Univerzitet u Sarajevu Pedagoka akademija Odsjek za predkolski odgoj

ODNOS OBRAZOVANJE I DEMOKATIJA U FILOZOFIJI PRAGMATIZAMSeminarski rad

Bujak Aida Prof. dr. Samir Arnautovi Sarajevo, Decembar

SADRAJ

1. UVOD 1 2. OBRAZOVANJE .. 2 3. DEMOKRATIJA ... 4 4. PRAGMATIZAM .. 6 5. ZAKLJUAK 7

UVOD

Don Djui bio je ameriki filozof, psiholog, socijalni kritiar i teoriar obrazovanja, jedan od voa pragmatike kole ije je miljenje bilo veoma utjecajno u svijetu. Njegovo ime je bio jedno od onih imena bez kojih bi demistifikatorske, astiestencijalistike i kulturoke tendencije 20. stoljea bile nezamisljive. Vjerovao je da cijelo podruje psihikog iskustva, ukljuujui i parapsiholoke doivljaje, moraju prouavati psiholozi. Okree se filozofiji i osigurava sebi reputaciju najpoznatijeg amerikog filozofa. Ovaj svestrani intelektualac pokuao je razvijati svoju filozofsku misao kroz sve vanije filozofske i kulturoke discipline etika, teorija spoznaje, logika, politika filozofija, obrazovanje i estetika. Djui pokuava od postojeeg filozofskog vokabulara raziti falibilnu naraciju koja bi nas povela tamo gde elimo 3roc postanemo ono to elimo, bez potrebe za nekom ne ljudskom verificirajuom instancom. U vrijeme u kojem je filozofija bila u procesu profesionalizacije, Djui se odrao kao filozof zainteresovan za probleme svakodnevnice sa meunarodnim utjecajem u oblastima demokratije i obrazovanja. Za razliku od religijski zainteresovanog osnivaa pragmatizma Djui se u potpunosti okree prirodnim naukama i iskustvu. vrsto je vjerovao u demokratiju i drutvenu reformu. On pokuava da pokae kako iznesena filozofija povezuje rast demokratije sa razvojem eksperimentalnog metoda u naukama ideja evolucije u biolokim naukama i industriskom reorganizacijom i trudi se da ukae na promjene u gradivu i metodu obrazovanja koji zahtjevaju ovaj razvitak. Djui je obrazovanje predstavio kao ivotnu potrebu. ivot je proces obnavljanja samog sebe djelovanjem na okolinu.

1

OBRAZOVANJE

Djui u obrazovanju posebnu panju daje matematici, geografiji i historiji. Matematika je danas veoma apstraktna nauka ; geometrija, meutim doslovno znai umjerenje zemlje : praktina upotreba broja u mjerenju i brojanju koje prati promjene na stvarima danas je ak vanije nego u ono vrijeme kada je prona ena u ove svrhe. Nema sumnje da se uz mnogo ta to se ui u koli vezuje neka posebna izvjetaenost. Teko se moe rei da mnogi aci o gradivu svjesno misle kao o neem nestvarnom; ali ono za njih izvjesno ne posjeduje onu vrstu stvarnosti koju posjeduje gradivo njihovog ivotnog iskustva. Oni naue da od kolskog gradiva ne oekuju tu vrstu stvarnosti, oni se naviknu da se prema njemu odnose kao prema onom to je stvarno u svrhu deklamovanja; asova i ispita. Vie manje se samo po sebi razumije, da ono treba da ostane mrtvo za iskustva svakodnevnog ivota. Rave posljedice ovoga su dvojake. Obino iskustvo se ne obogauje kako bi trebalo, ono se ne oplouje uenjem u koli. A stavovi koji potiu od navikavanja na polushvaeno i loe svareno gradivo i njegovo prihvatanje slabe snagu i efikasnost miljenja. Geografija i historija pruaju gradivo koje stvara zalee i otvara vidik, intelektualnu perspektivu onome to bi inae moglo ostati usko lina radnja ili samo oblik tehnike vjetine. Ako se geografija i historija predaju kao gotovi predmeti koje ovjek ui prosto i zato to je poslan u kolu, lako se moe desiti da se naui niz iskaza o stvarima koje su daleke i tue svakodnevnom iskustvu.

