Kvarnerski vez - Siječanj 2015.

OBITELJSKA STRANICAu pripremi za 2. Nacionalni susret

katoličkih obitelji u HrvatskojTrsat, 19. travnja 2015.

Ovaj prilog su uredili vjeroučitelji otoka Krka: s.m. Monika (Darinka) Ikić i Krunoslav Čuljat

Dar životaČovjek je pozvan na puninu života koja

nadilazi njegovo zemaljsko postojanje jer sudjeluje u samom Božjem životu. Ipak, zemaljski život, odnosno život u vremenu, počeak je i sastavni dio ljudskog postoja-nja koji svoje dovršenje postiže u vječnosti. Zahvalnost i radost zbog neizmjernog do-stojanstva čovjeka prisiljava nâs kršćane da ovo Evanđelje života dopre do srca svakog

muškarca i žene ali i cijeloga društva. Bog Stvoritelj i Otac povjerio je čovjeku dar ži-vota i od njega zahtijeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za isti preuzme odgovornost. Ovo temeljno načelo mora se naći u samom središtu raz-mišljanja o ljudskom životu u nastanku ali i o njegovu očuvanju. Tjelesni život sam je po sebi vrijedan jer omogućuje čovjeku da komunicira s drugim ljudima da se ostvari u određenom povijesnom trenutku. Među-

tim, čovjek nije samo tjelesno biće, on je i duhovno biće - on je osoba. Biti osoba zna-či živjeti jednu stvarnost u jedinstvu duše i tjela, znači biti nosioc života u njegovoj prolaznosti ali i u neprolaznosti, u vječno-sti. Svaki je pojedinac stvoren i određen za život u vječnosti u zajedništvu s Bogom. U redcima koji slijede pokušat ćemo ukratko prikazati etape ljudskoga života i naglasiti njihovu važnost i vrijednost.

Kvarnerski vez - Siječanj 2015.Kvarnerski vez - Siječanj 2015.

ZačećeZačeće je trenutak nastanka ljudskog ži-

vota i početak njegova rasta. U tom trenut-ku čovjek je kompletan, sav njegov izgled je definiran, zadan mu je spol, boja kose i očiju... Možemo reći da u trenutku začeća postoji ljudski život kojemu je samo vrije-me potrebno da se ostvari u punini. U ovoj najranijoj fazi života novi život je sjedinjen s majkom. On nije majka ali bez nje ne može. U trudnoći majka postaje odgovorna za dijete koje nosi pod svojim srcem i mora biti svijesna da je to dijete Božji dar i blago-slov, da uvijek treba biti željeno i voljeno, cijenjeno kao ljudsko biće. Dijete osjeća ritam majčinih unutarnjih organa, njiše se s otkucajima njezina srca. Bebe u trbu-hu suosjećaju sa svojom majkom kada nije dobro. Beba u majčinu trbuhu intenzivno živi svaki trenutak. I onda, kada je dijete u devet zajedničkih mjeseci bilo svjedokom majčine ljubavi i brige tada ono majkama daje nevjerojatan dokaz svoga povjerenja: ni na što ne reagiraju tako intenzivno kao na majčin glas. On im pomaže da budu sretni.

RođenjeRođenje djeteta je zasigurno najljepši i

najemotivniji događaj koji roditelj može doživiti jer je dijete najveća radost i sreća. Svi znamo što je roditelj spreman učiniti za svoje dijete i da prava ljubav uvijek ide uz žrtvu i odricanje. Primjer takve ljubavi nedavno sam pročitao u potresnom svje-dočnstvu jedne majke kojoj su u 23. tjed-nu trudnoće liječnici dijagnosticirali da joj dijete ima Downov sindrom i velikodušno joj ponudili prekid trudnoće kojeg je ona

zdušno odbila. U nastavku donosim djelo-ve tog svjedočanstva:

„Nakon toga su mi govorili kako je Down-dijete teško dijete, kako trebam do-bro razmisliti i da je prekid trudnoće naj-bolje za mene, muža i, naravno, dijete...

Kad sam nakon 15 sati poroda ugledala ‘našeg’ malog Mihaela, bilo mi je sve jasno: ‘To je naš mali Mihael, kojeg nam je Bog povjerio! Dobro nam došao i blagoslovljen bio!’ Nije mi bilo važno što sve ima, što ne, što je bilo i što će biti. Uživala sam u tre-nutku Božjeg blagoslova koji se tog trenut-ka spustio na nas. Mihael tjelesno nije bio potpuno zdrav. Nedostajao mu je dio debe-log crijeva te je odmah nakon poroda tre-bao biti operiran. Nisam okrivljavala Boga ni u jednom trenutku: zahvaljivala sam mu na divnim liječnicima i što mu je dao dobru kilažu (4130 g) za uspješnu operaciju...

