog stoqeæa huqewe je!

Pas zna se Gosp. Bla¾eviæu da je Sveto pismo starije od svihcrkava, pogotovo kr„æanskih, jer je nastajalo u okviru i okriqufiIDOVSKOG NARODA a ne crkve! Sveto pismo se tisuæqeæimaprenosilo usmeno, da bi se poŁelo zapisivati po Bo¾joj voqi, pre-ko Mojsija i to od oko 1582. godine prije Krista. Tako su prvo zapi-

SLOBODA SAVJESTI 103

sane kwige: „Job“ pa „Petokwi¾je Mojsijevo“,odn. „Tora“ ili Za-kon. Pa onda povjesne kwige, „Suci“ „Kronike“ pa Psalmi, pa mu-dronosne kwige, pa proroci, à Izaija, Jeremija, Ezekijel, pa ondatzv. „mali proroci“. Od 4. stoqeæa prije Krista glas proroka jeumuknuo, i tako je zavr„en kanon Staroga saveza. Poslije Krista,u krilu Apostolske Zajednice, dakle, Rane crkve nastaje Novi za-vjet, koji se dovr„ava do oko 100. god. po Kristu, a kanon se utvrðujepod rukovodstvom Irineja (roðen u Maloj Aziji, uŁenik Polika-rpa iz Smirne, a Polikarp je bio direktno uŁenik i suradnikIsusova apostola Ivana. Irinej je roðen 130, umro 202, po Kristu)koji je odbacio gnostiŁka evanðeqa i heretiŁke spise, te pobiokrivovjerni nauk u svome glasovitom djelu „Adversus Haereses“(Protiv krivovjerja). Tako je kompletiran Novi zavjet, a i cijelaBIBLIJA kakvu ju danas imamo. Prema tome, Gosp. Bla¾eviæu,kako je to „pripadawe“ Svetoga pisma crkvi? I kojoj to crkvi? Dali pravoslavnoj, ili mo¾da luteranskoj? Ili mo¾da nekoj drugoj?Jer sve te crkve su kr„æanske crkve i IMAJU APOSTOLSKON A S Q E — E. Jer apostolsko nasqeðe je ne samo qudsko rukopolo-¾ewe, nego, vi„e od toga... Pomazawe i POSLAWE od strane Bogapo Duhu Svetomu. Jer, inaŁe, tko je RUKOPOLOfiIO I OVLA-S T I O Ivana Krstiteqa? Ta to su ga i farizeji pitali. Nije gaovlastila onda„wa Bo¾ja zajednica à starozavjetni Izrael, odn.fiidovska zajednica, a nisu ga rukopolo¾ili onda„wi sveæenici,niti prelati. Pa tko je wemu dao pravo da propovjeda i Łak kr-„tava? To pravo dao mu je Bog, poslawem i misijom za koju ga jeBOG RUKOPOLOfiIO I OVLASTIO!

Zato je Isus pitao licemjerne rabine, i „posveæene“ „odvo-jene“ farizeje: „Odakle je bilo Ivanovo kr„tewe? S neba ili odqudi?“ (Matej. 21:25). I po„to su dvojili u sebi „to da ka¾u, jernisu smjeli priznati ni da je od Boga (jer bi tada Isus rekao, aza„to mu ne vjerovaste) a ako reknu da je to bilo samo qudska odlu-ka, pobio bi ih narod kamewem, jer su svi vjerovali da je Bog poslaoIvana. Tada mu uhvaæeni u svojoj nemoæi reko„e „Ne znamo, tada imreŁe (Isus): „Ni ja vama neæu kazati kakvom vla„æu ovo Łinim.“(Mat. 21:27.).

Gosp. Bla¾eviæ pita tko je rukopolo¾io i ovlastio te gurue,magove, sekte: „U Łije ime? Tko ih je „kolovao i tko ih je ovla-stio?“

A tko je vas ovlastio Fra Bla¾eviæu da radite svoj posao?Da li samo Łovjek? Ja znam da su mnoge sekte i crkve neis-

pravne, da su u zabludi, znam da su mnogi iscjeliteqi neiskreni,pohlepni, ne„kolovani, i „arlatani. Ali ipak branim pravosvakog da slobodno vjeruje, ne Łineæi zla bli¾wemu.

Znam da Jehovini svjedoci nisu u pravu u mnogim stvarima,pogotovo u svezi Isusova bo¾anstva itd. ali... branim pravo tih

104 SVETI KNEZ LAZAR

qudi da vjeruju u skladu SA SVOJOM SAVJE'˘U!Jer S L O B O-DA SAVJESTI JE ONO NAJSVETIJE 'TO ¨OVJEK IMA I'TO JE TEKOVINA CIVILIZACIJE. Ako doðe do toga da seukine sloboda savjesti, zapamtite da æe Bog Svemoguæi revno iogweno braniti slobodu savjesti, i veoma se razgweviti na one kojibi se usudili da je ukidaju ili prisvajaju, i to æe biti ka¾wenoonim u¾asnim uni„tewem svijeta kakvoga ga mi sada poznajemo à„to je opisano jasno u prorocima, „to su i apostoli najavili, na-pose najveliŁanstvenija proroŁka kwiga svih vremena à O T K R I-VEWE „Isusa Krista koje Wemu dade Bog... da poka¾e slugama svo-jim 'TO SE IMA USKORO DOGODITI...“ (Otkrivewe. 1:1.)

Napadate sotonistiŁke crkve tzv. „church of Satan“ i razne kul-tove i mistiŁne sekte, a kakve dokaze iznosite protiv wih?Nikakve! Na „to se pozivate? Kakva je analiza? Sve va„e kon-statacije su samo opskurne ma„tarije s prepotencijom oholostirimske crkve koja misli da ponovo dolazi „weno vrijeme“ i da æekrojiti sudbinu naroda i pojedinaca vedreæi i oblaŁeæi. Alivarate se veoma! Bog vas je jasno i razumqivo opomenuo kuda voditaj put, Otkrivewe. 17:8.11. takoðer, 18:8.16 te 19:19à21. te 22:11.12.Ne igrajte se sa svojim Stvoriteqem: „Stra„no je upasti u rukeBoga fiivoga.“ (Hebrejima. 10:31.)

Velite da mnogi vjeruju (u prvom redu sotonisti) kako je nakraju era Ribe, i da s treæim tisuæqeæem dolazi era Vodewaka. Ato je era prosvjetiteqa. A za„to bi era prosvjetiteqa bila luci-ferijanska? Zar se crkva pla„i prosvjetqewa qudi?

Da, gorka je istina da je crkva qude sprijeŁavala u pro-svjetqewu da bi nad duhovno obogaqenim masama, bijednim i uvaqe-nim u porok lak„e vladala. Uvijek se konzervativne snage protiveprosvjetqewu o prosvjetiteqima da i ne govorimo. Crkvama (mi-slim na sve) trebaju ovce, oni koji ne misle svojom glavom, a ne nor-malni qudi kakve ¾eli Bog, qudi odgovorni, moralni, Łisti, u na-Łelu Łvrsti kao stijena, da budu brana protiv zla i moralne deka-dencije koja razara suvremeno dru„tvo i cijeli svijet vodi u mo-ralnu nakaznost i propast. Samo slobodan Łovjek mo¾e biti mora-lan Łovjek. Rob, i ovca moraju prvo biti osobe, prvo biti oslobo-ðeni da bi bili moralni i da ispune ideju ovjeka, u onom pozi-tivnom Kristovskom smislu: „Upoznat æete istinu, a ISTINA ˘EVAS OSLOBODITI...“ (Ivan. 8:31.)

Gosp. Bla¾eviæu vi tvrdite, da „sotonisti vjeruju da æe usko-ro zavladati Sotona...“ Sotona nikada neæe zavladati B O fi J I MN A R O D O M,ato su svi oni: „Koji Łuvaju Bo¾je zapovijedi i vjeru uIsusa...“ (Otk. 14:12.)

Vi navodite kako je „Makaja i „estu Bo¾ju zapovijed izokre-nuo...“ 'to time hoæete reæi? Kao da se on eto nije bojao Boga?

SLOBODA SAVJESTI 105

A kako se va„a crkva, rimokatoliŁka vjerska organizacijanije bojala Boga kad je IZVRTALA BOfiJE ZAPOVIJEDI? Kadste izbacili (a ne samo izvrnuli) CIJELU DRUGU BOfiJU ZA-POVIJED. Koja zabrawuje klawawe kipovima, kumirima i slika-ma? Uostalom svatko mo¾e usporediti „to pi„e u BIBLIJI,kwiga Izlazak, 20:4à6, a „to pi„e u crkvenim zapovijedima? Kakose niste bojali izmjeniti ¨ETVRTU ZAPOVIJED SVETOGAB O G A? I umjesto svetkovawa sedmoga dana à Subote, uvesti pogan-ski festival, prvi dan tjedna à nedjequ?

Kako se niste bojali Boga podjeliti DESETU ZAPOVIJEDna dvije da bi opet bilo deset zapovijedi (umjesto druge, ubaŁenapodjeqena deseta)?

Ne ka¾e li Sveto pismo ovako Zapovijedi:„Onda Bog izgovori sve ove rijeŁi:“Druga zapovijed glasi:„Ne pravi sebi lika ni obliŁja bilo Łega „to je gore na nebu,

ili doqe na zemqi, ili u vodama pod zemqom. Ne klawaj im se nitiim slu¾i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam qubomoran. Ka¾wavamgrijeh otaca à onih koji me mrze à na djeci do treæeg i Łetvrtogkoqena, a iskazujem milosrðe tisuæama koji me qube i vr„e mojezapovijedi.“ (Izlazak. 20:1.4à6.)

To je to DRUGA ZAPOVIJED BOfiJEG ZAKONA à DESETZAPOVIJEDI. A crkva je ovu zapovijed, POTPUNO IZBACI-L A u svojim katekizmima, nauŁavawu i praksi. A ¨ETVRTU ZA-POVIJED je izmijenila. etvrta zapovijed Bo¾jeg zakona glasi:

„Sjeti se da svetkuje„ dan Subotwi. 'est dana radi i obavqajsav svoj posao. A sedmoga je dana Subota, poŁinak posveæen Jahvi,Bogu Tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj,ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni slu„kiwa tvoja, ni ¾ivina tvoja,niti do„qak koji se naðe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je „estdana stvarao nebo, zemqu i more i sve „to je u wima, a sedmoga jedana poŁinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan Subotni.“

(Izlazak. 20:8à11.)To je eto ¨ETVRTA ZAPOVIJED po Svetom pismu, a gdje je

ona u nauŁavawu crkve? Umjesto ove zapovijedi uvela je crkva dankoji se „tovao u pogana Rimske Imperije à prvi dan tjedna, posve-æen „bogu“ suncu! „Sol dei“ „dan sunca“.

Kako se dakle nisu u poŁetku ranog Sredweg vjeka bojali Bogacrkveni velikodostojnici Łineæi ovakvu strahotu, da mjewajuzapovijedi koje je Bog svojim glasom izgovorio svim qudima za svavremena!

Ovo svatko mo¾e provjeriti, samo neka otvori svoju Biblijui proŁita, te uporedi s naukom crkve. A DESETU ZAPOVIJED suprepolovili. A DESETA ZAPOVIJED glasi:

106 SVETI KNEZ LAZAR

„Ne po¾eli kuæe bli¾wega svoga! Ne po¾eli ¾ene bli¾wegasvoga... niti i„ta „to je bli¾wega tvoga.“ (Izlazak. 20:17.)

Dakle Fra Bla¾eviæu, kako to vadite „trun iz oka brata svo-ga, a u svome oku brvna ne vidite...“ (Mt. 7:5).

Vi za seksualne probleme predla¾ete qudima da idu k psihi-jatrima i psiholozima. A upravo su psihijatri i psiholozi najveæibolesnici koji lijeŁeæi luðake poku„avaju izlijeŁiti vlastitoludilo koje ih opsjeda. Ta poznati su stavovi moderne antipsihija-trije koja jasno definira stavove i aksiome. Ta nisu li psihijatriupravo tema najprofitabilnijih horor filmova dana„wice. I tone likovi nekih „normalnih“ psihiæa, nego upravo, pravih à monst-ruma, sotonista, psihijatara à psihopata. 'to ka¾ete za te likove,koji, pak samo zrcale izopaŁenu stvarnost? I vi qude k tim „psi-hijatrima“ ateistima upuæujete? ast izuzetcima, ima i meðupsihijatrima i psiholozima Łasnih i savjesnih qudi koji se Bogaboje i trude se po savjesti obavqati svoj posao, da bi pomogli qudi-ma. Ali generalna linija je upravo ona iz, „Kad jagawci utihnu“ili „Let iznad kukaviŁijeg gnijezda“ ili HiŁkokovi psihopatsko-traumatski likovi. Gosp. Bla¾eviæ na kraju svoje „propovjedi“ (eda ste tako revni propovjedati Krista, Spasiteqa svijeta!) ka¾e:„uz napomenu kako bi se mnoge dr¾avne i crkvene institucije da-nas, kad se govori o duhovnoj obnovi Hrvatske morale napokon po-zabaviti tim problemom“. Ka¾e„ „dr¾avne i crkvene instituci-je...“, „to to znaŁi? Da bi se sudovi trebali sa ovim „problemom“pozabaviti, da bi vama, crkvi, dr¾ava rije„avala stvari?!

Vi pravo qudi da vjeruju po svojoj savjesti nazivate „proble-mom“, a ako je ne„to „problem“ onda se on mora ukloniti! Zar ne?

Vi dakle u ime rimokatoliŁke crkve zagovarate progon, nasi-qe, mr¾wu i bezakowe. Obnova Hrvatske se ne vr„i zabranama,pogotovo ne duhovna obnova na„e napaæene domovine Hrvatske.

Ili po vama i onima koji stoje iza vas Gosp. Bla¾eviæu,Hrvatska treba biti duhovno obnovqena u rimokatolicizmu, u za-brani vjerske sno„qivosti? 'to vi zagovarate, vjersko Łi„æewe?

Znate dobro da to nikada nije dobrih plodova dowelo, to sta-blo (mr¾we i nametawa „svojih istina“) donosi samo plodove rasu-la naroda, propast nacionalne snage i veliŁine, gorŁinu, smrt iponi¾ewe. Nacija se gradi na slozi. Dr¾ava se gradi na pravdi zasve! „Mrsko je kraqevima poŁiniti opaŁinu, JER SE PRAVDOMUTVR—UJE PRIJESTOQE“ (Izreke. 16:12.) Pravda je temeq us-pje„nosti jedne dr¾ave. 'to god nije na pravdi sazidano à propastæe!

Mudri Salomon je kazao: „Nema mudrosti, nema razuma i nemasavjeta na suprot (suprotstavqajuæ se) Bogu.“ (Izreke. 21:30.)

Hrvatska se mora i duhovno obnavqati, ali ne na tradicijijedne religije, ili samo jedne vjerske organizacije, nego na snazi

SLOBODA SAVJESTI 107

cijeloga naroda. Na„a narodna Izreka veli: „Gdje samo jedan vjetarpu„e, tu i borovi ukrivo rastu“. Taj put koji vi Gosp. Bla¾eviæunudite nije dobar put ni za Hrvatski narod ni za Hrvatsku kaodr avu, jer Bo¾ja mudrost reŁe: „Neki se put Łovjeku Łini prav, ana koncu vodi k smrti.“ (Izreke. 14:12.)

NiŁim crkva ne mo¾e opravdati izvje„æa o svojim surovosti-ma u pro„losti. I to ne tako davnoj pro„losti. RimokatoliŁkacrkva i weno vodstvo i danas stoje iza svih onih progona „vje„ti-ca“ (u stvari vjerskih i politiŁkih protivnika crkve), koje uopæenemaju veze sa „vje„tiŁarewem“, nego su bili inspirirani sasvimdrugim duhom i namjerama. „Malleus Maleficarum“ („Maq za vje„ti-ce“, ili „Mlatilo za vje„tice“) nemilosrdno je mlatio europskusvjetinu, koja nije imala veze sa „vje„ticama“ a lave¾ „pasa gospod-wih“ „Domini canes“ odjekivao je Łitavom Europom. „Teror SudwegDana“ prijetio je sujevjernom stadu sa slika i propovjedaonica.LomaŁe su jarosno plamsale, krici ¾rtava i nepravda dizali su sedo Boga na nebesima, a dim i zadah spaqenih qudskih tijela „iriose Europom kao „ugodni“ miris prelatima i biskupima i „dobre vje-sti“ Rimu! Da ne pi„emo sad o pokoqu Bartolomejske noæi, o Hu-genotima, o Bogumilima, o zatirawu cijelih naroda u ime „blagogaIsusa“?! Ta ovo je sve povijest, opæepoznata i priznata povijest.

Zar misli„ da Bog nije sve ovo zabiqe¾io, i da neæe pokajatisuze i krv, patwe i stradawa milijuna nevinih qudi i ¾ena?

itaj RijeŁ Bo¾ju: „I prenese me à u duhu à u pustiwu, i tuopazih ¾enu koja sjedi na skerletnoj Zvijeri, prekrivenu bogohul-nim naslovima (Zvijer) je imala sedam glava i deset rogova. fienaje bila obuŁena u grimiz i skerlet i nakiæena zlatom i dragimkamewem i biserjem. U ruci je dr¾ala zlatnu Ła„u punu odvratno-sti i neŁistoæe svoga bluda. Na wezinu je Łelu bilo napisano àtajna, BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICA I ODVRAT-NOSTI ZEMAQSKIH. Potom vidjeh tu fienu PIJANU OD KR-VI SVETIH I OD KRVI ISUSOVIH SVJEDOKA. I zaŁudih sevelikim Łudom („i zapawih se“) kad je vidjeh. Ali anðeo mi reŁe:„Za„to se Łudi„? Ja æu ti objasniti tajnu ove ¾ene i Zvijeri kojaje nosi...“ (Otkrivewe. 17:3à7.) Ali Bog objavquje i stra„nu sudbi-nu onih koji su ratovali protiv Boga, u licu „malenih Wegovih...“(Matej. 18:14. 25:45.): „Jer wezini su grijesi doprli do neba, i Bog sesjetio wezinih zloŁina... Eto, zato æe u jednom jedinom danu zadesitiwu zla: kuga, tuga i glad. Ona æe izgorjeti u vatri, jer MO˘AN JEGOSPODIN, BOG, KOJI JOJ SUDI!“ (Otk. 18:5.8.) Borit æu se i zapravo da moji protivnici mogu slobodno izweti svoje mi„qewe islobodno ispovjedati svoju vjeru. To je put Bo¾ji. Isus je ostavioprimjer svim qudima. Po tome æe im i suditi u „posqedwi Dan...“

Dakle, GDJE JE ZAISTA SOTONA? U Hrvatskoj se zadwihgodina puno pi„e o sotonizmu, o sektama, a sad se, vidimo, otvoreno

108 SVETI KNEZ LAZAR

zagovara mr¾wa prema onima koji nisu u „Jedinstvenom stadu“. Qu-de se naziva „sotonistima“ bez ikakvih dokaza. A gdje se to skrivaSotona? Da li tamo gdje veæina misli da jest, kod sotonistiŁkihsekti, ili kod onih koji sebe nazivaju „kr„æanima“ i glume „svece“i „vjernike“. A znamo sotona upravo u¾iva da se „pretvara u anðelasvjetla“. (2. Korinæanima. 11:14.)

Antikrist nikada neæe reæi da je on „antikrist“. On naime,tvrdi da je Kristov namjesnik ili sam Krist. Tako onda lak„ezavodi qude u bludwu i prijetvorno radi na upropa„tavawu qudskeobiteqi, trujuæi je la¾ima preko medija, i „ eqom oŁiju, po¾udomtijela, oholo„æu zbog imetka...“ (1. Ivanova. 2:16.)

Gosp. Bla¾eviæu, vi ka¾ete da se kradu hostije u crkvama ipotom „prodaju za goleme svote“. Nije mi poznato da hostija tolikovrijedi, nije li hostija samo simbol? Vi je hoæete uzdiæi, istiŁuæikao, kako ju tra¾e Łak i razne sekte za svoje izopaŁene obrede. Kaote sekte ne mogu ipak bez rimokatoliŁke hostije!? Ma dajte Gosp.Bla¾eviæu ne priŁajte takve babske priŁe!? Potreba Łovjeka jesamo za Bogom, Spasiteqem, a ne za va„im hostijama.

Nemojte sami hvaliti svoj posao i sami sebe reklamirati, jerje reŁeno: „Nemoj da te tvoja usta hvale, nego druga...“

Nije ispravno sve sekte, religijske pravce i crkve trpati uisti ko„. Interesira me za„to niste spomenuli i druge sekte poZagrebu, osim dakle, va„e sekte rimokatoliŁke, u Zagrebu djelujujo„ i mnoge protestantske frakcije. Niste ih spomenuli, zato „tosu oni „u„utkani“ i „stavqeni pod kontrolu“ preko agenata rimo-katoliŁke crkve, koji su se uvukli u te sekte i protestantske crkvei lamentiraju ne„to o nekakvoj „ekumeni“, kukavna im ekumena!

Sjena velike propagande poku„ava svojim mrtvaŁkim mrakomprekriti narode, i tminom zemqe. Ali svjetlo sjaji i razgoni tamu.Iznad svega „Svjetlost svjeta“ objavquje „Ego sum lux mundi...“

Dakle, gledajuæi djela postaje nam jasno gdje je Sotona. On jemeðu onima i u du„i onih koji promiŁu mr¾wu, koji su qude pro-gonili zbog vjere, spaqivali, ubijali u krvo¾ednoj fanatiziranojvjerskoj zatucanosti. A qubqeni Isusov apostol ka¾e: „Tko godmrzi svoga brata, ubojica je; a znate da ni jedan ubojica nema u sebitrajnoga, vjeŁnoga ¾ivota.“ (1. Ivanova. 3:15.) A sam Isus je kazao:„Sin ovjeŁji nije do„ao da uni„ti (pogubi) du„e qudske, nego daih spasi!“ Kakav je to kontrast prema onima koji su ogwem i maŁem„obraæali“ qude na „svoju“ vjeru!

Crkva ivi od grijeha svojih vjernika. Razumqivo, inaŁe ne bimogla biti „moralni Łuvar“ „kr„æanske uqudbe“ i du„a svoga stada.Poku„ava se diqem pod geslom „qubav i mir!“ uvesti na mala vrataVELIKI TOTALITARIZAM, da crkva sve kontrolira. NovomraŁno sredwovjekovqe! Ali, ipak... neæe vi„e nikada uspjeti.

Bog je to Łvrsto, svojom RjeŁju obeæao, i On æe ispuniti svojeobeæawe. Otkrivewe. 17:8.11. 16à17. Tako dakle Gosp. Bla¾eviæ

SLOBODA SAVJESTI 109

neka vam je ovo sve na znawe. Ovo æe pismo iæi i mnogim drugimdu„ama i zainteresiranima, po svemu svijetu u svjetskim jezicima.Jer ne bojite se vaqda istine? Pozivam vas ujedno, ako ¾elite najavnu raspravu glede svih ovih pitawa. Volio bih da javnost donesesvoju prosudbu „to je Istina, tko govori pravo a tko „iri la¾? Teda qudi vide gdje je to Sotona?

Isus, Sin Bo¾ji à Moæni Bog, uskoro æe doæi u svome slavnomdolasku, kao „to je i obeæao, On æe pokazati tko je bio u pravu, atko u krivu, a dotle po„tujmo jedan drugoga, qubimo jedan drugoga.Ne smijemo jedan drugoga suditi, ali smijemo i moramo opomiwati,u Kristovoj qubavi i duhu poniznosti. Da svi koji se kr„æanimazovu Łine ovako, ne bi se svijet sabla¾wavao o kr„æanstvo!

Vi nam hoæete reæi da ste vi dali Sveto pismo?Daleko od toga da je rimska crkva dala Sveto pismo, vi ste

¾ive spaqivali koji su ga Łitali, i kad biste mogli spalili bi isamu RijeŁ Bo¾ju à Sveto pismo!

Godine 1229. u gradu Tuluzu (Francuska) izdan je edikt koji jeuspostavio inkviziciju za sve one koji bi bili uhvaæeni da ŁitajuBibliju. Sve one koji su Łitali Bo¾ju RijeŁ à Sveto pismo, za koje viGosp. Bla¾eviæu, ka¾ete da ga je va„a crkva dala à tajno i na narod-nom jeziku crkva i dr¾ava (koja je bila u slu¾bi otpale crkve) pro-gonila je kao divqe zvijeri. Ovaj edikt bio je podupiran i drugimsliŁnim naredbama tijekom daqwih 500 godina. Krv muŁenika jetekla kao voda. Milijuni su ¾igosani kao zloŁinci. MuŁeni i ubi-jani po tamnicama i na lomaŁama. Rim je poku„avao zatrti Bibliju,kao istinitog Svjedoka koji svjedoŁi protiv wegovih otrovnih,sotonskih zabluda une„enih iz poganstva u svetu kr„æansku vjeru.(Vidi: Gaussen, Le Canon des Saintes Ecritures, vol. II, ch. VII; Patavel, LaBible en France, ch. 2; D. Lortch, Histoire de la Bible en France.)

Takoðer rimska crkva je poku„avala uni„titi i prijevodeBiblije kod Valden¾ana, protiv kojih su stoqeæima bjesnili pro-goni, teror i pusto„ewe. Mnogo puta su wihovi domovi bili sra-vweni sa zemqom, imawa popaqena, dobra opqaŁkana, a poqa uni„-tena. A qude su nemilosrdno masakrirali, vodeæi pokoqe, sveæe-nici Rima postajali su jo„ okrutniji, kao divqa zvijer kad okusikrv. Osobito ¾estoki progoni su se sruŁili na Valden¾ane 1655, i1686/7. godine.

A o borbama protiv Hugenota i uni„tavawu toga marqivoga ipobo¾noga naroda, te o uni„tavawu wihovih Biblija, napisano jemnogo djela, ali vaqa istaknuti djelo, pravu analizu zbivawa, uzro-ka i posqedica, od Edgar Quinet ‡ „De dragonnades a la Terreur“ („TerorDragonera“) u tome djelu pisac opisuje grozote i u¾ase koje suprotestanti Francuske morali podnositi od strane „dragonera“vojnika Luja XIV, koji su maŁem i ogwem „obraæali“ protestante narimokatoliŁku vjeru.

110 SVETI KNEZ LAZAR

SLOBODA SAVJESTI 111

I dakle, vi ste i va„a crkva dali Sveto pismo?!Sveto pismo dao je Bog! Vi ste se borili protiv te Bo¾je

rijeŁi ogwem i maŁem, a sad drsko tvrdite da ste ju vi dali, takavbezobrazluk mo¾e se oŁekivati upravo samo od Rima. Kao i svakabestidnost, lukavost i podmuklost.

A „to da ka¾emo o suprotstavqawu znanosti i progonimaumnih qudi. O tvrdwama crkve da zemqa nije okrugla, da nije kuglaà nego, da je... ravna?! 'to da ka¾emo o tvrdwama „nepogre„ive“crkve da se sunce okreæe oko Zemqe, a da Zemqa stoji nepomiŁno najednom mjestu, a sve se planete takoðer oko we okreæu itd., i tsl.?A Biblija uŁi upravo da je Zemqa okrugla, „da visi ni o Łemu obje-„ena....“ i „da Gospod sjedi nad krugom zemaqskim, i stanovnici sumu weni kao skakavci...“ itaj Izaiju i Psalme, zar tamo ne pi„eto? Na kraju, tko god nosi mr¾wu u srcu, wemu æe se i obratiti naglavu. A ISTINA I QUBAV makar izgledaju tako slabe, I P A K˘E POBJEDITI, jer je SNAfiAN BOG ISTINE I QUBAVI!Sotona i sve wegove vojske (sqedbenici) zavr„it æe u „jezeru ogwe-nom... KOJE JE SMRT DRUGA...“ (VJE¨NA!)

(Otk. 20:14.) Ponovno æe na „novoj zemqi...“ biti samo Istina,Pravda i Qubav!

U Kristovoj qubavi: Eli-JahDuhovni uŁiteq

ZAKLETVA JEZUITAS-165 jezuitski red

Ja, __________ æu sada izjaviti i zakleti se, u prisutnostiSvemoguæeg Boga, bla¾ene Djevice Marije, blagoslovenog arha-n ela Mihaela, svetog Ivana Krstiteqa, svetih apostola Petra iPavla i svih svetaca i svetih nebeskih vojski, i tebi, mom duhov-nom ocu, vi„em generalu Dru¾be Isusove, osnovane kroz svetog Ig-nacija Lojolu, u pontifikatu Pavla III i nastavqene do sada, uzdi-gnute kroz tijelo Djevice, majke Bo¾je, do palice Isusa Krista, daje wegova svetost, Papa, Kristov namjesnik na Zemqi i da je onistinska i jedina glava katoliŁke i univerzalne crkve na cijelojZemqi i da on na temequ kquŁa za vezawe i razrje„ewe koji je danwegovoj svetosti kroz mojeg spasiteqa Isusa Krista, ima moæ he-retiŁke kraqeve, prinŁeve, dr¾ave, republike i vlade svrgnuti sdu¾nosti, one su sve ilegalne bez wegove svete potvrde i one mogusa sigurno„æu biti uni„tene.

Nadaqe izjavqujem da æu ja pomoæi svima ili bilo kojim za-stupnicima wegove svetosti na svakom mjestu, gdje god bio, stajatiuz wih, savjetovati ih i uŁiniti najvi„e „to mogu da bih iskorije-nio nevjerniŁka protestantska slobodoumna uŁewa na pravi naŁini da bih razorio svu wihovu moæ.