2

Rad se razdvaja, podiu se dva razliita svijeta koji zaokupljuju djelatnost u raznim vremenskim znaenjima. Historija i geografija se uzajamno dopunjuju. Rijei geografija i historija prosto oznaavaju predanjem osvijeteno kolsko gradivo. Obinost i raznovrsnost ovog gradiva obeshrabljuje svaki pokuaj da se sagleda ta ono zapravo predstavlja, i kako moe da se predaje na takav nain da ispuni svoju ulogu u iskustvu uenika. One moraju da imaju jednu optu ulogu u razvijanju iskustva stvarno proetog drutvenim i intelektualnim duhom. Otkrivanje ove uloge mora da se upotrijebi kao mjerilo za ispitivanje i odabiranje injenica koje se prenose uenicima i metoda koji se tome primjenjuju. Uloga nastavnog gradiva historije i geografije ve je izloena; ona se sastoji u tome da obagati i oslobodi neposrednije i line ivotne dodire obezbjeujui im sklop, pozadinu i vidike. Ako geografija istie fiziku stranu a istorija drutvenu, ipak je to isticanje zajednikog predmeta, tj. Zajednikog ivota ljudi. Jer ovaj udrueni ivot sa svojim ogledima, metodima, i sredstvima, svojim uspjesima i neuspjesima ne odvija se na nebu, ili ak u nekom potpuno praznom prostotu. On se odigrava na zemlji.

3

DEMOKRATIJA

Djuijuva koncepcija demokratije podrazumijeva obogaivanje opsega izbora, proirenje mogunosti za pronalaenje razliitih vrsta ispunjenja za sve osobe, stvoriti slobodnije i humanije iskustvo svima dostupno i kome svi doprinose. Za Deweya ne postoji bezna-ajan individuum. Svaki lan drutva jedinstvena je pojava i svakoj treba biti omoguen prostor za samokreaciju, za potragu za vlastitim smislom. Djuijeva demokratija je radikalna i obuhvata cijelu kulturu. Nijedan segment kulture ne moe biti monopoliziran, odnosno uzurpiran od jedne ideje, jednog etikog dobra ili od jednog vladara ili oligarhije. On demokratizira i plebejizira ideju istine. To ini i sa etikom i zajednicom. Samo u tom kontekstu rekonstruirajua mo filozofije ima svoju svrhu. Vjera u mo inteligencije da zamilja budunost kao projekt onog poeljnog u sadanjem, te da iznalazi instrumente za njenu realizaciju, na je spas. U tom smislu deesencijalizacija je demokratizacija kao demokratizacija kulturnog prostora u kome ljudi djeluju i komuniciraju. U demokratiziranoj kulturi ije institucije osiguravaju maksimum slobodnog vremena za individualnu samokreaciju, pri emu se same mjenjaju odgovarajui na stalno promjenjljive ljudske interese i potrebe. Djui vidi zadatak filozofske rekonstrukcije. Demokratija koju Djui promilja i koja ostaje njegovim trajnim idealom je neka vrsta proirene zajednice istraivaa, odnosno, predstavlja model ire kulturne komunikacije koji podrazumjeva kooperativno formuliranje i testiranje hipoteza, sugestija za rjeenje problema kako bi saznali ta djeluje na najbolji nain.

4

Model naune zajednice Djui ne preuzima bez modifikacije. Jer, nauno istraivanje stvar je kompetentnih, meu kojima, u cilju efikasnosti naunog istraivanja, odnosi treba da budu demokratski. Za Djuia demokratija zahtijeva vie od osiguravanja individualnih prava. Ona zahtijeva vjeru u mogunost razrjeenja sporova pomou neprisilnog promiljanja, kao kooperativnog pothvata, a ne situaciju u kojoj e jedna strana tlaiti druge otvoreno pomou nasilja ili suptilnije pomou ismijavanja i zastraivanja. Ako je takva situacija nemogua, onda je nemogua i promiljena demokratija kako ju Djui zamilja. Pragmatizam, kakvim ga vidi Djui, tako je filozofija demokratije, ali ne kao njena temeljna disciplina ve kao temeljni model komuniciranja u demokratskoj kulturi koji se ne fokusira oko "temeljnih istina" na kojima poredak poiva, ve oko mree uvjerenja kako je lanovima drutva potrebno omoguiti to vie slobode u vlastitom samo kreiranju uz maksimum tolerancije prema slobodi samokreacije drugih. To uvjerenje se krije iza pragmatistike "metodologije" i ono kao snaga koja inicira kooperativni napor pun meusobnog uvaavanja provijava i kroz njegovu epistemologiju i etiku i politiku filozofiju. Zato je, istovremeno, pragmatizam nespojiv sa feudalnim ili diktatorskim drutvima, u kojima su slobode za individualno samostvaranje, proirenje i bogaenje iskustva svedena na minimum, ili ih uope nema.

