(o qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 nagrade: – sterijina nagrada za dramatizaciju ba{ta...

56
Stevan Koprivica TRE SORELLE (O qubavi i demonima)

Upload: others

Post on 19-Jan-2020

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Stevan Koprivica

TRE SORELLE(O qubavi i demonima)

Page 2: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

138 Stevan Koprivica

STEVAN KOPRIVICA, dramski pisac. Ro|en 29. 11. 1959. uKotoru.

Diplomirao je Grupu za dramaturgiju na Fakultetu dramskihumetnosti u Beogradu. Bio je urednik TV Titograd, dramaturg SNPu Novom Sadu, dramaturg, pa upravnik pozori{ta “Du{ko Ra-dovi}”.

Sada je profesor dramaturgije na FDU u Beogradu i dramaturgpozori{ta “Bo{ko Buha”. Pi{e za pozori{te, film i TV.

Pozori{ne predstave:

Pomjerawe tla, An|ela, Dugo putovawe u Jevropu, Oru`jezbogom, Navala, Jugonokturno, Novela od qubavi, Zauvijek tvoj,Mi ~ekamo bebu, Tali~ni Tom i Daltoni, Boke{ki D-mol, Ino-minato, Betula u malu valu, Ba{ta sqezove boje, Tri musketara,M(j)e{oviti brak, Tri sorele, @aklina Bandeka, Bajkovizija,[kola.

TV drame:

Kroja~i yinsa (TV film), Kreni prema meni

TV serije:

Kontra{, M(j)e{oviti brak

Filmska scenarija:

Zelena ^oja Montenegra, Neka ~udna zemqa, Bi}e boqe, Ratu`ivo, Pariz Balkan.

Page 3: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

139

Nagrade:

– Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje,

– Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol,

– Nagrada za najboqu komediju Mi ~ekamo bebu na Festivalukomedije u Jagodini,

– Nagrada Festivala pozori{ta za decu, za komad Novela odqubavi, u Kotoru,

– Nagrada “Zmajevih de~ijih igara” za predstavu Moj prvirazred,

– Nagrada Udru`ewa dramskih pisaca Srbije za dramu Dobrojutro admirale,

– Nagrada za skupnu igru na festivalu “Borini pozori{ni dani”,Vrawe 2003.

@ivi i radi u Beogradu i Herceg Novom.

Pi{e.

Page 4: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

LICA:

NERA, sestra najstarija, 30 godina,ku}i predana, Bogu predana

BJANKA, sestra sredwa, 25 godina,cijelu sebe u crni libar unosi

ROZA, sestra najmla|a, 20 godina,sve bi i sad bi

MARKO, brat, glava od ku}e, 40 godina

JOJO, ridikuo, ridikuli nemaju godine

DAMJAN, kapetan i patrun od broda “Dijabolo”.A mo`da je on i ne{to {to nije za pomiwawe.

Izgleda kao da ima 30 godina,a mogu}e je da ima nemjerqivo vi{e.

Doga|a se u Pr~wu, Boka Kotorska, nekada, davno.

140 Stevan Koprivica

Stevan KOPRIVICA

TRE SORELLE(O qubavi i demonima)

Page 5: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA PRVA

Bijeli lencuni nadimaju se pod naletima jakog juga. Iz daqine dopiregrmqavina nadolaze}eg nevremena. Roza, Bjanka i Nera skidaju lencune sarazapetog {paga ispred wihovog palaca. Pojavquje se Jojo, razbaru{en,mokar i slan.

JOJO: Eto vas, bogareti, iste ko ti lencuni. Bijele, bijele i zateg-nute. Samo }e se lencuni izgu`vat, a vi se ne}ete izgu`vat. Novazda bijele... Zategnute. Greote. Danu se, Nera moja, prignimalo da vidi Jojo {to krije{...

NERA: Mr{!

JOJO: Bjanka, bijela golubice, je li Jojo zamirito da ga bar pogle-da{? Koga }e{ ako ne}e{ Joja? Ja neo`ewen, ti neudata, a?

BJANKA: Aj }a, Jojo! Pu{ti me stat! Aj za svojom rabotom!

JOJO: Rozo, Rozo, ru`o iz |ardina, tek niknuta, nemirisana. Da teJojo jednom pomiri{e izme|u bedara, pa da umre jadni Jojo.

ROZA: A bi li mogo, moj Jojo? Bi li smio, a?

JOJO: Aj da probamo...

ROZA: Ajd ba{ da probamo. \e }e{?

NERA: Roza! Pu{ti sprdwu s ludanom! Slo`i te lencune, vidi kakoto {trambavo rabota{, ko da si uzeta u ruke. Jojo, ala zasvojom rabotom, ala. Pasaj nas se!

Izlazi Marko.

MARKO: E, Jojo. [to je vika o|e?

JOJO: Moj dobri gospar Marko ja sam ti do{o rijet da sam titrabakul s porta morto veza razvezao i u porat prebacio. Ko{to si reko. Da ga neverin o|e s Pr~wa ne baci pod Kotor.

MARKO: Fala ti, moj Jojo.

NERA: Ni{ta mu se nemoj zafaqivat. Eto se s nama odnosi ko da smoputane iz Lepetana, il iz kojeg kotorskog ka`ina. Reci mu!

MARKO: Jojo, ne laprdaj vi{e da ti ne bi rebra prebrojio!

JOJO: Malo sam se po{alio, mali {kerac napravio. A da, i wima jemilo. Nisu one od kamena. Ne razminu rije~ ni sa kim, bezme|usobno. A vidi kakve su... Greote. Nemoj se ti meni jedit,moj gospar Marko, ne bi ja {to {porko promislio za tvojesorele. Ma, da im je lako, nije im lako.

Tre sorelle 141

Page 6: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: Mu~i! Da ni jednu vi{e nisi prozborio! [to sam ti du`an, pada mi se gubi{ s o~iju!

JOJO: Ko i vazda. Za jedan `mul vina. Il bi mi mogo dat jedan bocuniz tvoje konobe. Eto, ne trebaju soldi. Zna se kakva je konoba uku}u Zanetija. Ima tu botiqa jo{ iz sta|una Bu}a od kojih sipalac naslijedio. Ko, bijaste neka svojta, po `enskoj bandi, patebi pripade. Ne ka`em, ne ka`em, gospar Marko, da ti nisizamirito ovaki palac. Jesi, i ve}i si zamirito, ma Bu}e suBu}e, a Zaneti Zaneti. Malo ti se kruni palac po korni`ima,a kad se s mora gleda, ko da se malo krov profundo, ma, neka, sve}e{ ti to popravit, a da}e dragi Bog da se i one udaju.

MARKO: Evo cekin pa aj }a!

JOJO: A ja bi iz tvoje konobe.

MARKO: Dukat, pa mr{ }a!

JOJO: Ih, dukat! Ima za funtu vina. Fala ti, moj gospar Marko,dabogda vazda neverin naintravo a ja ti trabakul prevezivo.Nema boqeg od mene. Svi su moji bili patruni i kapetani, nawih sam ja. I, ako {to treba po palacu, oko profundanog krovail, da re~emo, {to oko sorela, ja se preporu~am.

Marko zamahne nogom prema Joju. Jojo utekne, smiju}i se.

JOJO: (Tr~e}i)Preporu~am se. Preporu~am se.

Djevojke su sakupile lencune. Nose ih prema ulazu u ku}u.

NERA: Eto i Jojo ispla~e usta s nama. A ti, Marko, ko nebrat, ko danismo tvoje.

MARKO: Pu{ti ludog Joja.

Marko, u neprilici, brzo u|e u ku}u.

BJANKA: Ne ispla~e Jojo usta no zbori sve ko {to jes. Umideca jena~ela ku}u pa se kruni i izvanka i iznutra. [ufit prokapqa,vi|e}ete sad kad zaspe ki{a. A ja, sve ~ekaju}i, dvaes i peta...

ROZA: Umije li Jojo rabotat one stvari?

BJANKA: Roza, mila, ne bi vaqda?

ROZA: Ne bi da sa~ekam dvaes i petu tako ko ti.

NERA: Mu~i! Mu~ite, obje. [to vam je danas?! Roza, ovo }e{ u ne|equsve `upniku na ispovjed ispri~at, manituqo manita! Bjanka, iti bi mu imala {to re}.

142 Stevan Koprivica

Page 7: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

BJANKA: Ja ne, sestrice mila, ja ne.

ROZA: Ja mogu da re~em. @upniku je milo da slu{a {to se meni ombrapo glavi. Onda ja o~itam sve one Zdravo Marije, po pet, {est,sedam puta, pa opet mislim ono {to je mene voqa. Pita}u`upnika u ne|equ mogu li ja unaprijed da to sve odmolim iis~itam, pa da ~inim {to je mene voqa.

BJANKA: Ne mo`e{ u Pr~aw ~iwet ni{ta. Nema s kim. Mo`e{ mi-{qet, samo mi{qet.

ROZA: I to je ne{to. A ti i ne misli{, Nera moja mila, priznaj. Jesili ikad mislila o tijem stvarima?

NERA: Kojim stvarima, manituqo?

ROZA: O ~ovjeku, sestro, o ~ovjeku!

Nera baci ko{aru sa sakupqenim lencunima i uleti u ku}u. Sestre sepogledaju, zasmiju, ~isto, obijesno, mladala~ki. Iz sjenke se pojavi Jojo,preme}u}i dukat u ruci.

JOJO: Na}e se vina u Pr~aw i bez dukata. Sa~uva}e Jojo dukat da kupimonturu za navigavawe. Ukrca}e se Jojo na brod i evo vam gasvima na!(Odmjeri od {ake do lakta prema ku}i)Bi}e tebi `ao, gospar Marko, stronco, i za ovo nogom i za svedegeweke {to si mi ih davo. Ja prosio sve tri, svedno koja je. Iovu Neru, mada nije fijamanta. Nek da bilo koju. Trunule bikod mene ko {to trunu kod wega, samo bi od mene dobile ono{to od wega ne mogu dobit. Navla~ili smo {pag od trabakulejednom, Nera, ti i ja, pa sam te poprivatio za sise. Sva seuko~ila, pa se stresla, i ja se s wom streso. A onda Joja {pagommokrim po licu. A Bjankica, golubica, i{li brat vrijesak naVrmac, ja se pewo iz we, pa joj virio pod kotulu. Miline,divote, tih profuma, Jojo moj grdni. Da mi je odrije{it {pagod tih ga}a, da mi se jednom uvalit. A mala, mala, greote,uvenu}e prije no {to procvijeta. Ma, na}e se neko i za vas,sorele, Jojo vam dobar stoji. Naintra}e neko u va{e ku{ine.Bi}e vam `ao {to Joja ne pogledaste, {to Joja ne darivaste.

Na vratima se pojavi Marko sa vrgolom u ruci.

MARKO: [to bquti{ tu?! [to mi baja{ pred ku}u! Mr{ }a da te nedovatim ovom vrgolom! Mr{, jesi li ~uo?!

Tre sorelle 143

Page 8: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA DRUGA

Djevoja~ki smijeh u suprotnosti je sa polumrakom sobe koji sablasnorazbija titraj dvije svije}e na okruglom stolu. Smijeh nadja~a {umki{e, udar gromova i tresak talasa o blisku obalu. Roza i Bjankanagnute nad sto. Roza se smije, Bjanka naglo ustaje, upla{ena.

BJANKA: Prekini. Ovo ne}e na dobro iza}.

ROZA: Ajmo jo{ jednom. Sad }e da uspije.

BJANKA: Ne}e da uspije. Ne mo`e. Sve su to {ene.

ROZA: Nisu {ene. Sve ovako treba. Evo, tavulin okrugli bez bro-kava, na{la sam na {ufit. Bi}e od Bu}a osto. Ko i ova slova.Evo, pore|ana u krug. I {telike. Sve imamo. Mora se pojavit.

BJANKA: Nema se ko pojavit.

ROZA: Ma, ajde, jadna, igramo se. [to se ne bi pojavio?

BJANKA: To ne postoji.

ROZA: Postoji li Bog?

BJANKA: Ne huli! I samo takvo pitawe je huqewe.

ROZA: Ako Bog postoji onda i to postoji. I `upnik tako zbori. Akopostoji dan, postoji i no}. Sunce i ki{a. Qeto i zima. Dobro izlo. Jes i nije. Crno i bijelo. Da nije tako, ne bi svijetpostojao.

BJANKA: \e ja za tvojom pameti idem? Gremo le}. Ako naintra Nera ividi {to radimo, bi}e vike.

ROZA: Nije ni Nera ono {to se ~ini. Ajmo jo{ samo jednom. Stavimobi}erin na sredinu, uvatimo se za ruke, za`murimo i izgo-vorimo rije~i. Onda }e ~a{a da ispi{e wegovo ime, a onda}emo da ga prizovemo. Sjedi, ne boj se, ni{ta nam se u na{empalacu ne mo`e dogoditi.

Bjanka sjedne naspram Nere.

BJANKA: [to misli{, je li lijep?

ROZA: Daj ruke, jako misli na to, ponavqaj za mnom.

Djevojke se uhvate za ruke. Zabace glave, zatvore o~i.

ROZA: Ave tebi ~ije ime ne smijemo izre}. Mi smo kontente iponizne i sebi te prizivamo...

BJANKA: Ave tebi ~ije ime ne smijemo izre}.

ROZA: Javi se i nazna~i nam ime tvoje na tavulin.

BJANKA: Javi se i nazna~i ime tvoje na tavulin. Jao, Roza, pomako sebi}erin!

144 Stevan Koprivica

Page 9: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

ROZA: Mu~i. Ne prekidaj. Dobro nam je krenulo.

BJANKA: Pomako se, ~ula sam.

ROZA: I treba da se pomakne.

BJANKA: Da pogledam na koje je slovo?

ROZA: Rano je. Nek ispi{e sva slova.

BJANKA: Kako }emo znat koja su slova ako ne ~itamo jedno po jedno?

ROZA: Ajd ti pogledaj, ma brzo.

Bjanka spusti glavu.

BJANKA: S! Bi}erin je kod slova S!

I Roza pogleda.

ROZA: Ja bi rekla da je kod slova D. Ajmo daqe, ajmo daqe, vidi{ da sene{to doga|a.

Ponovo zabace glave unazad, dr`e}i se za ruke.

ROZA: Ako jesi taj koji jesi, napi{i ime svoje da znamo da si taj kojijesi i nikoji drugi no taj jedan i jedini.

BJANKA: Ako jesi taj koji jesi, napi{i ima svoje da znamo da... Kako siono daqe rekla?

ROZA: Da si taj koji jesi i nikoji drugi no taj jedan i jedini.

BJANKA: Da si taj koji jesi i nikoji drugi no taj jedan i jedini.

Prasak groma i u istom trenutku otvarawe vrata sobe. Roza i Bjankazavri{te. Na vratima je Nera.

NERA: [to to ~inite, {empije {empijane?! [to to ~inite?! O}eteli da se iskopate no}as! I sebe i ku}u i sve nas!

Djevojke, jo{ prestra{ene, piqe u Neru. Roza se zasmije. Bjanka ustaje,ide prema Neri, zbuwena, upla{ena.

BJANKA: Ja sam joj rekla. Rekla sam joj, Boga mi jednoga. A ona ka`e, daje duga no}, da imamo kad spavat... Ja sam joj rekla da to nijelijepo...

NERA: Pa si opet s wom sjela... Roza, okle ti tavulin?

ROZA: S {ufita.

NERA: A slova?

ROZA: Isto s {ufita.

NERA: Zna{ li {to si u~iwela?

ROZA: Ovo je prije nas, u ovu ku}u, isto neko radio, pa mu ni{ta nijebilo. Nera, zaboga, ne misli{ vaqda da je sve ovo ozbiqno?Igramo se.

Tre sorelle 145

Page 10: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: Takvijem stvarima se ne igra. Nikada. Nipo{to.

BJANKA: Ti misli{ da tu ima ne{to, jel da?

BJANKA: Za ovo, za ovo {to ste sad uradile ide se na sud svete crkve! Zaovo se ide na loma~u. O}ete li da biskup kotorski bacianatemu na cijeli Pr~aw zbog vas dvije?! O}ete li da nam setrag iskopa zbog va{ih {keraca?! O}ete li da nam pokojna ma-ter i pokojni pape zbog vas u vje~nom ogwu na nebo gore?!O}ete li da krst na na{oj crkvi sagori kad se vas dvije ispredcrkve pojavite?!

ROZA: Dobro, dobro, Nera. Re}i }emo `upniku, o~ita}emo {to trebada se o~ita, pa mir u ku}u.

BJANKA: Ne}ete vi `upniku ni{ta re}! Treba li `upnik da zna da vio|e Satanu prizivate?!

ROZA: Okle ti zna{ da smo mi ba{ wega prizivale?

