nautički turizam

STUDIJ TURIZMA

SEMINARSKI RAD:

NAUTIČKI TURIZAM

Slika 1. http://www.ipress.hr/hrvatska/nauticki-turizam

Mentor: Prof. Dubravko Milojević

Kolegij: Promet u turizmu 2012./2013

Student: Anton Rosić, III.godina

1Zagreb , siječanj 2013.

SADRŽAJ:

1.UVOD

2.RAZRADA TEME:

2.1.Važnije značajke o nautičkom turizmu

2.1.1. Pojam „nautika“

2.1.2. Definicija nautičkog turizma

2.1.3. Oblici nautičkog turizma

2.2. Razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj

2.2.1. Razvojne faze

2.2.2 Karakteristike i značenje nautičkog turizma u Hrvatskoj

2.2.3. Sezonske karakteristike

2.2.4. Luke nautičkog turizma u Hrvatskoj

2.2.5. Vrste marina

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.ZAKLJUČAK

5.LITERATURA


1.UVOD

Već u starom vijeku nalazimo brojne zapise o pomorski putovanjima. Spomenimo poznato

Homerovo putovanje opisano u epu „Odiseja“ koji, vračajući se iz Trojanskog rata doživljava

čitav niz pustolovina. Središte pomorske plovidbe tog vremena je sredozemlje i Grčka. Pored

toga valja istaći da postoje podatci o veslačkim takmičenjima u okviru raznih svetkovina na

vodi u antičkoj Grčkoj, Rimu, Egiptu, Kini itd.

Početkom novog vijeka iskustva plovidbe od antičkog preuzimaju Arapi i prenose u

Španjolsku. Kasnije se talijanski gradovi, poglavito Genova i venecija javljaju kao pomorske

sile na sredozemlju. Poznata su razna veslačka takmičenja koja se osim na Sredozemlju

brzo proširila u Engleskoj. Na Temzi je oko 1500. godine bilo više od 3200 ovlaštenih lađara

koji su čamcima na vesla prevozili putnike i robu. Prvo zabilježeno veslačko takmičenje na

Temzi održano je 1715. godine. Ta tradicija održala se i do danas. Tradicija veslačkih

natjecanja studenskih klubova u Engleskoj datira iz 16. i 17. stoljeća. U vrijeme velikih otkrića

težište pomorstva pomaklo se iz sredozemlja u Portugal, gdje je sredinom 15. stoljeća

datiraju i prve pomorske karte sa detaljnim uputama za plovidbu na tada poznatim

područjima svijeta. Magellan na put oko svijeta kreće 1519.-22. godine koristeći kartu svijeta

koju je 1515. godine napravio Leonardo da Vinci. Pronalaskom tiska već u drugoj polovini 15.

i 16. stoljeću tiskani su i brojni priručnici za plovidbu. U vrijeme znanstvenih putovanja

poznatog moreplovca, istraživača i avanturiste Engleza J. Cooka 1779. godine, pomorska

plovidba koristila se suvremenim metodama navigacije koje su kasnije samo usavršivane

pojavom novih tehnoloških otkrića. Prva trans oceanska krstarenja koja se ujedno mogu i

smatrati i pretečem suvremenog nautičkog turizma zabilježena su krajem 18. stoljeća.

Godine 1866. Amerikanci Hudson i Fitchem prešli su Atlantik za 38 dana, a 1870. godine

Dubrovački kapetan Niko Primorac prvi je jedrilicom prešao iz Europe u Ameriku. Šest

godina kasnije jedan ribar iz Amerike je na brodici od 6 metara doplovio do Europe. Znatno

jači izazovi bili su putovanja oko svijeta. Tako je npr. Amerikanac kapetan J. Slocum 1895.

godine prvi sam plovio športskom jedrilicom „Spray“ dužine 11.2 m oko svijeta. Ovo

putovanje dugo 46 tisuća NM trajalo je nešto više od 3 godine i dalo veliki poticaj razvitku

nautičkih sportova i oceanskim krstarenjima. Nakon toga je Slocum plovio po Karibima, a

1908. godine izgubio mu se svaki trag kod Bahama. Drugi Amerikanac, H. Pidgeon uputio se

na put oko svijeta 1921. godine brodom dužine 10.5 metara. Putovanje je trajalo 4 godine.

Povijesnu prisutnost i razvoj nautičkog turizma na Hrvatskoj obali potvrđuje i veliki broj luka i

lučica. Stoga su turističke organizacije na obali 60 tih godina razvijale vlastiti plovni park, koji

se koristio za izlete i iznajmljivanje. Obnovljena je i domaća „mala flota“, a strane jahte sve

češće plove duž naše obale. Obnovljena je i domaća proizvodnja plovila za sport i razonodu.


60 tih godina formiraju se neke nove ili prilagođavaju stare luke za suvremeni nautički

turizam. Prvi prostorni planovi jadranskog područja, poznati kao „Projekt Južni Jadran“

(1965) i „Projekt Gornji Jadran“ (1972) predviđaju i lokacije na obali namijenjene izgradnji

luka nautičkog turizma. Do 1978. godine na Hrvatskoj obali pušteno je u promet 5 novih

nautičkih turističkih luka (Punat, M. Lošinj, Zadar, Split i Dubrovnik.)

Turizam je jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva u RH. On je ključna

komponenta za razvoj nacionalne ekonomije. Republika Hrvatska ima atraktivni turistički

potencijal, ponajprije jedinstvenu prirodnu i kulturno-povijesnu baštinu. Taj se potencijal mora

što više valorizirati da bi se Hrvatska predstavila kao zemlja jedinstvene prirodne ljepote i da

bi se mogla naći na vrhu najpoželjnijih turističkih destinacija. S vremenom turisti postaju

zahtjevniji i izbirljiviji. Hrvatska se mora prilagoditi dinamici razvoja i zahtjevima tržišta.

Pozicija Hrvatske na međunarodnom turističkom tržištu je sve stabilnija i sve snažnija.

More, kao utočište nemirne civilizacije, kao najveći i najznačajniji biotropni činitelj na zemlji, i

kao bogat izvor različitih elemenata za održavanje i obnovu života, oduvijek je privlačio ljude i

uvijek ih je iznova fascinirao svojom ljepotom, snagom, veličinom, grandioznošću,

nepokorivošću i izazovom. Čisto more, ljepota i razvedenost Jadranske obale te prirodne

ljepote kojima Hrvatska obiluje, predstavljaju najvrjedniji dio i polaznu točku razvoja

nautičkog turizma. Sa svojim bezbrojnim uvalama, plažama, zaljevima, lučicama, te

mnogobrojnim marinama predstavlja raj za nautičare. Prirodna raznolikost hrvatske obale

omogućuje odmor i boravak u raznolikom okruženju. Jadransku obalu čine 718 otoka, 389

hridi i 78 grebena, od kojih je stalno naseljenih šezdesetak otoka, te ukupno čine 3300

četvornih kilometara površine. Prosječna temperatura mora zimi je 5°C, a ljeti 22 do 27°C.

Na otocima prevladava mediteranski tip klime s toplim i suhim ljetima, te blagim i umjereno

kišovitim zimama. Srednja godišnja temperatura zraka iznad Jadrana iznosi 17°C, a s

prosječnih oko 2.600 sunčanih sati godišnje, Jadran i otoci u njemu spadaju među najvedrije

i najsunčanije dijelove Europe.

Jedan od perspektivnih oblika turizma je i nautički turizam. Zbog svojih prirodnih ljepota,

posebice ljepote hrvatske obale i otoka, te bogatstva kako nadmorja tako i podmorja

Hrvatska može primiti veliki broj zaljubljenika u krstarenja,jedrenja i putovanja brodovima.

