Čuvari knjiŽnice · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 crusader u praznom...

15
GLENN COOPER ČUVARI KNJIŽNICE Preveo s engleskoga Zoran Juras Zagreb, 2016.

Upload: others

Post on 08-Feb-2020

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

GLENN COOPER

ČUVARI KNJIŽNICE

Preveo s engleskoga Zoran Juras

Zagreb, 2016.

Page 2: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Naslov izvornikaGlenn Cooper

The Keepers of the LibraryCopyright © 2013 by Glenn Cooper

Copyright © za hrvatski prijevod Zoran Juras i Znanje d. o. o. 2016.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati

ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

Page 3: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Zahvaljujem Peteru Denenbergu, svome vodiču kroz Yorkshire Dales i Mallerstang.

Premda, sve pogreške koje sam možda počinio na teret su isključivo meni.

Page 4: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

1

Drži fenjer mirno«, starac je rekao djevojci.Vjetar je zavijao, a oblaci obasjani blijedom mjesečinom

izgledali su kao da plove nebom poput jedrenjaka gonjenih jakom burom. U blizini su se čuli bučni udari morskih valova.

Promatrali su dvojicu rumom pogonjenih radnika koji su kopali rupu u smrznutoj i tvrdoj siječanjskoj zemlji.

»Jesi li sigurna da je ovo pravo mjesto?«Djevojka je rekla da jest, ali starac je po njezinu licu zaključio da

ni ona nije znala sa sigurnošću.Pritegnuo je šakom ogrtač oko grla pa rekao: »Ako nije, sutra

ujutro vratit ću te u barunovu kuću i više me nećeš vidjeti.«Zubi su joj počeli cvokotati.Jedan od radnika pokušao je biti od pomoći, ali jezik mu se

zapletao od ruma kojim ga je počastio starac. »Čuo sam legende o ovom mjestu, gazda. Još dok sam bijo skroz mali. Neb se čudijo da ima neš u tom što mala veli.«

Starac je odgovorio: »Ako je tako, zašto ti ili tvoji otočani već to niste istražili?«

»Bilo nas je strah«, rekao je drugi radnik. »Ovđe je bijo neki samostan. Kazivalo se o duhovima nekih popova s kapuljačama što su zujali ovđe oko ponoći, a i sad bi moglo biti tako neko doba. Niko pametan ne bi išo ovđe.«

PROLOG

Otok Wight, 1775. godine

Page 5: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Glenn Cooper

2

»A zašto ste onda vas dvojica pristali doći večeras?«»Jerbo nam niko nije tijo platit za to, jel tako?« rekao je prvi

čovjek. »Al ako ovđe nečeg stvarno ima, e s tim ćete se bogami morat sami pozabavit.«

Starac je pogledao ljestve koje su radnici donijeli sa sobom. Sumnjao je da bi se mogao spustiti niza njih s artritičnim stopalom, ali istodobno je sumnjao i da će uspjeti išta otkriti. U tom slučaju, u svratištu u Fishbourneu čekala ga je udobna postelja.

Lopate su gomilale sve veći humak zemlje.»Vi niste iz ovijeh krajeva, jelda?«»Ne, ja sam s one strane mora, iz Philadelphije.«»Ma je li?« rekao je čovjek. »Kad počne rat, na čijoj ćete bit

strani?«Starac je uzdahnuo. »Ne bih volio da dođe do rata. Nadam se da

neće biti krvoprolića, ali ako budem morao odabrati stranu, učinit ću to.Čovjek se nije dao smesti. »Ako vi niste za kralja, ja vam više

neću kopat ovu jamu.«Udarac željeza o kamen svima je privukao pozornost, a starcu

omogućio da izbjegne odgovor.»Neka povelika hrga?« upitao je drugi kopač.Potez lopate potvrdio je da se radilo o velikom kamenu.»Očistite ga«, rekao je starac. »Pogledajte ima li oštre rubove.«Ubrzo je postalo jasno da su pronašli povelik, ravan kamen,

odmah do drugog.»Podvuci lopatu ispod, čovječe!« uzbuđeno je podviknuo sta-

rac. »Vidi možeš li ga odići.«Djevojka je prišla bliže, a fenjer se zanjihao bacajući naizmjen-

ce svjetlost i sjene po plavom kamenu. Starac je vidio kako je čvrsto zatvorila oči.

