- 2 -

Ognjen Radović

- 3 -

Dijani

- 4 -

***

ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo

da upozna svo sunce vodu vjetar i grane

i ti me voliš dok se iz tebe sve čežnje

u mene i bezdan plavog neba sade

ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo

da upozna svo sunce vodu vjetar i grane

- 5 -

***

uz sve zemljotrese i urvine vode

dok se vukovladi o zlo prebivaju

sve od nas samo se njima gradi

kao nepresušna kam i polja lave

uz sva grotla i brzake naopako date

dok u dvorištima djeca u prah pršte

sve iz nas sad se samo na kraj niže

kao duga vjera da mrak brzo prođe

uz sve pometnje u zemlji i stijenju

dok iz kuća i živice samo gar klizi

sve iz nas zdušno samo travu zori

kao dug čežnja što se sreći vraća

- 6 -

***

uz svu starost što se na nas lijepi

dok se ptice preko krovova nižu

sve krošnje samo naše tajne gaje

kao pokreti vjetra što dugo gore

uz sve bolesti što se oko nas grade

dok se tragovi puža po zemlji ruže

sve zadrške same sebe opet slute

kao premeti dana što se krto sitne

uz sve živote što u nama trnu i rastu

dok se ostanci prljavih čaša mrijeste

sve trudbe od nas u duga jutra idu

dok nam se šake na vrh brda tupe

- 7 -

***

uz svo vrijeme što se nama miri

dok se pauci na gredama sitne

svo dobro će u previdu tiho zreti

kao da tvoj život zbog njih traje

uz sve što se nekad treba zbiti

dok sve samo novu jaru donosi

svi prekori u nastanku sad traju

kao da mene u novu sreću sade

uz sve pantljike što u more padnu

dok u nama sitni previdi jenjavaju

sva gubljenja dana su nam draga

kao da kroz nas opet gubitak čeka

- 8 -

***

uz sva zbrajanja pogodbi i slutnji

dok niz mokar put sluz lipa bazdi

sve zadrške uz prevrat iz nas idu

kao da će im sve vukovlade dati

uz sve pokrete ka jagmi novog dana

dok obleti gavrana čvrsnu naše strave

svi blagi dodiri u jutarnjem suncu pupe

kao da nam prošlost u zemlju zlo vraća

uz sve prekore pokreta i oprosta

dok ljetna kiša mrsi vjetar i lišće

svi prebjezi se opet u jedu troše

kao da nam životi zauvijek traju

- 9 -

***

uz sve prestupe koji kao noževi kole

dok se jutarnji okreti ptica ne ustale

sva moja srdžba uz mir na nos viri

kao da nam krv'ca nije života dala

uz sve pomicanje zemlje iznad neba

dok se iz saksija napolju linije vode

sva moja dragost mi do mržnje stiže

kao da mi tren kroz zube u dah klizi

uz sve dodire koji se kotrljaju niz brda

dok najdalje grane ne utaže kapi kiše

sav naš trag sad boranje zemlje drži

kao da nam tuga samo živote daje

- 10 -

***

uz sve izglede malih života

dok sunce prozore i biljke grije

sva moja tišina u draž se meće

kao da samo sebi oprost dođem

uz sav prolaz što se od straha odvaja

dok vitice uz rub kuće do greda stižu

sva tvoja žurba u trenu odmora raste

kao da se tad jedno drugom damo

uz sav stalni stid što opet neprestano klija

dok trepavice ne upiju ostale obrise toplote

sve naše borbe protiv jeda i novog klonuća

kao da našem trudu nikad ravne bile nisu

- 11 -

***

uz sav prevrat novih nizanja dana

dok rastinje oko kuće žile ubada

sve granice sad se sobom pune

kao stalno mirenje naših života

uz sve propuste novih nizanja noći

dok svu kišnicu oluci i tlo ne iskape

sve granice nama samo sreću daju

kao obadi što u nama brzo rastu

uz svo vrijeme koje kroz nas koli

dok sva tuga ne uvene od sreće

svi prestanci opet sve duže traju

kao moja gorda ljubav u tebe i nas

- 12 -

***

uz sve krte oproštaje i čežnje

dok se tuga kroz ušice iskapa

sve u nama sad se stalno voli

kao pažnja što u stravu staje

uz svu glad za životom stalnim

dok mjesečina ne prekrije mrak

svi zagrljaji ruku i tijela opet vire

kao cvijeće što poslije kiše gori

uz sav progon rastava i ostanka

dok vjera u svjetlace po danu spi

sve se nade u naše živote troše

kao što smrti samo drugom idu

- 13 -

***

uz sve preostale uzdisaje i ape

dok duga rijeka u grad krivuda

sve ponornice javu i dan kote

kao duga prijetnja naša djela

uz sva dugačka ganjanja i prijetnje

dok nam krv kulja u čeljusti i na oči

sva nepotrebna briga u nas se sije

kao neprestana kuka noćnih huka

uz svu ostalu ljubav i morsku pjenu

dok se kroz vjetar u dah pomičemo

naše dlake sad ka nebu oluje vole

uz sve naše strahove sreću i glad

- 14 -

***

uz sav nepregled od mora i munja

što u nama živote nasumice zbraja

sve se o mrko stijenje oštro romori

dok ljudi u žutilu sunca dugo žlište

uz sve nepokretne šišarke u visu

dok nam rastva u račve bliza raste

sav šum mora i rakova na nas klizi

kao što u slutnji jutra strah narasta

uz svu travu i sluz što na butine stiže

dok samo tama i struje voda ne ostanu

sve naše šake narast i urast uvijek jesu

kao najveće nebo u najboljem smijehu

- 15 -

- 16 -

***

uz sve što iz mene u poskocima izbija