5

PRAGMATIZAM

Pragmatizam je filozofski pravac. Budui da je svaki ovjek racionalno bie koje tei vlastitom dobru, u posljedicama koje neki stav ima u odnosu na njegov ivot nalazi se kriterijum koji je u stanju da na dovoljno dobar nani razdvoji (trenutno) istinite od lanih stavova. Moemo rei da je pragmatizam sve do danas ostao vana crta filozofije. Pragmatizam potencira odnose izmeu teorije i prakse. Pragmatici smatraju da nastavak iskustva, kao i njegova priroda, dolaze kao rezultat ranije preduzete akcije s ciljem da ista postane poetna taka za razmiljane. Samo iskustvo nastaje uzajamnim procesom transakcije organizma i okoline u kojem se subject i predmet nadograuju. Pragmatino saznanje se vodi interesima i vrijednostima. Budui da je realnost predmeta nemogue spoznati bez iskustva, istinske afirmacije je jedino mogue potvrditi kroz ispunjavanje odreenih eksperimentalnih uslova. Djui prvi meu pragmatisima ozbiljno razmatra problem intersubjektivnosti i pokuava dati nacrt za drutvenu teoriju koja bi bila, u skladu sa njegovim uenjem, "vodem metodom istraivanja i planiranja". Kao kod individuuma, koji je u stalnom procesu nastajanja i samostvaranja, isto se deava i sa drutvom u cjelini. Kao ni individuum, ni drutvo ne treba svoje filozofsko utemeljenje, odnosno utemeljenje u apriornim principima. Djui bi podjednako rezolutno odbio pokuaje definiranja "prirode drutva" kao to je odbijao refleksije o neem to bi bila "ljudska priroda". Tano je da su drutveni aranmani i institucije napravljene za ovjeka, no oni nisu sredstva za zadobijanje neega, ak ni sree. Oni su sredstva za stvaranje individua. On je zaokupljen traenjem balansa izmeu "moralnog poboljanja individuuma i objektivne reforme ekonomskih i politikih uslova". Individuum i drutvo su neodvojivi dijelovi jedne cjeline. Individuum za sebe, bez komunikacije,

6

ZAKLJUAK

Filozofija Djuija i njene kljune antiesencijalistike metafore - rekonstrukcija, iskustvo, inteligencija, demokratija i druge, njihova misaona aktuelnost i provokativnost zaista ine ovog autora savremenim misliocem. Pragmatizam, kakvim ga vidi Djui, tako je filozofija demokratije, ali ne kao njena temeljna disciplina ve kao temeljni model komuniciranja u demokratskoj kulturi koji se ne fokusira oko "temeljnih istina" na kojima poredak poiva, ve oko mree uvjerenja kako je lanovima drutva potrebno omoguiti to vie slobode u vlastitom samokreiranju uz maksimum tolerancije prema slobodi samokreacije drugih. Meutim demokratija za Djuia nije tek puka forma vlasti, sistem pravnih odredbih i procedura. Ona je kako Djui kae ideja zajednice same. Namjesto portage za sigurnou, Djui nudi istraivanje koje se odvija kao kooperativni napor u diskursu iji je rezultat smisao. Zbog toga , pragmatizam je neodvojiv od demokratije ustvari smisao je povezanost.