Moli li se to ona?Odigli su kamen nekoliko centimetara uvis, pa rekli djevojci da

primakne svjetlo. Rub kamene ploče bio je oslonjen o čvrstu gredu. Ispod njega je vladao mrkli mrak.

»Svemogući Bože!« rekao je radnik. »Ovo je načinila ljudska ruka!«

Page 6: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

ČUVARI KNJIŽNICE

3

»Nastavite dizati!« naredio je starac. »Ali pazite da vam ne padne natrag. Gurnite je ustranu.«

Poslušali su ga i otkrili otvor dovoljno širok za prolazak.»Abigail«, rekao je starac. »Legni dolje i spusti fenjer kroz ru-

pu. Reci mi ako što vidiš.«Poslušala je njegovu zapovijed bez oklijevanja, ali kopači su se

počeli povlačiti. Starac ih je opsovao, ali nije mogao vidjeti kamo su krenuli jer je morao pridržavati djevojku za nožne članke.

»Vidiš li išta, dijete?«»Vidim knjige!« uskliknula je. »Puno njih. Tu dolje je knjižni-

ca, ko što sam i rekla da će bit!«Ustala je. Pod svjetlošću fenjera starac je na njezinu licu mogao

vidjeti suze olakšanja.»Pretpostavljam da bismo se trebali spustiti unutra, zar ne?«

rekao je. »Hajmo, ljudi, donesite ljestve!«Ali radnici su već brzo odmicali.»Kamo ste krenuli?« povikao je starac u vjetar.»Ko što sam reko, sad je na vama red, gazda«, glasio je odgovor.

»Nas tu noćas nije bilo, a neće nas ni bit. To je mjesto ukleto. Trebali smo vas odma odbit.«

»A što ćemo s novcem?«Glas je već dopirao iz poprilične daljine. »Zadržite ga.«»Pa, čini se da smo ostali sami, mlada damo.« Starac je uzdah-

nuo. »Hajdemo istražiti tu tvoju knjižnicu, hoćemo li?«Da su ljestve bile samo malo kraće, njihov bi plan postao neizve-

div. Čovjek je djevojku poslao prvu jer je mislio kako bi ona mogla biti dovoljno spretna da se spusti s oba fenjera.

Kad joj više nije mogao vidjeti glavu, starac je zgrabio kraj ljestvi.Slani vjetar žustro ga je udario u lice.Je li njihov upad razljutio neke više sile?Starac je odagnao zle slutnje, okrenuo se leđima prema otvoru

pa stao na gornju prečku iskrivljenim stopalom.I tim je korakom Benjamin Franklin otpočeo svoj silazak u

Knjižnicu u Vectisu.

Page 7: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

4

1. poglavlje

Panama City, Florida, 2026. godine

Probudivši se, prvo što je Will Piper čuo bio je zvuk sličan hrkanju, dubok i vibrirajući. Na trenutak je pomislio da je netko upalio

motore jer je potmuli zvuk koji je dopirao iz kabine za goste neobič-no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno neprestano čeprkati i ugađati ih kako bi radili to za što su bili namijenjeni.

Baš kao i ja, Will je običavao reći.Zapiljio se u strop od tikovine u glavnoj kabini prije nego što je

razgrnuo zavjese i otvorio prozor. Ujednačena sjajna izmaglica bila je uobičajena za siječanj. Ubrzo će se razići. Ako je prognoza pogodila, temperatura će se podići na dvadeset jedan stupanj. To nije bilo loše kad se uzme u obzir da su Washingtonu najavili novih deset centimetara bljuzge. Prisjetio se što si je zadao za obaviti tog jutra, jednostavan zada-tak, trebao je uvjeriti Phillipa da zajedno pođu u zaljev u lov na tune.

Jastuk mu je bio topao. Nancyn je bio hladan i neupotrijebljen. Privio ga je uz vrat pa sklopio oči. Phillipovo hrkanje nije jenjavalo, ali čak i da jest, znao je da više neće moći zaspati. U šezdeset četvrtoj godini nije više mogao doživjeti mladenački, čvrsti san, no premda mu je strašno nedostajao, bio je sretan što mu je ostala kosa na glavi, a i potencija ga je još služila.

Mladi Phillip, s druge strane, bio je fino ugođen stroj za spava-nje, pravi krevetni Ferrari. Mogao je usnuti čim bi sklopio oči, ali zato

Page 8: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

ČUVARI KNJIŽNICE

5

ga se trebalo buditi nadljudskim naporima: razmaknuti zastore, tresti ga za ramena, nagovarati ga da se digne, mamiti ga mirisom pržene slanine. A ako je Will išta naučio posljednji tjedan, počet će se svađati prije nego što velika stopala njegova sina dodirnu pod.