dok okolne ptice mrve skakavce i muhe

sav odjek mirnih šuma oko nas se gradi

kao što sav moj prekor prema tebi blijedi

uz sav pamtivijek kad je nebo prazno

dok se oblaci nanovo počinju zbrajati

sva obilazna muka i trudba opet su tu

kao mrtve grane na svoj ovoj zemlji

uz sve što u svakom danu ostaje i prijeti

dok najdalji zvuci pećina u nama rastu

sve životinje iz zemlje u vjetar se vrte

kao sva moja pažnja i dobrota za tebe

- 17 -

***

uz sve korake koji se napolju krto čuju

dok se umorni zapah trulog lišća sokoli

sve mijene u meni naopačke se slažu

kao sva jeza o kraju života i tragu dana

uz sve kapi što nad lišćem tušti

dok južina ne satre sav mir i stid

sve što jesam sad u drveća leti

kao sav dosluh dana što jedri

uz svu trajnost što u iznemoglost prelazi

dok se najjače cvijeće u crno ne izgradi

sve što pod nebom kli sad o nas zapinje

kao sva sreća što ispod nokta uvijek raste

- 18 -

***

uz svu prašinu i prah što u jesen preostanu

dok im neprestani oblaci u nizini o glavi rade

sve što se u kuću nabira sad iz nje opet klizi

kao sva trudba dok živote i vrijeme stičemo

uz sva duga koračanja prema vodi i od nje

dok polen ne napuni suze grlo i sve drugo

sve ka čemu munje trče u doba okršaja

kao jeza sad sa mene po tebi se prazni

uz svo preostalo vrijeme za gledanje u dalj

dok nepresušna kiša sušu sutra ipak uslovi

sve iz bunara na nas kidiše da nama ostaje

kao najdublja gordost kad se zlu inatimo

- 19 -

***

uz svu klet što klija i u zore jako rudi

dok ćukovi ispod krila dugu noć sne

sve što u namacima i propustima sija

kao trenuci spasa nam se uvijek čine

uz preostale pokrete peraja u rukavcu

dok se vjetrovi u šumama opet mlate

sve se nanovo iz sumnje u strah drži

kao što meni samo trudba i trud stoje

uz nakane koje moraju da se ostvare

dok najduži pokreti puža ostaju u tragu

sva gorda pažnja u odušak sreće raste

kao najbolji dan između nas u ovu jesen

- 20 -

***

uz svu izdržljivost kojoj se nadam

dok preostalo lišće još kratko duži

sva sreća vampira u lagodu raste

kao najbolji dan u najgoroj noći

uz sve nasumične romore vjetra

dok ostaci straha više nisu važni

sva trudba sad više nije potrebna

kao ni nama sreća nakon duga zla

uz svo opisivanje krugova u vodi

dok prah mržnje samo dno bode

sva tražnja iz gladi u spokoj bježi

kao mi dok nam se krv'ca sjemeni

- 21 -

***

uz sav nastavak kobi u panju

dok se šišarke u zemlju bodu

svi neprimjetni pokreti gore

kao vatre na brdima dima

uz sve draži i nadražaje u smiraj

dok obodi oluka vodu ne ispuste

sva mržnja sad se u želju premeće

kao more dok se oko nje tama vrti

uz svu grižu savjesti što iz čela vapni

dok se rogovi jelena o mahovinu taru

sva slutnja sad nam ovo nebo čereči

kao nepregledno tlo što zvijezde žudi

- 22 -

***

uz sav pokret što sapi steže

dok se slina na slanutak kači

sav udah na bijeg od jare gazi

kao mi dok nas krugovi vrte

uz sav mir što u krljušt ruji

dok se sunce o krv vlaži

sav napon u zahvat čeka

kao mi dok nas zóve mute

uz sav prolaz kroz šiblje

dok se sjena na oku hladi

sav zagriz na stanku raste

kao mi dok nas život ima

- 23 -

***

uz sav trag sline i kopita

dok slutnja nadomak klija

svi naši pokreti sad nestaju

kao snijeg o sapi žeravljen

uz sve ište i apu iz kamena

dok uspravni pravci dan drže

sva razručnost objeručke kli

kao moja nada u istek dana

uz sav ostatak topota i grive

dok zubi na tlu u razdvoj grizu

svi pomaci zemlje mene vuku

kao najdalja tama iznad tebe

- 24 -

***

uz sav nepovrat u krošnjama

dok stijene mrznu i vode grizu

sve slutnje i kleti iz čela ruže

kao nakana od mene velika

uz svu tugu u ibricima vode

dok drhtave sapi u zov kreću

svo vrijeme sad predugo traje

kao objeručka naslada zla

uz sve repove i kopite u osvitu

dok nemar iz mene u tebe jadi

svi virovi neba pod zemlju lete

kao mokra igra u odmornoj travi

- 25 -

***

uz sve što na pučinu dreždi

dok se oblici u sjenama drže

sve što se iz zemlje opet troši

kao inje na mokrom podu traje

uz sve što se iz drveća rađa

dok jata mirisa u nosnice stižu

sve što se iz nas nama vraća

kao mraz u jutra dugo prolazi

uz sve što se zemlji opet daje

dok draži na prste opet sviću

sve što u nama radost plijeni

kao draga rosa niz grlo cvjeta

- 26 -

***

uz sve što iz neba sipa

dok se cvijeće povija

sve što na nama titra

kao rijeka u šaci bruji

uz sve što iz vjetra luta

dok se prah u kam topi

sve što po nama dršće

kao lava na noktu kori

uz sve što iz vode lije

dok se grane opet moče

sve što iz nas u mrak ide

kao iskre uvijek se vrati

- 27 -

***

uz sve crne oči što tar grade

dok se rogovi na glave sade

sve krune sad samo zlu stoje

kao najdublja gar iz naših usta

uz svu smrt što se o život tare