Kad ugledaš dijete koje je Bog namije-nio baš tebi, tako će ti biti svejedno kakvo je ono i kakvo će ono biti. Voljet ćeš to čudo koje raste pod tvojim srcem i svaki koma-dić na tom Božjem djetetu. Svima vama koji ste roditelji bolesnog djeteta, čestitam, jer ste izabrani roditelji, izabrani zato što On zna da može računati na vas; znao je da imate njegovu ljubav u sebi i da ćete nje-govo stvorenje prihvatiti, voljeti, željeti i na kraju roditi.“

OdrastanjeČovjek je složeno, višedimenzionalno

biće (duh, duša, tijelo). Da bi napredovao, svaka od tih dimenzija mora rasti, napre-dovati, dozrijevati, i to skladno. Tjelesna dimenzija je važna no dijete ne raste samo tjelesno već i moralno, duhovno. Kada dje-ci prenosimo važne moralne, etičke i druge vrijednosti, najbolje ih podučavamo vlasti-

Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih. (Jr 1,5)

tim primjerom. Djeca promatraju i upijaju naše ponašanje u različitim situacijama i ponavljaju ono što vide od nas. Možda zbog toga kažu da je biti roditelj najteži posao na svijetu, jer trebamo svake sekunde i u sva-koj situaciji biti svijesni da nas gleda jedan ili više parova malenih okica koje ovise o nama u smislu učenja važnih životnih vje-ština, ali i usvajanja pozitivnih moralnih vrijednosti. Kako bi dijete odraslo u zrelu, stabilnu i moralnu osobu od malih nogu mora biti učen o vrijednostima. Mora ga se učiti da uvijek teži istini, ljepoti, dobroti, pravdi i svetosti te da uvijek i u svakoj pri-lici bude čovjek.

BrakBožja nakana je da čovjek prirodno če-

zne za ljubavlju druge osobe i da želi podići obitelj. Ova je želja duboko usađena u srce svake osobe. Velik je i neizreciv misterij ljubavi između muškarca i žene koji se za cijeli život ‘’predaju jedno drugome’’, da svoju ljubav žive neopozivo i do kraja vjer-no.Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgo-vornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Bračna ljubav između muža i žene u biblijskom govoru je ‘’znak’’ (simbol, slika) Božje ljubavi prema njegovu izabranom narodu u Starom zavjetu, odn. Crkvi u Novom zavjetu. Kršćanski je brak nerazrješiv i jedinstven zato što je on sa-krament, tj. što je vidljivi ‘’znak’’ neopozive

Božje ljubavi i vjernosti i svega što se na toj ljubavi i vjernosti temelji.

Posvećeni životU posvećenom životu Kristovi vjernici,

po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbliže-ga slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršen-stvu ljubavi, te u službi Kraljevstva u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vije-ka.Stalež koji nastaje preuzimanjem evan-đeoskih savjeta, iako ne spada na hijerar-hijsko uređenje Crkve (đakoni, svećenici i biskupi), neosporno pripada njezinu životu i svetosti. Oni koji slobodno prihvate po-ziv na posvećeni život obvezuju se da žive čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, si-romaštvu i poslušnosti. Ići za Kristom “iz bližeg” i nasljedovati ga, “jasnije” očitovati njegovo poniženje, znači biti “dublje” nazo-čan, u srcu Kristovu, među svojim suvre-menicima.

StarostAko je točno da su djetinjstvo i mladost

za čovjeka razdoblja njegova oblikovanja i pripremanja za budućnost tada valja kazati da i starost ima svojih prednosti jerto život-no doba »povećava mudrost čovjeka i pru-ža promišljenije savjete«. U određenom smislu to je doba mudrosti, koja je većinom plod iskustva, jer je »vrijeme velik učitelj«. Mnogo je onih koji nalaze razumijevanje i utjehu u starijih, samih i bolesnih osoba, no kadrih da nekome ponovno uliju hra-brost ljubaznim savjetom, tihom molitvom i svjedočanstvom o patnji koja se prihvaća

s prepuštanjem i strpljivošću!Doba sta-rosti mora odigrati svoju ulogu u procesu sazrijevanja ljudskoga bića u hodu prema vječnosti. Granica između života i smrti prolazi našim zajednicama približavajući nam se neumoljivo. Ako je život hodočašće prema nebeskoj domovini, tada je starost razdoblje iz kojega se najnaravnije sagleda-va prag vječnosti.

Život vječniVječni život nije, kako smo naviknuti

misliti, život koji dolazi nakon smrti. Vječ-ni život je život koji se živi već sada ali koji se potom po tjelesnoj smrti više ne može ugroziti. Ma koliko postojanje svakoga od nas bilo krhko i ograničeno, tješi nas po-misao da ćemo svojom duhovnom dušom nadživjeti i samu smrt. Spoznaja Boga je dakle pretpostavka za ovu vrstu stvarnog, neuništivog života. Ovaj način spoznaje daruje samo vjera, a vjera je spremnost po-vjeriti sebe drugome, prepustiti mu se bez pridržaja. Ali ako se čovjek upusti u takvu vezu s Bogom koji je život sâm, tada i on postaje živim. Besmrtnost ima svoje mjesto u Isusovom postojanju. Samo kroz Njega znamo o uskrsnuću tijela. U Uskrslom čo-vjek, koji je od početka stvoren za besmrt-nost, nalazi «prostor» kako biti s Bogom i cijelim pomirenim čovječanstvom u punini neuništivog života.! Stoga ne smijemo biti strašljivi već s pouzdanjem koračati kroz život imajući na umu Isusove riječi: «Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta» (Mt 28, 20).

Tajna čovječijeg života nije u tome da samo živi - već u tome zašto živi.

F. M. Dostojevski

Kvarnerski vez - Siječanj 2015.

Ako ispravno posložiš ovu slagalicu dobit ćeš dio Michelangelove freske sa stropa Sikstinske kapele koja prikazuje stvaranje čovjeka.

Isus veli: „Ja sam Put, Istina i Život“. Pronađi put koji vodi do Života!

Kada riješiš ovu osmosmjerku saznat ćeš što ti Bog daruje.

OSMOSMJERKA

LABIRINT