121

Prikaz knjige

Knjiga Osnove socijalne pedagogije sastoji seod tri dijela, pri demu je naslov prvog dijela Uvod usocijalnu pedagogiju, a drugog dijela Poremeiaji uponalanju djece i mladih - socijalnopedago5ka per-spektiva. Tre6i dio knjige obuhvaia priloge, abec-edni popis pojmova, literaturu te kratke biografije oautorima knjige.

Prvi dio knjige, Uvod u socijalnu pedagogiju,sastoji se od Sest poglavlja koja ditatelja postupno,logidnim slijedom uvode u podrudje razvoja socijalnepedagogije, razumijevanje suvremene socijalnepedagogije, pozicioniranja socijalne pedagogijekao znanstvene i teorijske discipline u odnosuna neke druge znanosti te definiranjem struke istrudnih postupaka kroz identitet samih strudnjakai intervencija.

U prvom poglavlju, Razvoj socijalne pedagogije,autori zapodinju s prvim javljanjem pojma socijalnapedagogija sredinom 19. stolje6a u Njemadkoj tesa znadenjem F.A.W.Diesterwega u Siroj primjenitermina socijalna pedagogija. Nadalje, autori navrlo saZet, a opet sveobuhvatan nadin opisuju razvoisocijalne pedagogije unutar Sireg druStvenog kon-teksta, nagla5avajuii utjecaj tehnolo5kog razvitka,zakonskih akata i filozofskih i etidkih polazi5ta, teekonomskih prilika druStava u kojima se socijalnapedagogija razvljala (i danas se razvija). Posebnosu elaborirani Natorpov i Nohlov koncept soci-jalne pedagogije, pri demu se navodi da je Natorpopisivao socijalnu pedagogiju kao pedagogiju kojapripada zajednici - radu u/sa zajednicom, dok jeNohlov koncept usmjeren razradi funkcije socijalnepedagogije u odgoju i obrazovanju djece i mladihu cilju umanjivanja druStvenih problema. Razvojsocijalne pedagogije nakon Drugog svjetskog rataopisan je u dva smjera: a) socijalna pedagogija kaoposebno odgojno podrudje i b) socijalna pedagogijakao odgoj za moralno pona5anje. Razvoj socijalnepedagogije u Hrvatskoj predstavljen jekroz podetakrazvoja obrazovanja socijalnih pedagoga (ranije:defektologa) od 1962. godine na dalje. Nagla5eno

Skolska Knjiga, Zagreb, 2007, 267 str.Napisao: Neven Ricija5

je da je u hrvatskoj praksi socijalna pedagogija napodetku ostavila znalajan pedat u institucionalnomtretmanu djece i mladih s poremeiajima u pona5anju,te da se s vremenom funkcija socijalne pedagogijemijenjala i Sirira uloga ponajvi5e ulaskom socijalnihpedagoga u sluZbe centara za socijalnu skrb, sudovei drtavna odvjetniStava te sve veiom promocijomprevencije u okviru socijalnopedago5ke prakse.

Drugo poglavlje, Suvremena socijalna pedagog-ija, podinje pozicioniranjem socijalne pedagogije uokviru a) edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, b)pedago5kih znanosti i c) socijalnih znanosti (soci-jalnog rada) i navodenjem najznadajnijih definicijasocij alne pedagogijekoje oslikavaju postoj anj e znat-nih razlika u poimanju ove strudne, znanstvene iteorijske discipine. U ovom poglavlju autori takoderdefiniraju predmet socijalne pedagogije kroz razu'mijevanje sustava socijalno devijantnih osoba, nji-hovog socijalnog okruZenja i odgojnih potrebapojedinaca i druStvenih grupa u svrhu njihove soci-jalne integracije, obrazlaluli zna(aj termina koji sevezuj u uz r azli(ite soc ij alnopedago Ske intervenc ij e -prevenc ij u, socij alnu integraciju, rehabilitaciju, soc-ij alizacij u, resocij alizaciju, tretman, transformacij upona5anja i drugih aspekata Livota i funkcioniranjadjece i mladih s poremeiajima u pona5anju. Autoripredmet socijalne pedagogije kao znanstvene dis-cipline odreduju kao pronalaZenje zakonitostisveukupnih (biolo5kih, psiholo5kih, pedago5kih isocijalnih) pretpostavki odgojnog procesa osoba sporemeiajima u pona5anju, usmjerenoga njihovojsocijalnoj integraciji.

