odnos prirode i slobode u kantovoj filozofiji

7/24/2019 Odnos prirode i slobode u Kantovoj filozofiji

1/15

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za filozofiju

Odnos prirode i slobode u Kantovoj filozofijiSeminarski rad

Predmet: Historija filozofije III

Mentori: Samir Arnautovi, prof dr

!"ana #a$imi % &u"o, ass

Studenti'a: (amija Mili)i, redovna studenti'a

Indeks *r +-.-/0-12

Odsjek: Filozofija

3rupa: Filozofija i komparativna knji"evnost

1


2/15

Sarajevo, fe*ruar 0-14

A & S 5 # A 6 5

U ovom seminarskom radu *it e razmotren odnos prirode i slo*ode u filozofiji Immanuela

7anta, i to kroz nje8ova tri klju9na djela: Kritiku istog uma, Kritiku praktinog uma i Kritiku moi

suenja 5ako e prirodni i slo*odni kauzalitet *iti predstavljeni u kontekstu spekulativno8 i prakti9no8

uma, kao i u kontekstu umjetni9ko8 stvaranja, 8dje se djelatnost 8enija pokazuje kao najo9itiji primjer i

dokaz 9ovjekove slo*ode

7 ( U ; < = # I = ; I

Priroda, slo*oda, kauzalitet, karakter uzroka, antinomija, autonomija, spekulativni um, prakti9ni

um, p$aenomena, noumena, moralni zakon

2


3/15

U > O !

7roz sva tri klju9na kriti9ka djela I 7anta provla9i se tema odnosa dvaju kauzaliteta: prirode i

slo*ode Po9ev)i od tree antinomije u Kritici istog uma, ili 9ak od same podjele predmeta nap$aenomena i noumena, preko odre?enja slo*ode kao moralno8 zakona pa sve do najjasnije8

o9itovanja slo*ode u radu 8enija, 7ant razmatra slo*odu i prirodu kao dva kauzaliteta pomou koji$ se

reflektira i sam odnos 9ovjeka i svijeta oko nje8a

Priroda, kao stro8o ure?eni kauzalni sistem, javlja se u svojoj ritmi9nosti kao svijet fenomena

Pitanje je, za)to je 7antu *io potre*an i svijet noumena@ On noumen odre?uje najprije ne8ativno, kao

ono )to nije fenomen, kao ono )to ozna9ava pretjerane za$tjeve 9ulnosti 5i pretjerani zahtjevi ulnosti

odma$ podsjeaju na sam razlo8 zapadanja 9isto8 uma u antinomije Mislim da se pojam noumena ipojam slo*ode javljaju kada svoj po8led sa prirode usmjerimo na 9ovjeka, kao jedinstveno *ie usljed

te prirode

Anti9ko do*a nije pravilo razliku izme?u prirode i 9ovjeka: 9ovjek je *io dio kosmosa i kao

takav se nije osjeao oponiranim od strane spolja)nje8 svijeta, tj mo"e se rei da on uope nije taj

svijet smatraospoljanjimu odnosu na se*e !akle, nije *io potre*an uope pojam odnosa kao rela'ije

koja *i spojila dvije razli9ite stvari a$tjev F &a'ona o izu9avanju prirode i odre?enje znanja o toj

prirodi kao moi 9ovje9anstva, stavilo je 9ovjeka u pozi'iju naspram prirode, )to se odrazilo krozuspostavu odnosa su*jektBo*jekt ;ovjek, kao neko ko je sada ipak razli9it od prirode, javlja se u svojoj

slo*odi, jer mu upravo ta slo*oda omo8uava da prou9ava prirodu kao o*jekt, da ju doista sa8leda u

3


4/15

njenoj naravi Slo*oda, kako emo vidjeti u ovom radu, javlja se kao prini'ip 9ovjekovo8 prakti9no8

djelovanja, kao ono )to mu omo8uava da uspostavi odre?enu vrijednost samo8 se*e unutar svijeta

Pored 7antovi$ djela: Kritika istog uma, Kritika praktinog uma, Kritika moi suenja i

Zasnivanje metafizike morala, u ovom radu sam se koristila i tekstom = 7u)an: Aspekti i implikacije

Kantova pojma slobode, tekstom M Aimovi:Kant i metafizika prirode, te djelom P 3uCera:Kant's!stem of "ature and #reedom$ elected %ssa!s

# A # A ! A

1. Priroda

Stanje apre$enzije u su*jektovom spoznajnom pro'esu podrazumijeva nesre?eni skup pojava i

predstava, o kojim su*jekt ima puke 9ulne utiske 5o zna9i da razli9ite pojave koje je su*jekt per'ipirao

nisu stavljene u *ilo kakvu vezu, one su samo nakupina 8otovo nasumi9ni$ stvari koje je su*jekt

primijetio i doveo u okru"enje iz ko8 e u pro'esu sti'anja znanja izvesti pojmove o tim stvarima 5ostanje apre$enzije je su*jektov, mo"e se rei, naivni dodir sa prirodom

