U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u uši-ma.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Nazaret: zavičaj gnjeva

Opet smo u Nazaretu. Prizor u sinagogi se nastavlja. Pošto je ukazao na samoga sebe kao ozbiljenje

Izaijinih riječi, Isus izaziva preokret u držanju njegovih sumještana. Ozračje se naglo mijenja. Nazarećani

pred Isusa stavljaju upitnik. Simpatije se preokreću u odbojnost. Je li im bilo preprekom to što je Isus sin

Josipov, pa time njegovo porijeklo ruši njegovu vjerodostojnost u njihovim očima, ili je prepreka to što Isus

ne stoji na Josipovoj liniji, što nije dio religijskog sliva svoga zavičaja, što se njegovi naglasci ne uklapaju u

mesijanske čežnje ljudi njegova zavičaja. I jedno i drugo dade se iščitati iz prijepora nastalog u nazaretskoj

sinagogi. Svakako, prepreke dolaze sa strane Nazarećana. Ostalo su nijanse.

Nazaret za sva vremena ostaje model zatvorene zajednice u kojoj ustaljeni obrambeni mehanizmi

nemaju snage poticati preobrazbu (ne)razlučivanja. Nazaret je ostao primjer zatvorenog mentaliteta koji se

iznutra oštri u svojoj zatvorenosti prema novostima i drugačijim pogledima, shvaćanjima i vrijednostima, a

isključivo se povodi za prošlošću kao kriterijem po kojem se ima razumjeti Božje djelovanje u životu poje-

dinca i zajednice. Isus u Nazaretu, kao što donosi Lukino evanđelje, ne može djelovati. Ne može doseći dušu

Nazarećana dok Nazaret ne iziđe iz njih, dok ne osjete da Isusovo “danas” izaziva, uznemiruje i rasvjetljava

naslijeđene poglede i istine. Dok su snažno podložni prošlosti, ne mogu čuti i istinski doživjeti oslobađajuću

snagu Isusova “danas”. Nekritički su podložni prošlosti, a to, kao bezbroj puta tijekom prošlosti, zatvara i

sprječava rast u prepoznavanju Božjeg djelovanja u sadašnjosti. Drugo, Nazarećani, kao i svaka skupina ko-

joj Nazaret predstavlja model, pokazuju poznati obrazac (ne)prihvaćanja: dok se Isus ne iskaže u oštroj o-

preci prema drugima, onima koji su protivnici njihove grupe, ne može biti prihvaćen. Žele ga de-finirati Na-

zaretom, a Isusova riječ poziva da uvide sljepoću nazaretskog pogleda. Budući da Isus ne osuđuje i ne odba-

cuje one druge, ljude preko ovih ili onih granica, ne može biti prepoznat kao njihov. Kafarnaum je za njih

uvijek manji. I tu se krije izvorište svih netrpeljivosti, kao i neobraćenih religijskih mehanizama koji nisu

otvoreni preobražavajućoj snazi Isusove riječi. Svi religijski fanatizmi i fundamentalizmi imaju korijen u kri-

vovjerju glede Božjeg djelovanja. Za njih je Bog definiran prošlošću, kao i razumijevanje istine, te mu pristu-

paju kao magijskom sedativu koji bi trebao dovesti do ugode.

Evanđelje: Lk 4, 21 - 30

Informativni listić župe, godina 15. broj 5.

Četvrta nedjelja kroz godinu - C 3. veljača 2019.

I onda im Isus skreće pozornost na dvije drevne zgode. Podcrtava im proroka Iliju koji je bio poslan

udovici u Sarfati sidonskoj i proroka Elizeja koji je izliječio Naamana Sirca. Pred oči im stavlja djelovanje

drevnih proroka izvan granica Izraela kao opominjući znak Božje neograničenosti prema svim ljudima, čime

dodatno prokazuje njihovu ograničenost u pristupu Pismu na koje se pozivaju. Tako se od početnog udivlje-

nja nad Isusovim riječima došlo u stanje gnjeva. Slijedi odbacivanje, prauzor svakog odnosa prema uznemi-

rujućoj i prokazujućoj snazi Božje riječi. Htjedoše ga strmoglaviti pa ga odvode na rub grada, baš onako kako

mu se bezbroj puta tijekom pojedinačne i zajedničke prošlosti dogodilo kad je u ime ovog ili onog interesa,

bilo vjerskog bilo političkog, odstranjen i smatran prijetnjom. Kao da mu svojim gnjevom poručuju:

“Premalo si naš! Ostavi Kafarnaum i brini se za naše dvorište.” Nazaret time predstavlja prauzor svakog bu-

dućeg odbacivanja Isusa Krista, bilo da je riječ o odbacivanju od strane njegova naroda bilo da je riječ o svim

povijesnim zatvorenostima koje pamte burna kršćanska stoljeća.