7

Djui je zaokupljen traenjem balansa izmeu "moralnog poboljanja individuuma i objektivne reforme ekonomskih i politikih uslova". Individuum i drutvo su neodvojivi dijelovi jedne cjeline. Individuum za sebe, bez komunikacije, dakle, bez drutvenog konteksta za Djuija je "gola ivotinja", a drutvo za sebe je konzervativno i statino "kada god nije u slubi obogaivanja kontakata ljudi meu sobom". Drutvo je tako shvaeno kao sredstvo "za oslobaanje ljudskih sposobnosti", odnosno sredstvo da svaki individuum ima osigurano sve ono to mu je nuno za vlastitu realizaciju, njegov razvoj, sve to je nuno da se razvije kako bi adekvatno funkcionirao. Demokratija koju Djui promilja i koja ostaje njegovim trajnim idealom, neka je vrsta proirene zajednice istraivaa, odnosno, predstavlja model ire kulturne komunikacije koji podrazumijeva kooperativno formuliranje i testiranje hipoteza, sugestija za rjeenje problema kako bi saznali ta djeluje na najbolji nain. Ove zajednice - nauna, ali i demokratska postavljaju svoje ciljeve, odreuju svoje testove i ocjenjuju svoje rezultate u duhu konstruktivne saradnje. Vidimo da zajednica postavlja svoje ciljeve i svoje metode verifikacije. Ona je samostalna u svojoj mjerodavnosti i ne treba neku nad-ljudsku instancu za verifikaciju. Logika koja stoji iza ove slike je jednostavna, naime, bez uea javnosti u formulaciji takve politike, ona ne moe reflektirati zajednike potrebe i interese drutva jer potrebe i interese zna samo javnost. Model naune zajednice Djui ne preuzima bez modifikacije. Jer, nauno istraivanje stvar je kompetentnih, meu kojima, u cilju efikasnosti naunog istraivanja, odnosi treba da budu demokratski. No, kada su u pitanju zajedniki interesi, Djui je vjerovao da veina ljudi ima istu sposobnost prosuivanja po javnim pitanjima. Demokratizirani dijalog "meusobno jednakih" sudionika u istraivakom procesu, Djui pokuava prenijeti u demokratizirani dijalog "meusobno jednakih" sudionika u javnoj raspravi oko odreenih pitanja od zajednikog interesa. Prevazilaenje takvog problema predstavlja proces, uglavnom slian istraivanju - detekcija i definicija problema, imaginativne sugestije i alternative, anticipacija konsekvenci, odnosno eksperiment, te konano prihvaanje, odnosno odbijanje. Djui je kategorian, ovaj metod podrazumijeva demokratsko drutvo i to je njegov prijedlog na upit kakvu filozofiju ponuditi demokratskom drutvu, ako su, kako on kae, metafiziki sistemi funkcionirali u feudalnim sistemima. Za Djuia

demokratija zahtijeva vie od osiguravanja individualnih prava. Ona zahtijeva vjeru u mogunost razrjeenja sporova pomou neprisilnog promiljanja, kao kooperativnog pothvata, a ne situaciju u kojoj e jedna strana tlaiti druge otvoreno pomou nasilja ili suptilnije pomou ismijavanja i zastraivanja. Ako je takva situacija nemogua, onda je nemogua i promiljena demokratija kako ju Djui zamilja. Pragmatizam, kakvim ga vidi Djui, tako je filozofija demokratije, ali ne kao njena temeljna disciplina ve kao temeljni model komuniciranja u demokratskoj kulturi koji se ne fokusira oko "temeljnih istina" na kojima poredak poiva, ve oko mree uvjerenja kako je lanovima drutva potrebno omoguiti to vie slobode u vlastitom samokreiranju uz maksimum tolerancije prema slobodi samokreacije drugih. To uvjerenje se krije iza pragmatistike "metodologije" i ono kao snaga koja inicira kooperativni napor pun meusobnog uvaavanja i kroz njegovu epistemologiju i etiku i politiku filozofiju. Zato je, istovremeno, pragmatizam nespojiv sa feudalnim ili diktatorskim drutvima, u kojima su slobode za individualno samostvaranje, proirenje i bogaenje iskustva svedena na minimum, ili ih uope nema. "Djuijeva koncepcija demokratije podrazumijeva obogaivanje opsega izbora, proirenje mogunosti za pronalaenje razliitih vrsta ispunjenja za sve osobe, stvoriti slobodnije i humanije iskustvo svima dostupno i kome svi doprinose. Za Djui ne postoji beznaajan individuum. Svaki ima na raspolaganju rekonstruktivistiko-transformistiku mo inteligencije, naravno u kontekstu kog legimiraju interesi vodilje i ne postoji neki najvii interes ili kontekst prema kome su ostali interesi neto nie. Nijedna vrsta istraivanja nema monopol na asnu titulu znanja. Ininjer, umjetnik, historiar, poslovan ovjek stjeu znanja u onom stepenu u kom upotrebljavaju metode koje im omoguuju da rijee probleme koji se razvijaju u onom polju koje je od njihovog interesa. Iz ove demokratizirajue ontologije i epistemolokog pluralizma koji nijednoj epistemolokoj proceduri ne daje privilegirani status, Djui zakljuuje na etiki pluralizam. Svaka etika situacija u sebi je jedinstvena i ne postoji hijerarhija dobara kao to nema ni hijerarhije ideja. Slijedei istu antiesencijalistiku logiku, Djui e zakljuiti na drutveno-politiki, u krajnjoj liniji, kulturni pluralizam. Svaki lan drutva jedinstvena je pojava i svakoj treba biti omoguen prostor za samokreaciju, za potragu za vlastitim smislom. Deweyeva demokratija je radikalna i

