novčani zavodi maglaja s početka (20.) vijeka do 1941. godine

Nastanak i razvoj bankarstva na tlu Maglaja

1. NOVČANI ZAVODI MAGLAJA SA POČETKAVIJEKA DO 1941. GOD.

Hrvatska trgovačka banka i štedionica Maglaj

Nastanak novčarstva u BiH i našeg prvenca 1905. god. pod nazivom Hrvatska trgovačka banka i štedionica Maglaj iznjedrile su ondašnje prilike nastale po okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske 1878. godine – vojno prisustvo, politika aktiviranja uspavanog privrednog organizma i novi ekspanzioništički apetiti prema Srbiji i Crnoj Gori (u čijoj su pozadini stajali strateški ciljevi izbijanja na Crno i Sredozemno more), ali i narasla svijest bosanskohercegovačkog žiteljstva da se nacionalna privreda može dići i usmjeriti ka višem razvojno-produkcionom nivou samo uz pomoć savremenog i organizovanog novčarstva...

Austro-Ugarskoj politici u našim krajevima veoma je bilo stalo da, uz pomoć svog i domaćeg pa i stranog kapitala, aktivira razvoj određenih grana bosansko-hercegovačke privrede, stvarajući materijalne pretpostavke za učvršćivanje svojih okupatorskih pozicija i pomenutih ambicija na planu novih osvajačkih igara – aneksija BIH 1908, prvi svjetski rat 1914. god. itd.

Reorgnizacija državne uprave i sudstva u Maglaju, i s tim u vezi, uvođenje svojih činovnika u njoj, izgradnja infrastrukturnih objekata – puteva, PTT službe, željezničke pruge Bos. Brod – Sarajevo (takođe sa svojim osobljem),1 osnovne škole i premošćavanje rijeke Bosne2 pozitivno su uticali na razvoj zanatstva, posebno na trgovinu i eksploataciju šumskog i drugog blaga maglajskog sreza.

Dinamizirani privredni život Maglaja i već pomenuti sve širi pokret za osnivanje

1 Prvi voz uzanog kolosijeka svečano je dočekan u maglajskoj ondašnjoj željezničkoj stanici 21. marta 1879. godine uz gromoglasnu topovsku pucnjavu austrougarske vojske sa tvrđave; “vatrenjača” je došla iz pravca Doboja – po kazivanju našeg sugrađanina romanopisca i pripovjedača Edhema Mulabdića: Izabrana djela, knjiga II “Svjetlost” Sarajevo 1974. god., str. 87.

2 “Prije izgradnje mosta u Maglaju prelazilo se skelom preko Bosne. Ta se skela izdavala pod zakup. Držao ju je 1278. (=1861. god. - primnedba Ž.P.) neki Osman ef i platio državnoj blagajni od 25 hazirana do 30 nisana, 2.862 gr. i 30 para” - Hamdija Kreševljaković: “Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”, Sarajevo 1957, str. 122.Skela je s desne strane prolazila ispod slapova pod tvrđavom, tj. sa mjesta zvanog “kovačnice” (tu je po noći zaključavana odnosno bivstvovala), a izlazila je kod Delibegova hana na lijevoj strani. Prevoženi su ljudi, stoka i sav drugi teret – plugovi i dr. poljoprivredna oruđa, sjeme, plodovi sa polja, trgovinska i dr. slična roba; gonjena je ne snagom vode, već dugačkom motkom zvanom “opor”. Međutim, jedna gravura Maglaja iz 1878. nakon austro-ugarske okupacije ukazuje da je skela polazila ili pristajala ispod stepeništa koje se od Kuršumlije džamije spuštalo prema rijeci. Materijalne podloge ni za jedno nisam našao. Prema publikaciji Hamdije Kreševljakovića (“Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini”, Sarajevo 1961, str. 84) skela je radila sve do 1886. g.Drveni most preko rijeke Bosne (čiji se ostaci i danas mogu vidjeti u rijeci dva-tri metra uzvodno u paraleli sa današnjim) pušten je u promet (logično rasuđujući) one godine kada je skela prestala raditi, tj 1886. g.

1. Novčani zavodi Maglaja sa početka vijeka do 1941. god.


domaćih banaka u BiH, koji je i do našeg grada dopirao, iznudili su potrebu za osnivanjem svoje banke, koja je trebala da ga novčano i kreditno pomogne i dalje unaprijedi. Učinjeno je to 1905. godine.

Naziv prve maglajske banke snažno asocira da ju je osnovao kapital namijenjen potpomaganju i razvoju trgovine viđenu kao motornu snagu maglajske ekonomike ondašnjeg vremena.

Nisam uspio pronaći tačan datum osnivanja našeg bankarskog prvenca daleke 1905. godine; ne zna se ni ko su bili dioničari ove banke (brojni prečanski ili domaći stalež), pa niti koji su uticajni faktori bili presudni njenom gašenju – aneksija BiH 1908. i kriza koja je tim povodom nastala, balkanski rat 1912/13. godine vođen u neposrednoj blizini ili je progutao ratni vihor prvog svjetskog rata 1914-1918. Najstariji žitelji Maglaja uopšte je se ne sjećaju, niti bilo šta o njoj znaju. Predstoje, dakle, nova istraživanja, budući je u pitanju dio burne maglajske istorije na kraju, XIX i s početka XX vijeka.

U vrijeme formiranja ove banke maglajski srez pripadao je tuzlanskom okružju. Na čelu sreske administracije stajao je gradonačelnik Loeve Gustav, Sreskog suda dr Josef Schön, sanitetske službe dr Hildes Oskar, šumske uprave Šoltys Alois, kancelarijske službe Knoor Alois, Narodne osnovne škole Derviš Čolaković, žandarmerijske postaje Leskovar Marko. Vojni logor je i dalje bio u Maglaju.

Prema popisu stanovništva BiH 1895. god., objavljenom 1905. godine, maglajski kotar brojaoje 25028 stanovnika slijedeće strukture zanimanja:

a) državna uprava, sudstvo, željeznica, trgovina, obrt i druga zanimanja 1060 stanovnika, i

b) poljodjelstvo 23968 stanovnika, u okviru kojeg su: vlasnici 432, slobodni zemljodjelci 7337, kmetovi 12401, slobodni zemljodjelci koji su i kmetovi 3423 i ostali koji se bave poljodjelstvom 375.