BJANKA: Jes. Mi smo mi{qele neku dobru pokojnu du{u prizvat. Neko-ga od znamenitih Pr~wana, da se raspitamo o materi i papi...

Nera pri|e stolu, izvu~e podmeta~ ispod slove i ~a{e, podigne ga.Vidimo ucrtani crveni pentagram.

NERA: Jel se na ovome dobre du{e prizivaju?!

BJANKA: Okle mi znamo? I to smo na {ufit na{le.

NERA: Rekla sam Marku da destrega stare nepotrebne rke`ine! Da je{to vaqalo i kome koristilo ne bi bilo skrajnuto na {ufit!Sutra nek ovi tavulin iscjepa, vaqa}e da zalo`imo kad dobrozahladni. A ovi bi}erin, sad }u ga slomit.

BJANKA: To je na{ bi}erin. Iz materinog regala.

NERA: [porak je. Vi ste ga i{porkale!

ROZA: (Uzima ~a{icu od Nere)Opra}emo ga.

NERA: (Dr`e}i podmeta~ sa pentagramom)I ovo vaqa zapalit. Ne pocijepat, nego da u ogwu sagori.

ROZA: Nemoj se jedit, sestro mila, ma, okle ti zna{ da je to ba{ zaprozivawe Satane. Ko je to tebi reko, |e si ti to nau~ila? Danisi ti koji put to probala?

NERA: Roza, ti si sve bezobraznija i bezobraznija? Pa, vaqda jaznam...

ROZA: Okle ti zna{? Eto, mi nismo znale, nego tako, sve zajednona{le...

NERA: Ja znam. Ja sam najstarija pa moram znat. Meni je dato da dr`imovu ku}u, meni je pripalo da se staram i o vas dvije, i o svemu,

146 Stevan Koprivica

Page 11: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

pa moram znat! Nisam ja to od Boga tra`ila, no mi je dato!Zato se nisam ni udala, zato sam ostala da me vata umideca,zajedno s ovim palacom.

BJANKA: Mi to nismo od tebe tra`ile. Ti na|i nekoga, pa ajde.

NERA: To bi vi, je li? Da ku}u do kraja iskopate?! Ne, vala. Ja sam semateri na odru zaklela da }u ostat, da }e sve na meni bit, pa }etako i bit. Nikoga ja ne}u na}, nikad, mene je to sve pro{lo, jasam to sve sagorjela! I moje je da vas dvije, luda~e, mladeluda~e, izvedem na put krijeposti i ~estitosti! Da ako vina|ete nekog za sebe, nekog dobrog i ~estitog, boqeg od vas, dane trunemo svi zajedno! Dovoqni smo ja i Marko.

ROZA: A ako Marko dovede koju o|e u palac?

NERA: Ne}e ga Marko ni jednu o|e dovodit. Dok sam ja `iva! Koja bipo{la za Marka, bez neka, neka, kastiguqa , {triga, il putana?U ovu ku}u mora bit samo krijepost i ~estitost.

ROZA: Ja ne}u da budem krijepka . [to se ima od krijeposti?

NERA: Dobro! Predaj se vragu! Evo, dozovi ga! No, ni on te ne}e! Iwega vaqa zamiritat. Ni za vraga nisi. Evo, vi|e}e{, ja }u gaprizvat, pa }u te wemu predat.(Baci podmeta~ ispod nogu, stane na wega)Do|i nepomeni~e, iza|i iz ovog neverina vanka, zaposjedniovu ku}u, pa uzmi du{u mojoj Rozaliji, pa je vodi paklenskimstazama, do vijeka!

ROZA: Bar mi ne}e bit dosadno.

BJANKA: Nera, ti si izlu|ela...

NERA: Do|i nepomeni~e, pa nas sve uzmi, kad nas Bog ne vidi, ti naspogledaj! Kad ni za koga nismo, nek budemo za tebe! Bo`e mioprosti, {to ja ovo pri~am, {to je meni? Jesam li i{em-pijala? Jesam li polu|ela? Od vas dvije, od ove ku}e, od ovogmjesta, od sebe same? [to je meni ovo do{lo?

Roza pri|e Neri, zagrli je.

ROZA: Nemoj, sestrice, nemoj pre}erivat. Danu, igrale smo se samo.Ne}emo vi{e nikad.

Bjanka pri|e sestrama. Zagrli ih.

BJANKA: Sve je to od neverina. Sutra, kad dune bura, sve }e bit lijepo idobro ko {to je bilo. Sve je to od no}i. Kad bi sad izgrijaomjesec bile bi ko {to smo bile i prije. Nemojmo se jedit. [tobi mi jedna bez druge?

Zagrqene sestre na sredini sobe, na pentagramu, tje{e jedna drugu.Za~uje se lupawe na vratima, negdje ozdo, na vratima ku}e. Sestre serazdvoje, nijeme, upla{ene.

Tre sorelle 147

Page 12: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA TRE]A

Traje lupa na vratima. U prizemqu ku}e, u konobi, Marko, dr`e}ipi{toq u ruci, upla{en, probu|en, polako prilazi vratima.

MARKO: Koji lupa?

Grmqavina groma i lupa na vratima.

MARKO: Koji si u ovu zlu uru? Odgovaraj! Jojo, ako si ti, da}u tidegeweka da ne}e{ znat za sebe. Jojo, odazovi se!

DAMJAN: (Off)

Otvori, doma}ine. Na{i smo.

MARKO: Koji si?

DAMJAN: (Off)Damjan. Kapetan i patrun od broda.

MARKO: Nikojega ja Damjana ne znam. Pro|i me se.

DAMJAN: (Off)Konak mi treba u ~istoj i ~estitoj ku}i. Pla}am zlatom.

Marko, u nedoumici, spu{ta pi{toq, uhvati kvaku, vadi kqu~.

MARKO: Uqezi. Ma da zna{, u ruku imam pi{toq sa ~eli~nijem zrnom ucijevi i s po unce baruta napra{enim.

Marko oprezno otvara vrata. Na vratima je Damjan, uvijen u mokru crnukabanicu.

DAMJAN: Dobro ve~e u dobru ku}u.

MARKO: Da je ve~e dobro, nije. Nebo se na zemqu spu{tilo. Uqezite.

Damjan ulazi.

MARKO: Pa, okle vi u ovu uru na moj prag?

DAMJAN: Rekoh, treba mi ~ista i ~estita ku}a da u woj kona~im i da se uwoj hranim. Reko{e mi da nema boqeg mjesta od ku}e pleme-nitog Marka Zanetija, Pr~wanina.

MARKO: Ko vam je mogo to re} u ovo doba, po ovakvoj no}i? Nema nima~ke na ulicu.

DAMJAN: [to bih ja sa ma~kama pri~ao?

MARKO:. Po monturi bi reko da ste s broda nekoga...

DAMJAN: Moj brod je u karantinu, u Porto Rose.

MARKO: Ako se u karanatin, u Rose, okle o|e kod mene?

148 Stevan Koprivica

Page 13: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: Bez znawa kapetana od Porta Rose, krenuo sam s mom~adi uBoku. Osam mjeseci smo na moru. Dugo je dvije sedmice ~ekati ukarantinu, a toliko pomorski zakoni Mleta~ke republikepropisuju. U`eqeli se qudi svega.

MARKO: A |e su vam sad qudi?

DAMJAN: Nevrijeme nas je u Lepetane bacilo, gdje mom~ad osta{e nadobrom vinu i, znate ve}, sa lijepim `enama.

MARKO: [to vi ne ostaste s wima?

DAMJAN: Mira mi treba. Umoran sam. Vrlo sam umoran.

MARKO: [to ne prepre~iste u Herceg Novi? Bli`e vam je s Rosa bilo.

DAMJAN: U turski Novi? Ja dr`im do sebe, gospodine

MARKO: A kako ste, od Lepetana do Pr~wa, po ovakvoj no}i, pristigli?

DAMJAN: Unajmio sam kowa.

MARKO: Ne ~uh topot.

DAMJAN: Zbog nevremena. Onda, ho}e li za kapetana i patruna broda“Dijabolo” biti malo mira u ovoj ku}i? Ka`u dobri qudi daimate obi~aj, s vremena na vrijeme, da regalate kamaru ka-kavom uglednijem strancu.

MARKO: Istina je. Ku}a velika, a propada. Vazda treba solada. Kakoono rekoste da vam je ime?

DAMJAN: Damjan.

MARKO: Nikad nisam ~uo da se tako o|e neko zove. Vi niste iz Boke. Inekim ~udnim jezikom pri~ate. Ko da je na{, a nije na{. Okleste?

DAMJAN: S broda, rekoh.

MARKO: “Dijabolo”... Ja, da imam brod, nikad mu ne bi dao takvo ime.Zbog pegule, ne vaqa zlo imenom od broda prizivat.

Damjan pogleda Marka, ~udno nasmje{en.

MARKO: Ma, imate vi pravo. Kad ja budem imo svoj brod, onda }u mu jadavat ime. Kamara je o|e, u prizemqu. Gore, na spratu su mojesestre. Opomiwem vas, bude li vam kakva {porkarija pala naum, ~eli~no zrno }e vam sudit ili }u vas fundat odma o|e podpalac.

DAMJAN: Uvjeravam vas da sam umoran, jako umoran i da ne znam o ~emupri~ate.

Tre sorelle 149

Page 14: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Damjan vadi ko`nu kesu sa dukatima, baci je na sto. Marko izvadi jedandukat.

MARKO: Zlatni dukat. Fijamanti, ko da je sad iz kovnice. Vi bi ostalidvije setemane, rekoste? Bi}ete mi dragi gost, al, {to se mojihsestara ti~e, opet vam napomiwem, nemojte da vas guja ujede, davam {to i na um pane, a ne da {to u~inite. Ja znam da vama nijeni do ~ega, da ste umorni od vija|a, ma, dvije setemane su dvijesetemane...

DAMJAN: Pla{ite li vi tako svakog namjernika koji kod vas na konaksvrati?

MARKO: Moje je da re~em. \e su vam stvari?

DAMJAN: Nemam stvari.

MARKO: Kakvi ste vi pomorac ako nemate {kriwu sa sobom, il barmarinersku vre}u?

DAMJAN: Omnia mea mekum portant.

MARKO: Vi ko na{ `upnik, kad ne zna {to zbori, on onda po latinski.

DAMJAN: Za razliku od va{eg `upnika, ja znam {to govorim. Zadr`itekesu.

MARKO: Previ{e je. O|e ima za dvije godine, a ne dvije setemane.

DAMJAN: Samo vi zadr`ite. Ako na|em toliko potrebni mir, mo`daostanem i vi{e. Onda, ho}emo li spavati no}as?

MARKO: Si, si. Ma, kamara nije zgotovqena... Sad }u ja probudit Neru,sa}e ona. Samo, ja sam vam reko {to sam vam reko!

DAMJAN: Dovoqno je da ima krevet. Ujutro }emo sre|ivati...

MARKO: Ne, nikako. Sa}e mia sorela sve in|ustat...

Marko do|e do vrata, vi~e.

MARKO: Nera! Nera! Vjeni kva! Imamo vi`itu! Nera!

Dok Marko doziva Neru, Damjan tiho ode prema sobi, tamo gdje mu jeMarko pokazao. Marko stoji na vratima, ne vidi da je Damjan oti{ao.Pojavquje se Nera, ogta~ preko bijele spava}ice.

NERA: Ko je to?

Marko se okre}e s namjerom da upozna Neru s Damjanom.

MARKO: Gospar Damjan, patrun broda “Dijabolo”... O, |e je nesto?Po{o odma u sobu. Umoran je. Nisi spavala?

NERA: Kako da spavam? Lupao je tako da je ptice na Vrmac probudio.Kakvi je?

150 Stevan Koprivica

Page 15: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Marko zvecne dukatima u kesi.

MARKO: Sam ga je Gospod poslo.

NERA: Ba{ ne poznaje regule. U ovo doba...

MARKO: Gospar nad gosparima, vi|e}e{. Mo`e bit da mu je {to po-trebito, budi tu. Idem ja vanka da mu kowa s ki{e sklonim...

Marko prebacuje ogrta~ preko glave, izlazi u no}. Nera polako prilazivratima sobe, oslu{kuje. Prisloni uvo na vrata. Vrata se otvore.Damjan na vratima.

DAMJAN: Dobro vam ve~e, {jora lijepa.

NERA: [iworina. [iworina. Nera. Mi{qela sam da malo kamarupospremim.

DAMJAN: Nije potrebno. Jedino ako ba{ zahtijevate da u|ete u sobu.

NERA: [to ste mi{qeli s time re}?! Gospodine, ja }u vam odmaskrenut pa`wu...

DAMJAN: Bijes vam lijepo stoji, mada, nema razloga za wega. Vratite sevi lijepo u va{ topli, miri{qavi krevet i sawajte va{esnove. U snu nije kao na javi, je li tako? Meni ni{ta sada nijepotrebno. Jedino bih volio, ujutro, ako je mogu}e, komadtoplog hqeba sa ne~im jo{, za doru~ak.

Dok Damjan govori iza Nere se pojave Bjanka i Roza.

BJANKA: Jel po gu{tu malo su{enog mesa?

ROZA: Mladoga sira bi sigurno `eqeli?

BJANKA: Svje`a jaja, najboqe za doru~ak...

NERA: Moje sestre, Bjanka i Roza...

DAMJAN: Nera, Bjanka i Roza. Divno. Nera kao tamna no} u kojoj nas~eka ne{to uzbudqivo, sakriveno, tamna no} u kojoj }e bqe-snuti muwa i sve promjeniti.

NERA: Je li gospodin literata?

DAMJAN: Bjanka, kao bijelo jedro koje jo{ ni jutarwi maestral nijedotakao. Bijelo jedro koje ~eka da u wega u|e puni i pravivjetar. Pa da zajedno odjedre tamo gdje jo{ niko nije bio.

BJANKA: Ba{ ste to lijepo rekli, po{tovani gosparu...

DAMJAN: Roza. Kako ru`a da se uzbere a da nam trn ruku ne okrvavi?Ili da se pusti ru`a, bez dodira, da joj se svi dive, dok se jo{potpuno ne rascvijeta? ^im jedan latica padne, ne}e to bitivi{e ona ista ru`a.

Tre sorelle 151

Page 16: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

ROZA: Gospodine, imamo mi o|e jednog ludog Joja. On isto takosva{ta zbori. A ko mnogo zbori, taj nije ne za {ta.

DAMJAN: Potpuno ste u pravo, mila Roza. Ja vam ba{ nisam ni za {ta.@elim vam lijepe snove.

Damjan naglo zatvori vrata. Djevojke se zgledaju. Roza prsne u kikot.Ulazi Marko, mokar.

MARKO: Ni|e tog kowa nema. Ni|e nema kowa. Sav sam se smokrio.Nema ni tragova od kopita ispred ku}e.(Sestrama)[to je, kurio`a~e?! O}e li se spat no}as? Ala, svaka u svojukamaru, ala!

Djevojke odlaze. Nera zastane pored Marka.

NERA: Samo da zna{, ni{ta mi se ne svi|a. Ni{ta. Ima ne{to, neznam {to, ma, ne{to ima...

MARKO: Ne bi ti se svidio ni sveti otac Papa u ovo doba po ovakvojno}i. I nije na tebi da ti se svi|a! [to ima da ti se svi|a ilne svi|a. On je samo gost koji pla}a. Ajde u ko}etu.

Nera odlazi, natmurena.

MARKO: \e li mu je taj kow? Ja ga nisam ni ~uo... A ne}u mu ja pu~itkowa po Pr~wu, pa da ima jo{ sto ovakvijeh kesa.

Marko uzme kesu sa stola, stavqa je ispod ko{uqe, gasi svjetlo.

152 Stevan Koprivica

Page 17: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA ^ETVRTA

Jutro je u konobi. Roza postavqa sto za Damjanov doru~ak. Pjevu{e}ipostavqa stolwak, tawir sa no`em i viqu{kom, vr~ sa vinom. Bjankadonosi poslu`avnik sa jelom.

BJANKA: Raspjevala se ti jutros?

ROZA: Lijepo sam spavala i jo{ qep{e sawala.

BJANKA: I ja sam sva{ta sawala.

ROZA: Nisam ja sva{ta, no ba{ ne{to.

BJANKA: A {to to?

ROZA: Reci mi da ti re~em.

BJANKA: Ako ti meni re~e{, re}u i ja tebi.

ROZA: Ako pro{pija{ Neri odma }e me poslat kod vele~asnog imora}u da zdravomarijam bar iqadu puta.

BJANKA: Ne}u. Tebe mi.