obuhvaa cijelu kulturu. Nijedan segment kulture ne moe biti monopoliziran, odnosno uzurpiran od jedne ideje, jednog etikog dobra ili od jednog vladara ili oligarhije. Dewey "demokratizira i plebejizira ideju istine"16. To ini i sa etikom i zajednicom. Samo u tom kontekstu rekonstruirajua mo filozofije ima svoju svrhu. "Vjera u mo inteligencije da zamilja budunost kao projekt onog poeljnog u sadanjem, te da iznalazi instrumente za njenu realizaciju, na je spas"17. U tom smislu deesencijalizacije je demokratizacija kao demokratizacija kulturnog prostora u kome ljudi djeluju i komuniciraju. U demokratiziranoj kulturi ije institucije osiguravaju maksimum slobodnog prostora za individualnu samokreaciju, pri emu se same mijenjaju odgovarajui na stalno promjenljive ljudske interese i potrebe, Dewey vidi zadatak filozofske rekonstrukcije. Za Djui, cilj politikog i drutvenog ivota predstavlja kulturno obogaivanje i moralni razvoj sebe stvarajuih individua i samo regulirajuih zajednica putem sredstava oslobaanja ljudskih moi isprovociranih novim okolnostima i novim izazovima. Ovako formuliran cilj rekonstrukcije ne treba shvaati teleoloki i esencijalistiki. Filozofska rekonstrukcija demokratizirane kulture nije "sveobuhvatna doktrina" ili filozofija koja bi "utemeljivala" kulturu. Ona ne nudi sklop fundamentalnih principa shodno kojima bi se ureivali razliiti aspekti kulture. Kao i u teoriji spoznaje i etici, filozofska rekonstrukcija zajednice, politiko-kulturnog ivota nudi prije neku vrstu "redeskripcije" odnosno dovoenje razliitih aspekata i elemenata kulture u nove smislenije kontekste koji bi ljudima omoguivali lake noenje sa stvarnou. Umjesto apriornih fiksnosti filozofska rekonstrukcija kulture nudi "neprivilegirani prostor" za dijalog, naime, jedan "diskurzivni i dijaloki drutveni prostor u kojem razliite publike mogu iznai zajedniko tle"19. Zato demokratija za Deweya nije tek puka forma vlasti, sistem pravnih odredbi i procedura. Ona je "ideja zajednice same", kae Dewey. Namjesto potrage za sigurnou, Dewey nudi modus istraivanja koji se odvija kao kooperativni napor u diskursu iji je rezultat smisao. Zbog toga, pragmatizam je neodvojiv od demokratije. Inteligencija tako biva ponuena kao "univerzalni" metod. U svom naporu razumijevanja, osmiljavanja, fiksiranja uvjerenja, u krajnjem sluaju, rjeavanja problema, inteligencija se suvereno protee i kroz teoriju spoznaje, i etiku, i kulturu. U kulturnoj sferi "Dewey preferira da se govor o autoritetu, legitimitetu i obavezi preskoi i da se, umjesto toga, govori o primijenjenoj inteligenciji i

demokratiji On je htio da prvo pitanje i politike i filozofije bude ne to ta je legitimno?, ili ta je autoritativno?, ve ta moemo postii zajedno i oko ega se moemo sloiti?. To je nit Djuijeve misli. Ali, ako se bolje promisli, univerzalizam inteligencije i njenog istaivakog metoda kao bitno hermeneutiki fenomen, nije nita aprioristiko, ono nita ne utemeljuje ve predstavlja, nita vie od orua koje ljudi upotrebljavaju za bogatije i smislenije ivljenje.