Gornji izvori svjedoče da se preko 95% stanovništva bavilo poljoprivredom i ratarstvom, koja je godišnje proizvodila 680 hiljada oka pšenice, 18,5 hiljada oka ječma, dva miliona okakukuruza i 1,1 miliona oka šljiva (jedna oka = 1,28kg), dok je brojno stanje stoke bilo: 9000 ovaca i 7897 koza.

U objavljenim podacima Bosnischer Bote (Bosanskog glasnika) 1907. god. pominju se protokolisane firme: Aleksa Arsenijević, Spasoje Gojković, Milan Ilić, Adem Mehić, Isak Musafija, Mehmed Mulabdić, Ibrahim Mulabdić, Nurija Mulabdić, Mehmed Omersoftić, Mahmud Širbegović, Mustafa Smajić, Jakob Stern i Abid Bašić, zatim hotel Lobenweina Alexandra (pet spavaćih soba sa kasino lokalom, tj. gostionicom) i Apoteka Mr. ph. Rudolfa Loebela.2a Nejasno je, međutim, što u popisu

2a Prema glavnom školskom imeniku 1884/5. prvi put se u Maglaju javlja ljekarnik i to Gvorak (na nekim mjestima Gvosjđak) Ivan iz austro-ugarskih krajeva pri upisu kćerke Zorice u I razred Narodne osnovne škole. Školske 1886/7. Ivan se spominje kao ljekarnik u Doboju sa stanom u Maglaju – Skela bb. Nisam našao pismenih tragova da je držao Apoteku u Maglaju, a niti da je bio u nekoj upravnoj funkciji tadašnjeg sreza u Maglaju u svojstvu ljekarnika.Međutim, prema zapisu Bosanskog glasnika (Bosnischer Bote) 1902. god. Loebel Rudolf, ljekarnik iz Maglaja osnovao je 1901. god. Apoteku u Maglaju – Kolodvorski kraj bb. Apoteka Loebela bila je u zgradi koja je doskora postojala na uglu damašnjih ulica Narodnog heroja Petra Dokića i Aleje narodnih heroja, tj. gdje je danas nova stambeno-poslovna višespratnica A-3. Preko školskih i



nema i dr. trgovinskih i zanatskih radnji koje su postojale - obućara Danona Isaka i trgovaca Lajoš Holandera, Leopolda Sprunga i dr.

Prema istom izvoru, u pomenutom vremenu Maglaj je pored Narodne osnovne škole imao mekteb, gradsku čitaonicu sa 50 članova (dobijenu na poklon od predsjednika Sreskog suda dr Josefa Schöna), biciklistički klub, poštu (poštanski i telegrafski odjel), te poznatu pijacu šljiva i stoke sa naglašenim izvozom šljiva i jaja.

Okolina Maglaj bila je pod jakim uticajem austro-ugarskog pa i inostranog kapitala: na Usori kod Doboja 1892. god. osnovana je fabrika šećera, u Tesliću 1896. hemijska industrija na bazi prerade drveta, u Zavidovićima 1900. velika parna pilana ,,Eissler i Ortlieb'', a 1908. „Gregersenova šumska industrija'', u Žepču 1908. “Bosanska tvornica magnezita", a nešto dalje od nas u Zenici 1892. “Industrija željeza'' i u Bos. Brodu 1893. “Fabrika kamenog uglja''.

Nasuprot prednjim podacima, zasigurno znamo da je na prostoru maglajskog sreza radio pogon za proizvodnju duga za burad tvrtke “Slezinger”. u šumskom predjelu Kablovac – Lozna.2b

Za napomenu je, međutim, i podatak pa i pitanje, kada je riječ o prodoru stranog kapitala u našim krajevima, šta je u to vrijeme tražio u Maglaju doskorašnji generalni konzul Velike Britanije pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu Edward B. Freeman kada je, prema gruntovnim spisima 10. 8. 1905. god. kupio zemljišni posjed na kojem se danas nalazi maglajska rimokatolička crkva i okolne stambene zgrade? Moždaje u centru interesovanja bila mogućnost eksploatacije bakra, cinka, olova, magnezita, kaolina i aluminijske sirovine ,,demit” (za potrebe avionske industrije) ili pak ugljena na području Novog Šehera.

Privredna banka dioničarskog društva Maglaj

Počev od tvrđave pa preko Gornje i Donje čaršije sve do ušća Jandrošca i Srpske varoši, mnogo manje preko rijeke Bosne, razastrlo se poslije završetka prvog svjetskog rata mnoštvo sitnih trgovinskih, ugostiteljskih i zanatskih radnji Maglajlija.

Tih dvadesetih godina maglajsku kasabu kitilo je oko 20-tak različitih privatnih trgovinskih radnji zatim oko desetak ugostiteljskih i više desetina zanatskih radnji (pekarskih, mesarskih, kazandžijskih, saračkih, kovačkih, potkivačkih, limarskih, brijačkih, krojačkih i drugih), a u Donjoj čaršiji još i Osnovna škola, veliki bunar na čekrk, tri česme i po koji fenjer.

Nad svim tim veličanstveno se uzdizala tvrđava - ljepotica srednjovjekovne arhitekture3 sa neumornom Sahat-kulom u predvorju.

matičnih knjiga saznajemo, nadalje, da je porodica Loebel 1905. god. upisala kćerku Annu u prvi razred ondašnje osnovne škole u Maglaju i da im se ovdje te iste godine rodio jedan od sinova. Pozitivno se zna, da je sa Loebelom u Apoteci izvjesno vrijeme radila i kćerka Anna (Anrela), magistar pharmacije, rođena 1899. god. u Grottau Bohmenu, Češka. Apotekar Loebel rođen je 1870, a umro i sahranjen u Maglaju 1938. god.

2b Podatak uzet iz članka prof. Radivoja Sužnjevića iz Maglaja objavljenog u listu “Natron” Maglaj mjeseca novembra 1972. god. Članak prof. Sužnjevića nas je između ostalog obavijestio o štrajku 280 radnika ovog maglajskog pogona daleke 1890. godine

3 Sagradili su je stari Bosanci krajem XIII vijeka radi kontrole važnog prolaza kroz dolinu rijeke Bosne.



Sredinom maglajskih rodnih polja provlačila se kao nit željeznička pruga uzanog kolosijeka kojom je, slabašne snage, brektao zadihani “ćiro”, skupljajući snagu od stanice do stanice na dalekom putu za Sarajevo ili obrnuto za Bos. Brod.