dok se kandže u krila premeću

svi kljunovi sad samo meso vole

kao najdraži dah što iz nas kopni

uz sve pokrete što u stanke trunu

dok se masna čeljust o mrak upinje

sva t'ma se oko nas na pokor niže

kao naša tuga u sreći rastočena

- 28 -

***

uz svu sumnju u mene samog

dok se prostor između vlati tanji

svi vjetrovi sad na vazduh liče

kao oblost vode u udaru mraka

uz sav nerast što iz glave škilji

dok okolne planine u prah jure

sva jurnjava života sad ostaje

kao razum da me sobom plijevi

uz svako blago jutro u zrenju

dok obadi u novo meso srljaju

sva nakan je zauvijek dobra

kao krošnje što navijek rastu

- 29 -

***

uz sve prelete južnog vjetra

dok nebo kao mušmule izgara

sav prekor iz dugih urvina stiže

kao podbodeni konji vučjih zuba

uz sve što oko nas vazda bude

dok noć kao stare kruške deblja

svi prelazi života iz šuma rastu

kao utvare krvavih očiju i sline

uz sav nepregled što iz oka vabi

dok se uzimači dana o noć umaču

sva živa jed opet na razrok biva

kao tren tišine u bašti poslije kiše

- 30 -

- 31 -

***

uz sve trke kroz guste šume

dok se mir lišća o plam tare

svo nebo u mene gordo ulazi

kao orošeno čelo u ljetnu noć

uz sav prezir i napredak zla

dok jednako šiblje u vodi vri

sva brda sad tek oku draga

kao trnje ruža na rezu usne

uz svu čežnju što na vrh izlazi

dok rastanak neba i zemlje čuči

sve alave ale pored nas se vrte

kao drhtaji i trzaji koji sreću daju

- 32 -

***

uz sve duge priče i t'ma kletve

dok oprez iz krtičnjaka navire

svi pokreti u šumi sad se lede

kao najdalja pećina moga jeda

uz sav razboj što u dlan stane

dok patke krešte u dugoj vodi

sve što u meni čeka sad srlja

kao dugi vir što lave rastače

uz sva ganjanja u izmacima

dok se krt' dlaka nanovo diže

svi dani sreće nanovo rastu

kao naša vjera u nas i ljubav

- 33 -

***

uz sav strah što niz kore klizi

dok zemlja više u zeleno trči

sva kamen i vrlet opet su tu

kao ropac slasti i gladna jada

uz sve tragove pčela u boru

dok obad nad glavom kruži

sav rast u nizinu brzo prijeti

kao draž od kazne i sreće

uz sve prestanke novih dana

dok se naše nade u noć toče

sva zora u meni nanovo buja

kao dugi udah okolnog života

- 34 -

***

uz sve prepade što iz kuća vire

dok snijeg ispod zemlje bubri

svo sivo nebo u nas usječeno

kao žerav vapaj za suncem

uz svo žarko rastakanje u dan

dok noć sokoli vampire i slutnje

sva žitka srdačnost o tebe tuli

kao razroke košute u nemaru

uz sav zeb što iz kora pilji

dok se sigurna jed skuplja

sav ovaj mrak iznad glava

kao tvoja kosa iz usta vrca

- 35 -

***

uz sav trag u snijegu

dok grane u inje vrve

svi prozori u put riju

kao tren što grize

uz sve jedre pokrete

dok se u mene svode

sav rast nanovo kopni

kao barut oko zrna

uz sve crne dlake i zimu

dok zora naprijed ne zri

svi trnci kože u kost klize

kao ti u ruke moje uvijek

- 36 -

***

uz svo dudinje na prozorima

dok su krtole u tlu i snijegu

svi ovi dahovi iz nosa i usta

kao daleko more u novo čile

uz sav pokret okolnih ptica

dok jedri obrazi na krt lete

svo ovo slavlje opet tašti

kao svi snovi u bolje sutra

uz sve uholože tokom proljeća

dok se cvjetovi obrću i okreću

sva moja strepnja u strpljenje ide

kao tvoj pogled što u šaku stane

- 37 -

***

uz sve što na zemlji preostaje

dok slavoluci reže na nove kiše

sva ujdurma u dječije igre raste

kao bolja ljubav za prošle dane

uz sav mraz što se niz debla runi

dok se pokoja ptica u vjetru čuje

svi preostali pokreti u četinje rastu

kao čekanja koja nikad ne ostare

uz svo vrijeme koje u nama biva

dok gorušica strave stalno gubi

sva obodnica u bodlje ruža raste

kao tren za nadu u opalom garu

- 38 -

***

uz sva brda što se iz mahovine dižu

dok nemarni konji po vjetru struje

sve grive na nove dlake opet nítne

kao naša navab na nove zluradi

uz sve kiše što u grla streme

dok se medvjedi u šume grade

svi topoti kandži u meso sječeni

kao naš runolist na drhtaj kaplju

uz svo rastinje što pri zemlji traje

dok sječiva iz panja u fijuk trnu

sve mušmule na dugu gar smrde

kao naša krv'ca prezrela od nas

- 39 -

***

uz svo pomanjkanje što iz mene sije

dok najdalja kiša ka nama uvijek ide

sav prebac u magli na vrh brda trči

kao razmirice u pomrčini mrkloj

uz sav pokret što sa grotla stiže

dok pobaci jesenjih grana tlo kite

sva jara iz potiljka o nosu se koti

kao sapi kopitara u ostalom danu

uz sve što opet na vidjelo grdi

dok sreća iz čežnje u drag kli

sva moja t’ma sad od mene ide

kao kad naša krv krv'cu ispušta

- 40 -

***

uz sve što može u dlan da stane

dok je godina na izmaku kao voda

svo prijeteće sunce u oblak uranja

kao sva moja drač i tetrjiebov pjev

uz sav promašaj oglodanog stakla

dok u meni samo odraz mjesto drži

sva zla kob na dušicu rose kupi