ROZA: Evo ovako. Ja se nagla kroz fuwestru od moje kamare. Ko,~ekam nekoga. Ne znam jo{ koga, ma ~ekam, ko da mi `ivot odtoga zavisi. Sve se pregiwem preko fuwestre. Prozor sveni`i a ja sve vi{a. I odjednom mi pukne jedno puce na ve{tu,puce ispod grla, puce {to me stezalo. E ba{ mi je smetalo,promislim, kad mi pukne i drugo puce, ispod. A onda, sve jednoza drugim, sva mi puca poprskaju i prospu se ispod, po ulici, papreko ulice u more. Sva pucad, jedno po jedno, padnu u more.

BJANKA: A ti samo u dowu robu na fuwestru?

ROZA: Nema dowe robe. Nemam ni{ta na sebi. ]ute mi bedra kamenizid ispod fuwestre, a maestral mi prelazi preko grudi.

BJANKA: Vrati se u kamaru, jade mila, preladi}e{ se...

ROZA: A onda doqe, ispod palca, pojavi se se ovi, ovi...

BJANKA: Koji?

ROZA: Ovi na{ gost. Damjan. Svu moju pucad izvadio iz mora i dr`iih u ruku. Ispne se do mene, ne znam kako, ko da je poletio, i dami pucad. A ono nisu pucad nego sve draguqi. I stavqa mipucad na golo tijelo. Zapravo, draguqe mi stavqa.

BJANKA: Mu~i, mu~i. Nianci jednu vi{e nemoj.

ROZA: E pa i nema vi{e. Il se ne sje}am il nema vi{e. A lijepo li jebilo, sestro mila.

Tre sorelle 153

Page 18: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

BJANKA: [to je bilo lijepo?

ROZA: Ne{to. Aj sad ti...

BJANKA: Ko ja po{la u Kotor. Poklade. Fe{ta od Krnevala. Ma{karesve s praporcima i s trumbetama, ri~u i vi~u. Ja o}u vi|etkako su napravili lutku od Krnevala, ma mi ma{kare ne daju.Jedan ko mali vrag, sa crvenijem jezikom i o{trim repom sveme, da prosti{, drpa. Ja sve prizivam Marka da me za{titi, svegledam |e ste vas dvije, ma nema nikoga, samo se oni vra`i}napovrzo na mene. A onda, iz one gomille, iza|e jedna u bijelumonturu, s ma~om oko pasa i privije me uza se. Oni vra`i} muse pokloni a on ga {utne nogom, a vra`i} mu se opet pokloni.Izvede ti mene bijeli princ skroz gore na San \ovani. Ipoka`e mi niz Boku, i zbori, ja sam tvoj princ, a ti mojeprin}ipesa i sve }e ovo more bit na{e. I zapjevo mi ne{to,we`no, sve milina oko srca.

ROZA: A kakvi je bio, kako je figuro?

BJANKA: Ne}e{ mi vjerovat.

ROZA: Vjerova}u ti.

BJANKA: Bio je to... Damjan.

ROZA: E, pa la`e{!

BJANKA: Ne la`em. O~iju mi, i tebe mi, i Nere mi.

ROZA: Kako je tebe mogo vodit na San \ovani kad je skupqo mojupucad iz mora?!

BJANKA: A da u san je to bilo.

ROZA: Ne mo`e bit u tvoj i u moj stan istodobno. I ako nijeistodobno, ja sam ga prva snijevala.

BJANKA: Bo`e, Roza, {to ti to zbori{... A ja i pjesmu pamtim koju mi jepjevo.

Ulazi Nera.

NERA: Jo{ se nije ustao? Kakvi je ovo tavajuo?! Duperani! [to }emi{qet on, u kakvu je ku}u do{o?! Roza, donesi rekamanitavajuo, fijamanti. Vino, koje je?

BJANKA: Iz prve ba~ve.

NERA: Iz prve ba~ve je ovogodi{we. Donesi iz tre}e ba~ve, ono {toje Marko mje{o gro`|e s Peqe{ca sa na{ijem, s Vrmca. Br`edok nije do{o.

BJANKA: Nera, jesi li ti {to sawala no}as?

154 Stevan Koprivica

Page 19: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: Kakvo je to pitawe? [to tebe stalo {to sam ja sawala?

BJANKA: I ja i Roza smo lijepo snijevale, pa, mislim, da nisi i ti?

NERA: Ja nikada ni{ta ne sawam. Odavno.

ROZA: Zato {to la`e{ da ni{ta ne sawa{? Svako ne{to sawa.

NERA: Ja ne la`em! Ja ne sawam! Donesi tavajuo! Bjanka, vino!

Sestre iza|u. Nera sre|uje sto po svom ukusu. Ulazi Damjan.

DAMJAN: Vi ste poranili, zoru prevarili.

NERA: Ma kakvi poranila. Pro{lo je devet ura. Marko je feratompo{o do Kotora i reko da se mi za sve pobrinemo. Kako stespavali?

DAMJAN: Kako ste vi spavali?

NERA: Ko i vazda. Ki{a udara po mozgu. Ja }u sad da sredim kamaru,dok vi doru~kujete.

DAMJAN: Ja vas molim da ne ulazite u moju sobu.

NERA: Meni je Marko reko da ja moram...

DAMJAN: A vi ba{ ho}ete da zavirite u moju sobu? Da dodirnete krevetu kome sam spavao? Da omiri{ete jutarwi vazduh u sobi u kojojje spavao nepoznati mu{karac? A ja vas molim da to ne radite.Ja sam kao i ostali, samo malo umorniji. Mir i spokoj, barnakratko, to je sve {to o~ekujem od ove ku}e.

NERA: Vi mene stalno nabje|ujete da ja o}u ono {to ja ne}u. Vi steplatili i za taj novac vi }ete o|e dobiti ono {to stezamiritali.

DAMJAN: Nemojte ulaziti u moju sobu, sve dok vam ja to ne ka`em. Jesteli razumijeli? No, {to ima lijepo za doru~ak...

Ulaze Roza sa novim stolwakom i Bjanka sa novim vr~em vina. Rozanamje{ta stolwak ispred Damjana. Bjanka primi~e ~a{u Damjanu. Damjanse ma{i za yep.

DAMJAN: Roza, ~ini mi se da sam prona{ao ne{to va{e... Neko dugme,{to li je...

Damjan tutne zapawenoj Rozi svjetlucavo dugme u ruku. Bjanka upravosipa vino u ~a{u. Prospe vino, uzbu|ena, po stolu i po Damjanu.

BJANKA: Sku`ajte me, mili gosparu, sku`ajte me. Nisam namjerno, ali,vi, vi to niste smijeli, nikako niste smijeli!

NERA: Bjanka, {to je tebi?!

BJANKA: Ni{ta. Pri~iwelo mi se ne{to... Nisam se naspavala, pa mijo{ nije sve kjaro...

Tre sorelle 155

Page 20: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Bjanka ispusti vr~ sa vinom i istr~i iz sobe. Roza otvori dlan u kome jedugme.

ROZA: Ovo je, Bo`e sakloni, ovo je... Gospodine... [to ja sad damislim?

NERA: Danu, Roza, da vidim {to je to..

ROZA: Ni{ta. To je ne{to moje, samo moje!

Roza izleti za Bjankom.

NERA: One su potpuno is{empijale... Ne brinite za monturu, sa}u jamalo soli po tome...

Nera uzima slanik sa stola, pri|e blizu Damjanu, sipa mu so u skut.Krene rukom da protrqa so, a onda naglo povu~e ruku, tresne slanik osto.

NERA: Prijatno vam.

Nera brzo izlazi.

DAMJAN: No, sad }emo kona~no doru~kovati.

Damjan jede, sa apetitom, sa zadovoqstvom. Ulazi Jojo, zagleda Damjana.Damjan mu klimne glavom, nasmje{i se. Jojo, zabezeknut, obilazi okoDamjana, zagleda ga sa svih strana, sjedne do wega. Neprestano piqi uDamjana.

DAMJAN: Izvolite, poslu`ite se.

JOJO: Fala.

Jojo rukom uzima iz Damjanovog tawira. Nagiwe iz vr~a. PremjeravaDamjana, smje{ka se zna~ajno.

JOJO: Ja znam koji si ti.

DAMJAN: I ja znam koji si ti. Pa {to?

JOJO: Pa ni{ta. Znamo se koji smo. Varaju te s ovim vinom. Imajuboqega. Naplati}e ti ko ponajboqe, a nije... Znam ja Marka.Stari je to inpjegun. A ti, zna~i, arivo. Ultima je ura bila daariva{.

DAMJAN: Po ~emu?

JOJO: Po sva~emu. Sve se ~ekalo, kad }e do}, kad }e do}... O|e vi{eniko ne dolazi. Samo se odlazi. Parti mom~ad na brodovqe,{to kotorske, {to pera{tanske, i kad se vrate vi{e nisumom~ad. O|e ostaju ovaki... I ja ~ekam moj brod, zna{ to?

DAMJAN: Znam. Tvoj brod samo {to nije.

156 Stevan Koprivica

Page 21: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

JOJO: Svi su moji brodili. I ku}e i zemqu stekli. Pa se svedestregalo. Ali ja }u sve to da povratim. Ja imam dogovor savelikim patrunom, iz Perasta, da me uzme na brod. Ja sve znamo moru i navigavawu. Ja Marku prvezujem trabakul s veza navez. Da nije mene, slomilo bi mu more trabakul sto puta do sad.Ne umije on putem i} da mu ko ne pomogne. Da mu nije sorelaskapo bi ko bizin ne|e u kunetu. Koju }e{ povest?

DAMJAN: Ja ne vodim nikoga, nikuda.

JOJO: A da ne}emo se sad o|e prelagavat. Mora}e{ je otet, sva jeprilika. Marko ti ne bi dao ni jednu. Ko bi mu raboto po ku}i,ko bi wega ~inio ~ovjekom? On ko sve ~eka da ih uda, ma ne bidao ni jednu, ni za du`da mleta~koga, svo po{tovawe velikojSerenisimi. Ni du`du ne bi dao. Ja ga pito, triput.

DAMJAN: Za to se ne pita. To se uzima.

JOJO: Lako je tebi. Ja ne mogu. A malu ne bi diro, samo bi je gledogolu. I ovako bi je samo stavio preko koqena i pqesnuo poguzici, samo bi je pqesnuo, onako ~vrstu, ko jarbol od novogabroda. Bi li ti, a, me{tre mili?

DAMJAN: Ne, ja to ne bih uradio.

JOJO: Ti ne bi?!

DAMJAN: Mogao bih prelomit jarbol od novog broda, pa kako poslije dajedrim na wemu?

JOJO: Danu mi malo jo{ toga pr{uta. Slab, slab, imaju oni i boqega,starijega. A veliki si ti galiot, vidim ja. Znam ja. Mogo bi timene uzet na tvoj brod... [to bi ja plovio za Pera{tane? Evo~ekam na ukrcawe dvaes godina. Uzmi mene, me{tre mili. Dane crknem u Pr~aw. Greota me. Kako ti se zove brod i |e je?

DAMJAN: “Dijabolo”. U Rose.

JOJO: Kako bi se zvao tvoj brod nego “Dijabolo”? Samo, la`e{ timene, me{tre veliki. La`e{ Joja. Greota. Jojo je, mo`e bit,lud, ma nije glup. [to ti mene la`e{, predragi moj gosparu? Jao}u da te vjerno slu`im, da ti budem kompaw, a ti tako. Greota.Po onoj neveri sino} nisi ti mogo nikojom barkom do} dona{e strane. Jedino ako nisi preletio. Jesi li preletio?

DAMJAN: Qudi ne lete.

JOJO: Qudi ne lete. Ali i ne plove po onome od sino}. A ni sad nijedruga~ije. Ne bi Noje {to je veliki da`d i potop prebrodio, sonolikom barkom {to je u wu sve na svijet stalo, sino} mogopro}.

Tre sorelle 157

Page 22: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: Jojo, ne vjeruje{, vaqda, u tu budala{tinu o Noju?

JOJO: Sveta kwiga ka`e...

DAMJAN: Sveta kwiga ka`e da je taj Noje sagradio brod na kome su stalesve `ivotiwe na svijetu, Jojo, premudri Jojo? Slonovi, jesi linekad vidio slona? Vodeni kowi sa Nila. Jesi li nekad vidiovodenog kowa? Ima jedna be{tija, `irafa se zove, sa vratomod po tri ~etri metra. I wih je ukrco. I sve `ivo. I mi{eve, izmije, i ptice, i gliste, i komarce, i cvr~ke. A ribe, {to jebilo sa ribama? Jesu li plivale uz brod ili ih je Noje zapatiou nekoj fontani na wegovom brodu? Kakvi je to brod bio, da lipostoji takav brod na svijetu? Ko je mogao veslati na tom bodu,kakva su mu jedra morala biti?!

JOJO: Bog mu je pomogao.

DAMJAN: Bog je pomogao Noju i `ivotiwama a nije qudima koje je on samstvorio? “Jao, nije mi ne{to uspjelo, nisu dobri ovi qudi {tosam ih po liku svojemu stvorio, sad }u sve da ih podavim. I|ecu malu, nevinu, ~istu, i `ene, i sve {to sam po liku svojemustvorio. Ne{to sam se pre{kartao, mora}u sve da ih utopim”.A jedino }e debeli i smrdqivi Noje da pretekne i porodwegov. I komarci. I zmije. I mi{evi. Vi{e je Bogu bilostalo do pacova nego do |ece. Ne vaqa tu ne{to, moj Jojo, ~inili ti se? Ili Sveta kwiga la`e, ili Bog pravi {porkarije.Ili oboje.

JOJO: E da mu je to jedina {porkarija

DAMJAN: Zna{ i ti neku?

JOJO: Da je Bog znao {to ~ini ne bi svog neprijateqa stvaro.

DAMJAN: Kojeg neprijateqa?

JOJO: Bog je i vraga stvorio. Il se vrag sam stvorio? [to ka`e{ nato?

Damjan se nasmije.

DAMJAN: Kad te boqe pogledam, ba{ mi treba jedan takav mornar.Primqen si.

JOJO: \e sam primqen?

DAMJAN: Na “Dijabolo”. Na brod koji je vezan u Rose.

JOJO: Wega nema tamo, ma, jedva ~ekam da se ukrcam. Qubim ruke,gosparu.

Jojo poqubi musavim ustima Damjanu ruku, Damjan mu tutne zlatnik uruku.

158 Stevan Koprivica

Page 23: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: Samo mi sad malo mira daj.

JOJO: Jel bo`jeg mira?

Jojo se zasmije, Damjan za wim. Smijeh traje. Ulazi Roza.

ROZA: Jojo, ako te Marko o|e uvati... [to si htio?

JOJO: Da s patrunom prozborim dvije tri. Ukrcavam se, Rozice,ukrcavam se.

ROZA: E, ko i do sad. Ajde }a, ako te Marko zatekne da nam gostasmeta{... Ajde }a, kad ka`em!

JOJO: I tebe }e, moja Roza, sunce ogrijat. Do{la je i tvoja ura, i tebi}e pu} {to nije drugijema. Blago tebi, sretnice. Sluga samvam, gosparu, jo{ }emo se gledat. I, Roza, reci Marku da mi jeba{ milo, ba{ mi je milo.

Roza izgura Joja koji se duboko klawa. Zatvori vrata. Udahne vazduh,polako prilazi Damjanu. Damjan krene prema woj, ona ustukne.

ROZA: Gospodine, ja moram s vama nasamo nekoliko rije~i.

DAMJAN: Samo nekoliko. Rije~i, ponekad, sve pokvare. Ne tro{ite ih,budite pa`qivi sa wima.

ROZA: Nera je oti{la do bistjerne, da donese vode za kupawe i pi}e.Bjanka je u svoju kamaru. Ne bi mogla pred wima. Gospodine,(Ispru`i dlan, otvori ga)Ovo nije moje puce. Ovo je brilijant.

DAMJAN: Ne dopada vam se?

ROZA: Nije moj. Ako je to va{ poklon, ja ga ni~im nisam zamiritala ija vam ga vra}am.

DAMJAN: Zar vam se nisu dugmad rasula i u more pala?

ROZA: Gospodine!

DAMJAN: A sve {to po~iva na va{im grudima, na va{em trbuhu, izme|uva{ih nogu, zaslu`ilo je da bude briqant.

ROZA: Ja }u re} Marku. On zbog takvih stvari mo`e da zakoqe.Jednom je o|e pristao leut sa {panskim marinerima. Oni sulijepo pjevali uz gitaru i pjevali su ispod moje fuwestre.Marko nije bio doma, ma su mu Pr~wani odma dojavili i on je,uve~e, na{o marinera koji je pjevo i gitaru mu o glavu pre-lomio i no` mu u bedro zabio. Samo da znate. I, okle vi znate{to sam ja sawala?