Pijačna srijeda puna kolorita: na ljudima i na zaprezi. Od ranog jutra Čaršija se punila i svijetom i espapom s domaćih njiva, sirom, mlijekom, peradi, povrćem i voćem, maslom, volovskom i konjskom zapregom, sve to u već zadimljenoj Caršiji koja je sa svoje strane nudila topao somun, lepinje, ćevape, peku, kahvu, zejtin, gas, bijelo platno, svilu, šporete, limene i bakrene posude, plugove, ulare, amove...

Bogati kolorit maglajske pijace upotpunjavali su udarci s nakovnja kovača, rzanje konja u potkivačnicama ili, pak, muk krava čija su telad ostala daleko preko brda... pazar je padao i sjedne i s druge strane, uz glasno cjenkanje i pljuštanje šaka kao znak sklopljenog pazara.

Pred podne je svijet napuštao pijacu, ulice su bile zakrčene u svim pravcima; uzjahani konjići natovareni do zemlje i sa lijeve i sa desne strane kreću put uskih staza prema Ulišnjaku i drugim mjestima odakle su došli. Trgovci i zanatlije će se uz brojanje pazara prihvatiti pristiglog im ručka. Podnevnu tišinu za trenutak će sa minareta Kuršumlije džamije mujezin prekinuti, a nastaviti šum kola brojnih vodenica uz obalu Bosne ili huk rijeke oko lađaš-mlina niže mosta, čiji ga lađaš snagom vode čas bliže, čas dalje od obale micao, već po potrebi žrvnja.

Po podne oglasiće se lupe vrijednih domaćica (opet na rijeci) peruć potopljeno rublje, a kraj njih - poput sićušnih galija na moru plove jata domaćih gusaka i plovaka. U smiraj dana mnoga domaćinstva ovdje će stoku napajati, a u Hadžinom viru pristigli zavidovićki splavari teške oblovine spustiće sidra svojih splavova na putu za rijeku Savu do Zemuna...

Nešto kasnije, krenuće posvandžija na paljenje rijetko postavljnih fenjera (tj. na ulazu željeznog mosta i nekim raskršćima), a iz stotinu kuća začkiliće kroz male prozorčiće petrolejske lampe. Oko desetak česama širom kasabe skupljaće se ženska mladež... pašće ovdje i koji ibrik, i koja suza, nestašni vrisak..., a sa obližnjih rodnih njiva, s naramkom ili sepetom na leđima, sporim hodom, uzbrdicom iduć vraćaće se svojim kućama umorni ljudi.

Večere su na sofri...... a dolje, bistra rijeka prebacujući mjesec sjedne na drugu obalu uzaludno

pokušava da ga zgrabi i na krilima svojih vala ponese na daleki put...

Prema pronađenim dokumentima drugi maglajski novčani zavod začeo se prije 70 godina, tj. 29. februara 1920. godine osnivanjem „Privredne banke (dioničarskog

Prvi put se u dokumentima spominje 1399. godine u povelji bosanskog kralja Ostoje. 1408. godine pripada Madžarima, kada za nju kralj Sigismund izjavljuje: “sub castro nostro Maglay” (tj. pd našom tvrđavom Maglaj, primjedba autora): Branko Belić, arheolog, “Glas komuna” Doboj, Kulturno-istorijski spomenici dobojskog sreza.Maglaj se, dakle, prvi put pojavljuje pod ovim imenom u Sigismundovoj povelji izdanoj 16. sept. 1408. godine, mada – prema prof. I. Bojanovskom (“Oslobođenje” 18. 8. 1963, str. 8) ima pretpostavka “da se na Maglaj odnosi i povelja koju je 15. januara 1399. god. izdao kralj Ostoja Dubrovčanima”...



društva) Maglaj”.Bilo je to neposredno iza pobjedonosnog završetka prvog svjetskog rata nad

Centralnim silama i formiranja jedinstvene Jugoslovenske države kraljevine SHS. Odmah iza toga u svim krajevima zemlje, pa i u krajevima Bosne i Hereegovine, nastajala je težnja za bržim prevladavanjem naslijeđene ratne pustoši i za daljim privrednim razvojem. Mobilizacija novčanog kapitala za potrebe tadašnjeg društveno-ekonomskog razvoja (putem masovnog osnivanja dioničarskih banaka) bila je odraz patriotske dužnosti, ali i težnja da se brzo i lako dođe do profita, do bogatstva.

Tih poratnih godina na području današnje dobojske regije (i bližih nam susjeda) nikle su iz preživjele banke iz ranijeg perioda nove banke, takode, dioničarskog karaktera.

U mnogim krajevima BiH prvobitno „bankarstvo" (i novčani krediti) se znatno ranije razvijalo i u najvećoj mjeri išlo preko vjerskih ustanova (zanimljive i istorijske podatke o radu tih “kreditnih” ustanova na našoj regiji od prije tri i po vijeka ostavili su nam stari Tešnjaci)4, dok se normativno začinjalo počev od austro-ugarske okupacije pa nadalje. Dio tih banaka s našeg regiona, vidjećemo kasnije, uspjele su preživjeti već pomenuti prvi svjetski rat, nastavivši svoju funkciju u okviru monetarno-kreditnog sistema novoorganizovane jugoslovenske društvene zajednice (Tešanj, Derventa, Bos. Brod, Gračanica), a ove poratne sa različitom životnom srećom – mnogima je, naime, teška ekonomska situacija predratne Jugoslavije prekratila život skoro na samom startu, druge su se državnom zaštitom izvjesno vrijeme vještački održavale na rovitoj privrednoj sceni, da bi se kasnije fuzionisale s jačim bankama u Sarajevu ili su i one pod teretom dubioze iščezle iz privrednog života svojih područja.

Prvi javni akt o namjerama osnivanja druge po redu banke u Maglaju je objavljeni Prospekt Privredne banke (dioničarskog dništva) u Maglaju5 16. februara 1920. godine (datiran u Maglaju 11. februara 1920. g.) kojim Osnivački odbor buduće banke, na osnovu trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu, obavještava užu i širu javnost da pristupa osnivanju naprijed pomenute Banke. Istim oglasnim prospektom iznijeti su uslovi za pristupanje banci, navedeni projicirani poslovi kojima će se Banka baviti (u 17 tačaka), visinu temeljne (ulagačke) glavnice – dionice6, poziv za upis i uplatu (dionica) počev od 16. februara 1920. godine.

Objavljeni Prospekt Privrednebanke d.d. u Maglaju, oglasi i kasniji pozivi za održavanje godišnjih skupština pisani su zavidnom preciznošću i dobrim poznavanjem bankarske tehnike i poslova onog doba, koji ne blijedi pred današnjim.