Ja obeæajem i izjavqujem i to, da se ni„ta mawe neæu odreæi dapreuzmem bilo koju nevjerniŁku religiju da bih pro„iriointerese Majke Crkve i da bih u tajnosti zadr¾ao planove wezinihzastupnika, i ako primim s vremena na vrijeme instrukcije, neæu ihni direktno ni indirektno izdati niti rjeŁju niti pismom nitipod bilo kojim drugim okolnostima; nego sve provesti „to ti, mojduhovni oŁe, meni predlo¾i„, naredi„ ili objavi„... Nadaqeobeæavam, da neæu imati vlastito mi„qewe ili vlastitu voqu, ilibilo koji duhovni uvjet, pa bilo „to, Łak kao le„inu ili truplo,nego voqno poslu„ati svaku pojedinu zapovijed, koju mogu preuzetiod mog Najvi„eg u armiji Pape i Isusa Krista; da æu iæi u svakidio Zemqe, pa bilo kuda, a da ne prigovaram i da æu biti podlo¾anu svim stvarima, pa bilo koje da su mi prenesene... Osim toga obeæa-vam, da objavqujem, ako se uka¾e prilika, nemilosrdni rat i u taj-nosti ili otvoreno predwaŁim protiv svih nevjernika, prote-

SLOBODA SAVJESTI 113

stanata i liberala, kako je meni nareðeno Łiniti, da bih ih se pot-puno iskorjenilo i pustilo da nestanu sa zemqine povr„ine; neæuzastati niti pred staro„æu, niti pred dru„tvenim polo¾ajem,niti pred bilo kojim okolnostima. Ja æu wih vje„ati, spaqivati,pusto„iti, kuhati, odrubqivati glave, daviti i te nevjernike ¾ivepokapati, rezati trbuhe ¾ena i glave wihove djece udarati ozidove, samo da bi zauvijek uni„tio wihovo prokleto leglo.

I ako ih javno ne mogu smaknuti, tada æu to uŁiniti potajno,otrovnim kale¾om, vje„alima, bode¾om ili olovnom kuglom, bezobzira na Łast, polo¾aj, dostojanstvo ili autoritet lica odnosnoosoba, koje oni predstavqaju; svejedno „to oni mogu predstavqatiu javnosti ili u privatnom ¾ivotu. Ja æu tako djelovati kako i kadami bude preporuŁeno od bilo kojeg agenta Pape ili poglavaraBratstva svete vjere Dru¾be Isusove.

ORIGINALAN:

I

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, kojisam te izveo iz zemqe egipatske,iz kuæe ropstva. Nemoj imatidrugih bogova uz Mene“.

II

Ne pravi sebi lika ni ob-liŁja bilo Łega „to je gore nanebu, ili doqe na zemqi, ili uvodama pod zemqom. Ne klawajim se niti im slu¾i. Jer Ja, Ja-hve, Bog tvoj, Bog sam qubomo-ran. Ka¾wavam grijehe otaca àonih koji me mrze à na djeci dotreæeg i Łetvrtog koqena, a is-kazujem milosrðe tisuæama kojeMe qube i vr„e Moje zapovijedi.

III

Ne uzimaj uzalud imena Ja-hve, Boga svoga; jer Jahve ne op-ra„ta onome koji uzalud izgova-ra ime Wegovo.

IV

Sjeti se da svetkuje„ dansubotni. 'est dana radi i oba-vqaj sav svoj posao. A sedmoga jedana subota, poŁinak posveæen

ZAKON BOfiJI

ISKRIVQEN:

I

Ja sam Gospod Bog tvoj, ne-moj imati drugih bogova uza Me.

II

Ne uzimaj uzalud imena Go-spodina Boga svojega u usta svo-ja.

III

Sjeæaj se dana od odmora daga svetkuje„.

IV

Po„tuj oca svojega i matersvoju, da ti se produ¾e dani nazemqi i da ti bude dobro.

Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nika-kva posla nemoj raditi: ni ti, nisin tvoj, ni kæi tvoja, ni slugatvoj, ni slu„kiwa tvoja, ni ¾i-vina tvoja, niti do„qak koji sena e unutar tvojih vrata. Ta iJahve je „est dana stvarao nebo,zemqu i more i sve „to je u wi-ma, a sedmoga je dana poŁinuo.Stoga je Jahve blagoslovio i po-svetio dan subotni.

V

Po„tuj oca svoga i majkusvoju, da imadne„ dug ¾ivot nazemqi koju ti da Jahve, Bog tvoj.

VI

Ne ubij!

VII

Ne uŁini prequba!

VIII

Ne ukradi!

IX

Ne svjedoŁi la¾no na bli-wega svoga!

X

Ne po¾eli kuæe bli¾wegasvoga! Ne po¾eli ¾ene bli¾we-ga svoga, ni sluge wegova, ni slu-„kiwe wegove, ni vola wegova,ni magarca wegova, niti i„ta„to je bli¾wega tvoga!“

Sveto pismo à BiblijaKwiga izlaska 20, 2à17.

SLOBODA SAVJESTI 115

V

Ne ubij.

VI

Ne Łini preqube.

VII

Ne kradi.

VIII

Ne svedoŁi la¾no na bli-¾wega svojega.

IX

Ne po¾eli ¾ene bli¾wegasvojega.

X

Ne po¾eli kuæe bli¾wegasvojega, ni wive, ni sluge, nislu„kiwe, vola, magarca, nitii„ta „to je wegovo.

RimokatoliŁki katekizam

DESET SVETIH BOfiJIH ZAPOVJEDI

„Onda Bog izgovori sve ove rijeŁi...

I

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemqe egipatske,iz kuæe ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

II

Ne pravi sebi lika ni obliŁja bilo Łega „to je gore na nebu,ili doqe na zemqi, ili u vodama pod zemqom. Ne klawaj im se nitiim slu¾i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam qubomoran. Ka¾wavamgrijehe otaca à onih koji me mrze à na djeci do treæeg i Łetvrtogkoqena, a iskazujem milosrðe tisuæama koji me qube i vr„e mojezapovijedi.

III

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra„taonome koji uzalud izgovara ime Wegovo.

IV

Sjeti se da svetkuje„ dan Subotni. 'est dana radi i obavqajsav svoj posao. A sedmoga je dana Subota, poŁinak posveæen Jahvi,Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj,ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni slu„kiwa tvoja, ni ¾ivina tvoja,niti do„qak koji se naðe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je „est da-na stvarao nebo, zemqu i more i sve „to je u wima. A sedmoga je danapoŁinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan Subotni.

V

Po„tuj oca svoga i majku svoju, da imade„ dug ¾ivot na zemqikoju ti da Jahve, Bog tvoj.

VI

Ne ubij!

VII

Ne Łini prequba!

VIII

Ne ukradi!

116 SVETI KNEZ LAZAR

IX

Ne svjedoŁi la¾no na bli¾wega svoga!

X

Ne po¾eli kuæe bli¾wega svoga! Ne po¾eli ¾ene bli¾wegasvoga; ni sluge wegova, ni slu„kiwe wegove, ni vola wegova, nimagarca wegova, niti i„ta „to je bli¾wega tvoga!“

Biblija „Kr„æanska sada„wost“ Zagreb

Izlazak, 2. Mojsijeva. 20:1à17„Na tome se temeqi postojanost svetih koji Łuvaju Bo¾je

zapovijedi i vjeru u Isusa...“ (Otkrivewe. 14:12.)

SLOBODA SAVJESTI 117

118 SVETI KNEZ LAZAR

STARA SRBIJA I ALBANCI*(jedan pogled na istorijsku pozadinu zbivawa na

Kosovu i Metohiji)

Savremena zbivawa na Balkanu podstakla su, u posledwe vre-me, pojaŁan interes za istoriju balkanskih naroda. Balkanski pro-stor, o kome se uglavnom pi„e i govori kao o egzotiŁnom delu sve-ta, izaziva veæu pa¾wu razvijenijih kulturnih sredina, na ¾alost,samo povodom pojedinih kriza ili ratnih zbivawa. Na geografskirelativno malom balkanskom regionu susrelo se nekoliko svet-skih religija i vi„e razliŁitih kulturnih tradicija. Otuda proi-stiŁe i slo¾enost, i vi„eslojnost pojedinih istorijskih proble-ma, ili procesa du¾eg trajawa, „to se inaŁe u tumaŁewu balkan-skih fenomena Łesto previða, ili, jo„ Łe„æe, pojednostavquje domere koja iskrivquje sliku istorijske stvarnosti. Da bi se razumeoi objasnio unutra„wi svet Balkana, slo¾eni splet politiŁkih,socijalnih i verskih okolnosti, zatim istorija mentaliteta i kul-tura balkanskih naroda u naj„irem smislu toga pojma, nu¾no je po-i od istorijske graðe, mno„tva razliŁitih svedoŁanstava o pro-„losti ovog regiona, jer bez oslonca na dokumenta i istorijske iz-vore rasprava o pojedinim aspektima balkanskog pitawa mo¾eliŁiti na dokazivawe unapred zadatih politiŁkih teza ili prostoponavqawe pojedinih predrasuda i stereotipa.

Srpsko-albanski odnosi su jedna od „vruæih“ tema novijebalkanske istorije. Posledwih godina u meðunarodnoj nauŁnojjavnosti se dosta govorilo i pisalo o „albanskom pitawu“ u StarojSrbiji, odnosno o srpsko-albanskim odnosima na Kosovu i Metohi-ji à ju¾nim oblastima Srbije. inilo se to, znatnim delom, bez do-voqnog poznavawa stvari, ili sa interpretacijom istorije iskqu-Łivo iz savremenog politiŁkog ugla, sa jasnom te¾wom da se viðe-we pro„losti podredi potrebama politiŁkog trenutka. Primertakve tendenciozne interpretacije balkanske istorije i srpsko-albanskih odnosa, pored niza drugih primera predstavqa i Memo-randum Foruma albanskih intelektualaca Kosova upuæen meðuna-

*Ovaj tekst predstavqa ne„to izmewenu verziju rada napisanog za francuskiŁasopis Revue d’ Europe Centrale koji izlazi u Strazburu.

UMETNOST I ISTORIJA

rodnim faktorima, 26. oktobra 1995. godine sa potpisom akademi-ka Rexepa osje, predsednika Foruma (Bujku, 28. X 1995). U ovomtekstu, koji na drastiŁan naŁin iskrivquje istorijsku istinu izamagquje su„tinu srpsko-albanskih odnosa na Kosovu i Metohijiuporno se ponavqa niz starih kli„ea i stereotipa za koje se raŁu-na da mogu biti prijemŁivi za zapadnoevropsku politiŁku i „irujavnost. Na vi„e mesta se nagla„ava istorijski i etniŁki „ilir-sko-albanski identitet“ jo„ od antiŁke Dardanije, i poziva natvrðewa albanskog pisca Ismaila Kadarea (od skora francuskogakademika) da „Kosovo je zemqa gde je prekinuta slovenska najezdau ranom sredwem veku. Ono je preseklo panslovenski san: osvajawei slavizaciju glavnog evropskog poluostrva“. IstiŁe se, na primer,da su se Albanci sve tri konfesije borili protiv vi„evekovnevladavine Osmanskog carstva, da su „albanske etniŁke teritorije“u koje se raŁunaju Kosovo i Metohija i „albanski krajevi u ju¾nojSrbiji i Crnoj Gori“ okupirane od strane Ju¾nih Slovena, i da teteritorije „danas mogu biti jedino posledwe kolonije u Evropi“.Uporno se dokazuje teza o sistematskom i stalnom srpskom „hege-monizmu“ i „ekspanzionizmu“ i pored ostalog tvrdi: „Srpski dr-¾avni teror nad Albancima predstavqa posebno poglavqe srpskevi„evekovne politike pod ruskim pokroviteqstvom, jo„ od prvihosvajawa albanskih teritorija. Permanentna strategija srpskihmonstruoznih projekata od druge polovine pro„log i tokomŁitavog na„eg veka, bilo je etniŁko Łi„æewe albanskih teritori-ja i wihova slavizacija“. Daqe se, u ovom Memorandumu, navodi daSrbija „i danas ru„i albanske istorijske i kulturne spomenike ipodi¾e svoje srpske crkvene istorijske spomenike, preplaviv„iæiriliŁkim natpisima Kosovo, upravo kao u sredwem veku, kako bistvorila svoj srpski imix“. Ovo su samo neka od mno„tva sliŁnihstanovi„ta kojima se albanska intelektualna i politiŁka elitaobraæa evropskoj javnosti.

Dubqe obja„wewe zbivawa na Kosovu i Metohiji zahtevalobi znatno vi„e prostora nego „to to mo¾e dozvoliti rubrika jed-nog Łasopisa. Ovom prilikom, s toga, ukazujemo samo na neke aspek-te istorijskih korena srpsko-albanskih odnosa u Staroj Srbijikoji se moraju imati u vidu ako se ¾eli objektivna interpretacijai dobronamerno razumevawe i obja„wewe ovih odnosa.

I

Jedno od pitawa koje privlaŁi pa¾wu savremenih istra¾iva-Ła, i koje se tumaŁi na naŁin koji bi trebalo da pru¾i legitimitetsavremenim politiŁkim te¾wama Albanaca, jeste pitawe wihovogporekla i wihovih matiŁnih zemaqa u ranom periodu albanskeistorije.

L X X X V I I I SVETI KNEZ LAZAR

U evropskoj nauci postoje razliŁita mi„qewa o poreklu da-na„wih Albanaca. Veæinu tih mi„qewa izneo je nemaŁki nauŁnikGeorg Stadtmuller u svojoj kwizi Forschungen zur albanischen Fruhge-schichte, objavqenoj u Wiesbadenu 1966. godine (prvo izdawe iza„loje u Budimpe„ti 1942. godine).1 Francuski konzul u Jawini Pou-queville, na primer, smatra da su Albanci do„li na Balkan iz kav-kaske Albanije, u ranom sredwem veku, i da, prema tome, nisu auto-htono stanovni„tvo.2 Ipak, u nauci preovlaðuje mi„qewe da suAlbanci u su„tini nova etniŁka formacija nastala u prvim veko-vima sredweg veka, na starobalkanskim osnovama, me„avinom ra-zliŁitih elemenata starih paleobalkanskih supstrata à ilirskih,dakomizijskih (dardanskih) i traŁkih. Ne mo¾e se, dakle, govoritio Albancima kao direktnim i neposrednim nastavqaŁima Iliraili Dardanaca.3

Pitawe porekla i matiŁne zemqe Albanaca privlaŁi poseb-no pa¾wu albanskih nauŁnika i publicista. NemaŁki istra¾ivaŁPeter Bartl je, nedavno, s pravom primetio da se albanski istra¾i-vaŁi nekritiŁki odnose prema ovom problemu i da konstrui„u ra-zliŁite teorije: „Slika koju albanska nauka stvara o sopstvenoj ra-noj istoriji je pojednostavqena, nekritiŁka i iskonstruisana. Nemo¾e se izvesti jeziŁki dokaz o srodstvu ilirskog i albanskog je-zika“.4 Istaknuti albanski lingvista E. abej (E. Cabej), i sam kon-statuje da bi „bilo nenauŁno pa Łak i naivno, projicirati savre-mene situacije u pro„losti po jednom pravolinijskom putu“.5

U nauci je sasvim izvesno da kosovsko-metohijski krajevi Sr-bije koje danas, pored drugih naroda, u velikom broju naseqavajuArbanasi nisu matiŁne oblasti albanskog naroda. Prvi pomenAlbanaca u istoriji potiŁe iz XI veka, od strane Ane Komnine,kojagovori o „Arbanonu“ koji se nalazi u brdovitoj oblasti u unu-tra„wosti dana„we Albanije. Stadtmuller tvrdi, na osnovu izvora,da je Arbanon obuhvatao dolinu reke 'kumbe, obe strane reke Mat,Kroju i jo„ neke susedne krajeve.6 On na vi„e mesta istiŁe da jeoblast reke Mat, po svojoj prirodnoj zatvorenosti, „reliktnaoblast“ Albanaca (“Reliktgebiet“). Stadtmuller izriŁito tvrdi da uoblastima Stare Srbije (“Altserbien“) ne treba tra¾iti reliktni

STARA SRBIJA I ALBANCI L X X X I X

1 Georg Stadtmuller, Forschungen zur albanischen fruhgeschichte, zweite erweiterteauflage, Albanische Forschungen 2, Wiesbaden 1966.

2 F.C.H.L. Pouqueville, Voyage dans la Grece. II, Paris 1820, 505.3 Iliri i Albanci, Zbornik radova, Srpska akademija nauka i umetnosti à

Odeqewe istorijskih nauka, Beograd 1988. Videti posebno: Milutin Garasanin,Consid-erations finales, 369-375.

4 Peter Bartl, Albanien, Vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Regensburg-Munchen 1995, 21.5E. Cabej, LE PROBLEME DU TERRITOIRE DE FORMATION DE LA LANGUE

ALBANAISE, „Illiria V“, 1976, 7.6 G. Stadtmuller, nav. delo, 167 i 173.

prostor Albanaca: „Veliki predeli koji Łine prostor Stare Srbi-je /Kosovopoqe, Metohija, Novopazarski sanxak/ nisu, zbog svogpolo¾aja oblasti letwe, nego zimske ispa„e. /.../ Dakle, ove obla-sti nemaju geografsku zatvorenost koja je bitna karakteristikareliktne oblasti. Sa svih strana lako dostupni predeli igrali sunekada veliku ulogu kao jezgro stare srpske (ra„ke) dr¾ave. /.../Otuda praalbansku reliktnu oblast ne treba tra¾iti u StarojSrbiji“.7

Kada se govori o srpsko-albanskim odnosima u Staroj Srbiji,onda se obiŁno ima u vidu savremena demografska situacija, iz kojese, potom, albanski kontinuitet na tom prostoru ¾eli protegnutido u najranija vremena.8 Suvi„no je dokazivati koliko je topogre„an i nenauŁan metod. Oblasti Kosova i Metohije, nikada upro„losti nisu ulazile u sastav bilo kakve albanske dr¾ave. Al-banci, takoðe, sve do novijeg vremena nisu bili veæinsko stanovni-„tvo u tom delu Stare Srbije. Poznato je da je jedno vreme, tokomXIII i prvih decenija XIV veka, ju¾na granica srpske sredwove-kovne dr¾ave bila na reci Mat u dana„woj Albaniji, sve do veli-kih osvajawa srpskog cara Du„ana, nakon kojih se u okvirima Srp-skog carstva nalazila cela Albanija sa izuzetkom DraŁa. Meðutim,iz te istorijske Łiwenice Srbi ne mogu danas izvoditi svoja poseb-na prava na zemqe koje Łine dana„wu Albaniju.

Samo ime „Kosovo“, koje je danas u „irokoj upotrebi u evrop-skoj javnosti, nikada nije imalo ono znaŁewe koje mu se danas ¾elipridati - kao nekakva zasebna istorijska i etniŁka celina, koja se¾eli izdvojiti iz celine srpskog etniŁkog prostora i imena „Sr-bija“. Ime Kosovo je, pre svega, vezano za stari geografski pojamKosovo Poqe kojim se naziva ravnica oko reka Sitnice i Laba,ograðena sa svih strana planinama.9 Tek u novije vreme, od krajaXIX veka ovaj pojam poŁiwe da se „iri posredstvom naziva turskeadministrativno-upravne oblasti à Kosovskog vilajeta, koji je, me-ðutim, obuhvatio celu Staru Srbiju. Posle osloboðewa od turskevlasti 1912. godine, Kosovo i Metohija su oblasti KraqevineSrbije, a potom zajedniŁke jugoslovenske dr¾ave. Poseban statusteritorijalno-politiŁke jedinice ovi delovi Srbije dobijaju teknakon II svetskog rata. Ovaj status je izveden iz programskih stavo-va KomunistiŁke partije Jugoslavije i KomunistiŁke internacio-nale o re„ewu nacionalnog pitawa u jugoslovenskoj dr¾avi. Dvo-Łlano ime oblasti „Kosovo i Metohija“ kao jedne od nekoliko ob-lasti Stare Srbije traje sve do 1968. godine, kada ga albanski komu-

X C SVETI KNEZ LAZAR

7 Isto, 87.8 Miranda Vickers, The Albanians. A modern history, London-New York 1995.9 MARTINO SEGONO DI NOVO BRDO VESCOVO DI DULCIGNO. Un umanista

serbo-dalmata del tardo Quattrocento. Vita e opere, ed. A. Pertusi, Roma 1981, 91-92.

nistiŁki lideri administrativno redukuju na naziv „Kosovo“,iz-bacujuæi Metohiju, „to je bilo motivisano politiŁkim razlozimaarbana„kog ekspanzivnog nacionalizma u ovim oblastima.

Od XII veka oblasti Kosova i Metohije ulaze u sastav sre-dwovekovne srpske dr¾ave i od tada pa do danas u evropskoj nauci supoznate kao istorijske oblasti Srbije. U sredwem veku, do turskihosvajawa, to su bile oblasti najjaŁe kulturne snage u srpskoj dr¾a-vi. O tome govore podaci o pribli¾no 1.300 manastira, crkava,crkvi„ta i drugih nepokretnih srpskih spomenika, prikupqeni ublizu 1.100 naseqa na Kosovu i Metohiji (ostalo je neobraðeno oko350 naseqa).10 NajŁuveniji meðu wima su Patrijar„ijska crkva uPeæi, manastiri Bawska, GraŁanica, DeŁani, Sveti Arhanðeli kodPrizrena, Bogorodica Qevi„ka. Otuda i naziv Metohija, od grŁkereŁi „metoh“ „to znaŁi „crkveni posed“,ane „verska zajednica“,kako se to ponekad tumaŁi. Sa prostora dana„weg Kosova i Meto-hije vodile su poreklo mnoge poznate srpske plemiæke porodice,srpska dru„tvena elita. uveni knez Lazar Hrebeqanoviæ, koji jestajao na Łelu borbe protiv Turaka, rodio se u sredwovekovnomgradu Prilepcu, koji se nalazio u novobrdskom kraju. Otuda se imo¾e razumeti da se istorijska bitka izmeðu Srba i Turaka, pre-sudna u srpskoj istoriji, odigrala na Kosovu Poqu 15. juna 1389.godine. Vojsci turskog sultana Murata I i wegovih vazala suprot-stavila se srpska vojska kneza Lazara, Vuka Brankoviæa i odredvojske bosanskog kraqa Tvrtka I, koji se 1377. godine krunisao „dvo-strukom krunom“ kao potomak srpske dinastije Nemawiæa. Na KosovuPoqu su poginuli i knez Lazar i sultan Murat. Kosovo Poqe je sim-bol svesrpskog otpora turskom osvajaŁu nakon kojega je usledilo petvekova robovawa pod turskom vla„æu. Zbog toga ovaj toponim i ovaoblast imaju posebno mesto u srpskoj kolektivnoj svesti, u srpskojnarodnoj poeziji, u kwi¾evnosti i srpskoj umetnosti.

Vi„evekovna turska vlast nad ovim oblastima, sa svojim ad-ministrativno-upravnim nazivima, nije uspela ni kod Srba, ni kodostalih evropskih istra¾ivaŁa i putopisaca da potisne svest otome da ove oblasti Łine sastavne delove Srbije. Zapadnoevropskiputopisci, i posebno kartografi, oblasti Kosova i Metohije go-tovo po pravilu uvek oznaŁavaju kao delove Srbije ili „KraqevineSrbije“. To, na primer, Łine italijanski geograf Giac. Gastaldi1566. godine, poznati „geograf MletaŁke Republike“ V. Coronelli,nasvojoj karti iz 1692. godine, a zatim i mnogi francuski i drugi kar-tografi XVII i XVIII veka. Italijanski humanista i kartograf—akomo Kanteli da Viwola (1643-1695) posvetio je 1689. godine,svoju prvu regionalnu kartu Srbije kardinalu Alfonsu Litiju, i

STARA SRBIJA I ALBANCI X C I

10 Olga Zirojeviæ, PRVI VEKOVI TU—INSKE VLASTI (u) „Kosovo iMetohija u srpskoj istoriji“ Beograd 1989, 101.

ona razume se, obuhvata i celu teritoriju dana„weg Kosova iMetohije (“IL REGNO DELLA SERVIA detta altrimenti RASCIA“)11. Namnogobrojnim kartama Łuvenih atlasa Joh. Bapt. Homann-a iz prvepolovine XVIII veka ove oblasti su uvek oznaŁene kao deo Srbije,kao i na kartama Homanovih naslednika koje su izdavali u Nirn-bergu poŁetkom XIX veka (1802, 1805. i druge). U XIX veku oblastiKosova i Metohije se Łe„æe oznaŁavaju kao delovi „Stare Srbije“,koja je jo„ uvek bila pod turskom vla„æu, kako bi se istakla raz-lika u odnosu na „novu Srbiju“, zapravo Kne¾evinu Srbiju koja jenastala na osloboðenom delu srpske zemqe. Jedan od pionira alba-nologije, Theodor Ippen, jedno vreme i austrougarski konzul u Ska-dru, naziva ovaj prostor i „Stara Ra„ka“.12

Veæ je napred izneto da Albanci sve do novijeg vremena nisunikada Łinili veæinu stanovni„tva na Kosovu i Metohiji. Uvizantijskim izvorima nema pomena Arbanasa na dana„woj srpskoj,odnosno jugoslovenskoj teritoriji. Prvi turski popisi (defteri),iz 1455. i 1485. godine, nastali nakon osvajawa ovog dela Srbijesredinom XV veka, objavqeni u Sarajevu i Tirani, bele¾e naseqasa staroarbana„kim onomastikonom tek na periferiji Metohije,sa jaŁom koncentracijom u predelima iza —akovice. Skoro sva to-ponimija na ovom prostoru je srpskog odnosno slovenskog porekla.Od 280 naseqa u Metohiji i Altinu (obuhvata i deo dana„we Al-banije), samo 30 naseqa imaju staroarbana„ki onomastikon, 8 nase-qa me„ovit, a sva ostala naseqa imaju starosrpski onomastikon. Uoblasti srpskog gospodara Vuka Brankoviæa, koju su Turci popi-sali 1455. godine, odmah po osvajawu, koja najveæim delom obuhvatai oblast Kosova i Metohije, nema ni jednog naseqa sa staroar-bana„kim onomastikonom.13 Ovi izvori pokazuju da su u prvimdecenijama turske vlasti u ovom delu Srbije u ogromnoj veæini¾iveli pravoslavni Srbi, a takvo stawe je uglavnom ostalo sve dokraja XVII veka.

O prilikama u tom delu Srbije pod turskom vla„æu, posebnouXVII veku govore izve„taji rimskih misionara i vizitatora kojise Łuvaju u vatikanskim arhivima. Tako, na primer, apostolski vi-zitator Petar Masarek pi„e o stanovni„tvu Prizrena i Pri„ti-ne 1623-1624. godine, istiŁuæi da tamo ima mnogo Srba, koji govore„ilirski jezik“,„imaju i Peækog patrijarha, takoðe Srbina, koji je

X C I I SVETI KNEZ LAZAR

11 IL REGNO DELLA SERVIA detta altrimenti RASCIA descritto da Giacomo Can-telli da Vignola. - Roma, Gio. Giacomo de Rossi, 1689.

12 Theodor Ippen, NOVI BAZAR UND KOSSOVO (Das Alte Rascien), Wien 1892.13 Hamid Hadzibegic - Adem Handzic - Esref Kovacevic, OBLAST BRANKOVICA -

OPSIRNI KATASTARSKI POPIS IZ 1455. Monumenta turcica historiarum Slavorum meri-dionalium illustrantia, tomus tertius, serija II - defteri - knjiga 2, sv. 1 (prevod na srpskohrvatskijezik, sv. 2 (fotoizdanje), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1972; Selami Pulaha, DEFTE-RI I REGJISTRIMIT TE SANXHAKUT TE SHKODRES I VITIT 1485, Tirane 1974, 414-473.

roðen u Jawevu“. U Prizrenu, pi„e Masarek, vide se „mnoge crkvei lepe graðevine Srba iz ranijih vremena. Turci su dve crkve pre-tvorili u xamije kao „to su uradili i u mnogim drugim mestima“.Govoreæi o Pri„tini, apostolski vizitator konstatuje da „osimTuraka, u Pri„tini ¾ive mnogi Srbi“.14 U izve„tajima rimskihmisionara Prizren se inaŁe pomiwe kao „glavni grad Srbije“ i„najlep„e mesto u Srbiji“. O rasprostawenosti Srba i wihovomjeziku govori P. Masarek i u svom izve„taju iz 1633. godine, isti-Łuæi da mnogo Srba ¾ivi u biskupijama Skadra, Qe„a i Zadrime uAlbaniji.15 U izve„taju fra B. Palacuola iz 1637. godine, govorise o —akovici i manastiru DeŁanima; istiŁe se da u —akovici imadosta Srba, ali da i „iznad —akovice ¾ive Srbi, i tu postoje samo3 rimokatoliŁke kuæe, a zatim produ¾avaju srpska sela...“.16

II

Najveæi preokret u izmeni etniŁke strukture stanovni„tva uperiodu pod turskom vla„æu desio se krajem XVII veka, kada suSrbi aktivno uŁestvovali na strani hri„æanske Evrope u ratuprotiv Osmanskog carstva, a zatim, pla„eæi se odmazde, biliprinuðeni da na Łelu sa svojim Patrijarhom Arsenijem III ¨arnoje-viæem u velikom broju prebegnu u Habsbur„ku monarhiju 1690.godine (stolica srpskog Patrijarha nalazila se vekovima u Peæi,kao „to je Prizren bio kraqevska prestonica). Savremene evro-pske vesti govore o stra„nim zloŁinima nad Srbima. Govoreæisavremenim jezikom, mo¾e se slobodno reæi da je tada zapoŁeo pro-ces etniŁkog Łi„æewa ovog dela Stare Srbije. Pored drugih pisa-ca, Simplicioano Bizozeri, u kwizi LA SACRA LEGA CONTRO LA PO-TENZA OTTOMANA, ovako bele¾i masovne zloŁine turske vojske iarbana„kih Łeta nad Srbima: „Nastalo je pozorje nesreæe, jer suvarvari nevernici, koji su stigli, bili nemilosrdni prema ovimnedu¾nim stanovnicima, koji su sve, bez ikakvog obzira na starosti pol, stavili pod sabqu; a pali su u zagrqaj smrti i oni koji su,namamqeni obeæawima, napustili zbegove u „umama, u kojima suspasili ¾ivot. Po„to su svi stanovnici poklani bile su spaqenei u pepeo pretvorene wihove bedne kolibe; od plamena saŁuvali suse samo gradovi Pri„tina, Peæ i Prizren, jer su se u wih smestiliArnauti da bi zimovali /.../“.17 O istrazi Srba na Kosovu i Meto-

STARA SRBIJA I ALBANCI X C I I I

14 Zadu¾bine Kosova - spomenici i znamewa srpskog naroda, Prizren-Beograd1987, 607-609.

15 Zadu¾bine Kosova, 607-609.16 Zadu¾bine Kosova, 607-609.17 Simplicioano Bizozeri, LA SACRA LEGA CONTRO LA POTENZA OTTO-

MANA, II, Milano 1700, 5-6.

hiji prvih meseci 1690. godine govore i mnogi izve„taji papskognuncija iz BeŁa. U pismu od 25. februara 1690. godine papskinuncije pored ostalog ka¾e: „Odmazde nad nevernom rajom trajalesu puna tri meseca bez ikakve intervencije Porte, sve dok napad-nute oblasti nisu do kraja savladane“.18

Proces potiskivawa pravoslavnih Srba sa Kosova i Metohi-je od strane Arbanasa muslimana, a pod okriqem turske vlasti, nas-tavqen je i tokom XVIII i XIX veka. Od poŁetka XVIII veka, plodnepredele Stare Srbije naseqavaju Arbanasi silazeæi iz svojihmatiŁnih planinskih oblasti Albanije. Duboka kriza Osmanskogcarstva ovde se ispoqavala u vidu nasiqa i anarhije Łiji su nosio-ci bili doseqeni Arbanasi, do krajnosti netrpeqivi premastarosedelaŁkom srpskom stanovni„tvu. Deo Srba potra¾io jeizlaz u prihvatawu islama, „to je u postojeæim okolnostima poli-tiŁke i socijalne dominacije Arbanasa kao muslimana, vodilowihovom postepenom poarnauæivawu. Dragocena svedoŁanstva oovim procesima u Staroj Srbiji ostavili su tokom XIX veka straniistra¾ivaŁi i putopisci kao „to su Ami Bue19, Jozef Miler20,Johan Georg fon Han21, Ivan StepanoviŁ Jastrebov22 i drugi. Oniuverqivo osvetqavaju etniŁke i verske prilike, proces islami-zacije Srba, i posebno mno„tvo razliŁitih oblika nasiqa i tero-ra nad Srbima pravoslavne vere. Zanimqivi su, primera radi,podaci Jozefa Milera iz 1838. godine o stanovni„tvu peækog,ðakoviŁkog i prizrenskog okruga u Metohiji. U varo„ima Peæ,—akovica i Prizren ¾ivelo je 31.650 Srba pravoslavnih i musli-mana u odnosu na 23.650 Arbanasa muslimana i katolika. Pravo-slavni Srbi su u Prizrenu imali apsolutnu veæinu (16.800 u odno-su na 6.150 Arbanasa katolika i muslimana), u Peæi su takoðe Srbipravoslavni i muslimani imali apsolutnu veæinu u odnosu naArbanase katolike i muslimane (11.050 u odnosu na 500), dok su u—akovici apsolutnu veæinu imali Arbanasi prete¾no muslimani

X C I V SVETI KNEZ LAZAR

18 O zloŁinima nad Srbima se govori i u pismima i od 26. februara i 12. marta1690. godine. Dragocena dokumenta o polo¾aju hri„æana u Osmanskom carstvusredinom XVII veka nalaze se u kwizi: Marko Jacov, LE MISSIONI CATTOLICHE NEIBALCANI DURANTE LA GUERRA DI CANDIA (1645-1669), I-II, Citta del Vaticano, Bib-lioteca Apostolica Vaticana, 1992.