Tre sorelle 159

Page 24: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: Ja znam sve o vama. Znam kako se dugo u krevetu prevr}ete, kakovam je vru}e ispod pokriva~a, kako obrazom tra`ite hladnidio jastuka. Znam kako gledate u zrcalu, koje je preko putava{eg kreveta, va{e golo bedro koje odbija mjese~inu {toulazi kroz prozor. Kroz isti onaj prozor nad koji ste senagnuli, no}as, kada ste maestralu dopustili da vam diragrudi.

ROZA: Ajme meni! Ajme meni! To nije bio maestral. U ovo doba godinene duva maestral. To je bilo ne{to drugo... Ja sam to samosnijevala, a san je vra`ije djelo.

DAMJAN: Ne. San je va{, samo va{. Ima vrag pre~ih poslova nego da seuvla~i u snove mladih djevojaka.

ROZA: Okle vi to sve znate?

DAMJAN: Roza, iza mene je prili~no godina. Toliko koliko vi nemo`ete ni zamisliti. Nau~io sam sva{ta tokom tih godina.

ROZA: A ne parate tako.

DAMJAN: Kako?

ROZA: Tako stari...

DAMJAN: Vrlo sam star i isto toliko umoran.

ROZA: Jeste li vi ba{ cijeli moj san vi|eli?

DAMJAN: (Nasmije se)Ja sam bio u tom snu, Roza.

Roza zapaweno gleda u Damjana. Ne mo`e da do|e do vazduha.

DAMJAN: Bilo je lijepo, bilo je we`no i, dosta s tim. Basta, rekli biov|e.

ROZA: Ako ste bili, ako ste sve vi|eli, zna~i li to da ste vi|elimene, onakvu, na fuwestri?

Damjan se nasmije.

ROZA: O, smijte se vi, samo se smijte. Jesam li bila smije{na?

DAMJAN: Mnogo sam toga u `ivoti vidio, ali, ne{to tako lijepo, takoustreptalo, jo{ nisam vidio.

ROZA: La`ete!

DAMJAN: Naravno. Ja samo govorim ono {to ste vi `eqeli da ~ujete.

ROZA: Ali ne znate, iako ste sve vi|eli, ne znate {to je meni bilo uglavu, {to je meni bilo na du{u, {to sam htjela, a san mi seprekinuo, pa nisam mogla. Mislite vi da sve znate, a ne znateda i ja sve znam.

160 Stevan Koprivica

Page 25: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: [to to znate, tako quti?

ROZA: Ne znate da ja znam da to nije bio maestral na meni, nego va{eruke i va{ dah! I ne znate da sam, ono kad ste mi pucadvratili, htjela da, da, da...

DAMJAN: Ne recite to, molim vas. Nemojte to da ka`ete...

ROZA: Da vas poqubim , mislite? Ne! Ni{ta vi ne znate mada steinfi{ali da sve zante. Htjela sam da vam strgnem monturu, davi predamnom budete onakvi kakva sam ja pred vama i da ja, da jabudem maestral na vama, ko {to ste vi bili maestral na meni.I jo{ sam htjela...

Roza se pribli`ila Damjanu, dodiruje ga grudima i bedrima.

ROZA: Htjela sam da uradim ono za {ta se u ogwu vje~nom gori.

DAMJAN: Tamo nije tako lo{e kao {to pri~aju.

ROZA: Ne mudrujte!

Roza zagrli Damjana, pribija se uz wega, strasno, pomamno. Damjan poku-{ava da je zaustavi.

DAMJAN: Roza, ovo nije maestral, ovo je orkan. A orkan mo`e da salomistarog ~ovjeka kao {to sam ja.

ROZA: Pa {to?! Jednom se mora{ slomiti.

Ulazna vrata se zatresu. Zakqu~ana su, iako je Roza maloprije u{la krozwih. Roza se hitro odmakne od Damjana. Upla{ena, namje{ta kosu, gledapani~no prema vratima.

MARKO: (Off)Ko je zakaru~o?! Otvaraj!

DAMJAN: (Rozi)Samo se vi in|ustajte.

Roza dovodi u red haqinu i frizuru. Damjan joj poka`e prema stolu gdjesu ostaci jela. Roza posprema sto.

ROZA: Odve{}ete me odavde!

Damjan klimne glavom. Vrat se naglo otvore, Marko samo {to se nesru~i u konobu.

MARKO: Od kad se ova vrata zakqu~avaju?

DAMJAN: Nisu bila zakqu~ana. Vjerovatno su zabrekla od vlage, od juga.

Roza hitro izlazi sa tawirima.

MARKO: Da`d ne staje. Ovakvi fortuno nije bio davno. Jedva je feratapreko Mua pro{la. Jeste li lijepo doru~kovali?

Tre sorelle 161

Page 26: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: Bilo je vi{e nego {to treba. Jeste li {to u Kotoru pazarili?

MARKO: Soli. Dvije piwate katrana. Vaqa}e trabakul kalafatat kadfortuno pro|e jer }e ga valovi na~et po rebrima.

DAMJAN: Zar ne bi bilo boqe da sa~ekate proqe}e. Ili bar buru?

MARKO: ^eka}u buru. Mora}e i ona jednom. Imate li vi kakvih novi-tada o mom~adi il s broda, je li vas ko posje}ivao?

DAMJAN: Rano je.

MARKO: U Kotor se zbori da }e skoro vojna. Da Turke vaqa zavazdao}erat, skroz na Bosfor ih vratit. I, nemojte me krivorazumijet, vele da ima mjesec dana kako ni jedan brod nije pasoizme|u ostrva Lastavice i Lu{tice.

DAMJAN: Rat je vrlo mogu}. Ne pro|e ni po pet godina a ov|e se ratuje.Bog voli ratove.

MARKO: Sku`ajte me, ma, onda nije ni va{ “Dijabolo” mogo pristat naRose.

DAMJAN: “Dijabolo” mo`e {to drugi brodovi ne mogu.

Marko se zagleda u Damjana, onda se zna~ajno nasmije. Tap{e Damjana poramenu.

MARKO: Aha, aha, znao sam ja! Vi ste, ne}emo glasno o tome, je li, viste... Vi ste u vezi vojne. Vi ste ... [pija! Turski il Mleta~ki?Ne}u nikome re}! Il, da niste, Rus?! Ma niste. Mnogo ste{kuri za Rusa. ^ija ste vi {pija? Mu~ite? Pa jes, kakva bi vi{pija bili kad bi svi znali? Nije me stalo. Vi ste uredno iobilato platili i mo`ete bit sam sultan il sam du`d. [to jemene stalo? Ja sam Bokez. Samo nemojte na{e regule kr{it,samo nek sve izgleda ko {to mora da izgleda.

DAMJAN: Ja sam samo stari i umorni pomorac koji zna na~in da uplovi uzaliv i koji ~eka na utovar tereta.

MARKO: Jesam li ja {to drugo reko? I jo{ jedna stvar, sitnica... Jasino} ne na|oh va{eg kowa.

DAMJAN: Nikakva {teta. Platio sam ga pedeset cekina.

MARKO: Htio sam re}...

DAMJAN: Ja bih se sad povukao, ako dozvoqavate. Jugo mi se u kostiuvuklo...

Damjan odlazi u svoju sobu.

MARKO: Htio sam re} da nikakvog kowa nije ni bilo.

Vrata Damjanove sobe ostaju zatvorena. Ulazi Nera noseci dvije velikekante sa vodom. Kante su te{ke, Nera je zadihana i umorna.

162 Stevan Koprivica

Page 27: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: Vala si mogo bistjernu i bli`e ku}i postavit.

MARKO: Za{to je ova mala poslu`ivala Damjana?

NERA: Ja sam ga poslu`ivala. Sve tri smo poslu`ivale.

MARKO: Ja sam sad wu nasamo s wim zateko! Sklawala je pjate. A vratase nisu mogla otvorit. Odjednom zabrekla.

NERA: Ni{ta ne fali vratima. Sad sam uqegla kroz wih. Ombralo tise.

MARKO: Ne}u da mala bude sama s wim.

NERA: A ja mogu?

MARKO: Tvoje je pro{lo.

NERA: [to je moje pro{lo?

MARKO: Ti ima{ svoju famiqu.

NERA: Koju ja to famiqu imam?

MARKO: Kako koju?! Ima{ mene! Nas! Na tebi je ku}a i famiqaZanetija! Ti si Bogu predane, ko malo koja, zato ti Bog i vra}amirom i spokojstvom. [to bi druge dale da su na tvom mjestu?!

NERA: Druge su po{le u Kotor, u Dubrovnik, ne znam {to bi dale dasu na mom mjestu.

MARKO: [to, da ti ne fali ne{to?!

NERA: Ni{ta mi ne fali. Ja sam se zaklela materi na odru da }udr`at ku}u i sve vas. Zavjetovala sam se. Sve imam, osim sebe.Da}e Bog i presvjetla Gospa da i sebe jednom na|em.

MARKO: Nije mi kjaro {to si htela re}.

NERA: Dr`a}u malu podaqe od wega. Ja }u ga poslu`ivat. I Bjanka.

MARKO: Bjanka je razboritija, ma, vaqa pripazit. Ovo je Pr~aw, regulese moraju po{tivat. Ne}u ja da se pri~a po mjestu da mi se nekaod sestara povla~i sa nekim marinerom. A kad jednom za wihdvije do|e prava prilika, ja }u o tome odlu~ivat. Ja }u je na},ima vremena.

NERA: Bi li mogo {to meni na}?

MARKO: Da se {to trebalo na}, na{lo bi se do sad. Bog je tako htio.Stavi tu vodu nad vatru, da se imamo za oprat. Prepuni}e mi sebistjerna od ovolike ki{e, mora}u odvod iskopat.

Marko izlazi na pqusak. Nera podigne te{ku kantu, stavi je na sto.Uzdahne, raspusti kosu, krikne kratko, a onda krik ugu{i tako {tozagwuri glavu u kantu sa vodom. Pqusak ki{e postaje sve ja~i.

Tre sorelle 163

Page 28: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA PETA

Damjanova soba. Za stolom , ispred velikog ogledala, sjedi Damjan, pi{evelikim crnim perom. Kucawe na vratima. Napoqu je no} i oluja.

DAMJAN: Otvoreno je.

Ulazi Bjanka, zbuwena, smetena, ali ipak odlu~na da u|e u mu{ku sobu.

BJANKA: Ja znam da se ovo ne smije. Ja znam da ovo ni jedna `ena nikaduradila nije.

DAMJAN: Samo naprijed. Da niste morali da do|ete, vi ne bi do{li.

BJANKA: Morala sam. Ne{to me tjera. Htjela sam, zapravo, da vas molimza oprost zbog moje jutro{we nesmotrenosti. Evo, molim vasda primite moje izviwewe i ja vas ne}u vi{e {ekavat... Vidimda rabotate, brodske kwige vodite i sravwujete.

DAMJAN: Zatekli ste me u ne|elu i ja }u vam sad sve priznati. I ja vasmoliti za oprost.

BJANKA: Ma {to vi mene? Ja sam vam prosula vino po onoj skupojmonturi. Ja }u to, mojim rukama, oprat... Kako vi mene damolite za oprost?

DAMJAN: Zato {to sam vas prevario. Sve vas. Ja nisam ono za {to seizdajem.

BJANKA: Bo`e moj, Bo`e moj, {to zborite?!

DAMJAN: Ja nisam zapovjednik broda, ni patrun broda. Nema nikakvog“Dijabola”.

BJANKA: Ja sam to znala. Osjetila sam. Vi niste grubi kao marineri. Vine psujete, ne pqujete po podu, ne klatite se kad hodate. Vi steneki princ koga su protjerali iz wegove zemqe i sad se krijeteu na{ zaliv. Jesam li pogodila? Samo princ mo`e da imaonakvu bijelu monturu.

DAMJAN: Bijelu monturu?

BJANKA: Onu {to ste imalu u san... Na karnevalskoj fe{ti u Kotor.Ono kad ste me od vraga izbavili. Nemojte re}i da ne znate o~emu zborim. Kako ste Rozi vratili puce iz wenog sna? Vi steprinc i vol{ebnik.

DAMJAN: Nemojte me precijewivati. Ja sam, znam da }u vas razo~arati,poeta. Ja sam poeta koji se sklonio u ovaj mir izme|u mora ineba da bi dozvao svoju muzu, da bi, mo`da poslijedwi put u`ivotu poku{ao da napi{em ne{to hvale vrijedno. Nisamuspio, sve ove godine, a evo me sada u jo{ jednom poku{aju,poslijedwem.

164 Stevan Koprivica

Page 29: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

BJANKA: Gospode moj Bo`e i presvjetla Gospo!

DAMJAN: Oni nam ba{ ne}e biti od pomo}i. Bar ne kada je pisawe upitawu. Ni meni ni vama.

BJANKA: Ja ne pi{em...

DAMJAN: O, nemojte mene lagati. Mala libra, u ko`u povezana, sada je uva{em pojasu. Woj povjeravate svoje tajne, `eqe, snove, aponeki put i koji stih napi{ete.

BJANKA: Okle vi mo`ete znat? To niko ne zna. Ni kanonik!

DAMJAN: On pogotovo ne smije znati za taj grijeh. Prije }e vam opro-stiti i najve}i puteni grijeh, prolivawe krvi ~ak, nego drs-kost da se u nekakvu umjetnost stavqate. Stavqaju}i svojesnove na bijelu hartiju, mi pravimo nove svjetove. A ~ovjeku,crkva ka`e, nije dato da pravi nove svjetove jer je ve} na-pravqen jedan svijet ov|e i drugi svijet na nebu. Kako smije~ovjek da se drzne da pravi tre}i svijet?! Umjetnici su fari-seji koji ne po{tuju rije~ Gospodwu i svijet na zlo navode.Nemojte nipo{to re}i kanoniku za malu crnu libru, u ko`upovezanu, koja po~iva na najqep{em mjestu u vasioni.

BJANKA: Kojem mjestu?

DAMJAN: Tu, ispod va{eg pojasa, prislowena uz va{ ravni trbuh, a iznadonoga {to vas tjera da pi{ete.

BJANKA: Ja pi{em iz glave.

DAMJAN: Varate se.

BJANKA: Vi nemate to {to ja ispod trbuha imam, a isto pi{ete.

DAMJAN: Svako stvara na svoj na~in.

BJANKA: Mo`e bit da vi vi{e znate o tome, ali, ja pi{em iz glave idu{e! Kad bi bilo tako kako vi ka`ete, onda to ne bi bilo~isto, ne bi bilo boguugodno... Bilo bi {porko. Kad se zatvo-rim u moju kamaru, kada otvorim moju malu crnu libru, eto,priznajem vam, imam je, ja se pomolim Bogu da mi rije~i budu~iste, da me na grijeh ne navedu.

DAMJAN: Samo tro{ite vrijeme. Bog, ako stih nije wemu upu}en, uponiznosti i snishodqivosti, ne}e ~uti va{u molitvu. Qudisu, poslije poptopa ponovo stvoreni, govorili jednim jezikom,pisali jednim jezikom, htjeli da tim jezikom sve tajne `ivotai smrti opi{u i u kwige stave. I htjedo{e da ostave trag osvom postojawu na Zemqi. I otkri{e veliku i lijepu dolinu uSenarskoj zemqi. Tu se nasele i odlu~e da naprave grad. A u

Tre sorelle 165

Page 30: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

gradu kulu, veliku sve do neba, da u woj pohrane sve {to znaju,da se ne bi rasijali po zemqi. I sve pisane rije~i u milionimakwiga htjedo{e da pohrane u toj kuli.

BJANKA: Ja to znam. To je pri~a o grije{nom Vavilonu.

DAMJAN: Vavilonom je grad taj nazavan kasnije, Vavilon zna~i pometwa.Jer, Bogu se ne svi|e da pisane rije~i jednog jezika i sva znawaqudska budu u toj jednoj kuli. Bilo je to preopasno za wega. Onpomete jezik qudski, razdvoji ga hiqade drugih jezika, da sequdi ne razumiju me|usobno, a kwige koju budu pisali dapostanu nedustopne qudima koji ne govora{e istim jezikom. Ine}ete mi vjerovati, ali, nekako od tada, svi ti koji svojesvjetove prave vi{e su na brigu vragu, nego Bogu.

BJANKA: Ma, o|e kod nas vrag ne mo`e u}i.

DAMJAN: Kako to?

BJANKA: Palaci o|e u Boku su pravqeni tako da kantuni od kamaranisu, kao bi rekla, pravi.(Bjanka napravi dlanovima pravi ugao)Nego su ovjek malo utreso.(Poka`e dlanovima tupi i o{tri ugao)Je li vam kjaro? Ako je kantun ovako pravi, onda u wemu vragspi. Tako je vjerovawe u nas, i zato su nam ku}e takve. Eto, akomalo boqe pogledate, i u ovu kamaru je tako. Vraga nema o|e imoja libra nije od vraga nego je od mene i od Boga.