„Društvo će se, kaže u Prospektu, baviti ovim poslovima Prima novac na priploda) na uložene knjižice,b) na stalnu nedjeljnu štednju uz knjižicu, da je poslije određenog vremena

vrati odjednom sakamatama,

4 Osman A. Sokolović, “Tešanj prije tri stoljeća (1639-1642.)” Državna tiskara Sarajevo, 1941.5 Objavljen u “Narodnom listu”, br. 30/1920.6 “Dionica (Akcija), isprava o uplati dijela osnovnog kapitala akcionarskog društva. Dionica je

vrijednosni papir što se prenosi prostom predajom iz ruke u ruku, ako glasi na donosioca, što je najčešće bilo”. “Privredni leksikon”. Zagreb, 1961.



c) na tekući računEskontuje i reeskontuje mjenice..., a zatim: “daje zajmove po tekućem računu na

podlozi hipoteke; kupuje i prodaje svakovrsne papire od vrijednosti; kupuje i prodaje za sobstveni račun papire od vrijednosti; vrši sve bankovne7 i mjenične poslove kao i svakovrsne isplate i naplate za tuđi račun; prima na čuvanje razne ostave; kupuje i prodaje svakovrsne nepokretnosti; posreduje kod sklapanja trgovačkih poslova za tuđi račun i u tuđe ime; posreduje u poslovima konzorcija za pojedina privredna poduzeća; daje zajmove na zaloge tj. na zlato, srebro i dragocjenosti; bavi se transportnim i špedicionim poslovima; dopušta kredite zemljoradnicima i zemljoradničkim zadrugama u svrhu unapređenja njihove piivrede; osniva, organizuje i rukovodi kreditna i privredna društva i udruženja zadruge i preduzeća u interesu poboljšanja i podizanja zemljoradnje, poljske i šumske privrede, i kupuje i prodaje nepokretnosti i druge predmete zemlioradničke i šumske privrede8..., a potom:

“Temeljna glavnica iznosi K 400.000 (čitaj kruna, jer su na teritoriji Bosne i Hercegovine austro-ugarske krune dugo po završetku prvog svjetskog rata bile u opticaju)... “rasporedena na 2000 dionica po K 200 nominalne vrijednosti”... itd.

U pomenutom prospektu dalje čitamo: da upis i uplata dionica počinje 16. februara, a traje do 29. februara 1920. god., a zatim da je dioničar dužan da pri upisu položi polovinu nominalne vrijednosti od svake upisane dionice (plus 10 kruna za svaku upisanu dionicu na ime troškova osnivanja društva), a drugu polovinu 30 dana nakon održane glavne skupštine. Data su i druga obavještenja.

Za osnivački odbor poziv za formiranje Privredne banke d.d. u Maglaju (prospekt) potpisali su 11. februara 1920. god. ondašnji naši sugrađani (inicijalni dioničari, akcionari): Uzeirbeg Uzeirbegović, posjednik iz Maglaja, Edhembeg H. Uzeirbegović, veleposjednik iz Maglaja, Halil Osmanagić, posjednik iz Maglaja, Husein Smajlagić, trgovac i posjednik iz Maglaja, Ašir Topčagić, trgovac iz Maglaja, Meho Bradarić, težak iz Liješnice, Pašan Omić, težak i opančar iz Tujnice, Began Karahusić, trgovac iz Maglaja, Mehmed Suljaković, posjednik i opančar iz Tujnice, Mehmed

7 I pored ovakvog deklarisanja naše predratne Privredne dioničarske banke, ostaje u izvjesnoj mjeri, nejasno zašto prikupljeni novac za Oblasnu bolnicu u Maglaju nije tranzitiran preko nje.Prema pronađenim arhivskim dokumentima Upravni odbor za izgradnju Oblasne bolnice u Maglaju (predsjednik Dušan J. Nikolić, protoprezbiter iz Maglaja) pismeno je obaviješten od Srpske privredne banke d.d. iz Sarajeva 22. juna 1920. god. da je Odjeljenje za zaštitu djece i mladeži iz Sarajeva položilo 50.000 kruna, da je avgusta 1920. Josif Simić, građ. preduzimač iz Maglaja darovao 20.000, a maja 1921. da je Zdravstveni odsjek Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu položio 400.000 kruna.Pred kraj decembra 1921. god. pomenuti Zdravstveni odsjek Zemaljske vlade pismeno se saglasio da Upravni odbor za izgradnju Oblasne bolnice u Maglaju proda ranije kupljeno zemljište i da s tim novcem i novcima sakupljenim na tekućem računu kod Banke otkupi kuću od maglajskog trgovca Holendera i istu adaptira za Oblasnu bolnicu.Uvidom u gruntovne knjige, trgovačka porodica Holender Lajoša od 31. 1. 1918. do 5. 1. 1922. god. bila je u posjedu ZK uloška br. 2450 na kojoj je zgrada stare PTT (današnje Krojačke zadruge), koja je 5. jan. 1922. god. prešla u vlasništvo Edhembega Uzeirbegovića iz Maglaja. Osim pomenute drugu zgradu Holenderovih nisam uspio pronaći. Bolnice se u Maglaju danas niko ne sjeća (niti Holenderovih), što bi moglo da znači da do njenog aktiviranja nije ni došlo i pored prikupljenih finansijskih sredstava.

8 Prenijeti tekst iz prospekta dat je u skraćenoj verziji (izvorno kako je u originalu pisan) s obzirom da u materijalu dajemo njegov faksimil.



Hulusi, nadgruntovničar u Maglaju i Hasan Kadribašić, posjednik iz Maglaja.Osam dana po objavljenom prospektu uslijedila su još tri manja oglasa - poziva

potencijalnim dioničarima buduće banke na upis dionica, obavještenje o datumu i mjestu održavanja osnivačke skupštine sa dnevnim redom:

“1. Uvjerenje, da je temeljna glavnica valjanim potpisivanjem i uplatom osigurana.

2. Uglava pravila3. Donošenje zaključka o konstituisanju društva.4. Izbor upravnog i nadzornog odbora.5. Davanje razrješnice osnivačkom odboru.6. Eventualije”.Realno je pretpostaviti (jer nemamo pismene potvrde) da je Osnivačka skupština

Privredne banke dioničarskog društva u Maglaju održana zakazanog dana (19. februara l920. godine) i u zakazanim prostorijama, tj. u ondašnjoj Muslimanskoj čitaonici9, a takođe i da su usvojene predviđene odredbe i sva druga akta zakonom predviđena.