Brod se nježno zibao na valovima nadolazeće plime. Osvježava-jući vjetar smirivao ga je, kao i uvijek. No dvojni su se motori jahte na susjednom doku ubrzo bučno upalili. Raspoloženje mu je splasnulo pa je ozlojeđeno zbacio pokrivač sa sebe. Mir i dobro nisu bili na jutrošnjem programu.

A onda se sjetio da mu je susjed otišao u grad. Pa tko se onda, kvragu, zajebavao s Benovom brodicom? Krenuo je gore istražiti to.

Odjeća mu se nije znatno mijenjala iz dana u dan — kupaće gaće, nekad s majicom, nekad ne, danas bez nje. Na palubi se počešao po dlakavim prsima gestom kakva je priličila velikom primatu pa zaški-ljio na danjem svjetlu. Koža mu je bila brončane boje, preplanula na suncu, sa smiješnom bijelom trakom od struka do prepona. Još uvijek je bio u formi, ravna trbuha i velikih, snažnih ramena. Premda se već godinama nije bavio trčanjem ni vježbanjem u teretani, cijelo je vrije-me trčkarao gore-dolje održavajući stari brod na površini. Vjerojatno je tajna bila u tome, ali jesu li i geni imali udjela, nije mogao znati. Njegov je stari otišao pod ledinu znatno prije šezdesete.

Nova jahta Regal Bena Pattersona prela je u praznom hodu, ali još uvijek je bila privezana uz dok, a za kormilom nije bilo nikoga.

Will je otišao do ograde na lijevoj strani broda, nagnuo se preko nje pa zazvao: »Halo?«

Iz salona jahte pojavile su se dvije plave frizure i podosta gole kože. Brzo je zagladio sijedu kosu rukom.

»Bok!« uzviknula je jedna plavuša. Bile su u tridesetima, pri-mijetio je, najboljoj dobi. Brzo su se predstavile. Jedna je bila Benova sestra, Margie iz Cape Coda, a druga, Meagan, bila je njezina prijate-ljica. Meagan je bila prava bomba.

»Kako se vi zovete?« upitala je Meagan.»Ja sam Will. Cure, idete na put?«»Nego što«, rekla je Margie. »Zime nam je navrh glave. Ben

je pravo srce, dao nam je brod na tjedan dana. Treba iskoristiti život dok je vrijeme, barem tako svi govore. Hoćete li nam se pridružiti?«

Page 9: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Glenn Cooper

6

»Rado bih, ali ne mogu. Sin mi još spava.«»Koliko mu je godina?«»Petnaest i kusur.«»Najbolje godine.«»Mislite?« upitao je Will. »Meni se čini da ste vas dvije u naj-

boljim godinama.«Meagan mu je priprijetila prstom, univerzalnom gestom kojom

se ukazuje na zločestoću. »Hej, vi mi izgledate poznato. Sigurna sam da sam već negdje vidjela vašu sliku.«

Slegnuo je ramenima. Nije mu se svidjelo kamo je to vodilo, ali prije nego li je uspio skrenuti temu, ona je u ruci imala mobitel. Pokazala je prema njemu pa usporedila slike.

»O moj Bože, Margie! To je Will Piper. Onaj Will Piper. Knjiž-ničar.«

»Priznajem krivicu«, rekao je.»Što će se dogoditi sljedeće veljače?« upitala je Meagan kao da

to pitanje nije čuo nikada prije.»Da me ubijete — pojma nemam. Želite li da vam pomognem

isploviti?«

Phillip je sjedio u kuhinji poput zombija, zureći u mobitel. Will nije mogao odoljeti da ne pogleda lica njegovih bedastih prijatelja koji su iskrsavala iz ekrana u tri dimenzije, zavitlavajući jedni druge nedokuči-vim internetskim žargonom. Engleski je jezik službeno otišao u vražju mater. A onda je prepoznao iritantno, usko i ispijeno lice Phillipova najboljeg prijatelja, Andyja, pa uspio razaznati riječi »domaća zadaća.«