Treie poglavlje, Socijalna pedagogija kao znan-stvena disciplina, obuhvaia tri temeljna podrudja.Prvi je vezan za pozicioniranje socijalne pedagogijeu sustavu druStvenih znanosti, drugi uz istraZivadkemetode u socijalnoj pedagogiji, atre(i uz odnos soc-ijalne pedagogije i srodnih znanstvenih disciplina. Uprvom se dijelu problematizira pripadanje socijalnepedagogije odgojnim, odnosno edukacijsko-reha-bilitacijskim znanostima. U drugom dijelu autori

122 Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 14 (2007) Br. 2, l-126

obrazlalu svoje stajali5te prema kojem zadaie soci-jalne pedagogije obuhvaiaju pronalaLenje zakoni-tosti prevencije i razvoja poremeiaja u pona5anju,klasificiranje poremeiaja u pona5anju s obziromna etiolo5ke, fenomenolo5ke i tretmanske aspekte,pronalaZenje zakonitosti socijalnog funkcioniranjaosoba koje zbog poremeiaja u pona5anju imajuteSkoie u socijalnoj integraciji te pronalaZenjezakonitosti struktumih i funkcionalnih promjenaosoba s poremeiajima u pona5anju pod utjecajemspecijalno programiranih stimulatora (odgoja). Tese zadale ostvaruju primjenom razliditih kvantita-tivnih (ponajvi5e multivarijantnih) i kvalitativnihistraZivadkih metoda, a autori upuiuju na potrebuuravnoteZene primjene svih znanstvenih metodakoje se uobidajeno primjenjuju u druStvenim zna-nostima, uz isticanje potrebe uvaZavanja etidkihnadela istraZivanja, U treiem dijelu autori na jasannadin opisuju interdiscipliname elemente socijalnepedagogije, pri demu istidu potrebu kori5tenjaspoznaja iz socijalnoj pedagogiji srodnih disciplinakao Sto su filozofija, sociologija, medicinske zna-nosti, pravo, pedagogija, psihologija te socijalnapolitika i socijalni rad te elaboriraju specifidnostisocijalne pedagogije.

eetvrto poglavlje, Teorije socijalne pedagogije,obuhvaia kljudna obiljeZja dobrih teorija uopie,suvremena teorijska poimanja odgoja i sastavniceteorija socijalne pedagogije. Autori teorije socijalnepedagogije definiraju kao koherentne sustave idejavezane uz etiologiju, fenomenologiju i tretmanporemeiaja u pona5anju u svim faza njihovog raz-voja te kao nadela, metode i oblike odgojne praksekoja je i socijalna i pedagoSka. Poseban naglasakstavljen je na kljudne rezultate istraZivanja koja suse odvijala na Odsjeku za poremelaje u ponalanjuEdukacijsko--rehabilitacijskog fakulteta Sveudili5tau Zagrebu, koji predstavljaju znanstvene temeljesocijalnopedago5kih teorija. Iako su autori zauzelistajali5te prema kojem su sastavnice teorija socijalnepedagogije sve relevantne teorije iz znanstvenihdisciplina srodnih socijalnoj pedagogiji i teori-je proizal5e iz specifidnoga socijalnopedago5kogdjelovanja, posebnu pozomost posveiuju teorijisustava kao osnovi obja5anjavanja svih druStvenihpojava.

Profesionalni identitet socijalnih pedagoga nazivje petog poglavlja koje je usmjereno vrijednosnimkomponentama socijalnopedago5kog poziva, kom-petencijama te funkcijama i podrudjima praktidnogdjelovanja socijalnih pedagoga. Pi5uii o vrijednos-nim komponentama, autori upuiuju na znadaj etikeu socijalnopedagoikoj profesiji, navode etidka