Damjan se nasmije, pri|e uglu sobe, pogleda ga, ~u~ne, premjeri pedqom,zavrti glavom.

DAMJAN: No, ~ega se sve ~ovjek ne}e sjetiti u svom strahu od vraga.Mora}u da zapamtim, ako jednom budem svoj palac gradio.

BJANKA: Vidite. A i vi pi{ete neke we`ne i smjerne stvari. Biste limi mogli pro~itat?

DAMJAN: Ne bi vam se svi|elo.

BJANKA: Za{to? Meni bi se svi|elo sve {to je iz va{ih ruku nastalo.

DAMJAN: Ja odista pi{em sonete koji se stvaraju tamo gdje vi ne smijeteni da pogledate. Moji soneti posve}eni su `enskoj ko`i,`enskim usnama, `enskoj kosi... Mokrim poqupcima i vrelimzagrqajima.

BJANKA: To je samo u pjesmi. Nije u `ivotu. Ja mogu to da ~ujem, nemoram da ~inim. Pro~itajte mi, molim vas, molim vas.

DAMJAN: Ne. To }e vas povrijediti i promijeni}e va{e mi{qewe omeni.

166 Stevan Koprivica

Page 31: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

BJANKA: Ja nikada nisam srela nekoga poetu. Ja sam wih potpunodruga~ije zami{qala. Evo, molim vas kao Boga.

Bjanka klekne ispred Damjana.

DAMJAN: Ustanite, molim vas. I, prestanite ve} jednom da molite!Koga molite, za{to molite? Ne molite, uzmite ono {to vampripada. [ta ste dobili moqewem? Gami`ete ov|e izme|uovih vla`nih zidova i izmi{qate boqi svijet u va{oj crnojlibri. A svijet je svuda oko vas, ~eka na vas! Nema moqewa. Daje Bog htio da vam koju molitvu usli{i, ve} bi to uradio.Pomaknite se iz ovog kov~ega i onda radite {to ho}ete.Pi{ite, volite, igrajte na ki{i, bilo {to!

BJANKA: Ne jedite se, mili gosparu. Ne srdite se. Sve bi ja to, ma neznam kako? [to bi u~inio Marko, {to bi reklo mjesto?

DAMJAN: Sad }ete po}i sa mnom, na mom kowu, da proja{emo kroz zaliv,da uja{emo u val i iz wega izja{emo. Da upadnemo na neki bal uKotoru, da igramo ra{pu i tarantelu negdje u luci. Okusite`ivot, pa onda pi{ite o wemu. Ili ga `ivite! Idemo, smjesta!

BJANKA: Ali, kako? Sad? Kako }emo? Po ovoj neveri?

Damjan do|e do prozora, otvori ga. Pqusak prestane. ^uje se topotkowskih kopita. Wisak kowa.

BJANKA: Kao da je nevrijeme stalo i kao da je pod prozorom neki crnikow.

Damjan pozove rukom Bjanku. Ona, op~iwena, prilazi Damjanu. Damjan jeuzme u naru~je, prekora~i prozor. Opet se zacuje pqusak, udarci mora oobalu, grmqavina. Poslije nekoliko trenutaka, u sobu ulazi Nera. Imaogrta~ preko duge spava}ice. Korak po korak, oprezna, ali ne i prestra-{ena. Pri|e otvorenom prozoru, zatvori ga. Onda se nagne nad Damjanovkrevet. Pre|e rukom preko jastuka, kao da provjerava da li neko tuspava. Prisloni obraz uz jastuk, duboko udise miris jastuka. Ondaustane, pri|e stolu ispred ogledala, uzima Damjanovu kwigu. Suspregnevrisak, stavi ruku preko usta. ^ita brzo, usplahireno, s nevjericom.

NERA: Ona le`i u svom krevetu i ne zna da li je to {to joj se doga|asan ili java. Misli da je budna, ali to se ne mo`e na javidogoditi. Ne{to stra{no i veliko pritiska joj grudi, onagubi dah, disawe se pretvara u uzadahe, a zidovi mra~ne kamarekrenu prema woj. Ona ho}e da vri{ti, ali ne mo`e, nema glasa,ni daha, ni glasa. Iz mraka izrawa ruka, stra{na i lijepa,mu{ka ruka, i sklawa joj to ne{to sa grudi, taj neizdr`ivipristisak, zajedno sa izgu`vanom flanelskom spava}icom.(Prestaje sa ~itawem, krsti se)

Tre sorelle 167

Page 32: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Gospa moja, Gospe moja, on je sve ta~no napiso... On je mene u sangledo... Gospe moja mila, pomozi i sa~uvaj mene grije{nu odne~astivoga... Okle samo zna da mi je spava}ica od flanela?...Sada pritisak, ne neizdr`qiv, ne bolan, ide niz wen stomak...Ajme meni... Zidovi sobe sada se rastvaraju, sklawaju se i izawih ona vidi zvijezdano nebo. Vidi jednu zvijezdu, onu {toprva iza|e iznad Vrmca... I zatim za~uje vrisak. Vrsak djeteta.Mu{ka ruka pretvori se u malu ruku sa mekim, we`nimprstima i ta ruke povede Neru prema zvijezdi iznad Vrmca...

Iz mraka, niotkuda, izroni Damjan. Nera ga ne vidi, zagrcne se dok ~ita.

DAMJAN: A onda Marko, iskola~enih o~iju, bez nogu, tr~i a bez nogu,harpunom pogodi zvijezdu. Zvijezda pada prema Neri. Nera sene mo`e skloniti od zvijezde koja, plamte}i, pada na wenuglavu...

Nera vrisne, baci kwigu, sa rukama na ustima gleda u Damjana.

NERA: Htjela sam da za{kurim fuwestru, da ne upada ki{a.

DAMJAN: No, to ste uradili. I sad?

NERA: Sad, ni{ta.

DAMJAN: Poslije nekih stvari ni{ta ne mo`e biti kao prije.

NERA: O, {to mi to mo`e bit?

DAMJAN: Mogli bi biti ka`weni, na neki na~in.

NERA: Sve }u re}i Marku. Vi ste virili u moju kamaru! Vi se {uqatepo no}i, po palacu, i zavirujete u kamare! Zva}u Marka!

DAMJAN: Kako }emo Marku objasniti to {to ste u mojoj sobi?

NERA: [to o}ete od mene?!

DAMJAN: [to vi ho}ete od mene?

NERA: Vi mi ne date da odem.

DAMJAN: Idite.

Nera se okrene prema vratima. Krene, pa stane. Okrene se prema Damjanu.

NERA: Bi li vi znali protolkovati taj san?

DAMJAN: Kako mogu da rastuma~im va{ san kad vi nikada ni{ta nesawate?

NERA: Cijeli ste moj san u ovu libru napisali.

DAMJAN: (Prelistava kwigu)Ov|e ni{ta ne pi{e. Ove stranice tek treba da se ispi{u. Jane pi{em o va{im snovima, ja sam bio u wima.

168 Stevan Koprivica

Page 33: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Poka`e Neri prazne stranice.

NERA: Vi me izlu|ujete, vi me zama{trakavate. Ja vas nisam vi|ela usan!

DAMJAN: Ali ste me osjetili.

NERA: Gospodine, vi ste, vi ste, malo je re}, nepristojni!

DAMJAN: Vi, draga moja Nera...

NERA: Nisam ja vama, ni draga, ni va{a!

DAMJAN: A ~iji ste?

NERA: Moja. Svoja.

DAMJAN: Da ste va{i i svoji, vi biste, davno, u~inili ono {to vam srcenala`e, ono {to vam du{a i{te.

NERA: Moje srca pripada mojoj famiqi, a moja du{a je Bogu predana.

DAMJAN: Odli~no. Onda ste vi sretni. Nema sretnije `ene u cijelojBoki od vas. Laku no}, sretna `eno.

NERA: I idem, ba{ idem... Ne znam ni {to sam dolazila, koji me je|avo ovamo natjerao... Okle ste znali da mi je spava}ica odflanela?

Damjan pri|e Neri, smakne joj ogrta~ sa ramena, ostaje u spava}ici.

DAMJAN: Eto, vidite da je od flanela. Debelog, zimskog, neprozirnog.To i nije spava}ica, to je oklop, neprobojni kalpak koji `uqava{e srce, familiji posve}eno, i va{u du{u, dragom Bogupredanu. A kako bi vi rado taj oklop otkovali! Kako bi bi segoli uvaqali u posteqinu {to miri{e na lavandu, mnogolavande koja ubija miris vlage, koja, ~ini vam se, nije samo odstarih zidova...

NERA: Na lavandu i na miri{qava uqa {to ih kupujem od arapskihmornara kad arivaju u Kotor. Marko je jednom na{ao bo~icuarapskog uqa i slomio je, a ja sam, kle~e}i na krhotinama,morala sve po~istit. Evo, jo{ se vidi, o|e ispod koqena.(Zadigne malo dugu spava}icu, poka`e)To niste znali, svevide}i! I ne znate da gledam u arapskemornare, wihove glatke i zategnute mi{ice, dok tovare bro-dove i da mi se ~ini da je u bo~icama uqa i wihov miris. Da ihudi{em, tajno, dok ne po~ne da mi se abrumava. Jeste li toznali, jeste li to vi|eli?

DAMJAN: Poka`ite mi jo{ jednom mjesto gdje je staklo arapskog mirisau{lo u va{u nogu.

Nera podigne nogu na naslon stolice.

Tre sorelle 169

Page 34: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: Tu... I to dijete {to ste ga u san vi|eli, to dijete me progoni.Protolkujte mi, ~ije je to dijete, {to o}e od mene.?! Ja djece nemogu da imam, ja sam se ku}i zavjetovala..

Damjan klekne poqubi Neru u koqeno, ona uzdrhti. Damjan ustane, spu-stiv{i joj spava}icu.

DAMJAN: Vi sve mo`ete. Sve! I, da znate, bra}a i nisu tako dobarBo`iji dar. Sjetite se onih nesre}nika Kaina i Aveqa. Bog jepodr`ao bratsku qubav tako {to ih je zavadio cijene}i vi{eAveqove `rtve, dobre komade mesa. To nije bilo pravedno,sla`ete li se?

NERA: O Bogu se tako ne govori! Mu~ite!

DAMJAN: Ne govorim o Bogu, nego o bratskoj qubavi. I kad smo kod toga,ako su Kain i Aveq bili prva qudska |eca na svijetu, djecaAdama i Eve, jeste li nekad razmi{qali, odakle su i ko suwihove `ene?Adam i Eva su imali dva sina, a oni se, kad do|evrijeme, o`eni{e. Za koga?

NERA: Za, za... Takva pitawa su nedopustiva! To je huqewe!

DAMJAN: Huqewe je i prizivawe |avola, pa to ipak neke `ene rade...Znate, ja mislim da su Adam i Eva imali i neke k}eri, pa da suse Kain i Aveq o`enili svojim sestrama.

NERA: Ajme meni, ajme meni, za takve misli se gori u paklu!

DAMJAN: To nije vrag smislio, vjerujte mi. To je smislio onaj koji jesvijet sazdao. Qudski rod nastao je tako {to su prvi qudilijegali sa svojim sestrama, a one im djecu ra|a{e. Zato namqudski rod i nije ba{ ne{to lijepo ispao. To bi bilo kao kadbi vi i Marko...

NERA: A da mu~ite vi{e sa tijem gadarijama! Marko! Marko! Markone zna krov od ku}e da popravi. Marko ima brod kojim ne umijeda brodi. Marko nikad djevojku nije pogledo jer nikad nijesiguran da je nije ko prije wega pogledo. Marko nas sve trizakqu~a u kamare kad koji brod u blizinu pristane. Markojedino li~i na ~ovjeka kad ide u procesiju i nosi barjak okocrkve. Za to daje `upniku gomile dukata, samo da on bude prviu procesiju. Marko je moj brat, ali nije ~ovjek. Mrzim Marka!Mrzim i ovi palac! Mrzim i Boga ako je tako nas napravio ko{to vi ka`ete!

DAMJAN: Poku{ajte ne{to da volite.

NERA: Volim mirise. Uqa, lavande, mornara, mora. I taj va{ miris...Na {to vi miri{ete? Na more, na crnog kowa, na grijeh! Znam,tako grijeh miri{e!

DAMJAN: Ako volite miris grijeha, onda ga udahnite, iz sve snage.

170 Stevan Koprivica

Page 35: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: U grijehu se i dijete za~ne. Ono, iz sna.

Nera uhvati Damjana za ruku, prinese je svom obrazu.

NERA: Ovo je ruka iz tog sna. Sad sam je poznala.

DAMJAN: Sad }ete oti}i u svoju kamaru. Smjesta. Udahnuli ste mojmiris, ponesite ga sa sobom. Izmje{ajte ga sa ostalim mirisi-ma. Skinite tu prokletu spava}icu, stanite ispred ogledala,gledajte se, dugo se gledajte, ispovijedite se samoj sebi. Kadasvane, vi{e ni{ta ne}e biti isto.

NERA: Sutra je ne|eqa i sutra se ide u crkvu. O}ete li po} sa mnom?!Da nas cijelo mjesto vidi?! Neka nas vidi! I neka nas Markovidi! Povedite me, {otobraco, do crkve.

DAMJAN: U mojim godinama , poslije svega {to je vidio u saznao, ~ovjekobi~no ne ide u crkvu.

NERA: Ne smijete? Bojite se Marka? Pr~wa? Ili, Boga? Vi ste vrag,pa ne smijete u crkvu. Priznajte, jeste li vi vrag?

DAMJAN: Ako }e vas to u~initi sretnom, priznajem.

NERA: A ne. Ne}u s vragom. O}u s ~ovjekom, od krvi i mesa, s ~ovjekomkoji }e znat da sam ja `ena! Poslu{a}u vas , sad, oti}u u svojukamaru, pod jednim uvjetom.

DAMJAN: Bez uvjeta.

NERA: Sve }u u~iwet kako ste rekli, jer vam vjerujem, sve vamvjerujem, a vi }ete, vi }ete po} sa mnom i vi }ete mi skinutispava}icu. Ispred zrcala. Eto, ja koja sam se zavjetovala dane}u nikad, ni promi{qet, ja koja sam sebe zakopala u temeqovog palaca, ja vas zovem!

DAMJAN: Mene nikada ne treba dozivati. Uvijek do|em. I, noga vam jeprelijepa, bez tog o`iqka od krhotina arapskog mirisa, bezMarkovog bijesa na woj.

Nera pogleda nogu, pre|e prstima preko koqena.

NERA: Mirakuo! Mirakuo! Nestao je! Oprostite mi, oprostite mi zasve grube rije~i! Vi ste svetac, vi ste svetac!

DAMJAN: Ne. Ja sam od krvi i mesa. Zato sad po|ite. Brzo. I nezaboravite {to ste obe}ali da }ete uraditi. Ja ne}u zabo-raviti moje obe}awe.

Damjan za{titni~ki zagrli Neru, isprati je do vrata. Nera ho}e da gapoqubi. Damjan se izmakne.

DAMJAN: Sve ima svoje vrijeme.

Udar groma, vjetar ugasi svije}u u sobi. Potpuni mrak nekoliko trenu-taka. Nera se vrati do sto~i}a gdje je svije}a, upali je, drhte}i. U sobinema nikoga. Nera brzo izlazi iz sobe.

Tre sorelle 171

Page 36: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA [ESTA

Polumrak untra{wosti crkve. Ispovjedaonica sa mre`astim zastorom.Ispred ispovjedaonice kle~i Roza. Ne{to daqe se, smjerne i skru{ene,Bjanka i Nera. Iza wih, proviruje Jojo.

JOJO: Eto je danas navala na `upnika, ko da je sudwi dan. Udarilagorwa u dowu, a dowa u gorwu, pa se ne zna |e je kraj svemu tome.Ima vele~asni jutros pune ruke posla. Ne znam o}e ki sve mo}posti}. Nera, ja ti sve opra{tam i milo mi je.

NERA: Ma {to ti meni ima{ opra{tat?!

JOJO: Opra{tam ti {to ne}e{ bit moja, no Damjanova. Ne samo {toopra{tam nego mi je i milo. Ko da si sa mnom. Bi}e i Markumilo kad ~uje, ba{ }e se obveselit. Ja te {tujem ko mojukapetanicu, a ono kad sam te uvatio za sise }emo lijepozaboravit, ko da ni{ta nije bilo me|u nama. Je li ti {to reko,kad {e partit i koje }e mjesto na brod meni dat?

NERA: Pu{ti me, maniti! U crkvu smo! Bje` od mene!

Jojo se prigne Bjanki.

JOJO: Bjanka, ja znam da si ti sad patrunica i kapetanica. Eto,drugijema se nije dalo, nije kome je re~eno nego kome je su|eno.Ba{ mi je milo. Ja Damjanu ne}u re} koje su ti boje ga}e, a tiwemu nemoj pomiwat da smo i{li sami brat vrijesak.