kao preostali dimovi iz ove kuće

uz sve nade i neiskaljene mržnje

dok tacne zveče o tamne stolove

sva tvoja tišina opet tragove traži

kao novi vjetrovi u proljetne kiše

- 41 -

***

uz sve tačke novog jeda i traga

dok mi od čela do pete trnci reže

sve što iz mene na zrna tuge kulja

kao sreća od nas zemlji rosu nosi

uz sve ove uvlake i crne visi

dok ti na nozdrve pjena vapni

sve iz tebe sad u nepolet ruji

kao tiha raznobojnica u vodi

uz sve niske prstiju i vretena

dok nam se obadi u oči bodu

sve što u nas niske sreće sluti

kao naručje dno pećina mrači

- 42 -

***

uz sve stručke stakla i metala

dok nam želja sitno tabane liže

sve trave opet u otpad rastu

kao da sve samo sebe treba

uz sav miris koji iz kuća klizi

dok nam rujnica iz obraza puzi

svi svjetlaci o fenjere se pale

kao da se sjete u dah grade

uz sve kapi što u vode teku

dok nas rastva opet spaja

sva zemlja u licima se zbraja

kao svo lišće i nebo i zvijezde

- 43 -

***

uz svo more do kojeg nikad nećemo doći

dok se oko nas samo sjećanja opet ruže

svi mirisi šljiva u kazanima na mokro liče

kao naše tuge što se pod olucima trpe

uz sav mrak iz sobe u dugu noć ide

dok se prijetnje drugih u nas sviju

sve vrbe u okolnim dvorištima krte

kao naša sreća dok niz dvorište klizi

uz sav premet što se o zidove još krši

dok velike nade u javu dodire ne stvore

svi vjetrovi se niz ulice nanovo razlažu

kao naša zebnja dok nam pjesme dira

- 44 -

***

uz sav krad što se u članku koti

dok pčele i ose kroz zavjese ruje

sva naša opet glad u tanjire raste

kao prekretnica iz šume na brdu

uz sve razlike što se o borove taru

dok se pčelinjaci u osinjake vrte

svi dugi dani se u proljeću kote

kao med dok se niz bradu sliva

uz svo kamenje što iz vode ponire

dok se polen sa krila po podu kotrlja

svo drago vrijeme preostalo sa tobom

kao uzdah iz kože u slad se tiho ganja

- 45 -

***

uz sve ruš'ne trešnje iz behara došle

dok me razroka neman nadugo zaptiva

sve moje nade u napušteno suđe staju

kao tvoji kapci što od vode opet bubre

uz svu so što se iz svega uvijek dvoji

dok me gorušica u rast jablana kači

sva moja dužina o zemlju navaljena

kao tvoja kosa u dugom mlazu vode

uz sve mirise zove što po krevetu vapne

dok me zlurada strepnja po podu zgrće

svo moje odole nebrojene puteve krasni

kao tvoje oči dok po leđima zemlje ideš

- 46 -

***

uz sve jadikovke okolnih sjena i eja

dok me želje opet zlurado rastaču

sve moje u premetu ovog dana stoji

kao tvoja zobljiva usta u jutra i noć

uz sve pokrete kružnica u drveću

dok me trnje ruža u crveno zovu

sva moja ljepota se o kuću otire

kao tvoj bijeg što je od mog jači

uz sve pokrete voda u dvorištu

dok mi gliste po šakama znoj riju

sva moja kud u zemlju natrpana

kao tvoj jed niz crepove bačen

- 47 -

***

uz svo drobljenje zemlje i kamenja

dok mi tvrda kost o čelo tjeme gura

svi moji tragovi iz kiše u blato duže

kao tvoje oko dok iza paprati jača

uz sav prelaz iz lave u kamen

dok mi krv kao nož u risu trne

sve moje prečice u jednom danu

kao tvoj trk niz vode opet blistav

uz sve sjete što u pećinama ruje

dok me ostatak života obuzima

sav moj strah sad u trn stane

kao tvoja parnica u nove sreće

- 48 -

***

uz sve okrete okolnih muva

dok mi grane grlo ne sviju

sva moja boljka na uši viri

kao tvoj glas u topla jutra

uz svo bacanje tople vode

dok mu krljušt i opna rastu

sva moja muka u slap slivena

kao tvoja nemušta riječ u zoru

uz sva stabla do uglja pokrivena

dok me kost opet iz ničega krti

sav moj rad i usud nadaleko zri

kao ti u rane noći predugog ljeta

- 49 -

***

uz sve šume što u vatru trnu

dok mi se prsti o dlanove rune

sva moja muka u slap istočena

kao tvoj jed u kupinama ostaje

uz sve ptice što se mravima bliže

dok mi kosa naniže i naprijed bježi

sav moj strah na nosnice draž plete

kao tvoj gležanj u huk sova sveden

uz sav znoj jutarnjeg cvijeća

dok mi kapi za potiljkom rastu

sav moj život u zdjelama riže

kao tvoja kosa u ustima šuma

- 50 -

***

uz sve što nikad nije bilo

dok mi se život o smrt kali

sva moja drač na zlato sija

kao tvoj bijes u činiji vode

uz sve šume što ih vjetar krši

dok mi na nosu sva draž stoji

sve moje riječi u glasove idu

kao tvoje lice u sumorni dan

uz svo vrijeme koga više nema

dok mi sve za mene drago bude

svi moji vijekovi u prste okopnili

kao naš rast’v u obrtima dugim

- 51 -

***

uz sve što iz cigala opet navire

dok mi nad glavom krov kopni

sva moja tušta u tmu se zbraja

kao tvoje lice u polumraku bora

uz sve što kroz ograde opet ciči

dok mi rastinje niz gleđi zeleni

sav moj bol u čašu soli staje

kao tvoja kosa u šimšir trajna

uz svu glad što iza bregova raste

dok mi granje opet režanj napinje

sve moje nerasti opet su mi mile