Nautički je turizam turistički fenomen koji se u posljednjih dvadesetak godina vrtoglavo

razvija ostvarujući fizičke i financijske rezultate kakve u kontinuitetu ne ostvaruje nijedna

druga djelatnost. Sustavno istraživanje i znanstveni doprinos razvitku nautičkoga turizma u

Hrvatskoj, na Mediteranu i u Europi ostvaruju se tek u posljednjih desetak godina uz

sporadične radove u prijašnjem razdoblju. Iako su istraživanja pojedinih vrsti nautičkoga

turizma sve češća, još su uvijek ostali nedorečeni neki njegovi osnovni činitelji, primjerice,


definiranje osnovnoga pojma nautičkog turizma, njegovo razvrstavanje, tržišno obrazloženje i

drugo. Ipak, u tijeku znanstvenog istraživanja nautičkog turizma kao turističkog fenomena

razvile su se dvije škole izučavanja: humanistička i znanstveno-praktična. Polazne su osnove

istraživanja nautičkoga turizma tih dviju škola suprotne, ali zajedno oblikuju istraživački

sustav koji pridonosi razvijanju znanstvene misli u nautičkome turizmu.


2.RAZRADA TEME:

2.1.Važnije značajke o nautičkom turizmu

2.1.2. Pojam „nautika“

Riječ nautika povezuje i objedinjuje riječ i pojmove brod i upravljanje brodom. Potječe od

grčke riječi «naus», što znači brod, lađa ali i vještina plovidbe. Nautika označava skup svih

praktičnih i teoretskih znanja koja su potrebna posadi broda da sigurno i najkraćim putem

stignu od polazne točke do odredišta. Za vođenje broda potrebito je posjedovati različita

znanja i vještine. U suvremenome značenju nautika ili navigacija predstavljaju skup

praktičnih i teoretskih znanja i vještina potrebnih voditelju plovila da bi sigurno i uspješno

preveo plo vilo morem, od polazišne luke do luke dolaska. Pojam nautika i nautički, u širem

smislu, označuju pomorstvo. Upravo je to razlog zbog kojeg se u međunarodnoj komunikaciji

sve više koristi engleskim pojmom yachting tourism, a sve manje nautical tourism, ili

maritime tourism, odnosno njemačkim pojmom nautischer Tourismus. Jahta, kao simbol

luksuznog turističkog odmora na moru, jače vezuje nautički turizam uz turističku djelatnost, a

manje uz pomorstvo. Na taj se način pridonosi boljem definiranju pojma nautičkog turizma,

koji je dio turističke, a ne pomorske djelatnosti. Prihvatimo li definiciju

turizma kakvu su još godine 1954. objavili teoretičari suvremenoga turizma

Švicarci W. Hunziker i K. Kraft, a koju je prihvatila Međunarodna udruga

znanstvenih turističkih eksperata (AIEST), “Turizam je

skup odnosa i pojava koji proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog

mjesta,

ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom

nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost”1, lako dolazimo do pojma nautički

turizam, kao novog i posebnog pojavnog oblika turizma.

2.1.3. Definicija nautičkog turizma

Posljednja tri desetljeća nautički turizam postaje jedna od najekspanzivnijih oblika turističke

rekreacije i turističkog prometa. Nautički turizam je grana turizma koja svoju djelatnost temelji

na uporabi plovila i infrastrukture športsko – rekreacijskih organizacija. Pod nautičkim

turizmom podrazumijevamo plovidbu i boravak turista – nautičara na plovnom objektu

(brodici, jahti i sl.) te boravak u lukama nautičkog turizma radi odmora i rekreacije. Prema

definiciji L. Kosa i L. Dončevića, nautički turizam je ukupnost svih usluga i odnosa koji

nastaju kretanjem ljudi plovnim objektima po moru u turističke svrhe. S obzirom na opću

definiciju turizma nautički turizam možemo definirati kao skup odnosa i pojava koje proizlaze

iz putovanja plovnim jedinicama i boravka posjetilaca na priobalnim prostorima i naseljima u


svrhu rekreacije, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom

nije povezana nikakva njihova privredna djelatnost. Nautički turist ne mora znati upravljati ili

na bilo koji način sudjelovati u upravljanju brodom, već se samo rekreirati za vrijeme svog

boravka na plovnom objektu.

Nautički turizam podrazumijeva i određene usluge:

- iznajmljivanje vezova za smještaj plovnih objekata ( i turista – nautičara koje borave na

njima)

- iznajmljivanje plovnih objekata za odmor i rekreaciju ( charter, crusing i sl. )

- usluge skipera

- prihvat, čuvanje i održavanje plovnih objekata na vezu u moru i suhom vezu

- usluge opskrbe nautičara ( vodom, gorivom, namirnicama, rezervnim dijelovima, opremom i

sl. )

- uređenje i priprema plovnih objekata

- davanje različitih informacija nautičarima ( vremenska prognoza, nautički vodiči i sl. )

- škole jedrenja ( obuke za skipere i voditelje brodica te druge usluge za potrebe nautičara ).

Nautički turizam fenomen je koji je u protekla tri desetljeća zabilježio jednu od najviših

razvojnih stopa u europskom i u hrvatskom gospodarstvu. Ekonomski prognostičari razvitka

turizma slažu se da je nautički turizam u početnom razvojnom razdoblju i da se visoki

rezultati tek očekuju. Razvitak nautičkoga turizma nedostatno je zastupljen u turističkoj

znanosti. Da bi se bolje razumjelo što se može očekivati od nautičkoga turizma, potrebno ga

je prije svega definirati, i to kao multifunkcionalnu djelatnost. Već postojećoj definiciji i

razvrstavanju nautičkoga turizma nastalima u Humanističkoj školi u Zadru, potrebno je

sučeliti i pridružiti nove oblike definiranja i razvrstavanja. Kao jedna od vrsta turizma, nautički

je turizam složen turističko-pomorski pojam, a zbog njegove intenzivne povezanosti s morem

i plovidbom, i njegovo je definiranje složeno. Pomorska ga komponenta, naime, u cijelosti ne

određuje, iako bi se to pri površnoj analizi tako moglo činiti. Potpuno određenje pojma

nautičkog turizma pretpostavlja uzimanje u obzir svih elemenata koji ga uvjetuju i definiraju.

Prema razvrstavanju, nautički turizam dijelimo na:

1. luke nautičkog turizma,

2. charter i

3. cruising.


Ovakvu podjelu nalazimo u razvijenim europskim zemljama, a podređena je osnovnom

makro–strateškom razvojnom modelu i prirodnim činiteljima razvitka. Istraživanjem emitivnih

tržišta nautičkoga turizma Europe, koja intenzivno razvija nautički turizam na svojim

prostorima, potvrdili smo istovjetnost našega i europskoga razvrstavanja nautičkoga turizma.

Etimološki pojašnjeno, nautički turizam proizlazi iz dvaju pojmova: nautički i turizam. Ovaj je

drugi pojam u znanstvenoj turističkoj literaturi dovoljno objašnjen, a prvi je nastao od grčke

riječi naus što znači brod, lađa, ali i vještina plovidbe. Određena nastojanja da se nautički

turizam kao djelatnost poveže s pomorstvom, i da se iz njega izvodi primjer teoretske su

zablude. Udefiniciji turizma, osim “putovanja” i “privremenog boravka u nekome mjestu”,ističe

se “ako s tim boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost”. Dakle,

putovanje i boravak u nekome mjestu još uvijek nisu turizam, ako su povezani uz određenu

gospodarsku djelatnost. Tako, primjerice, pomorstvo kao djelatnost nema obilježje turizma,

jer se obavlja radi gospodarske djelatnosti prijevoza tereta i ljudi, a brod pritom služi samo

kao sredstvo. Isti zaključak možemo donijeti na primjeru ribarstva koje je vezano uz

putovanje brodom i boravak na nekome mjestu (u luci radi istovara ribe i opskrbe ili popravka

i pripreme za rad), ali u svrhu gospodarske djelatnosti - ribarstva.