9 U to vrijeme u Maglaju su postojale dvije čitaonice. Muslimanska čitaonica nalazila se u prizemnim prostorijama ondašnje Osnovne škole na Čaršiji (danas Dom penzionera), dok se Srpska čitaonica nalazila u zgradi zvanoj “Sokolana”, koja je bila gdje je danas nova zgrada Skupštine opštine Maglaj (lijeva obala rijeke Bosne)



Postoje, međutim, materijalni dokazi da je Banka osnovana 1920. godine, jer je već 11. juna 1921. god. njeno Ravnateljstvo uputilo “Poziv na redovitu glavnu skupštinu Privredne banke (d. d.) u Maglaju koja će se obdržati u nedjelju, dne 10. jula 1921. g. sa slijedećim dnevnim redom”... u okviru kojeg se nalaziIo i “Izvješće ravnateljstva o dosadašnjem radu, tj. o radu Banke u 1920. godini.

Privredna banka dioničarskog društva Maglaj radila je u zgradi Edhembega Uzeirbegovića (takođe dioničara ove Banke) u Donjoj čaršiji (na spratu, dvije kancelarije lijevo od ulaza), tj. u zgradi do današnje ugostiteljskog objekta “Ozren” zvanog „Teksas”. Tu je ostala sve do likvidacije.

Nisam uspio pronaći “društvenu knjigu dioničara” (a morala je postojati), niti podatke koliko je Banka ukupno imala dioničara9a, pa niti da li je sve najavljene poslove obavljala, ali iz onog što sam pronašao jasno se vidi masa dioničkog kapitala, uloga na štednju i mjeničnog pokrića, zatim pozicije reeskonta i još neke aktivne bilansne pozicije.

Kako je već rečeno, juna mjeseca 1921. god. ravnateljstvo Banke uputilo je „Poziv na redovitu glavnu skupštinu Privredne banke d.d. u Maglaju koja će se obdržati u nedjelju, dne 10. jula 1921. g. sa slijedećim dnevnim redom:

1. Izvješće ravnateljstva o dosadašnjem radu.2. Izvješće nadzornog vijeća3. Izžrijebanje članova koji imadu ispuniti & 35. društvenih pravila itd.Nema podataka o radu i zaključcima sa ove skupštine maglajskih bankovnih

akcionara, koja je razmatrala rad Banke u 1920. god. Primjećuje se, međutim, da je zatraženo povećanje dioničke glavnice i promjena Pravila društva (u kom pravcu teško je naslutiti). Iz dokumenata vidimo da je povećanje akcionarske glavnice vršeno u tri emisije, jer su poratne prilike to zahtijevale.

Suprotno tadašnjim običajima, maglajska Privredna banka d.d. nije uz javni poziv za Prvu glavnu godišnju skupštinu objavila i račun bilanse i račun gubitka (rashoda) i dobitka (prihoda), te iz tih razloga ne znamo sa kojim je poslovnim rezultatom završila 1920. godinu, tj prvu godinu svog rada, a niti znamo bilansnu sumu

9a Vidi spisak dijela dioničara u poglavlju: “Prilozi, literatura i izvori”.



aktive i pasive. Pozitivno znamo da je započela rad sa austro-ugarskim krunama, jer su kako smo naprijed rekli - u to vrijeme i nešto kasnije još uvijek bile u opticaju u ovom dijelu zemlje.

Iz bilansnih podataka koji slijede može se solidno steći predstava o bilansnim pozicijama koje su činile bančin finansijski potencijal i novčanu snagu.

RACUN BILANCEdne 31.decembra

(u din. bez para)

Aktiva: 1921. 1928. Pasiva: 1921. 1928

Gotovina 24.819 25.161 Dionička glavnica 100.000 500.000

Mjenice 130.050 461.475 Pričuvna zaklada 150 12.650

Dužnici: u tek. računu 156.422 440.028 Posebna pričuva 0 6.000

Nekretn. i otpis 6.250 9.000 Prenosni kamati 1.125 8.000

Namještaj 11.250 1 Reeskont 25.000 50.000

Ulošci (štedovni) 173.033 242.670

Vjerovnici u privrem. računu 18.818 115.424

Dobitak 10.665 921

328.791 935.665 328.791 935.665



Račun bilanse (račun razmjere ili račun izravnanja) 1928. godine pokazuje porast glavnih pozicija: u aktivi mjenica i dužnika, a u pasivi: dioničke glavnice, ,,štedovnih'' uloga i vjerovnika za više puta prema 1921. godini10.

Podaci u navedenoj tabeli veoma ilustrativno pokazuju razvojnu liniju ove naše Banke. Da raspolažemo podacima iz 1920. godine (prve godine njenog rada) ta slika bi bila još reljefnija

Račun gubitka i dobitkaPrivredne banke (dd) Maglaj

(u din. bez para)

1927. 1928. 1927. 1928.

Kamata od uložaka 33.122 18.412 Prenos dobitka iz preth. god. 452 2.444

Plate, doplaci i nagrade 60.000 45.000Kamati:Porezi, takse i pristojbe 18.952 5.938

Upravni troškovi 8.712 9.390 - od tek. rač. 27.818 36.678

Otpis 3.000 3.000 - od mjenica 49.036 40.247

Dobitak 2.444 921 Provizija 48.924 3.291

Uk. račun gubitka 126.230 82.660 Uk. račun dobitka 126.230 82.660

Lijeva strana prednje tabele pokazuje ostvarene troškove poslovanja, a desna ostvareni prihod za odnosne godine. Novčana snaga predratne dioničarske banke bila je kako slijedi:

1921. 1927.

(u krun.) (u din.) (u krun.) (u din.)

-Glavnica (kapital) 400.000 100.000 500.000 500.000

-rez. fond (rezerve) 600 150 18.650 18.650

Sopstvena sredstva 400.600 100.150 518.650 518.650

-ulozi (tuđa sredstva) 529.132 132.283 265.626 242.670

Uk. novč. (obrtni) kapit. 929.732 232.433 784.276 761.320

Izvor: izvedeno na bazi bilansnih podataka odnosnih godina.