Iskoristivši priliku, Will ga je prekinuo: »Imaš li kakvu domaću zadaću?«

Phillip je isključio ton pa zagrizao tost. »Nekakav esej.«»Kakav esej?«»Ma, nekakav.«»Kad ćeš ga napisati?«»Skoro sam gotov. Ne sekiraj se.«Will je zadovoljno zagunđao: »Bit će lijep dan danas. Volio bih

da pođeš s mnom.«

Page 10: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

ČUVARI KNJIŽNICE

7

»U ribe?«»Aha.«»Ne, hvala.«»Zašto ne?«»Nisam baš za ubijanje nedužnih stvorenja.«»Što upecam, pustit ćemo.«»Nisam ni za ozljeđivanje nedužnih bića.« Zakvačio je usnicu

kažiprstom i iskrivio lice u bolni izraz.»Isuse, Phile.«»Idem se naći s društvom.«»Kakvim društvom?«»Nekim curama.«»Nisam znao da poznaješ ovdašnje klince.«»E, sad znaš.«Rekavši to, Phillip je uključio zvuk na mobitelu i isključio svog

oca.Cure, pomislio je Will. Kakav otac, takav sin.Kasnije tog jutra, kad je Phillip otperjao s broda, Will se odšetao

do lučkog ureda kako bi ga špijunirao. Kroz je prozore ugledao kabri-olet koji je stao i pokupio njegovo jedino potomstvo. Klinac je bio visok i mršav, ali je izgledao lijepo s krupnim kostima naslijeđenima od oca, neposlušnom svijetlom kosom i popriličnom visinom za pet-naestogodišnjaka. Srećom, visinom je bio na oca. Nancy je bila mini-jaturna — sve dok ne bi pobjesnila. Tada bi Will pokraj nje izgledao poput patuljka. U posljednje vrijeme gađala ga je iz daljine u dovoljnoj mjeri da se s razlogom osjećao prilično malen.

Will je dohvatio olovku sa stola pa s instinktom trenutačnog oca i bivšeg agenta FBI-a zapisao broj registarskih pločica kabrioleta. Nikad se ne zna, jednostavno se nikad ne može znati.

Vratio se na Will Power*, pogledao susjedov napušteni vez pa uzdahnuo. Trebao je otići s onim damama. Pred njim se pružao dugi dan. Budući da je pecanje otpalo, što sad? Dugo je odgađao popravak rashladnog sustava. Danas je odlučio zamastiti se.

* Snaga volje

Page 11: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Glenn Cooper

8

Nekoliko sati kasnije čuo je kako se Regal vraća. Radosno je odložio alatke, obrisao ruke o krpu pa izašao na toplinu ugodnog po-podneva. Pomislio je da bi dame mogle imati problema s parkiranjem unatrag, a pokazalo se da je bio u pravu. Nakon dva neuspjela pokuša-ja, kad je Margie promašila točku blizu stupa za vezivanje, ponudio se ukrcati i pomoći im da uplove. Zavezao je savršeno, pa dobacio užad u par raširenih ruku, pocrvenjelih od izlaganja suncu.

»Naš vitez na bijelom konju«, rekla je Meagan. »Jeste li za piće?«»Samo da obučem majicu.«Na Will Poweru je izvukao iz ormara polo-majicu pa počeo raz-

govarati sam sa sobom, nesvjestan ironije koja se krila u objašnjenju zašto je tako nazvao svoj brod. »Daj bar malo pokušaj kontrolirati samog sebe, za ime Božje, Wille. Hajde bar malo pokušaj ne biti kom-pletni idiot, može? Možeš li to izvesti? Što misliš?«

Kad mu je glava izronila iz kragne shvatio je da zuri u sliku Nancy za vrijeme prisege FBI-u u Washingtonu, kad je promaknuta u pomoćnicu direktora Odjela za računalni kriminal. Lijepo je izgledala tog dana, vrlo sretno. Zamalo je upropastio taj događaj halucinirajući o tome kako će morati živjeti u Washingtonu. Ipak, uspjeli su se dogo-voriti. A sad, ako ne bude pazio, mogao bi zabrljati.

Will se raskomotio u rasklopnom naslonjaču na Regalu i lokao pivo. Pazio je da ne popije previše, pogotovo u ranim satima, ali ovaj put je procijenio da je zaslužio provod. Osim kratkog trodnevnog posjeta Panama Cityju za Božić, nije vidio Nancy gotovo dva mjeseca. A isforsirano druženje s Phillipom tijekom školskih praznika nije se pokazalo baš ludo zabavnim.