Zanimljivo je navesti preskriptivnu definiciju nautičkog turizma u Hrvatskoj, prema kojoj:

“Nautički turizam je naziv za poseban oblik turizma u kojem dominiraju plovidba i boravak

turista u vlastitom ili tuđem plovilu te različite nautičke aktivnosti u turističke svrhe i radi

razonode.” Ova preskriptivna definicija ima u sebi elemente deskriptivne definicije, jer opisuje

pojavu, ali i konceptualne definicije, jer određuje sadržaj pojma nautičkog turizma. Prema

popularnom internetskom rječniku Wikipediji6, “Nautički turizam je kretanje turista u plovilima

po moru ili rijekama, uključujući njihovo pristajanje u lukama i marinama i obuhvaća svu

infrastrukturu u lukama i marinama potrebnu za njihov prihvat.” Ova je definicija prihvatljiva u

svojoj jednostavnosti i relativno je dobro oblikovana. Ne ulazeći dublje u analizu pojedinih

definicija, mogli bismo reći da je nautički turizam ukupnost polifunkcionalnih aktivnosti i

odnosa koji su uzrokovani boravkom turista-nautičara u lukama nautičkog turizma ili izvan

njih i korištenjem plovnih objekata kao i drugih objekata vezanih uz nautičku turističku

djelatnost radi rekreacije, športa, razonode i drugih potreba. Ta definicija ima elemente

realne, konceptualne i nominalne definicije, jer rasvjetljava bit stvari, određuje njezin sadržaj i

pojašnjava značenje riječi. U čemu smatramo ovu definiciju prihvatljivom, ako imamo u vidu

objektivne okolnosti u kojima se odvija nautičko-turistička djelatnost?

1. Da bismo primijenili kriterij sveobuhvatnosti, izbjegli smo koliko je god bilo moguće, zamku

ulaska u podrobnosti nautičko-turističkih djelatnosti. Naime, analiza TOMAS 2004, kao i

druge analize, pokazale su da plovidba na plovilima nije uvjet nautičkog turizma. Jedan dio

korisnika nautičke turističke ponude boravi na plovilu, a da tijekom cijelog svog boravka ne


isplovi. Osim toga, cruising kao veliki svjetski business, koji spada u nautički turizam,

obuhvaćamo ovom definicijom, ne ograničavajući se samo na luke nautičkog turizma, već

uvodimo i plovila kao sredstvo. Stoga smo riječ plovidba zamijenili riječju korištenje što je

sveobuhvatnije, a time i primjenljivije situaciji.

2. Boravak nautičara nije samo u lukama nautičkog turizma. On se odvija i u uvalama ili bolje

rečeno na “divljem vezu”, te je tu činjenicu također trebalo uzeti u obzir. Prevladava mišljenje

da je potrebno dopustiti nautičaru noćenje izvan“klišeja” luke nautičkog turizma, tim prije što

se radi o karakteristici koja privlači turiste na hrvatski dio Jadrana. Razvitak nautičkog

turizma u smislu održivog razvitka, koji podrazumijeva limitiranje saturacije obale, radi zaštite

prirode, kao motivacijskog turističkog resursa, potencira multidisciplinarno istraživanje obale.

8 Stoga smo u defi niciju uveli pojam “ili izvan nje” (misli se na luku nautičkog turizma).

3. U defi niciju smo uz neizostavni pojam “plovilo” ubacili “i drugih objekata povezanih s

nautičko-turističkom djelatnosti”, a to zato što se djelatnost nautičkog turizma širi zbog

diversifi kacije djelatnosti. Tako je, primjerice, noćenje u okviru nautičko-turističke ponude

sve češće povezano s noćenjem u stabilnim objektima, koji su sastavni dio proizvoda u

ponudi marina na Mediteranu. Javljaju se i druge aktivnosti i vrste plovila (turističke

podmornice i batiskafi ), koji se razvrstavaju u području nautičkog turizma, jer su lokacijski

vezana za luke nautičkoga turizma.

4. Osim športa, rekreacije i razonode, koji obuhvaćaju gotovo sve ljudske potrebe i interesne

sadržaje, u potražnju nautičkog turizma uveli smo pojam “i drugih potreba”. Razlog je tome

potražnja koja se gotovo svakodnevno širi u smislu motiva i dio je sve jačeg, vertikalno

izraženog strateškog menadžmenta marina, kao najvišeg stupnja kvalitete ponude. U biti, ta

defi nicija sadrži sve elemente nautičko-turističkog fenomena, koje su uočili i drugi autori, s

tim što se kao nova defi nicija više približava objektivnim pojavama uočenima u načinu

konzumiranja nautičko-turističkih proizvoda, a ne samo proizvoda luka nautičkog turizma.

Ipak, potrebno je naglasiti da su turizam i nautički turizam izvedeni pojmovi koji u biti

predstavljaju skup djelatnosti koje se pod njima svrstavaju, a koje se mogu s vremenom

mijenjati i dopunjivati. Kažemo da je nautički turizam multidisciplinarni fenomen, odnosno

djelatnost koja nije jednoznačno određena. Radi jednostavnosti defi niranja nautičkoga

turizma i upotrebe toga pojma u svakodnevnoj praksi, predlažemo ovakvu defi niciju

nautičkog turizma: “Nautički turizam multifunkcionalna je turistička djelatnost s veoma

izraženom pomorskom komponentom.”

Ova jednostavna i praktična defi nicija nautičkoga turizma ističe osnovne

karakteristikenautičkoga turizma, koje ga svrstavaju u turističku djelatnost, a koja osim

turističkih znanja traži i pomorske vještine i znanja.


2.1.3. Oblici nautičkog turizma

Uobičajeno je da se nautičkim turizmom smatraju sljedeći oblici vezani uz vodu:

- boravak i plovidba malim plovilima bez ili s određenim itinerarom, - brodicama i jahtama, na

morskim i unutarnjim vodama

- krstarenje morem ili unutarnjim vodnim putovima prema određenom itineraru u svrhu

razonode, športa i sl.

- športovi na vodi i ispod vode (kajakaštvo, rafting, veslanje, jedrenje, skijanje na vodi,

surfanje, športski ribolov, podvodni ribolov i sl. )

- biologija mora i podmorja te unutarnjih voda

Temeljna podjela nautičkog turističkog prometa može se izvršiti prema vodenim površinama

na kojima se promet odvija:

1.pomorski

2.jezerski

3.riječni.

Vrste objekata nautičkog turizma

Razmatranje objekata nautičkog turizma podrazumijeva ulaženje u suštinu nautičkog turizma

i diskusiju o osnovnim objektima koji su uključeni u ovaj vid turističkog kretanja. Iz tog

razloga bilo bi dobro podsjetiti se pojmovnog određenja nautičkog turizma, pa zatim otvoriti

diskusiju o objektima koji učestvuju u nautičkim kretanjima i razrješenju ove vrste turističke

potrebe. U tom smislu, napomenimo da nautički turizam spada u red posebnih oblika

turističkih kretanja i razrješava specifičnu vrstu turističke potrebe, koja se manifestuje kroz

potrebu za odmorom, rekreacijom i u najvećoj mjeri kroz zadovoljavanje kulturnog aspekta

turističke potrebe, koji ovo kretanje nosi sa sobom (Čomić, 2008). Nadovezujući se na

osnovnu definiciju turiza koju su dali Krapf i Hunziker, kao i na osnovu do sada elaboriranih

činjenica moguće je izvesti definiciju nautičkog turizma. U tom smislu nautički turizam je

specifičan oblik turističkih kretanja, koji pretstavlja skup odnosa i pojava vezanih za kretanje,

boravak i potrošnju, izvan mjesta stalnog boravka, a na objektima nautičkog turizma, u

neuobičajeno dugom vremenskom periodu, a u cilju zadovoljavanja kulturnih i rekreativnih

potreba.