19 Ami Boue, Recueil d’itineraires dans la Turquie, d’Europe. De’tails geographiques,topographiques et statistiques sur cette Empire, I, II, Vienne 1854; 180-200; 315-321; 111-117;Isti, La Turquie d’Europe, I-IV, Paris 1840.

20 Dr Joseph Muller, Albanien, Rumelien und die osterreichisch-montenegrinischeGranze, Prag 1844.

21 Dr Johann Georg von Hahn, Albanesische Studien (Erster Heft), Wien 1853; J.G. vonHahn, Reise von Belgrad nach Salonik, Wien 1862 (posebno poglavqa XVI-XXII); J. G. vonHahn, Reise durch Gebiete des Drins und Wardar, Wien 1867.

22 Ivan S. Strebov, Stara Serb i Alban. Putev zapiski. - Spomenik SKA,XLI, Beograd 1904.

(17.000 u odnosu na 3.800).23 U verskoj strukturi seoskog stanovni-„tva ta tri okruga muslimani su bili veæina u odnosu na hri„æane(80.150 prema 56.250). Arhimandrit manastira DeŁana, Haxi Se-rafim Ristiæ, objavio je 1864. godine kwigu o zloŁinima nadSrbima (sa preciznim podacima o mestu, zloŁinu i imenima ¾rta-va i zloŁinaca) pod naslovom PLA¨ STARE SRBIE, posvetiv„ije Viqemu Dentonu (William Denton)„prijatequ i branitequ naro-da srbskog“.24 Nasiqe nad Srbima i wihovo proterivawe iz tihoblasti jo„ vi„e se pojaŁalo posle Berlinskog kongresa (1878), a

posebno krajem XIX veka, o Łemu je onda„wa Vlada KraqevineSrbije objavila kwigu dokumenata na srpskom i francuskom jeziku1899. godine.25 Francuski publicista i istra¾ivaŁ Viktor Berar(V. Berard) bio je svedok srpskih stradawa i progona krajem XIX ve-ka, o kojima je pored ostalog zabele¾io: „Ako sada„wa anarhija

STARA SRBIJA I ALBANCI X C V

Hristovo Vaskrsewe, freska, manastir Visoki DeŁani

23 Joseph Muller, nav. delo, 12, 77-78, 82-83.24 PLA¨ STARE SRBIE, napisao i izdao Arhimandrit Visokih DeŁana,

Haxi Serafim Ristiæ, u Zemunu 1864.25 DOKUMENTS DIPLOMATIQUES, correspondance concernant les actes de violence

et de brigandage des Albanais dans la Vieille Serbie (Vilayet de Kosovo) 1898-1899, Ministeredes affaires etrangeres, Belgrade MDCCCXCIX, 1-145.

potraje jo„ deset godina, Srbin æe moæi da osnuje kakve god hoæe„kole u Staroj Srbiji da po„aqe vladike i sve„tenike u sve gra-dove i zaseoke, sve„tenici neæe naæi vi„e ni jednog hri„æaninakoga bi poduŁavali veronauci, „kole neæe naæi vi„e ni jednogSlovena koga bi obrazovale. Pred Albancima je, naime, Slovenprimoran da be¾i ili umre i wegov nestanak u Łitavoj zemqi biæesamo pitawe godina, i to malo godina“.26 Od stranih istra¾ivaŁatemeqnije nauŁno obja„wewe ovog fenomena dao je francuskinauŁnik Gaston Gravje (Gaston Gravier) u studiji La Viellie-Serbie etLes Albanais, objavqenoj u Parizu 1911. godine.27 Gravje je, kao i prewega Berar, proputovao ove krajeve. U pomenutoj studiji, on poredostalog govori o stawu u Metohiji, posebno u dolini Drima i Ora-hovcu i wegovoj okolini. „Gotovo svi muslimani ovog regiona, àpi„e Gravje, à predstavqaju Srbe koji su od nedavno pre„li u is-lam. Izgleda da je veæina preobraæewa izvr„ena od poŁetka XIXveka, mnoga datiraju od pre mawe od 25 godina, a sreæu se mnogefamilije podeqene na pravoslavne i muslimanske kuæe.“28

Uprkos dugotrajnom potiskivawu iz Stare Srbije (be¾ali suuglavnom u tada„wu Kraqevinu Srbiju) Srbi su (pravoslavni imuslimani), prema nekim podacima, krajem XIX veka jo„ uvekŁinili oko polovine stanovni„tva Kosova i Metohije. To pokazu-ju austrougarska istra¾ivawa, prvenstveno za potrebe General-„taba u BeŁu, objavqena u kwizi Detailbeschreibung des SandzaksPlevlje und des Vilajets Kosovo, 1899. godine.29 Najuverqivije o tomesvedoŁi karta Polit.Eintheilung, Nationalitaten und Religionen, data uprilogu ove obimne studije.

III

Pitawe nastanka „Prizrenske lige“ (1878), i posebno karak-tera Lige spada u jedno od onih pitawa koja su nezobilazna u svimstudijama koja se bave novijom albanskom istorijom. Pri tome se,po pravilu, istiŁe oslobodilaŁki karakter ove organizacije, a za-nemaruje wen panislamski karakter koji Łini glavnu odrednicupolitiŁkog i verskog delovawa Lige. Zanemaruje se i ekspanzio-nizam Lige prema susednim hri„æanskim narodima, kao i zloŁininad hri„æanima tokom trajawa ovih dogaðaja 1878-1881. godine.

X C V I SVETI KNEZ LAZAR

26 V. Berard, LA MACEDOINE, Paris 1896., 139. O stradawima Srba i uticajuaustro-ugarske politike na arbana„ke aktivnosti govori se i u Berarovoj kwiziLA TURQUIE ET L HELLENISME CONTEMPORAIN, Paris 1900, 291-292.

27 Gaston Gravier, LA VIEILLE SERBIE ET LES ALBANAIS, extrait de la Revue deParis du 1 novembre 1911, Paris 1911.

28 Gaston Gravier, nav. delo, 12.29 DETAILBESCHREIBUNG DES SANDZAKS PLEVLJE UND DES VILAJETS

KOSOVO. (Mit 8 Beilagen und 10 Tafeln.) Als Manuscript gedruckt, Wien 1899.

U sagladavawu karaktera „Prizrenske lige“ Łesto se gube izvida op„te politiŁke i verske prilike u kojima je ona nastala, iglavni smer wenog delovawa. Liga nastaje na kraju jedne velikemeðunarodne krize kakva je bila Velika istoŁna kriza (1875-1878),i u trenutku kada se raŁunalo na meðunarodnu konferenciju koja bise pozabavila uspostavqawem novog politiŁkog stawa na Balkanu.Liga je vi„e delo Turske i nekih velikih sila, kao „to je VelikaBritanija, nego autohtonog albanskog oslobodilaŁkog pokreta. Srp-sko-turski ratovi 1876. i 1877/78, zatim bugarski ustanci, kao i usta-nci Grka, bili su sastavni deo napora balkanskih hri„æanskih nar-oda da se oslobode vi„evekovne vlasti Osmanskog carstva i formi-raju svoje slobodne nacionalne dr¾ave. Napori ovih naroda nisunai„li ni na kakvu solidarnost kod susednih Albanaca muslimana.

Albanski nacionalni preporod kasnio je u odnosu na drugebalkanske narode, a wegovi glavni nosioci bili su Albanci pravo-slavni i katolici, koji su bili na veæem stupwu socijalnog i kul-turnog razvitka. Albanci muslimani, koji su Łinili znatnu veæinuukupnog albanskog stanovni„tva, bili su tokom Velike istoŁnekrize (1875-1878) potpuno na strani Osmanskog carstva i najvatre-niji branioci teokratskog karaktera osmanskog dru„tva, suprot-stavqajuæi se bilo kakvom vidu evropeizacije dru„tva. Obrazo-vaniji i imuæniji deo Albanaca muslimana, koji su ¾iveli u Cari-gradu i nekim drugim mestima, bio je integrisan u osmanske dr¾a-vne i socijalne strukture i nije odvajao interese Albanaca od in-teresa celog Osmanskog carstva na Balkanu. Verska identifika-cija i islamski karakter osmanskog dru„tva bili su glavni motiviza ovakvo pona„awe Albanaca muslimana.

Hrvatski istoriŁar Bernard Stulli objavio je 1959. godine u Za-grebu veæu studiju pod naslovom ALBANSKO PITANJE (1875-1882),zasnovanu na prvorazrednim istorijskim izvorima.30 On istiŁe dasu albanske Łete u turskoj vojsci „bile glavna udarna snaga koja se tradi-cionalno iskoriπtavala protiv drugih naroda Turske carevine“, i da naroŁitoove „neredovne“ trupe „sastavljene uglavnom ipak od Albanaca vrπile sumnoga nasilja i pljaËku“.31 Stulli se na vi„e mesta poziva na austrouga-rske izve„taje, nastale uglavnom posmatrawem izbliza, koji naj-verodostojnije otkrivaju osnovnu programsku liniju „Prizrenskelige“ i wenog Statuta (sednice Saveza à Lige odr¾avale su se uprizrenskoj xamiji)32. Stulli ovako interpretira su„tinu aus-trougarskih izve„taja: „U svih 16 Ëlanova Statuta ne spominju se nigdje

STARA SRBIJA I ALBANCI X C V I I

30 Bernard Stulli, Albansko pitanje (1875-1882), Rad Jugoslavenske akademije znanostii umjetnosti, knj. 318, Zagreb 1959, 287-391.

31 Isto, 316.32 CORRESPONDENZEN DES K. u K. GEMEINSAMEN MINISTERIUMS DES

AUSSERN UBER ORIENTALISCHE ANGELEGENHEITEN (7.IV 1877-3.XI 1878) Wien1878, 113-115, 116-118.

izriËito Albanci i Albanija; politiËki su subjekt Saveza jednostavno muslimani;oni izjavljuju u Ël. 4, da Êe „suglasno uzviπenom vjerskom zakonu (©erijatu)zaπtiÊivati æivot, vlasniπtvo i Ëast lojalnih nemuslimanskih“ stanovnika; u Ël.7. govore o potrebi saveza s „naπim muËeniËkim zemljacima i pripadnicimaiste vjere na Balkanu“; a u zadnjem Ël. 16. kvalificiraju napuπtanje Saveza kaootpadanje „od islama“! Uvijek sasvim opÊenito govore o „naciji i domovini“,„zemlji“, „naπem kraju“, „balkanskoj zemlji“, „na Balkanu“ i sl.“33 Porednesumwivo panislamskog karaktera, u slu¾bi otomanske dr¾avneideje i religiozne ideje, B. Stulli u programu Saveza (Lige) uoŁava i„albanski ekspanzionizam“, usmeren prema svojim susedima.34

Naravno, stvari su se mewale krajem XIX i poŁetkom XX vekai na politiŁko pona„awe Albanaca æe, umesto Turske, presudanuticaj imati Austro-Ugarska koja je u albanskom nacionalnompokretu gledala pogodno sredstvo za ostvarewe svojih imperijal-nih politiŁkih ambicija na Balkanu. Nazirao se slom OsmanskogCarstva i otvaralo pitawe uspostavqawa novog odnosa politi-Łkih snaga na Balkanu. IstoriŁar Ferdo Hauptmann je s pravomzakquŁio da je forsirawem albanskog nacionalizma i ekspanzio-nizma, austro-ugarska diplomatija pre faktiŁkog sloma Turskepodizala barijeru „kako pojedine nacionalne dræave na Balkanu ne bi mo-gle preÊi najuæe okvire i poremetiti raspored snaga“. U politiŁkim kom-binacijama austro-ugarske spoqne politike ideja samostalneAlbanije postaje „sredstvo kojim bi se prilikom likvidiranja Turske pozici-je na Balkanu ograniËilo πirenje balkanskih dræava i sprijeËio prelaz Italije,poraæene u Etiopiji, na balkansko podruËje.“35 Do sliŁnih zakquŁakado„ao je i sarajevski istoriŁar Hamdija Kapixiæ istra¾ujuæi aus-trougarske pripreme za re„ewe albanskog pitawa na Balkanu uoŁekivanom raspletu balkanskog pitawa. Iz wegovog prikaza save-tovawa u Hofburgu, u BeŁu, tokom 1896. godine proizilazi da jepolitiŁki vrh Monarhije bio saglasan sa idejom o osnivawusamostalne Albanije koja bi se oslawala na Austro-Ugarsku i bilaod we potpuno zavisna. IstiŁuæi posebno ulogu Bewamina Kalaja,zajedniŁkog ministra finansija i tada„weg okupacionog upravni-ka Bosne i Hercegovine, Kapixiæ zakquŁuje: „U takvoj dræavnojtvorevini Kalaj je vidio ne samo prepreku πirenja Srbije, Crne Gore te Bu-garske i Italije na ovo podruËje nego i smetnju da se formira ’æeljezni obruË‘balkanskih dræava pod turskim vostvom oko Monarhije“.36 I druge velikesile su imale svoje „favorite“ meðu drugim balkanskim narodima.

X C V I I I SVETI KNEZ LAZAR

33 Bernard Stulli, Albansko pitanje (1875-1882), 323.34 Isto, 329-330.35 Ferdo Hauptmann, Uloga ZajedniËkog ministarstva financija u formiranju aus-

trougarske politike prema Albaniji uoËi kretske krize, Radovi Filozofskog fakulteta u Saraje-vu, knjiga IV (1966-1967), 39, 35-44.

36 Hamdija KapidæiÊ, Pripreme za austrougarsko prodiranje u albansko etniËkopodruËje iz Novopazarskog Sandæaka, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga VI(1970-1971), 429, 415-429.

Na glavnom pravcu austrougarskih politiŁkih te¾wi naBalkanu, i u tom okviru prema Staroj Srbiji, tekla je i podr„kaMonarhije albanskom ekspazionizmu u Staroj Srbiji. U BeŁu sesmatralo da je potiskivawe Srba iz ove pokrajine u interesu aus-trougarske balkanske politike. Takva politika je onemoguæavalapoku„aje politiŁkog sporazumevawa izmeðu Srba i Albanaca radizajedniŁke borbe protiv Turske. UoŁi osloboðewa Stare Srbije1912. godine, politiŁki lideri Kraqevine Srbije su nastojali dauspostave veze sa predstavnicima lokalnih Arbanasa radi zajed-niŁke borbe protiv Osmanskog carstva. Srpska vlada se uoŁi ratneakcije obratila proklamacijom Albancima, u kojoj je, pored osta-log stajalo, da srpska vojska ide protiv turske da oslobodi Srbe iAlbance, da æe Albancima osigurati miran ¾ivot i imawa, stareobiŁaje i da æe im garantovati da sami upravqaju svojim „kolama icrkvama.37 Meðutim, verska identifikacija sa otomanskom vla-„ u, kao i sna¾an uticaj Austro-Ugarske na politiŁko voðstvoAlbanaca, bili su mnogo sna¾niji od ideje balkanske solidarno-sti.

IV

Izmeðu dva svetska rata deo Albanaca koji je ostao da ¾ivi usrpskoj, odnosno od 1918. godine u jugoslovenskoj dr¾avi, pokazivaoje secesionistiŁke te¾we, podr¾avan otvoreno uoŁi Drugog svet-skog rata od strane jakih fa„istiŁkih snaga u Evropi, pre svega uItaliji i NemaŁkoj. U Rimu je 1939. godine osnovan Biro za orga-nizovawe arbana„kog „iredentistiŁkog“ pokreta u Jugoslaviji, aveæ u januaru 1940. godine lider Albanske fa„istiŁke stranke uSkadru, Koq Biba izjavio je da æe uskoro biti anektirani nekikrajevi Jugoslavije i GrŁke. Sa poŁetkom Drugog svetskog rata inapadom na Jugoslaviju od strane fa„istiŁkih sila, 6. aprila 1941.godine, zapoŁelo je komadawe jugoslovenske dr¾ave a time i uk-quŁewe najveæeg dela oblasti Kosova i Metohije u fa„istiŁkutvorevinu Veliku Albaniju. Lokalni Arbanasi, uz pomoæ svojihsunarodnika iz Albanije, a pod okriqem fa„istiŁkih sila poŁi-nili su masovne zloŁine nad Srbima, a veliki broj Srba je bio pro-teran sa svojih ogwi„ta (meðu wima se nalazio i deo onih nase-qenika iz pasivnih srpskih predela koje je jugoslovenska dr¾avaizmeðu dva rata naselila na uglavnom nenaseqene ispa„e i utrinena Kosovu i Metohiji). Prema podacima ameriŁkih specijalnih

STARA SRBIJA I ALBANCI X C I X

37 Dokumenti o spoqnoj politici Kraqevine Srbije 1903-1914,V-2, Beograd1985, dok. br. 555, 564, 646; Mihailo Vojvodiæ, Prilike na Kosovu i Metohiji i poli-tika Srbije 1881-1912.godine, Istorijski Łasopis XXXVIII (1991), 163-190.

slu¾bi (Office of Strategic Service), od aprila 1941. do avgusta 1942.godine Albanci su ubili oko 10.000 Srba.38 Ne postoje preciznipodaci o broju proteranih Srba sa Kosova i Metohije tokom fa„i-stiŁke okupacije, niti o broju naseqenih Albanaca iz Albanije naovaj prostor. Prema dosada„wim istra¾ivawima, broj proteranihSrba tokom okupacije iznosi oko 100.000 qudi.39 Broj doseqenihAlbanaca iz Albanije na Kosovo i Metohiju tokom Drugog svetskograta, i neposredno posle rata, kreæe se oko 80.000 do 100.000. Poslerata jugoslovenski organi su utvrdili broj od 72-75.000, doseqenihkoji nije bio konaŁan. Zna se da je italijanska obave„tajna slu¾ba(OVRA) imala plan da naseli oko 100.000.40 Doseqavawe u posle-ratnim godinama je bilo omoguæeno potpunom otvoreno„æu grani-ce izmeðu Albanije i Jugoslavije, posebno u pojedinim periodima.Ovaj znaŁajan problem u srpsko-albanskim odnosima jo„ uvek nijedovoqno istra¾en i tek predstoje studiozna nauŁna istra¾ivawa.

U okviru svoje strategije slabqewa srpskog faktora u budu-æoj Jugoslaviji, voðstvo jugoslovenskih komunista na Łelu sa Josi-pom Brozom Titom, ni„ta nije uŁinilo da ispravi posledicenasilne promene etniŁke strukture Kosova i Metohije nastale uuslovima fa„itiŁke okupacije zemqe. Naprotiv, ono je podstica-lo jaŁawe albanskog faktora u ovim delovima Stare Srbije, o Łemudanas postoje pouzdani arhivski podaci. UoŁqiva je sliŁnostizmeðu austrougarske balkanske politike u Staroj Srbiji i poli-tike koju sprovodi jugoslovensko rukovostvo na Łelu sa Titom.Engleski major Xon Heniker, na primer, u jednom op„irnomizve„taju o prilikama u Jugoslaviji i na Balkanu iz 1944. godine,pored ostalog bele¾i: „Verujem u Titovu izjavu da ga ne interesu-je buduænost Kosova, koje bi dao Albaniji u sluŁaju da ga onapo¾eli.“41 Bilo je sasvim logiŁno oŁekivati da se proterani Srbiposle Drugog svetskog rata vrate na svoja imawa na Kosovu i Meto-hiji, i da se time isprave nepravde nastale kao posledica fa„i-stiŁke agresije na jugoslovensku dr¾avu. Umesto toga, nova jugo-slovenska komunistiŁka vlast predvoðena Titom donela je veæ 6.marta 1945. godine „Privremenu zabranu vraæawa kolonista u wi-hova ranija mesta ¾ivqewa“ (iako nije bila reŁ samo o kolonisti-

C SVETI KNEZ LAZAR

38 Serge Krizman, MAPS OF YUGOSLAVIA AT WAR, Massacre of the innocent ser-bian population, committed in Yugoslavia by the Axis and its Satelite from April 1941 to August1942, Washington 1943.

39 Dr Kosta ¨avo„ki, Uspostavqawe i potowi razvoj kosovske autonomije(u), Kosovo i Metohija u srpskoj istoriji, 398.

40 Dr Veselin —uretiæ, Kosovo i Metohija u Jugoslaviji, (u) Kosovo i Meto-hija u srpskoj istoriji, 329.

41 BLGARIJA NEPRIZNATIJAT PROTIVNIK NA TRETIJA RAJH,Ministarstvo na otbranata - Nacionalen centr po voenna istorija, Sofija 1995,169.

ma veæ i starosedeocima Srbima), u kojoj se pored ostalog ka¾e: „Uposledwe vreme, bez odobrewa narodnih vlasti primeæuje se vraæa-we i preseqavawe porodica kolonista (naseqenika) koje su ranijebile naseqene u Makedoniji, Kosovu, Metohiji, Sremu i Vojvodi-ni“, pa se stoga donosi odluka u kojoj izmeðu ostalog stoji à „pri-vremeno se ne dozvoqava vraæawe kolonista u wihova ranija mesta¾ivqewa i neka svi ostanu na svojim mestima.“42 Ubrzo po oslobo-ðewu, 3. avgusta 1945. godine donet je „Zakon o reviziji dodeqivawazemqe kolonistima i agrarnim interesentima u Makedoniji i uKosovsko-metohijskoj oblasti“43, a 2. novembra 1946. godine„Zakon o reviziji dodeqivawa zemqe kolonistima i agrarnim in-teresentima u Narodnoj Republici Makedoniji i AutonomnojKosovsko-Metohijskoj oblasti“44.

Ovim zakonskim merama se jasno pokazao osnovni programskismer nacionalne politike voðstva KomunistiŁke partije Jugosla-vije na Łelu sa Titom, koja je povlaðivala otvorenom nacionalizmutzv. „malih naroda“, na „tetu Srba, i time objektivno stvorila os-novne pretpostavke za poŁetak dezintegracije jugoslovenske fede-dracije od kraja „ezdesetih godina. I inaŁe degradirani u svojimpravima odmah nakon zavr„etka Drugog svetskog rata, Srbi naKosovu i Metohiji su od kraja „ezdesetih godina, a naroŁito oddono„ewa jugoslovenskog Ustava 1974. godine dospeli u polo¾ajgraðana drugog reda, izlo¾eni nasiqu i teroru svojih susedaAlbanaca, uz podr„ku i punu naklonost organa vlasti. Pokrajine uSrbiji su, prema ovom ustavu (Srbija je jedina imala dve pokrajine)gotovo dobile status federativnih jedinica. Vlast je u ovoj pokra-jini bila u potpunosti u rukama Albanaca, a odnos politiŁkihsnaga u jugoslovenskom komunistiŁkom vrhu je bio takav da je al-banski radikalni nacionalizam imao punu podr„ku. Srpsko komu-nistiŁko voðstvo je, da bi opstalo na vlasti, zatvaralo oŁi predovim nasiqima. Za dve decenije plan o etniŁkom Łi„æewu Kosovai Metohije je bio ostvaren u veoma visokom procentu.45 Srbi su bi-li prinuðeni da iz Stare Srbije be¾e u centralne oblasti Repu-blike Srbije. O tome postoji ogromna arhivska dokumentacija raz-

STARA SRBIJA I ALBANCI C I

42 Odluke nacionalnog komiteta osloboðewa Jugoslavije, Privremenazabrana vraæawa kolonista u wihova ranija mesta ¾ivqewa, Slu¾beni listDemokratske Federativne Jugoslavije, broj 13, 16. mart 1945. godine.

43 Zakon o reviziji dodeqivawa zemqe kolonistima i agrarnim interesenti-ma u Makedoniji u Kosovsko-metohijskoj oblasti, Slu¾beni list Demokratske Fed-erativne Jugoslavije, broj 56, 5. avgust 1945. godine.

44 Zakon o reviziji dodeqivawa zemqe kolonistima i agrarnim interesenti-ma u Narodnoj Republici Makedoniji i u Autonomnoj Kosovsko-Metohijskojoblasti, Slu¾beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, broj 89, 5.novembar 1946. godine.

45 Dimitrije Bogdanoviæ, Kwiga o Kosovu, Beograd 1990, 301-314.

C I I SVETI KNEZ LAZAR

liŁitog porekla, koja je objavqena samo delimiŁno, na srpskom je-ziku, ali, na ¾alost, ne i u „irem obimu na evropskim jezicima.

Razumevawe srpsko-albanskih odnosa na Balkanu, a posebno naKosovu i Metohiji zahteva pre svega, upoznavawe sa mno„tvom ar-hivske graðe, svih strana koje o tome mogu da svedoŁe, ali zahteva iinterdisciplinaran pristup, koji æe uzeti u obzir ne samo faktoristorijskog nasleða, nego i druge konponente ovoga problema kao„to su politiŁka, ekonomska, socijalna, kulturna i verska. Bez ta-kvog pristupa, nije moguæe naæi razlo¾no i racionalno obja„we-we jednog slo¾enog problema, koji se Łestim pojednostavqewima uevropskoj javnosti (Srbi se vide kao krivci za navodna albanskastradawa) u su„tini jo„ vi„e komplikuje, niti je moguæe wegovopravedno i civilizovano re„ewe. Za srpsku istorijsku nauku jeneobiŁno va¾no da razvija albanolo„ke studije, kao „to je va¾noda rezultate svojih dosada„wih i buduæih istra¾ivawa objavquje„to je moguæe vi„e na evropskim jezicima.

Dr Slavenko TERZI˘Istorijski institut SANU

GLAS OTACAAvva Dorotej

NE OSU—UJ BLIfiWEGA

PREDGOVOR

Istinski lik na„e epohe jeste pubertetski. Ne sti¾emo dazapazimo neprekidne promene na wenom licu i u wenom srcu. Nesti¾emo da razdvojimo raznolike i raznovrsne elemente, koji dajukarakteristiŁne naglaske wenom portretu. Kako je tako mnogo-obrazna? Kako sa¾ima u utrobi svojoj toliko struja i toliko sis-tema, takav idealizam i takav cinizam, toliki altruizam i tolikiegoizam, toliko razumnoga i toliko nerazumnoga, toliko svetostii toliko greha?

Meðutim, mo¾da ba„ u tom bezdanu meðusobno suprotstavqe-nih elemenata, u tom disharmoniŁnom orkestru à ili boqe u tojkonfuziji à toliko glasova, xinovski narasta Łe¾wa za jednim gla-som, glasom istine, glasom koji oslobaða.

Zbog toga je, jedinstvena sreæa postojawe „pastirskih truba“u krugu Crkve. RazliŁiti Oci pru¾aju u svakoj epohi jedan autori-tativan glas kristalno Łiste istine, koji predstavqa plod svedu-„ne saradwe wihove sa bo¾anskom blagodaæu.

„Glas Otaca“, sa kojim smo se i do sada sretali na stranicamana„ega asopisa, obuhvata u slobodnom prevodu, izabrane otaŁketekstove (ponekad malo sa¾ete zbog ograniŁenog prostora, ali i dabi svi mogli Łitati lako i sa zadovoqstvom). Sada je na redu reŁAvve Doroteja „O neosuðivawu bli¾wega“. Sjajni i izvrsni pisac,Avva Dorotej, ¾iveo je u VI veku u Palestini. Izmalena sa velikomrevno„æu predao se obrazovawu. Kasnije je postao monah u mana-stiru Avve Serida. Tamo je podigao, uz pomoæ svoga brata, bolnicuza monahe i za druge siroma„ne bolesnike. Na kraju je osnovao isvoj manastir u Gazi.

