Piše: prol. BRANIMIR lUKŠIl':Obljetnice •

Jedan očevidac, Jure Raguž, izjavljuje da je u svojoj blizini vidioočajnoga hrvatskog časnika kako ustreljuje svoje dvoje male djece,

dječaka i djevojčicu, potom suprugu i zatim sama sebe

UkomuoističkOj

Jugoslaviji postojalesu tabu teme čije jesamo spominjanjepobuđivalo sumnju

na neprijateljstvo prema vlasti.Cijela državna i partijska mašineri­ja pridonosila je organiziranomnepoznavanju tih tema i organizi­

·ranom nekajanju za njih. Jedna odtih tabu tema bio je i Bleiburg. Nokao što je rekao kardinal JosipBozanić u svome govoru naBleiburgu, hrvatski narod imapravo doznati istinu o stradanjimavlastitoga naroda na Bleiburgu iKrižnom putu gdje su počinjeni

masovni zločini sa znanjem, privo­lom i naredbom najvišega držav­nog vrha komunističke Jugoslavije.

ŠTO SE DOGODILONA BLEIBURGU14.,15.116. SVIB JA 1945.?

Dana 4. svibnja 1945. zapo­čeo je egzodus velikog dijelahrvatskih oružanih snaga i hrvat­skih civilnih osoba prema zapadukako bi se predali saveznicimapred nastupajućimpartizanskimkomunističkimsnagama.Premabritanskom vojnom arhivu (waroffice no. 1704465) kod Bleiburgana austrijsko-jugoslavenskoj grani­ci primicalo se ukupno 200.000hrvatskih vojnika, koji su štitili ipratili oko 500.000 civilnog pučan­

stva koje se htjelo prebaciti naenglesko područje da bi se predalii stavili pod britansku zaštitu. Ovaj

veliki dio izbjeglica pristigao je naLoibaško polje. pred Bleiburgom upopodnevnim satima 14. svibnja.Tu je zapovjedništvo HaS-a načelu s generalom Hereni'ićem stu­pilo u kontakt sa zapovjedništvomtamošnje britanske postrojbe i izja­vilo da su se došli predati britan­skoj vojsci i staviti pod njihovuzaštitu civilno pučanstvo. Britanskizapovjednik rekao je da je obavije­šten o hrvatskom dolasku, da će

sutra Hrvati moći krenuti daljeprema zapadu i da mogu zadržatisvoje oružje. Međutim, sutradan15. svibnja cijela se situacija naterenu izmijenila. Do obrata jedošlo nakon što je HaroldMacMillan, politički savjetnikvrhovnog savezničkog zapovjedni­ka za Sredozemlje feldmaršalaHarolda Alexandera, sa sjedištemu Caserti kraj Napulja, i izravnoodgovoran predsjedniku britanskevlade Winstonu ChurcbiUu, 13.svibnja 1945. u Klagenfurtu usme­no zapovjedio zapovjedniku 5.korpusa britanske 8. armije genera­lu Cbarlesu Kelgbtleyu da "velikibroj otpadničkih jugoslavenskihtrupa, izuzev četnika, izruči jugo­slavenskim partizanima." Ta jezapovijed bila u suprotnosti saobećanjemkoje je dao feldmaršalAlexander da će saveznici primitiu zarobljeništvo hrvatske vojnikenakon što ovi njima predaju svojeoružje. Ovo je obećanjedaoAlexander predstavniku SveteStolice kada je papa Pio xn.,zamoljen od kardinala Stepinca,

intervenirao kod savezničkog

zapovjednika da spasi hrvatskinarod u bijegu.

