nastavna sredstva i pomagala u tzk u djeČjem vrtiĆudiplomski najnoviji

Click here to load reader

Post on 22-Oct-2014

1.756 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U TZK U DJEJEM VRTIU

1

Sadraj1.UVOD .......................................................................................5. 2. SAT TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURE U PREDKOLSKIM USTANOVAMA ..........................................6.2.1.TJELESNA VJEBA KAO SREDSTVO TJELESNOG VJEBANJA ......7. 2.2. OBILJEJA I SADRAJI TJELESNOG VJEBANJA .............................9. 2.3. PRIRODNI OBLICI KRETANJA10.

3. PRIPREMANJE ODGOJITELJA ZA SAT TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURE ...................................................15. 4. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U TJELESNO ZDRAVSTVENOJ KULTURI U PREDKOLSKIM USTANOVAMA ......................................................................18.4.1. PROSTOR ...................................................................................................18. 4.2. NASTAVNA SREDSTVA .........................................................................19. 4.3. NASTAVNA POMAGALA ......................................................................21. 4.4. TEHNIKA SREDSTVA I POMAGALA .................................................39.

5. ZAKLJUAK ................................................................................40. 6. LITERATURA ..............................................................................41.

2

1. UVODDijete predkolske dobi za zdrav psihofiziki rast i razvoj treba imati zadovoljene temeljne ljudske potrebe, meu kojima je kretanje jedna od najvanijih. Budui da jo uvijek nije samostalno, najvaniju ulogu pri zadovoljavanju tih potreba imaju obitelj i odgojitelji. Tjelesno vjebanje i zdravlje usko su povezani te je stoga nuno stvarati naviku svakodnevnog tjelesnog vjebanja i bavljenja razliitim sportskim aktivnostima ve u najranijoj dobi. Ovaj diplomski rad bavit e se samim satom tjelesne i zdravstvene kulture u predkolskom odgoju; tjelesnom vjebom kao sredstvom tjelesnog vjebanja te obiljejima i sadrajima tjelesnog vjebanja. No, da bi svaki sat tjelesne i zdravstvene kulture bio uspjean jedan od najvanijih elemenata je upravo priprema samog odgojitelja za sat. Da bi se odgojitelj uspjeno pripremio za sat tjelesne i zdravstvene kulture treba znati odrediti prikladan prostor za izvoenje potrebnih vjebi te odgovarajua nastavna sredstva i nastavna pomagala. Nastavna sredstva i nastavna pomagala glavna su tema i naglasak ovog zavrnog rada. U nastavna sredstva ubrajamo vizualna, auditivna i audiovizualna sredstva, dok u nastavna pomagala ubrajamo razliite rekvizite, pomono-tehnika pomagala i na koncu razliite sprave od kojih u poblie opisati sprave za skakanje, sprave za vjebanje ravnotee, sprave za penjanje, sprave za gaanje u cilj i sprave za provlaenje, i to sve u svrhu to uspjenije provedbe sata tjelesne i zdravstvene kulture u predkolskom odgoju.

2.

SAT TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURE U PREDKOLSKIM USTANOVAMA3

Igra je temeljni sadraj svakodnevice djeteta predkolske dobi, ali sat tjelesne i zdravstvene kulture osnovni je organizacijski oblik rada u tjelesnom i zdravstvenom odgojnoobrazovnom podruju. Razloga za tu tvrdnju ima vie, a jedan od osnovnih je to to se na satu tjelesne i zdravstvene kulture moe vie utjecati na djetetov organizam budui da je sat tjelesne i zdravstvene kulture jedan od organizacijskih oblika rada koji osigurava plansko i sustavno djelovanje na djetetov antropoloki status. Osim toga, na tom se satu izvode razliiti sadraji, pa je i njihov mogui i potrebni utjecaj na djecu vei. Dalje, odreeni se pokreti ili kretanja ponavljaju vie puta, ili tonije, sve dotle dok ih djeca ne savladaju bar u osnovnoj strukturi, to u igri nije tako, ne samo zato to se pokreti u igri ne mogu ponavljati nego i zato to bi igra gubila na emocionalnoj vrijednosti. I to je jedan od razloga to se taj oblik vjebanja i rada vie reflektira na djetetov organizam (Findak, 1995., str.53.). Uzevi sve u obzir, dolazim do zakljuka da sati tjelesne i zdravstvene kulture mogu i moraju biti organizirani i provoeni tako da su za djecu u biti igra pa bi u njoj trebali biti zastupljeni sadraji potrebni djeci te dobi. Stoga, djeca trebaju doivjeti sat tjelesne i zdravstvene kulture, a doivjet e ga ako ne izostanu podraaji, mogunost za fiziko i psihiko iivljavanje izraeno fizikim, fiziolokim i psiholokim optereenjem. To, a i injenica da se na satovima koriste razliiti sadraji, da se odravaju na otvorenom i u zatvorenom prostoru koristei raznovrsna sredstva i pomagala kako bi sat tjelesne i zdravstvene kulture imao posebnu strukturu i trajanje. Struktura sata tjelesne i zdravstvene kulture sastoji se od uvodnog dijela sata, pripremnog, glavnog i zavrnog dijela sata dok duljina pojedinog dijela sata ovisi o dobnoj skupini. Budui da dijete predkolske dobi trai i oekuje aktivnosti, ali i zbog njegove kratkotrajne pozornosti i potrebe promjene aktivnosti, trajanje pojedinih dijelova sata, pa i sata u cjelini, ne treba shvatiti i prihvatiti kruto. To praktiki znai da sat treba prekinuti kada djeca izgube zanimanje za vjebanje ili kad trae neto drugo. Inae, svaki dio sata ima svoje zadae, posebne sadraje i organizaciju. Meutim, svi ti dijelovi moraju biti cjelina. Jedan dio sata mora stvarati povoljne uvjete za prijelaz na drugi dio. Zadae, sadraji i organizacija jednog dijela sata moraju biti u slubi drugog dijela sata, a svima zajedno je cilj da ostvare antropoloke, obrazovne i odgojne zadae u cjelini.

4

Shodno tome, struktura sata ne smije se shvatiti kao ablona. Naprotiv, treba je prihvatiti samo kao pomo za uspjeniju pripremu i organizaciju sata, tj. za pravilan izbor sadraja, najpogodnijeg metodikog organizacijskog oblika rada, metode rada, sredstava i pomagala i kako bi se stvorili uvjeti na satu koji e zaista omoguiti ostvarenje postavljenih ciljeva i zadaa. Koliko e trajati pojedini dijelovi sata o tome mora odluiti svaki odgojitelj u konkretnoj situaciji. Uostalom, sretna je okolnost to mala djeca otvoreno signaliziraju svome odgojitelju da ga vie ne mogu pozorno sluati ili pratiti. Kada oni sami mijenjaju aktivnost, znak je da i odgojitelj treba neto promijeniti u svom radu, bez obzira na to o kojem se dijelu sata radilo. To odgojitelj moe uiniti bez opasnosti da e naruavati dnevni ili tjedni raspored rada, jer je potreba djece predkolske dobi za kretanjem gotovo neprekidna. Dakako, to ne znai da raspored rada nije potreban. Naprotiv, no treba ga shvatiti i prihvatiti kao orijentaciju, pomo u radu, a nikako kao neto to se ne smije ili ne moe promijeniti, da ne kaem prilagoditi interesima i potrebama djece.