Wegove pouke se odlikuju prostotom, blago„æu, ¾ivo„æu iuverqivo„æu. Wegova pouka o neosuðivawu, koju ovde donosimo,

UMESTO UVODA

ima kao podlogu svoju po„tovawe prema qudskoj liŁnosti, tema ko-ja toliko mnogo danas zanima qude.

Manastir Paraklit

NE OSU—UJ BLIfiWEGA

Kada bismo, braæo, imali u umu svome reŁi svetih Otaca, kadabismo ih uvek izuŁavali, te„ko da bismo gre„ili, te„ko da bismozanemarili sebe. Ako, primera radi, kao „to su oni rekli, ne bi-smo prezirali ono „to nam izgleda sitno i ni„tavno, ne bismopadali u krupne i te„ke pogre„ke.

Svi znate kako je veliki greh osuðivawe bli¾wega. 'ta te¾eima od toga? 'ta je drugo toliko mrsko i odvratno Bogu? Kao „tosu rekli i Oci, nema gore stvari od osuðivawa. Pa ipak, u jednotako veliko zlo, upada Łovek zbog nekoliko sitnih nepa¾wi.

Ako prihvati„ neko malo podozrewe prema bli¾wemu, akoka¾e„: „'ta smeta da Łujem „ta ka¾e taj brat? 'ta smeta da ka¾emi ja koju reŁ? 'ta smeta ako vidim „ta ide da uradi ovaj brat ilionaj gost?“, tada um poŁiwe da zaboravqa svoje sopstvene grehe, i dase neprekidno bavi drugima.

Otuda dolazi neko u osuðivawe, u ogovarawe, i u prezirawedrugoga. A zatim pada i sam u ono „to je osuðivao. Ni„ta tako neogoquje Łoveka i ne dovodi do napu„tawa Boga, kao ogovarawe,osuðivawe i poni¾avawe bli¾wega. Jer, jedno je ogovarawe, drugoje osuðivawe, a drugo opet poni¾avawe.

Ogovarawe je da ka¾e„ za nekoga: „Slagao je“,ili „razgneviose“, ili „pao je u blud“ itd. Veæ si na ovaj naŁin ogovarao, to jestgovorio si na teret drugoga, objavio si strasno wegov greh.

Osuðivawe je da ka¾e„: „Taj i taj je la¾ov“, „gnevqivac“,„bludnik“. Tako si osudio ceo wegov ¾ivot. To je te¾i greh. Jer,jedno je da ka¾e„ „razgnevio se“, a drugo da ka¾e„ „on je gnevqi-vac“, i da tako izvuŁe„ zakquŁak, kao „to sam rekao, za ceo wegov¾ivot. I toliko je te„ko osuðivawe, vi„e od svakog greha, tako daje i sam Hristos trebalo da ka¾e: „Licemere, izvadi najpre brvnoiz oka svoga, pa onda gledaj da izvadi„ trun iz oka brata svoga“.Uporedio je tako greh bli¾wega sa trunom, a tvoje osuðivawe à sabrvnom. Toliko je te„ko osuðivawe.

I onaj farisej koji se molio i zahvaqivao Bogu za svoje uspehe,nije govorio la¾. Istinu je govorio. I nije zbog toga osuðen. Jerdu¾nost je na„a da blagodarimo Bogu, kada se udostojimo da uŁini-mo neko dobro, buduæi da je On saradnik i pomoænik na„. Zbog toga,kao „to rekoh, farisej nije osuðen zato „to je rekao: „Nisam kao

6 SVETI KNEZ LAZAR

drugi qudi“. Kada se, meðutim, okrenuo cariniku, i rekao: „nitikao ovaj carinik“, tada je osuðen. Jer tada je osudio i zgre„io.

Ni„ta te¾e, dakle, ni„ta gore od osuðivawa ili poni¾avawadrugoga. Za„to boqe da ne osuðujemo sami sebe i na„e sopstvenegrehe, koje do tanŁina poznajemo, za koje æemo i dati odgovor Bogu?Za„to otimamo sud od Boga? 'ta tra¾imo od stvorewa Bo¾jeg?Kako nas nije strah kada Łujemo „ta se desilo onom velikom pod-vi¾niku?

Ovaj je Łuo za nekog brata da je pao u blud, i rekao je: „Ah,ru¾no je uradio!“ Ne znate li kako stra„no za wega govori kwigaStareŁnik? Da mu je doneo sveti Anðeo du„u onoga koji je sagre-„io, i rekao mu: „Evo, onaj koga si osudio, umro je. Gde odreðuje„,dakle, da ga stavim? U raj ili u pakao?“

Postoji li i„ta stra„nije od ove krivice? 'ta drugo znaŁireŁ Anðela starcu, sem ovo: „Buduæi da si ti sudija pravednih igre„nih, reci mi, „ta nareðuje„ za ovu sirotu du„u? Hoæe„ li jepomilovati ili kazniti?“ Potre„en ovim, onaj sveti starac, pro-veo je ostatak svoga ¾ivota u uzdisawu, suzama, i bezbroj trudova,moleæi Boga da mu oprosti onaj veliki greh (osude). Sve je touŁinio, iako je odmah bio pao pred noge Anðela i dobio opro„taj.

'ta, dakle, treba nama da se bavimo drugim? 'ta nam treba daprtimo (na sebe) tuðe breme? Imamo o Łemu da brinemo, braæo:svaki neka gleda samoga sebe i svoje pogre„ke. Jer, samo je Bo¾ijedelo bilo da opravda, bilo da osudi koga. Onoga, dakle, koji pozna-je svakoga i wegovo stawe i moguænost i okru¾ewe i darove i oso-benost organizma i sposobnosti i koji sudi analogno sa svim ovim,kako On sam znade. DrukŁije sudi Bog (za iste grehe) jednog episko-pa a drukŁije jednoga voðu; drukŁije igumana a drukŁije isku„enika,drukŁije starca a drukŁije mladiæa, drukŁije bolesnog, a drukŁijezdravog.

Seæam se kako sam nekada Łuo ne„to u vezi toga: jedan brod sarobovima ukotvio se u jednom gradu. U ovom gradu je ¾ivela jednavrlinska monahiwa, koja se veoma brinula za svoju du„u. im je sa-znala da je stigla ta laða, obradovala se, jer je ¾elela da otkupineku veoma malu devojŁicu. RaŁunala je u svome umu: „Uzeæu je iodgajiti kako hoæu, tako da ne upozna nikakvo zlo i greh ovogasveta“. Poslala je i dozvala gospodara broda, koji je stvarno imaodve male devojŁice, ba„ kao „to je monahiwa ¾elela. Odmah platisa rado„æu i uzme jednu.

im je oti„ao gospodar broda od one svete monahiwe i maloodmakao, sretne ga jedna bestidna i na zlu glasu glumica. Vidi onudrugu devojŁicu i za¾eli da je uzme. Pogode se o ceni, plati, i odeuzev„i devojŁicu sa sobom.

Vidite li tajnu Bo¾iju? Vidite li neistra¾ive odlukeBo¾ije? Ko mo¾e da dade obja„wewe ovoga?... Uzme, dakle, smerna

GLAS OTACA 7

monahiwa onu devojŁicu i odgaji je u strahu Bo¾jem, privikavajuæije na svako dobro delo i uŁeæi je svim detaqima mona„kog ¾ivota,i uop„te blagouhawu svetih zapovesti Bo¾jih. Uzme, dakle, i glu-mica onu drugu nesretnicu, i uŁini je oruðem ðavolskim.

'ta mo¾emo da ka¾emo za ovu preslavnu i stra„nu tajnu? Obesu bile male. I obe su prodate, bez da znaju kuda idu. I jedna se na-„la u rukama Bo¾jim, dok je druga pala u ruke ðavola. Mo¾e lineko da ka¾e, da æe Bog ono „to bude tra¾io od prve, tra¾iti i oddruge? Kako je moguæe? I ako obe padnu u blud ili u neki drugigreh, je li moguæe suditi ih istom merom? Kako je moguæe? Jedna jesaznala za buduæi sud, saznala za carstvo Bo¾ije, dan noæ slu„alaje bo¾anske reŁi. Druga nesretnica nikada nije videla ili Łulane„to dobro, nego sve suprotno, sve bestidno, sve ðavolsko. Kakose, dakle, mo¾e tra¾iti od obadve ista taŁnost u dr¾awu bo¾an-skih zapovesti?

Prema tome Łovek ne mo¾e da zna ni„ta od sudova Bo¾jih. Sa-mo je On taj koji sve zna i mo¾e da sudi nepogre„ivo svakome.

Stvarno, desi se ponekad da neki brat ne„to pogre„i po svo-joj prostoti. Meðutim, ova prostota je, mo¾da, ugodnija Bogu odcelokupnog tvoga ¾ivota. A ti sedi„ i sudi„ ga i tako muŁi„ du„usvoju? I ako je nekad (brat) podlegao grehu, „ta zna„ koliko se onborio, koliko je krvi (i znoja) prolio pre nego „to je uŁinio tozlo, tako da wegov greh skoro vi„e liŁi na vrlinu pred oŁimaBo¾jim? Jer, prirodno, Bog vidi wegov trud i tugu „to je pre¾iveopre nego „to je uŁinio greh. Tako, Bog ga miluje i opra„ta mu. Bogga, dakle, miluje, a ti ga osuðuje„ i gubi„ du„u svoju? I otkud zna„koliko je suza prolio pred Bogom zbog toga? Ti si video (samo)greh, ali wegovo pokajawe ne poznaje„.

Drugi put opet se desi ne samo da osuðujemo, nego i poni¾ava-mo. (Kao „to sam rekao, jedno je osuðivawe, a drugo je poni¾avawe).

Poni¾avawe je ne samo da neko osuðuje (u sebi ili javno), negoi da poni¾ava bli¾wega, da ga se gadi kao na ne„to odvratno. Ovoje, svakako, gore od (prostog) osuðivawa i mnogo pogubnije.

Oni pak koji ¾ele da se spasu, nikako ne obraæaju pa¾wu nanedostatke drugih. Uvek gledaju samo svoje slabosti, i tako duhovnonapreduju.

Takav je bio onaj koji je video brata svoga da gre„i, i rekaouzdi„uæi: „Te„ko meni! Ovaj danas, sutra sigurno ja!“

Vidi„ li sigurnost? Vidi„ li spremnost du„e? Kako jeodmah na„la naŁin da izbegne osudu brata svoga? Rekav„i, „sutrasigurno ja“, uneo je u sebe strah i starawe za greh koji, kao da je to-bo¾e uŁinio. I tako je izbegao osuðivawe bli¾wega. I nije mu sa-mo to bilo dovoqno, nego je stavio sebe jo„ ni¾e, govoreæi: „Ovajæe se jo„ pokajati za greh svoj, dok ja nisam siguran da æu se poka-jati“.

8 SVETI KNEZ LAZAR

A mi, jadnici, osuðujemo bestidno, gadimo se, poni¾avamo, akose desi da vidimo ili da Łujemo ili da podozrevamo ne„to. Naj-stra„nije je, „to se ne zaustavqamo na na„oj pokvarenosti, negosretnuv„i drugoga brata, odmah mu govorimo: „To i to se desilo“.Tako nanosimo „tetu i wemu, stavqajuæi u srce wegovo grehe. I nebojimo se Boga... Nego, Łineæi delo ðavolsko, uop„te se ne uzbuðu-jemo. I (tako) postajemo saradnici demona koliko za na„u (liŁnu)pogibao, toliko i za pogibao brata.

Za„to nam se sve to dogaða? Zato „to nemamo qubavi. Kadbismo imali qubavi, sastradawa i sa¾aqewa, izbegavali bi da gle-damo nedostatke bli¾wega, kao „to je pisano: „Qubav pokrivamno„tvo grehova“ (I Petr. 4, 8). I na drugom mestu: „Qubav ne mi-sli zlo, nego ga pokriva“ (I Kor. 13, 5à6).

Mi dakle, kao „to rekoh, kad bismo imali qubavi, pokrivalibi svaku pogre„ku brata svoga, kao „to rade Svetiteqi, kada videnedostatke qudi. Mo¾da su Svetiteqi slepi pa ne vide grehe

qudi? A ko toliko mrzi greh kao Svetiteqi? Meðutim, ne mrzegre„nika niti ga osuðuju. Ne gade se na wega, nego pate zajedno sawim, savetuju ga, te„e ga, leŁe ga kao bolesni deo svoga tela. SveŁine da bi ga spasli.

GLAS OTACA 9

Raspeæe, freska iz manastira Visoki DeŁani

Gle „ta rade ribari: kada bace udicu u more i uhvate velikuribu i shvate da se ona otima i trza, ne izvlaŁe je odjednom i nagloà jer tako se kida najlon i gubi se ulov à nego ve„to olabave najloni puste je da ide gde hoæe. I kada shvate da se iscrpla wena snaga ismawili se weni trzaji, tada poŁiwu opet polako-polako da je vuku.Tako Łine i Svetiteqi: dugotrpqewem i qubavqu privlaŁe brataa ne odgone ga.

Ili kao „to majka koja ima ru¾no dete, ne gadi ga se, nego gaukra„ava sa zadovoqstvom i Łini sve „to mo¾e da ga ulep„a, takoi Svetiteqi, stalno pokrivaju i ukra„avaju i poma¾u, tako da ikrivca isprave vremenom, a da pri tom ne ostave da drugi od wegapostrada.

Tako je Łinio avva Amon, kada su do„la ona braæa uznemirenai rekli mu: „Hodi da vidi„, avvo, da ima ¾ena u keliji toga brata“.Kakvo je milosrðe samo tada pokazao. Koliko je qubavi otkrilaona sveta du„a! Shvativ„i da je brat sakrio ¾enu u sanduk, ode isedne na wega, a onda je rekao (tu¾iocima) da tra¾e po celoj keli-ji. I po„to je nisu na„li, rekao im je: „Bog da vam oprosti“.

Tako je uŁinio da se postide i pouŁio ih da ne veruju lako osu-dama na bli¾wega. A onog brata je, meðutim, urazumio, ne samo „toga je uz pomoæ Bo¾iju pokrio, nego na„av„i zgodnu priliku,ispravio ga je dobro. I samo „to ga je uhvatio za ruku, po„to je svedruge isterao napoqe, i rekao mu: „Pazi na du„u svoju, brate“,onajse odmah zastideo i do„ao u umilewe.

Steknimo, dakle, i mi qubav, steknimo milosrðe za bli¾we-ga, da bismo se saŁuvali od stra„nog (greha) ogovarawa, osuðivawai poni¾avawa drugoga. Pomozimo jedan drugome kao da smo udoviistoga tela. Ko ima ranu na ruci ili na nozi ili na nekom drugomdelu tela svoga, ne gadi se na sebe i ne odseca deo tela, Łak ako itrune? 'ta vi„e, Łisti ga, pere, stavqa flastere, zakr„tava ga,kropi osveæenom vodicom, moli se, prekliwe druge da se mole zawega, kao „to je govorio starac Zosima. Jednom reŁju, ne napu„ta ine gadi se na svoj (bolesni) ud, niti na wegov smrad, nego sve Łinida bi ga izleŁio.

Tako smo du¾ni i mi da sastradavamo sa braæom na„om, dabudemo uz wih sami ili preko pomoæi drugih sposobnijih od nas.Svega da se dosetimo i Łinimo, da bismo pomogli i sebi samima idrugima oko nas, jer smo udovi jedan drugome, kao „to ka¾e Apo-stol (Rim. 12, 5). Ako smo, dakle, jedno telo i udovi jedan drugome,tada, kada strada jedan ud, pate i ostali udovi (I Kor. 12, 26).

'ta mislite da je op„te¾iæe? Ne znate li da su svi jednotelo i da je svaki ud drugoga? Oni koji upravqaju, jesu glava. Kojipaze i ispravqaju (druge) jesu oŁi. Oni koji govorom donose korist(drugima) jesu usta. U„i su oni koji slu„aju. Ruke su oni koji rade.Noge su oni koji obavqaju manastirske poslove izvan manastira i

10 SVETI KNEZ LAZAR

GLAS OTACA 11

slu¾e. Dakle, ako si glava à upravqaj. Ako si oko à pazi, vodi ra-Łuna. Ako si uho à slu„aj. Ako si ruka à radi. Ako si noga à slu¾i.

Borite se da uvek poma¾ete jedan drugoga, bilo uŁeæi istavqajuæi u srce brata reŁ Bo¾iju, bilo te„eæi ga u vreme¾alosti wegove, bilo pru¾ajuæi mu ruku i poma¾uæi ga u nekomposlu. Jednom reŁju, svaki analogno sa svojim moæima, kao „torekoh, Łinite sve da budete jedno meðu sobom. Jer ukoliko se nekosjediwuje sa bli¾wim, toliko se sjediwuje i s Bogom.

Navodim vam jedan primer od Otaca, da bi shvatili silu reŁikoju sam vam rekao: zamislite jedan krug na zemqi. Dakle, jednukru¾nu liniju, izdeqenu na stepene, koja ima jedan centar. Cen-trom se naziva taŁno sredina kruga. Pazite dobro na ovo „to ka-¾em: pretpostavite da je ovaj krug ceo svet, a centar kruga à Bog.Zraci kruga, dakle prave linije koje idu od periferije ka centru,pretpostavite da su putevi, to jest razliŁiti naŁini ¾ivota qudi.Ukoliko se qudi probli¾uju centru, Łeznuæi da se pribli¾e Bogu,utoliko se nalaze blizu i Bogu i meðusobno. I ukoliko se pri-bli¾uju Bogu, pribli¾uju se i jedan drugome. I ukoliko se pri-bli¾uju jedan drugome, toliko se pribli¾uju i Bogu.

I obratno, sada zamislite odvajawe: ukoliko se udaquju odBoga i vraæaju se nazad, liniji kruga, toliko se razdvajaju i meðu-sobno. I ukoliko se udaquju jedan od drugoga, toliko se udaquju iod Boga.

Takva je priroda qubavi: ukoliko se nalazimo izvan qubavi ine volimo Boga, toliko smo udaqeni i od bli¾wega. Ako meðutim,zavolimo Boga, koliko Mu se pribli¾ujemo qubavqu, toliko nasova qubav sjediwuje i sa bli¾wim. I koliko se neko sjediwuje sabli¾wim, toliko se sjediwuje i s Bogom.

Preveo sa grŁkogEpiskop Artemije

12 SVETI KNEZ LAZAR

Detaq iz manastira Crne Reke iz 1985. godine

KR'TEWE U ZATVORU... JER OVAJ BRAT TVOJ MRTAV BJE'E

(Lk. 15, 32)...

Velika je, ali i odgovorna stvar biti Łovek. Svaki qudskipostupak je dobar ili zao, tj. pribli¾ava nas Bogu, ili nas jo„dubqe potapa u gusti mrak ni„tavila. I ta odgovornost za nas nebi bila tako stra„na kada bismo ¾iveli besprekornim, angelskim¾ivotom, i kada bismo mogli da svoju voqu usmerimo uvek tako dasebi pribavqamo du„evnu korist. Na ¾alost, mi, imajuæi mnogo-brojne slabosti, Łesto gre„imo protiv qubavi Bo¾je, Łineæi zlona„im bli¾wima. Ali, jo„ je veæi greh neŁiwewe dobra, kada jeŁovek, Bo¾ijom milo„æu, u prilici za to. Jer nam i sam GospodIsus Hristos, u svojoj priŁi o stra„nom sudu (Mat. 25, 31à46), ka-¾e: ... Idite od mene, prokleti, u ogaw vjeŁni... jer ogladweh, i nedadoste mi da jedem; o¾edweh, i ne napojiste me; stranac bijah, ine primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamni-ci bijah, i ne posjetiste me. Ta su dela ona koja æe opredelitina„u veŁnu sudbinu. Ta dela razlikuju „ovce od jaradi“.

Imajuæi u sebi tu istinu bogougodnog ¾ivota, a i podstaknutsvojim sve„teniŁkim prizivom, Bo¾ijom pomoæu, nahranio je inapojio jevanðelskom pravdom, obukao u duhovnu Łistotu i posvetiorado„æu ¾ivota u Hristu, paroh istoŁki o. Branislav Peranoviæneke od onih kojima je takva hrana, odeæa i radost najvi„e nedosta-jala. On je, kao vredan poslenik na wivi Gospodwoj, posejao blago-vest veŁnoga ¾ivota i veŁnoga smisla na zemqu koju su nekada pu-sto„ile zle ptice podnebesja i odnosile mutne bujice oŁajawa. ReŁje o najstro¾em i najveæem kazneno-popravnom domu kod nas, koji senalazi nekoliko kilometara od Istoka. To je mesto na kome su senedavno robovi greha sreli sa oslobaðajuæom reŁju Hristovom. Utom zatvoru, Łiji je kapacitet oko tri hiqade, nalazi se, u proseku,oko pet stotina osuðenika, od kog broja veæina je 'iptara. Odostalih, ima „ezdesetak Srba, nekada uglavnom formalno, a danasu velikoj meri istinski pravoslavnih.

Uz odobrewe uprave zatvora, o. Branislav je vi„e od godinudana redovno, skoro svakog ponedeqka, odlazio meðu zatvorenikeKP doma. Tu je tumaŁio jevanðeqe, razgovarao sa wima grupno i

DUHOVNI PUTOKAZI

pojedinaŁno, sve sa ciqem da ih uŁini prijemŁivima i pribli¾iistinski blagodatnom ¾ivotu, ¾ivotu u zajedniŁarewu s Bogom uCrkvi. Divno je kako svestrpqivi Gospod Promisliteq ponekad nanajŁudesnije naŁine, preko slugu svojih, „lovi qude“ za CarstvoNebesko, koristeæi Łak i grehe qudi wima na spasewe. StvarnostveŁnoga ¾ivota koju su poznali u srcima svojim ovi zatoŁenici be-smisla, znaŁila je za wih izbavqewe iz mraka oŁajawa i odluŁnozakoraŁewe na te¾ak i trnovit, ali osvetqen svetlo„æu Hri-stovom, put istinskog ¾ivota. NauŁili su da se svaki trenutak vre-mena mo¾e ukrasiti lepotom veŁnosti. Ogromno slobodno vreme,koje je nekada bilo wihov najquæi neprijateq à saradnik oŁajawa,vrata samoubistvenih pomisli, postalo je sada jedinstvena prili-ka da se upozna i do¾ivi Bog ¾ivi i istiniti.

NaroŁito je znaŁajno za osuðenike bilo wihovo pristupaweSvetoj Tajni Ispovesti, kojoj su pri„li radosno, i u isto vremedo suza dirqivo. Hrlili su ovi „bludni sinovi“, prevareni, opqa-Łkani i osiroma„eni u zemqi nedoðiji, u naruŁje nebeskom Ocu imajci Crkvi. Bili smo svedoci da su istinite zacelo reŁi aposto-la: ... gdje se umno¾i grijeh ondje se jo„ veæma umno¾i blagodat...(Rim. 5, 20). Jer naðo„e bolesni ¾ivotodavnog lekara; odmori„e sepremoreni na krilu Blagog koji govori: Hodite k meni svi kojiste umorni i natovareni (Mat. 11, 28). Kada je Łitav svet zabo-ravio i napustio te nesreænike, osujeæene i razoŁarane, pronaðe ihmilosrdni i svesastradalni Gospod, koji je i obeæao: Ako i ¾enazaboravi porod svoj, ja te neæu zaboraviti...

Vrhunac svih Łudesa Bo¾jih, kojih bejasmo svedoci u ova zadwavremena, i milosti Wegove oŁinske projavqene na zalutalim Łedi-ma Wegovim, bilo je (saborno) kr„tewe1 Łetrnaestorice ¾iteqaove „kuæe neobiŁne“2. A wihova imena, koliko je nama znano à prvaod rata na ovamo prepisana sa spiska zatvorenika u kwigu kr„te-nih à iz kwige osuðenih u kwigu osveæenih à su: Slobodan Milova-noviæ, Igor Miliæ, Vladimir (Velija)3 Zagaj, fiarko Oroviæ,Rajko Budrovac, Nenad Ristovski4, Zoran Milosavqeviæ, Dragi„aRa„koviæ, Predrag Kuharoviæ, Dragan Vojinoviæ, Milan Voji-

142 SVETI KNEZ LAZAR

1 Bilo je planirano à uz saglasnost uprave à da robija„i budu kr„teni uparohijskoj crkvi u Istoku, ali je kr„tewe, ipak, obavqeno u prosotrijama KPdoma. Do promene je do„lo iz razloga tehniŁke prirode.

2 Vidi ni¾e besedu vladike Artemija.3 On je albanske nacionalnosti. Graðansko ime mu je Zagaj Velija, a

(novo)kr„tewsko à Vladimir.4 Nenad je po nacionalnosti Hrvat i bio je „kr„ten“ u rimokatoliŁkoj

„crkvi“. Zanimqivo je da je izrazio ¾equ da slavi krsnu slavu, koja je odlika is-kquŁivo srpske svetosavske à pravoslavne tradicije. Po„to je, kao i ostali osu-enici, kr„ten 8. (21. po novom kalendaru) jula (tada sveta Crkva slavi sv. veliko-muŁenika Prokopija), wegova krsna slava biæe Sv. velikomuŁenik Prokopije!

noviæ, Dejan Vojinoviæ (tri brata), Grujica Ristiæ i MomŁilofiiviæ. Nadajmo se da æe, kao „to je ep. ra„ko-prizrenski Artemi-je5 (koji je sa jo„ nekoliko sve„tenika i kr„tavao zatvorenike)rekao u svojoj besedi6, ovi novi vojnici Hristovi odr¾ati zavetkoji su dali Bogu svome i da æe se tako wihova imena naæi upisanau i Jagwetovoj kwizi ¾ivota.

Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji uŁenici; ipoznaæete istinu, i istina æe vas osloboditi. (Jn. 8, 31à32). Tasvesilna Istina, koja je Hristos Gospod, oslobaða od re„etki ado-vih, od satane i vojske wegove, samo one koji je iskreno tra¾e; onekoji se à poimawem dubine svoje ogrehovqenosti, izopaŁenosti,raz(bogo)ŁoveŁnosti à spu„taju u stra„ni bezdan smirewa à do¾i-vqavajuæi na sebi i u sebi svu „metafiziŁku ru¾noæu“ obezbo-¾enog biæa i paklenu strahotu postojawa u odvojenosti od Boga à iodatle vapiju: Bo e, milostiv budi meni gre„nome (Lk. 18, 13). Tomidealnom molitvenom stawu, pokazanom na primeru carinikovemolitve, mnogi od nas, laodikijski mlakih hri„æana, mo¾emo se

pouŁiti od prostih „istoŁkih pokajnika“, zatvorenika KP doma.Oni prilaze Hristu nela¾no, ispituju Ga i predaju mu se celi, nebi li od Wega dobili lek za svoju smrtnu muku. Povest o wima,

KR'TEWE U ZATVORU 143

5 Za vladiku Artemija, bio je ovo, kako sam ka¾e, najpotresniji Łin koji jeikada obavio.

6 Vidi ni¾e.

144 SVETI KNEZ LAZAR

mnogima od nas bi mogla biti opomena i podsticaj na ozbiqnije,vatrenije i iskrenije starawe za du„u svoju, da nam ne bi od Bogado„lo ono stra„no: izbquvaæu vas! Jer u Svetom Pismu pi„e: ...Ka¾em vam, ovaj (carinik) otide opravdan domu svome, a ne onaj(farisej) (Lk. 18, 14).

PrijemŁivost i otvorenost za poruku jevanðeqa, koje vidimokod ovih stradalnika greha, i Łiwenica da se u Srpskoj Pravosla-vnoj Crkvi vrlo malo, ili gotovo ni„ta ne radi na spasavawuovakvih izgubqenih i prezrenih „malih“ (up. Mt. 18, 10à11), govoreda je i danas etve mnogo, ali je pravih poslenika malo. Zabora-vili smo reŁi Gospodwe: Sin oveŁiji doðe da spase izgubqeno(Mt. 18, 10). Ka¾em vam da æe tako biti veæa radost na nebu zbogjednog gre„nika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravedni-ka koji nemaju potrebe za pokajawem (Lk. 15, 7). Od bolesnog i, kaou retko kom vremenu, izra¾enog egoizma, i zbog silnih interesa,postali smo neosetqivi i nesposobni za takvu vrstu radosti.Suprotno jevanðelskom savetovawu, retko „zovemo na veŁeru“ onekoji nam ne mogu uzvratiti novcem, slavom i vla„æu, niti biloŁime u ovom veku, osim blagodarno„æu, qubavqu i toplim zauzi-mawem za nas pred Gospodom (up. Lk. 14, 12à14).

Kada je Gospod slao svoje uŁenike u pastirsku misiju, rekao imje: ... predaæe vas po sudovima, i po sinagogama svojim tuæi æe vas. Ipred starje„ine i careve izvodiæe vas mene radi... I svi æe vas mr-ziti zbog imena moga... (Mt. 10, 17à18, 22). Sa tim istim te„koæama,kakve su bile apostolske, mora se susresti i svaki dobri pastirovaca pravoslavnih7. Onaj ko Łitav ¾ivot provede u kabinetu bave-i se samo anemiŁnom i bleduwavom teologijom, i u „prepisci“ (kojusamo oni razumeju) sa istim takvim malokrvnim i, od ustajalog izagu„qivog kabinetskog vazduha, o„amuæenim teolozima à taj æeostati gluv i slep za tajnu krsta i samoobmawujuæim samozadovo-qstvom zatvoriti i onesposobiti sebe za svetlost, radost, i istinuHristovu. A u dan suda Łuæe stra„ne reŁi: ne poznajem te! Ne daonam Bog da sebe prepoznamo meðu takvima, nego neka svetrpeqivi isveblagi Gospod svojom blagodaæu razmek„a okorela srca na„a,neka ogwem svoje Bo¾anske qubavi zagreje i nas na qubav premaWemu, i neka nam da sile i revnosti da tra¾imo i naðemo sebe idruge „izgubqene ovce“, i da se tako, svi zajedno, naðemo na nebesi-ma, gde velika radost biva za svakog gre„nika koji se kaje. I datamo sa svima svetima beskonaŁno pevamo i slavimo preslatko isvelepo ime Bo¾je à Oca, i Sina, i Svetoga Duha, sada i uvek i u ve-kove vekova. Amin!