BJANKA: Ma {to si ti infi{o?! Nemoj da te ko ~uje, pomisli}ezaozbiqno...

JOJO: Reci ti wemu, kad budete nasamo, da bi ja bio najboqi zano{troma, pa poslije da me stavi za prvog oficijera. I nekami spremi novu monturu, ne mogu se ovaki na wegov brodukrcat. Pomeni mu, a ja }u ti se odu`it.

BJANKA: Oli mu~at?! Danu, eto `upnika, tih budi!

Zastor na ispovjedonici se malo pomakne, Roza brzo pri|e ispovjedaonici.

ROZA: Vele~asni, ja sam vam do{la re} da me sad vidite o|e, pa vi{enikad. Znate, jednom nisam izmolila ono {to ste mi rekli,ba{ da vidim {to }e mi bit. Ni{ta mi nije bilo. Ja vam sadovo govorim po u`anci, a ne po du{i. Vi znate sve to se menimontalo u glavu, koje sam sve grije{ne misli imala. Slu{aliste vi to sa velikim gu{tom. E, pa gu{tajte jo{ malo. Pojaviose ~ovjek, pravi ~ovjek. On ima brod, sa tries qudi u posadu, i

172 Stevan Koprivica

Page 37: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

sa ~etri jarbola sa bijelim jedrima, svako po pet hvati visokoi istom toliko {iroko. On }e za dan, dva, partit za Smaragdnomore i pove{}e me sa sobom. ba{ wega briga {to u Pr~awka`u da je `enska pegula na brod. On ne priznaje pegulu. Bi}u swim u kapetansku kabinu i grli}emo se i qubi}emo se pocijeli dan. Goli, vele~asni, potpuno goli. I ne}e me bit brigaza svetu tajnu braka, samo }e me za wega bit briga. I ne}u i} ucrkvu jer ne}u imat kad. Sad }u vam re} {to smo sve ~iweli umoju kamaru. A ne, to je grijeh i slu{at. Morali bi vi dao~itate bar dvadeset Zdravo Marija da operete grijeh {to stesamo slu{ali. A meni, {to sam sve to ~iwela i {to }u sve teku~iwet, vi vi{e ne mo`ete pomo}. Adio vam, vele~asni.

Roza ustane, brzo se udaqava. Jojo za wom.

JOJO: Ni{ta qep{e na svijet ne}e bit nego ti na provu od wegovogbroda. Sve Jojo zna. Rozice, ru`ice, u~iwet }e{ milost Joju.Da mi re~e{ kad }e brod na vija|, da ja budem spreman. Da neode, kojim ~udom, bez mene. Sve sam se ja s wim dogovorio, mapoja~aj ti alo s tvoje strane. vazda te je jojo {tovao i vazda simu najmilija bila.

ROZA: Sve }e se znat, moj Jojo, sve }e se znat. Danu me pu{ti sad.

Roza izlazi. Bjanka klekne ispred ispovjedaonice.

BJANKA: Grije{na sam, mnogo sam grije{na, gospodine mili. Ja sam,cijelu no}, da mi niko u ku}u ne zna, jahala na crnom kowu krozBoku. I privijala se uz mog jaha~a. I{li smi u betulu, ukotorsku luku. Pili smo vono i igrali ra{pu sa ribarima iwihovim djevojkama. Ona smo, ne}ete mi vjerovat, ni ja sad sebine vjerujem, ma sve je tako bilo, jahali daqe. Sve kroz velikevalove {to su zapquskivali obalu. Kupala sam se u pjeni iosje}ala se ko da sam ponovo, Bo`e mi oprosti, kr{tena. Onmi je govorio najqep{e stihove, a ja sam wemu uzvra}ala. Ondasmo se ispeli na Vrmac, oblaci su su se odjednom razmakli,mjesec je iza{ao i izronila je cijela Boka, qep{a nego {to jeiko, ikad vidio. Ja znam da je to grijeh, da je to grijeh, da je sve swime grijeh, ma ja se osje}am lijepo, beskrakno lijepo. I ja bezmog jahala na crnom kowu vi{e ne mogu. Moja du{a vi{e nemo`e bez wega. Wemu du{a pripada, a pripa{}e mu i tijelo.\e on, tu i ja. Od sad pa do vijeka. Koliko molitva da ot~itam,koliko cekina da odvojim, pa da platim moju sre}u? Mu~ite?Nema te cijene? Toliki je grijeh? Neka je. Ja sam vam sve reklai spasila se.

Bjanka odlazi. Ispovjedaonici prilazi Nera.

Tre sorelle 173

Page 38: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: Ja sam se, to znate, vele~asni, na odru moje matere Lucije,zavjetovala da }u pazit na sve i da }u ku}u vodit, ma sve nasvijetu ima kraj. Damjan mi je pri~ao da je jedan gr~ki filo-zof, Aristotel, reko da sve na sviejtu ima po~etak sredinu ikraj. Ako je tako, onda ono {to ste vi zborili na propovjedimanije ta~no. Onda poslije smrti nema ni~ega. I onda, |e si bila,ni|e, {to si radila, ni{ta. A je li lijepo da `ivot u ni{tapro|e? Ja mislim da ni dragome bogu ne bi bilo milo da menicijeli `ivot pro|e ko da nisam ni bila, ko da ga nisam nidotaknula. Premili vele~asni, ja }u, koliko slije}u setemanu,iza} s damjanom pred oltar. Pred vas. I djecu }ete nam vikrstit. Bi}e vam milo, znam ja. Nemam grijeha, vele~asni, samosre}e imam, po prvi put u `ivot. Zbogom, vi|e}emo se uskoro.

Nera ustaje i odlazi. Jojo prilazi ispovjedaonici. Iz ispovjedaoniceizlazi Damjan. Jojo prenera`en.

JOJO: Me{tre nad me{trima, {to }e te vi o|e? U ispovjedaonicu?!

DAMJAN: Nikada do sada nisam bio. Ima neke ~arolije. Naro~ito kadavam otvaraju svoje du{e i kada ~ujete ono {to je bilo i ono{to sawaju.

JOJO: Ma, to ne mo`e bit! Takvi ko vi ni blizu kri`a ne smiju pro},a ne ispod wega u}.

DAMJAN: Ko to ka`e?

JOJO: Svi.

DAMJAN: Moj oficir mora biti pametan ~ovjek i moj oficir ne smije davjeruje u takve bajke.

JOJO: Ja }u vjerovat u ono {to vi ka`ete, od sad pa zauvijek.

DAMJAN: Samo vragu nije mjesto u crkvu, jel tako?

JOJO: Raznijeh vragova ima. Mi sve milsimo na onog nepomenika sjednom nogom ko u jarca i sa ro{~i}ima ko u mlada vo~i}a, {tomu trag po sumporu bazdi. To je vrag, misli{ ti. Al prije }ebit da je on ko ~ovjek. Evo, ja sad da pro|em kroz Pr~aw, dadobro zagledam i promislim, na{o bi bar deset vragova. Ukotor, da ne pri~am. Vrag ti je zapravo ~ovjek.

DAMJAN: Ne znam, nikad ga nisam sreo.

JOJO: ^ovjeka?

DAMJAN: Vraga.

JOJO: Ja sam mi{qeo da te pitam, kapetane...

DAMJAN: Sve u svoje vrijeme, premudri Jojo, sve u svoje vrijeme.

174 Stevan Koprivica

Page 39: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA SEDMA

Bjanka posluje oko sve~ano ukra{enog stola. Porculansko posu|e, mnogocvije}a na stolu. Bjanka, zanesena, pjeva.

BJANKA: “Gledala sam niz more,Gledala sam uz gore,Da vidim ja miloga,Moje du{e dragoga.Nema milog,Nema dragog,Al me stalo nije,Qubio je, obe}o je,Jednom mora do}Jednom mora do}”.

Ulazi Roza, poletna, brza, poma`e sestri oko postavqawa stola. Za-pjeva sa Bjankom poslijedwe stihove. Pjevaju u dva glasa, skladno. UlaziNera, nasmijana, sa vr~evima vina u rukama. Pridu`i se sastrama, a onda,glasnije, ona povede pjesmu.

NERA: “Bude li me prevarioBude li me prelagaoNe}e puta nikad na}iSunce }e mu sjajno za}i,Topi}e ga veqi vali,[to su qubav na{u znali,[to su qubav na{u znali.”

Tri sestre pjevaju zajedno: “Bude li me prevario...”. Zakiko}u se pozavr{etku pjesme. Bjanka namje{ta stolicu u ~elu stola.

BJANKA: On }e o|e... A Marko s druge strane... Il obrnuto. Ja }u o|e, dowega..

NERA: [to ste mi se ne{to sveselile danas?

ROZA: Ja se uvijek ovako osje}am poslije ispovjedi.

NERA: Okle ovoliko cije}e? Sad nije sta|un od cvije}a. Ko je donio?

ROZA: Damjan. Za mene.

BJANKA: Damjan. Za mene.

NERA: [to za vas? [to bi on za vas donosio? Cvije}e je vazda zadoma}icu. A to sam ja u ovu ku}u.

ROZA: Ima tri boketa. Za svaku po jedan. Ne}emo se srdit zbogboketa.

Tre sorelle 175

Page 40: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

NERA: A objed, |e nam je taj wegov objed? Reko je da }e sve onpripravit. Mo`ete li vi to zamislit? Da mu{ki pripravinedjeqni objed?! [to je spravio?

BJANKA: Nije ni{ta spravio nego je reko da }e poslat sve zgotovqeno.

ROZA: Donije}e neko od wegove mom~adi, s broda.

BJANKA: On nema brod, on je poeta.

NERA: Danu, Bjanka, ne izmi{qaj vazda.

BJANKA: Reko mi je.

NERA: E, tebi je reko... Ako iko zna sve o wemu, ja znam.

ROZA: E, sve ti zna{, ko i vazda. Donije}e wegove sluge. Jedan crnacbez oka i okrugle glave bez kose i jedan Arapin {to mora danosi topovsko |ule oko noge da ne bi prebrzavo. Toliko je brzda mora nosit vezano |ule od topa, sve mi je Damjan ispri~ao.

NERA: On je za tebe “gospar Damjan”! A nema ni Marka.

BJANKA: Nedjeqa je. Marko vazda, poslije crkve, sjedne malo u betulu.On ne zna za ovi objed, misli da je ko i vazda. Iznenadi}e se.

Ulazi Jojo, u naru~ju nosi pladweve sa hranom. Posr}e pod teretom, samo{to ne ispusti posude. Sestre priska~u, poma`u mu.

JOJO: Reko Damjan da ga sku`ate {to kasni, ma moralo se sve tosa~iwet.

NERA: Ajme meni, ajme meni, ovo je hrane za mjesec dana. Ajme meni, keprofumi, ke profumi.

ROZA: Jeli ovo priwela mom~ad s broda? Jedan ogromni crnac i jedanprebrzi Arapin?

JOJO: Jel taj veliki crnac nema oko?

ROZA: Izgubio ga je dok je bio gusar.

JOJO: Takvog crnca nisam vidio. Damjan mi je dao iza crkve. Ba{ utaj tren stala ki{a, stajala sve dok nisam dovle do{o, a sadopet u`dila. O}e li stajat igda?

NERA: A |e je Damjan?

JOJO: Sa}e.

NERA: Fala ti na trudu. Aj sad, lijepo, aj }a. Mi imamo ru~ak zafamiqu.

JOJO: Fala ti moja Nera. \e on sjedi? O|e, u ~elo, tu mu je mjesto, jeltako? Ja }u do wega. Kompawi su kompawi, a kompawi su vi{eno famiqa. A vi i niste wegova famiqa, a ja mu jesam kompaw.Da vidimo {to }e nam danas drob blagougoditi?

176 Stevan Koprivica

Page 41: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Skida poklopce sa zdjela, primi~e pladweve. Rukom uzima hranu.

JOJO: Meso. Sve meso. Nisam ovoliko mesa vidio u cijeli `ivot. Japo{tujem ribu, po{tujem i blitvu na uqe, po{tujem svo zeqe,ma meso je meso. Pravi gospari i pravi bonkulovi}i vazdazalo`e {to sa u{ima. Ne ka`em, mo`e i koja jarebica, kojaprepelica, koji mali kosovac na to}, s wokama, ko ovo o|e, ba{ko ovo o|e. Jeste li vi zamjetile, kare mie sorele, kako se~ovjek vi{e osje}a ~ovjekom kad se mesom zalo`i. Bog je postizmislio samo da bi ~ovjeku zabranio da se uznese, da se ne biosje}ao ko sam Bog.

NERA: Jel ti to Damjan reko?

JOJO: Ne. To sam ja sam sebi reko. Nije Damjan jedini pametan nasvijet. Ima i Joja u glavu. Ima Joja svuda. Mmmm, ovi to}, makakvi je samo ovi to}. Danu, sklonite mi ovi zeleni{, nisam ja~iovica da travke glo|em.

Ulazi Marko, sve~ano odjeven. Nedjeqno.

MARKO: Zadr`ah se malo s vele~asnim. Mo`ete mi{qet, jutros, prema~udu, prispo na prvu ispovjest. Nikako se nije mogo razbudit.Smantala ga ova ju`ina. I sav je nekako, smeten. Reko sam mu dapo|e do dotura u Kotor. Sve je u Bo`ijim rukama, ma neki put idotur mo`e pomo}. Nek mu pu{ti malo krvi, nek mu zalijepikoju pijavicu, nismo divqaci, svjetski smo qudi. Koji pru-fumi, koji profumi, {to je to za objed? Jojo, ko je tebi reko dasjedne{? [to je sve ovo, ko da je sveti dan? Ma, koji su ovoprofumi? Nera!

NERA: Gospar Damjan ~ini ru~ak...

BJANKA: Naredio da se donese iz najboqe kotorske ku`ine.

ROZA: Ne nego je spravio kogo od ku`ine wegovog broda.

MARKO: Aha. A ti, moj Jojo?

JOJO: Ja sam pozvan.

MARKO: Ti si pozvan u moju ku}u?

JOJO: Damjan je reko da }u mu bit dragi gost. Mi smo kompawi, ja seukrcavam s wim.

MARKO: Damjan poziva vi`ite u moju ku}u, na moj objed? E, vala, ako jei od wega, mnogo je. I, {to je to? Mrs! Mrs! Sve sami mrs! Nasetemanu velikog posta! Ma, jeste li vi svi is{empijali, je lii vas jugo omlatilo?! Ala, sklawate to!

ROZA: Marko, ne razumije{. To je objed {to nam je gospar Damjandanas regalo.

Tre sorelle 177

Page 42: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

BJANKA: Iz po{tovawa.

NERA: Iz qubavi.

MARKO: Odnesite mu sve to u wegovu kamaru. Ovo je posna nedjeqa! Ovoje Pr~aw! Ovo je Boka! O|e se zna za regule od kod je Bogzemaqsku plo~u stvorio i sve na woj. Sklawate to da ne bi svesad rasprdeco! Ala!

ROZA: To je Damjanov objed i ja }u ga jesti!

MARKO: To bi ti bilo potowe!

ROZA: E ba{ da vidimo!

Roza sjedne, jede naglo, halapqivo, puni usta.

MARKO: Roza, pquni to! Pquni kad zborim!

Marko pri|e Rozi, uhvati je za ramena, trese je.

MARKO: Pquni! Pquni da ne bi du{u ispqunula, iskopanice!

Marko odvla~i Rozu od stola, gurne je u ugao sobe. Roza se stropo{ta,umrqana suzama i ostacima hrane. Bjanka i Nera, gotovo u istom tre-nutku, sjedaju za sto. Po~iwu da jedu. Nera izaziva~ki gleda u Marka.

MARKO: A tako, jel?! To mi je fala?! Fala {to sam vam obraz sa~uvosvo ovo vrijeme?! Fala {to sam sebe zbog vas zakopo?! \e bimeni bio kraj da nemam vas tri na vrat, i na grba~u, i na du{u?!I onda do|e neki fure{ti i vi zbog wega sve baciste pod noge!

Roza ustane, pridru`i se sestrama.

MARKO: [trigo balava! E, pa da vam Marko re~e, mie sorele! Ne}e seku}a Zanetija desturbavat i destregavat zbog fure{tih! Osta-}e kakva je i bila, kako regule i pacijence zahtjevaju! Ne}e seo|e i}i za fure{tom pameti i tu|im regulama. Kad je post,bi}e post, a kad je mrs, bi}e mrs. I vidim ja, vas tri, ove dane.Sve su vam kotule zatlasale ispred ovog, ovog vagabunda!Basta! Basta! Ima da napu{ti ku}u, do ujutro! Nema tijehdukata koji }e ovu boke{ku ku}u uvest u napast! Vrati}u muwegove dukate i nek ide }a! Nera, ti mu reci! Bjanka, raspre-mi}e{ kamaru. Ti, Roza, vuci se na sprat, i da nisi cijelusetemanu guzicu vanka izvukla! Sestre }e ti donosit kruva ivode, da se pro~isti{! Ustaj od stola! Ustaj!