2.1.TJELESNA VJEBA KAO SREDSTVO TJELESNOG VJEBANJA

Tjelesna aktivnost, odnosno tjelesno vjebanje za dijete predkolske dobi jedan je od vanih poticaja njegova rasta i razvoja. Da bi se tjelesno vjebanje djece te dobi odvijalo u granicama efikasnoga, djeci treba osigurati dovoljno kretanja, izabrane tjelesne vjebe i vjebanje po mjeri. Ovom prilikom treba utvrditi da utjecaj tjelesnih vjebi na organizam ovisi o brojnim imbenicima. Ne sam zato to odreena vjeba ne utjee podjednako na svu djecu nego i zato to ista vjeba, ovisno o uvjetima njezine primjene, moe razliito utjecati i na pojedinca. Dakle, kao to se uz pomo iste vjebe mogu postii razliiti efekti, tako se isti efekti mogu postii uz primjenu razliitih tjelesnih vjebi. Treba napomenuti da su tjelesne vjebe osnovno sredstvo tjelesnog vjebanja u uem smislu, odnosno tjelesne i zdravstvene kulture u irem smislu, te da je njihovu izboru i primjeni u radu s djecom nuna krajnja osjetljivost. Po Findaku, tjelesnom vjebom podrazumijevamo sve pokrete, kretnja i aktivnosti koje ovjek svjesno primjenjuje, ili jo konkretnije, pod tjelesnom vjebom zapravo razumijevamo sve pokrete i kretanja koje ovjek svjesno koristi za svoj razvoj, razvoj svojih osobina i

5

sposobnosti, za usvajanje motorikih znanja, usavravanje motorikih dostignua i, dakako, za ouvanje i unapreivanje svojega zdravlja (Findak, 1995., str.33). To istodobno znai da pokret ili kretanja koja se ne izvode u tom cilju prestaju biti sredstvo tjelesnog vjebanja u uem smislu, odnosno tjelesne i zdravstvene kulture u irem smislu, da gube svoju temeljnu vrijednost pa, prema tome, i naziv tjelesna vjeba. Imajui to na umu, treba ustvrditi da se svi pokreti ili kretanja, unato tome to utjeu na ovjekov organizam, ne mogu nazivati ili smatrati tjelesnom vjebom. To jednako vrijedi za sve pokrete i kretanja iz nae svakodnevnice, npr. hodanje, tranje, skakanje i drugo, kao i za pokrete i kretanja tzv. radnih aktivnosti, tj. rad u kui, na poslu i slino. To meutim ne znai da izvoenje tih pokreta ili kretanja u obavljanju odreenih aktivnosti ne utjee na ovjekov organizam. Naprotiv, ali njihov utjecaj je uvijek sluajan, svejedno je li pozitivan ili negativan. Nasuprot tome, uz pomo tjelesnih vjebi, odnosno tjelesnog vjebanja, ostvaruje se usmjereno djelovanje na ovjeka. Zato se, moe slobodno utvrditi da su tjelesne vjebe jedna od najkarakteristinijih manifestacija jedinstva ovjekove tjelesne i psihike djelatnosti. S obzirom na strukturu, tjelesna je vjeba vrlo sloen proces. Svaka se tjelesna vjeba zapravo sastoji od triju skupina strukturnih elemenata: a) mehanikih elemenata, gdje se svaka vjeba moe analizirati prema prostoru i odnosu prema vremenu, b) energetskim elementima kao to su intenzitet, trajanje i karakter kretanja, c) te elementima ritma, koji zapravo ujedinjuju mehanike i energetske elemente u jednu cjelinu. Za postizanje eljenih efekata u radu iznimno je vano primijeniti u pravo vrijeme vjebe adekvatnog intenziteta. Prema trajanju vjebe mogu biti kratke, srednje i dugotrajne, a prema karakteru razlikujemo vjebe s dinamikim ivano-miinim naprezanjem (dinamike vjebe) i vjebe sa statiki ivano-miinim naprezanjem (statike vjebe). Dinamike vjebe karakterizira izmjenino skraivanje, oputanje i istezanje miia koji sudjeluju u izvoenju neke vjebe, posljedica ega je premjetanje pojedinih dijelova tijela u prostoru. Statike vjebe karakteriziraju miina naprezanja koja su usmjerena osiguravanju poloaja tijela, pa se pri tim vjebama dijelovi tijela ili cijelo tijelo pokreu, odnosno ako se i pokreu (npr. izdraj u visu zgibom), ono je zanemarujue. Za vrijeme izvoenja odreenog pokreta ili kretanja vaan je ritam. Ritmom smatramo pravilno izmjenjivanje naglaenog i nenaglaenog dijela, npr. u kretanju. Ritam u kretanju je, prije svega, imbenik vremena i prostora, to se vidi kod svih ciklikih kretanja, kao to je hodanje, tranje, plivanje, klizanje, koturaljkanje itd. 6

2.2. OBILJEJA I SADRAJI TJELESNOG VJEBANJAUz dosta intenzivan rast i razvoj koji prate dijete predkolske dobi, obiljeja tog razdoblja su znaajne promjene u razvoju i gibanju. Dakako, da i o tome strunjak u svom radu mora brinuti, a da bi to mogao, treba, uz ostalo, poznavati osnovna motorika gibanja djece te dobi, npr. hodanje, tranje, skakanje, bacanje, penjanje, puzanje, kotrljanje, vienje, upiranje i drugo. Ta se gibanja nerijetko identificiraju s osnovnim prirodnim oblicima kretanja to u biti i jesu, jer ih djeca najprije savladavaju, s njima se najee slue i praktiki je nemogue zamisliti dijete kojem nije svojstveno da tri, skae, pue ili se penje. Naravno, razvoj tih gibanja ne odvija se ravnomjerno, nego postupno i prati ga niz popratnih pojava. Jedna od pojava o kojoj treba stalno brinuti u radu s djecom predkolske dobi je igra. Kako je igra djetetova najautonomnija aktivnost, nije teko zakljuiti da bi rad trebao biti upravo uz igru zato to djeca tjelesno vjebanje i ne doivljavaju drukije nego kao igru. Nijedan drugi pristup djeci ne dolazi u obzir toliko koliko dolazi kroz igru. Na kraju, djeca i ne oekuju drugo od onih koji s njima rade. Dakako, svi ciljevi i zadae tjelesne i zdravstvene kulture ne mogu se ostvariti iskljuivo igrom. Naprotiv, nuni su i drugi sadraji, osobito utilitarnog karaktera, ali i njih treba provoditi tako da djeci vjebanje bude ugoda, zabava, igra, a ne obaveza ili moda prisila. Dakle, kada se tjelesne vjebe i tjelesno vjebanje provode kao igra, djeca e to oduevljeno prihvatiti, a snagom svoje mate odmah e se ili vrlo brzo prilagoditi svakoj ulozi u tako postavljenom zadatku, vjebi, pokretu ili kretanju. Takva je situacija i za djecu i za odgojitelje jedan od osnovnih uvjeta za uspjenu suradnju, to znai i za krajnje efekte rada. Osim obiljeja koja proistjeu iz anatomsko-fiziolokih karakteristika, u radu s djecom treba respektirati i njihove psihike osobine. To, uz ostalo, znai da s predkolcima ne dolazi u obzir prisila, uporno traenje tonog izvoenja pokreta, prevelika optereenja i slino, jer e djeca sama prekinuti rad, odnosno odustati od suradnje, a to je ono to stvarno ne elimo. Moemo rei da vee opasnosti za odgojitelje od te nema. Naime, ako djeca sama prekinu aktivnost, za ponovnu suradnju potrebno je uloiti mnogo vie energije nego na poetku rada. Zato je u radu s djecom predkolske dobi najvanije da aktivnost i suradnja teku na to prirodniji nain.