nadela rada i djelovanja prema korisnicima i drugimstrudnjacima posebno nagla5avajuii etidke stand-arde Medunarodne udruge socijalnih pedagoga iHrvatske udruge socijalnih pedagoga te upuiuju nakomponetne koje je za etidko djelovanje porrebnoosgiurati. Profesionalnu kompetentnost socijalnihpedagoga autori definiraju kroz standardne kom-ponente profesionalne kompetentnosti, odnosnokao sintezu profesionalnih znanja, profesionaln-ih vje5tina i osobina lidnosti, odnosno osobnihpotencijala socijalnih pedagoga, problematizirajuiidruStvene okolonsti u kojima socijalni pedagozite kompetencije uobidajeno realiziraju.. Uz pikazfunkcija i podrudja praktidnog djelovanja soci-jalnih pedagoga koji se temelji na teoriji posre-dovanog iskustva udenja i sluZbenim dokumen-tima francuskog udruZenja socijalnih odgojitelja(AVTES communique), autori se posebno osvriuna druStvenu uvjetovanost stvamih moguinosti prak-ticiranja pojedinih funkcija profesije.

Posljednje, Sesto poglavlje prvog dijela knjigezove se Temelji, mo6 i granice socijalnopedago5kihintervencija, kojim se zaista zaokruZuje cjelina sa svimprethodnim poglavljima. Vrijednost ovog poglav-lja sadrZana je u naglaSavanju zakonskih temeljasocijalnopedago5kih intervencija koji strudnjacimapruZaju okvir za sve postupke vezane uz prava djecei mladih s poremeiajima u ponaSanju, podev5i odUstava RH, konvencij a medunarodnih organ izacija,do specifidnih zakonskih akata. Autori potom opis-uju institucijski okvir socijalnopedago5kih inter-vencija kroz zakonodavnu, izvr5nu i sudsku vlast,uz opis specifidnih funkcija ustanova koje rade sdjecom i mladima s poremeiajima u pona5anju iosvrt na praktidna ogranidenja socijalnopedago5kihintervencija (ukljudujuii probleme definicija poj-mova, organizaciju i dostupnost socdalnoza5titnihi socijalnopedago5kih intervencija). Na kraju ovogpoglavlja, autori promiSljaju daljnji razvoj soci-jalne pedagogije stavljajuii je u konteksr suvre-menih druStvenih kretanja na globalnoj, socijalnoj,politidkoj i znanstvenoj razini.

Drugi dio knjige, pod naslovom Poremeiajiu pona5anju djece i mladih - socijalnopedago5kaperspektiva, sastoji se od detiri poglavlja kojaobraduju podrudj e pojmovnog odredenj a, etiologije,fenomenologije i druStvenog znadenja poremeiaja upona5anju djece i mladih.

Sedmo poglavlje Pojmovna odredenj a poremedajau ponaSanju djece i mladih predstavlja znalajandoprinos za razumijevanje socijalnopedago5keteorije i prakse. S obzirom da se radi o vrlo fluid-