Kako bi bio obezbjeđen kvalitet turističkog putovanja, a prije svega bezbijednost turista

tokom putovanja donijet je Pravilnik o vrstama, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata

nautičkog turizma. Ovim Pravilnikom se propisuju vrste objekata nautičkog turizma,

minimalni uslovi u pogleu njihovog uređenja i opremanja i kategorizacija tih objekata. U tom

smislu neophodno je pojmovno odrediti objekat nautičkog turizma, jer je sasvim jasno da


svaki plovni, ali i pristanišni objekat ne može biti i objekat nautičkog turizma. Tako se prema

navedenom Pravilniku (1994) objektom nautičkog turizma smatra prihvatni objekat nautičkog

turizma i plovni objekat nautičkog turizma, gdje se pod prihvatnim objektom nautičkog

turizma smatra objekat instaliran na obali i vodi, koji služi za prihvat, snabdevanje, čuvanje,

održavanje i popravku plovnih objekata, koji se koriste u turističke svrhe, kao i pružanje

usluga nautičarima. Sa druge strane, plovnim objektom nautičkog turizma, a u smislu

navedenog Pravilnika, smatra se objekat sa tehničk-tehnološkim karakteristikama

predviđenim za nautičko-turističke aktivnosti.

U definiciji nautičkog turizma i pojmovnom određenju objekata nautičkog turizma, je već

pomenut dualizam nautičkih objekata, koji se sastoji u postojanju dvije potpuno različite

grupe i vrste objekata nautičkog turizma. U tom smislu postoje prihvatni i plovni objekti

nautičkog turizma, pri čemu je prihvatni objekat nautičkog turizma osnovni objekat za prihvat

plovnih objekata, instaliran na obali i vodi, relativno nepokretnog karaktera, otvorenog tipa,

namijenjen različitim vrsatama korisnika, koji posluje po komercijalnim principima, u tehničko-

tehnološkom i organizaciono-kadrovskom smislu ekipiran na taj način koji obezbjeđuje

pružanje usluga prihvata, snabdevanja, čuvanja, održavanja i popravki plovnih objekata, koji

se koriste u turističke svrhe, kao i pružanje usluga nautičarima. Sa druge strane, plovni

objekat nautičkog turizma je prevozno sredstvo na vodenim površinama, poluzatvorenog

tipa, namijenjen različitim korisnicima, koji posluje po komercijalnim principima, tehničko-

tehnološki i organizaciono-kadrovski ekipiran tako da obezbjeđuje pružanje komplementarne

ugostiteljske usluge smještaja, hrane, pića i napitaka, uključujući pružanje odgovarajućih

dodatnih usluga (Kosar, 2002), funkcionalno povezanih u jednu cjelinu, poznatu kao

integralni proizvod nautičkog turizm. Kako postoji čitava lepeza ugostiteljskih objekata, kako

za pružanje usluga smještaja, tako i za pružanje usluga ishrane, isto tako postoji više

različitih vrsta objekata nautičkog turizma. Radi se o podjeli koja je bazirana, prije svega na

veličini, kvalitetu i vrsti usluga koje se pružaju na pojedinom objektu, što ga onda svrstava u

određenu vrstu.

Kada govorimo o vrstama prihvatnih objekata nautičkog turizma, treba reći da Pravilnik

prepoznaje pet različitih vrsta objekata namijenjenih za prihvat različitih plovnih objekata.

Faktor diferenciranja, upravo je vezan za veličinu samih prihvatnih objekata, zatim za veličinu

objekata koje je moguće prihvatiti i naravno za kvalitet i kvantitet usluga koje objekat pruža.

Prema tome, prihvatni objekti nautičkog turizma razvrstavaju se na sljedeći način:

1) nautička sidrišta,

2) privezišta,

3) turistička pristaništa,


4) marine,

5) nautičko-turističke centre.

Nautičko sidrište, kao najmanji i najosnovniji prihvatni objekat nautičkog turizma, predstavlja

deo vodene površine, koji je uređen i opremljen uređajem za vezivanje plovnih objekata

nautičkog turizma, bez mogućnosti pješačkog prilaza sa obale. Riječ je dakle, o objektu koji

ne posjeduje mogućnosti pružanja sadržaja baziranih na organizaciono-kadrovskim

elementima, dok su tehničko-tehnološki sadržaji ovog objekta svedeni na minimum.

Sa druge strane, kada je u pitanju privezište, javlja reći da je načinjen značajan pomak, koji

se ogleda u tome da postoji mogućnost vezivanja za obalu. U tom smislu privezište je

posebno izgrađeni obalni ili sa obalom povezan prostor za prihvat i privez plovnih objekata

nautičkog turizma. Ovdje su, takođe tehničko-tehnološki elementi rudimentarni i omogućuju

samo realizaciju usluge vezivanja plovnih objekata, dok se organizaciono-kadrovski elementi

još uvijek ne spominju.

Turističko pristanište je posebno pristanište ili deo pristaništa javnog saobraćaja, koje osim

primarnih saobraćajnih usluga, koje se prije svega odnose na usluge vezaivanja, pružaju

najmanje još dvije vrste usluga nautičkim turistima, kao što su snabdevanje gorivom,

prehrambenim proizvodima, usluge pregleda i manjih popravki plovnih objekata nautičkog

turizma. Turističko pristanište je već ozbiljniji objekat nautičkog turizma, čija je važna

odrednica da ima moguđnost pružanja najmanje dvije vrste usluga, pa je jasno da su, u tom

smislu i tehničko-tehnološki i organizaciono-kadrovski elementi, koji su neophodni za

realizaciju i obnašanje definisane obaveze.

Najpoznatija i vjerovatno najrasprostranjenija grupa objekata nautičkog turizma prihvatnog

tipa jeste turistička marina. Marina je objekat nautičkog turizma specijalizovan za pružanje

usluga veza, snabdevanja, čuvanja, održavanja i servisiranja plovnih objekata, pružanje

ugostiteljskih usluga, usluga iznajmljivanja plovnih objekata, kao i drugih usluga u skladu sa

zahtevima i specifičnim potrebama nautičkih turista. Ova vrsta objekata je i postala

popularna, prije svega zbog uređaja i opreme koja omogućuje pružanje čitavog niza različitih

usluga.

Kao najpotpuniji objekat nautičkog turizma namijenjen prihvatu plovnih objekata, kako po

pitanju opreme, tako i po pitanju usluga svakako jeste nautičko-turistički centar. Ova vrsta

nautičkog pristaništa jeste marina najviše kategorije, sa organizovanom školskom obukom za

najmanje jednu vrstu sportsko-nautičkih aktivnosti na vodi, bilo da je riječ o motonautici,

jedrenju, jedrenju na dasci, skijanju na vodi, kajaku ili veslanju, kao i sa izgrađenim objektima


i pratećom opremom za najmanje dve vrste sportskih ili rekreativnih igara, ali je praksa

pokazala da su najčešći tenis, golf, plivanje i jahanje.

Sa druge strane postoje i plovni objekati nautičkog turizma, koji se takođe dijele u zavisnosti

od veličine i vrste i broja suluga, koje se pružaju na njima, a što za sobom vuče

odgovarajuću tehničko-tehnološku i organizaciono-kadrovsku strukturu. Tako se plovnim

objektima nautičkog turizma smatraju:

1) rekreativni plovni objekti,

2) izletnički plovni objekti,

3) turističke jahte,

4) plovni objekti za turistička krstarenja.

Zakon o turizmu iz 2009. godine, kao i Pravilik iz 1994. posmatraju rekreativni plovni objekat,

kao osnovni objekat nautičkog turizma, koji ima određene specifičnosti. Objekti o kojime je

riječ pokreće se ljudskom snagom, vetrom ili motorom, a koristi se za zabavu i sportsku

rekreaciju na lokalnom području prihvatnog objekta nautičkog turizma. To su čamac, čamac

sa motorom, jedrilica, bicikl na vodi, daska za jedrenje, skuter na vodi i dr. Kao i kada je bilo

u pitanju nautičko sidrište, kao objekat za prihvat polovnih objekata nautičkog turizma, tako je

i kod rekreativnih plovnih objekata primjetno da su tehničko-tehnološki elementi opreme na

osnovnom nivou koji obezbjeđuje plovnu sposobnost objekta, a da organizaciono-kadrovske

pretpostavke u opšte nisu prisutne.