Da je nakana zapovjedništvapartizanske vojske bila spriječiti

predaju hrvatskih izbjeglica savez­nicima, svjedoči i sljedeća brzoja­vna zapovijed Josipa Broza Titakao vrhovnog zapovjednika te voj­ske, koju je on poslao 13. svibnja1945. godine, dakle nakon završe­tka rata. Taj brzojav glasi: "Treća

armija izvještava da se na prostoruKonjice-Šoštanj premaDravogradu nalazi grupa ustaša inešto četnika, ukupno preko50.000 ljudi. S njima se nalazePavelić, Mai'ek, hrvatska vlada iveliki broj zlikovaca. Pokušavajupreko Dravograda predati seEnglezima. Jedna Kostina divizijadrži prostoriju Neravosinrodo, adruga je kod Šentilja preseklacestu Velenje i Dravograd. Trebada najhitnije krenete sa vašim sna­gama iz rejona Celja pravcemSoštanj- Slovenj Gradec, kako bikoncentrisali napad na uništenjeove grupe. Tito." (Izvornik ovogabrzojava nalazi se u "Vojno-istorij­skom institutu" u Beogradu).Dodajmo ovome izjavu Titovoggenerala Koste Nađa, čija je treća

armija bila odgovorna za sudbinuhrvatskih vojnika i civila koje jebritanska vojska u Austriji predalaTitovim partizanima. U beograd­skom tjedniku "Reporter" od 13.siječnja 1985. (str.26.) Nađ izjav­ljuje, da je 150.000 protivnika vla­sti palo u njegove ruke i da su ih

26 HRVATSKI UST 13. svibnja 2010.

..prirodno. na kraju likvidirali".Nad dodaje da je odmah javio Tituo ovom "uspehu", i da je to bio,,zadnji ratni izveštaj u Drugomsvetskom ratu".

No vratimo se pregovorimana Bleiburgu. Zapovjednik 8. bri­tanske armije koja je okupirala tedijelove Austrije bio je general sirRichard McCreery, a zapovjed­nik britanskog 5. korpusa bio jegeneral Charles Keightley. Dvijehrvatske armije, koje su se s civil­nim pučanstvom povlačile premabritanskim trupama u Austriji,imale su 13. svibnja 1945. godine17 divizija (preko 200.000 ljudi).U 9 sati 14.5.1945. hrvatski časnikza vezu židovskog podrijetlaDeutsch-Maceljski ponudio jeBritancima predaju tih dviju hrvat­skih armija zajedno s civilnim

pučanstvom. Treba napomenuti daje Drugi svjetski rat već bio zavr­šen. Britanci su otezali s pregovo­rima sve dok partizanski pregova­rač, komesar Milan Basta, i bri­tanski pregovarač, brigadir PatrickScott, nisu uspjeli prevariti i prijet­njama prisiliti generala Herenčića

da hrvatska vojska položi svojeoružje i da podigne bijele zastavepredaje. Predaja komunistimazapočela je 15. svibnja u 16sati.Time je zapovijed MacMillanai Harolda Alexandera o izručenju

Hrvata Titovim komunistima bilaizvršena. Prema izvješću očevidca,

dominikanskog redovnika DrageKolimbatovića, za vrijeme predajeengleski su vojnici ležali po rubo­vima livade uz mitraljeze okrenuteprema Hrvatima. Kolimbatovićnastavlja:" Uslijedilo je gorko

iskustvo koje smo mogli očekivati

od divljih Bušmana, a ne od kul­turnih Engleza. Njihovi vojnici, .pod izlikom provjeravanja ne skri­vamo li kakvo oružje, izvršili supravu pljačku. Oteli su svu zlatni­nu i sve dragocjenosti što su ihpojedinci nosili sa sobom da im pridolasku u strani svijet posluži kaodaska spasa" . Kolimbatovićsažimlje ponašanje Britanaca reče­

nicom: " Umjesto utočišta, uEnglezima nađosmo krvnike."(Citirano iz tjednika "GlasKoncila" od 13. 5. 2007.). Da bri­tansko vjerolomstvo bude još veće,

feldmaršal Alexander šalje Titustrogo povjerljiv brzojav 16. svib­nja, dakle dan nakon predajeHrvata jugoslavenskim komunisti­ma, da bi Britanci željeli predatihrvatske zarobljenike Titu i pita