U poredjenju sa 1921. god. sopstvena sredstva Banke porasla su 1927. i 1928. god. za preko pet puta, dok su tuđa angažovana sredstva (ulozi) znatno sporije rasla, tj. porasla su samo za dva puta. Shodno ovome, ukupan bančin kapital porastao je za 3,4

10 U originalnim dokumentima 1921. god. bilansni podaci iskazani su u austro-ugarskim krunama. Za ovu priliku prevedeni su na vrijednost u nacionalnoj valuti, tj. u dinare na bazi pariteta 1 dinar = 4 krune.



puta.Napominjemo da je Upravni odbor Privredne banke d.d. Maglaj na osnovu

ovlaštenja prve redovne glavne skupštine od 10. jula 1921. god. (saglasno dobivenoj dozvoli od Ministarstva trgovine i industrije od 12. novembra 1921. god.) povećao dionički ulog sa 400.000 na 800.000 kruna (200.000 dinara).

Raspolažemo podatkom da je Banka u tri emisije novih dioničkih uložaka (dionica) počev od 1922. god. pa zaključno sa 1924. godinom, povećala dionički kapital na 500.000 dinara i time primjetno umnožila svoju novčanu snagu. Kako su se stvari poslije 1928. god. pa do likvidacije 1931. god. odvijale nije nam poznato.

U periodu 1920-1928. godine masa dioničke glavnice i ostvarenog čistog dobitka bila je:

(u dinarima)

Dionička glavnica Čist dobitak

1920. 100.000 nema podat.

1921. 100.000 10.665

1922. 200.000 13.608

1923. 200.000 nema podat.

1924. 500.000 28.614

1925. 500.000 29.285

1926. 500.000 28.279

1927. 500.000 2.444

1928. 500.000 921

Počev od 1927. god. čist dobitak banke naglo je opao sa tendencijom daljeg drastičnog pada. Pretpostavljamo da je već u 1929. god. banka ušla u poslovni gubitak koji ju je maksimalno približio poslovnom krahu 1931. godine. Podatke za ovaj period nisam uspio pronaći, pa su dalje hipoteze na ovoj relaciji rizične.Prve tri godine rada Banka je svoje poslovanje iskazivala u austro-ugarskim krunama. Radi uporedivosti i ovdje je njihovo pretvaranje u prednjoj tabeli izvršeno na bazi 1dinar = 4krune.

Prema onda.šnjim zakonskim normama Privredna banka d.d. Maglaj imala je slijedeće organe upravljanja:

- Ravnateljstvo (upravni odbor) koje je bilo sastavljeno od predsjednika, potpredsjednika i pet članova. Do 1929. god. na funkciji predsjednika Ravnateljstva bili su: Edhembeg H. Uzeirbegović, Uzeir Uzeirbegović i Uzeirnuri Uzeirbegović;

- Nadzorno vijeće (kasnije Nadzorni odbor) sastavljeno od pet (kasnije od tri) članova. Na čelu ovog organa bio je predsjednik. U svojstvu članova pominju se: Mustajbeg H. Uzeirbegović, Dželal Smajlagić, dr Viktor Jankijević, advokat iz Tuzle i dr. - Ravnatelja (tj. poslovnog direktora), i

- Glavnu godišnju skupštinu.



Ravnateljstvo i Nadzorni odborbirani su i razrješavani svakegodine na glavnim godišnjim skupštinarna.

Kontrolu nad radom Banke vršila je Finansijska direkcija iz Banja Luke.Ko je bio prvi ravnatelj (poslovni direktor) Privredne banke d.d. Maglaj?

Pozitivno znamo da je 1921, 1922. i 1925. godine to bio Stjepan Vukojević. Kasnije ćemo ovo ime naći i na drugim funkcijama u ovoj Banci. Po jednom nepotpisanom dokumentu po likvidaciji maglajske Banke Stjepan je odselio u Doboj i tamo osnovao novu d.d. banku, a i da je iz Mostara. Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka d.d. u Tešnju javnim oglasom, na primjer, tražila je pogodnu osobu za ravnatelja banke (i nudila stan), što ukazuje da je poslovima dioničarskih banaka rukovodilo stručno, profesionalno lice.

U ovo vrijeme predsjednik ravnateljstva bio je Edhembeg H. Uzeirbegović, a potpredsjednik Husein eff. Smajlagić. U ovakvoj hijerarhijskoj postavi teško je pretpostaviti činjenicu da je Uzeirbeg Uzeirbegović, inicijator osnivanja Banke i njen najjači dioničar, bio u pasivnoj ulozi (makar je u posmatranom trenutku bio član njenog ravnateljstva). Da bogati posjednik Uzeirbeg nije bio nijemi posmatrač zbivanja potvrđuje i podatak da je skoro stalno bio član ravnateljstva, a potom uzastopno predsjednik Ravnateljstva od 1925. do 1927. godine. Stoji i činjenica, da je po likvidaciji Banke sav tadašnji inventar prenijet u njegovu porodičnu zgradu - kancelarijski namještaj, željezna kasa, dokumentacija11.., a to već dovoljno asocira odgovor koje tu bio glavni stožer.

Posve sigurno znamo da je Banka imala svog knjigovođu-blagajnika i podvornika. Prvi bankarski radnici na tlu Maglaja za koje u ovoj fazi istraživanja znamo bili su: Mustafa (sin Mahmuta) Kadribašić12 i Mujo Bajraktarević Bajtal13 iz Maglaja.

Privredna banka d.d. Maglaj (pored ondašnjeg Sreskog suda, Konak-zgrade i porodične zgrade na Čakalovcu Edhembega Uzeirbegovića) imala je električno svjetlo sa agregata instalisanog na ,.lađaš-mlinu'' na Bosni, vlasništvo pomenutog Edhembega dioničara Banke.

Iz dokumenata saznajemo, da je dionica Banke bila 50 dinara + 10 dinara po dionici na ime troškova osnivanja, a iz nepotpisanog dokumenta da je po osnutku Banke i uplaćenog dioničkog (akcijskog) kapitala Narodna banka Kraljevine SHS

odobrila Privrednoj banci d.d. Maglaj 100.000 dinara, no da je to bilo nedovoljno za

11 Veći dio ovog inventara izgorio je u požaru koji je zahvatio magacinsku zgradu Uzeirbega (preko puta današnjeg “Zdravljaka”) u vrijeme okupacije naše zemlje, a dio je nestao u seobi. Osim dijela namještaja, nasljednici Uzeirbega ne posjeduju nikakvu dokumentaciju o ovoj prvoj maglajskoj Banci.

12 Iz pisanih dokumenata koje je iza sebe ostavio pok. Mustafa (otac naše učiteljice Šemse iz Donje čaršije) vidi se, da je u pomenutoj Banci (u svojstvu bankovnog činovnika) radio od 1. jula 1922. godine do 28. februara 1933. godine.