Slijedi vrsta izletničkih plovnih objekata, u koje se ubrajaju čamac ili brod koji služi za prevoz

turista ili dnevna krstarenja sa izletničkim sadržajem, hidrogliser, čamac sa motorom i manji

brod za jednodnevne izlete, kao i turistički taksi. Navedena grupa izletničkih plovila posjeduje

nešto ozbiljnije tehničko-tehnološke elemente opreme, tako da su usluge u nautičkom

turizmu koje pružaju plovila iz ove grupe nešto složenije. Ipak, daleko je to od luksuza koji

nude vrhunski objekti, kao i od pravog pojma nautičkog turizma.

Veoma poznat i popularan objekat nautičkog turizma jeste turistička jahta. To je plovni

objekat za duži boravak nautičara, sa kabinom koja je opremljena sa najmanje dva ležaja,

toaletom i uređajem za kuvanje. To mogu biti jahte na motorni pogon ili jahte na pogon

vjetra. Podatak da je navedeni objekat namijenjen za duži boravak nautičara, ali da

posjeduje kabinu sa najmanje dva ležaja, upućuje da broj ležaja svakako nije znatno veći, pa

da je u tom smislu turistička jahta kao luksuzni plovni objekat nautičkog turizma namijenjena

manjem broju turista, odnosno korisnika i da nema funkciju komercijalnog nautičkog objekta

za prevoz većeg broja putnika i organizovanje masovnijih kretanja. Dakle, riječ je uglavnom,

o porodičnom objektu, namijenjenom vlasniku i užem krugu njegovih srodnika i prijatelja.


Naravno, ovo ne isključuje mogućnost iznajmljivanje ovakvih objekata i njihovo uključivanje u

turističku privredu, kao komercijalnog objekta, baš kao što su i sobe za iznajmljivanje ili kuće

i stanovi za odmor na kopnu.

Plovni objekat za turistička krstarenja jeste reprezentativni plovni objekat nautičkog turizma,

koji u pravom smislu te riječi predstavlja i otelotvorava nautički turizam. To je plovni objekat

sa posadom koji prevozi turiste na krstarenjima i kružnim putovanjima, a opremljen je za

višednevni boravak posade i turista. Tek se ovdje vidi čitava lepeza usluga koje je plovni

objekat za turistička krstarenja u mogućnosti da pruži. Ova činjenica svakako, ukazuje na

visoku tehničko-tehnološku opremljenost elementima opreme, kao i na organizaciono-

kadrovsku strukturu koja podržava i opslužuje osnovna sredstva i na taj način omogućuje

prenos usluga na turistu, kao korisnika kome su usluge u suštini i namijenjene.

Na kraju bi trebalo napraviti otklon od pojedinih zaključaka koje donosi Zakon o turizmu

(2009) i Pravilnik o vrstama, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata nautičkog turizma

(1994) i ponuditi stručna objašnjenja u vezi sa tim. Riječ je prije svega, o činjenici da se svi

navedeni objekti nautičkog turizma, a to se u osnovi odnosi na plovne objekte, ne mogu

doslovno smatrati turističkim, jer nautički turizam podrazumijeva duži boravak na objektima

nautičkog turizma i kretanja koja prosječno traju duže od uobičajenih turističkih kretanja. Ne

treba spominjati ograničenja pojedinih iz pomenute grupe objekata po pitanju pružanja

različitih turističkih, a prije svega ugostiteljskih usluga, što suština pojma turizma, kao skupa

odnosa i pojava koje proističu iz kretanja i potrošnje izvan mjesta stalnog boravka, a svakako

duže od 24 časa i radi zadovoljavanja kulturnih i rekreativnih potreba (Jovičić, 1980), u

svakom slučaju podrazumijeva. U tom smislu, morala bi se napraviti takva podjela plovnih

objekata nautičkog turizma, koja bi takve nedoumice, odnosno, prethodno načinjene

nedostatke ispravila i objekte kao što su rekreativni plovni objekti i izletnički plovni objekti

svrstala u posebnu grupu objekata namijenjenih pružanju turističkih usluga, koje

podrazumijevaju kraći boravk na vodi, pri čemu im onaj epitet «plovni objekti nautičkog

turizma» treba amputirati i dodijeliti novu odrednicu koja bi tačnije definisala njihovu ulogu u

turizmu, kao «nautički plovni objekti za pružanje turističkih usluga prevoza na kraćim

relacijama».


2.2. Razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj

2.2.1. Razvojne faze

U svijetu se nautički turizam razvijao vrlo brzo od polovice 19.st., što ne možemo reći za

njegov razvoj u Hrvatskoj. Razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj tekao je vrlo sporo sve do

početka 80-ih godina 20.st. kada se osniva većina današnjih marina i udruga nautičara što

povećava njegovu popularnost. Dakle, intenzivniji njegov razvoj možemo pratiti u zadnjih 15

godina, a njegov se pravi «bum» tek očekuje.Hrvatsku obalu od 1830. godine do kraja ovog

stoljeća posjetili su i brojni brodovi stranih zastava. Većinom su to bile jahte poznatih ličnosti

tog vremena. Važnosti nautičkog turizma u ukupnom turizmu na hrvatskoj obali pokazuje

članak u Narodnom listu1 gdje se konstatira da je u Dubrovniku 1910. godine bilo prijavljeno

1680 stranaca, a od toga posebnim parobrodima s konakom na brodu bilo je 700 stranaca.

Razvoj nautičkog turizma na hrvatskoj obali između dva svjetska rata može se pratiti iz

djelovanja tadašnje središnje putničke agencije Putnik. Filijale ove agencije duž obale

organiziraju izlete i krstarenja duž obale, te prihvat stranih jahti i brodova na krstarenju.

Razvijaju se brojne izletničke ture, krstarenja duž jadranske obale, a nalazimo i začetke

suvremenog čartera, iznajmljivanja brodova. Povijesnu prisutnost i razvoj nautičkog turizma

na Hrvatskoj obali potvrđuje i veliki broj luka i lučica. Stoga su turističke organizacije na obali

šezdesetih godina razvijale vlastiti plovni park, koji je koristio za izlete i iznajmljivanje. Može

se uočiti da je razvoj nautičkog turizma na Jadranu prošao 3 razvojne faze:

Prva faza - razdoblje do 1984. godine za kojeg su karakteristične pojedinačne razvojne

inicijative na malom broju lokacija i bez mogućnosti oblikovanja odgovarajućeg sustava

nautičke turističke ponude.

Druga faza - razdoblje koje počinje nakon 1984. godine, izgradnjom lanaca ACI marina1 i

ostalih turističkih luka. To je početak planskog razvoja i formiranja sustava nautičke turističke

ponude na obalnom prostoru Hrvatske.

Treća faza – praktički se oblikuje posljednjih godina, tj. nakon 1993. godine kada dolazi do

pretvorbe i privatizacije marina, što oblikuje i razvojne interese novih vlasnika. Pod time se

smatra da će se marine organizirati u sustav koji će biti sposoban efikasno pružati brojne

usluge nautičkim turistima duž cijele hrvatske obale Jadrana. Ma koliko god pojedina marina

bila dobro opremljena, to nije dovoljno ako ne postoji i duž obalni sustav, jer je smisao

nautičkog turizma kretanje, a ne stacioniranje.

2.2.2 Karakteristike i značenje nautičkog turizma u Hrvatskoj

Osim fizionomskih prednosti hrvatske obale zanimljivo je i važno sagledati kako su kapaciteti

za prihvat plovila raspoređeni duž hrvatske obale. Od 363 luke, lučice, sidrišta i marina,


kvarnerski, zadarski i dubrovački akvatorij ih sadrže 60%. Ipak, ponajviše zbog Nacionalnog

Parka Kornati, najatraktivniji je šibenski akvatorij. Po posjećenosti slijedi istarsko (gdje je

općenito veća posjećenost turista) i zadarsko područje (nautičkim turistima je ovo područje

posebno zanimljivo zbog većeg broja otoka što pridonosi zanimljivosti arhipelaga).