hrvatski.list@hi.t-com.hr HRVATSKI UST 27

Obljetnice •

Harold MacMillan,politički savjetnik

vrhovnog savezničkog

zapovjednika,feldmaršala Harolda

Alexandera,dana 13. svibnja 1945.u Klagenfurtu usmeno

je zapovjediozapovjedniku

5. korpusa britanske8. armije generalu

Charlesu Keightleyuda· "veliki broj

otpadničkih jugo­slavenskih trupa,

izuzev četnika, izruči

jugoslavenskimpartizanima."

Tita, slaže li se on s tim prijedlo­gom. Tito mu odgovara 17. svibnjada je primio njegov brzojav oponudi predaje 200.000,,Jugoslavena" i da se sa zabvalno­šću slaže s tim prijedlogom. Sve seovo događa nakon što su Hrvativeć bili predani Titovim komuni­stima i mnogi od njih već pobijeni.

POBlJENI 189.000U SLOVENIJI, A U KOLO­NAMA SMRTI JOŠ 144.500

Što se pak događalo na samdan predaje 15. svibnja 1945.?Kada je hrvatska vojska položilaoružje i kada su partizani bilisigurni da se njihove žrtve više nemogu braniti i da Britanci nenamjeravaju intervenirati (Britancisu, naime, zaprijetili da će bombar­dirati hrvatsku vojsku i civile akoodmah ne polože oružje), partizan­ski komesar, lički Srbin MilanBasta, izdaje zapovijed. Što jenakon toga uslijedilo, mogu opisatisamo oni koji su bili nazočni tomapokaliptičkomubijanju. Evo svje­dočanstva jednog očevidea:

"Muškarci, žene i djeca padali suu svežnjevima dok su· partizanikosili svojim mitraljezima lijevo­desno po otvorenome polju. Vrlobrzo je toliko ljudi bilo pobijenoda su se partizani usudili spustitimeđu preživjele pa su ih s vidlji­vom nasladom stali na smrt tući,

udarati čizmama i probadati baju­netama". (Izjava očevidea TedaPavića, u knjizi "The minister andthe massacres" Nikolaja Tolstoja,London 1986., str. 104.). Jedandrugi očevidac, Jure Raguz, izjav­ljuje da je u svojoj blizini vidioočajna hrvatskog časnika kakoustreljuje svoje dvoje male djece,dječaka i djevojčicu, potom supru­gu i zatim sama sebe (isto mjestoCitata). Kada je 16. svibnja biodovršen pokolj na Bleiburgu, preo­stala masa razoružanih i prestrav-

,•

ljenih Hrvata bila je gonjena uJugoslaviju prema stratištimaKočevskog roga i dalje u kolona­ma smrti na Križni pul. SlovenacFranc Perme u svojoj dokumen­tarnoj knjizi "Prešućeni grobovi injihove žrtve" dokazuje, da je uprvim danima nakon završetkaDrugoga svjetskog rata samo napodručju Slovenije, dakle izvanaustrijskog Bleiburga, pobijeno189.000 Hrvata, i daljnjih 144.500Hrvata da je pobijeno u kolonamaKrižnoga puta od slovensko-hrvat­ske do rumunjske granice. Što sepak tiče Kočevskogroga,"Slobodna Dalmacija" od 12. rujna1999. donosi izjavu AlbertaSvetine, prvog partijskog sekretarazloglasne OZNE (poslije UJ;>BE)za Sloveniju od 1944. do svibnja1945., koji je posvjedočioda su naKočevskom rogu komunisti pobilinajmanje 40.000 osoba, muškara­ca, žena i djece. Među egzekutori­ma na KočevIju osobito se isticalačeta od 60 do 70 pripadnika 26.dalmatinske divizije, koja je bacalažrtve u duboke provalije, neke živej"ruku vezanih žicom, a druge već

ubijene. Na čelu te čete bio je ka­petan Nikola Maršić. Zamjenikkomesara ove jedinice bio je Albe-

28 HRVATSKI LIST 13. svibnja 2010.

rt Štambuk, a toj je jedinici pruža­la zaštitu II. dalmatinska brigada.