Sestre ne ustaju. Jedu. Zalivaju vinom. Jojo ispija vino.

JOJO: Marko, sku`aj me...

MARKO: [to je sad ti?!

178 Stevan Koprivica

Page 43: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

JOJO: Htio sam re}, da ne prdi{!

MARKO: Ti meni, Jojo, u moju ku}u, za moju trpezu, zbori{ da ne prdim?!Mr{! Mr{ }a! Da nisi uzet u glavu, sad bi dobio degewaka!Gubi se!

Jojo ustaje, uvrije|en. Kupi hranu sa stola i trpa je u yepove.

JOJO: Uvrijedio si me. Samo da zna{ da si me uvrijedio, za srce si meujeo. Nije lijepo, nije lijepo, da se mi doma}i, Pr~wani,na{ijenci, ovako {tujemo. Uvrijedio si i mog prijateqa, mogjedinog prijateqa na ovi svijet, me{tra Damjana. Da sam samoja uvrije|en, ja bi ti oprostio, ali ne mogu ti oprostit zaDamjana. Adio ti, moj Marko, adio ti, ja sad idem da se nevratim. I, da zna{, zaboqe}e me prkno za tvoju trulu traba-kulu {to nigda ne bi plovila da je ja ne prvezujem s veza na vez!Zaboqe me moje prkno, moj Marko, za tebe, moje prkno mezaboqe za tebe, moj Marko. Ja sad idem, pa ti vidi i razmislikako }e{ bez Joja. Siworine, sluga sam vam, vama vazda nauslugu... A ti, moj Marko, stronco, kulo di kulo, gomno odgomna, ugu{i se u tvoju apu!

Marko se zaleti, nogom udara Joja, izbacuje ga iz ku}e. Okre}e se premasestrama, bijesan.

MARKO: [to je, niste guzice pomjerile?! ^udo }u u~iwet! ^udo!

Marko pri|e stolu, potegne stolwak, sve se raspe po podu. Onda dohva-ti vrgolu koja je stajala u uglu konobe, krene prema sestrama koje suposkakale sa stolica.

MARKO: Sad }u u~iwet {to nikad nisam! Sad }ete dobit ono {to steodavno zamiritale!

Nera zgrabi no` sa stola, krene prema Marku. Roza dohvati stalak sasvije}ama i ona krene prema Marku.

NERA: Sad }emo vi|et {to je ko zamirito!

ROZA: Ne}e{ ti wega is}erivat iz ku}e, jesi li ~uo?! On tu nije zbogtebe!

BJANKA: Pazite, mile sestre, nemojte ga mnogo iskrvavit, vaqa}e nampod fregat.(Dohvati stolwak sa poda)U ovo }emo ga uvit, pa }emo ga bacit u talase. Re}emo da senabumbio, pa pao u more, a velika ju`ina, pa ga utopilo.Otreslo ga o obalu, ubilo ga i utopilo...

Nera, Roza i Bjanka se polako pribli`avaju Marku. Marko razmahnevrgolom, da bi ih zapla{io.

Tre sorelle 179

Page 44: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: Natrag! Natrag, vje{tice! Zar na brata?! Na brata jedinoga?!Natrag, ubi}u! I vas i onog ko vas je takvim na~inio! Nekasamo do|e, sva }e mu rebra o|e ostat! Vagabundo, ribel, la`ov,lupe`! Ja }u ga prebit, a onda }u ga gradskoj stra`i dat!

Ulazi Damjan. Svi stanu, zanijeme. Prvi se presabare Marko,osmjehne sena silu, presrda~an, izvje{ta~en.

MARKO: Pa |e ste vi do sad? Mi se ne{to zanijeli u pri~u... Viditekako smo ~udo napravili... Ko da je fortuno izvanka u{o uku}u... Sjedite, sjedite, sad }e one sve u red dovest.

DAMJAN: Da vas nisam ja u ne~emu prekinuo?

MARKO: Vi da nas prekidate u objedu koji ste vi regalali? Nego, znate,mili gosparu, mi smo o|e navikli, nekako, u ovo doba, dapostimo... A vi, dugo na brod, pa bi}e da ste zaboravili natakve stvari, pa objed malo vi{e mrsan. A mi nismo navikli.Ama, ne dajte se vi {to oko toga {ekavat, ni{ta nam ne}e bitako se malo i ogrije{imo. Na ~ovjeku je da zgrije{i, bez zlenamjere, jel tako? ^ovjek grije{i, Bog pra{ta. A {to |avoradi?

DAMJAN: Ako sam ne{to pogrije{io, ja sam spreman da molim za iz-viwewe.

MARKO: Mi vas molimo za izviwewe zbog ovoga nereda.

Dok Marko i Damjan pri~aju sestre poku{avaju da dovedu sto u red.

MARKO: Sjedite. Ovamo. U ~elo trpeze, |e je i mjesto dragom gostu.

Damjan sjeda. Do wega, na stolicu najbli`u wemu, u istom trenutku,poku{avaju da sjednu Roza i Bjanka. Nera, lagano, pobjedni~ki, pre|e sdruge strane i sjedne sama na stolicu pored Damjana. Sve tri gledaju uDamjana. Marko zatap{e rukama.

MARKO: O}emo li sad uzdisat ili }emo {to rabotat? Danu, o}emo lijest ko qudi, o}emo li poslu`it gosta? ^uje{, gosta?! Nijeme{tar Damjan gost. On je dio nas posto, jel tako gosparDamjane?

NERA: Bjanka, Roza, ala! Vina, novu po{adu!

BJANKA: Ti si gazdarica, ti dr`i{ ku}u, sve je na tebi. Mi bi moglene{to pogrije{it.

ROZA: Ti }e{ to boqe od nas. Ti si najboqa.

NERA: Ja sam rekla ne{to i ne vaqa da ponavqam.

DAMJAN: Sjednimo svi zajedno. Evo, vino je tu. Ja vas pozivam dapodignemo ~a{e.(Damjan svima sipa)Da nazdravimo.

180 Stevan Koprivica

Page 45: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: ^emu nazdravqamo?

DAMJAN: Qepoti.(Podigne ~a{u)Za sve qepote ovog svijeta od kojih su tri bisera u ovoj ku}i.Do dna, molim vas, ina~e zdravica ne}e sti}i do onoga kotreba da je ~uje.

Svi popiju naiskap. Damjan ponovo sipa.

DAMJAN: Za isku{ewa. Slatka, uzbudqiva, opasna. ^ovjek nije ~ovjekdok se ne suo~i sa isku{ewima. Za isku{ewa.

MARKO: Nisam ba{ navikao da tome nezdravqam, ali ako je vama gu{t...

Ispiju svi. Damjan ponovo sipa.

DAMJAN: Za du{u.

MARKO: Ne razumijem. Niko se nije prestavio. @ivi smo, zdravi smo...Za{to za du{u?

DAMJAN: Jeste li razmi{qali o tom glupom obi~aju da za du{u pijemokada se ona rastavi sa nekim od nas? Dok je tu, sa nama, u nama,niko ne obra}a pa`wu na wu. Zato }emo mi danas, nazdravitidu{i `ivoj, a ja vas molim za opro{taj ako to kod vas nijeobi~aj. Za du{u!

Sestre i Damjan ispiju, Marko spusti ~a{u.

MARKO: Za `ivu du{u ne}u da pijem. To mi je ko neka vraybina.

DAMJAN: Ispijte!

MARKO: Ne}u pit za `ivu du{u!

DAMJAN: Morate! Ina~e zdravica ne}e sti}i do onoga koji mora da je~uje.

MARKO: Ne}ete vi meni nare|ivat u moju ku}u!

ROZA: Marko, ne budi na kraj srca.

BJANKA: Ispij, brate, za na{e `ive du{e, ako ne}e{ za svoju.

NERA: Nije Marku do du{e.

MARKO: Basta! Basta!On tra`i da ispijemo za du{e da bi ih nam uzo!Sve je kjaro! Samo sam ga ~eko! Ovo je vrag! Pogledajte gadobro i odmaknite se, dok je na vrijeme. Nema nikakvog broda uRose, provjerio sam. Nije bilo ni kowa!

BJANKA: ^uje{, nije bilo kowa?! A na {ta sam ja jahala?

Tre sorelle 181

Page 46: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: Mu~i!Ko putuje bez stvari? Kome ni{ta ne treba? Vragu! Kodaje ime brodu “Dijabolo”? \avo, po sebi! Da sujetu svojuzadovoqi!

NERA: Ako nema broda, onda se ne mo`e zvat “Dijabolo”. Stupido,mio karo fratelo.

MARKO: Jojo pri~a po mjestu da je stupio u vragovu slu`bu, a mi svimi{qeli da Jojo {ene ~ini! Sad }ete vi|et!(Napravi krst prstima, podigne ruke ispred Damjanove glave)Apage, Satanas! Apage!

Damjan se nasmje{i, ispije jo{ jednu ~a{u.

DAMJAN: Mo`emo i da ispijemo za tog va{eg Satanu. Moje dame, zaSatanu, ma {to to bilo.

Sestre ispiju, smiju}i se.

NERA: Ova mi je ~a{a ba{ prijala.

MARKO: Da niste vi{e ni kap popile! Odmaknite se! Niko ne vjeruje,niko ne}e da vjeruje. A sve se slo`ilo. Nikad nije bilo da na{vele~asni ne do|e na prvu ispovjed. Nikad nije bilo da neverane staje ovoliko dana. Svi dukati koji ste mi dali, onolikidukati, svi su novi, sad iz kovnice iza{li. Zna se |e se kujunovi dukati. Samo u paklu, samo u paklu se kuju dukati kojimase du{a qudska kupuje.

DAMJAN: @elite da mi ih vratite?

MARKO: Uze}u samo onoliko koliko je ko{tao va{ boravak od tridana.

DAMJAN: Ali, to su |avolovi dukati. Ne}ete ih, vaqda, zadr`ati?

MARKO: Ne}u. O}u. Ne znam. Prilo`i}u ih u crkvu.

ROZA: Da otkupi{ neki svoj grijeh?

NERA: Da nosi{ bandjeru na procesiju?

DAMJAN: Po{to sam nepo`eqan u ovoj ku}i, ja moram da odem

Damjan ustaje. Ustaju i Nera, Roza i Bjanka.

ROZA: Vala ne}ete!

BJANKA: Ja vam to ne}u dopu{titi. Mi smo tek po~eli, Damjane.

NERA: Ja }u sa vama, kapetane.

ROZA: Meni je obe}ao, mene }e povesti!

BJANKA: On ostaje o|e. Vas dvije mo`ete |e o}ete!

Marko iz pasa vadi pi{toq, uperi ga u Damjana.

182 Stevan Koprivica

Page 47: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: Sam }e on! U {kurecu iz koje je i do{o! Odmaknite se vas tri!Odmaknite se! Okinu}u!

NERA: E, mnogo }e{ mi nauditi. Koja je razlika izme|u `ivota stobom i smrti? Ja sam do prekju~e ionako bila mrtva. Okini!

BJANKA: E ne}e{ se ti `rtvovat za wega! Pucaj Marko u mene. Bi}e tosmrt ko u pjesmi, neko }e to ve} napisat.

ROZA: Ne smije{ da okine{. Ne smije{! Ne smije{! [to mo`e vragu,ako je vrag, tvoje ~eli~no zrno?

MARKO: Nije ~eli~no, no srebrno! Sino} sam ga sam izlio kad sam svepovezo. ^etri srebrwaka sam istopio. Bi}e dosta za tvoj put uvra`iju mater.

DAMJAN: Mislim da bii jedan srebrwak bio dovoqan. Niste se trebalitoliko tro{iti. Djevojke, pomjerite se, ja zaista ho}u jednomda probam kako izgleda to srebrno zrno. Dosta sam slu{ao otome, a eto, nikada do sada nisam imao prilike da se sretnem swim. Gospodine Marko, vrli gosparu i spasitequ vjere, regulai Boga samoga, ili pucajte, ili da idem, ili da dopijemo ovodobro vino. Mnogo je boqe nego ono koje smo ju~e pili. Iz kojevam je godine ova boca?

MARKO: Za tebe, iz potowe. Moli li se vrag kome prije nego {to umre?

DAMJAN: Ne znam. Nikad nisam sreo vraga koji je umro.

MARKO: Ti se pomoli, ako ima{ kome.

DAMJAN: Gospode jedini i veliki, ti koji jesi i koji si oduvijek bio,moli te Damjan, smjeran i ponizan, pred vratima nebesa tvojih,da mu sve grijehe oprosti{, da bude{ milostiv, jer velika jemilost tvoja. Oprosti mi {to navedoh tri we`ne du{e da seodmetnu iz svijeta svoga i otrgnu od brata svoga. Oprosti mi{to vrlog Marka navedoh da zlo~in izvr{i i zbog toga da uvje~nom ogwu vje~nog Hada gori. Daj mi laku smrt, Gospode, ine daj da zrno kaput moj probije jer ga platih u Salamankidvanaest dukata. To ni za vraga nije malo, a kamoli za pomorcai lutalicu vje~nu koji u ovom domu potra`i malo mira ispokoja. Amin. Pucajte u glavu, plemeniti Marko.

MARKO: On se pomolio... On se bogu obratio... Ko pravi kristijanin...Ne bi to vrag, ne bi, on ime Gospodwe ne mo`e uzet u usta...(Neodlu~an {to da uradi sa pi{toqem)Ne mogu ~ovjeka na pravdi Boga ubit. A Jojo je pri~o i sve sepoklopilo, a sad, vidi sad. Ajd sad se prekrstit stavite krst nasebe, da budem siguran.

Tre sorelle 183

Page 48: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

DAMJAN: To radim samo ako imam vaqan razlog.

MARKO: Prekrsti se ili pucam!

DAMJAN: Ne}u biti ni prvi ni poslijedwi koji je zbog krsta ostao bezglave. Na `alost, ja krst isuvi{e po{tujem da bi ga olakotro{io. Predla`em da dovedete kanonika, onda }u mo`daimati razlog.

MARKO: I dove{}u ga! On }e znat imamo li rabote sa ne~astivim.Budite tu!

DAMJAN: A gdje bi bio, mili me{tre? Samo vi idite po wega.

MARKO: [to }e re} `upnik ako ja sam ja sve infi{o? Sprda}e se. Onon i cijelo mjesto. Marko prizvo vraga u ku}u. Vazda }u im zasprdwu slu`it.(Spusti pi{toq)Gospodine, mo`e bit da se meni sve samo pri~iwelo, mo`ebit.. Od juga. Jugo poptpuno smanta ~ovjeka. Ali, ako nistevrag, ako niste ne~ista sila, vi to morate dokazati. Mo`eteli sad, o|e, pojesti ~enicu ~esna. Vrag bje`i od ~esna i drobmu se od ~esna raspada.

DAMJAN: Kao i svaki vrag, obo`avam bijeli luk. Samo, moli}u daposlu`ite i list lovora, zbog mirisa. Smeta}e i meni idamama.

NERA: Ja ovo ne mogu vjerovat! Prosto, ne mogu vjerovat! Marko, u ovuku}u, na takvi na~in sa gostom! Sa ovakvijem gostom! Sram tebilo!

ROZA: Sram i stid da te bude!

BJANKA: Ja sam lijepo rekla da ga va vaqa uvit u tavajuo u bacit u more!

NERA: Uperio pistolu u ovakavog gospara! I to je bilo malo nego gaga nadjeva ~esnom! Pi, sramoto!

BJANKA: [porka}unu!

ROZA: Mr{ }a! Ajde vanka! Ajde |e o}e{! @deri ti ~esan!

MARKO: U moju ku}u meni se ne}e tako zborit!

NERA: Ti si u tvoju ku}u uvrijedio ~ovjeka tako da to cijela Boka nepamti. Osramotio si ku}u Zanetija, sad }e nas svi, ko ku`ne,zaobilazit.

MARKO: Mo`e bit da sam malo pre}ero...

BJANKA Malo?!

MARKO: Ti da mu~i{!

184 Stevan Koprivica

Page 49: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Bjanka pri|e marku, sestre za wom.

BJANKA: Zna{ li {to ste i ti i tvoja pistola? Ni{ta!

Roza uzme zbuwenom Marku pi{toq iz klonule ruke.

ROZA: Sad se mo`e{ popi{at u wega!

Roza baci pi{toq.

NERA: Ajd sad vanka na ariju, izduvaj bijesove, pa se do|i sku`atgospar Damjanu.