U ukupnom turističkom prometu Hrvatske nautički turizam čini tek 7% od ukupnih dolazaka ili

2% ukupnih noćenja 2001.godine. Ipak, bilježi dinamične stope rasta. U zadnjih 5 godina

turistički promet nautičara je udvostručen a prosječne godišnje stope rasta iznosile su oko

15%. Zanimljiv je i podatak da su 2001.g. nautičari činili 76.4% stalnih gostiju u Hrvatskoj.

Usprkos svim iznesenim činjenicama može se konstatirati da se nautički turizam u Hrvatskoj

još uvijek nije u potpunosti afirmirao. Nautički turizam se u Hrvatskoj pojavio u 19.st., što je

gotovo jedno stoljeće kasnije nego u svijetu. U Hrvatskoj se razvijao vrlo sporo sve do

početka 80-tih godina 20-tog stoljeća, kada se osniva većina današnjih marina i udruga

nautičara. Osim fizionomskih prednosti hrvatske obale, zanimljivo je i važno sagledati kako

su kapaciteti za prihvat plovila raspoređeni duž hrvatske obale? Od 363 luke, lučice, sidrišta i

marina, kvarnerski, zadarski i dubrovački akvatorij ih sadrže 60%. Ipak, ponajviše zbog

Nacionalnog Parka Kornati, najatraktivniji je šibenski akvatorij . Po posjećenosti slijedi

istarsko (gdje je općenito veća posjećenost turista) i zadarsko područje (nautičkim turistima

je ovo područje posebno zanimljivo zbog većeg broja otoka što pridonosi zanimljivosti

arhipelaga). U ukupnom turističkom prometu Hrvatske nautički turizam čini tek 7% od

ukupnih dolazaka ili 2% ukupnih noćenja 2001.godine. Ipak, bilježi dinamične stope rasta. U

zadnjih 5 godina turistički promet nautičara je udvostručen a prosječne godišnje stope rasta

iznosile su oko 15%. Zanimljiv je i podatak da su 2001.g. nautičari činili 76.4% stalnih gostiju

u Hrvatskoj. Usprkos svim iznesenim činjenicama može se konstatirati da se nautički turizam

u Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti afirmirao.

Slika 2. Izvor:www.wish.hr

2.2.3. Sezonske karakteristike

Sezonalnost je jedna od bitnih i trajnih karakteristika. Kao i kod ostalih oblika nautičkog

turizma,period koncentracije prometa javlja se u toku ljetne sezone.

Višekratno korištenje godišnjeg odmora upravo kod nautičkih turista,stalno je prisutna pojava

na prometno lako dostupnim područjima. To će djelovati i na povoljniju sezonsku

redistribuciju prometa. U sadašnjim prometnim uvjetima to je prisutno uglavnom na zapadnoj


obali Istre,uslijed blizine tržišta,zatim nešto slabije na području Kvarnerskog zaljeva.

Sezonalnost hrvatskog turizma je najveći problem turizma koji se potencira i produbljuje, što

pokazuje činjenica da se 94 posto noćenja i 86 posto prihoda od međunarodnog turizma

ostvari između travnja i rujna.

Sezonalnost se mora smanjiti, istaknuo je Oliver Kesar, profesor Ekonomskog fakulteta.

Negativni učinci sezonalnosti su neravnomjerno ostvarivanje ekonomskih i drugih učinaka,

iskrivljavanje slike o potencijalima turizma, prekomjereno trošenje turističkih resursa,

organizacijski problemi upravljanja destinacijom te rast dodatnih troškova javnog i privatnog

sektora. Kesar je predložio i mjere koje bi doprinjele smanjenju sezonalnosti kao što su

modernizacija hrvatskih proizvoda i destinacija, specijalizacija prema uskim segmentima

potražnje, unaprijeđenje hotelske ponude i brandiranja te promjena sustava obrazovanja za

potrebe turizma. Posebno je izrazio potrebu cjelovite sistematizacije i certificiranja radnih

mjesta u turizmu. Sezonalnost možda je najveći problem hrvatskog turizma, no nipošto nije i

jedini. Mato Batoluci, profesor Ekonomskog fakulteta, u svome izlaganju o utjecaju krize i

recesije na turizam u Hrvatskoj identificirao je niz problema koji muče naš turizam. Među

njima su problemi vlasništva nad objektima, nedostatak kapitala, nelikvidnost i zaduženost

poduzeća te siva ekonomija, koja značajno smanjuje prihode turizma. Batoluci je jedan od

mnogih koji su ovih dana na Ekonomskom fakultetu izrazili nerealnost tečaja kune te njegov

negativni utjecaj na gospodarstvo u cjelini, kao i na turizam. – Hrvatski turizam nema

alternativu u gospodarskom razvoju države te se ne može supstituirati nijednom drugom

granom gospodarstva, izjavio je Batoluci. Kesar je istaknuo da je razvoj turizma moguć

jedino ako se on promatra kao podsustav nacionalnog gospodarstva, a ne kao samo još

jedan sektor. Boris Vukonić, umirovljeni profesor i stručnjak za turizam, smatra da se ne

može razvijati samo sa stajališta turizma već je on dio većeg sustava kojeg treba razvijati.

Vukonić je istaknuo i kako je potrebno prilagoditi legislativu potrebama turizma jer su pravni

instrumenti logični za razvoj Hrvatske. Upozorio je na još veće probleme koje bi mogle

zadesiti Hrvatsku ako se postigne zajednička europska turistička politika u kojoj na jači razvoj

hrvatskog turizma neće gledati blagonaklono velike turističke zemlje, kao što su Francuska,

Italija, Austrija i Španjolska. – Zbog toga je iluzorno očekivati povećanje stranih (europskih)

investicija, smatra Vukonić. Sanja Čižmar, direktorica tvrtke Horwath Consulting, govorila je o

perspektivama kapitalnih ulaganja u turizam. Za razvoj turizma potrebno je najviše ulagati u

hotele i restorane. Upravo zbog toga zabrinjavaju poražavajući podaci da će se u 2010.

godini smanjiti ulaganja u to područje za 65 posto u odnosu na prethodnu godinu. Cijelo

vrijeme se ističe da je turizam strateški dio gospodarstva dok brojke pokazuju sasvim drugu

sliku. U zadnjih deset godina u turizam je uloženo pet posto ukupnih ulaganja u hrvatsko

gospodarstvo, dok je udio direktnih stranih investicija u turizam samo 2,5 posto.


Ukazala je i na brojne prepreke za ulaganje kao što su birokracija, dužina vremena izvedbe,

korupcija i druge. –Vlada sada neprestano govori o privlačenju stranih investicija, ali ne

razumije korjenite promjene koje se moraju dogoditi da bi se to ostvarilo. Predsjednik Tadić i

ambasador Foley nedavno su spominjali diskriminaciju investitora iz njihovih zemalja u

Hrvatskoj. Međutim, kod nas nema diskriminacije. Na nizu primjera možemo vidjeti da su svi

ravnopravni u nemogućnosti da realiziraju investicije kod nas. U kratkom do srednjem roku

očekujem smanjenje izravnih stranih ulaganja zbog nepovoljne ulagačke klime i visokog

investicijskog rizika, smatra Čižmar.

Nautički turizam izrazito je sezonalnog karaktera. Taj generalni stav potrebno je ograničiti na

poslovanje luka nautičkog turizma i chartera, a kod cruisinga sezonalnost treba posebno

objasniti. Ako se prihvati njegovo razvrstavanje kao u slici 2., uočavaju se dvije osnovne

karakteristike:

a) pokretnost/nepokretnost objekata,

b) tehnička opremljenost.