Prema izjavi jednog očevid­

ea, mladog partizana, pripadnikaII. dalmatinske brigade, za vrije­me njegova boravka od 8 dana naKočeviju 30- 40.000 zarobljenikabilo je zaklano i bačeno u dvijeobližnje planinske gudure. Premasvjedočenju slovenskog referentaOZNA-e Zdenka Zavadlava, naKočevskom rogu se osobito u ubi­janju Hrvata isticala grupa na čelu

sa Simom Dubajićem. Zavadlavkaže da je naredba da treba ubijati

neprijatelje bez suđenja stigla sasamoga vrha, jer da "revolucija joštraje." (Nedjeljni jutarnji od25.5.2003.).Napomenimo da je bri­tanski general Keightley također

predao Titu 24.5.1945. i oneHrvate koji su bili smješteni kaoizbjeglice u Viktring kampu uAustriji. Vjerojatno nakon sazna­nja za masovna smaknuća i masa­kre koje je počinila nad izručenim

Hrvatima Titova vojska, feldmaršalAlexander izdaje zapovijed 4.lip­nja 1945. o tzv. "novoj annijskojpolitici glede Jugoslavena koja seodmah mora primijeniti, u kojojnaređuje da se ni jedan Jugoslavenna smije vratiti u Jugoslaviju ilibiti izručen jugoslavenskim trupa­ma protiv svoje volje i da će svioni Jugoslaveni koji su nosili oruž­je protiv Tita biti tretirani kao oso­blje koje se predalo i biti poslani uVtktring kamp u Austriju. No zamnoge "Jugoslavene", vojnike icivile, ova je Alexanderova griž­nja savjesti došla prekasno.

KOJI SU ZLOČINI

POČINJENI NA BLEIBURGU?

Postavlja se pitanje pravnekvalifikacije kaznenih djela kojasu počinile britanske i jugoslaven-

sko-komunističke vlasti naBleiburgu i odgovornosti za tadjela. Iako je na Bleiburgu poči­

njen tek jedan mali dio onih zloči­

na koje su komunistički partizanipočinili nakon Bleiburga naKočevskom rogu, marševima smrtinazvanima Križni put, i na mno­gim drugim mjestima, ovdje ćemo

se zadržati na zločinima počinje­

nim na Bleiburgu. Čin britanskihzapovjednika u izručenju naBleiburgu hrvatske vojske i civilakoji su im se predali, gotovo nemapresedana u povijesti civiliziranihnaroda i protivan je svim propisi­ma međunarodnog konvencijskog iobičajnog ratnog prava. Činompredaje na Bleiburgu hrvatska jevojska stekla status ratnih zaroblje­nika Velike Britanije, a hrvatskicivili status tražitelja azila pa sustoga nastala uzajamna prava iobveze koje predviđa međunaro­

dno pravno. Ti su odnosi bili oso­bito regulirani Ženevskom konven­cijom od 27. 7. 1929. godine: ,,0postupanju s ratnim zarobljenici­ma", koja je tada bila na snazi, ikoju su, među ostalima, potpisaliVelika Britanija i ostali sudioniciDrugoga svjetskog rata. U siječnju