7

2.3. PRIRODNI OBLICI KRETANJA Hodanje je jedno od osnovnih ovjekovih motorikih gibanja. Hodanje pozitivno utjee na cjelokupan organizam, a osobito na lokomotorni sustav. Ono je izuzetno vano i zato to se moe iskoristiti za utjecaj na pravilno dranje tijela. Zato djecu treba upozoriti da pri hodanju ne sputaju glavu i da ne vuku noge. Dakako, sve to treba provoditi neusiljeno, a zahtjeve prilagoditi stvarnim mogunostima djece s kojom se radi. U radu s djecom do tri godine mogunosti za suradnju neto su skromnije, a s mlaom, srednjom i starijom dobnom skupinom sve vee. Inae, hodanje jednogodinjeg djeteta karakterizira dosta dodatnih pokreta. U poetku je hod nesiguran, pa nerijetko zavrava padom. Korak je sitan, tempo neujednaen, pokreti ruku i nogu nisu koordinirani, pa se dijete pri hodu ljulja, odnosno hoda gegajui se. Kasnije, to jest krajem tree godine, pokreti ruku i nogu sve su koordiniraniji, pa postupno nestaje geganja. U mlaoj predkolskoj dobi suvinih je pokreta manje, korak postaje dui, pokreti ruku su usklaeniji s gibanjima nogu, pa je hodanje ujednaenije. Djeca mlae dobne skupine mogu bez odmora hodati od pet do petnaest minuta. U srednjoj dobnoj skupini treba i dalje brinuti o nepravilnom radu ruku i nogu, odnosno o njihovoj koordinaciji. Djeca te dobi mogu bez odmora hodati dvadeset minuta. U starijoj dobnoj skupini veina djece uglavnom pravilno hoda, a mogu bez odmora hodati do trideset minuta. U provoenju vjebi hodanja treba poeti s jednostavnim zadacima, kao to je obino hodanje, pa isto uz glazbu, zatim treba prijei na hodanje s ubrzanjem i usporenjem, potom na hodanje po smanjenoj povrini, hodanje s okretanjem, zaustavljanjem itd. Tranje takoer pripada u osnovna motorika ovjekova gibanja odn. u prirodne oblike kretanja. Viestruko je korisno, kao i hodanje, a osobito s obzirom na mogui i potreban utjecaj tranja na dini i krvoilni (kardiopulmonalni) sustav. Tranje s djecom predkolske dobi treba provoditi u skladu s njihovim razvojnim karakteristikama i individualnim mogunostima. Pokreti ruku i nogu za vrijeme tranja dosta su dobro usklaeni, tovie, koordinacija pokreta ruku i nogu prije se pojavljuje pri tranju nego pri hodanju. No, za razliku od odraslog ovjeka, kod kojeg je u tijeku tranja prisutna tzv. faza leta (kod odraslih za vrijeme tranja tijelo na trenutak lebdi u zraku), mala djeca tre cijelim stopalom, nogama gotovo lupaju, zbog ega njihovo tranje nije elastino. Naglaeniji odraz za vrijeme tranja, a to ne znai i tzv. faza leta, pojavljuje se tek kod estogodinjaka. Osim toga, djecu te dobi dok tre treba usmjeravati na odravanje zadanog pravca. 8

Trati se moe svuda s djecom bilo koje dobi, pa gotovo i da nema aktivnosti u kojoj nije zastupljeno tranje. Meutim, kod mlae djece sve se to treba odvijati uz igru, a kod ostalih uz postupno upotpunjavanje s primjerenim vjebama tranja. Duinu, tempo i brzinu tranja treba prilagoditi djejim mogunostima. Tranje je intenzivna aktivnost, pa je i disanje intenzivnije. Naime, dijete te dobi ne moe dugo trati, jer u poetku zbog plitkog udaha izdie dosta kisika, pa se zato pri tzv. istrajnom tranju brzo zadie. Kasnije se to postupno mijenja i dijete produbljuje udah i izdah pa izdie vie ugljinog dioksida, a iskoritava vie kisika. S vremenom se poveava i pluni kapacitet, pa dijete moe lake i neto due trati. Djeca mlae dobi mogu bez odmora trati do petnaest sekundi, srednje dobi do dvadeset pet sekundi, a starije dobi do trideset pet sekundi. Skakanje. Djeca predkolske dobi mogu skakati u daljinu, u visinu i u dubinu. U radu s djecom do tri godine potreban je vei oprez jer ne znaju skakati. Naime, za razliku od hodanja i tranja, izvoenje skokova, odnosno skakanje, razumijeva zadovoljavanje i drugih zahtjeva, npr. veu koordiniranost (treba povezati rad ruku, nogu i trupa prilikom skoka), veu smjelost, zatim sposobnost mjerenja udaljenosti okom, potom treba zadravati ravnoteu prilikom doskoka, potrebna je vea snaga miia nogu i za odraz i za doskok. Kada je rije o doskoku, treba naglasiti da i inae djeca predkolske dobi imaju tekoa s doskokom, jer prilikom doskoka doskau na ispruene noge i na cijelo stopalo, umjesto na pogrene noge, odnosno mekano u uanj i na prednji dio stopala. Zato je za sva skakanja, a osobito pri izvoenju skokova u dubinu, potreban oprez. Nepravilan doskok moe biti uzrokom pada koji uzrokuje strah i djeca se mogu ozlijediti. Sve je to razlog da odgojitelj osobito brine o primjerenom doskoitu i o pravilnom doskoku. Treba poeti skakanjem koje oponaa ivotinje, dakle s jednostavnim skokovima na mjestu, pa u kretanju, na obje noge, a zatim na jednoj nozi itd. Za djecu predkolske dobi nije bitno da u skakanju postignu to veu daljinu ili visinu, nego da skau to pravilnije, kako bi im sve to su nauili pomoglo da lake i uspjenije provode sve druge tjelesne aktivnosti u kojima se susreu sa skakanjem. Kotrljanje, bacanje, hvatanje i gaanje takoer se ubrajaju u prirodne oblike kretanja, koja se meutim, razlikuju od hodanja i tranja, to osobito vrijedi za gaanje u cilj. Razlog tome je, uz ostalo, to je pri bacanju u cilj potrebno uskladiti ne samo rad ruku, trupa i nogu, nego istodobno procijeniti i udaljenost cilja u koji se gaa. U poetku dijete predmet lake kotrlja nego to ga baca, jer se do tree godine razvijaju veliki miii. Jednako tako dijete te dobi lake kotrlja npr. manju loptu, a hvata veu loptu, zatim lake kotrlja loptu do cilja nego baca u cilj, bolje pogaa veliki nego mali cilj itd. 9