Karakteristika pokretnosti objekata upućuje na činjenice da su luke nautičkog turizma

nepokretni objekti, što ih vezuje za određenu destinaciju. Iz tog razloga svi nepokretni objekti

ne mogu se za prevladavanje negativnih efekata sezonskog poslovanja koristiti metodom

poslovnog prelociranja. Velike charterkompanije u dijelu mrtve sezone svoja plovila mogu

premjestiti na druga aktivna tržišta. Ipak, to je relativno rijetko. Cruising je pokretljiv pa se

mogu prelocirati na druga tržišta. Ipak, to se odnosi na veće cruisere, dok manji lokalni

cruiseri zbog velike udaljenosti tih tržišta vrlo rijetko posežu za takvim rješenjem. Osim toga,

lokalna je konkurencija veoma jaka i lokalni zakoni štite

lokalne cruisere i interese malih lokalnih tvrtka. Tehnička opremljenost, kao druga

karakteristika važna za sezonalnost poslovanja u nautičkom turizmu, povezuje se s

karakteristikom pokretljivosti objekata. Kod pokretnih objekata, cruisera, njihova tehnička

opremljenost bitno utječe na sezonski karakter poslovanja. Mali lokalni cruiseri imaju izrazitu

sezonalnost zbog svoje tehničke opremljenost, koja ne može neutralizirati vremenske

promjene i razlike u sezoni. Veliki cruiseri imaju najviši stupanj opremljenosti, čime u

potpunosti neutraliziraju prirodne vremenske sezonske promjene. Uz životne uvjete na

cruiserima, utjecaj sezonalnosti na obali oni svojom pokretljivošću, diversifikacijom ponude i

cijenom aranžmana uspješno rješavaju, te zaključujemo da veliki cruising gotovo nema

sezonski karakter poslovanja.


CLIA i ECC vrlo intenzivno analiziraju sezonalnost u velikom cruisingu, a njihovi rezultati su

vidljivi i razvojno stimulirajući. Intenzivnim istraživanjima sezonalnosti i stalnim analizama

tržišta potražnje, CLIA je uspjela u svojemu megatržišnom segmentu, gotovo u potpunosti,

eliminirati sezonalnost.

2.1.4. Luke nautičkog turizma u Hrvatskoj

Nautička turistička luka je čvorni dio široke lepeze ponude koja čini osnovu razvoja nautičkog

turizma. Luke općenito predstavljaju važna središta prometa, trgovine i industrije, pa se

shodno s njihovim ekonomskim funkcijama i različito definiraju. One luke koje su namijenjene

turističkim funkcijama definiramo lukama za nautički turizam ili specijaliziranim turističkim

lukama različitih kategorija.

Osnovni dijelovi luke nautičkog turizma :

- Sidrište je dio vodenog prostora pogodan za sidrenje plovnih objekata u uvali zaštićenoj od

nevremena

- Akvatorij je dio vodenog prostora marine s određenom namjenom za prilaz i okretanje

brodova, a razdijeljen je na bazene: ulazne, stacionarne, tranzitne i servisne

- Privezište je dio vodenog prostora i obale, uređen i opremljen priveznim sustavom za

pristajanje plovnih objekata, a mora imati: priključak električne struje od 220 V na svakih 20

vezova, priključak za higijenski ispravnu vodu na svakih 20 vezova, trgovinu živežnih

namirnica u blizini do 500 m, jednu sanitarni čvor na svakih 50 vezova.

Suha marina – dio obale koji je posebno ograđen i uređen za pružanje usluga prihvata i

čuvanja plovila , te pružanje usluga prijevoza plovila u vodeni prostor ili iz vodenog prostora

u suhu marinu

- Marina je dio vodenog prostora i obale posebno izgrađen i uređen za pružanje usluga veza

i čuvanja plovila, te smještaj turista-nautičara u plovilima i objektima marine.Uobičajeni naziv

za luku nautičkog turizma je marina. Naziv marina je prvi put upotrijebljen 1928. godine, a

podrazumijevao je posebnu luku za prihvat brodica s mogućnošću suhog veza i s potrebnim

servisnim i drugim uslugama namijenjenim rekreaciji.

«Marina je osnovni objekt nautičkog turizma koji sadrži skup uređaja i opreme na vodenoj i

kopnenoj površini namijenjenih potrebama nautičkih turista. Marine su dobro zaštićene luke,

privlačno uređene, te dovoljno opremljene za smještaj manjih plovnih objekata i za njihovo


održavanje.» Povijesni nastanak marina usko je vezan uz razvitak rekreacije i sportske

plovidbe jer su rekreacijski plovni objekti zahtijevali poseban prostor i uređenje za smještaj i

održavanje. Kolijevka rekreacijske navigacije su nizozemski kanali na kojima su još u 16. st.

Održavane regate.

Marina je dominirajući tip turističke luke u svijetu. Marina je lučica za manje brodove, a

opremljena je opskrbnim i ugostiteljskim objektima. U njima se obavljaju lučke djelatnosti

prihvata, čuvanja i otpreme plovila uz sudjelovanje carinske, zdravstvene, meteorološke i

radioslužbe.

2.2.5. Vrste marina

Marine prema položaju mogu biti:

- morske

- unutrašnje

Marine prema funkciji mogu biti:

- standardne (zadovoljavaju osnovne potrebe)

- luksuzne ( dodatni sadržaji na kopnu i moru)

- rezidentne (apartmani za privremeni boravak)

- rekreacijske (široka ponuda rekreacijskih, sportskih i zabavnih sadržaja)

Marine prema tipovima mogu biti:

- američki tip (na slabo naseljenim plitkim obalama, jednolikog izgleda, veliki broj vezova

lagane konstrukcije, aerodrom i autoput u blizini, čest boravak nautičkih turista)

- atlantski tip (na obalama zapadne Europe, na ušćima rijeka, ograničen broj vezova s

mnogo pojedinačnih bliskih marina, manji brodovi i jedrilice, kraće zadržavanje nautičkih

turista)

- mediteranski tip (relativno malo kopna s čvrstom izgradnjom i turističkim naseljem,

ograničen broj vezova, ljetovališni gosti)

Kategorizacija luka nautičkog turizma u Hrvatskoj obuhvaća ovu podjelu:

- privezišta – pružaju mogućnost privremenog veza radi noćenja ili se koriste kao zakloništa

u slučaju nevremena, a nalaze se u sastavu autokampa, turističkog naselja ili velikih plaža s

namjenom prihvata manjih motornih jahti, sportskih čamaca i brodica na vesla

- mandrać – dio gradske luke ili lučice koja duboko zadire u gradsku jezgru, a najviše se

koriste na proputovanju


- marina s 3 zvjezdice (ili marine III. kategorije) – nema atraktivnu lokaciju, pruža skromne

usluge i posluje samo sezonski, ima manji broj vezova

- marine s 4 zvjezdice (ili marine ll. kategorije) – ima lokaciju uz poznata turistička naselja,

smještena je uz glavne cestovne prometnice, nudi različite usluge

- marina s 5 zvjezdica (ili marine I. kategorije) – smještena je uz hotel visoke kategorije ili uz

apartmansko naselje, ima najmanje 450 vezova u moru i na kopnu, na kopnenom dijelu

nalaze se hangari za smještaj plovila, garaže za smještaj automobila, razni priključci,

agencija za posredovanje pri kupoprodaji plovila, razni servisi, tereni za rekreaciju i sl., pruža

mogućnost iznajmljivanja sportskih objekata i drugo.

U Hrvatskoj postoji 56 marina, koje su sve udružene u Udruzenje hrvatskih marina,

kapaciteta 16.000 vezova u moru i 8500 mjesta na kopnu te još 30.000 vezova u lukama i

sportskim lukama. Marine kontinuirano rade na obogaćivanju i podizanju nivoa usluge, te se

prilagođavaju suvremenim potrebama i željama nautičkih gostiju. Smještene su u velikim

dalmatinskim gradovima ili u prekrasnim otočnim uvalama, u bilizini najzanimljivijih prirodnih i

kulturnih atraktivnosti.