kao ti dok niz drvored dugo kliziš

- 52 -

***

uz svo kamenje što se od zemlje runi

dok mi prsti šake ruke ramena traže

sve moje duži uz orahe opet jezu dižu

kao ti dok ti presahla sreća na panj ide

uz sve planine što zemlju i dalje krše

dok mi brada opet na nezaborav liči

sve moje nade obrnuto o tugu rastu

kao tvoj trk risa u mokro ljetno jutro

uz svo nebo što iz gornjeg mraka stiže

dok mi leđa na kosti i kičmu ne usne

sav moj trag u zemlji o rijeku se spori

kao ti dok te krošnje meni daju i kradu

- 53 -

***

uz sve talase što na pokret zemlje drhte

dok me šaka bez stiska u zahvatu drži

sve moje jeze u tri drhtaja opet staju

kao tvoje oči pod šumama i potocima

uz sve mreže što se o lisice napinju

dok mi zubi kroz mijenu krv nude

sva moja strava u hordu zala raste

kao tvoja kosa pod vodu zabačena

uz sve kiše što u zeleno doba pupe

dok mi glas opet sve jezike ne otvori

svi moji nasladi u plov riba zamiču

kao tvoj bijeg uz obode ravnogora

- 54 -

***

uz svo kamenje satrano pod košutama

dok mi stopala sad samo na umor liče

sva moja glad u mahovinu opet zarasla

kao tvoji prsti dok novo stijenje gone

uz svu smolu bora na jezicima jelena

dok mi kružna dobrota u strah prelazi

svi moji pogledi nanovo paprati krče

kao tvoj mir dok ti kukovi vodu uvrću

uz svu grmljavinu što kroz rog leti

dok mi kožu nova vodica opet ruži

sva moja jeka samo u pećine staje

kao tvoje oči dok obzorje opet plave

- 55 -

***

uz sav krš pod nogama jarčeva

dok mi se kapci na sunce navrću

svu moju jad samo vrelina drži

kao tvoji promakli koraci u suton

uz sav pijesak što se za kosu lijepi

dok mi niz kičmu gušteri gamižu

sav moj pomak u šišarkama čuči

kao tvoja ramena u vodu umočena

uz sve vrtače što negdje daleko čuče

dok mi zrna soli prsa o zemlju taru

sve što pod hlad može da stane

kao tvoj pogled i znoj kratko traju

- 56 -

***

uz sve bukve što opet trepere

dok se vjetrovi na zglobove nižu

sve čežnje u meni iza ušiju stoje

kao tvoja kosa pod suhim lišćem

uz sve drozdove što nebo preleću

dok okolno kamenje u deblima čuči

sve nade do tebe nanovo jake stižu

kao tvoji prsti dok se za koru lijepe

uz sve šumove koji stalno rastu

dok u panjevima godovi ne kruže

sva vreva iz nosnica na krv liči

kao tvoje lice dok vodu i zube lije

- 57 -

***

uz sav porast tamne trave

dok se pauci u njoj mrse

sav trag puža na mojoj ruci

kao tvoji nokti po koži cvatu

uz svu resku vodu iz sjena

dok se jarebice tu komete

sva tišina u nama se zbraja

kao tvoj predah u stijenju

uz sve drhtaje okolnih njiva

dok brda opet na krtole liče

sav mir nam po licima curi

kao tvoje oči u smiraj voda

- 58 -

***

uz sav sliv kiša po kućama

dok omora ustaje u svoj sili

sav trenut tišine sad je dug

kao tvoj pogled kroz prozor

uz svu silu gromova u daljini

dok ptice iz krošanja bježe

sav premet dugih čežnji čeka

kao tvoje šake u lomu imela

uz svu zadršku hladnog daha

dok se gliste uvrću u zemlji

sva naša dob u nama jača

kao ti u tihi ljetni sumrak

- 59 -

***

uz sve lepete na pucanj iz brda

dok okolne rijeke u zemlju riju

sav moj rast sad u šaku stane

kao tvoj dlan dok u žitu kliziš

uz sav juriš crnih vjetrova

dok vrtače u brda pupe

svo moje zlo smola drži

kao tvoj smijeh moja usta

uz svu dreku najbližih konja

dok šume kamenje trijezne

sva moja kob se na vlati vrti

kao tvoji članci dok u rosi rujiš

- 60 -

- 61 -

***

uz svu drač što se na grane lijepi

dok sove iz debala mrtvace zovu

sav moj bezduš na vrh prebijen

kao tvoj okret dok te vrtača guta

uz sav mrak što iz neba klizi

dok zmije u rupama rastu

sva moja kal opet pršti

kao tvoj odskok gladni

uz sve demone što u sebi žlište

dok psi mokre brade o veš taru

sav moj porast mijene nabraja

kao ti o litice dok te fijuk prati

- 62 -

***

uz sve vatre što se niz šume nižu

dok grotla iz neba pod prste staju

sva moja slutnja u javu se gradi

kao tvoj kosa dok je kiša valja

uz sav romor kapi što drveće gradi

dok sva zelen u crno opet prelazi

sav danak u krvi niz mir se krasni

kao tvoja brada dok u jezeru sija

uz sav pokret preostalog lišća

dok se prah na zemlji čvrsti

sve što na mene sa dna seže

kao tebi prst soli opet se gasi

- 63 -

***

uz sve poglede sa brda

dok se drač u vodi mrvi

sve nakane mojih bedara

kao tebi glas na dah slute

uz svo mastilo niz rijeku vrlo

dok se pantljike o ribe mrse

sav moj strah iz crnog čela

kao tebi rast divno krasni

uz sav obzor na staklu stjeran

dok se vjetar na borove penje

sva draž iz mene sad raste

kao tebi sva sreća u daru

- 64 -

***

uz svu zemlju što na draž liči

dok ptice iz šipraga na jug klize

sva strava iz mene na panj pada

kao tvoj trk dok ti dah ne prestaje

uz svu ilovaču što do neba raste