1943. toj je konvenciji pristupila iNezavisna Država Hrvatska putem

Obljetnice •

za to nadležnog savezničkog vijeća

Švicarske. Sukladno propisima tekonvencije Velika Britanija bila jedužna brinuti se za životnu sigur­nost svojih hrvatskih ratnih zarob­ljenika, zaštititi ih protiv nasilnihčina (čl.2.) i smjestiti u krajevedostatno udaljene od područja

borbe da budu izvan pogibelji(čI.7.). Ne stoji eventualni prigovorda Velika Britanija nije imala spo­menutu obvezu jer da ona nije for­malno priznavala NezavisnuDržavu Hrvatsku budući da jeVelika Britanija bila propisno oba­viještena o pristupanju NezavisneDržave Hrvatske ovoj konvencijina temelju čega je za nju nastalabezuvjetna međunarodnopravna

obveza prema zarobljenim vojnici­ma te države supotpisnice. VelikaBritanija bi se možda mogla poslu­žiti jednom drugom okolnošću uopravdanju svoga čina izručenja

predanih Hrvata Titovim partizani­ma. Citirana je ženevska konven­cija bila donekle jednostrano izmi­jenjena odlukama koje su tijekomrata donijele četiri velesile, SAD,.Velika Britanija, Sovjetska Rusija iFrancuska. Prema ovim izmjena­ma tzv. ratni krivci koji bi se moglinaći među ratnim zarobljenicima,

Piše: prol. BRANIMIR LUKŠiĆ

Slovenac FrancPerme u' svojojdokumentarnoj knjizi"Prešućeni grobovi injihove žrtve" dokazu­je da je u prvim dani­ma nakon završetkaDrugoga svjetskograta samo na području

Slovenije, dakle izvanaustrijskog Bleiburga,pobijeno 189.000Hrvata, i daljnjih144.500 Hrvata da jepobijeno u kolonamaKrižnoga puta odslovensko-hrvatske dorumunjske granice

mogli bi se izručiti za suđenje ikažnjavanje svakoj savezničkoj

državi koja bi to zatražila.Nakon završetka rata SAD,

Velika Britanija, Sovjetska Rusija iFrancuska dana 8.kolovoza 1945.u Londonu su sklopile "Sporazumo postupku i kažnjavanju glavnihratnih krivaca Osovine", uz koji jedonesen i Statut. Tome sporazumuje kasnije pristupila i komunističkaJugoslavija. Sporazumom je uspo­stavljen "Međunarodni vojni tribu­nal" da sudi onim ratnim krivcima"čiji se delikti ne mogu lokaliziratina pojedine zemlje" (čl. I.). Taj jelondonski Statut za ,,Međunarodni

vojni tribunal" kasnije u ožujku1947. godine odobrila i Općaskupština UN. No ni ova izlikanije održiva. Ponajprije, u času

kada je hrvatska vojska bila izruče­

na Titovim partizanima (sredinasvibnja 1945.) nije još bio sklo­pljen spomenuti londonski spora­zum niti je nastupila bilo kojaokolnost koja bi derogirala odred­be ženevske konvencije iz 1929.godine o postupanju s ratnimzarobljenicima. Osim toga, VelikaBritanija nije izručila Titovimkomunistima pojedine osobe zakoje je postojala sumnja da su"ratni krivci", nego je ekstradiralasve hrvatske ratne zarobljenike izajedno s njima civilno pučanstvo

koje je tražilo azil. Da su Englezi iprije izručenja na Bleiburgu znalida Titovi komunisti ubijaju sveone za koje misle da će biti prepre­ka njihovoj vladavini, svjedoči,

među ostalim, i izvješće koje jeengleski veleposlanik u Vatikanuposlao svome ministru vanjskihposlova Anthony Edenu ll. svib­nja 1945., dakle četiri dana prijebleiburškog izručenja Hrvata.

U izvješću stoji i sljedeće:

"Ubrzo nakon okupacije svakoggrada i sela partizani su uveli stra­šnu diktaturu komunističke partije.Počeli su s likvidacijom svih sum-

30 HRVATSKI UST 13. svibnja 2010.

njivih elemenata ili onih koji su imse činili dovoljno sumnjivima." Utome izvješću od 16 stranica bri­tanski veleposlanik opisuje pokoljeu Dubrovniku, Metkoviću,Ljubuškorne, Makarskoj, Mostaru,Širokom Brijegu i Sinju.Veleposlanik navodi da su ta ubija­nja bez suđenja i presude bila una­prijed planirana ("Hrvatsko slovo"od 1.12.2006.). Pa ipak, nepunačetiri dana nakon toga saznanjaBritanci na Bleiburgu šalju hrvat­ske zarobljenike i azilante Titovimpartizanima u sigurnu smrt.