Mnoge luke nautičkog turizma dodatno su oplemenile sadržaje: od vrhunske tradicionalne

kuhinje, obvezne vode i električne energije, zdravstvene ambulante, usluga charter tvrtki, do

korištenja apartmana, te elektronskog nadzora i čuvarskog osiguranja imovine i opreme

gostiju. Također je sve veći broj marina dobitnica međunarodne Plave zastave, ekološke

nagrade za projekt zaštite mora i priobalja međunarodne zaklade za odgoj i obrazovanje za

okoliš ( FEE) koji se već 13 god uspješno provodi.

Adriatic Croatia International Club, među nautičarima poznatije kao ACI Club, vodeća je

tvrtka nautičkog turizma Hrvatske, a predstavlja jedinstveni lanac od 21 marine koje se

protežu od Dubrovnika na jugu do Umaga na sjeveru hrvatskog dijela Jadrana. U 22 godine

svog poslovanja ACI marine su, uz nastojanja u smjeru razvoja i popularizacije jedrenja te

prepoznatljiva arhitektonska obilježja ostvarile i prepoznatljivu kvalitetu usluge.

Prema mišljenju stručnjaka i iskusnih nautičara pet najboljih marina u Hrvatskoj su Frapa u

Rogoznici, između Šibenika i Splita, Mandalina u Šibeniku, između dva nacionalna parka,

Kornatskog arhipelaga i slapova rijeke Krke, ACI marina Vodice, Marina Hramina na otoku

Murteru, na samom ulazu u Nacionalni park Kornati, te marina ACI Palmižana u istoimenoj

uvali na sjeveroistočnoj obali otočića Sv. Klement.


To je zaključak male Nacionalove ankete među poznavateljima problematike marina u

Hrvatskoj i kriterija po kojima nautičari cijene marine. Nautičari žele da marine budu blizu

aerodroma ili autoceste jer im se tako omogućuje brza dostupnost plovilu, tj. jednostavan

dolazak ili odlazak s plovila na druga odredišta. Nautičari tijekom boravka u marini vole

prisustvovati i nekom kulturnom događaju, obići mjesta gdje im je zajamčena vrhunska

zabava poput kockarnica i luksuznih restorana, uživati u ljepotama jadranske obale i

vrhuskim gastronomskim poslasticama.

Bitno je da marine svoje goste zadovolje i uređenošću, kvalitetom usluge i izgledom kako bi

odmor proveli baš kako žele. Zbog toga je bitno da marine budu mjesta neprestanih ulaganja

kako bi na Jadran privukle još više ljubitelja nautike, ali i kako bi se proširili resursi samih

marina koji će gostima pružiti puno više od marina u Grčkoj, Francuskoj i Italiji. Stručnjaci s

kojima smo razgovarali, osim kriterija prema kojima su ocjenjivali najbolje marine, iznijeli su i

svoje mišljenje o tome što bi trebalo promijeniti u marinama te na koji bi se način mogla

poboljšati kvaliteta njihovih usluga.

Slika 3. Marina Frapa; Izvor:www.marina-frapa.hr


Slika 4.

Marina Mandalina , Šibenik; Izvor:www.mandalina-šibenik.hr

3.REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Grafikon 1. Izvor: http://www.geografija.hr/clanci/387/nauticki-turizam-jedan-od-najperspektivnijih-oblika-hrvatskog-turizma

U ukupnom turističkom prometu Hrvatske nautički turizam čini tek 7% od ukupnih dolazaka ili 2% ukupnih noćenja 2001.godine. Ipak, bilježi dinamične stope rasta. U zadnjih 5 godina turistički promet nautičara je udvostručen a prosječne godišnje stope rasta iznosile su oko 15%. Zanimljiv je i podatak da su 2001.g. nautičari činili 76.4% stalnih gostiju u Hrvatskoj. Usprkos svim iznesenim činjenicama može se konstatirati da se nautički turizam u Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti afirmirao.

Većina nautičara koji dolaze u Hrvatsku dolaze iz razvijenih država Europe, dok domaći gosti čine samo 1/10 nautičara (Sl.2.)! Razlog ovakvog nesrazmjera između broja domaćih i stranih nautičara možemo potražiti u činjenici da ovaj oblik turizma zahtijeva turiste nešto veće platežne moći, da Hrvati još nisu otkrili čari nautičkog turizma a možda ponajviše činjenica da općenito u svim oblicima turizma u Hrvatskoj, Hrvati čine vrlo mali postotak.Ukupan broj nautičkih turista u stvarnosti je nešto veći budući da dosta gostiju sidri na «divlje» pa neki nisu ni evidentirani.


Grafikon 2.Izvor:http://geografija.hr

Tendencija nautičara je da krstare obalom i otocima (njih 71%) dok njih manji dio (25%) borave u matičnoj luci odakle odlaze na izlete.

Nautičare dijelimo na one koji imaju svoj brod i koji su u čarteru (iznajmljen brod). Oni koji su u čarteru sveukupno manje troše ali dnevno po osobi više (zbog najma broda) od onih koji imaju svoj brod. Ipak, oni sa svojim brodom ostaju duže jer ne moraju platiti najam.

Nautičari kratko borave na jednom mjestu (u tome je Hrvatska vrlo atraktivna – nudi pregršt prekrasnih mjesta za posjetiti), dan do dan i pol dok ukupni boravak iznosi dva do tri tjedna. Naravno, još duže ostaju oni izvan čartera.Kod nautičkog turizma manje je naglašena sezonalnost od stacioniranog (maritimno-odmorišnog) što daje mogućnost produžene sezone. Produžena sezona je nešto za čime teži hrvatski turizam a nautički turizam to omogućava. Međutim, izgleda da se to još nije prepoznalo budući da dosta marina radi samo u sezoni.

Grafikon 3. Mjesečna distribucija turističkog prometa u Hrvatskoj 2001.g. ;Izvor: http://geografija.hr


4. ZAKLJUČAK

Za Hrvatsku nautički turizam predstavlja novu gospodarsku razvojnu šansu posebno radi izuzetne atraktivnosti Jadranskog mora, otoka i obale. Istovremeno nautički turizam kao izazov krije u sebi opasnosti i stanovite rizike. Gdje su granice cjelovitog održivog gospodarskog razvoja nautičkog turizma? Gdje su granice naših kapaciteta u nastojanju izgradnje novih luka nautičkog turizma uključujući sidrišta i privezišta? Posebno ističemo da će konkurentnost nautičkog turizma u budućnosti prije svega biti uvjetovana činjenicom koliko ćemo danas i sutra zaštititi i očuvati izvornost našeg obalnog prostora, teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda. Nužno su potrebni jasni ciljevi i strategija kao i odgovarajuća pravna regulativa. Svjedoci smo česte kontradiktornosti, nedorečenosti i podnormiranosti pravnih propisa vezanih za pomorsko dobro i nautički turizam. Istovremeno nedosljedna provedba i interpretacija pravnih propisa u praksi dovodi do pravne nesigurnosti kako investitora tako i korisnika usluga u nautičkom turizmu. Nautički turizam znanost često definira kao multifunkcionalnu turističku djelatnost s veoma izraženom pomorskom komponentom koja je vezana uz luke nautičkog turizma, charter i cruising. Zalaže se za integralni pristup upravljanja pomorskim dobrom u okviru kojeg nautički turizam ima izuzetno važnu ulogu. Od izuzetne je važnosti organiziran upravni i inspekcijski nadzor nautičkog turizma i pomorskog dobra Republike Hrvatske.

Slika 5. Izvor: http://www.pomorskodobro.com/hr/nauticki-turizam.html


5. LITERATURA

Web stranice: Wikipedia Google – slike Geografija.hr Nautički-centar.hr Marina-frapa.hr Marina-mandalina.hr Pomorskodobro.hr

Vlastite bilješke i misli s predavanja


nautički turizam

Documents

veliki broj

razvoj nautikog

znaenje nautikog

amac sa motorom

pridonosi

pruanje usluga

profesor ekonomskog

luke nautikog