Kotrljanje je prva djelatnost koju dijete provodi u prvom kontaktu s loptom ili slinim predmetima koji se mogu kotrljati. Prilikom bacanja pozornost treba obratiti da vjebe i zadaci budu prilagoeni djeci, te da djeca bacaju predmete razliitih oblika, veliine i teine. Djeca hvataju loptu s objema rukama, i to tako da ruke pruaju prema lopti, a u trenutku kada lopta dotakne ruke, pogre ih i privuku. Hvatanje lopte se ui najprije s mjesta, a potom iz kretanja. Kada djeca naue kotrljati, bacati i hvatati, onda se prelazi na uenje gaanja. Zapravo, djeca mlae dobi ne gaaju u cilj. Srednja dobna skupina poinje s gaanjem u veu metu, koaru i slino, i to tako da loptu jo uvijek bacaju odozdo prema gore. Djeca starije dobne skupine u cilj gaaju najprije s manje, pa postupno s vee udaljenosti. Iznimno je vano da se kotrlja, baca i gaa s objema rukama, nikako ne samo s tzv. boljom rukom. Drugo, vano je i to da sva djeca bacaju u istom smjeru, to znai da uope ne dolazi u obzir organizacija i provoenje rada u kojem bi bacali jedni prema drugima. I konano, kada god je mogue bacanje treba provoditi vani, to jest u prirodi, na igralitu, u dvoritu, na slobodnoj zelenoj povrini. Puzanje i provlaenje su vjebe koje dobro utjeu ne samo na rast i razvoj kraljenice nego i na jaanje miia lea, ramena, pa tako pozitivno utjeu i na dranje tijela. Djeca vole tjelesne aktivnosti vezane uz ta motorika gibanja, zbog ega nerijetko i sama pronalaze mogunost za puzanje i provlaenje. To je razumljivo jer se kod djece te dobi prije razvijaju miii za stezanje nego za rastezanje. Preporuljivo je stoga da poslije zgrene pozicije u kojoj je tijelo bilo za vrijeme puzanja, dakle poslije stezanja miia, slijedi vjeba ili zadatak za istezanje miia. Puzanje treba provoditi samo u primjerenim higijenskim uvjetima, npr. na istom tlu, strunjai, klupi na suhom i istom travnjaku i slino. Djeca mogu puzati na razliite naine (leei na trbuhu, etveronoke, oslanjajui se na koljena i ruke, etveronoke, oslanjajui se na stopala i ruke), u razliitim smjerovima (naprijed-nazad, ravno s izmjenom smjera), te na razliitim podlogama (na tlu, po klupi, po niskoj gredi, na horizontalnim ljestvama, po niskom vedskom sanduku i drugo.) provlaiti se mogu ispod razliitih prirodnih i umjetnih prepreka ili kroz njih, npr. ispod granice, konja, kozlia, kroz obru, okvir vedskog sanduka i slino. Penjanje je jedan od oblika prirodnih oblika kretanja koji djeca rado izvode. im dijete prohoda, pokuava se penjati ili visjeti na spravi ili predmetu koji se moe dosegnuti rukama. Pri penjanju dijete razvija miie ramena, trbune i prsne miie, miie nogu, pa prema tome i opu snagu. U poetku se djeca penju po razliitim ljestvama, spravama, zatim drvenim i eljeznim konstrukcijama, potom uz strminu brijega i slino. Djeca predkolske dobi penju se uz pomo ruku i nogu. Mala djeca (do tri godine) i djeca mlae predkolske dobi prilikom penjanja npr. po ljestvama, obino se slue jednom nogom (savladavaju ljestve penjui se stalno 10

istom nogom), pokreti ruku i nogu dosta su slabo koordinirani, usto su esto neodluna i nedovoljno sigurna, pa najee sii s nekih penjalica mogu samo uz pomo odraslih. Srednja dobna skupina penje se slobodnije i sigurnije, a za vrijeme penjanja slui se objema nogama, naizmjenino. Djeca starije dobne skupine pri penjanju primjenjuju ve promjenjiv korak, slue se pravilno i rukama, a rad ruku i nogu dosta je koordiniran. Budui da dijete relativno brzo svlada penjanje po istoj spravi, treba radi vee motivacije mijenjati mjesto i sprave za penjanje, nain penjanja, visinu i drugo. Radi sigurnosti je nuno poduzeti sve da mjesto ispod penjalice bude dovoljno sigurno. U dvorani ispod penjalice obavezno treba postaviti strunjae, a u prirodi to mogu biti pijesak, trava, piljevina, sijeno itd. Potiskivanje i vuenje je za dijete predkolske dobi dosta naporno, pa pri izboru i izvoenju tih vjebi i zadataka nuan je krajnji oprez, jer djeca te dobi nemaju sposobnost procjenjivanja naina potiskivanja, daljine vuenja, pa se mogu ozlijediti. Zato je najbolje da te aktivnosti budu kratkotrajne, da se odvijaju pod nadzorom odgojitelja kako bi se na vrijeme mogle prekinuti ili djeca odmoriti. Djeca mogu potiskivat i vui predmete razliite teine i veliine, mogu izvoditi te vjebe u paru ili u skupinama. No kada se zadae izvode u paru ili u skupinama, potrebno je zahtijevati disciplinu, odnosno, odgojitelj mora stalno biti nazoan kako bi, po potrebi, reagirao ili prekinuo rad. Vjebe i zadae pri potiskivanju djeca moraju izvoditi izmjenino s objema rukama kako bi ravnomjerno utjecala na razvoj ruku i ramenog pojasa. Dizanje i noenje za djecu predkolske dobi pravi su izazovi. Djeca vole te aktivnosti, a one su vrlo korisne ako su teina i oblik predmeta primjereni njihovoj dobi. Zato je pri izboru i provoenju vjebi nuan krajnji oprez. Dizanje i noenje pozitivno utjeu na cijeli organizam, a osobito na dinamiku snagu miia i ramenog pojasa, na lenu i trbuni muskulaturu, te miie nogu. Predmete dijete moe nositi samo ili u suradnji s drugom djecom. Najbolje je da svako dijete ima svoj predmet. Teina predmeta koji dijete te dobi moe nositi je od 1 do 2 kg na udaljenosti ne veoj od 20 metara. Djeca mogu dizati i nositi punjene loptice, lopte, medicinke do 1 kg, palice, vreice s pijeskom, kamenie, male oblice i drugo. Dijete moe dizati i nositi i tee predmete u suradnji s drugom djecom, pri tome predmeti ili sprave ne smiju biti preteki, a djeca moraju biti pravilno rasporeena. Te se vjebe preporuuju za rad s djecom starije dobne skupine. S aspekta utjecaja na pravilno dranje tijela, korisno je i noenje lakih predmeta na glavi.