TITO: "TREBALO JE PUSTITISRBE DA SE ZADOVOLJE!"

. Odgovornost britanskih voj­nih vlasti za pokolj Hrvata koji jena Bleiburgu nakon izručenja usli­jedio i koji se nastavio nakon togana Križnom putu diljemJugoslavije ne umanjuje ni u čemu

kaznenu odgovornost partizanskevojske i njezinih zapovjednika.Nema sumnje da su partizanskavojska i njezini zapovjednici odgo­vorni za ratne zločine i zločineprotiv čovječnosti kršenjem odre­daba međunarodnog ratnog prava.No postavlja se pitanje jesu li oniizvršili time i zločin genocida nadHrvatima? Prema riječima bivšegapredsjednika Mesića, koje je izre­kao na skupu u Jasenovcu 2005.godine, "ubijeni na Bleiburgu sužrtve, ali nisu nevini za druge zlo­čine." Pitamo se, koja to krivnjatereti djecu, žene, starce i mnogehrvatske vojnike, od kojih su nekibili tek vojni pitomci, koji su ubi­jeni na Bleiburgu, Kočevskomrogu i na Križnom putu, tako daoni - prema izjavi bivšeg predsjed­nika MesiĆ3- nisu nevini za drugezločine? Isto tako nevjerojatnozvuče riječi Stjepana Mesića izgo­vorene 2007. godine da su naBleiburgu pobijeni oni koji suodgovorni za Jasenovac. Iako se

HRVATSKI UST 31

Obljetnice •

moraju osuditi ustaški zločini POČi­

njeni u Jasenovcu, kao i partizan­ska zlodjela počinjena u tomeistom Jasenovcu nakon pada NDH,tvrditi da su civili, žene i djeca isvi oni hrvatski vojnici koji supobijeni na Bleiburgu i nakonBleiburga, odgovorni za ustaškezločine u Jasenovcu, netočno je iuvrjedlj ivo za te ubijene ljude.

No vratimo se pitanju, je lina Bleiburgu i onome što je nakonnjega uslijedilo, počinjen genocid?Prema Konvenciji o genocidu iz1948. godine, genocid je napad naodređenu rasu, naciju, etničku ilivjersku skupinu s namjerom da seista eliminira ili smanji u broju,ubijajući ili ozbiljno ranjavajući

znatan broj njezinih članova ili-pri­staša ili izlažući ih uvjetima zakoje se računa da će uništiti ilismanjiti taj kolektivni entitet. Zazločin genocida je, dakle, potrebanzločinački čin i zločinačkanamjera da se ljudi unište baškao pripadnici (među ostalim)određenog naroda. A to se upravodogodilo na Bleiburgu, Kočeviju,Križnome pulu, Macelju i mnogimdrugim do sada otkrivenim i neot­krivenim masovnim stratištimadiljem naše zemlje. Dogodilo seono, što je srpski veleposlanik uWashingtonu Fotić rekaoBogdanu Radici za vrijemeDrugoga svjetskog rata, da poslijerata treba pobiti barem milijunHrvata, da bi se uspostavila "biolo-

ška ravnoteža sa srpskim žrtvama",i što je Tito odgovorio 1959. naBrijunima Ivanu Meštroviću,

kada mu je ovaj postavio pitanje usvezi s masovnim pokoljimaHrvata u proljeće i ljeto 1945.godine. Odgovor Tita jeglasio:"To se nikako nije mogloizbjeći. Trebalo je pustiti da seSrbi izdovoije." Poznata je i onarečenica Milovana Đilasa o nevi­nim hrvatskim žrtvama komuniz­ma, da su oni morali umrijeti da biJugoslavija mogla živjeti. Jedina,,krivnja" većine žrtava bleiburško­ga pokolja i onih drugih koji sunakon njega uslijedili bila je pri­padnost žrtava hrvatskome narodu.