Jasno je da i mi, kao današnji slušatelji Božje riječi, možemo utjeloviti nazaretski sindrom odbaciva-

nja. Mentalitet zabilježen u Nazaretu pokazuje se žilavim i u onim stavovima koji smatraju da će biti bolje

kad iz Crkve odu svi oni koji svojim životom pomračuju našu sliku Boga, remete naše navike, uznemiruju

svojim pitanjima i traženjima, kritiziraju naše institucije ili nas smatraju preprekom na putu prema Bogu.

Tako se čovjek lako nađe u onoj istoj sinagogi koja je osjetila snagu gnjeva Isusovih sumještana. Dobro je to

istaknuti, ali čini se da još treba naglasiti i ovo: Bog, odbačen i sveden na rubno i dekorativno, povremeno i

folklorno, nacionalno i zavičajno, emotivno i rodbinsko, jučer i danas, a bit će i sutra, biva po istom ključu

protjeran iz ljudskog života. No, kako u Nazaretu tako i danas, On prolazi između nas i odlazi naprijed iz lju-

bavi prema ljudima. Zato se moram pitati prepoznajem li njegov prolazak kroz živote ljudi koje se odvodi na

rub ili su već zaživjeli stanje ruba. Hoće li naša šutnja i truli kompromisi, kao način rješavanja svoga mira,

doprinijeti suludom pokušaju odbacivanja Boga iz ljudskog srca, kao nekoć u Nazaretu.

To da je Bog došao, uvijek je ugodno čuti, no to da je došao svima, da se očinski brine i za one koji

nas ili njega odbacuju, to će uvijek izazivati otpore. Isus je u Nazaretu odbačen, jer nije bio na njihovoj liniji,

jer nisu bili dozreli prihvatiti Božje lice na licu Isusa Krista koje i od njih očekuje drugačije držanje. Zato nije

potrebna velika mudrost da bismo zaključili kako je uvijek potreban oprez pred mogućnošću da moja umiš-

ljena sigurnost, moje navike, moje vrijeme, moje iskustvo, moje znanje, kao i štošta što me zatvara, ne dove-

de do odbacivanja Boga, da prođe i ode. Kad čujemo da Isus prolazi između Nazarećana i odlazi, valja uočiti

da je On sam izlaz iz tamne, sputane i nezrele slike Boga prema licu Božjeg milosrđa. U prvom redu svjedoči

da je Put koji vodi do preobrazbe i istina koja oslobađa iz samodostatnih i samodopadnih poimanja Crkve.

Bog uvijek prolazi. Ne zaustavlja se samo kod “naših”. Ide – ma što tko mislio – silinom Duha i kod “vaših”.

Njegovi putovi su uvijek preko granica, jer Božja ljubav ne pozna nama tako svojstvena ograničenja, zidove i

prava.

DON IVICA HULJEV - župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net

O G L A S I

ŽUPNA KATEHEZA:

PRVOPRIČESNICI – VIDOVEC (3. a i b) – srijeda u 14.30 sati

– NEDELJANEC (3. c) – srijeda u 15.30 sati

KRIZMANICI – VIDOVEC (8. a) – utorak u 14.30 sati (8. b) – utorak u 15.30 sati

– NEDELJANEC - četvrtak u 15.30 sati

POZIVAJU SE KRIZMANICI DA DONESU POTVRDE ZA KUMOVANJE OD

KRIZMANIH KUMOVA KOJI NISU IZ NAŠE ŽUPE VIDOVEC!!

Ženidbeni navještaj:

Antonio Koren, sin Zdravka i Marine Koren, r. 1990. iz župe Vidovec i Kristina Škreb, kći Stjepana i

Vesne Škreb, r. 1995. iz župe Vidovec.