13 Nekoliko Maglajčanina mi je pričalo da je Mujo Bajraktarević Bajtal bio podvornik u “Uzeirbegovićevoj banci”. Kako pismenu potvrdu nisam našao, to sam se (nenejavljeno) uputio njegovom sinu Muharemu. Na pitanje da li zna gdje mu je otac sve radio, bez predomišljanja mi je rekao: bio je izvjesno vrijeme u Uzeirbegovićevoj banci..., a bio je i “lađaš” na mlinu Edhembega na Bosni... Od kada i do kada Muharem to nije sigurno znao.



normalan rad.Banka je na povučene dionice pri prekidu dioničarstva isplaćivala dividendu u

visini od pet odsto godišnje po dionici.Dželal Smajlagić imao je, na primjer, 1.500 dionica u nominalnoj vrijednosti od

75.000 dinara (najvjerovatnije nakon treće emisije), i s tom sumom nije smatran u veće dioničare.

Iz navedenih podataka proizilazi, da je Banka imala upisanih 10.000 dionica 1924. god. (500.000 : 50 = 10.000).

Ni u jednom dokumentu preko kojeg se Banka obraćala javnosti kamatna stopa na odobrene kredite a niti na uloge nije saopštavana, što bi moglo da znači da je bila nejedinstvena, da je zavisila od kvaliteta jemstvenog pokrića, pa i od drugih faktora. U neslužbenom dokumentu stoji da su neke mjenice terećene kamatom od 40-60 odsto, neke sa 20 odsto. U ovom kontekstu pominje se neki Meho Mrehić iz Bajvata (Opština Zavidovići) koji je dobio trogodišnji kredit uz 48 % kamata godišnje.Uz to je išla i hipoteka na Mehine nekretnine...

***

Još u davna vremena u našim krajevima društvena svijest o nužnosti novčanog (zajmovnog) potpomaganja privrednog razvoja, uz obostrani interes spontano je rasla i na različite načine krčila sebi put, pa i uz kršenje vlastitih vladajućih crkvenih dogmi. Jer, prirodno, bez interesa nije išlo. Uspješno probijanje ovih barijera dovelo nas je do današnjeg, savremenog bankarstva uprkos dramatičnih padova i krahova...

„Naziv banka potiče od talijanske riječi banco, tj. stol, na kojem su srednjovjekovni mjenjači raznovrsnog kovanog novca obavljali svoj posao. Taj je naziv obuhvatao i druge poslove... za čuvanje, pozajmljivanje i izdavanje novca, za olakšavanje međusobnog plaćanja (platnog prometa)”.14

“U svom primitivnom obliku, kredit je i u BiH postojao oduvijek. Robni kredit u njima stariji je od novčanog, a seoski (poljoprivredni) od gradskog. Kao novčani povjerioci javljaju se još od prije 400 godina vakufi, crkvene opštine, manastirske uprave... Iako ni hrišćanstvo ni islam ne dozvoljavaju posao davanja novca pod interes; Bankarskim poslovima, pored Jevreja, bavili su se i hrišćani i muslimani, i njihove ustanove„15.

Primjera kršenja navedenih zabrana ima mnogo i svjesno, jer su sve te konfesionalne ustanove imale potrebu za prihodom, ali i osjećanje potrebe potpomaganja društveno-ekonomskog razvoja ondašnjeg društva odnosno privrednog sistema.

“Od džamija u Tešnju, čiji su vakufi imali gotova novca i davali ga u zajam, spominju se u spomenutom sidžilu (službena knjiga - moja primjedba): l. Sultan Selimova, 2. Gazi Ferhatbegova, 3. Hadži Omerova... Jedan dosta jak vakuf gotovog novca je nekog Alibega... Nadalje, Ap-anzis Osmanov vakuf... Neka bogata djevojčica,

14 “Privredni leksikon”, Zagreb 1961. str. 4815 Marko Marković: “Bankarstvo Bosne i Hercegovine”, izdanje piščevo, štamparija “Bosanska Pošta”,

Sarajevo, 1938. str. 4.



Rabija kći Hadži Hasanova, imala je 76.210 akči gotova novca, i ova svota data je na zajam 47-morici dužnika”16.

Pozivajući se na gornjeg autora Osmana A. Sokolovića, pisca članka “Kreditne prilike u Tešnju prije tri stoljeća” (objavljenog u “Novom Beharu”, Sarajevo, br. 8-10/1932. g.) veliki poznavalac bankarstva BiH Marko Marković u svom već pomenutom radu piše: „Tešanjski kadiluk imao je, na primjer, 1052/3 godine po hidžretu ( = 1643/4) pored Ferhatbegova vakufa, namijenjenog džamiji, mektebu i karavan-saraju (čija je glavnica 1052 g. (= 1640) iznosila 127.811, kamata 18.131, krija 3.660 i mukata 1081 akču, ukupno 150.683 akče) još 34 vakufa (za džamije, škole i razne popravke česama, puteva, hanova, džamija) čija je gotovina, nešto preko 600.000akči, pozajmljivana”17.

Iz pronađenog “teftera” Mutavelje Alije, tešanjskog kadije koji je preko Osmana A. Sokolovića 1941. godine ušao u našu bankarsku publicistiku saznajemo da su zajmovni korisnici tog doba bili svi slojevi ondašnjeg tešanjskog društva, da su davani uz sigurno jemstvo i 15% kamata (jedan mlinar “i to neki Alija, sin Kurtiša, koji zalaže svoj mlin kao jamstvo za pozajmljeni novac” i 15% kamata18 itd.

Ima podataka koji govore da su znatnokasnije i kod Srba davani zajmovi uz kamatu (“...Znati se kada dodosmo Jovanu Gabeli groša 190, na sto 12; dadosmo na sv. Simeuna Stlpnika”), zatim: “...Uze ja Jovan Simić aspri 1000. Na mjesec na groš po dinar, oktombra 26. I plati isti Jovan Simići i fajde dado (h) 400”19. Tefter i raboš dugo su bili jedine “bankovne knjige” u kojima su bilježeni zajmoprimci, jemci, svjedoci...

Na scenu su potom u kadilucima Bosne stupili Menafi sanduci (pripomoćne zaklade, narodne štedionice) uvedeni naredbom vilajetske vlade 1866. god. Po tom osnovu Menafi sanduci nastali su i u kadilucima (kotarevima) Maglaja, Gradačca, Gračanice, Dervente, Tešnja i Žepča.

Na tešaljskom “bankarstvu” od prije tri i po vijeka duže sam se zadržao u namjeri da koliko-toliko osvijetlim dugogodišnju tradiciju naših suseda u bankarstvu. koja je bila preteča ranom pravom bankarstvu u ovom gradu.