11

Igra je najautonomnija ovjekova aktivnost i najizrazitiji oblik djeje aktivnosti. Iako je u ovjekovoj prirodi da se igra, to on zapravo i ini itav ivot, ipak treba rei da ona ni u jednom razdoblju ljudskog ivota nema takvo znaenje i toliku mo kao u djetinjstvu. Stoga je igra sasvim pouzdano jedna o d temeljnih pretpostavki za pravilan rast i razvoj djejeg organizma. tovie, igra je za dijete predkolske dobi sve, potreba, zadovoljstvo, ivot. Igra kao ivot proistjee iz simbioze fizioloke potrebe djeteta za tjelesnom aktivnou i postizanjem povoljnog emotivnog stanja kao pozitivne posljedice zadovoljavanja njegove bioloke potrebe za kretanjem. Upravo taj in, dakle zadovoljavanja djetetove esencijalne potrebe za kretanjem, nije samo prvi nego i najee i glavni motiv njegova ukljuivanja i sudjelovanja u igri (Peji, 2005., str.76.). Igra za djecu predkolske dobi je sinteza svega to su nauili, a prije svega svladanih prirodnih oblika kretanja. Dijete u igri ima priliku da pokae sve to zna, najee i sve to moe, to ga ispunjava osjeajem velikog zadovoljstva. Zato igra ima veliku odgojnu vanost. Ako uz sve to kaemo da igra i aktivnost vezane uz igru vrlo povoljno utjeu na sve djeje organe i organske sustave, na razvoj njihovih osnovnih motorikih sposobnosti, zatim funkcionalnih sposobnosti, da pobuuje ugodne emocije, ali pridonosi djejem emotivnom pranjenju, to se pozitivno reflektira na njihov organizam, onda je vrijednost igre jo vea. Sve su to razlozi da je igra osnovni sadraj tjelesnog vjebanja, odnosno tjelesne i zdravstvene kulture za djecu predkolske dobi. Za dijete te dobi karakteristino je da se igra ispreplee s radom, odnosno da se dijete radei igra. To praktiki znai da igra potpuno zaokuplja dijete, odnosno da odgovara njegovom motivacijskom sustavu, aktivira njegovu pozornost i volju, omoguuje proces uenja koji poprima karakteristike odreene organiziranosti i usmjerenosti, pa se s pravom moe zakljuiti da se uz pomo dobre organizacije i provoenja igre mogu realizirati gotovo sve zadae tjelesne i zdravstvene kulture. Radi to uspjenije organizacije i provoenja igre, vano je uz ostalo, izbor igre. Igra mora biti primjerena razvojnim karakteristikama djece. Svojim sadrajem mora biti jednostavna, lako provediva, a oblikom takva da u njoj mogu sudjelovati sva djeca. Pri izboru mjesta za igru vano je da prostor na kojem se igra odvija bude siguran, primjeren djeci i pravilima igre. Takoer, pomagala ili sredstva za igru moraju biti sigurna, mora ih biti dovoljno da bi se djeca pomou njih lake uivjela u izabranu igru i drugo. Djeci mlae dobne skupine odgovaraju igre jednostavne sadrajem i pravilima. Pravila jednostavnih igara najee su povezana za sadraj. Za djecu te dobi nije toliko vaan rezultat igre, koliko sam proces kretanja. Za njih je najvanije da im izabrana igra omoguuje dovoljno tranja, skakanja, puzanja, penjanja, bacanja i drugo. 12

Za djecu srednje dobne skupine igre su jo jednostavne, pravila takoer, ali se moraju potivati i to vrijedi za sve sudionike u igri. Djeca te dobi imaju i vee iskustvo pa ih sve vie zanimaju igre hvatanja, skrivanja, traenja i slino. U radu s djecom starije dobne skupine mogu se primjenjivati igre kod kojih su sadraji sloenija kretanja. Ona ve znaju da igra ima svoj smisao, a karakteristini momenti za igre djece te dobi jesu: svladati prepreke, sakriti se, ne dati se uloviti, uhvatiti drugog i slino. Uz izbor igre, vana je i njezina organizacija, to uz ostalo, znai dobro opisati igru, pravilno je demonstrirati, po potrebi prekinuti radi dodatnih objanjenja, osigurati da sva djeca sudjeluju u igri, pratiti tijek igre, nadzirati svu djecu, a posebno onu plaljivu, tjelesno slabije razvijenu, objaviti na primjeren nain rezultat igre i drugo. Dakako sve to treba provoditi tako da se ne sputavaju ni djeja inicijativa ni stvaralatvo. Naprotiv, treba uiniti sve, i malo vie od toga, da igra za dijete predkolske dobi bude i ostane trajna vrijednost.

3. PRIPREMANJE ODGOJITELJA ZA SAT TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURESat tjelesne i zdravstvene kulture osnovni je organizacijski oblik rada, a to istodobno znai da je i temeljni uvjet za uvoenje djece u sve druge organizacijske oblike rad i zato se za svaki se sat treba dobro pripremiti. Samo dobro pripremljen i organiziran sat tjelesne i zdravstvene kulture moe biti garancija za uspjean rad. Sveobuhvatna i temeljita priprema odgojitelja za svaki sat tjelesne i zdravstvene kulture najsigurniji je odgovor na sve, pa i na tzv. nepredviene situacije. I obratno, svaki drugi pristup a pogotovo uvjerenje da se moe raditi bez pripremanja i pripreme, ne samo da je korak do improvizacije, nego je i veliki iskorak odgojitelja u provaliju prakticizma. U tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi razlikujemo posredno i neposredno pripremanje za sat. Posredno pripremanje odgojitelja za sat zapravo poinje i odvija se prilikom planiranja. To znai da je posredno pripremanje odgojitelja jedan od osnovnih uvjeta za njegovo neposredno pripremanje za sat tjelesne i zdravstvene kulture. Neposredno pripremanje za sat podrazumijeva pripremanje odgojitelja za konkretan sat. To znai da odgojitelj mora u pripremanju za taj sat stalno imati na umu mjesto i ulogu toga sata u odnosu prema satima koji su prethodili i koji