Preplanule dame napunile su hladnjak do vrha, imale gomilu grickalica i nepresušnu zalihu cvrkutave konverzacije. Razletjele su se oko njega, pogotovo Meagan, pojile ga pivom i napuhavale mu ego: brod mu je bio genijalan. Imao je sjajan ten. Bio je u stvarno dobroj formi (za muškarca svoje dobi). Bio je prva poznata osoba koje su upoznale.

»Pa, kad ste nabavili brod?« upitala je Margie.»Prije nekih petnaest godina. U zamjenu za autobus.«»Autobus?«»Duga je to priča« odgovorio je Will.

Page 12: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

ČUVARI KNJIŽNICE

9

Nije inzistirala na objašnjenju, samo je nastavila. »A tu ćete ostati do kada?«

»Koliko god bude trebalo.«»Nadajmo se duže od trinaest mjeseci«, rekla je Meagan.»Ja se nadam.«Prošlo je sat vremena, a Margie je postala pospana od sunca i

piva. Meagan je pitala hoće li im doći na večeru. Will je poslao SMS sinu i brzo smislio odgovor. Phillip je ionako imao svoju zanimaciju.

»Računajte na mene.«»Pustit ću je neka spava«, rekla je Meagan. »Skuhat ću tjeste-

ninu. Znate li kako se koristi Benova peć?«Pod palubom, brod se ugodno ljuljao na popodnevnom vjetru.

Will je otvorio ventil za propan, upalio plamenik pa se zavalio na klupu dok je Meagan sjeckala i kuhala. Kao hipnotiziran buljio je u bikini tijesno pripijen za njezinu jedru stražnjicu. Tražeći začine, pronašla je bocu viskija u kuhinjskom ormariću. »Mmm, volim ovo«, rekla je poput mačke koja prede. »Moram se sjetiti da kupim novu bocu prije nego što odemo. Hoćete li i vi?«

Znao je što je Ben tamo spremio. Johnnie Walker Black, njegov najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Uzdahnuo je. »Hvala, apstiniram.«

»Ali popili ste tri piva!«»Apstiniram od viskija.«»Alkohol k’o alkohol.«»O ne, nije.«»A što vam se može dogoditi? Nećemo vam dati da padnete u

vodu. Osim toga, ja sam medicinska sestra. Nema toga što ne mogu srediti.«

»Mogla bi me nazvati žena.«»Zar tome ne služi govorna pošta, dušo?«Prvi obilni gutljaj doživio je kao poznati osjećaj povratka kući.

Bio je mračno aromatičan, oživio mu nepce i zaškakljao grlo. Poslije nekoliko sekundi osjetio ga je u glavi, nalet omamljujućeg zadovolj-stva. Zdravo Johnnie, stari druže, pa gdje si bio do sada?

Dok se ona posvetila pirjanju, dovršio je prvu čašu pa natočio drugu.

Page 13: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Glenn Cooper

10

Umak se kuhao na laganoj vatri, a ona mu se pridružila na klupi, natočila sebi drugu čašu, pa se odjednom uozbiljila.

»Uglavnom mi to izgleda kao vic, ali svejedno se bojim. Izgleda da nitko ne može predvidjeti. Što će se to zapravo dogoditi 9. veljače 2027.?«

»Nemam nekakvog posebnog uvida«, odgovorio je. »Nije da imam pristup nekakvim unutrašnjim izvorima informacija.«

»Da, ali vi ste razlog zašto znamo za to! Oprostite što navaljujem, ali naprosto ne mogu povjerovati da stvarno tu sjedim sa slavnim Wi-llom Piperom! Nikad si ne bih mogla oprostiti ako to ne iskoristim.«

»Nisam u toku već duže od petnaest godina. I više od toga, za vladu sam persona non grata.« Otpio je gutljaj. »Da nisam imao asa u rukavu, siguran sam da bi me se već davno riješili.«

»Baza podataka.«Klimnuo je glavom.»Vi ste ID, točno?«Izvan dometa. »Da, ja sam ID.«»Mislim da sam u ovom trenutku i ja«, rekla je. »Pa ipak, biste

li me mogli potražiti?«»Vjerujte mi, nemam pristupa bazi podataka.«»Pretpostavljam da bi bilo bolje da ništa ne znam.«»Shvaćam.«»Ali grozna je pomisao da će sve nestati za nekih četiristo dana,

ili koliko već — znate li da su ljudi na ekrane postavili brojače vremena do kraja? Svijet je time potpuno obuzet i opterećen.«