Dejan Nikoliæ student teologije

7 POP à pastir ovaca pravoslavnih.

BESEDA EPISKOPA ARTEMIJA IZRE¨ENA NASABORNOM KR'TEWU ZATVORENIKA

ISTO¨KOG KAZNENO-POPRAVNOG DOMA

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Veliki si, Gospode i Łude-sna su dela Tvoja, i nikakva reŁ nije u stawu da opeva Łudesa Tvoja.Tako smo se danas molili na ovoj Svetoj Tajni. I zaista, ta Łudesnadela Gospodwa su mnogobrojna: jevanðeqa su ispuwena wima, mno-gobrojne kwige su napisane o tim Łudesima; jer se ta Łudesa pona-vqaju, evo, veæ dve hiqade godina.

I danas, ovde, u ovoj „neobiŁnoj kuæi“1, kako ka¾e narodnapesma, desilo se jedno predivno i preslavno Łudo Bo¾ije; Łudo kojenikakav jezik qudski ne mo¾e ni opisati, ni opevati, ni objasniti.A to je ono à ispunile su se reŁi Hristove, koje je rekao malomeZakheju: „Sin ŁoveŁiji do„ao je u ovaj svet da naðe i spase ono „toje izgubqeno.“ I vi koji ste danas primili Sveto Kr„tewe, do sadau svom ¾ivotu, bili ste izgubqeni. Ali Hristos vas je prona„aopreko sluge svoga, oca na„ega Branislava, koji je sa vama kontak-tirao, koji vam je objasnio veru Pravoslavnu, objasnio znaŁaj i ve-liŁinu Svete Tajne Kr„tewa, i vi ste se slobodno, po svojoj voqi,opredelili da budete upisani u sluge Hristove, u vojnike Wegove.A Hristos je do„ao ne radi pravednika, On je to mnogo puta govo-rio à do„ao je radi gre„nika. Jer je govorio: „Ne trebaju zdravilekara, nego bolesni.“ A Łovek koji u grehu ¾ivi, on je u stvari du-hovni bolesnik.

I Hristos je do„ao na zemqu i ostavio nam ovu Svetu Tajnu, okojoj se govori u dana„wem jevanðequ: „Idite i nauŁite sve narode.¨emu? Jevanðequ Hristovom, zakonu Bo¾ijem, zapovestima Bo¾i-jim, krsteæi ih u ime Oca i Sina Svetoga Duha.“ To je osnov na„evere Pravoslavne, vera u Svetu Trojicu: u Oca, Sina i Svetoga Du-ha. Ali, ne samo to, nego: „i uŁeæi ih da dr¾e sve „to sam vam za-povedio.“ Jer, Sveta Tajna Kr„tewa je novo roðewe, roðewe u DuhuSvetome, roðewe za Carstvo Bo¾ije, roðewe za Crkvu Hristovu. Utome roðewu Łovek se oslobaða svih svojih grehova, do danas uŁi-

1 „Zla tamnica, kuæa neobiŁna“ (Nar. pesma).

146 SVETI KNEZ LAZAR

wenih, kako onoga nasleðenog praroditeqskog greha u kome sesvaki Łovek raða, tako i svojih liŁnih grehova, ma kakvi bili, makoliki bili, i ma koje vrste bili à tako da Łovek, iz kupeqi kr-„tewa, iz ove bawe preporoda izlazi kao novi Łovek, bez ikakvemrqe na du„i svojoj.

To je to Łudo Bo¾ije, Łudo koje od vukova pravi jagawce. Hris-tos je poslao apostole svoje u svet i rekao im: „Eto, ja vas „aqemkao ovce meðu vukove.“ Apostoli, koji su bili prosveæeni DuhomSvetim, bili su krotki, milostivi kao ovŁice, dok je ceo svet (kojije u to vreme bio neznabo¾aŁki) bio kao Łopor vukova. I gle Łuda!Tih dvanaest krotkih i smirenih ovŁica preporodile su Łitavsvet. I mnogi vukovi postali su krotke ovce. To Łudo i danas sedesilo, ovde, meðu nama i sa vama.

Ja tvrdo verujem: da ste vi, braæo moja, bili kr„teni u svojevreme, kao „to je u Crkvi obiŁaj i tradicija, da ste vaspitani uovom jevanðequ Hristovome, ja tvrdo verujem: ni jedan od vas danasne bi bio u ovoj kuæi. Bili biste domaæini u svojim domovima, usvojim kuæama. Ali, za„to ste danas svi vi ovde? Nema sumwe, imava„e krivice, ali ne samo va„e. Krivice, mo¾da, ima najvi„e odva„ih roditeqa, koji nisu hteli, ili nisu smeli, nisu znali, ilinisu umeli da vas upute pravim putem. Krivo je, nema sumwe, idru„tvo, koje je va„im roditeqima zabrawivalo, na neki naŁin, daobavqaju svoje hri„æanske du¾nosti. A kada je bilo „to je bilo, avi znate svaki svoju istoriju, ja ne znam à Bog zna najboqe, onda jedo„lo ovo „to je do„lo. Ali! Ne bojte se! Ne malak„ite duhom!Vi ste danas postali novi qudi, novi qudi u Hristu. U Hrista stese obukli, Svetim Duhom miropomazani, i od danas, va„ ¾ivot semewa u potpunosti. Ostanite u nauci koju ste Łuli od va„egsve„tenika. Koliko je moguæe u va„em ¾ivotu i u ovim uslovima, anaroŁito kada sutra odavde odete i budete bili slobodni qudi, zna-jte da ste obeæali Bogu svome, Gospodu Hristu, da æete Łiniti voquWegovu, a ne vi„e voqu onoga koji vas je do sada na zlo navodio.

Neka bi dao Bog da ova Sveta Tajna bude zaista na spasewesvima vama, da vam Gospod daruje snage, duhovne i telesne, da peŁatovaj Duha Svetoga oŁuvate na sebi, na du„i svojoj, i na telu svome,neuprqanim. I da nas Gospod udostoji, kada bude Bo¾ija voqa, a tomoramo svi u svoje vreme, kada odemo iz ovoga sveta, da se naðemosvi tamo, u Carstvu Hristovome, gde se i na„i slavni i sveti precinalaze i poŁivaju. I da tamo, sa wima i svima svetima, slavimoSvetu, Nerazdeqivu, Jednosu„tnu Trojicu: Oca i Sina i SvetogaDuha, kroza sve vekove i svu veŁnost. Amin!

SVETOM ARHIJEREJSKOM SINODU

Beograd

ZA SABOR

IZVE'TAJ SA PUTA POEVROPI, A U VEZI KOSOVA

ast nam je dostaviti Svetom arhijerejskom Sinodu (ZA SA-BOR) izve„taj o misiji troŁlane Delegacije Srba sa Kosova i Me-tohije, koja je u vremenu od 05. do 20. aprila t. g. boravila u nekimzemqama Zapadne Evrope (Engleska, Belgija, NemaŁka), a povodomtakozvanog „Kosovskog problema“.

Tu troŁlanu Delegaciju saŁiwavali su: Episkop ra„ko-prizrenski Artemije, g. MomŁilo Trajkoviæ, predsednik Srpskogpokreta otpora Kosova i Metohije i Aleksa à Aca RakoŁeviæ,kwi¾evnik i podpredsednik Srpskog pokreta otpora. Ova poseta jeorganizovana i realizovana kao deo aktivnosti Svetskog saboraSrba sa sedi„tem u Briselu na Łelu sa dr —orðem Jovanoviæem,koji su i zakazali i ugovorili prijeme Delegacije kod predstavni-ka vlasti i parlamenata tih evropskih dr¾ava.

Na tom putu imali smo vi„e susreta i sa na„im narodom kojise nalazi tamo na privremenom radu, kao u Londonu, Diseldorfu iMinhenu. U Londonu smo bili primqeni i od W. K. VisoŁanstvaPrinca Aleksandra sa kojim smo proveli u razgovoru oko Łetiriipo sata. On je pokazao veliko interesovawe za re„avawe Kosov-skog pitawa, kao i ostalih problema nagomilanih u na„em naroduu zadwe vreme, i wegovi pogledi uglavnom su se podudarali sa sta-vovima na„e Delegacije. Posebno je bilo govora o uslovima imoguænostima uspostavqawa u Srbiji ustavne monarhije, naravnokada se najpre steknu svi neophodni uslovi za to, kao jedinog re„e-

wa sveukupnih problema srpskog naroda u celini. On je spreman dase maksimalno anga¾uje u tom smeru.

U Londonu nas je u ime britanskog parlamenta (koji je ra-spu„ten pred izbore) primio g. Iain Duncan Smith, predstavnik Kon-zervativne stranke u engleskom parlamentu koja ima oko 60 svojihposlanika. U Briselu smo imali vi„e susreta sa predstavnicimakako belgijskog tako i flamanskog parlamenta, kao i u organi-zaciji PAX CHRISTI INTERNATIONAL (Meðunarodna hri„æanskaorganizacija za mir). U Bonu smo imali Łetiri prijema u Bunde-stagu, i to: 1. Kod predstavnika Socijal-demokratske partije(SDP), g. Karstensa Fogta, predsednika za spoqno-politiŁka pi-tawa; 2. U kabinetu ministra Kinkela, kod g. Klausa Nojberta,zamenika politiŁkog direktora kabineta, zadu¾en za Srbiju; 3. UOdboru za spoqno-politiŁka pitawa Bundestaga kod g. dr Kristi-jana 'varca 'ilinga, i 4. Kod predstavnika Zelene stranke g. UliFi„era, referenta za qudska prava i g. Rajnharda Vajshuna, liŁnogreferenta za spoqno-politiŁka pitawa predsednika Gerda Popea.

Na svim tim prijemima bili smo lepo i qubazno primqeni isaslu„ani od strane na„ih domaæina, da bi zatim i domaæini izne-li svoje viðewe Kosovskog problema i moguænost wegovog re„a-vawa.

Misija ove Delegacije Srba sa Kosova i Metohije bila je odizuzetno velikog znaŁaja. Ona je do„la u pravo vreme. Jer to je prviput da o Kosovu govore qudi koji na Kosovu ¾ive i kojih se topitawe neposredno tiŁe. Do sada su mnogi, zvani i nezvani, govo-rili o Kosovu i u ime Srba sa Kosova, Łesto ne poznavajuæi stvarnusu„tinu problema, pa Łak i oni koji nikada na Kosovu nisu bili, akamoli da su ga do¾iveli. Mi smo u svim ovim susretima najpreiznosili istorijski okvir Kosova i Metohije, wihov znaŁaj zaSrbe i Srbiju kroz 800 godina, duhovnu sadr¾inu pojma Kosova iMetohije kao svete srpske zemqe na kojoj su izgraðene mnogobrojnena„e svetiwe (preko 1300 crkava i manastira); demografske pro-mene na ovim prostorima, naroŁito u zadwih 50 godina, wihoveuzroke i posledice, kao i momentalno stawe odnosa Srba i Alba-naca na Kosovu i Metohiji. Najzad smo davali svoju viziju re„ewa,a to je da se re„ewe Kosovskog problema ne mo¾e tra¾iti i naæini u represivnom pristupu koji ima sada„wa aktuelna vlast uBeogradu, ni u secesionistiŁkoj te¾wi kosovskih Albanaca, negojedino negde u sredini izmeðu te dve krajnosti, a to znaŁi da jere„avawe i re„ewe Kosovskog problema moguæe samo i jedino udemokratskoj, pravnoj i ekonomski jakoj dr¾avi Srbiji, gde bi se nademokratski naŁin, putem razgovora i dogovora, tra¾io i na„aomodus zajedniŁkog ¾ivota, pri Łemu bi se garantovala i po„tovala

14 SVETI KNEZ LAZAR

Albancima sva ona qudska prava predviðena po meðunarodnomstandardu za nacionalne mawine.

Na„i sagovornici nemaju mnogo sluha niti su u stawu darazumeju na„e istorijske i duhovne razloge po pitawu Kosova iMetohije, ali veoma dobro razumeju i sla¾u se sa nama da je re„ewetoga pitawa moguæe samo u demokratizaciji Srbije, ali i celogna„eg okru¾ewa (Albanije, Makedonije itd.), „to jedino mo¾e dagarantuje i oŁuva mir u ovom delu Balkana i Evrope. Na„i sago-vornici su po prvi put Łuli i saznali da problem Kosova nije samoproblem Albanaca, nego isto tako i problem Srba koji na Kosovu¾ive, odnosno problem meðusobnih odnosa Srba i Albanaca naKosovu, a ne problem teritorije. Za sada niko od na„ih sagovorni-ka nije podr¾avao ideju secesije i naru„avawa granica nasilnimputem, premda je jedan od wih (Karstens Fogt) naglasio, da akovlasti u Beogradu u dogledno vreme ne preduzmu ni„ta konkretnona re„avawu Kosovskog problema, onda to mo¾e prinuditi meðu-narodnu zajednicu da podr¾e Łak i opciju secesije koju sada zastu-paju samo Albanci sa Kosova. Na kraju smo svim na„im sagovo-rnicima ostavili pisana dokumenta, podkrepqena Łiwenicamakoje svedoŁe sve ono „to smo im usmeno govorili, i to na engleskomili nemaŁkom jeziku, kao i odgovarajuæe publikacije (kwige) oKosovu i Metohiji radi „to boqeg upoznavawa su„tine Kosovskogproblema.

Iz svega reŁenoga, oŁigledno je da se kquŁ re„avawa Kosovskogproblema nalazi u rukama vlasti i re¾ima u Beogradu, koji na¾a-lost, bar do sada nisu pokazivali ni malo voqe i namere da to pi-tawe ozbiqno re„avaju. Odlagawe toga re„ewa dvostruko „kodina„em narodu. Prvo, u ovom stawu ni rata ni mira, Srbi sve vi„eodlaze sa Kosova, prodaju kuæe i imawa, i tako Kosovo biva svakimdanom sve mawe „srpsko“ bez obzira da li æe ostati u granicamaSrbije, kao wena „neotuðiva“ teritorija. Drugo, meðunarodna zaje-dnica veæ gubi strpqewe posmatrajuæi godinama represiju beograd-skog re¾ima koju isti vr„i nad „veæinskim narodom na Kosovu“.ak i najnovije projave terorizma na Kosovu i Metohiji posmatra-ju kao neku, Łak donekle i opravdanu, reakciju na brutalnostbeogradskog re¾ima.

Zato, smatramo, neophodno je da SPC saborno podigne svojglas u za„titu najsvetije srpske duhovne kolevke Kosova i Metohi-je i Łitavog kulturnog, duhovnog i istorijskog nasleða na tim pro-storima, upozna ceo srpski narod o opasnosti koja se nadnela nadKosovom i Metohijom, ukazujuæi na odgovornost zvaniŁnih vlasti uRepublici Srbiji, zahtevajuæi odluŁno od istih da hitno i bez

IZVE'TAJ SA PUTA PO EVROPI, A U VEZI KOSOVA 15

odlagawa pristupe konkretnom re„avawu Kosovskog problema,kroz demokratizaciju same Srbije. Ne uŁinimo li to, mo¾emo su-tra biti odgovorni za sudbinu Kosova i Metohije, koja mo¾e bitii gora i tragiŁnija od sudbine Republike Srpske Krajine i Repu-blike Srpske. Tada æe biti uzaludno naricati i optu¾ivati Łitavsvet, jer æemo sami biti krivi za sve „to nas zadesi, ako na vremene uŁinimo „to smo du¾ni Łiniti.

Svetom arhijerejskom Sinodu i Saboru odan u Gospodu

Episkop ra„ko-prizrenski+ Artemije

16 SVETI KNEZ LAZAR

JUL

3. jula 1997. god. Wegova svetost patrijarh srpski g. Pavle iepiskop Artemije bili su gosti na prijemu u rezidenciji ameri-Łkog ambasadora u Beogradu g. RiŁarda Majlsa povodom proslaveDana nezavisnosti Sjediwenih AmeriŁkih Dr¾ava.

4. jula 1997. god. episkop Artemije je na televiziji Ni„ go-stovao u emisiji „O tome se „aputalo“. Pored episkopa Artemija uovoj emisiji uŁestvovali su i prvaci pojedinih politiŁkih parti-ja. Govorilo se o problemu Kosova danas.

7. jula 1997. god. na praznik Roðewe svetog Jovana PreteŁeepiskop Artemije slu¾io je u manastiru DeŁani. Iste noæi u ma-nastiru Svetih vraŁa Kozme i Damjana desio se jedan nemio sluŁaj.Jedan narkoman iz Ni„a koji je u na„e manastire dolazio po pomoæu svom leŁewu, napao je igumana ovoga manastira o. Jovana, i pritom mu naneo te„ke povrede sa preko deset uboda no¾em. Samo jeŁudo Bo¾je kako je o. Jovan ostao u ¾ivotu. Povodom ovog dogaðajaepiskop Artemije je poslao svim manastirima svoj raspis u kome jejasno odreðeno kako se mogu primati gosti u manastire na„e epa-rhije.

8. jula 1997. god. obavqen je prijemni ispit za upis uŁenika uprvi razred pravoslavnih bogoslovija SPC, koji æe se „kolovatiza na„u eparhiju. Pored episkopa Artemija na ovom prijemnomispitu bili su i sve„tenici i svr„eni bogoslovi koji su pomogliu izboru kandidata. U prvi razred bogoslovije za na„u eparhijuprimqeno je „est redovnih uŁenika i nekoliko vanrednih.

12. jula 1997. god. na Petrovdan Crna Reka je bila mesto gde sesabrao veliki broj vernika. Ovo je jedan od najveæih sabora za pra-znik apostola Petra i Pavla u na„oj eparhiji. Episkop Artemijeslu¾io je toga dana Svetu Liturgiju, i sa bratstvom manastira Cr-ne Reke, velikim brojem prijateqa iz raznih krajeva Srbije koji suse toga dana po tradiciji okupili uŁestvovao u proslavi ovoga pra-znika.

13. jula 1997. god. na ostacima manastira —urðevi Stubovizadu¾bini sv. Simeona Nemawe kod Novog Pazara, slu¾ena je Sv.Liturgija posle vi„e od trista godina. Liturgiju je slu¾io episkopArtemije sa sve„tenicima iz Novog Pazara, monasima iz Sopoæana

SAVREMENA HRONIKA

i DeŁana. Posle podne odr¾ana je sednica odbora za obnovu ovedrevne svetiwe.

14. jula 1997. god. u manastiru Sv. VraŁa u ZoŁi„tu prosla-vqena je slava za„titnika ovoga manastira Sv. besrebrenika iŁudotvoraca Kozme i Damjana. Episkop Artemije slu¾io je SvetuLiturgiju sa velikim brojem sve„tenika. Ovaj sabor je poznat uceloj Metohiji posebno zbog velikih Łuda i isceqewa koja se ovdedogaðaju molitvama Svetih vraŁa.

15. i 16. jula 1997. god. u manastiru Sisojevcu je odr¾an sa-stanak Komisije Svetog arhijerejskog Sabora, za reformu „kolst-va u SPC. Ova komisija ima za ciq da za vanredni Sveti arhijerej-ski Sabor 3. novembra ove godine pripremi plan i program po komereforma treba da se izvr„i, i preda ga Saboru na razmatrawe. Uradu ove Komisije aktivnog uŁe„æa je uzeo i episkop Artemije kaoinkorporirani Łlan ove komisije.

19. jula 1997. god. u manastiru ZoŁi„te odr¾an je godi„wiparastos ocu Mojsiju (Kostiæ). Jo„ jednom se sabrao veliki brojwegovih srodnika, prijateqa i braæe, monaha kosovometohijskihmanastira na Łelu sa svojim duhovnim ocem episkopom Artemijemda se pomole Bogu za pokoj wegove du„e.

21. jula 1997. god. u zatvoru kod Istoka, dogodilo se ne„tozaista jedinstveno u istoriji SPC i srpskog naroda uop„te. ParohistoŁki o. Branislav Peranoviæ preko godinu dana u ovom zatvorudr¾i zatvorenicima Łasove veronauke. Jedna grupa izrazila je ¾e-qu da primi Sveto Kr„tewe. Otac Branislav je izvr„io pripremui oglasio ih, pa je to bio razlog da toga dana episkop Artemije sanekoliko svojih sve„tenika obavi Svetu Tajnu Kr„tewa nad 14zatvorenika. Mo¾da je ovo jedinstven sluŁaj, koji se nije odigraoni pre rata, jer sigurno da pre dolaska bezbo¾ne komunistiŁke vla-sti nije bilo nekr„tenih Srba.

27. jula 1997. god. episkop Artemije odr¾ao je u Kru„evcu pre-davawe u okviru Letwe „kole veronauke. Tema ovog predavawabila je Kosovo, meðutim na veliko interesovawe vernika bilo jedosta pitawa i iz oblasti duhovnog ¾ivota.

29. jula 1997. god. AmeriŁki Informativni Centar u Pri-„tini slavio je godi„wicu svog postojawa. Na poziv g. Meklilenagosti Centra pored drugih predstavnika Srba bili su episkopArtemije i rektor Prizrenske bogoslovije o. Milutin Timotije-viæ. Na ovaj prijem do„ao je i veliki broj predstavnika albanskognaroda.

174 SVETI KNEZ LAZAR

AVGUST9. i 10. avgusta 1997. god. gosti vladike Artemija bili su we-

govi „kolski drugovi iz bogoslovije Sveti Sava iz Beograda. Onisu pre 37 godina zavr„ili svoje „kolovawe i sada se po moguæno-

stima sreæu svake godine. Veæina meðu wima su sve„tenici, pa suprvog dana svog sastanka u DeŁanima i sutradan u Prizrenu slu-ili sabornu liturgiju. Prilikom wihovog boravka na Kosovuposetili su veæi broj svetiwa predvoðeni od strane svoga „kol-skog druga i domaæina episkopa Artemija.

17. avgusta 1997. god. episkop Artemije rukopolo¾io je naliturgiji u manastiru Sopoæani u Łin jeromonaha, jeroðakona Ge-rasima (Dragojeviæ), sabrata ovoga manastira.

18. avgusta 1997. god. u manastiru GorioŁ kod Istoka, obavqe-na su tri mona„ewa. Monahiwe ovoga manastira: Teodora, Iraidai Isidora, koje su dugo godina bile rasoforne monahiwe u Sopoæa-nima primile su sada malu shimu.

19. avgusta 1997. god. na praznik Preobra¾ewe episkop Arte-mije slu¾io je u Prizrenu liturgiju i obavio osveæewe gro¾ða.Posle podne u manastiru GraŁanici primio je u zvaniŁnu posetu g.

H R O N I K A 175

Volfganga I„ingera, „efa politiŁkog odeqewa Ministarstva zainostrane poslove NemaŁke, g. Martina Luca, ambasadora UE i g.Vilfrida Grubera ambasadora NemaŁke u Beogradu. Razgovaralo seo trenutnom politiŁkom stawu na Kosmetu, i moguænosti re„ewaKosovskog problema.

20. i 21. avgusta 1997. god. u Prizrenskoj bogosloviji odr¾an jetradicionalni seminar sve„tenstva Eparhije ra„ko-prizrenske.Ove godine seminar se bavio problemom alkoholizma i narkoma-nije u srpskom narodu. Uvodno predavawe odr¾ao je jerej TomislavMilenkoviæ iz Novog Pazara. Predavawe je dalo dobar temeq zakasniju diskusiju. Op„ti utisak je bio da svaki sve„tenik poje-

176 SVETI KNEZ LAZAR

Jeromonah Gerasim (Dragojeviæ)

dinaŁno mora da se potrudi na terenu svoje parohije i tako dopri-nese op„tem poboq„awu ukupne situacije po ovom pitawu. Drugogdana rada seminar je posetio i svojim prisustvom blagoslovio mi-

tropolit Amfilohije. On je neko vreme proveo u razgovoru saepiskopom Artemijem i sve„tenicima na„e eparhije.

28. avgusta 1997. god. na praznik Uspewa Presvete Bogorodiceu velikom broju na„ih svetiwa odr¾avaju se sabori povodom ovogpraznika. NajsveŁanije je kao i uvek bilo u manastiru GraŁanicigde je i hramovna slava. Episkop Artemije slu¾io je toga danaliturgiju u ovome manastiru. Na liturgiji je pouŁnu reŁ naroduizgovorio ðakon Andrej Kurajev, gost iz Rusije. Predhodno veŁeðakon Andrej Kurajev, savetnik ruskog patrijarha, osnivaŁ pravo-slavno-filozofske akademije, pisac kwige „Da li svi putevi vodeka Bogu?“ i profesor moskovske duhovne akademije Sv. Tihona,„ef katedre za sektologiju prof. Aleksandar Dvorkin odr¾ali supredavawe u Narodnoj biblioteci u Pri„tini, na temu: „Pravo-

H R O N I K A 177

Monahiwe Teodora, Iraida i Isidora

slavqe i sekte“, uz ogromno interesovawe pravoslavnih vernikagrada Pri„tine.

30. avgust 1997.god. U manastiru BinaŁu kod Kosovske Vitinena bdeniju u Łin male shime zamona„en je isk. Srðan Jovanoviædobiv„i mona„ko ime Isidor. Ovo je prvo mona„ewe u ovom man-astiru posle dugog niza godina. Manastir BinaŁ je pro„le godinepretvoren u mu„ki manastir i polako poŁiwe da ¾ivi punimmona„kim ¾ivotom.

jeroðakon Justin (Jezdiæ)

178 SVETI KNEZ LAZAR

Sve„tenstvo eparhije Ra„ko-prizrenske, sa mitropolitom Amfilohijem iepiskopom Artemijem

DODATAK HRONICII. SABORNA VEN¨AWA U NA'OJ EPARHIJI

Starajuæi se o istinskoj svetotajinskoj obnovi biæa Łoveko-vog, Episkop Artemije je samim svojim dolaskom na tron episkopara„ko-prizrenskih otpoŁeo sa jednom praksom koja do tada nijebila prisutna u ¾ivotu na„e Crkve. U ¾eqi da se „krsti „to jenekr„teno“, organizovao je tokom 1992. godine dva Saborna kr„te-wa u manastiru DeŁanima, kada je na svakom do wih kr„teno pohiqadu i vi„e du„a. A od pre tri godine, Episkop Artemije uveoje i „Saborna venŁawa“ kako bi svetu tajnu braka primili i oni ko-ji su od ranije ¾iveli samo u „graðanskom braku“, koji je za CrkvuHristovu isto „to i „vanbraŁno ¾ivqewe“, te kao takav jestesmetwa za primawe svete tajne PriŁe„æa.

Zanjuæi va¾nost svete tajne braka i koliko je va¾an za pravihri„æanski ¾ivot blagoslov Bo¾ji za svaku porodicu i svaki dom,na„e sve„tenstvo je po blagoslovu i pod nadzorom svoga Episkopa,odluŁno krenulo da napasa stado svoje i da ga privodi Bogu. Na„narod je bio skoro izgubqen u vihoru i stranputicama ovoga svetana koje ga je zaveo bezbo¾ni re¾im u zadwih pola veka. Sada seprobudio kosovsko-metohijski Łovek i krenuo ka Hristu putem nakoji mu je ukazala Majka Crkva.

Kao najboqi pokazateq toga buðewa na prvo mesto upravodolaze saborna venŁawa. Ove godine ih je bilo nekoliko. Prvo ta-kvo venŁawe ove godine obavqeno je u manastiru svetih Arhanðelakod Prizrena 11. maja, kojom prilikom je blagoslov Bo¾ji si„ao na173 braŁna para. SliŁno se ponovilo u Kosovskoj Mitrovici, 18.maja kada je venŁano 80. parova; Pri„tini à 31. maja sa 53. venŁanapara; Parte„u kod Gwilana 01. juna sa 51. venŁawe. Novopazarskonamesni„tvo je priredilo saborno venŁawe u manastiru Sopoæa-nima, kojom prilikom je svetu tajnu braka primilo 53. braŁna para.U Prizrenu je na molbe mnogih koji nisu stigli da se venŁaju nasvetim Arhangelima, organizovano saborno venaŁawe u hramu Hri-sta Spasa za nova 32. braŁna para. Do kraja jula planirano je da seista ovakva venŁawa obave u Velikoj HoŁi kod Orahovca, Mu„uti-„tu kod Suve Reke i u drugim nekim mestima.

Vredno je pomena i svake pohvale podatak da sve„tenstvora„ko-prizrenske Eparhije sve ove aktivnosti oko organizovawa iobavqawa „Sabornih venŁawa“, Łini bez ikakve materijalne nado-knade (bez pare i dinara) voðeno iskquŁivo pastirskom qubavqu ibrigom za duhovni preporod svojih vernika.

Ovakva dogaðawa se zaista mogu nazvati istorijskim, jer jeznaŁaj ovih venŁawa mnogo dubqi nego „to mnogi misle. Tu se ne

H R O N I K A 179

radi o pukoj formalnosti, nego o samoj su„tini hri„æanskog bra-ka. Ovi qudi i wihove porodicee sada mogu zaista da se smatrajunarodom Bo¾jim i decom Bo¾jom, jer su ispunili sve ono „to je Bogpredvideo i ustanovio Crkvom svojom, ne bi li Łoveka doveo do ci-qa ovoga ¾ivota, do obo¾ewa liŁnosti i spasewa. A to se posti¾esamo kroz sve svete tajne, samo kroz Crkvu Bo¾iju.

II. OBNOVA MANASTIRA SVETOG MARKA USELU KORI'I

Istorija manastira Svetog Marka Kori„kog burna je istoonoliko koliko je burna i vihorna istorija Srba u ovom delu Srbi-je. To je razumqivo i poznato svesti svakog Srbina, jer su manas-tiri bili i ostali duhovni i nacionalni stubovi i kao takvi pre-¾ivqavali sa svojim narodom Golgotu ali i Vaskrsewe.

Prvi pisani podaci koji se odnose na gradwu manastira poti-Łu iz 1467. g., i kao wegovi neimari spomiwu se Jovan i Branko Vla-hiæ. Manastir se pomiwe i u turskom defteru iz 1520/30. god. 1861.