13

slijede. Shodno tome, neposredno pripremanje odgojitelja za sat tjelesne i zdravstvene kulture obuhvaa: teorijsko pripremanje, metodiko pripremanje i organizacijsko pripremanje. Teorijsko pripremanje jedno je od vanih imbenika za uspjeno neposredno pripremanje odgojitelja za sat tjelesne i zdravstvene kulture. Meutim, hoe li i kada biti potrebno da se odgojitelj teorijski pripremi za sat ovisi o tome to e se raditi na satu. Osim toga, potreba za teorijskim pripremanjem proistjee i iz injenice da neka znanja zastarijevaju, a druga se u tijeku vremena gube, izbljeuju, to znai da ih treba povremeno obnavljati ili moda upotpuniti novim informacijama. Sve upuuje na zakljuak da je za uspjeno provoenje bilo kojeg organizacijskog oblika u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, a poglavito sat tjelesne i zdravstvene kulture, potrebna i dobra teorijska priprema odgojitelja. Metodiko pripremanje odgojitelja za svaki sat tjelesne i zdravstvene kulture takoer je vano. tovie, moe se ustvrditi da se bez metodike pripreme i ne moe zamisliti pripremanje odgojitelja za rad. Jedan od osnovnih uvjeta metodike pripreme za konkretan sat je taj da se najprije analizira prethodni sat tjelesne i zdravstvene kulture. To je potrebno uz ostalo, iz dva razloga. Prvi, da se utvrdi je li i kako realizirano ono to smo planirali za sat. I drugi, da se na temelju toga procjeni i ocjeni jesu li potrebne korekcije, a ako jesu, provesti ih na novom satu ili, jo konkretnije, na satu za koji se pripremamo. Dakle, s obzirom na to da analiza prethodnog sata treba biti ponajprije u funkciji dobivanja povratne informacije o realizaciji prethodnog sata, te da je ujedno orijentacija u pripremanju za sat koji slijedi, tom analizom odgojitelj treba utvrditi: jesu li ostvareni cilj i zadae jesu li izabrani sadraji realizirani u potpunosti, djelomino ili nisu realizirani jesu li izabrani metodiki organizacijski oblici rada, metode rada i metodiki postupci bili u funkciji realizacije cilja i zadaa u kojem je opsegu ostvareno planirano optereenje na satu kakva je uloga sata u ostvarivanju cjelokupnog programa.

Nakon toga odgojitelj pristupa metodikoj pripremi za naredni sat tjelesne i zdravstvene kulture, kojom treba obuhvatiti: definiranje cilja i zadaa sata, izbor sadraja, izbor metodikih organizacijskih oblika rada, metoda rada, sredstva i pomagala, zatim doziranje i distribuciju optereenja i trajanje pojedinih dijelova sata. Stoga je odgojiteljevo metodiko pripremanje za sat tjelesne i zdravstvene kulture sloen i vrlo odgovoran posao, pa mu treba s najveom odgovornou i pristupiti (Kosinac, 1999., str.81.). Krajnji efekt sata tjelesne i zdravstvene kulture ovisi i o organizacijskom pripremanju odgojitelja. Da bi taj dio pripremanja odgojitelj obavio to uspjenije, vrlo je vano da sat pone 14

i zavri na vrijeme, da u radu uope ne bude ili da bude to manje tzv. praznog hoda, snalaenja, da potrebna oprema bude pri ruci ili, jednostavno reeno, da se svakog trenutka zna to treba initi i tko to treba initi. U vezi s tim, odgojitelj treba brinuti o mjestu rada, odnosno prostoru, prostoriji ili terenu na kojem e se sat odrati. Dalje, u organizacijski dio pripreme odgojitelja za svaki sat svakako se ubraja i pripremanje sprava i pomagala. Ta priprema podrazumijeva kontrolu ispravnosti sprava i pomagala, ali i njihov transport, to jest donoenje i odnoenje, odnosno postavljanje i pospremanje s prostora gdje se vjeba. Sve to je reeno za sprave i pomagala vrijedi i za tehniku, odnosno vizualna, auditivna i audiovizualna sredstva, kada se predvia njihovo koritenje na satu. I konano, u organizacijsku pripremu odgojitelja ubraja se i njegovo odijevanje. Moe se rei da odgojiteljeva primjerena odjea i obua za vjebanje ima u radu s djecom predkolske dobi, odnosno za djecu predkolske dobi visoki koeficijent vrijednosti. Ako znamo da je osobni primjer najbolji primjer, onda nije teko zakljuiti da bi i dijelu pripremanja koji se odnosi na odijevanje odgojitelja trebalo posvetiti potrebnu pozornost.

4. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U TJELESNO ZDRAVSTVENOJ KULTURI U PREDKOLSKIM USTANOVAMAKrajnji uspjeh u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi ovisi i o materijalnim uvjetima rada, a ine ih i odreuju prostori, nastavna pomagala i nastavna sredstva. Po Vladimiru Findaku

15

takvo je usustavljanje odreeno iz tri razloga. Prvi je taj to se upravo na temelju tih triju imbenika ili jo konkretnije, na osnovi njihove kakvoe ili koliine moe suditi o boljim ili slabijim uvjetima rada. Drugi je to se u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi koristi niz tzv. specifinih sredstava, koja se ne primjenjuju niti u jednom drugom podruju, pa se moe smatrati da su to tzv. nestandardna sredstva. Meutim, kako se u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi rabe i tzv. standardna sredstva, tj. sredstva koja se primjenjuju i u svim drugim djelatnostima, tzv. nestandardna sredstva onda ulaze u kategoriji nastavnih pomagala, a tzv. standardna sredstva u kategoriju nastavna sredstva. I trei razlog, za realizaciju plana i programa tjelesne i zdravstvene kulture u predkolskim ustanovama potrebno je osigurati bar osnovne prostorne uvjete te specifina pomagala i sredstva za djecu predkolske dobi (Findak, str.128.) Iako su materijalni uvjeti rada izuzetno vani, ipak nisu jedini imbenik. Hoe li djeca neko motoriko gibanje, vjebu ili zadatak svladati lake ili tee, bre ili sporije ovisi, uz ostalo, o tome je li im jasno to trebaju uiniti, kako to trebaju izvesti i slino. Nedvojbeno je da su odgovori na ova pitanja prije svega u rukama odgojitelja. Dakle o njemu najvie ovisi kako e iskoristiti raspoloivi prostor, nastavna pomagala i nastavna sredstva.