dok se zmije na drveća brzo dižu

svo držanje po strani u napad ide

kao tvoja šaka dok koru odvaja

uz sve piljke što obalu sitne

dok ose nad voćem obleću

sva strava u stomak svrdli

kao ti dok me po podu vučeš

- 65 -

***

uz sve suše i kiše nad tlom

dok sva glad u stomak stane

sve opet u nepolet dugo vrleti

kao ti dok se iz drveća dižeš

uz sav gar i prah pod zemljom

dok se zmije na stablima kote

sve na razmak od života ide

kao ti dok ti oči iz šaka rone

uz sav rast biljaka i oblaka

dok se grotla u vodi upinju

sve iz smrti ponovo raste

kao ja dok mi lice grliš

- 66 -

***

uz sve dokonosti što iz čela vire

dok okolno šipražje u staklo kreće

svi zastoji sad su opet samo naši

kao trenuci prije najdaljeg bijega

uz sav namak komaraca i iverja

dok samo tihi lepeti u noći rastu

svi pokreti vjetra u nama zru

kao obod jesenjeg voća u vrtu

uz svo praskozorje u oknu

dok se hljeb na podu runi

svo sunce u zrake izbiva

kao naša lica u hladovini

- 67 -

***

uz sav granit što na noć crni

dok se obla lava uz grla penje

sve iz vjetra u borovnice trne

kao ti dok ti kosa u jutro raste

uz svu mahovinu što sivi

dok se voda na bok kači

sve iz dubine neba ruji

kao ti dok te kiša stiže

uz sve ove pokrete orlova

dok hridi o nokte zapinju

sve iz mora u so se gradi

kao ja dok ti očnjaci rastu

- 68 -

***

uz svo držanje što se u šišarke tka

dok okolni obodi brda kuće sijeku

svi drhtaji zemlje u zemlju opet idu

kao rad što se radnom raditi ne da

uz svu jeku što je šuma nanovo hvata

dok opali oblaci sad u jaru neba stižu

sva moja draž o tebe se opet uspinje

kao dugi povoj životinja na balkone

uz sva trčanja i traganja od usuda

dok nestalni dan opet u tren stane

sve što tebi dam meni se bolje vraća

kao što se trave na novo sunce dižu

- 69 -

***

uz sve pokrete ječma u šerpi

dok okolne grane vrijeme rune

sve iz tebe mene dražim čini

kao cvijet što na prozoru rudi

uz sve trzaje lopatica u prepadu hlada

dok se sve mušice uz sijalice na spale

sve što mi u šake daješ na mene staje

kao jetko blato u rukavcima pored kuća

uz sav tihi rast okolnog lišća u bašti

dok duge magle iz grada ipak bježe

sve što od mene trči na tebe neće

kao zaborav što okolno žbunje kiti

- 70 -

***

uz sve lepete preostalih ptica

dok se ugalj na brdima zbraja

sve od kama u ćasu stane

kao ti dok te grane kruže

uz svu zimu što na čela izbiva

dok se sove u snijeg moče

sve od vode u tamu neba ide

kao ti dok te crn vjetar ruži

uz sav ostanak toplih dana

dok slapovi ledenice sijeku

sva prašina u mir dorasla

kao ja dok ti crno iz oka viri

- 71 -

***

uz sve što na poljima živi

dok se piljak o piljak mrvi

sve od mraka na crno liči

kao tvoja leđa u osvit eja

uz sve što pod kapi trune

dok se inje na bradu kači

sve od čežnje iz korpi niče

kao tvoji zubi u ovu ponoć

uz sve što u zemlji čeka

dok sunce lišće tiho traži

sve od sreće opet raste

kao mjesec ispod nas

- 72 -

***

uz sav nepregled što iz očiju viri

dok iz nas u nas smrt i život kole

sav zagaz u travu namreškan

kao sapi konja što o hridi trnu

uz svo nebo što u plam klupča

dok na nas oko nas vode niču

svi pokreti u dlanove opet staju

kao režnjevi preostalih jablana

uz sve nemire vjetrova u zemlji

dok pod nama za nas krtole ruje

sva duž čežnje sad je opet nova

kao sav svemir što iz nas struji

- 73 -

***

uz sve što iz neba klizi

dok se boba u vrat diže

svi zubi na tvom mesu

kao ti na sapima konja

uz sve što na krv liči

dok se kandže stežu

sav rež u dahu bude

kao ti u novom mraku

uz sve što nikad nije

dok doba u vrijeme idu

sve od nas u nas stalo

kao ti u dugoj vodi sitno

- 74 -

***

uz sav preostanak dana

dok bijelo na nebu kruži

sve od tuge u zemlji klija

kao naša krv'ca zauvijek

uz sav namak sitnih nada

dok se sivo o grane kači

sve od jeda niz vodu teče

kao sjete iz naših života

uz svu trajnost što promiče

dok duga bjelina zemlju drži

sve od čežnje na susret liči

kao hladna nedjeljna jutra

- 75 -

***

uz sve pokrete gustog žbunja

dok rubovi kuće u zemlju tonu

sva moja draž u vodi se topi

kao rastva što iz neba diše

uz svo suvo lišće u zemlji

dok se ruže na vjetru mlate

sva moja gord u dlan svela

kao kapi što na padini rose

uz svu travu što nanovo niče

dok iz nas samo vazduh čili

sva krv nam se zgrće i grmi

kao mi u talasima zemlje

- 76 -

***

uz svu draž preostalog lišća

dok nas crno sve duže drži

sve od rasta sad je prošlo

kao naš hod uz duga brda

uz svu ciču što duboko bijeli

dok nam jutra opet prije dođu

sve od boje u nemar se topi

kao želje samo nama znane

uz svu škripu nove nade

dok nam sumrak mir nosi

sve od sreće u šaku stane

kao sve što iz tame runo vrti

- 77 -

***

uz sve pokrete iz golubjeg pera

dok se gavrani na žicama kote