Dta su*jekt radi sa tom prirodom@ Sam razum, radei po prin'ipu lo8i9ke analize, zajedno sa

s$emama i kate8orijama, izvodi pojmove o onom per'ipiranom za$valjujui jedinstvenoj predstavi

su*jektove aper'ep'ije:&a mislim Ova predstava omo8uava da se iz apre$enzije pre?e u stanje ne)to

vee or8aniziranosti prikupljeno8 9ulno8 sadr"aja Pri tom, razum naravno zavisi od samo8 9isto8 uma

i nje8ove ar$itektonske ure?enosti Ar$itektoniku 7ant definira kao vje)tinu sistema Ono )to *i$

"eljela da primijetim iz takvo8 jedno8 odre?enja jeste upravo rije9i vjetina U 9emu je to su*jekt vje)t@Mo"da upravo u tome da na prirodu lijepi matri'u,, mo"e se rei nekakvu mapu, koja mu omo8uava

da eventualno stekne odre?eno znanje o prirodi >je)tina, techne, umijee i umjetnost@ Mo"da upravo

4


5/15

umjetnost, kao, kako emo vidjeti kasnije, proizvo?enje putem slobode Pitanje je: koliko je priroda

zaista sistematizovana@ Mislim da je ovo pitanje koje sam Hume postavlja: otkud nam pojam uzroka@

M Aimovi, u svom tekstuKant i metafizika prirode, navodi:

adi se dakle o istim ili optim prirodnim zakonima( ne o empirijskim zakonima prirode( a

zakonitost u prirodi zasniva se na nu)noj vezi pojava u iskustvu i na iskonskim zakonima razuma(stoga( slobodnije reeno( razum ne uzima svoje zakone a prirori iz prirode( nego svoje zakonepropisuje prirodi1

!akle, ono )to razum radi jeste dasvojezakone pripisuje prirodi Ovo je zapravo 7antova teza da nije

mo8ue spoznati stvari po se*i Eprirodu po se*i, ve ta spoznaja uvijek uklju9uje 9ulnost i razum i

nje8ovu te"nju za sistematiza'ijom 5o je ono )to 7ant naziva prakti9nom moi su?enja


6/15

Su*jekt sistematizuje prirodu prema prin'ipu podjele stvari u njoj na rodove i vrste U Kritici

istog uma, 7ant navodi tri pravila kojima um priprema razum za nje8ovo polje rada:

1 Prin'ip jednorodnosti svi$ raznovrsnosti0 Stav varijeteta jednorodnosti koja se dijeli na ni"e vrste2 akon afiniteta svi$ pojmova Ekontinuirani prelazak iz jedne u dru8u vrstu

!akle, stvari se u prirodi najprije s$vaaju kao 'jelina koja stoji pod jednim 8enus proimus, koji se

dalje dijeli na mno8e vrste, podvrste, itd Odnos ti$ vrsta, podvrsta itd jeste takav da nema skokova

izme?u nji$, svaka vrsta ima svoj rod koji je vrsta nekom dru8om, vi)em rodu i tako dalje


7/15


8/15

inteli8i*ilni karakter Ukoliko ju promatramo kao stvar u pojavi, njen karakter je empiri9an i ona je

fenomen Ukoliko stvar promatramo kao stvar po se*i, njen karakter je inteli8i*ilan i ona je noumen

Potom 7ant ka"e kako inteli8i*ilni karakter stvari nije mo8ue neposredno uvidjeti, ve se on samo

putem njeno8 empiri9ko8 karaktera, dakle posredno, uvi?a

U ovom posljednjem stavu ve se nasluuje odnos dvaju kauzaliteta: prirode i slo*ode, no o tomu odnosu 8ovoriti ne)to kasnije a sada je *itno da na8ovijestimo povezni'u prirode i slo*ode, prosto

da *i 8ovor o slo*odi *io usmjeren na odre?eni sistem koji emo izme?u nje i prirode tek uspostaviti

>ratimo se na treu antinomiju U kontekstu spekulativno8 uma, 7ant pokazuje kako kauzalni

lana' osim prirode nije mo8u U svijetu fenomena, jedini zakon je zakon prirode Ipak, tu nikako nije

kraj pri9e o slo*odi

7u)an u svom tekstu napominje:

"o( Kant uzvraa$ s obziromna prethodno dokazanu poziciju da su spomenuta vremenska stanjazapravo pojave koje svoj poetak imaju u samim stvarima po sebi ili noumenonima( mo)e se( ada se istovremeno ne onemogui svaki spoznajni napor( prihvatiti pozicija prema kojoj bi se unoumenalnom svijetu dopustila ideja slobode( dok bi se u fenomenalnom ona pokazalaneispravnom+ Kant time dolazi do opravdane mogunosti slobode( koja je ovdje samoproblematian pojam( a kasnije e se pretvoriti u aserciju te naposljetku u nu)nost+4