4.1. PROSTORKako sam ve prethodno navela, za uspjeno provoenje tjelesne i zdravstvene kulture s djecom predkolske dobi potreban i adekvatan prostor. Sve prostore koji se koriste u radu s predkolcima moemo podijeliti na otvorene i zatvorene objekte i prostore. Od otvorenih objekata i prostora u obzir dolaze: igralita (razliite veliine i namjene), bazeni, klizalita, zimovalita, ljetovalita... Iako povrine otvorenih objekata mogu biti razliite, ipak moemo govoriti o etiri tipine vrste: 1. zrnate pokrovni sloj im se sastoji od zrnate mineralne smjese koja je vodopropusna i ne sadri umjetna veziva, 2. travnate s biljnim pokrovom od travnatih biljaka, 3. plastine vieslojne povrine kod kojih je pokrovni sloj izraen od sintetikih, preteno gumielastinih materijala, 4. tvrde kojima j pokrovni sloj izraen od asfalta, betona ili slinih materijala.

16

Osim tzv. standardnih otvorenih objekata, preteno u ljetnim mjesecima, mogu se koristiti i druge otvorene povrine, kao to su slobodne zelene povrine, prirodna kupalita, pjeane obale i slino. U zimskim su mjesecima to sanjkalita, prirodna klizalita i skijalita. Od zatvoreni objekata koriste se dvorane, bazeni, klizalita i prikladne adaptirane prostorije. Pri koritenju svih otvorenih i zatvorenih objekata nuno ih je uvati i odravati kao i raspoloiva nastavna pomagala i sredstva.

NASTAVNA SREDSTVAPrimjena adekvatnih vizualnih, auditivnih i audiovizualnih sredstava jedna je od vrlo vanih i aktivnih imbenika racionalizacije, intenzifikacije i humanizacije odgojno-obrazovnog procesa. Istina, pri tome imamo na umu da nijedno sredstvo ne moe zamijeniti ivu demonstraciju, ali je tono i to da su suvremena sredstva ne samo korisna i potrebna, ve katkad i neizbjean dodatak ivoj demonstraciji. Posebnu vrijednost ta sredstva imaju pri uenju (usvajanju i usavravanju) sloenih motorikih gibanja, koja se odvijaju relativno brzo i za vrijeme ive demonstracije se ne mogu usporiti. Primjenom adekvatnih sredstava u takvim sluajevima, nakon demonstracije, motoriko gibanje postaje djeci razumljivije i zanimljivije. Dakako, koliko e odgojitelj rabiti ta sredstva zavisi od toga raspolae li primjerenim sredstvima i koliko je upuen u njihovu primjenu. U vezi s navedenim, osvrnuti u se na sredstva koja se u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi mogu koristiti i na metodike aspekte njihove primjene. Vizualna sredstva su korisna u radu s djecom ne samo radi stvaranja to jasnije predodbe o nekome motorikom gibanju i za bolje razumijevanje njegovih poruka, odnosno za njegovo uspjeno izvoenje. Vizualna sredstva mogu se u radu koristiti s razliitim ciljem, npr. radi poveanja motivacije, dopunske informacije, osvjeavanja prethodno steenih motorikih informacija i drugo. Ukljuivanje vizualnih sredstava u odgojno-obrazovni proces treba uskladiti s konkretnim sadrajem rada, odnosno motorikim gibanjem na koje se odreeno sredstvo odnosi. Naravno, pri tome treba brinuti da svako pojedino vizualno sredstvo podrazumijeva i primjenu razliitih metodikih postupaka. Od vizualnih sredstava u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi moemo primijeniti crtee, zidne plakate, fotografije, dijapozitive, video i raunalne projekcije, TV i drugo...

17

Auditivne sredstva takoer se mogu uspjeno koristiti u gotovo svim organizacijskim oblicima rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. U obzir dolaze radio radijske emisije, magnetofon magnetofonske vrpce, kasetofon kasete, cd ita cd-i, MP3 itai i drugo... Auditivna sredstva mogu se koristiti s razliitim ciljem, npr. a) glazbena kulisa prilikom izvoenja nekih vjebi, dijelova odgojno-obrazovnog procesa ili tijekom itavog procesa, b) interpretacija prikladnih pjesama, c) snimanje prikladnih radio emisija koje se mogu koristiti prilikom vjebanja i slino. Audiovizualna sredstva vrlo su vano i iznimno snano sredstvo u radu s djecom predkolske dobi. Razloga za tu tvrdnju je vie, a jedan je i taj to audiovizualna sredstva sadre, odnosno emitiraju sve tri komponente vizualnu, auditivnu i verbalnu. Stoga, ako kombinacija slike, zvuka i rijei audiovizualna sredstva su izuzetno vana i kao izvor informacija i kao izvor znanja. To uz ostalo i zato to primjena audiovizualnih sredstava djeci omoguuje da se upoznaju s originalom, odnosno s vrhunskom demonstracijom pojedinog motorikog gibanja, jer su demonstratori najee osobe koje to gibanje izvode najbolje. Ako se tome doda da se motorika gibanja mogu prikazati usporeno, da se mogu pokazati vie puta, da se pojedini detalji mogu zaustaviti, da je uza sve to prisutan komentar, onda je vrijednost audiovizualnih sredstava jo i vea. Od audiovizualnih sredstava u radu s predkolskim uzrastom mogu se primijeniti televizijske emisije, film 16 mm, videokasete i DVD-i. Krajnji efekt primjene audio- vizualnih sredstava ovisi o kvaliteti njihovih poruka ili sadraja i o nainu njihove interpretacije. I dok na njihov sadraj najee ne moemo utjecati (bar ne bitno), na interpretaciju ne samo da moemo nego i moramo utjecati. U tome emo biti utoliko uspjeniji, ukoliko brinemo o dobi djece, njihovoj motorikoj informiranosti, kao i o specifinostima poruka, odnosno sadraja koji se interpretira izabranim audiovizualnim sredstvom (Ivankovi, 1982., str. 39.).

4.3. NASTAVNA POMAGALABudui da je za nastavna pomagala tjelesne i zdravstvene kulture za djecu predkolske dobi sve vee zanimanje, da ima sve vie proizvoaa, da se pomagala proizvode od razliitih materijala i za sve dobne skupine djece, moe se ustvrditi da danas na tritu ima dovoljno i tzv. standardnih nastavnih pomagala i tzv. specifinih nastavnih pomagala ili tonije, nastavnih