180 SVETI KNEZ LAZAR

Osveæewe temeqa novog konaka

god., prizrenski dobrotvor Sima Andrejeviæ Igumanov, sazidao jezvonik kojom prilikom je poklonio i dva zvona raðena u Rusiji. Tosu ujedno bila i prva zvona koja su zvonila u ovom kraju od dolaskaTuraka. Sa poŁetkom Prvog svetskog rata i bugarskom okupacijom1915. god. poŁiwe i razarawe ove svetiwe koja je do tada odolevalasvim stihijama koje su se na wu nadnosile. Manastir je bio razoren,konaci spaqeni i opqaŁkani, monasi i duhovnicii poubijani i sveto od strane kom„ija Albanaca Kaba„ana. Tom prilikom je na„besu“ zarobqena jedna Łeta srpskih vojnika od oko 70 qudi i svapoubijana od strane verlomnih Arnauta. Posle rata manastir je zakratko obnovqen da bi opet sa dolaskom novog ratnog vihora 1941.god. manastir ponovo bio spaqen i opqaŁkan, monasi oterani azvona pokradena. I sve to ponovo su priredili isti oni koji su toveæ jednom uŁinili u proteklom ratu.

Pedeset i pet godina je pro„lo od kako su posledwi monasiproterani iz manastira Svetog Marka, od kako su prestala da zvonezvona iznad Kori„e. Ali kako ni„ta nije sluŁajno i kako svakovreme ima svoje qude i dogaðaje, tako je i u ovo na„e vreme poslaoBog svoga vernog slugu i poverio mu brigu o svoj svetoj obiteqi.Vladika Ra„ko-prizrenski gospodin Artemije postavio je ovegodine prvog igumana u ovom manstiru posle pola veka. To je pro-fesor Bogoslovije u Prizrenu, jeromonah Miron Kosaæ, duhovnoŁedo vladike Artemija koji se izlegao u Łuvenoj crnoreŁkoj pusti-wi. Otac Miron je odmah zapoŁeo posao na obnovi manastira. Pre-mda bez ikakvih materijalnih sredstava otac Miron je do sada veæudario temeqe za nov konak, u koji æe se ako Bog da do kraja godineuseliti malo mona„ko bratstvo.

Jo„ treba napomenuti da se manastir nalazi na samoj steni iz-nad Kori„ke reke, oko 3 km udaqen od sela, u veoma lepom ambi-jentu. U manastiru se nalazi i grob Sime Igumanova koji je po svo-joj ¾eqi tu sahrawen.

Neka bi Bog koji uvek pregaocu daje mahove, molitvama Sve-toga Marka i molitvama svih znanih i neznaih Kori„kih devstve-nika i muŁenika darovao snage i moæi, da se obnovi ova svetiwa uslavu Bo¾iju i propoje starom slavom. Amin, Bo¾e daj!

H R O N I K A 181

182 SVETI KNEZ LAZAR

SADRfiAJ

UMESTO UVODA

Glas Otaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Episkop Artemije, Svetom Arhijerejskom Sinodu za Sabor . . . . 13

D O G M A T I K A

Mitropolit Kiprijan, O Balamandskoj uniji . . . . . . . . . . . . . . . 17

OGLEDI IZ KANONSKOG I CRKVENOG PRAVA

fieqko Kotoranin, Rimokatolici i kr„tewe. . . . . . . . . . . . . . . . 31

BIBLIJSKA TEOLOGIJA

Ilija Tomiæ, Fariseji ..................................... 51Boban Milenkoviæ, Slu¾ba proroka u Starom Zavetu ........ 77

UMETNOST I ISTORIJA

dr Slavenko Terziæ, Stara Srbija i Albanci ................ 87Olga Mr„iæ Ko„utiæ, Pro„lost teritorija: Kosovo i Metohija (XI‡XVII veka) .......................... 103

VERA I NAUKA

akon Milorad M. Laziæ, Estetika tela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129Miodrag M. Petroviæ, Bogomili i „Crkva bosanska“ ....... 137

DUHOVNI PUTOKAZI

Dejan Nikoliæ, Kr„tewe u zatvoru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Arhimandrit Pajsije (Tanasijeviæ), Uloga pastira u dana„we doba ........................................... 147Du„an Kisin, Meðusobni uticaj narodne i crkvene muzike... 155

AKTUELNE TEME

arhimandrit Georgije, Otvoreno pismo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

P R I K A Z I

Dr Dragan M. Mitroviæ, dr Miodrag M. Petroviædr Sima Avramoviæ, dr Dim„a Periæ: Crkveno pravo . . . . . . . . 167

SAVREMENA HRONIKA

Jeroðakon Justin (Jezdiæ), Hronika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

184 SVETI KNEZ LAZAR

FARISEJI1, 1. IZVORI

Biblia Hebraica Stuttgartensia, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart19904; Der babylonische Talmud neu übertragen durch L. Goldschmidt, Berlin1930, Bd. I‡XI; P. Benoit‡J. T. Milik‡R. d. Vaux, Les grottes de Murabba’at,Discoveries in the Judaean Desert II (= DJD II), Oxford 1961; Dr D. Glumac(prevod), Judejski rat, Prosveta, Beograd 1967; Josephus Flavius,Opera, ed. B. Niese, Bd. I‡V, Berlin 19554; Jüdische Altertümer, übersetztvon H. Clementz, Berlin‡Wien 1923 Bd. I‡III; Atanasije Jevtiæ, KwigeMakavejske, TrebiweàNik„iæàVrwaŁka Bawa 1995; E. Lohse, DieTexte aus Qumran. Hebräisch und Deutsch mit masoretischer Punktation,Übersetzung, Einführung und Anmerkungen, Wissenschaftliche Buchge-sellschaft Darmstadt 19864; Septuaginta, ed. A. Rahfls, Stuttgart 1950, I‡II;Septuaginta, Soc. Lit. Gott., 1965.2

1, 2. LITERATURA

W. Bauer, Griechisch‡Deutsches Wörterbuch zu den Schriften desNeuen Testaments und der übrigen urchristlichen Literatur, W. de Gryter,Berlin‡New York 1971, 678‡679; E. Bickermann, Der Gott der Makkabäer,Berlin 1937; P. Billerbeck‡H. L. Strack, Kommentar zum Neuen Testamentaus Talmud und Midrasch, I‡II, München 1921‡22; J. Carmignac, Les ele-mentes historiques des Hymnes de Qumran, RQ 6, 1960, 205‡222; Dr D.Glumac (prev.), Judejski rat, Prosveta, Beograd 1967; R. Eisler,IHSOUS BASILEUS OU BASILEUSAS. Die messianische Unab-hängigkeitsbewegung vom Auftreten Johannes der Täufers bis zum Untergangder neuerschlossenen Eroberung von Jerusalem des Flavius Josephus und denchristlichen Quellen dargestellt, I‡II, Heidelberg 1929; H. Ewald, Geschichtedes Volkes Israels bis Christus, IV, Göttingen 1864; L. Finkelstein, The Pha-risees. The Sociological Background of Their Faith, I‡II, Philadelphia 19623;A. Geiger, Urschrift und Übersetzung der Bibel, Frankfurt 19282; W. Gese-nius, Hebräisches und Aramäisches Handwörterbuch über das Alte Testament,Sprienger‡Verlag, Berlin‡Göttingen‡Heidelberg 196217; M. Hengel, DieZeloten, Leiden‡Köln 1961; F. Hitzig, Geschichte des Volkes Israels vonAnbeginn bis zur Eroberung Masada’s im Jahre 72 nach Christus, Leipzig

BIBLIJSKA TEOLOGIJA

1869; G. Stemberger, Pharisäer, Sadduzäer, Essener, Verlag KatholischesBibelwerk, Stuttgart 1991; J. Jeremias, Jerusalem zur Zeit Jesu. Kulturge-schichtliche Untersuchung zur neutestamentlichen Zeitgeschichte, Göttingen19582; P. E. Kahle, Kairoer Genisa, 91‡93; R. Mayer, Die Bedeutung desPharisäismus für Geschichte und Theologie des Judentums, AusgewählteAbhandlungen/Zur Geschichte und Theologie des Judentums in hellenis-tisch‡römischer Zeit, Neukirchener Verlag 1989, 63‡70; Tradition und Neu-schöpfung im antiken Judentum ‡ Dargestellt an der Geschichte des Pha-risäismus, Ausgewählte Abhandlungen..., 130‡187; E. Loze, Svet Novogzaveta (prev. R. Rakiæ), Beograd 1986; G. Mayer, Para. Die rote Kuh(Mischna VI, 4), Berlin 1963; R. Meyer, Ohlos, ThWNT, Stuttgart 1933; DasVolk und die Völker in der rabbinischer Literatur, ThWNT IV, Stuttgart 1933;„Elia“ und „Ahab“ (Targum Pseudo Jonathan zu Deut. 33, 11, Abraham unserVater, Festschrift für O Michel, hgg. O. Betz‡M. Hengel‡P. Schmidt, Leiden1963, 356‡368; G. Molin, Die Rollen von En Feschha und ihre Stellung in derjüdischen Religionsgeschichte, Judaica 7, 1951, 161‡213; E. Preuschen, DerJohannes Kommentar, Origenes Werke, IV, Leipzig 1903; W. Schöeps, Urge-meinde, Judenchristentum, Gnosis, Tübingen 1956; K. Schubert, Religion desnachbiblischen Judentums, Freiburg‡Wien 1955; Die jüdischen Religionspa-rteien in der neutestamentlicher Zeit, Verlag Katholisches Bibelwerk, Stuttgart1970; E. Schürer, Geschichte des jüdischen Volkes im Zeitalter Jesu Christi,I‡III, Leipzig 1901‡1911; I. Tomiæ, Judeja u periodu pred Makavejskiustanak do pada u ruke Rimqana 63. godine pre Hrista, Bogoslovqe,Beograd 1995, 43à123; A. S. v. d. Woude, Die messianischen Vorstellungenin der Qumrangemeinde, Assen 1957.

1, 3. UVOD

Pitamo se, ko su, u stvari, bili fariseji ? Da li farisejstvopredstavqa daqi, konsenkventni razvoj Judejstva, s obzirom nareforme Jezdre i Nemije, ili se iza ovog religioznog pokreta kri-je i socijalni stav, naime, da u pozadini farisejskog stava stojiobespravqeni mali, obiŁni Łovek, Judejac, obeznaðen i udru¾enzbog rðavog stava velikoposednika, Łesto sve„tenog porekla, sadu-keja, ili je pak farisejstvo pokret, sastavqen veæinom od lajika,nastavak proroŁkog pokreta ?

1, 4. O IMENU FARISEJA

Izraz Farisa8oV predstavqa grŁku transkripciju aramejskogqatil-oblika, periπ, Pl. aY!v2yr5p7 (periπajja), jevrejski, µyv5urp7h2 (ha-peruπijm). Ovu formu susreæemo u Novom zavetu i kod Josifa Flavi-

52 SVETI KNEZ LAZAR

ja. Takoðe, susreæemo je i u targumima i ravinskoj literaturi, do-du„e kao pridev, sa znaŁewem „odvojen, izdvojen, osobit, odliŁan“.

GrŁki prevod izraza farisa8oV nigde ne susreæemo. Umestotoga, Łesto susreæemo jevrejski Qatul-oblik, „paruπ“, u Pl., µyv5urp7(peruπijm).1Ovo mo¾e biti shvaæeno samo kao prihvatawe stava da jearamejski izraz „periπ“, kao sekundaran, u toku jeziŁkog normirawana nepoznat naŁin za nas zamewen jevrejskim ekvivalentom „paruπ“.Ipak, Oci Crkve znali su za aramejsku podlogu izraza farisa8oV.Tako npr. Origen, u „Komentaru na Jn 3, 1“, ka¾e: „f≤reV“, naime,kod Jevreja znaŁi „odvojeni“, jer se ovi (tj. fariseji) odvajaju odcelog judejskog naroda“.2 U pogledu na broj mesta kod novozavetnihpisaca i kod Josifa Flavija, jevrejski izraz „paruπ“ se veoma retkosusreæe sa znaŁewem „farisej“. Ovde treba dodati da koren vrp(prπ), u Qatul-u i u Piel-u ne samo da znaŁi „odvojiti“, nego i „odvoji-ti se“, i da ima znaŁewe kako pozitivno, tako i negativno. U pozi-tivnom smislu upotrebqen ovaj izraz znaŁi izdvajawe iz kultnihrazloga, a u negativnom smislu, on znaŁi isto „to i „jeretik, di-sident“.

Iz ovoga vidimo da izraz „farisej“ (paruπ), jeziŁki posmatra-no, nije uvek istog znaŁewa i jasan. Stoga, na osnovu korena vrp inije moguæe razre„iti sve moguæe derivate u kojima se on javqa.Ovome treba dodati da fariseji nikada nisu sebe oznaŁavali ovimizrazom, nego da je on za wih primewivan sa strane, da ih prika¾ei oznaŁi kao separatiste i sekta„e, „to se mo¾e primetiti i uravinskoj literaturi.3

1, 5. PO¨ECI I POREKLO FARISEJSKOGP O K R E T A

U pogledu istorijskih izvora, i pored novih svedoŁanstava,esenskih spisa, poŁeci farisejskog pokreta le¾e u tami. PremasvedoŁanstvu J. Flavija,4 fariseji su kao religiozni pravac, ili„kola, odnosno stranka, ili sekta, postojali veæ u vreme JovanaHirkana (134à104. godine pre Hrista). To ukazuje da su svedoŁanst-va esenskih spisa ispravna kada identifikujemo „Zlog sve„teni-ka“ sa Makavejcem Jonatanom, a „¨oveka la¾i“ i „wegovu zajedni-cu“ sa Simonom Makavejcem i sa farisejima. U spomenutom svedo-

FARISEJI 53

1 E. Schürer, Geschichte des jüdischen Volkes im Zeitalter Jesu Christi, II, Leipzig1901‡1909, 452‡454; P. Billerbeck-H. L. Strack, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmudund Midrasch, München 1922, IV, 334‡336.

2 E. Preuschen, Der Johannes-Kommentar, Origenes Werke IV, Leipzig 1903, 510.3 Up. Berakot 9, 7; Sota 22b.4 J. Flavius, Antt. XIII, 288‡293.

Łanstvu u „Judejskim starinama“, J. Flavije navodi da su fariseji,kao i sadukeji, postojali veæ du¾e vremena odranije, i priŁa orazlozima razlaska Jovana Hirkana i fariseja, i wegovog prikqu-Łewa sadukejima. Zanimqivo je takoðe primetiti da je esenskonaseqe, Kumran, sagraðeno upravo u vreme Jovana Hirkana, kako tosvedoŁi arheologija.

Kada imamo u vidu ko bi mogli biti prethodnici fariseja,onda se, kao i u sluŁaju esena, susreæemo sa pokretom hasida. Owima se govori u 1 Mak 2, 42; 7, 13 i 2 Mak 14, 16. Pri tome, potreb-no je imati u vidu pitawe, da li se hasidi mogu posmatrati kao jednahomogena religiozna partija, ili pak kao „iroki pokret. Esenskispisi kao da pretpostavqaju da je drugi predlog mnogo preporuŁ-qiviji, a i naŁin religiozno-socijalnog organizovawa judejskognaroda toga doba, a i kasnije, ukazuje na ovaj stav.

Hasidi se prvi put pojavquju u periodu progona Antioha IVEpifana (175à164. godine pre Hrista). Prema 1 Mak 2, 42, poslejednog poraza sakupqaju se oni koji su odluŁili da se verno pridr-¾avaju propisa Tore i otaŁkih predawa, zajedno sa starim sve„te-nikom Matatijom, i odluŁuju da vi„e ne po„tuju subotno mirovaweu sluŁaju da budu nasilno napadnuti, nego da se brane. Tu se hasidinazivaju „sunagwg¬ Asida7wn“. ini se da prema svedoŁanstvima 1Mak moramo praviti razliku izmeðu starog sve„tenika Matatije iwegovih sinova sa onima koji su im se pridru¾ili pri poŁiwawuustanka zbog nasiqa Selevkida, i „Sabora (zbora, zajednice) hasi-da“. Kao opoziciona grupa hasidi postoje jo„ mnogo vremena odra-nije.

Izgleda da wihovi prvi protivnici nisu bili Antioh Epi-fan i wegove brojne pristalice, jelinisti u Jerusalimu, nego da suimali u vidu jednu u¾u grupu u Jerusalimu koja je sledovala sta-vovima visokog sve„tenstva, sklonom jelinizmu i zanemarivawuZakona, tradicije i opoziciji. I ova grupa je saglasno verovala dapostoji teror Selevkida. Svoj stav i samosvojnost grupa ima i kas-nije, u stavu prema kasnijim Hasmonejcima. To zakquŁujemo na os-novu 1 Mak 7, 1à22. Kada je Dimitrije I Sotir (162à150. godine preHrista) postavio Alkimosa (Alkima, Elijakima) za Prvosve„te-nika (162à159. godine pre Hrista),5 on to nije Łinio samovoqno,nego je wegov izaslanik Vakhidis u wegovo ime sazvao „skup„tinukwi¾evnika“ (sunagog¬ grammat†wn), odnosno ka¾e se: „Sabra kodAlkima i Vakhida skup„tinu kwi¾evnika da istra¾e pravo“ (1Mak 7, 12).

Kada su pravnici ustanovili Alkimovu sve„teniŁku legi-timnost, hasidi, „koji bejahu prvi meðu sinovima Izraiqevim (popobo¾nosti), ¾eqahu mir sa novim Prvosve„tenikom, kao i sa

54 SVETI KNEZ LAZAR

5 J. Flavius, Antt. XII, 9, 6; XX, 10, 1; 1 Mak 7, 5. 20‡25. 54‡67; 2 Mak 14, 3.

carskim opunomoæenikom Vakhidom (Vakhidisom)“ (1 Mak 7, 13).Dok se prema 1 Mak 2, 42 radi samo o „zajednici hasida“ (sunagwg¬Asida7wn), koji se, zajedno sa Makavejcima i drugima, ¾ele pri-dr¾avati Zakona i tradicija otaca, hasidi su posle ustanovqavawalegitimnosti Alkimosa za Prvosve„tenika napustili opoziciju iiskazali mu nameru vernosti.

Veæ su H. Ewald i F. Hitzig6 iskazali pretpostavku da pojamµyr5µ5j2 (hasidijm), kroz izraze ’Esshno7, ’Essa8oi, predstavqa nepo-sredni nastavak aramejskog izraza, o kome je veæ bilo reŁi. Zatimje W. H. Schoeps7 ukazao da esene ni u kom sluŁaju ne bismo trebaliposmatrati kao jednu jedinstvenu „filosofsku „kolu“, nego da sepod ovim izrazom imaju u vidu razliŁite religiozne grupe koje supostale poznate kroz kumranski sadokitski savez. Ovaj stav se da-nas sve vi„e u nauci usvaja od strane poznatih istra¾ivaŁa Kum-rana, posebno stoga „to je u peæinama Murabba-at8 otkriveno i je-dno pismo u kome se kumransko naseqe naziva „tvrðavom pobo¾nih“(wyrµj rxm)(mocad hasidijn). Pismo je pisano na papirusu u perioduustanka Bar Kohbe (132à135. godine po Hristu).

Ovaj nalaz ukazuje da je ovaj izraz mogao oznaŁavati kako qudekoji su sebe smatrali hasidima, i koji su prihvatali legitimnostsve„tenstva jerusalimskog Hrama, tako isto i one koji to nisu pri-hvatali nego su sebe smatrali pravim Izraiqem i bili u kultnoj ikalendarskoj opoziciji prema praksi jerusalimskog Hrama.

Ako se fariseji ¾ele dovesti u vezu sa poznatom zajednicomhasida, onda bi to bili oni koji su spomenuti u 1 Mak 7, 13. Ipakmoramo naglasiti da ovde ne susreæemo crte koje se kasnije uzima-ju za tipiŁno farisejske. U vidu moramo imati da ispuwavawe pro-pisa Tore i priznavawe legitimnosti sve„tenstva jerusalimskogHrama ni u kom sluŁaju ne predstavqa oznaku fariseja i wihovihprethodnika, za razliku od esena. Misao o „izdvajawu“ konstantnaje u posleegzilskom Judejstvu, takoðe i tamo gde dominiraju uni-verzalistiŁke tendencije, jer kroz Zakon je Izraiq „odvojen“ odostalih naroda.9

Jo„ u periodu Persijanaca Judeja je pretvorena u hramovnuprovinciju i dobila visoki nivo autonomije, izuzev nekoliko go-dina terora u periodu vladavine Antioha IV Epifana (175à164.godine pre Hrista). Ovu autonomiju po„tovali su Łak i Rimqani.

FARISEJI 55

6 H. Ewald, Geschichte des Volkes Israels bis Christus, IV, Göttingen, 1864, 483; F.Hitzig, Geschichte des Volkes Israels von Anbeginn bis zur Eroberung Masada,s im Jahre 72 nachChr., Leipzig 1869, 427.

7 W. H. Schoeps, Urgemeinde, Judenchristentum, Gnosis, Tübingen 1956, 83.8 P. Benoit‡J. T. Milik‡R. d. Vaux, Les grottes de Murabba’at, Discoveries in the Judaean

Desert II (DJD II), 163, pismo br. 45.9 R. Meyer, Laos. Das Volk und die Völker in der rabbinischer Literatur, ThWbNT, IV,

39‡49.

Judeja se „odvajala“ od svoga mnogobo¾aŁkog okru¾ewa, i u peri-odima „svetih ratova“ ona je predstavqala centar de„avawa. Onaje, u stvari, bila pokretaŁ te¾we da se iz Svete zemqe izdvoji sve„to je polujudejsko. Ipak, to nije delo fariseja.

Farisejsko „izdvajawe“ se u prvom redu odnosi ne na „izdva-jawe“ prema spoqa, nego prema unutra, u pravcu razumevawa Tore,kakvo je bilo nepoznato u periodu Persijanaca, kao ni u ranoje-linistiŁkom periodu. Zakon je pisan kao ustav za sve„tenike kojivr„e svoju slu¾bu u jerusalimskom Hramu, i kao takav nalazi se uPetokwi¾ju, i u pogledu na va¾eæe religiozne propise u Izraiqu,on je jedan sve„teniŁki zakon.10 Ovo ukazuje da on prvobitno nijeva¾io za ceo judejski narod, nego samo za sve„tenike, i to samo zavreme kada su oni vr„ili svoje redovne sve„teniŁke Łrede u Hra-mu; a po„to se samo relativno malo sve„tenika redovno izdr¾ava-lo od prihoda Hrama, oni su se u ostalom slobodnom vremenu bavi-li zemqoradwom i zanatima.11 Ovo je va¾ilo, kako za stanovnikeJudeje, koja je administrativno bila hramovna provincija, tako i zaveæinu Judeja u Dijaspori.

„Izdvajawe“ je, u sakralno-pravnom pogledu, prvenstveno Łinkoji je zahtevan od sve„tenika, koji se od vremena svoga posveæewaza slu¾bu sve„tenika mora Łuvati od svega „neŁistoga“, kako biwegovo kultno slu¾ewe bilo delotvorno. Dva stara sve„teniŁkaobiŁaja koji se odnose na ovo „osveæewe i „(o)Łi„æewe“ mogu ovopobli¾e objasniti: Prema Joma 1, 1, Prvosve„tenik se za PraznikOŁi„æewa morao prethodnih sedam dana odvajati od svoje porodi-ce, i bio je odvoðen u dvoranu predstojnika Sinedriona. Izdvajawe,izolacija (periπa) slu¾ila je, prema Joma 8, wegovom „osveæewu“.

Isto tako, sedam dana se izdvajao sve„tenik koji je spaqivaocrvenu junicu. Kroz ovo je trebalo da bude osvedoŁena wegova Łis-tota (hr1h0t0)(tohora).12 Prema Para 3, 5, ovaj obred je vr„en veomaretko, i mo¾e se pratiti do perioda Kumrana, dok su ga Samarjanipraktikovali do 1348. godine.

Pravqewe razlike izmeðu (o)sveæewa, odn. svetoga, sa jednestrane, i ritualnog Łi„æewa, odnosno Łistote, sa druge strane,irelevantno je religiozno-istorijski, jer se, u osnovi, radi o is-tim izrazima za istu stvar. Sve„tenik je sveti, ako je ritualnoŁist, i kao „Łist“ on za zajednicu, ili za pojedinca, pri obedu kojuvr„i prenosi bo¾ansku silu svetoga Łina koji vr„i. Stoga npr.,ukoliko bi se Prvosve„tenik oseæao ritualno nepripremqen, odn.nepokajan, umesto wega je ¾rtvu na Dan pomirewa prinosio wegov

56 SVETI KNEZ LAZAR

10 E. Bickermann, Der Gott der Makkabäer. Untersuchungen über Sinn und Ursprung dermakkabäischen Erhebung, Berlin 1937, 50‡58.

11 J. Jeremias, Jerusalem zur Zeit Jesu, Berlin 1958, II B, 69.12 G. Mayer, Para. Die rote Kuh (Mischna VI, 4), Berlin 1963, 3‡15.

zamenik, sve„teniŁki predstojnik (segan ha-kohanijm). Dakle, oni suse obojica istovremeno morali pripremati za Dan pomirewa (Joma1, 1; 39b (Bar).

Tek kroz ovo postaje nam jasnije „ta su fariseji podrazume-vali pod „izdvajawem“ od ostale judejske okoline koja ih je okru¾a-vala. Kroz ovo „izdvajawe“ (periπa) farisej ¾eli usvojiti sve„teni-Łku Łistoæu (tohora) i wegovu svetost (qeduπa), koja se zahteva i tra-¾i od sve„tenika za vreme wegove slu¾be u Hramu, ali ne samotada. Sve ovo farisej sa pravom ¾eli preneti i u svakodnevni ¾i-vot, tako da ¾ivotna snaga koja dolazi kroz Zakon postane delo-tvornom.

Ova te¾wa se oseæa i kod hasida, i upravo to mo¾emo prime-titi u ranije spomenutom svedoŁanstvu 1 Mak 7, 13, prema komehasidi zakquŁuju mir sa Prvosve„tenikom Alkimosom (Eljaki-mom) Łim je wegov izbor postao pravno validnim. Prema 1 Mak 7,13, da bi se Łovek dr¾ao Zakona, ne mora biti neizostavno i fari-sej, kao „to i revnost za Zakon nije iskquŁivo vezana za fariseje.

Ako se ¾eli videti sliŁnost izmeðu hasida (1 Mak 2, 42; 7, 13)i fariseja, to je moguæe kroz postavku da je hasidski zahtev za stro-¾ijim ispuwavawem propisa Zakona bio pripremna baza u poŁetkunastanka farisejstva, koja je kasnije napu„tena. Stoga smo sve vi-„e uverewa da je ono „to je za farisejstvo tipiŁno, u stvari, potre-bno posmatrati kao svojstva koja se tra¾e od sve„tenika. Sve„te-niŁki izrazi „izdvajawe“,„Łistoæa“ i „svetost“ ukazuju da je, najve-rovatnije, meðu malim brojem sve„tenika postojao jedan takavpokret koji je zahtevao: da se propisi koji su va¾ili za Hram zavreme vr„ewa Łrede sve„tenstva u wemu sada praktikuju i u sva-kodnevnom ¾ivotu. Na ovo ukazuje to „to ravini u svojoj genealogi-ji „Otaca“ daju kquŁnu ulogu Prvosve„teniku Simonu II.13 Farise-ji se pozivaju na wega, pri Łemu mu u usta stavqaju jednu, Judejstvuuop„teno poznatu sentencu: „Svet poŁiva na tri temeqa: Na Tori,na bogoslu¾ewima, i na delima qubavi“.14 U tom pogledu, meðu„Ocima“ (Abot) navodi se i Jose ben Joecer. On treba da je ¾iveooko 150. godine pre Hrista, i bio je iz neznatnije sve„teniŁkeklase. On se predstavqa kao lice koje se pridr¾avalo prakse kojusu zastupali fariseji,15 i stoga se mora napomenuti da meðu lici-ma koja sebe smatraju za „peruπim“, sve do uni„tewa jerusaqimskogHrama, susreæemo i sve„tenike, iako veoma retko.

ZakquŁak je da je farisejski pokret ipak nastao u redovimamawe poznatih sve„teniŁkih porodica, kao posledica wihovog

FARISEJI 57

13 J. Flavius, Antt. XII, 4, 10; I. Tomiæ, Judeja u periodu pred Makavejski ustanakdo pada u ruke Rimqana 63. godine pre Hrista, Bogoslovqe, 1995, 1à2, 48.

14 Abot 1, 2.15 Abot 1, 4; Chagiga 2, 7.

doslednog razmi„qawa o „osveæewu“ (qadoπ). Ipak su sve„teniciubrzo u ovom pokretu postali mawina. Za wihov nastanak je biloodluŁujuæe „to je plodno seme koje su posejali hasidi palo na dobrotlo, a wihove ideje su usvojili i lajici, obiŁan pobo¾ni judejskisvet, gde kasnije susreæemo wihove najpoznatije ravine kojima pra-vo prvenstva nije pripadalo, kao „to je to bio sluŁaj sa sadukejima,ne po pravu wihovog roðewa, nego po poznavawu Tore, odn. uŁenos-ti, i ispuwavawu onog „to su propovedali.

1, 6. FARISEJSKE ZAJEDNICE

Obrazovawe grupa i zajednica u posleegzilskom periodu biloje uobiŁajeno, i jedna zajednica obrazovana sa farisejskim karak-teristikama ni u kom sluŁaju nije bila ni„ta neuobiŁajeno. Stogase samo po sebi razume da fariseji nisu imali hijerarhiju premasvome poreklu, nego se ugled u zajednici sticao prema nivou liŁnog„osveæewa“. Pojedinac se prikquŁivao takvim zajednicama, koje suimale svoje unutra„we propise, kroz koje su se izdvajali od svojejudejske okoline, kako u samoj Judeji, isto tako i u Dijaspori.16

Na¾alost, za najraniji period wihove istorije, istorijskasvedoŁanstva su veoma retka, a i u pogledu na II vek po Hristu, uistorijskim svedoŁanstvima primeæujemo velike praznine.