U Kritici istog umaje slo*oda odre?ena pozitivno i ne8ativno


9/15

niza


10/15

jedino u prakti9noj upotre*i Pomou slo*ode, 9ovjek ostvaruje autonomiju svoje volje: volja se

oslo*a?a od nje8ovi$ li9ni$ po*uda i omo8uen je nje8ov put ka moralnom djelovanju loboda

svojstvena volji jest spontanitet( tj+ sposobnost odreenja vlastita kauzaliteta u prirodi4 7u)an

napominje upravo na ovaj pojamspontaniteta slobodekao na sposo*nost da se odredi svoj osjetilni

kauzalitet prema stanju svoje svijesti!akle, 9ovjek putem slo*ode nalazi svoje mjesto u svijetu a$valjujui moralnom zakonu u se*i

i slo*odi kao jednoj formi to8 moralno8 zakona, 9ovjek ostvaruje svoju autonomiju U opre'i s tim,

$eteronomiju volje 7ant opisuje kao stanje u kom prakti9ni zakon postaje zavisan od prirodno8 zakona,

koji dalje ne da volji da se*i sama daje zakon Etj da *ude autonomna

U Kritici moi suenja, 7ant 8ovori o slo*odi u po8ledu umjetni9ko8 rada 8enija


11/15

0n fact( Kant had al.a!s insisted that the s!stems of nature and freedom( of theoretical andpractical reason( must themselves be able to be conceived as comprising a single s!stem ofnature and freedom( although this conception .ould itself be valid onl! 77from a practical pointof vie.--

Ovaj 3uCerov 'itat zapravo 8ovori o ne9emu )to sam na pret$odnim strani'ama tek spomenula Priroda

i slo*oda se uKritici istoga uma, nakon )to pro9itamo treu antinomiju, 9ine kao dva suko*ljenakauzaliteta koji se 9ak me?uso*no isklju9uju Mo"e se rei da se, ako izolirano 8ledamo treu

antinomiju, nalazimo usljed suko*a determinizma i kon'epta slo*ode, od koji$ samo jedan mo"e da

postoji


12/15

izai izvan svoji$ 8rani'a pa zapada u antinomije, prakti9ni um mu poma"e da putem slo*ode dosti8ne

autonomiju svoje volje i putem nje da nastavi svoj odnos sa svijetom

3uCer navodi da je jedinstvo prirode i slo*ode jedino vidljivo sa aspekta prakti9no8 uma 5o je

tako upravo z*o8 to8a )to je spekulativni um stao u sa8ledavanju odnosa prirode i slo*ode ono8

trenutka kada nije mo8ao da opojmi slo*odu Prakti9ni um, s dru8e strane, uspje)no omo8uavasu*jektu da sa8leda se*e kao noumen i da ostvari autonomiju volje pomou koje e da uspostavi svoju

vezu sa prirodom, da ju sistematizuje i da stekne znanje o njoj

A 7 ( U ; A 7


13/15

razum pod rukovodstvom uma, da *i$ kasnije pokazala )ta zapravo radi slo*oda na jo) vi)em stupnju, u

djelovanju jedno8 8enija &ili su mi *itni ti momenti u kojima se slo*oda i priroda doti9u na razne

na9ine edan od nji$ je onaj aspekt sa ko8 slo*odu 8ledamo kao eti9ku kate8oriju, koja omo8uava

su*jektovo slo*odno djelovanje koje ima posljedi'e u prirodi, tj u vanjskom svijetu

S dru8e strane, zanimljivo je *ilo ispratiti odnos prirode i slo*ode kroz Kritiku moi suenja:samu prirodu 7ant u tom djelu prikazuje u novom svjetluL ne vi)e kao okru"enje koje 9ovjek

sistematizuje, ve kao vanjsku silu koja mu stvara osjeaj moi i zadovoljstva 5ako?er, u dijelu kada

7ant razmatra teleolo)ki aspekt prirode, on upravo 8ovori o prirodi kao sistemu koji je jedino mo8ue

izu9avati upravo kao sistem ako mu se da odre?ena svr$a

Slo*oda umjetnikovo8 djelovanja i nje8ova mo uo*razilje mu zapravo omo8uavaju da iza?e

izvan 8rani'a svo8 okru"enja, izvan prirodni$ zakona i da stvara svoju zase*nu realnost i zaista utisne

pe9at ljudske slo*ode u stro8i prirodni kauzalitet

( I 5 = # A 5 U # A

Aimovi, M:Kant i metafizika prirode,


14/15

7ant, I:Kritika moi suenja, &I3, &eo8rad, 1G 7ant, I:Kritika praktinog uma, Plato, &eo8rad, 0--+ 7ant, I:Zasnivanje metafizike morala, !ereta, &eo8rad, 0--. 7u)an, =:Aspekti i implikacije Kantova pojma slobode, u: Filozofska istra"ivanja 10 3od 20,

0-10

S A ! # A

UVOD3

R!RD "

1 Priroda +14


15/15

0 Slo*oda

2 edinstvo prirode i slo*ode 1-

!K#JU$K 12

#%&'R&UR 13

15

odnos prirode i slobode u kantovoj filozofiji

Documents