Prema raspoloživim podaeima Tešanj je već 1906. godine imao osnovanu svoju normativno uređenu banku pod nazivom: “Prva muslimanska kreditna zadruga” kasnije pretvorena u Muslimansku trgovačku i poljodjelsku banku; Uslijedila je potom Narodna kreditna banka d. d. koja je po završetku prvog svjetskog rata promijenila naziv u Kreditna banka d. d. Iz prezentiranog registra banaka uočavamo da su Tešnjaci na svojoj privrednoj pozornici izveli pravi bankarski bal pun kolora i dinamike... Druga bankarska meka na dobojskoj regiji bila je Derventa. Stručna literatura pominje da je Hrvatska centralna banka 1907. godine prouzela “Hrvatsku veresijsku zadrugu” u Derventi. Kasnije je ovdje radila “Srpska kreditna banka d.d.”, godinu dana docnije Dervenćani su osnovali “Hrvatsku banku d.d.; pominje se, zatim, “Muslimanska

16 Osman A. Sokolović: “Tešanj prije tri stoljeća (1639-1642.)”, Državna tiskara u Sarajevu - 1941, str.4.17 Marko Marković: “Bankarstvo Bosne i Hercegovine”, izdanje piščevo, štamparija “Bosanska Pošta”,

Sarajevo, 1938. str. 5.18 Osman A. Sokolović: “Tešanj prije tri stoljeća (1639-1642.)”, Državna tiskara u Sarajevu - 1941, str.8.19 Vladislav Škarić: “Druge beleške, računi... iz 1759/60 i 1785/6 g.”. “Bos. Vila” br. 8 1913 g. (uzeto sa

str. 5 Marko Marković: “Bankarstvo Bosne i Hercegovine”, Sarajevo, 1938.



banka d.d.” i druge.

Dosta rano, tačnije 1910. god. u Odžaku je osnovana “Prva veresijska štedionica i veresijska zadruga”, 1911. god. u Bos. Brodu “Hrvatska kreditna banka i štedionica d.d.'' i u Gračanici “Srpska štedionica d.d.” itd.

Prema stručnoj publikaciji, Privredna banka (d.d.) Maglaj otišla je u likvidaciju 1931. godine. Najverovatnije je da je tako, mada nisam našao dokumentovanu potvrdu, pa ni javni oglas o razvrgnuću društva i postavljanje likvidatora. U specifikaciji svog radnog staža (prezentiranog personalnoj službi Sreskog NO Maglaj 1946. godine) bančin službenik Mustafa Kadribašić na dva mjesta kaže da je u ovoj banci radio do 28. februara 1933. godine, a to može da znači da je u njoj ostao da izvrši protest i utuživanje mjenica i dr. poslove vezane za likvidaciju. Na likvidaciju ove Banke, pretpostavljamo, moglo je uticati više f'aktora. Naime, poratne državne režije skočile su i do 40 odsto na kapital što mali zavodi poput ove Banke, nisu mogli bezbolno podnijeti.

Duboka ekonomska kriza, koja je zahvatila tadašnju jugoslovensku ekonomiku, porazno je djelovala na kupovnu snagu stanovništva, na trgovinski i zanatski obrt, na otplatnu moć bančinih dužnika. Svjetski ekonomski krizni tajfun dopro je do naših obala 1931. god. u najdrastičnijim razmjerama, što je u drugom dijelu godine imalo za posljedieu naglo povlačenje uloga iz svih bankovnih zavoda u BiH pa i iz naše dioničarske Banke, ukoliko je u to vrijeme još bila na nogama.

Uz sve to, naš bankarski zavod potresali su i unutrašnji nesporazumi koji su mu (vjerovatno) skratili agoniju.

Šesnaest godina kasnije u oslobođenoj zemlji, u uslovima vlasti radničke klase, u Maglaju je uspostavljena nova bankarska ustanova - Narodna banka FNRJ - Fil. Maglaj, zasnovana na novim društvenim osnovama, sa obilježjima socjalističkog bankarstva i u službi opštedruštvenog razvoja, Iišena zelenaške psihologije i ciljeva.



Spisak dioničara Privredne banke d. d. u Maglaj

1. Bečirović eff. Husein, geometar2. Bradarić Meho, težak iz Liješnice3. Čaić lbrahim, iz Sevarlija (?)4. Hulusi Mehmed, nadgruntovničar; narodni poslanik iz Žepča5. Hodžić eff. Ibrahim, nadzornik puteva iz Maglaja6. Jankijević dr Viktor, advokat iz Tuzle7. Kadribašić Hasan, posjednik iz Maglaja8. Karahusić Began, trgovac iz Maglaja9. Kožulović Niko, iz sela Galovca kraj Novog Šehera10. Mačković Mehaga, sred. posjednik; predsjednik grad. opšt. Maglaj11. Mulalić Husein, trgovac iz Maglaja12. Muradbašić Osman, učitelj i narod. poslanik iz Maglaja13. Obralić Osman, trgovac iz Maglaja14. Omić Pašan, težak i opančar iz Tujnice15. Osmanagić H. Alilaga, viši šumar, savjetnik; višu šumarsku školu završio

u Beču16. Osmanbegović Osmanbeg17. Smajlagić Avdo, gradski policajac18. Smajlagić Dželal, trgovac iz Maglaja19. Smajlagić Husein, trgovac i posjednik iz Maglaja20. SmajlagićMehmedalija, težak21. Smajlagić Nurija, trgovac iz Maglaja22. Suljaković Mehmed, posjednik i opančar iz Tujnice23. Šahbegović Osman24. Terzimehić Arif, trgovac iz Maglaja25. Terzimehić Sulejman, trgovac iz Maglaja26. Topčagić Ašir, trgovac iz Maglaja27. Vukojević Stjepan, iz Mostara (?)28. Uzeirbegović Edhembeg, veleposjednik iz Maglaja29. Uzeirbegović Mustajbeg, veleposjednik iz Maglaja30. Uzeirbegović Uzeirbeg, posjednik iz Maglaja31. Uzeirbegović Uzeirnuri, posjednik iz Maglaja

Kako je naprijed rečeno, nisam uspio pronaći kompletan spisak bančinih akcionara (dioničara). Velika je vjerovatnoća da je on bio duži od prezentiranog na ovom mjestu, a usmena kazivanja nisu se mogla uobziriti.


novčani zavodi maglaja s početka (20.) vijeka do 1941. godine

Documents