Kumranski tekstovi priŁaju o wima kao o svojim protivnici-ma, primewujuæi karakteristiŁni esenski naŁin izlagawa. Pritome, danas je iznova neophodno istra¾iti uticaj fariseja i esenana tada„we judejsko dru„tvo. Tradiciju o velikom farisejskomuticaju na ravinsko predawe danas, posle otkriæa kumranskih spi-sa, moguæe je sagledati i u drugaŁijem, do danas nepoznatom svetlu.Iako je farisejstvo u judejskoj tradiciji ostalo kao sto¾er zaustanovu ravinstva i Łuvawe predawa, veliki uticaj imali su ieseni, koji su bili duhovna elita Judejstva toga doba. Buduæa istra-ivawa, smatra H. Stegemann, pokazaæe da je uticaj esena na judejskutradiciju bio i veæi od farisejskog, i da bi u liku 'amaja, koji idanas u uobiŁajenom nauŁnom razmi„qawu va¾i za zastupnika stro-ijeg stava pri tumaŁewu Tore, u stvari, potrebno videti esena.

Pored esenskih spisa, drugi svedok o wima je Josif Flavije,sa svojim delima. Sve ukazuje da su fariseji postojali kao Łvrstsavez poŁetkom I veka pre Hrista, a to potvrðuju i svedoŁanstva J.Flavija, odnosno, wihov sukob sa carem Aleksandrom Janejem(103à76. godine pre Hrista).

58 SVETI KNEZ LAZAR

16 P. Billerbeck‡H. L. Strack, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud undMidrasch, München 1922, II, 494‡519.

Prema izvorima, fariseji su bili organizovani u zajednice,bratstva. Za ove zajednice se upotrebqavao izraz chabura, ali je onneodreðen, i iz wega ne mo¾emo saznati ne„to vi„e o formi ikarakteru ovih dru„tava. Kako je ovaj izraz neodreðen, on mo¾eimati i negativno znaŁewe. Sledstveno, mo¾e se govoriti o „dru-¾ini gre„nika“,ili o „dru¾ini pravednika“.

Takoðe, i dru„tvo koje za svoju zajednicu postavqa zadatak daŁini dela qubavi i milosrða, nosi isti naziv.17 Ne mo¾e se reæi daje „chabura“ morala neizostavno biti farisejsko dru„tvo, jer takavnaziv je mogla da nosi i jedna grupa qudi koja se odluŁila da zajed-no proslavi Pashu.18 Isti izraz va¾i i za dru„tvo kwi¾evnika,uŁewaka, kao i za uŁiteqa koji ima svoje uŁenike. Odreðenije zna-Łewe izraz chaburot ima kada oznaŁava odredbe, propise, koje na sebeprihvata onaj ko se odluŁi da stupi u farisejsku zajednicu.

Izgleda da od ovog izraza moramo razlikovati wegovo staroznaŁewe. Za razliku od izraza chabura, izraz chaber se susreæe uspisima Staroga zaveta. Susreæemo ga i u nekanonskim svedoŁan-stvima, koja su za nas interesantna. Na hasmonejskim novŁiæimaovaj izraz oznaŁava sve„teno-aristokratski vrhovni vladajuæi or-gan. Primer za to je novŁiæ Jovana Hirkana I (134à104. godine preHrista), na kome stoji natpis: rbjw lrwrgh ˆhbh µyrwhyh (ha-kohenha-gadol wehever hajehudijm). Isti izraz se koristi i za demokratske,zakonodavne saveze judejske Dijaspore, npr. u slo¾enici ry[h rbj(hever ha-ijr) (= gradski savez).

Iako na osnovu dosada„we analize ne mo¾emo saznati punoznaŁewe ovog izraza, on ipak kao da oznaŁava kako savez gradskogstanovni„tva nacionalno Łistog judejskog sastava, ali tako ime„ano stanovni„tvo koje obuhvata i judejsko, kako u administra-tivno-politiŁkom, tako i u versko-kultnom pogledu. Stoga izrazchaver ha-ijr oznaŁava kako graðanski savet judejske op„tine, tako iverski savet wihove zajednice.19

Onoliko koliko se na osnovu retkih svedoŁanstava mo¾ezakquŁiti, s obzirom na sliŁnosti i razlike izraza chaber i chabu-ra, mo¾da ukazuje na poŁetni, vi„e privatni karakter farisejskihudru¾ewa na poŁetku wihove istorije. lan jednog takvog dru„tva,chabura, naziva se chaber. U farisejskom smislu znaŁewa, ovaj izrazoznaŁava onoga ko je na sebe prihvatio odredbe wihovog saveza,chaberut. Imenom chaber je oznaŁen kako sve„tenik, tako i kwi¾e-vnik, mudrac i uŁiteq, ako je postao Łlan chaberut-a. Ravinsko pre-dawe ukazuje da su chaberut u poŁetku najveæim delom saŁiwavalilajici, znalci Zakona.

FARISEJI 59

17 Pesachim 11, 3b.18 Vidi Pesachim 89a. b.19 Megilla 27b.

Kao „to je veæ reŁeno, obaveze koje je na sebe prihvatao jedanchaber Łine sastavni deo pojma chaberut. Istorijski je verovatno dasu ove farisejske zajednice imale svoj put razvoja, odstupawa iasimilacije i drugaŁijih tradicija, a to primeæujemo kroz razli-Łite farisejske „kole, poznate iz svedoŁanstava wihove tradici-je, kao „to su npr. Hilel i 'amaj, kao i neki drugi, pri Łemu je'amaj va¾io za mnogo stro¾ijeg, iako o wemu danas, kao „to jenapred reŁeno, u nauci ima i drugaŁijih mi„qewa.

U ovom periodu znamo da je postojao i prijem za jednog ka¾we-nog Łlana zajednice,20 ali ne susreæemo podatke o postojawu organakoji bi odluŁivao o prijemu novoga Łlana, no to bi se moglo pret-postaviti. Fariseji su kasnije u svojoj zajednici imali i rangi-rawa, no oni u tom pogledu ni u kom sluŁaju nisu originalni, i nato ukazuje i svedoŁanstvo J. Flavija o esenima, a pogotovu danas ka-da su otkriveni brojni esenski spisi u Kumranu, iz kojih smo boqeupoznati sa unutra„wom strukturom esenske Zajednice.

U fragmentarno oŁuvanoj tradiciji u Tosefta Demmai 2, 2 navo-di se da „ko na sebe prima Łetiri stvari, taj se prima kao chaber,naime: Da neæe dati sve„teniŁki dar i desetinu nijednom „am ha-arec“, da svoju Łistoæu neæe ostaviti kod jednoga „am ha-arec“, i dasvoja svakodnevna jela jede u Łistoæi. Jo„ su dodati podaci o obave-znosti propisa o Łistoæi, pri Łemu je prawe ruku pre obeda Łiniloosnovicu propisa. Tako se u Tos. Dem. 2, 11 ka¾e: „Kada neko pri-hvati (obavezu) prawa ruku, onda on biva primqen (u farisejskuzajednicu), a ako on na sebe prihvata pravila o Łistoæi, ali ne iprawe ruku, onda on nije pouzdan, s obzirom na (ostale) propise oŁistoæi“.

I za ovaj mlaði period je va¾ilo da se kandidat morao podvr-æi jednom pripremnom periodu, a zatim je sledio ispit pred tro-Łlanom komisijom.21 Novoprimqeni Łlan je zatim u farisejskojzajednici nastavqao svoju obuku, ali nije smatran za mudroga, nitiza uŁenika, i wemu nisu nalagane te„ke obaveze. Tako se, kroz rela-tivno retka svedoŁanstva iz II veka po Hristu potvrðuje da se podizrazom chaber, u wegovom prvobitnom znaŁewu, ne misli na wegakao na predstavnika „mudrosti“ i „uŁenosti“.

Kao i u ranom periodu, tako se i kasnije odnosilo premaiskquŁewu i ponovnom prijemu „palih“ u farisejsku zajednicu. Zawihovu zajednicu je uvek va¾ilo da su primali „pale“, kao „to suto zahtevali ravi 'imon i ravi Jeho„ua (oba oko 150. godine).22

60 SVETI KNEZ LAZAR

20 Bekorot 31a (Bar).21 Bekorot 30b (Bar).22 Jos Dem 2, 9; Bekorot 31a (Bar.).

Fariseji su sebe, isto kao i eseni, smatrali jedinim, izabra-nim i pravim Izraiqem, i sebe su izdvajali od mase naroda. Wihoveuredbe i pravila bila su drugaŁija od prakse ostalog (obiŁnog jude-jskog) naroda. Taj obiŁni judejski svet fariseji su nazivali za wihpogrdnim imenom koje je veæ spomiwano, „am ha-arec“ (= pagani).Pod wim je podrazumevan ne jedan obiŁan, neobrazovani Judejac,nego polujudejac, koji je uobiŁavao da ¾ivi i misli drugaŁije, ikoji nije prihvatao farisejske ideje i ispuwavawe propisa Tore nafarisejski naŁin. Ovo ime, dato od strane fariseja, moglo se odno-siti i na najvi„e sve„tenike, obiŁne sve„tenike, na levite, ilipak na obiŁnog Judejca bilo koga dru„tvenog, ili socijalnog sta-wa. Sa wim je oznaŁavano lice koje ima antifarisejski stav.23 Nakraju, ipak moramo kao zakquŁak navesti da je prvobitno jezgrofarisejskog pokreta Łinila mala grupa (obiŁnih) sve„tenika, kojisu ideju o osveæewu i ritualnoj Łistoæi ¾eleli preneti i u svako-dnevni ¾ivot, i koji su bili podr¾ani od strane hasidskih krugo-va (up. 1 Mak 7, 13). Ipak su fariseji od poŁetka bili prete¾nolajiŁki pokret, koji je imao te¾wi da se unutra„we strukturalnostrogo organizuje.

1, 7. FARISEJI KAO PARTIJA

Prema do sada reŁenom, vidimo da je farisejstvo, po svomeunutra„wem sadr¾aju i te¾wi, jedan od vi„e religioznih pokretaunutar Judejstva, „iroko okrenut masama obiŁnog sveta, i koji nijepravio razliku izmeðu male hramovne oblasti, Judeje, i brojnihjudejstkih zajednica u rasejawu, odn. Dijaspori. Od jedne politiŁkepartije antiŁkog perioda farisejstvo se razlikuje time „to prve-nstveno zastupa lokalne i socijalno-politiŁke interese, zatim,„to zastupa odreðenu dinastiju, aristokratsko, ili demokratskovoðstvo naroda. Kada J. Flavije pi„e o Łetiri filosofske „koleu Judeji,24 onda se oznaka „filosofije“ uvek odnosi na farisejstvo.To isto va¾i i za esene, sadukeje i zilote.

U Dijaspori je farisejstvo ostalo jedino religiozni pokret,naŁin slu¾ewa Bogu u okviru chaburot-a, kojima su (ruko)vodilipojedini fariseji, a za politiŁko delovawe nedostajale su pretpo-stavke, a to je bio sluŁaj i sa drugim judejskim religioznim pokre-tima.

U Jerusalimu je pak situacija bila sasvim drugaŁija. Nezavis-no od politiŁkog stawa, koje se u Judeji nije mewalo jo„ od vreme-

FARISEJI 61

23 R. Meyer, Ochlos, Theologisches Wörterbuch zum Neuen Testament, Stuttgart 1933, V,589.

24 J. Flavius, Antt. XVIII, 12‡25; Bell. II, 8.

na Persijanaca, na Łelu naroda stajali su sve„tenici, zatim levi-ti, a zatim slobodni Izraiqci.25 I u Dijaspori su razlikovane trikategorije, ali ovo razlikovawe tamo nije imalo praktiŁnog zna-Łaja, i bilo je vi„e odreðeno situacijom, dobrom ili lo„om, ukojoj se nalazio Jerusalim.

Po„to je farisejstvo te¾ilo ka ostvarewu Zakona u svako-dnevnom ¾ivotu, i pri tome se pozivalo na nagla„enu crtu legi-timnosti, ono je lako moglo da dobije politiŁki naglasak kada se ukrugovima chaberim dolazilo do zakquŁka da sve„teniŁko voðstvonije legitimno, da se diskreditovalo, da nije dostojno, da ne ispu-wava propise Tore, odnosno, da ih ne ispuwava kao oni. Time je biootvoren put da se farisejstvo pretvori u politiŁku partiju, priŁemu su se chaburot pokazivale kao centar unutra„wih i spoqnihde„avawa. U ovom smislu, sa ovakvom strukturom, farisejstvo jeverovatno postojalo veæ u vreme Jovana Hirkana (134à104. godinepre Hrista).

Jovan Hirkan je do„ao na vlast kao mlad, posle tragiŁnesmrti svoga oca Simona i braæe Matatije i Jude (1 Mak 16,11à22;4QTest. 23à30).26 SluŁaj ovog krvavog atentata, preduzetog od stranezeta Ptolomeja, koji je na prevaru ubio tasta i dvojicu „uraka,ukazuje na izuzetno ¾iv unutra„wi politiŁki ¾ivot u Judeji, i dasu Hasmonejci imali veliku i sna¾nu opoziciju. To isto, na druginaŁin, svedoŁe i spisi esena iz Kumrana. O istome se govori i ustarome targumu na Ponz 33, 11; „JHWH blagoslovi blago doma Le-vijeva koji daju desetak od (svoga) desetka, i sa blagovoqewemprimu ¾rtvu (iz) ruku sve„tenika Ilije, koji je ¾rtvovao na brduKarmilu. Razbij bedra Ahava, Tvoga protivnika i potiqak la¾nihproroka, koji su se protiv wega podigli. I da mrziteqi Prvosve-„tenika Johanana ne ustanu na noge“.27

Veæ je A. Geiger28 primetio da je spomenuti Prvosve„tenik„Johanan“ identiŁan sa Jovanom Hirkanom I, i da iza ovih reŁistoji prohasmonejska formula prokletstva, da se slu¾beni Prvo-sve„tenik oznaŁava i priznaje legitimnim kao i prorok Ilija naKarmilu, „to sve ukazuje na unutra„wa politiŁka i religioznatrvewa. U pogledu na spomenutog „proroka“ „Ahava“,R. Meyer29 sma-

62 SVETI KNEZ LAZAR

25 J. Jeremias, Jerusalem zur Zeit Jesu. Kulturgeschichtliche Untersuchung zur neutesta-mentlichen Zetgeschichte, Göttingen 19582, 1‡100.

26 J. Flavius, Antt. XIII, 7, 4; Bell. I, 2‡5.27 R. Meyer, „Elia“ und „Ahab“. (Targum Pseudo Jonathan zu Deut. 33, 11). Abraham

unser Vater, Festschrift für O. Michel, (hgg. O. Betz‡M. Hengel—P. Schmidt), Leiden 1963,356‡368.

28 A. Geiger, Urschrift und Übersetzung der Bibel, Frankfurt 19282, 479.29 R. Meyer, Der Pharisäismus von seinen Anfängen bis zum Untergang der Hierokratie

von Jerusalem, Ausgewählte Abhandlungen/Zur Geschichte und Theologie des Judentums in hel-lenistisch-römischer Zeit, hgg. W. Bernhardt, Neukirchener Verlag 1989, 150.

tra da se ovo ime odnosi na UŁiteqa pravde, dok bi oznaka „la¾nihproroka“, prema wemu, u pogledu na jezik kumranskih tekstova, zvu-Łala stereotipnom. Ipak je te„ko izjednaŁiti „proroka“ „Ahava“sa UŁiteqem pravde, iako je primetno da su se eseni i farisejimeðusobno odreðivali sliŁnim imenima pogrda.

Da pod „mrziteqima Prvosve„tenika Johanana“ treba razu-meti fariseje, svedoŁi nam J. Flavije, koji pi„e da su farisejikasnije postali opozicija Hirkanu.30 Na poŁetku svoje vlasti, doksu mu bili potrebni, on je sa wima imao mir i prijateqstvo, da bikasnije od toga ostao samo sukob i osporavawe wegove prvosve„te-niŁke i vladarske legitimnosti, kao „to su to i eseni smatrali.

Pretrpqeni poraz od strane Jovana Hirkana, Łija se izuzetnaliŁnost istiŁe ne samo od strane J. Flavija nego i u ravinskojtradiciji, nije mogao spreŁiti fariseje da se i kasnije pobune pro-tiv (novog) Prvosve„tenika, osporavajuæi wegovu legitimnostprimedbom da upravo on ne ispuwava propise Zakona. Bilo je to uperiodu vlasti Aleksandra Janeja (103à76. godine pre Hrista),

FARISEJI 63

Farisje Łita Kwigu Zakona

30 J. Flavius, Antt. XIII, 10, 5. 5‡6.

kada je pod wihovim voðstvom izbio vi„egodi„wi graðanski rat(93à88. godine pre Hrista).

Aleksandar Janej je, vodeæi osvajaŁke ratove, zaboravio nasvoje unutra„we protivnike koji su se odluŁili da zatra¾e istranu pomoæ, od Selevkida Dimitrija III Evkerosa (97à87. godinepre Hrista). U boju koji se odigrao kod Sihema, Judejci, koji su senalazili u vojsci Evkerosa, pri veæ dobijenoj pobedi, odluŁuju dapreðu na stranu Janeja, i on zadobija ovaj veæ izgubqeni boj.

J. Flavije31 ne navodi izriŁito da su voðstvo ustanika saŁi-wavali fariseji, ali se u ravinskom predawu priŁa o antihas-monejskom stavu fariseja u periodu vlasti Aleksandra Janeja,32 aovu situaciju najboqe odslikava fragmentarno oŁuvani pe„er4QpNah I,2, gde se navodi da je „Dimitrije, car GrŁke, tra¾io da uðeu Jerusalim, prema Savetu istra¾iteqa praznih stvari (pukoti-na)“ (= fariseja). Dimitrije Evkeros je, qut zbog izgubqenog boja,odluŁio da se povuŁe iz Judeje,33 dok su se ustanici povukli u ne-poznato mesto Betomu, zatim u Bemeselis,34 gde ih je Janej opkolioi pohapsio, a zatim, pri gozbi sa svojim haremom, razapeo 800 ¾ivihustanika na krstove, pred oŁima wihove dece i ¾ena. O ovometakoðe svedoŁi spomenuti kumranski pe„er 4QpNah I, 7 8. Posleovoga Łina usledilo je masovno bekstvo onih koji su se u Judejioseæali ugro¾enima, mahom fariseja.35 SvedoŁanstvo ovoga doga-ðaja susreæemo i u nekanonskom Ps. Sol. 17, 15à19.

I pored toga „to je fariseje porazio i uæutkao, Janej ih ni ukom sluŁaju nije potcenio, nego je na samrtnom odru savetovao svojusuprugu Aleksandru Salomu (76à67. godine pre Hrista) da se swima pomiri, da im preda neposrednu vlast i wegovo mrtvo telo, ada æe ga oni, iz obzira, dostojanstveno sahraniti, „to se sve zaistai dogodilo.36 Janej je sahrawen najdostojanstvenije, a Aleksandra jedozvolila farisejima da oni, umesto we, vladaju zemqom. Ipak,dostojanstveni Łin sahrane Aleksandra Janeja pokazuje da su i Has-monejci imali dosta svojih istomi„qenika u Judeji.

Ova predaja vlasti u ruke fariseja, i wihova veæina u Gerusi-ji, bila je veliki poraz za sadukeje koji su od vremena JovanaHirkana planirali i vodili politiku Hasmonejaca, a sada jeveæinski farisejski uticaj doveo do promena u spoqnoj i u unutra-„woj politici, ali i u stavovima fariseja. Aleksandra Saloma jeizvr„ila rekonstrukciju vojske, koju je sna¾no naoru¾ala, tako dasu je se pla„ili svi okolni vladari, a u pogledu na unutra„we

64 SVETI KNEZ LAZAR

31 J. Flavius, Antt. XIII, 13, 5; Bell. I, 4, 3‡4.32 Kiddischin 66a; Joma 71b).33 J. Flavius, XIII, 380.34 J. Flavius, Antt. XIII, 14, 1‡2; Bell. I, 4‡6.35 J. Flavius, Antt. XIII, 14, 2; Bell. I, 4‡5.36 J. Flavius, Antt. XIII, 15; bSot 22b.

stawe i neograniŁenu vlast fariseja, sud J. Flavija je iznenaðujuæeiskren: „Ona je vladala nad drugima, a fariseji nad wom“.37

Fariseji su ovu situaciju iskoristili na najbezobzirnijinaŁin: „Progawali su i vraæali koga su hteli, oslobaðali i zat-varali koga su ¾eleli.“38 U zemqi je do„lo do velike politiŁkezategnutosti, tako da su se mnogi poznati velika„i zbog intrigaoseæali ugro¾enima, i tra¾ili su za„titu kod starijeg cariŁinogsina Aleksandra, koji je pak od majke zahtevao da se izjasni, „to jeona morala nerado da uŁini.39 Sa wenom smræu, posle devet godinawene vlasti, nestaje i vlasti fariseja.

Za period wene vlasti u Judeji u ravinskom predawu su saŁu-vane sve najlep„e uspomene. Zbog wene pobo¾nosti, kao i zbogpravednosti poznatog farisejskog uŁiteqa 'imona ben 'etahakoji je ¾iveo u tom periodu, i koji je po predawu bio wen brat,ki„e su bile Łeste i redovne, „zrna p„enice bila su kao bubrezi, ajeŁam kao masline, a leæe kao zlatni dinari“.40

Istovremeno, u tradiciji se 'imon ben 'etah pojavquje kaoprotivnik Aleksandra Janeja, kao Łovek koji je uspeo izbeæi wego-vo progonstvo. Kasnija tradicija mu je dala ime „nasi“ (voða), kao i„ab bet-din (predsednik Gerusije).41 Ovo ukazuje da i 'imon ben'etah nije bio bez sklonosti ka moæi i vla„æu.

Zajedno sa 'etahom spomiwe se i Jehuda ben Tabaj, koji jezajedno sa wim morao be¾ati ispred Janeja, i to, prema tradiciji,stoga „to je izabran za „nasi-ja“,42 a kako je ovo bila titula sa poli-tiŁkom pretenzijom, znaŁilo bi da je Jehuda izabran za „protiv-cara“. Ove tradicije su istorijski nepouzdane, iako o wima moramoostati oprezni. U svakom sluŁaju, one svedoŁe o velikom uticajuovih farisejskih uŁiteqa na mase.

U kasnijim dinastiŁkim sukobima fariseji su stalno imaliantihasmonejski stav, no kada su se pred Pompejom na„li Aris-tovul II i Jovan Hirkan II, sa wima se isto tako, kao nekada u sluŁa-ju pojave Jonatana Makavejca na svadbi Aleksandra Valasa u Ptole-maidi, gde se pojavquju „qudi bezakonici“ (up. 1 Mak 10, 61) kaotreæa stranka, pojavquje „narod koji za carstvo uop„te nije ¾eleoda zna“.43 Komentari„uæi ovaj navod, R. Meyer44 smatra da ovde sus-

FARISEJI 65

37 J. Flavius, Bell. I, 5, 2; up. Dr D. Glumac (prev.), Judejski rat, Prosveta,Beograd 1967, 38.

38 J. Flavius, Bell. ibidem.39 J. Flavius, Antt. XIII, 16, 2‡3; Bell. I, 5, 3.40 Sifre Lev. 23, 3; Megilla Taanit 23a.41 Chagiga 2, 2; Abot 1, 8.42 Chagiga 2, 2 (77d. 34‡38). 43 J. Flavius, Antt. XIV, 41.44 R. Meyer, Die Bedeutung des Pharisäismus für die Geschichte und Theologie des

Judentums, Ausgewählte Abhandlungen, Neukirchen 1989, 153.

reæemo demokratske te¾we fariseja, Łije voðe bi oni bili, ali seovo mi„qewe te„ko mo¾e odr¾ati. Verovatnije je, kao „to je tobio sluŁaj i sa Makavejcem Jonatanom, da su to bili predstavniciesena, odn. wihove pristalice. Pri tome, ipak je Łiwenica da su sefariseji veæ bili udaqili od politiŁke oligarhije, i da su premawoj zauzimali negativan, veoma kritiŁan stav. Ovaj stav je, sobzirom na wihov raniji odnos prema vladarskom domu i onimakoji su mu bili bliski, bio nov i on je, izgleda, kasnijem farise-jstvu omoguæio unutra„wu obnovu, i moguænost kasnijeg pre¾i-vqavawa wihovih ideja i tradicije posle propasti Hrama i dr¾ave.Ovo iskustvo mu je omoguæilo da bezbolnije pre¾ivi nacionalnegubitke, i da se religiozni ¾ivot u Judeji uredi i bez politiŁkedr¾avne samostalnosti, imajuæi samo lokalnu autonomiju. Novakoncepcija je imala odmah i nove politiŁke konsenkvence. Kada suSosius i Irod napali Jerusalim, a Antigon i wegove pristalice seu wemu branili, Polio i wegov uŁenik 'amaj su savetovali da seGrad preda Irodu. Posle Irodove pobede, 37. godine pre Hrista,oni su pred carem postali prve liŁnosti, uprkos sadukejskoj veæi-ni u Gerusiji.45 Veæina obiŁnog judejskog naroda je ipak misliladrugaŁije i, seæajuæi se nacionalne nezavisnosti, stavila se nastranu nesreænih Hasmonejaca, koji, politiŁki i strate„ki po-smatrano, zbog sve veæeg rimskog uticaja vi„e nisu imali poli-tiŁke buduænosti, pa je podr„ka nacionalistiŁki nastrojenimstremqewima mogla da dovede samo do br¾eg i tragiŁnijeg slomamatice, Judeje i Jerusalima, kao „to se to i dogodilo krajem 60-tihgodina po Hristu.

Nasuprot Hasmonejcima koji su bili nacionalistiŁki na-strojeni, Irod je zauzeo elastiŁniji stav, zastupajuæi judeo-uni-verzalistiŁku liniju, a farisejima je pru¾io sve povoqnosti, i toprvenstveno u pogledu na kultni ¾ivot op„tine, gde su farisejskimudraci i kwi¾evnici bili jezgro i centar wihovih chaburot, prak-tikujuæi i propovedajuæi svoje ideje kroz kult koji je u wima spro-voðen. 'to se tiŁe sadukeja, posmatrano iz ovog ugla, oni su uosnovi imali drugaŁije stavove po pitawu slu¾be Prvosve„teni-ka. Po„to su fariseji posle smrti carice Aleksandre Salome,koja je bila wima naklowena, poŁeli da odbacuju voðewe naroda uliŁnosti jednog cara-Prvosve„tenika, wima je postalo irelevant-nim kakav stav zauzima Prvosve„tenik. Za wih je bilo prioritet-no da wegova liŁnost odgovara odreðenim kanonskim propisima.Zauzvrat tome, Irod je izlazio u susret farisejima i wihovimpristalicama, time „to se ne samo trudio da ih ima za saveznike,nego i da ne povredi wihove religiozne propise, odn. wihovutradiciju.

66 SVETI KNEZ LAZAR

45 J. Flavius, Antt. XV, 3, 6.

Posle pqaŁke Jerusalima, 37. godine pre Hrista, on se istin-ski trudio da svoje saveznike Rimqane odvrati od ponovnog obesve-æewa Hrama.46 Iznova je sagradio veliŁanstveni Hram u Jerusali-mu, a kao Prvosve„tenik birao je qude koji nisu imali nikakvihmana. Takoðe, kao vladar, imao je obzira prema farisejskom stavu upogledu na zakletvu.47 Ova wegova neutralnost, ili popustqivost,u odnosu na fariseje, imala je za posledicu da su imali slobodanpristup na dvor, gde su poŁele harati intrige. Farisejstvo jesvakako do¾ivelo veliki procvat u periodu wegove vladavine, alise isto tako mo¾e primetiti da se u ovom periodu fariseji nikadanisu postavqali religiozno usko-nacionalistiŁki, a ako je i biloispada, onda su to bili ziloti.48

I Irod, sa svoje strane, prema wima nikada nije vodio poli-tiku neiskrenosti i potenciranog neprijateqstva, kao „to je tobio sluŁaj sa sadukejima, koji su bili idejno-politiŁki stub Has-monejaca.49 Irodovom smræu, 4. godine pre Hrista, situacija za Ju-dejstvo u Palestini se znatno izmenila. Na osnovu testamenta pre-minulog cara, Judeja je od strane cara Avgusta podeqena na Irodo-ve sinove. Ponovo se, kao i u sluŁaju sukoba Aristovula II i Hir-kana II, kod rimskog cara Avgusta pojavquje jedno narodno poslan-stvo, koje moli da dinastija bude ukinuta, da Judeju pretvori uprovinciju, i da joj vrati staru autonomiju.50

I ovoga puta to nisu zahtevali fariseji, nego su to bile staresve„teniŁke sadukejske porodice koje su tra¾ile ostavku vladar-skog doma. Nakon 10-godi„weg politiŁkog sukobqavawa Arhelaj jena zahtev vodeæih krugova iz Jerusalima morao dati ostavku kao et-narh Judeje, Idumeje i Samarije (4. godine pre à 6. godine poHristu).51 Ako se ima u vidu par godina vlasti cara Iroda Agripe(41à44. godine po Hristu), Arhelajeva et-narhija je dobila rimskogprokuratora, koji je bio u Cezareji primorskoj.52

Nasuprot tome, Judeja je dobila stari aristokratski poredak,na Łijem Łelu je stajao Prvosve„tenik, a kraj wega je bila i Gerusi-ja, no sa znatnim ograniŁewima, pogotovu u pogledu sudstva. Polo-aj Prvosve„tenika nije bio kao „to je to bilo nekada, a Gerusijanije vi„e odluŁivala o dobru naroda. Rimqani su se ipak trudilida ne povrede sakralni status Hrama i wegovog prostora, tako da se

FARISEJI 67

46 J. Flavius, Antt. XV, 3, 6.47 J. Flavius, Antt. XV, 370; XVII, 42.48 M. Hengel, Die Zeloten, 330.49 J. Flavius, Antt. XVII, 174‡181.50 J. Flavius, Antt. XVII, 313; Bell. I, 80. 90‡92.51 J. Flavius, Bell. II, 117.52 J. Flavius, Bell. I, 430.

ispravnim mo¾e prihvatiti svedoŁewe J. Flavija53 da je u perioduod 6 66. godine po Hristu, Judejom upravqala stara sve„teniŁkaaristokratija.