sve što iz kljuna u kljun stane

kao vab u nama zloduhe gradi

uz svo staklo što iz soba rudi

dok se kuće na rubu u kap rune

sve što iz cigle u ciglu opet niče

kao čežnja u nama rast drži

uz sav runolist gdje ga jesen nosi

dok borovi nove snjegove drežde

sve što se iz korijena u sunce vrti

kao sreća iz nas ljetni pljusak voli

- 78 -

***

uz sve što na pamtivijek liči

dok se lica od tla opet dižu

sve što na zemlji zemlji liči

kao trka srna u nejak teče

uz sve što na nejak traje

dok se gaz u nozi gasi

sve što u dahu dah traje

kao sunce u lišću rudi

uz sve što iz dragosti bude

dok se tragovi u dug dalj šire

sve što do sutra danas traje

kao naša čežnja u ruže crveni

- 79 -

***

uz sve borove što se na vjetru vrte

dok ruže zadnje lišće zemlji šalju

sve što mi iz čela na bodež raste

kao očnjak u meso žar dugo kida

uz sve šišarke što tlo dube

dok trava snijeg dugo čeka

sve što mi iz ruku u noć ide

kao kandže u grlu hod traže

uz sve iglice što se iz mraza dižu

dok pupoljci duže zrake plaho drže

sve što mi od tijela u pokret drhti

kao ti u južini na proljeće zaista liči

- 80 -

***

uz svo kamenje što na prelet čeka

dok se krzna na tlu o stravu prazne

sve što mi je sna stiglo u javu raste

kao ti dok ti mjesec očnjake vadi

uz svaku krošnju što na kišu čeka

dok se jaja o oštru zemlju troše

sve što mi od dana treba noć traži

kao ti dok ti mjesec krzno kuždri

uz svaki oblak što na vjetar čeka

dok se munje u sve oko nas prazne

sve što mi od daha stiže predah sitni

kao ti dok ti sunce čežnju kratko gradi

- 81 -

***

uz sve što iz čežnje kopni

dok se cvijeće na tren širi

sve što mi nikad bliže nije

kao ti u rast trave romori

uz sve što iz mira vrleti

dok mravi na slatko ruje

sve što mi sad dalje nije

kao ti u šum rose sviće

uz sve što iz daha rosi

dok svici u noći traju

sve što mi nekad jeste

kao ti u okret vjetra spi

- 82 -

***

uz sve lisice na okolnim brdima

dok se krv od riječne vode vadi

sve što mi je u sreći na tren bilo

sad na tebe u kamenjaru se lomi

uz sve ptice na trajnim šumama

dok se perje za lišće dugo lijepi

sve što mi je u tuzi na zlo ličilo

sad po tebi na magmu se steže

uz sve ribe na valovitom stijenju

dok se krljušt u sluz na dnu tvori

sve što mi je u čežnji u šaci stalo

sad u tebi na stalnu ružu cvjeta

- 83 -

***

uz svo zlo što iz zemlje curi

dok se stabljike u vodu râže

sve što u zvijezde kratko staje

kao ti u obzorje tanko se vrti

uz sve što smrt u šume vabi

dok se krzna iz vode mokre

sve što se u nebo dugo mrači

kao ti u blizini dugo runolìsni

uz sve što strah o tlo nabija

dok se perje o rosu trijebi

sve što u noći pod oko stane

kao ti po danu nove nade gaji

- 84 -

***

uz sve što kroz zemlju izbiva

dok se trešnje na zoru pletu

sve što pod travom opet niče

kao ti iz zla na dobro trneš

uz sve što kroz vodu kopni

dok se paučina na t’mu steže

sve što iz kore na grane trese

kao ti po grči na slast rasteš

uz sve što kroz vazduh traje

dok se topli lavež na mrak kiti

sve što u krošnji navijek cvate

kao ti po zimi na zeleno zoveš

- 85 -

- 86 -

***

uz sve što zauvijek raste

dok se panjevi na trulo ježe

sve što iz žutog lišća stiže

kao ti vodu iz krošnje guta

uz sve što na dug talas traje

dok se kamenje uz obalu drobi

sve što iz debla na korijen liči

kao ti saksije oko kuće niže

uz sve što na nebu sumrak rosi

dok se crveno u indigo skuplja

sve što iz imela po zidovima rudi

kao ti pokret mi na tri dana drži

- 87 -

***

uz sve što se ispod nokata crni

dok se gliste uvrću od novog zla

sve što iz rose u mahovinu raste

kao ti novu ćutnju iz nosa rije

uz sve što se iz trave na suncu kreće

dok se smrdljivi martini na okna kače

sve što od lišaja na godine dugo stiže

kao ti prašinu zemlje uvijek plaho gradi

uz sve što nanovo iz trnja jača

dok se krv na duge lokve niže

sve što iz gnijezda na lozu pada

kao ti samo lijepe dane zbraja

- 88 -

***

uz sve što se od kiše odvaja

dok se cigle u crveno kupe

sve što bez traga stope drži

kao ti na dugu noć liči i daje

uz sve što iz sunca bude

dok se okoti lisica druže

sve što od blata suvo stoji

kao ti na dug prah se sadi

uz sve što od vjetra kli

dok se doba glista bliži

sve što se niz bor lijepi

kao ja uz čežnju traje

- 89 -

***

uz svo duženje munja

dok se glas iz njih gradi

sva smjena grana me rosi

kao tebe dug pokret dana

uz svu turob crnog neba

dok miris granja tiho gori

sve iz bunara mene grije

kao tebe dug glas sova

uz sav rast nove trave

dok se muk na uši kači

sav šum lišća me sadi

kao tebe lipe usred kiše

- 90 -

***

uz sve crno što u grlu traje

dok se okolne lisice mrijeste

svi pokreti crn’ce i šuma trnu

kao ti dok te zelen' voda guta

uz sve dračno što iz uha curi

dok rasute larve opet cvjetne