MARKO: Ovo je moja ku}a i ja ne}u dozvolit...

NERA: Vanka! Ala!

Sestre guraju Marka prema vratima. On ne zna {to da uradi, bespomo}nogleda u Damjana. Damjan slegne ramenima, nakloni se. Sestre izbacujuMarka. Okre}u se prema Damjanu, nasmje{ene, pobjednice.

ROZA: Eto, {pedile smo ga.

BJANKA: Sad smo sami.

ROZA: Samo vi i mi.

NERA: Mogle bi i vas dvije po raboti.

ROZA: Mogla bi ti po raboti. A ja }u po qubavi.

BJANKA: Mala, nije ti vrijeme. Ima{ ti kad. Ja i Damjan }emo popoeziji.

DAMJAN: Jo{ po jednu ~a{u vina. Vino mijewa ukus svijeta.

Nasipa ~a{e, ispije svoju. Tresne je o pod. Djevojke ispiju, tresnu i one.

DAMJAN: [to ide uz vino?

ROZA: Qubqewe.

BJANKA: Lirika. Amori.

NERA: Recite vi {to ide uz vino. Ja }u vas sve poslu{at.

DAMJAN: Muzika, drage moje, muzika.

BJANKA: Okle nama muzika?

DAMJAN: (Nasmije se)Jesam li ja vrag ili nisam? Imamo ki{u, imamo talase, imamoti{inu, imamo va{e rajske glasove.. [to rekoh? Rajske? Nekabudu i takvi. Imamo sve {to nam treba da saberemo i napra-vimo muziku.

Tre sorelle 185

Page 50: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Prvo tiho iz daqine, a onda sve ja~e, bruji muzika. Sestre slu{aju sanevjericom. Onda jako grune neka “tarantela”, brza, pomamna. Roza prvazaigra ispred Damjana, izazovno, wi{u}i kukovima.

DAMJAN: Preblizu ste mi, pa vam ne mogu svu qepotu sagledat.

Roza sko~i na sto. Igra.

ROZA: Vidite li me sad? Vidite li me cijelu?

Bjanka stane izme|u Roze i Damjana.

BJANKA: Prin~e, nastavimo onu igru od sino}. Vi i ja.

Bjanka uhvati Damjana ispod ruke, zaigraju. Nera preotima DamjanaBjanki. Poku{ava, igraju}i sa wim, da ga odvoji od ostalih.

NERA: Dosta je bilo igre. Na~inite mi djete! Sad ! Odma! Gremo ukamaru!

DAMJAN: Ja nisam vrijedan takve `rtve.

NERA: Nije to `rtva. To je sudbina.

DAMJAN: Sudbina je isprika za budale koje ne znaju {to }e od svog`ivota.

Bjanka uhvati Damjana ispod druge ruke.

BJANKA: ^eka li nas neosedlani crni kow da uteknemo odole jednomzavazda? Ja vi{e nisam ista ,a vi ste krivi za to! Imate me nadu{i!

DAMJAN: Va`na je va{a odluka da odja{ete. Ja vam tu nisam potreban.

Roza sko~i sa stola, pripije se uz Damjana.

ROZA: Ili va{a ili ni~ija!

DAMJAN: Samo svoja, Roza, samo svoja.

ROZA: Samo jednom, da osjetim, da do`ivim, da bude... Pa poslije nekasve vrag nosi. Ne mora Smaragdno more, ne mora poslijeni{ta. Kapetane, moj kapetane!

Nera vrisne, otr~i do Markovog pi{toqa, podigne ga.

NERA: Stani! Odmakte se od wega! Ne}ete vi meni sre}u otimat, pa daste mi po sto puta sestre! On je moj. ^ekala sam i do~ekala!Ima}u dijete s wim, a vi za va{e kowe i Smaragdna morana|ite drugoga! Roza, odmak se od wega, ne diraj ga! Bjankapu{ti mu ruku, da te ne bi ovim srebrom okovala!

186 Stevan Koprivica

Page 51: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Damjan krene prema Neri, smje{e}i se. Ispru`i ruku.

DAMJAN: Srebrno zrno je meni namjeweno. Va{e sestre nemaju ni{ta stim. Dajte mi pi{toq ili odmah pucajte u mene. Tako }emo sebr`e rastati.

NERA: Ni|e vi ne idete.

DAMJAN: O, idem. Ili za va{im zrnom, ili za mojim morem. Meni jeputovati.

NERA: Ne dam vas! Ne dam vas! Ili moji ili u pakao!

DAMJAN: Tamo sam doma}i, vjerujte mi. A va{ }u uvijek biti. Ve} samva{.

BJANKA: A moj?

DAMJAN: Razumije se. Bez mene vi, Bjanka, ne postojite.

ROZA: Kapetane, furbo furbina! Bastardunu! Moje si grudi milo-vao! Ide{ }a, je li? Ko da me nije ni bilo, ko da sam pjenaispod tvoje prove. Pa ajde! Ne treba{ mi, nikome ne treba{,ni{ta nije ni bilo! Da si neki, da si ~ovjek, da si mu{ki, ti biznao, ti bi u~inio!

Nije te ni bilo, nije te ni bilo!

NERA: Ni|e ti ne}e{!(Uperi pi{toq u Damjana)Ako ne mo`e{ bit samo moj, bi}e{ na{!

Damjan se nasmije, uzima pi{toq iz Nerine ruke, izvadi kuglu iz cijevi.Zagleda se u kuglu.

DAMJAN: Srebro, zaista srebro. To bi boqelo.

Vrati kuglu u cijev. Podigne cijev prema ustima.

BJANKA: Ubi}e se!

ROZA: Nek se ubije!

NERA: Prvo mi na~ini dijete!

DAMJAN: Igrajte! Igrajte! Ni{ta osim igre ne postoji, drage, mile,jedine moje.

Muzika se poja~a. Sestre ponovo zaigraju, pomamno, oko Damjana. Udargroma nadja~a muziku. Vrata se naglo otvaraju. Na vratima stoji Markosa velikim zapaqenim krstom u rukama. Niko ne obra}a pa`wu na wega.Traje muzika i suludi ples sestara oko Damjana.

Tre sorelle 187

Page 52: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA OSMA

Terasa ispred ku}e Zanetija. Vedro jutro, svjetlo gotovo nepodno{qi-vo, poslije tamnih valera prethodnih slika. Jojo, naki}en i upara|en, uodjelu za koje on misli da odgovara pomorskom oficiru poku{ava daotvori vrata. Zakqu~ano je. Jojo lupa. Otvara mu Marko, razbaru{en,izmo`den, sa krvavim zavojima oko dlanova.

MARKO: [to je, ludane?

JOJO: Zaburilo. Izvedrilo.

MARKO: Pa {to?

JOJO: Dobar dan za isplovit. Ima}emo puna jedra.

MARKO: Ko }e imat? [to bumbi`a{?!

JOJO: Ja i patrun Damjan. Reko mi je da se ide }a.

MARKO: Koji patrun Damjan?

JOJO: Marko, ja sam lud, a ti si gomno. Dunkve, nemojmo se brkat. Nepravi se lud.

MARKO: Ne znam o ~emu zbori{. I, pasaj me se, malo mi je moje muke.Vidi mi ruka.

JOJO: Ko da si ih u sam pakleni ogaw umako.

MARKO: U`dio grom pravo u toriun od crkve. Po sred krsta. Is}ero gaiz podumjente i bacio ga sve pod moj palac. Ja ga htio ugasit, aruke mi se zalijepile za ono vrelo gvo`|e, jedva sam uspio daga u vodu uvalim.

JOJO: A |e je bio tad Damjan?

MARKO: Ma koji Damjan, aj se jebat ti i Damjan! Nema o|e nikojegDamjana!

JOJO: Htio si ga vatrenim krstom iz ku}e is}erat, ko ne~astivog!

MARKO: Jojo, bura je, izvedrilo je, pro{li su te tvoje fanta`ije!Nemoj mi izmi{qat qude po ku}i!

Jojo pri|e ku}i, vikne ispod prozora.

JOJO: Me{tre! Me{tre Damjane! Gremo! Eto nam bure! Obe}ali stemi da }ete me ukrcat! Me{tre Damjane!

Izlazi Nera nose}i veliki bijeli lencun, mokar. Ide da ga prostre. Jojoide za wom.

JOJO: \e je, Nera? Oli ti s nama? Jeli tebe me{tar odabrao?

188 Stevan Koprivica

Page 53: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

Bjanka izlazi za Nerom, u naru~ju joj lencun, zaneseno ide za Nerom.

JOJO: Bjanka, ti si mu izabranica, je li? Milo mi je, drago mi je.Reci mu da sam spreman. Idemo odavle, idemo, jel da?

Roza istr~i , i ona sa lencunom. Sestre, jedna do druge, prostiru. Na svatri lencuna vide se krvavi tragovi.

JOJO: Ostalo vam to, bi}e od pomidora.

NERA: Nije to od pomidora, blezgo! To je, to je, da svi vide!

BJANKA: Ne znam {to je to na tvoj lencun, ma, na moj je krv. Slatka krv!

ROZA: Prosula si vino dok si tajno, po no}i, bumbila. Na moj lencunje krv. Moja!

NERA: Ajte s mirom vas dvije. O}ete li da sad pitamo Damjana?

BJANKA: Mog Damjana da pita{ za tvoj lencuo?

ROZA: E ba{ }emo ga pitat! Ba{, ba{, ba{! Evo, sad odma, nek sveispri~a. Nema vi{e {to da se krije.

Roza otr~i u ku}u.

MARKO: Krv je od mojih ruka kad ste mi sino} ruke u plahte uvijale. I,ajte to operite, u ku}u Zanetija su vazda bili najbjeqi len-cuni. I obraz i lencuni. Jojo, da}u ti dva dukata da vrati{trabakul na porto morto vez, nije dobro kad je trabakul poburi u mandra}.

JOJO: Ne mo`e{ ti meni vi{e nare|ivat. Ja sam kompaw me{traDamjana. Ako ti ne zna{ koji je, pitaj sestre. One su ga vi|ele,~ule, i sve mi se para, dobro osjetile. Ako ja la`em, ne la`elencun.

Izlazi Roza sa Damjanovom kwigom u ruci. Baci kwigu. Sestre je nijemogledaju.

ROZA: Nema ga.

BJANKA: Ne la`i! O}e{ ga samo za sebe!

NERA: Kako ga nema?! Bio je sa mnom sve do pred jutro, sve dok nijeokrenula bura.

ROZA: Sa mnom.

BJANKA: Sa mnom.

Marko se smije.

Tre sorelle 189

Page 54: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

MARKO: Koji su ovo {kerci, bogo moj. Nemojte vi{e da laprdate, negoda se otvore sve fuwestre, da se raskrile sva {kura, da u|usunce u bura u ku}u. Da se sve dobro provjetri i isun~a. [to je,{to blejite? Ja }u vam re} {to je vama! Sino} ste nategle, svetri, iz one tre}e ba~ve. Ja, budala, dopu{tio, mislim, neka ihmalo, izlu|e ih ju`ina, nek daju malo sebi na voqu. A one, sad,bakulaju, zanovjetaju. O}emo li rabotat {to danas?

Bjanka uzima kwigu.

BJANKA: A ~ije je ovo onda kwiga ako nije Damjanova.(Lista)Evo, ovo je meni napisao. Slu{ajte i puknite:“Neka je bla`en dan, mjesec i doba/Godina, ~as i tren, ono vrijeme/i lijepi onaj kraj i mjesto gdje me/zgodi{e oka dva, sputa{e oba”.

NERA: Tebi je, mo`e bit, napisao, a meni je govorio. Sve sam upam-tila:“Bla`ene prve patwe koje ve`u/U slatkom spoju sa qubavqu mene/I luk i strijele {to pogodi{e me/I rane koje do srca mi se`u".

ROZA: A ja znam, jer mi je govorio dok je kle~ao ispod mojih nogu,znam {to daqe ide:“Bla`eni bili svi glasovi koje/uz uzdah, `udwu i suze bez broja/prosuh zovu}i ime drage moje.”To mi je govorio dok se polako podizao uz moje noge.

Marko otme kwigu od Bjanke.

MARKO: Danu mi taj libar! Bi}e kakvi moj stari, prihodovawe irashodovawe.(^ita)“I bla`ene sve hartije gdje pi{em/U slavu wenu, i misao moja/Koja je wena i ni~ija vi{e”.[to je ovo? Eha, lijepo pi{e doqe, Fran~esko Petrarka,nikakvi Damjan. Znam li ja tog Petrarku? Mora bit da ga znam~im mi je u kwigu... Bi}e da mi je {to du`an osto pa sam gaupiso. A mora i da mi je vratio, ~im ga se ne sje}am. [to god daje, neva`no je. Ajmo za rabotom!

Marko iscjepa stranice kwige. Zavitla korice daleko.

190 Stevan Koprivica

Page 55: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

JOJO: E, pa kad nema Damjana, sku`ajte me, ja vam vi{e ne}u bit nasmetwu. Meni se to sve, mo`e bit, u~iwelo. Ma, ja sam lud, pami se mo`e, a vi, ne znam, vidite kako }ete. Nama ludima jelako, vazda nam du{a ostane, a vi sad ne znate |e je va{a. Mo`ebit da je Damjan ponio sa sobom, a taj kad uzme, ne vra}a. Nekavam je Bog u pomo}, ako je {to ostalo od wega.(Marku)A ti, kad te slijede}i put bude ga|ao krstom, ga|i i ti wega.

MARKO: Koga? Damjana?

JOJO: Kojeg Damjana? Sve je to bio fortuno i ju`ina, moj Marko.Meni je samo `ao {to sam se ovako in{esto zaludu.

Jojo ode. Sestre stoje, nijeme, odsutne. Marko zausti da ne{to ka`e,odsutane, ode u ku}u, zalupi vrata.

BJANKA: Neka je bla`en dan, mjesec i doba. Neka je. Neka je.

NERA: Neka je proklet dan, mjesec i doba.

ROZA: Neka je bla`eno i prokleto ovo more {to ga je donijelo iodnijelo. I mi s morem.

Bjanka prva zapjeva, sestre prihvate.

BJANKA,ROZA,NERA:

“Gledala sam niz moreGledala sam uz gore,Da vidim ja miloga,Moje du{e dragoga.Nema milog,Nema dragog,Al me stalo nije,Qubio je, obe}o je,Jednom mora do},Jednom mora do}.”

Tre sorelle 191

Page 56: (O qubavi i demonima) · 2010-12-12 · 139 Nagrade: – Sterijina nagrada za dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, – Sterijina nagrada za dramski tekst Boke{ki D-mol, – Nagrada za

SLIKA DEVETA

Kroz {um mora i vjetra ~uje se djevoja~ka pjesma.

OFF: “Bude li me prevarioBude li me prelagaoNe}e puta nikad na}iSunce }e mu sjajno za}i,Topi}e ga veqi vali,[to su qubav na{u znali...”

Ispred palate, u polumraku, stoji Jojo.

JOJO: Ovako one, kad zaju`i, pa pred jutro, stalno pjevaju. Svaka usvoju kamaru. One pjevaju same sa sobom, ko {to ja pri~am samsa sobom. Meni se mo`e, ja sam vazda lud bio, a one nisu vazdabile.

Poja~a se svjetlo. Vidimo da su prozori na spratu zazidani.

JOJO: Ma, ja ne bi zazi|ivo svoje fuwestre. Pri~a se o|e u Pr~aw dasu to u~iwele da ne bi niz more vi{e gledale, da im ne bi morenade davalo da }e jednom on arivat. Drugi ka`u da su du{u svojuzakartale, a tre}i da inkartom ~uvaju sje}awe na wega, da imnikad ne utekne. Sva{ta se u Pr~aw i u Boku zbori. Neki ka`uda je Damjan bio odista kapetan “Dijabola”, da se malo od-morio, poigrao, pa za svojom zvijezdom krenuo. Drugi, opetzbore, i sve se kontrestaju s ovijem prvijema, da tu ima nekogvraga, da se, kad udari fortuno, oko pono}a, mo`e vi|et wegovbrod kako jedri, ma ne u more, nego po nebesima, da mu je provaiznad Vrmca, a pramac ~ak tamo kod Perasta. Neki bumbi`ajuda je to bio mleta~ki princ {to se za vojnu protivu Turakaspremao, pa je u toj vojni poginuo, a kad su ga ukopavali, naprsima mu na{li tri draguqa ko tri puceta. Boka ne bi bilaBoka kad se ne bi sva{ta zborilo, }akulavalo i impjegavalo.Niko ti potqa ne zna {to je istina a {to je fanta`ija. A kadboqe Jojo promisli, i nema istine, no samo fanta`ije. ZnaJojo, nije on zalud lud.

Djevoja~ka pjesma nadja~a Joja.

KRAJ

192 Stevan Koprivica