Normalno i emocionalno jedenje

Ana Katarina Sansevi

(predavanje Osjeaji i emocije, prvi dio)

Da bi promijenili svoj emocionalni odnos sa hranom, najee moramo stvoriti neki novi emocionalni

odnos. A to je odnos sa samima sobom. Jer emocionalni odnos sa hranom je i nastao upravo iz naeg

neprepoznavanja naih vlastitih osjeaja, koji nam govore tko smo, to elimo, to ne elimo i kako to

moemo ostvariti.

Svi mi, koji imamo bilo kakav oblik disfunkcionalnog, emocionalnog jedenja, eljeli bi postati normalni

jedai.

Pod normalnim jedenjem uglavnom podrazumijevamo da:

- Jedemo onda kada smo gladni

- Izabiremo nutricionistiki kvalitetnu hranu

- Smo prisutni sa procesom hranjenja dok jedemo (dok jedemo ne radimo paralelno neke druge

aktivnosti poput gledanja televizije jer onda ne moemo istinski osjeati da jedemo)

- Stanemo sa hranjenjem onda kada smo puni i zadovoljni

Ako primjeujemo da nae disfunkcionalno jedenje izlazi iz gore navedenjih okvira, odnos sa hranom bi

mogli unaprijediti samo time da pokuavamo pratiti navedene toke. Meutim, glavni problem nastaje

upravo zato jer je nae disfunkcionalno jedenje vrlo esto ve toliko impulzivno, da snagom volje jako

teko moemo zadovoljiti zadane toke.

Zato?

Zato jer ako ve due vrijeme imamo iskrivljeni odnos s hranom vrlo je vjerojatno da:

- Uope vie ne znamo kada smo stvarno gladni (teko prepoznajemo fiziki osjeaj gladi)

- Umjesto stvarne gladi osjeamo ili jaku udnju ili jaku odbojnost prema hrani (silu)

- Ta sila je vrlo esto jaa od nae sposobnosti da ostanemo prisutni sa svojim procesom hranjenja

- Vie nam nije bitno da li smo puni ili prazni (da li smo gladni ili ne), nego je najbitniji osjeaj

jedenja ili nejedenja hranje (ovisno o tome koji oblik disfunkcionalnog jedenja smo razvili)

to se due bavim pitanjem disfunkcionalnog jedenja, dola sam do slijedeeg zakljuka:

Bez obzira na koji nain pokuavali promijeniti svoje ponaanje sa hranom, ostati emo zaglavljeni u

istom obrazcu disfunkcionalnog jedenja (ili emo mu se povremeno vraati kroz ivot) sve dok se ne

upitamo slijedea pitanja:

1. Na koji nain se nosim sa svojim emocijama?

2. I kakve veze hrana (i hranjenje) ima s tim?

Zato se to ne pitamo?

Zato jer je, vrlo esto, puno lake konstantno biti preokupiran mislima o dobroj i looj hrani, jesti ili

ne jesti, mijenjati jelovnike i planirati dijete, nego stvarno zaroniti u sam korijen nae problematike i

suoiti se sa vlastitim nezadovoljstvom i neugodnim emocijama koje su uzrok emocionalnog jedenja.

Prvo s im se suoavamo su vlastiti otpori da se pitamo ta pitanja, jer to ako otkrijemo neto neugodno

o nama samima? to ako se, umjesto hranjenjem, ponemo baviti svojim emocijama?

I to ako u planu svoje budunosti umjesto popisa:

- Jesti u tri obroka dnevno

- U potpunosti u izbaciti slatkie

- Umjesto doruka u piti zdravi shake sa superfood dodacima

- Neu veerati nakon 18h

- Piti u 10 aa vode

- Pisati u sve to pojedem tog dana

- Gubiti u 2 kg mjeseno

Sastavimo novi popis:

- Upoznati u sebe

- Pokuati u osjetiti sve svoje emocije (i ugodne i neugodne)

- Nauiti u prepoznavati koja emocionalna stanja su trigeri mojeg disfunkcionalnog jedenja

- Pisati u kada osjeam ljutnju, tugu, krivnju, sram, oaj, bespomonost, nemir, frustraciju

- Nauiti u osjetiti koje emocije osjeam u odreenim situacijama i ZATO to osjeam

- Nauiti u se nositi sa tim emocijama i izraziti ih na adekvatan nain

- Izraavanje mojih emocija pomoi e mi da se smanji moja vezanost za disfunkcionalno jedenje

Uspjeno mijenjanje emocionalnog obrasca jedenja je direktno povezano s naom sposobnosti da

moemo osjeati pun spektar emocija, da pri tome znamo TO osjeamo, ZATO upravo to osjeamo,

da se znamo nositi sa tim emocijama i da ih moemo IZRAZITI!

Da bi promijenili svoje disfunkcionalno jedenje trebamo pronai nove, kreativne naine da ivimo vlastiti

ivot. Iako se ova promjena ini da trai puno ulaganja od nas, ako gledamo dugorono, trai manje

energije nego to nam se ini. Jer da bi promijenili svoje ponaanje sa hranom, moemo se truditi cijeli

ivot i stalno imati osjeaj da se nalazimo u krugu iz kojeg nema izlaza.

No, ako se odluimo na izazov susretanja sa vlastitim emocionalnim obrascima, moemo, uz

posveenost procesu i odreeno vrijeme, promijeniti svoje disfunkcionalno jedenje zauvijek.

I ne samo to.

Upoznavajui svoje emocije mozemo konano otkriti koje potrebe se nalaze ispod njih, to stvarno

elimo od ivota, na koji nain to moemo traiti i ostvariti, na koje se sve naine moemo pobrinuti za

sebe kada se osjeamo loe, bez da koristimo mehanizam emocionalnog jedenja?

Istinsko suoavanje sa disfunkcionalnim jedenjem nam moe pomoi da se prestanemo brinuti za

druge i pobrinemo za sebe, da postanemo zdravo sebini, da nauimo rei NE, da ponemo

vjerovati da zasluujemo dobre stvari u ivotu, i da u konanici iskreiramo ljepi i ispunjeniji ivot za

sebe!

www.tihrem.net