sav pomak rijeke i stijenja staje

kao ti dok te iz vatre žar vadi

uz svu tminu što u nosu čeka

dok konji duge topote nižu

svi namaci zemlje i neba ćute

kao ti dok se u krošnje svijaš

- 91 -

***

uz sav poček na stijenu da se smrvi

dok okolno sunce tek na zvijezdu liči

sve što pčele od sebe drugom daju

kao ti sa najdužom rosom opet traje

uz svo čekanje krošnje da lišće nikne

dok se okolni svemir opet u sebe toči

sve što zmije i gušteri tek iz krvi puste

kao ti na najtoplijem jugu opet mrzne

uz sva čekanja na travu da se smijeni

dok se sva tama u postanak opet sadi

sve što vuci i eje u noći na zube stave

kao ti na šumskom putu opet je jedno

- 92 -

***

uz sve što u ponornice dođe

dok se vatra u šipražju širi

sve što lasice iz krvi izvedu

kao ti na paljevinu miriši

uz sve što iz graba izraste

dok se kiša u topotu drži

sve što vrapci 'zgrade

kao ti na prozoru traju

uz sve što preko vode pređe

dok se munje o zemlju prazne

sve što vampiri oko kuće gase

kao ti iz oka crven’ ranu pale

- 93 -

***

uz svu so što po pragu žlišti

dok se goropadi u debla sade

sve što vukovladi iz dlake vrte

kao ti na pokret u šumi strižu

uz sve odjeke okolnih ptica

dok se mrak iz jezera diže

sve što u maglu večeras stane

kao ti na crne oči smijeh izvrće

uz svo polomljeno šiblje u gaju

dok put iza vukova kratko traje

sve što iz čeljusti pavit krade

kao ti na dodir uvijek cvjeta

- 94 -

- 95 -

***

uz sve paljevine oko šuma

dok se prekratki dani duže

sve što od kama opet raste

kao ti na preostali spas ide

uz sve paučine u jalov gaju

dok se preduge noći krate

sve što od čežnje opet klizi

kao ti na nastali strah reži

uz sve vode što listove šire

dok se ostalo vrijeme troši

sve što od nas za nama bi

kao ti na stalnu sreću liči

- 96 -

***

uz sve vatre što se dugo dižu

dok paleži pasa na garež šište

sve sa grana na krošnje se daje

kao ti dok te rijeke zelenim plave

uz sav vazduh što na duš’k kulja

dok ponornice iz stijenja šut vade

sve iz neba sad zemlju trajno roji

kao ti dok te jugo u toplu noć grli

uz sva tijela što ih zemlja ljulja

dok se djeca oko naručja vrte

sve iz rijeka na pokrete staje

kao ti dok te rast šume gradi

- 97 -

***

uz svu palež što se brdom diže

dok lasice žrtve ispod lišća kriju

sve iz gajeva na huku se lista

kao ti dok te zima silno kliješti

uz svu garež što se šumom niže

dok sojke jaja u preletu prazne

sve iz vode na žubor rumeni

kao ti dok te kopnež lako dira

uz svu vatru što iz oblaka stiže

dok košute sapi o debla s'pliću

sve iz zemlje na šum se gradi

kao ti dok te jugo duže pušta

- 98 -

***

uz sve što iz čela cvjeta

dok se pljusak o uši pari

sve iz polja na ugarak krti

kao ti dok te vitice grade

uz sve što iz usana pupi

dok se gareži o uši penju

sve iz hridi na otklon čeka

kao ti dok te talasi svode

uz sve što iz prstiju klija

dok se vjetar o kožu tare

sve iz dubina na rosu liči

kao ti dok te mjesec traži

- 99 -

***

ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo

da upozna svo sunce vodu vjetar i grane

i ja te volim dok iz mene sve dragosti

u tebe i bezdan noćnog neba uviru

ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo

da upozna svo sunce vodu vjetar i grane

- 100 -

Poezija, koncept, dizajn i prelom © Ognjen Radović

Ilustracije © Vedrana Karadža

- 101 -

Objavljene knjige (zbirke poezije)

1. „Narukvica vetrova“ (2001; ISBN – 99938-620-3-7)

2. „Tahtaline“ (2007; ISBN – 978-99955-24-35-7)

3. „Hapo biraki“ (2008; ISBN –978-99955-620-0-7)

4. „Origo“ (2011; ISBN – 978-99955-57-26-3)

5. „Indigo“ (2013; ISBN – 978-99955-57-88-1)

6. „Rukavci“ (2014; ISBN – 978-99955-92-10-3)

7. „Arpeggio“ (2015; ISBN – )

Pjesme uključene u zbornike poezije:

1. „Pesma među pesnicima - zbornik 5. jugoslovenskog

književnog susreta dana poezije Gordane Brajović“ (2002. i

2003)

2. „Livenje zvona - zbornik radova sa drugog i trećeg

memorijalnog konkursa Rade Tomića“ (2003/2004)

3. „Poezija mladih - tridesetpeti festival jugoslovenske

poezije mladih Vrbas“ (2003)

4. „Rukopisi 27“ (2004)

5. „Probi se glas - poetsko-prozni zbornik“ (2005)

6. „Atipika – konkursni zbornik“ (2005)

7. „Rekreativa“ (2005)

8. „Atipika“ (2005)

9. „Neposredna konzumacija kulture“ (2011)

10. „Velimir Rajić“ (2012)

11. „Reči u prostoru 7“ (2012)

12. „Tragovi na pesku“ (2012)

13. „Rudnička vrela“ (2013)

14. „Reč u prostoru 8“ (2013)

15. „Urlik“ (2015)

- 102 -

CIP - Каталогизација у публикацији

Народна и универзитетска библиотека

Републике Српске, Бања Лука

821.163.41-1

РАДОВИЋ, Огњен, 1983-

Arpeggio [Електронски извор] / Ognjen Radović. - 1. izd. - Laktaši :

Grafomark, 2015 (Laktaši : Grafomark). - 103 str. : ilustr.

ISBN 978-99955-92-42-4

COBISS.RS-ID 4936472

- 103 -