Neven Ricija5: Prikaz knjige "Osnove socijalne pedagogije" tz5

nom i nejednoznadnom terminu, autori zapodinju sdefiniranjem pojma pona5anja, posebno citirajudiGlassera, kako bi preko odstupanja od normal-nosti, odnosno statistidkog prosjeka, ditatelja uveli upodrudje poremeiaja u pona5anju. Pritom nagla5avajupsihosocijalni kontekst ponaSanja djece i mla-dih, osobito nagla5avajudi uvjetovanost ponalanjadruStvenim norrnama, komponentama lidnosti,razvojnim fazama te druStvenom uvjetovanoSiuodgoja. Nadalje, autori sistematidno i preglednoobja5njavaju pojmove koji se desto koriste kaosinonimi za pojam poremeiaje u pona5anj u (odgoj nazapu5tenost, prijestupnidko pona5anje, poremeiaji(smetnje) pona5anja, poremeiaji u pona5anju ilidnosti, poremeiaji emocija i pona5anje, opozici-jsko pona5anje, druStveno neprihvatljivo pona5anje,asocijalno ponaSanje, antisocijalno ponaSanje,delinkventno pona5anje, irzi(na ponaianja i sl.),nagla5avajuii prednosti i nedostatke svagoga odnjih i obrazlaLuli razloge opredjeljenosti za pojamporemeiaji u pona5anju. Nakon razja5njavanjaterminolo5kih nedoumica, autori navode razliditedefinicije pojma poreme6aji u pona5anju, poseb-no istiduii definicije koje su ponudili profesoriOdsjeka za poremeiaje u pona5anju Edukacijsko-rehablitacijskog fakulteta Sveudili5ta u Zagrebui opredjeljujudi se za definicije koje obuhvaiajuetiolo5ki, fenomenolo5ki i intervencijski aspektpojave, U nastavku autori nude pregled razliditihklasifikacija poremeiaja u pona5anju (i slidnih poj-movnih odredenja), ukljudujuii nekoliko klasifikaci-ja koje su usmjerene na definiranje razina poremeiajau pona5anju kroz nekoliko stupnjeva ili kategorijana kontinuumu, s obzirom da su mnogi istraZivadi,teoretidari i praktidari razliditih profesija nastojalikategorizirati odstupajuia pona5anja. Tijekom togpregleda autori se osvriu na manjkavosti svakepojedine klasifikacije i upuiuju na potrebu krei-ranja specifidnih socijalnopedago5kih klasifikacijaporemeiaja u pona5anju. Posebno se nagla5avajedna od najuobidajenijih socijalnopedago5kih pod-jela poremeiaja u pona5anju djece i mladih na dvijeosnovne skupine: a) ekstemalizirane ili preteZitoaktivne poremeiaje u pona5anju, te b) intemal-izirane ili preteZito pasivne poremeiaje u pona5anjukoji dine dobar uvod za deseto poglavlje u kojemse detaljnije opisuje fenomenologija poremedaja upona5anju.

U osmom poglavlju, Etiologija poremeiaja upona5anju, autori zapodinju s kratkim prikazomnajznadajnijih pristupa kojima su se u pro5lostiobjainjavali poremeiaji u pona5anju (mahomshvaieni kao kr5enje druStvenih normi) kroz detiriSkole: demonolo5ku, klasidnu i pozitivistidku Skola,

te Skolu kriticizma. Na taj se kontekst nadovezujuobjaSnjenja biolo5kog, psiholo5kog i socioloikogdeterminizma, posebno kroz kriminoloSke teorijekoje danas dine podlogu za sveobuhvatni, eklektidkipristup poremeiajima u pona5anju. Nagla5avjuii dabi sveobuhvatan prikaz svih postojeiih etiolo5kihteorija poremeiaja u pona5anju nadma5io namjenuknjige, autori detaljnije obrazalaLu izabraneetiolo5ke teorije koje smatraju relevantnima zasocijalnopedagoSku profesiju. To su: a) teorijaprivrZenosti, b) teorija akcije, c) funkcionalistidkateorija, d) teorija zna(enja i e) ekolo5ko-sustavnateorija. Posebna je pozomost posveiena elaborac-iji multikauzalne, dijalektidke i dinamidke pri-rode poremeiaja u ponaSanju. Pritom se spretnorazgranllavaju pojmovi koji su valni za razumi-jevanje etiologije, poremeiaja u pona5anju (uzrok,uvjet i povod pona5anja), uz nagla5avanje rela-tivnosti tih pojmova. Poglavlje posveieno etiolog-iji poremeiaja u pona5anju zavr5ava se prikazomkoncepta rizidnih i za5titnih dimbenika koji danasdine osonovu suvremenog pristupa u razumijevanjurazliditih vrsta poremedaja u pona5anju.