Nema, stoga, dvojbe, da se lu radio kvalifikaciji zločina genocida.

UMJESTO ZAKLJUČKA

U cijeloj ovoj tragedijihrvatskoga naroda upada u oči

jedna povijesna ironija. Hrvati sujedini europski narod koji je u svo­joj novijoj povijesti krenuo sazapada Europe prema istoku, kadasu nakon Prvoga svjetskog ratarazvrgnuli državnopravnu svezu sasrednjoeuropskom tvorevinomAustro-Ugarskom Monarhijom, ipohitali u državnu svezu sa svojimistočnim susjedima, u skladu saželjom, među ostalima, i britanskih

Među egzekutorima na KočevIju osobito se isticalačeta od 60 do 70 pripadnika 26. dalmatinske divizije koja je bacala žrtveu duboke provalije, neke žive i ruku vezanih žicom, a druge već ubijene.

Na čelu te čete bio je kapetan Nikola Maršić. Zamjenikkomesara ove jedinice bio je Albert Štambuk

32 HRVATSKI UST 13. svibnja 2010.

krojača poslijeratne neprirodnezemljopisne karte Europe. Kasnijesu, kao nacija u bijegu od tih istihistočnih susjeda, pokucali na vratazapada da se spase, s ishodom koji

. su u Bleiburgu doživjeli, gdje ih jeopet britanska politika izručila usmrt istočnim susjedima, sada neKarađorđevim monarhistima, negoTitovim komunistima. Stoga pri­kaz bleiburške tragedije i drugihmasovnih stratišta Hrvata nakonzavršetka Drugoga svjetskog ratanije nepotrebno okretanje prošlosti,nego raščišćavanjepovijesne isti­ne, što je zahtjev pravednosti i pre­duvjet kolektivne moralne katarze,bez čega nema zdravog demokrat­skog društva. Pomirba međuHryatima, koja je nužno potrebnabez obzira na njihova politička isvjetonazorska uvjerenja, možeuslijediti tek nakon otkrivanja isti­ne, a ne njezinim prikrivanjem jerje zločin prešućivati zločin. •,

Obavijest Počasno2 bleiburško2 voda:

SREDISNJA KOMEMORACIJA ŽRTVAMABlEIBURSKE TRAGEDIJE

U SUBOTU - 15. SVIBNJA 2010.NA BLEIBURŠKOM POLJU

Središnja komemoracija povodom 65. obljetnice bleiburške tragedije održat će se u subotu 15. svibnja2010. na Bleiburškom polju u Austriji. Komemoracija, pod pokroviteljstvom Hrvat-skog sabora, zapo­čet će u 11.00 sati kod groba hrvatskih vojnika na mjesnom groblju u Unterloibachu te će se nastaviti

procesijom do Bleiburškog polja. Točno u 12.00 sati, uz izravni prijenos Hrvatske radio televizije i Hrvatskogkatoličkog radija, započet će službeni dio komemoracije na Bleiburškom polju. Nakon intoniranja hrvatskehimne "Lijepa naša" i pozdravnih govora, u ime Počasnog bleiburškog voda, Parlamentarne skupštine Bosnei Hercegovine i Hrvatskog sabora te molitve za žrtve bleiburške tragedije islamske vjeroispovijedi, novoiza­brani sisački biskup Vlado Košić predvodit će Svetu misu. Komemoracija će završiti oko 14.00 sati polaga­njem vijenaca uz spomenik bleiburškim žrtvama na Bleiburškom polju.

hrvatski.list@hi.t-com.hr HRVATSKI UST 33