»Ja o tome baš i ne razmišljam«, rekao je Will. »Jednostavno, samo živim.«

»Da, ali imate sina.«Prinio je čašu da mu ponovno natoči. »To je, moja mlada damo,

najteže u svemu. A i kćer, vjerojatno stariju od vas, iz prošlog braka.«»A unuke?«»Jednog. Laura ima sina, Nicka. Jako dobar klinac.«»Znači, vi ipak mislite da će doći smak svijeta?«»Da, ne, možda, možda ne, vjerojatno, vjerojatno ne. Ovisi o

tome kada me pitate.«

Page 14: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

ČUVARI KNJIŽNICE

11

»Sada?«Liznuo je kažiprst i podigao ga uvis. »Sada? Da, nema nam

spasa.«»Pa zašto onda ne pijete viski?«Zanjihao je čašu. »Mislim da je posve jasno da sam zaribao taj

zavjet.«»Mislim, općenito. Većina ljudi koje poznajem nastoje obilno

jesti i piti i trude se uživati što više.«»Da sam samo ja u pitanju, vjerojatno bih bio hedonist prve

klase. Nancy — mojoj ženi — to ne bi bilo drago. Ima nekih stvari gorih od smrti. Kad ona poludi, bolje da vas nema.«

Meagan se zahihotala. »A gdje je ona sad?«»U Washingtonu. Na visokom položaju u federalnoj policiji.

Moj sin inače živi s njom.«»Razveli ste se?«»Jok. Mrzi me gledati dok se besposleno vučem po našoj kući u

Virginiji. Tako smo se dogovorili. Ja sam odavde, uvijek sam volio biti tu. Za godinu ili tako nešto, kad se približimo Obzoru, vidjet ćemo gdje ćemo se skrasiti.«

Spustila je čašu pa prešla prstom preko njegove majice od vrata do pupka, a pritisak nokta o pamuk proizvodio je zvuk poput povla-čenja smička.

Znao je što se događa, ali svejedno je nevino upitao: »Što to radiš?«

»Moj umak je bolji kad se dugo kuha.«»Volim dobro skuhan umak.«»Onda hajdemo u moj ležaj, ili kako već zovete krevet na brodu.«»Ali Margie je tamo.«»Ona spava kao mrtvac.« Položila je njegovu veliku šaku na

svoju lijevu dojku. »Mislim da bismo se mogli zabaviti, što kažeš? Odmah si mi se svidio.«

Nije znao što bi odgovorio. Nije više mogao jasno razmišljati, a njezina je dojka bila tako meka i ugodna na dodir. »Ti si neka vražica u bikiniju, priznaj.«

Približila se i poljubila ga u usta.

Page 15: ČUVARI KNJIŽNICE · no podsjećao na grubo stenjanje dvostrukih motora 454 Crusader u praznom hodu. Ti starinski motori bili su prava tlaka, relikvije oko kojih je bilo potrebno

Glenn Cooper

12

Nakon pola minute, ustuknuo je pa rekao: »Znaš, mislim da ću ipak morati odbiti tvoj prokleto zamaman poziv.«

»Zbog žene?«Klimnuo je glavom. »Obećao sam. Njoj. A i sebi.«»Dobro, ali zar te ne privlačim?« Kliznula mu je rukom među

noge.U glavi mu se komešalo. »Bez imalo sumnje.«»Svijet se bliži kraju. Ne bismo li se trebali zabavljati?«Noge su joj bile božanske. »To je prilično općeprihvaćen stav.

Ali…« Duboko je udahnuo, ali pri izdisaju, nešto se dogodilo.Osjetio je kao da zrak ne izlazi, kao da se prikuplja u njemu i

pritišće mu grudi. Pokušao je ustati, ali nije uspio.»Je li ti dobro?« upitala je.»Ja…«Pritisak ga je nadvladao, pokušavao je doći do zraka. U ušima

mu je brujalo kao da pokraj njega prolazi vlak. Proživio je neke vrlo opasne situacije, bio u pucnjavi s ljudima koji su ga htjeli ubiti, ali nikada do sada nije osjetio takvu paniku koja ga je preplavljivala.

U magli je bio svjestan Meaganinih prstiju na karotidi, a glas iz daljine je rekao: »O moj Bože, to je srčani udar.«

Nebo u prozoru salona još uvijek je bilo plavo, ali zatamnjivalo se. Nije ga htio prestati gledati, ali izgubio ga je iz vida kad se skljokao na tepih.

Ja sam ID, pomislio je. Ne bih trebao umrijeti danas.