DruStveno znadenje poremeiaja u pona5anjudjece i mladih naslov je devetog poglavlja knjigekoje je proZeto razliditim statistidkim pokazatelji-ma o druStvenom poloZaju mladih u Hrvatskoj,o broju i kretanju razliditih kategorija korisnikasocijalnoza5titnih intervencija i razliditih uslugasocijalne skrbi. Buduii da pojavu poremeiaja upona5anju prate razlidite sluZbe, autori se u elab-oraciji njihove pojavnosti u hrvatskom druStvusluZe razliditim izvorima (pravosude, obrazovan-je, zdravstvo, socijalna skrb), ukljudujuii i rel-evantna znanstvena istraZivanja. Osvriuii se naprikazane statistidke i znanstvene pokazatelje,autori zakljuduju da se pojavnost poremeiaji upona5anju u ukupnoj populaciji djece i mladihmoZe usporediti s normalnom distribucijom. pridemu se s ozbiljno5iu poreme6aja smanjuje njihovudio u populaciji. Pritom procjenjuju da poremeiajiu ponaSanju vrlo visokog rizika za razvoi djece imladih obuhvaiaju 5Vo populacije te da 20Vo popu-lacije dini skupina djece i mladih dija se pona5anjakreiu na kontinuumu od visokog do niskog rizika.Ukazujuii na potrebu prevencije i rane interven-cije usmjerene djeci i mladima s poremeiajimau pona5anju razliditih oblika i intenziteta, autoriiznose rezultate znanstvenih istraZivanja koji uka-zuju na znadajnu povezanost maloljetnidke delink-vencije i drugih oblika poremeiaja u pona5anju,dokazujuii da njihov pravovremeni tretman uvelikepridonosi prevenciji maloljetnidke delinkvencije.

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 14 (2007) Br. 2, l-126

Posljednje poglavlje ove knjige ujedno je inajop5imije. Ta se opseZnost nazire vei se u samomnaslovu poglavlja (Fenomenologija poremeiaja upona5anju) buduii da je rijed o pojmu koji obuhvaiaraznolike pojavne oblike pona5anja. Kao Sto jeranije navedeno, autori polaze od temeljne podjelena internalizirane i eksternalizirane poremeiajeu pona5anju. U okviru internaliziranih, preteZnopasivnih poremeiaja u pona5anju, opisana su sljedeiaponaSanja; plaSljivost, povudenost, potiStenost,nemamost i lijenost, neurotski uvjetovani - preteZitointemalizirani oblici poremeiaja u pona5anju tedeficit palnje. Medu eksternaliziranim, pretezitoaktivnim oblicima poremeiaja u pona5anju,opisani su: nediscipliniranost, laganje, bjeZanjeiz Skole, od kuie i iz drugih odgojnih sredina,hiperaktivnost, agresivno pona5anje te delinkvent-no pona5anje. Svako opisano pona5anje ukljudujefenomenologiju (simptome), moguiu etiologiju,osnove socijalnopedago5ke intervencije i moguieposljedice njezina izostanka koje se u praviluogledaju u razvoju druStveno opasinijih i indi-vidualno Stetnijih pona5anja. Posebno su obradenikonzumiranje psihoaktivnih tvari kao sve ra5irenijii ozbiljniji problem u ponabanju djece i mladihte fenomen poremeiaja tijeka Skolovanja koji jeshvaien kao zavr5ni etiolo5ko-fenomenolo5ki kom-pleks ozbiljnog upozorenja za razvoj poremeiaja

u pona5anju. Na kraju ovog poglavlja, dan jesaZet prikaz primjera konkretnih poremeiaja upona5anju putem izvadaka iz seminarskih rado-va studentica socijalne pedagogije te kroz jednopraktidno iskustvo, po5tujuii anonimnost i tajnostpodataka osoba dija su pona5anja opisana. Ovakavzavr5etak poglavlja dobro oslikava multikauzalnost,dinamidnost i dijalektidnost te pojave.

Zakljudno, knjiga Osnove socijalne pedagogijemoZe se preporuditi svima koji Zele steii uvid urazvoj socijalne pedagogije, predmet njezina znan-stvenog i praktidnog djelovanja, kao i u podrudjeetiologije i fenomenologije poremeiaja u pona5anju.Autori su posebnu paZnju posvetili pozicioniranjusocijalne pedagogije i poremeiaja u pona5anju uSiri druStveni kontekst kroz razlllite komparacije,ali i uvaZavajuii komplementarnost, interdiscipli-narnost i transdisciplinarnost socijalnopedago5keznanosti i prakse. Posebna je vrijednost ove knjigei u nadinu pisanja koji je vrlo ditak, dinamidani koherentan, dime je zasluZno i dobio statussveudili5nog udZbenika. Preporudio bih ovu knjigusvim strudnjacima koji rade s djecom i mladima (alii odraslim osobama) s poremeiajima u pona5anju,kao i studentima druStvenih znanosti, pri demu jeovaj udZbenik neizostavan dio obrazovanja studenatasocijalne pedagogije.