Ovakav razvoj politiŁke situacije nije bio povoqan i pri-hvatqiv za farisejstvo. Sa progonstvom Arhelaja, stari sadukejskiprotivnici su nakon velikog terora od strane cara Iroda ponovozadobili vlast, i nije ispravno tvrditi da su novi unutar-politiŁ-ki moænici koji su predstavqali staro ortodoksno Judejstvo, uodnosu na fariseje stajali na istom nivou pozitivne neutralnosti,kao „to je to bio sluŁaj u celom periodu Irodove vlasti.

Mo¾e se zakquŁiti da farisejske chaburot i wihove voðe, udecenijama pre izbijawa I Judejskog ustanka protiv Rimqana nisuodreðivale karakter rada i stava Gerusije, niti su imale uticaj napoglede i odluke vladajuæe sve„tene aristokratije. IndirektnosvedoŁanstvo ovakve situacije je ponovo J. Flavije,54 koji navodi daje oko 50. godine po Hristu poraslo bezakowe i bezbo¾nost, „todrugim reŁima znaŁi da fariseji u ovom periodu ni u kom pogledunisu imali odluŁujuæu ulogu. Sa druge strane, ovaj politiŁki obrtkoji je nastupio sa Arhelajevim progonstvom, za farisejstvo ni ukom sluŁaju nije oznaŁavao gubitak na unutra„wem planu, po„to odstrane stare sve„teniŁke aristokratije prema farisejima nisupreduzimane nikakve mere politiŁke i fiziŁke odmazde, a farise-jski uŁiteqi su sada bili u moguænosti da na osnovu svojih propisalegalizuju narodne obiŁaje, predstave i predawa, i da ih obja„wa-vaju „irokim narodnim masama.

O periodu istorije farisejstva posle smrti cara Iroda, 4.godine, do izbijawa I Judejskog ustanka, 66. godine po Hristu, midanas posedujemo veoma malo pouzdanih istorijskih svedoŁanstava.SaŁuvana predawa kroz farisejske chaburot ukazuju da wihove zajed-nice niukom sluŁaju ne predstavqaju i jedinstvo wihovih reli-gioznih predstava,55 nego da je ono bilo podeqeno na razliŁitepravce. Op„te poznata su sukobqavawa fariseja Hilela, koji jedo„ao iz vavilonske Dijaspore, i 'amaja, predstavnika palestin-ske tradicije, koji je bio rigorista.

Da su u ovom periodu u Palestini postojale i druge farise-jske „kole, danas na osnovu fragmentarno oŁuvanih izvora sa si-gurno„æu ne mo¾emo ustanoviti, ali ipak znamo makar za jo„ jednuliŁnost i grupu, koje kasnije nisu unete u „Genealogiju otaca“(Abbot), a to su liŁnost Bene Batija i wegovih sledbenika, koji je

68 SVETI KNEZ LAZAR

53 J. Flavius, Antt. XX, 251.54 J. Flavius, Antt. XX, 179‡181.55 R. Meyer, Die Bedeutung des Pharisäismus für die Geschichte und Theologie des

Judentums, Ausgewählte Abhandlungen..., 155.

bio poreklom iz Bataneje, jedne vojne vavilonsko-judejske koloni-je, i koji je pre Hilela u Jerusalimu u¾ivao veliki ugled.56

Moguæe je da je wegov naslednik, karejski Tiverijanac, Mo„eben A„er, koji se spomiwe u pesmi o „Savr„enom vinogradu“.57

Mo¾emo zakquŁiti da je smræu cara Iroda za farisejstvopoŁeo period krize, kada se nacionalno i versko izdvajawe nastari tradicionalni naŁin vi„e nije moglo odr¾ati, a razliŁitetradicije i mi„qewa unutar farisejskog pokreta poŁele da izbi-jaju na svetlost dana.

Unutra„wi sukob u farisejskom pokretu postaje vidqivosnivawem partije zilota od strane Jude Galilejca i jednog fari-seja sa imenom Cadok. J. Flavije58 oznaŁava ovu religioznu grupukao „Łetvrtu filosofsku „kolu“, pored fariseja, esena i sadukeja.

Iako je J. Flavije pisao za jelinske Łitaoce, wegove klasi-fikacije, u pogledu wegovih podela na „„kole“, pogotovu kada jereŁ o novim pokretima, ne bismo smeli smatrati pogre„nim.

Ziloti, novi religiozni pravac, koji je svoje ime najverovat-nije dobio od drugih, kao „to je to takoðe bio sluŁaj i sa farise-jima, esenima i sadukejima, u svojoj osnovi nije ni„ta drugo negodesno, radikalno krilo, ili nacionalistiŁki nastrojeni fariseji.Tako svedoŁi i J. Flavije59 kada ka¾e da je Łetvrta filosofska„kola pod voðstvom Jude Galilejca, da su u svemu saglasni sa fa-risejima, izuzev wihovog izuzetnog oseæawa za slobodu, i da samoBoga priznaju za vladara i gospodara. Ovaj primarno farisejskikarakter nove „„kole“ nagla„ava se od strane J. Flavija i kroz to„to se pored Jude, kao wihovog osnivaŁa, pojavquje i farisej Ca-dok. Mora se prihvatiti mi„qewe M. Hengel-a60 da su ziloti zaistapredstavqali jedan Łvrst religiozni pokret koji je u prvom reduslu¾io wihovim politiŁkim ciqevima i da je upravo ovaj wihovradikalizam u stavovima i doveo do izbijawa I Judejskog ustanka(66à70. godine po Hristu) u periodu cara Nerona (54à68. godine poHristu), Galbe, Ota, Viteliusa i Vespazijana (66à70. godine poHristu).

J. Flavije pi„e da je ovaj novi pokret sve vi„e dobijao nasnazi, „ireæi se i jaŁajuæi upravo na „tetu farisejstva, kao i na„tetu krugova koji su simpatisali farisejstvo. Razlog za ovo lakoje primetiti: Irod je svojom diktaturom diskreditovao ideju svet-skog univerzalnog carstva, tako da je wegovom smræu wegov zami„-qeni i sprovoðeli politiŁki sistem, u koji je on ukquŁio i fa-

FARISEJI 69

56 J. Jeremias, Jerusalem zur Zeit Jesu..., IIB 111, Anm. 6.57 P. E. Kahle, Kairoer Genisa, 91‡93. 58 J. Flavius, Antt. VIII, 9.59 J. Flavius, Antt. XVIII, 23.60 M. Hengel, Die Zeloten, Leiden‡Köln 1961.

riseje, i koji su od wega takoðe imali i koristi, morao da do¾ivii negativne posledice. Jedna od tih posledica je bila i opozicijafarisejstvu, u samoj wegovoj osnovi, a staro farisejstvo je sma-tralo da se mora trpeti svaka forma svetske (= strane) dr¾ave,odnosno vlasti, sve dok se ta vlast, odn. dr¾ava ne poŁne negativnome„ati i u religiozna oseæawa.

Takoðe, i u okviru farisejstva postojao je jedan deo ovakveopozicije vlasti, ali razbijen na chaburot, no on nije napu„taotradicionalne farisejske poglede. Stoga u Cadoku ne mo¾emo vi-deti samo jednog farisejskog kwi¾evnika, nego i u Judi Galilejcumoramo videti Łoveka koji je u svojoj liŁnosti imao vi„e sna¾nihosobina: uŁenost, autoritet, politiŁko i vojno umeæe. J. Flavije61

ga opisuje kao „zapovednika“ (hegemon = ßgem¶noV)i „mudraca“.62 Satitulom „hegemon“ u Septuaginti su oznaŁeni edomski carevi(Post 36, 15. 16. 19. 21. 30. 41à43; Izl 15, 15; 1 Dn 1, 51à54).

Kada Josif Flavije ove izraze primewuje na Judu Galilejca,Łini se da je ovo wegova indirektna polemika protiv „IdumejcaIroda“ i wegovih naslednika. Juda Galilejac je imao pretenzije natron koji je dr¾ao Irod. Takoðe su i rimski prokuratori ozna-Łavani imenom „ßgem¶noV“.63

Kada J. Flavije ovim imenom naziva voðe zilota, to ukazuje nawihove politiŁke pretenzije, da je Juda Galilejac odbacivao rim-sko politiŁko ureðewe, kao i wihov nivo dodeqene autonomije. Sadruge strane, titula „sofist¥V“ oznaŁava „uŁiteqa“,64 a u pogleduna Judu Galilejca, koji je bio otac mesijanskog pretendenta Mena-hima, ovo je bio izraz dostojanstva,65 pridavan posebno istaknutimliŁnostima. Odgovarajuæi jevrejski izraz za ovaj naziv je µb1j1(hakam) (mudrac, mudar).66

Iz Flavijevih navoda proizilazi da je i Juda Galilejac imaomesijanske pretenzije, i da je ¾eleo ukloniti vlast Rimqana i di-nastiju Iroda, da je istovremeno bio jedan farisejski „mudrac“koji je ratovao za slobodu judejskog naroda, ne Łisto u ciqu poli-tiŁke autonomije, nego sa namerom potpune pobede „Zakona“,asatim i „slobode“, tako da zauvek u Judeji zavlada Bo¾ija vlast. We-gov versko-nacionalni program se od strane J. Flavija67 ocewujekao strano uŁewe, a isto tako i osuðuje, kao i pona„awe sve„teni-

70 SVETI KNEZ LAZAR

61 J. Flavius, Antt. XVIII, 23.62 J. Flavius, Bell. II, 118.63 Up. W. Bauer, Wörterbuch zu den Schriften des Neuen Testaments und der übrigen

urchristlichen Literatur, W. de Gryter, Berlin‡New York 19715, 678‡679.64 J. Flavius, Bell. II, 118.65 Up. J. Flavius, Bell. II, 433.66 W. Gesenius, Hebräisches und Aramäisches Handwörterbuch über das Alte Testament,

Sprienger‡Verlag, Berlin‡Göttingen‡Heidelberg 196217, 229‡230. 1006.

ka, zilota 66. godine po Hristu, koji su kroz obustavu prino„ewa¾rtava za rimskog cara, objavili Rimqanima rat.68

Ipak, ne smemo prevideti da je pored farisejskih (lajika)zilota, bilo i drugih revniteqa za Zakon, sve„teniŁkog porekla.

Jedni od wih su bili sadukeji, koji su svoja predawa zasnivalisamostalno, na svome starom sve„teno-plemiækom poreklu, „to suHasmonejci i priznavali, ali su ih ograniŁavali.

Tu su i eseni, takoðe Sadokiti, Oniadi, razvla„æeni prvosve-„teniŁki dom sa UŁiteqem pravde na Łelu, koji su se morali po-vuæi iz Jerusalima u periodu vlasti Makavejca Jonatana, a kasnijedelom se nastaniti u Kumranu.

U teolo„kom pogledu, eseni su razvili sopstveno uŁewe odvojici Mesija, Aronidu i Davididu, od kojih je prvi, naravno, tre-balo da ima prednost, kao i o jednom eshatolo„kom proroku. Tu jetakoðe uŁewe o „kraju dana“,„sudu“ io „novom stvarawu“.

Staro farisejstvo se poku„alo ograniŁiti od nove Judine,„sestrinske“ partije.69 To mu ipak nije uspelo u potpunosti. Ipored samovoqnog odvajawa „revniteqa“, farisejski „centar“,kojije poku„ao da zadr¾i oko sebe pojam univerzalne predstave, nije semogao odbraniti od jakog zilotskog uticaja, jer su verske i usko-nacionalne predstave nerealno odu„evqavale duh obiŁnog jude-jskog Łoveka.

Zilotske ideje nastavile su da ¾ive i da se razvijaju uizvornom, pravom farisejstvu. Nekima od istra¾ivaŁa se Łini daje 'amajeva „kola bila zilotska.70 U svakom sluŁaju, samo se kodravi Akive mo¾e konstatovati jak zilotski uticaj, koji u pot-punosti odgovara programu Jude Galilejca i Cadoka.

8. FARISEJSTVO I WEGOVA KRITIKA ODSTRANE SADOKITA

U kumranskim spisima susreæemo vi„e navoda u kojima se jas-nije govori o judejskim religioznim zajednicama i wihovim ver-skim i politiŁkim trvewima, nego „to je to sluŁaj sa ravinskimsvedoŁanstvima i svedoŁanstvima J. Flavija. Pobeda farisejstvana kraju I veka po Hristu ni u kom sluŁaju nije bila potpuna i laka,

FARISEJI 71

67 J. Flavius, Bell. II, 118.68 J. Flavius, Bell. II, 414.69 M. Hengel, Die Zeloten..., 87, Anm. 5.70 Megillat Taanit b: Schabbat 13b; P. Billerbeck‡S. Strack, Kommentar zum Neuen Tes-

tament aus Talmud und Midrasch, IV, München 1922; M. Hengel..., Die Zeloten, 204‡211.

ne samo s obzirom na pojedine farisejske uredbe i propise, nego ina farisejstvo u celini.

Ranije smo videli da je primena „zakona“ za sve„tenike u sva-kodnevnom ¾ivotu lajika bila omoguæena kroz to „to je „mudrac“,ili kwi¾evnik izlagao sveti tekst, tumaŁeæi ga kroz ugao posma-trawa farisejske tradicije. TumaŁewe Tore i Proroka, u osvrtu nasada„wost, postojala je „irom Judejstva u ciqu osveæewa ioduhovqewa svakodnevnog ¾ivota. No, karakteristika farisejstvabila je u tome „to pojedine religiozne odluke nisu postajale sa-stavnim delovima wihovih propisa, pravila chaburot, nego su po-stavqane pored propisa Tore, kao jedan za„titni zid okolo. Takosu nastajale pojedine „kole, svakako pre nastanka zbirki versko-zakonskog karaktera, koje su svoje posebnosti odano Łuvale, pozi-vajuæi se pri tome na stari sve„teniŁki zakon u Petokwi¾ju, za-htevajuæi da wihovo usmeno predawe, odn. „usmeni zakon“ ima istuvrednost kao i zapisana Tora.

KlasiŁno svedoŁanstvo o znaŁaju „usmenog zakona“, koji sepredstavqa kao „zid“, oko pisane Tore tematski susreæemo odmahna poŁetku „Genealogije otaca“,71 gde se, sa jedne strane, nagla„avada je Tora svoj oblik dobila od Mojsija na Sinaju, a sa druge strane,zahteva se da se „naŁini zid za (pisanu) Toru“. I J. Flavije zna zaovaj farisejski zahtev koji susreæemo u Abot 1, 1. Prema Antt. XIII,297, fariseji su na osnovu predawa „Otaca“ dali narodu zakone kojiu Tori nisu bili saŁuvani (= predawa i obiŁaji).

Sadukeji pak, nisu mislili tako. Oni su smatrali da sepredawa „Otaca“ ne mogu stavqati uz bok i izjednaŁavati za Zako-nom. Ne„to kasnije, u Antt. (XVIII, 12, 16) ka¾e se da se sadukeji togane dr¾e, da odbacuju ono „to je izvan Tore, i da smatraju vrlinomukoliko se neki uŁenik spori sa svojim uŁiteqem. Ako imamo uvidu da je Flavije imao antisadukejski stav, onda se stiŁe utisak daje za sadukeje Tora uvek najvi„i autoritet à a to priznaju i farise-jski ravini à a nikada neki uŁiteq ili wegovo mi„qewe. Ipak, tone znaŁi, nasuprot J. Flaviju, koji to svojim profarisejskim sta-vom ¾eli naglasiti da sadukejski mudraci i kwi¾evnici nisu ima-li svojih stavova. Razlika izmeðu farisejskih i sadukejskih uŁi-teqa sastojala se u tome „to je sadukej uvek bio podvrgnut kritici,i „to wegovi iskazi i mi„qewa nikada nisu smatrani va¾eæima zasva vremena, dok je mi„qewe jednog farisejskog uŁiteqa upravoimalo takav zahtev, i on se vezivao za predawe jedne „kole, sma-trao sebe nosiocem usmene Tore i dr¾ao svoje uŁewe za za„titnizid Zakona.

Za„titni „zid“ u obliku predawa treba da, prema iskazimaravina, za„titi vernike od prestupa koji ih mogu naŁiniti smrt-

72 SVETI KNEZ LAZAR

71 Abot 1, 1.

nim prestupnicima.72 Stoga i nije postojalo jedno nomistiŁkoureðewe ¾ivota za svakog pojedinca i za svaku zajednicu, kao i zasvaku priliku, u pogledu ¾ivota sa Bogom. U tom pogledu, farise-ji se pokazuju kao stvarno pobo¾ni, i oni se u savremenoj bibli-jskoj nauci smatraju „ortodoksnima“, i da su sa svojim religioznimstremqewima u periodu posleegzilskog Judestva, u pogledu naostale religiozne partije, struje, najvi„e ispuwavali propiseZakona, kao i da su, istovremeno, stajali na najvi„oj taŁki razvojaod vremena Jezdre.73 Stoga je veoma va¾na kritika koju je farise-jstvo moralo primiti od strane esena, koji su bili sadokitskogporekla. Spis CD IV, 12 kritikuje one koji su, pozivajuæi se na Jez13, 10 da oko Tore treba izgraditi zid (up. Mih 7, 11; Am 9, 11), priŁemu se za „zid“ upotrebqava izraz ≈y%j2h2 (ha-hajic) (CD IV, 19), a onikoji ga grade nazivaju se „graditeqi zida, pregrade“ (≈y%j2h2 yn#oB)(bonej ha-hajic) (CD IV, 19; VIII, 12. 18; XIX, 25. 31), kao i: „oni koji iduza Cavom, a Cav je prorok“ (CD IV, 19). Oni, sledujuæi mu, ipogre„no razumevajuæi Zakon, umesto da ga ispuwavaju, Łine pre-stup Zakona.

U nastavku se navode posebnosti tradicije ovoga uŁiteqa,odn. proroka i wihove „kole. U braŁnom ¾ivotu „graditeqi zida“(= fariseji) praktikuju poligamiju (CD IV, 21), dok je, prema ese-nima, osnova Stvarawa mu„ko i ¾ensko, odnosno monogamija, i tako,praktikujuæi poligamiju, oni prestupaju propise Post 1, 27; 2, 7. 23.Tu se takoðe navode i razliŁite odredbe o trajawu menstruacije(CD V, 6), praksi braŁnih veza bliskih srodnika (CD V, 7 11), kaoi da se i oni, kao i najveæi deo Izraiqa pridr¾avaju pogre„nogkalendara, i tako su svi oni „zabludeli“ (up. CD III,14).

NaŁin na koji eseni opisuju svoje „protivnike“ takav je dapru¾a moguænost pretpostavke da treba praviti razliku izmeðu„La¾nog proroka“ (bz!B1 ≈yT5m2)(mattijf kazab) (CD VIII,13; XIX, 26), iwegove zajednice (= fariseja), Łiji naziv isto znaŁi „to i ovekla i (bz!B1vya5)(ijπ kazab) (CD XX, 15), i Cava (wX2j2)(ha-cav) (CD IV,19), te da Cava moramo smatrati odreðenom istorijskom liŁno„æu.

J. Carmignac74 je bio meðu prvima koji je ukazao da se u spisu CDsusreæe polemika protiv qudi koji za sebe smatraju da ispuwavajupropise Zakona i pola¾u pravo pouŁavati druge wegovom ispuwa-vawu, a da su upravo oni ti koji „labave“ Zakon, kr„e i gase pro-pise. Dodu„e, u kumranskim spisima ne susreæemo polemiku protiv„zida“, ali ovaj naziv za wih, kao i naziv (/oql1j8b2 uvr7R7)(darπu baha-laqot) (oni koji te¾e za ispraznostima, pukotinama) (CD I, 18) =/oql1j8 yv3r7oR (up. 1QH II, 15; 4QpNah I, 2. 7; II, 2. 4; III, 3. 6‡7; 4QpJesc,

FARISEJI 73

72 Up. Abot 3, 3.73 K. Schubert, Die Religion des nachbiblischen Judentums, Freiburg‡Wien 1955, 3‡12.74 J. Carmignac, Les elementes historiques des Hymnes de Qumran, RQ 6, 1960, 205‡222.

Frgm 23, Coll. II, 10‡11) upotrebqava se nagla„eno negativno, naime,esenski pisci u svojim spisima veoma Łesto koriste opozitume bi-blijskih izraza, i to je takoðe i ovde, naime pisac ima u vidu uStarom zavetu Łesto kori„æeni izraz „oni, koji Boga tra¾e“ (la3yv3r7oR)(dorπej El) (up. Ps 14, 2; 34, 4; 53, 2; 69, 32, i dr.). On sada ovdekoristi izraz suprotnog znaŁewa, koji primewuje za „protivnike“esenske Zajednice.

Iz ovoga mo¾emo zakquŁiti da su „/oql1j8 yv3r7oR“ (dorπej hala-qot),ne „oni koji su skrenuli sa puta“ (CD I, 13), nego oni koji iz-nose la¾no uŁewe, prevaru (/oL/2j8m2)(mahalaqot) (Is 30, 10), i kojizavode u „pusto„ bespuæa“ (CD I, 15). Esenska kritika nije bila sa-mo uop„tena u prigovorima. Spis CD upravo navodi brojne prime-re razlika, a u farisejskim uŁiteqima vidi qude koji polaze odtoga da za sebe iskoriste „pukotine“ u Zakonu, a u Himnama (QH II,15. 32) oni su nazvani qudima „koji istra¾uju prazne stvari, ispra-znosti“.

Smisao esenske kritike, upuæen „protivniŁkoj zajednici“treba shvatiti u smislu znaŁewa kakav je u Starom zavetu imaoizraz vr2r1 (daraπ).75 On se, naime, koristi u svrhu obja„wewa sveto-ga teksta, a isto znaŁewe ima i kod ravina. Wegovo znaŁewe je istokako u jevrejskom, tako i u aramejskom jeziku. Pri tome, mora seimati u vidu da istra¾ivawe Pisma ne sledi samo po sebi, nego daje neophodna priprema i duhovni rad. U Chagiga 2, 1 se, porednomistiŁko-etiŁkih osobina, navodi i duhovno-kontemplativnodelawe i pravilna procena prilika i slu„aoca: „Ne sme se izla-gati o incestu pred troje, o Stvarawu sveta pred dvoje, o Bo¾ijimkolima (koŁiji) (= merkaba) pred jednim, Łak i ako je on mudar irazuman“.

Kritike esena, upuæene svojim „protivnicima“ u spisu CD su,vidimo, veoma Łesto konkretne. Eseni smatraju da se Łovek mo¾e¾eniti samo jednom (¾enskom), zabrawuju brak srodnika, imajuposebne propise u vezi ritualne Łistoæe, i imaju svoj, posebnikalendar. U farisejskim uŁiteqima ovaj spis vidi qude koji pola-ze od toga da u Zakonu istra¾uju „praznine“, koje se zatim, koristeu sopstvenu svrhu, dok se u Himnama (1QH) pod wima podrazumevajuoni, koji propovedaju laskavosti, zagovaraju lagodnosti, „to svedovodi do slabqewa pravilnog razumevawa propisa Tore.

„La¾“,„prevare“ i „zavoðewa“ od strane farisejskih uŁiteqaupravo dovode do uni„tavawa „zida“ oko Tore, mi„qewe je esena.Prema wima, koji su potomci Sadokita i Onijada, i koji sepridr¾avaju starih tradicija, fariseji nikako nisu qudi kojiispuwavaju Zakon, nego ga upravo oni potiru. Prema CD XX,11. 15,oni su „qudi (¨oveka) la¾i“ (woxL1h2 yv3n&a2)(anπej ha-lacon) koji obi-

74 SVETI KNEZ LAZAR

75 W. Gesenius, ibidem, 169. 957. 994.

Łnom svetu izlaze u susret, odn. slabostima takvoga Łoveka, dok sueseni „povratnici Izraiqa“ (la3r1c7y% yb3v1)(πabej Jisrael) (CD VI,5)koji su se odvojili od „puta naroda“ (µ[1h1 ˚7r4R4)(derek ha-am) (CDVIII, 16; XIX, 28). U ovom prigovoru koji se ne sme posmatrati kaoprigovor stare, oko„tale i pre¾ivele sve„teniŁke tradicije, uosnovi se nalazi ono „to J. Flavije76 o farisejima govori kao owihovom pozitivnom stavu, naime da fariseji smatraju za du¾nostda slede za onim „to se Łini razumnim, ako je to predawe starih,predaka, ili ako je to blizu logiŁnog zakquŁka.

Ako je postalo jasnim ko su bili „graditeqi zida“ (≈y%j2h2 yn#oB)(bonej ha-hajic) (CD IV, 19; VIII, 12; XIX, 24. 31), onda se postavqa daqepitawe, ko su bili qudi koji se, prema CD I, 12à13, nazivaju „zajed-nicom izdajica, koji skrenu„e sa puta“ (µh3 µyr5goB /r[8 ˚7r4r1 2yr3s1)(adat bogdijm hem sare darek), kao i: oni „koji progone du„u praved-nika... maŁem“ (br4j4l2 µupR7r7Y%w@ ... qyR5x2 vp4n# l[2 uRogY!w&)(vajejagoddu alnefeπ caddijk ... vajejirddefum la herev) (CD I, 20à21). Iz konteksta vidi-mo da meðu wima moramo praviti razliku, i da ovi „protivnici“imaju i vojnu moæ (= Makavejci) koji su svoje neistomi„qenikemogli predati maŁu.

Kada se u vidu ima pro„lost fariseja, onda je i ovde moguæedoæi do odreðenog zakquŁka: Prve poznate liŁnosti sa kojima seoni spomiwu i ve¾u bili su Makavejci Jonatan i Simon. U esen-skim spisima oni nose imena „Zlog sve„tenika“ i „¨oveka la¾i“.

Malo te¾i problem je sa pitawem, na koju liŁnost je misliopisac spisa CD IV, 19, navodeæi ime „Cav“ ?

G. Molin i A. S. v. d. Woude77 bili su prvi koji su ukazali da sesa ovim imenom moralo misliti na poznatog farisejskog uŁiteqa uperiodu Aleksandra Janeja (103à76. godine pre Hrista) i wegovesupruge Aleksandre (76à67. godine pre Hrista), 'imona ben 'e-taha.

Moramo imati u vidu da su, uslovno govoreæi, i esenska i sadu-kejska tradicija bile istoga korena. Esenska je poticala od delasve„tenika i pristalica UŁiteqa pravde koji je bio Prvosve„te-nik od 159à152. godine pre Hrista, a sadukejska je poticala od delasve„tenika, takoðe Sadokita, koji su ostali verni hramovnomkultu i koji su se priklonili novom toku istorijskih dogaðaja (up.4QpHab IX,4).

U pogledu na ime „Cav“ iz CD IV, 19, ono se odnosi na 'imonaben 'etaha koji je kao uŁiteq i mudrac bio najpoznatiji ravi svogavremena, i najugledniji u krugovima farisejskih chaberim. On je bio

FARISEJI 75

76 J. Flavius, Antt. XVIII, 12.77 G. Molin, Die Rollen von En Feschha und ihre Stellung in der jüdischen Religions-

geschichte, Judaica 7, 1951, 161‡213; A. S. v. d. Woude, Die messianischen Vorstellungen derQumrangemeinde, Assen, 1957, 239‡242.

veliki intelektualac toga vremena i slika mudraca, i kao takavdominirao je meðu farisejima, ne samo za vreme svoga ¾ivota.

U istoriji se Łesto navodi iz judejske tradicije poznati, we-gov dogaðaj sa carem Aleksandrom Janejem, kada je on prihvatio daza polovinu od 300 nazoreja plati zavetne ¾rtve, a da car oslobodidrugu polovinu, odn. za drugih 150 qudi, po„to je Janej bio Prvo-sve„tenik, i sa tim dostojanstvom mogao da ih razre„i jer su bilisiroma„ni. Po„to je lakomi car ovo prihvatio, 'etah izbegavaizmiriti svoj deo duga, i be¾i ispred gwevnog cara, koji je i sadu-kej, i tako, prema farisejskoj logici, jedan „aqivi i duhoviti fa-risej nadmudruje prvoga meðu sadukejima, Prvosve„tenika i cara,odnosno, Aleksandra Janeja.78

Esenski i sadukejski naŁin razmi„qawa bio je pravolinij-ski. Zakon mora biti ispuwen do slova, a gde to nije moguæe, ondanastupa zamena, kao „to je to sluŁaj sa navedenom anegdotom, gdeneko drugi, a ovde je to bio car, preuzima ispuwavawe izvr„ewazakonom predviðenih ¾rtava.

Kod esena i sadukeja su se pojavqivali i sluŁajevi kada su sestari zakoni sudarali sa savremenim, i kada su bili zauvek povuŁe-ni iz prakse. Ako se takav sluŁaj pojavqivao, onda je on jasno na-voðen, kao „to jedan takav sluŁaj susreæemo u CD V, 2, a ne, kao „toje to u CD I, 12‡II, 1 navedeno za zajednicu „protivnika“, da uvodenovine, odn. „poni„tavaju veŁite uzvi„enosti“ (CD I,15), „ru„emeðe“ (= tradiciju) (CD I,16), „propovedaju podeqenost“ (= navodenarod na sukob) (CD I, 18), kr„e Savez i progone protivnike maŁem(CD I, 20à21), „to ukazuje i da je i vlast dr¾ave stajala iza wihovihpostupaka, ili da im je bila blagonaklona.

9. ZAKQU¨AK

U zakquŁku istorijske slike farisejskog pokreta mo¾emoukratko reæi da je ovaj religiozni pokret nastao u toku razvojate„ke istorijske situacije u kojoj se na„ao judejski narod. Zawihov nastanak je bio va¾an konaŁni rascep izmeðu visokogsve„tenstva i tradicije koje se to sve„tenstvo pridr¾avalo, satradicijom obiŁnog naroda. Te¾wa i Łe¾wa obiŁnog sveta kauzdizawu nivoa religioznog ¾ivota kroz praksu fariseja dovela jedo wihovog udaqavawa od razumevawa i prakse ritualne Łistoæe i¾ivota sve„tenstva i do stvarawa samostalne religiozne stranke.

Ilija Tomiæ

76 SVETI KNEZ LAZAR

78 Berakot 11 b. 40; E. Schürer, Geschichte des jüdischen Volkes im Zeitalter Jesu Christi,I, Leipzig 1901, 280.