3. 02. 2019. ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

8h. VIDOVEC – za župljane

9i30h. NEDELJANEC + ob. Furjan, ob. Martinez

11h. VIDOVEC + Marija i Terezija Presečki

4. 02. Ponedjeljak

Veronika, Izidor

17 h. VIDOVEC + Antun i Franciska Kliček i na čast Anđelima

čuvarima – daje ob. Canjuga

+ Josip i Alojzija Kruhek – daje ob. Habulan

5. 02. Utorak

Sv. Agata, djevica i mučenica

17 h. VIDOVEC + Vladimir Habuzin i ob. Jakoba Habuzin – daje obitelj + Tatjana Melnjak – daje ob. Melnjak - Ježovita

+ ob. Kovačić i Antun Kovačić – daje ob. Kovačić

6. 02. Srijeda

Sv. Pavao Miki i drugovi, mučenici

NEDELJANEC 16:25 h. – DEVETNICA SV. JOSIPU

17 h. SV. MISA + ob. Sokol, Gazdek, Kocijan i Kučko – daje ob. Drage Kučko

VIDOVEC 17:30 h. – DEVETNICA SV. JOSIPU

18h. SV. MISA + Matija, Milka i Ivan Vincek – daje Marija

+ Augustin, Doroteja, Marijan i Dragica Novak – daje Anica Štebilj

7. 02. Četvrtak

Julijana, Držislav

17 h. VIDOVEC + ob. Kovačić – daje Franjo i Marija Kovačić

8. 02. Petak

Jeronim, Jerko

17 h. VIDOVEC + ob. Flaišman i Mašić i Verica Plantić – daje ob. Flaišman

9. 02. Subota

BL. ALOJZIJE

STEPINAC,

biskup i mučenik

8 h. VIDOVEC + za duše u čistilištu 16 h. K RŠTENJE I SV. MISA – Franka Petric

17 h. VIDOVEC + Stjepan Košić i Marija Huđer – daje ob. Josip Huđer

10. 02. Nedjelja

PETA NEDJELJA KROZ GODINU –

SVJETSKI DAN BRAKA

8h. VIDOVEC – za župljane

9i30h. NEDELJANEC + ob. Šantek, ob. Đurasek, Milan Pozder – daje ob. Ivana Šantek

11h. VIDOVEC + Ivan i Eva Krklec, Juraj i Marija Hruškar – daje Ana Trojko

Izdaje: RKT. ŽUPA SV. VIDA, Trg Sv. Vida 6, 42205 Vidovec Odgovara: Branko Švogor, župnik

Sveti Blaž (Vlaho)

Katolička Crkva svetoga Blaža liturgijski časti 3. veljače, a riječ je o ranokršćanskom svet-cu i biskupu koji je podnio mučeničku smrt za vrijeme cara Licinija. O njemu ima vrlo malo pouz-danih podataka, ali zato postoji niz različitih legendi, nastalih u srednjem vijeku, a koje, slično kao i druge legende toga vremena, treba gledati u pedagoškom svjetlu, odnosno kao poticaj vjer-nicima da dublje i ozbiljnije prihvaćaju i žive svoju vjeru. Naime, kako se do toga vremena već odavno bio uvriježio i raširio kult mnogih starokršćanskih svetaca, posebno onih koji su u prvim stoljećima podnijeli mučeničku smrt, a istovremeno o njihovu životu nije sačuvano puno podata-ka, srednjovjekovni su hagiografi redovito imali potrebu nadopuniti svetačke životopise, i to uz dodavanje mnoštva nevjerojatnih i manje vjerojatnih elemenata. U tom je smislu neopravdano i nepravedno takve legende odbaciti zbog njihove povijesne upitnosti, nego im vrijednost treba tra-žiti u navedenoj odgojnoj funkciji, koja je uglavnom ispunjavala svoju svrhu, a poglavito zato što se kult do tada manje poznatih ili gotovo nepoznatih svetaca vrlo često raširio po cijeloj Crkvi. Tako je bilo i sa štovanjem svetoga Blaža. Također, bilo bi neopravdano i nepravedno zbog takvih nevjerodostojnih nadopuna odba-citi štovanje svih ili pojedinih svetaca, čemu su skloni današnji kritičari, jer je Crkva oduvijek s velikom ozbiljnošću pristupala proglašenju svetih, što nas upućuje na zaključak da su svi oni, a posebno kršćanski mučenici prvih stoljeća, kao što je bio sv. Blaž, doista bili svetoga života i zas-lužili nositi krunu uzoritosti. Možemo u tom smislu s jedne strane reći da se kult takvih svetaca puno više razvijao od potrebe čuvanja točnih biografskih podataka, a s druge strane možemo pretpostaviti da većinu njih krasi dubina vjere koju su posvjedočili svakodnevnim trudom u ljubavi prema Bogu i bližnjima, kao i mučeničkom smrću, te da su to već po sebi izvanredni čini, koji su se ipak srednjovjekovnim ljudima činili nedostatnima, pa su za potrebe tadašnjih vjernika bili na-dopunjavani navedenim elementima. Sigurni podatci govore da je sveti Blaž rođen u gradu Sebasti u Armeniji (danas Sivas u Turskoj), u 3. stoljeću, a predaja kaže da je bio liječnik, te da je poradi svoje požrtvovnosti u po-maganju drugima, kao i poradi svoga pobožnoga života, izabran za biskupa. Također, prema predaji, podnio je mučeničku smrt za vrijeme cara Licinija, a koji je najprije sa svojim suvladarom carom Konstantinom Velikim 313. god. donio Milanski edikt i njime omogućio slobodu kršćanima, ali je kasnije nastavio s progonima. Sveti je Blaž u tom smislu vjerojatno svoju mučeničku smrt podnio između 315. i 320. god., a prema nekima bilo je to 317. Prije no što će biti uhvaćen, osu-đen i mučen, sveti je Blaž živio u nekoj pećini u planinama, gdje se povukao pred progonima, a kada je otkriven, doveden je na sud i, jer se nije htio odreći svoje vjere, mučen tako što su ga ob-jesili naopačke i kidali mu tijelo nekakvim velikim oštrim željeznim češljem. Međutim, kako se ni unatoč takvim teškim mukama nije htio odreći vjere u Boga, na kraju su mu odrubili glavu. Iako postoji niz sličnih zgoda iz života svetoga Blaža, ovdje samo spominjemo jednu koja je utjecala i na liturgijski oblik njegova štovanja. Predaja tako kaže da je jednom prilikom sveto-mu Blažu došla neka žena s djetetom u naručju i molila ga da pomogne djetetu, jer mu je u grlu zapela riblja kost. Svetac se pomolio i prekrižio djetetovo grlo tako da je ozdravilo. Na temelju toga događaja sveti se Blaž štuje kao zaštitnik grlobolje, pa je tako uvriježeno da se na njegov blagdan u svim crkvama obavlja blagoslov grla, i to na način da se ukrižaju dvije svijeće i posta-ve vjernicima na grlo, a za to vrijeme svećenik praveći znak križa govori: “Po zagovoru svetoga Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Gospodin bolesti grla i svakoga drugoga zla. U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen.” U ikonografiji se sveti Blaž obično prikazuje kao starac sa sijedom bradom, obučen u bi-skupsku odjeću, koji u jednoj ruci drži željezni češalj, kao znak svoje mučeničke smrti, a u drugoj svijeću, kao znak njegove posljednje želje da liječi bolesnike. Osim što je zaštitnik kod bolesti gr-la, štuje se i kao zaštitnik divljih životinja, jer je, prema predaji, u vrijeme kada je živio u planina-ma bio okružen divljim životinjama koje mu nikada nisu naudile, nego su se ponašale pitomo. I na kraju valja spomenuti da se sveti Blaž, pod imenom Vlaho, posebno slavi u gradu Dubrovniku, gdje se svake godine o njegovu blagdanu svečano u procesiji nose njegovi zemni ostatci, a s ob-zirom da je riječ o izvanrednom tisućljetnom ne samo vjerskom, nego i kulturnom događaju, koji je poznat pod nazivom Festa svetoga Vlahe, razumljivo je da je uvršten u UNESCO-vu nemateri-jalnu svjetsku baštinu. Kao zaštitnik Dubrovnika, sveti se Vlaho u ikonografiji najčešće prikazuje kako u ruci drži model grada.