18

pomagala namijenjenih upravo za rad s predkolcima. To je vrlo vano jer je uinak tjelesnog vjebanja uz pomo nastavnih pomagala mnogo vei nego bez njih. Ovisno o tome s kojim se ciljem nastavna pomagala upotrebljavaju i kakvu funkciju imaju za vrijeme vjebanja, razlikujemo: sprave, rekvizite i pomono-tehnika nastavna pomagala. Sprava je ugraeni ili pokretni element pomou kojega ili na kojem se odvija tjelesna aktivnost. To su npr., strunjae, vedske klupe, vedske ljestve, penjalica Dario, druge penjalice, niske grede, stalci za skok u vis, pokretne mete i drugo. Pri izboru i pri nabavci sprava za djecu predkolske dobi vano je da su dovoljno tvrde, da nemaju otre bridove, da su primjerene boje, da omoguuju dovoljno dinamika gibanja, da se mogu slagati, odnosno kombinirati razliite sprave, da su primjerene visine, da su pogodne za postavljanje i pospremanje. Sprave za skakanje - sljedeim navedenim spravama slui se srednja i starija dobna skupina. Npr. za skok u dalj treba na igralitu iskopati jamu i ispuniti je pijeskom. Jama mora biti iroka 150 cm, duga 250 cm, a duboka 0,25 cm. Da bi djeca mogla skakati u daljinu sa zaletom, potrebno je planirati stazicu iroku 0,50 cm, a dugu 6 m. Ako jamu iskopamo na zemljitu koje nije pokriveno travom, treba i nju i stazicu obrubiti travom da ne bi djeca, kad izlaze iz jame, stala na njezin rub i okrnjila ga. Trava uva stazicu od sitnog smea. Moemo je obrubiti i ukopanim opekama ili ljunkom, a to ne smijemo napraviti kod jame jer bi se djeca ako padnu, mogla povrijediti. Na kraju stazice, a na poetku jame, treba ukopati u zemlju 10 cm iroku dasku. Ona mora biti u istoj visini sa stazicom i obijeljena vapnom. To je djeci znak odakle trebaju skakati. Pijesak u jami mora biti vlaan da se ne bi prailo prilikom skakanja.

Kad su djeca u dvorani, jamu zamjenjuje strunjaa, a ispred nje stavljamo perplou ili karton one irine koju djeca skupine preskau. perploa se proiruje tako da joj dodamo prema potrebi daice iroke oko 10 cm. Tako djeci postaje jasnije to se od njih zahtijeva. Djeca

19

mogu preskakivati i preko dva konopa poloena na pod, ali tada trebaju preskakati manje udaljenosti. Za skok uvis potrebna su dva stalka s rupicama, visoka 120 cm. Razmak izmeu rupica je 5 cm, a od prve rupice 15 cm. Na odreenoj visini u svaki stalak postavimo klin o koji objesimo konop. Klinovi na krajevima ne smiju imati kuku jer bi ona sprijeila da konop padne kada dijete zapne nogom; oni moraju biti okrenuti prema onoj strani na koju djeca skau, inae ako dijete zapne nogom o konop, moe povui oba stalka za sobom i ozlijediti se. Dobro je da se na konop objesi crvena krpica da bi djeca dobro uoila njegovu visinu. Umjesto konopa upotrebljava se i drvena letvica, no za djecu predkolske dobi ne preporuuje se jer ih sputava, a i nije sasvim bezopasna. Na igralitu stalke smjestimo uz jamu za skok u dalj. Stazica koja je prije sluila za skok u dalj sada slui za skok uvis. U dvoranu umjesto jame s pijeskom imamo strunjau.

Skok u dubinu najbolji je nain za uvjebavanje elastinog skoka. Djeca skau s niskih predmeta: grede, stolica, panjeva, klupica i sl. Visine su primjerene dobi djeteta. Mlaa dobna skupina skae s visine od 15 cm, srednja s visine od 30 cm, a starija s visine od 50 cm. Te visine odgovaraju visini brvna po kojem djeca hodaju. S vee visine ne valja skakati zbog neusklaenosti izmeu teine tijela i funkcionalnih mogunosti nogu. To nerazmjerno skakanje moglo bi imati ove posljedice: savijanje koljenica, sputanje svoda stopala, labavljenje epifize koljenih zglobova. Sprave za vjebanje ravnotee njima se slue sve tri skupine, samo se njihova visina i irina mijenjaju prema dobi djece. vedska klupa je vrlo korisno pomagalo koje ima viestruku upotrebu. Duljina klupe je do 2,5 m, irina 25 cm, a visina priblino 20 cm. Na jednom kraju klupe su zatiene eljezne kuke. Na klupi djeca mogu sjediti za vrijeme tjelovjebe. Po njoj mlaa skupina moe hodati i 20

skakati u dubinu. Ako se vedska klupa okrene, slui kao brvno srednjoj dobnoj skupini. Ako je zakvaimo o esterostrani plot, moe se po njoj kotrljati lopta. Dvije usporedne na jednom kraju podignute vedske klupe slue kao breuljak. Uz jednu se djeca ustravaju, a s druge stravaju. Po breuljku djeca se mogu spustiti i sjedeke. vedska klupa slui u raznim natjecanjima, osobito mjesto zauzima u djejim stvaralakim igrama, ako joj se doda nekoliko dasaka razliite duine i irine.

Brvno je, bez sumnje, najbolje pomagalo za vjebanje ravnotee. Mlaa dobna skupina iz poetka hoda po dasci irokoj 20 cm koja lei na zemlji, a kasnije je dignemo u visinu 10-15 cm. Srednja skupina hoda po visini 15-20 cm, a irina brvna iznosi 15-20 cm. Starija skupina hoda po brvnu visoku 20-30 cm, a iroku 10-15 cm. Duljina brvna 2-2,5 m. Budui da djeca hodaju po brvnu u raznim visinama, najprikladnija su brvna sa lijebom s pomou kojeg se visina moe lako regulirati. Radi vjebanja ravnotee djeca hodajui brvnom mogu prenositi na glavi vreice pijeska teke 600-800 g. Za istu svrhu mogu prenositi i knjige, koarice i slino. U nedostatku brvna dobro slue i daske koje imaju potrebnu irinu. Za srednju dobnu skupinu postavimo dasku izmeu dvije djeje stolice, a za stariju na stolice za odrasle. Na mjestu kamo moraju skoiti s daske treba poloiti strunjau ili presloeni pokriva.

Uvreni balvan. vedska klupa, greda, balvan, most ili drveni trupci mogu posluiti kao dobra pomagala koja treba uvrstiti na etiri mjesta da se ne bi kotrljala dok djeca hodaju

21

po obloj strani i tako razvijaju ravnoteu i smjelost, okretnost u savladavanju zapreka, samostalnost i elastinost stopala.

Balvan na nogarima. Sastoji se od dva nogara, balvana, dviju dasaka i dvojih ljestava s kukama. Nogari su 1 m visoki, s dva leita za balvan, tako da se balvan moe podignuti na dvije razliite visine. Ljestve i daske se zakae za balvan, pa se po njima djeca mogu popeti na balvan ili hodati po kosoj dasci. Ta je sprava prikladnija za rad na igralitu jer zauzima puno mjesta. Sprava se sastoji od 5-7 dijelova. Lako se prenosi pa se moe postaviti i u dvorani, ako je dovoljno velika.

Sprave za penjanje ukljuuju, meu ostalima, nisku ogradu, breuljak za penjanje, esterostrani plot, trupce za penjanje, stupnjevito poredane stolice, most, konop, drvo za penjanje i penjalicu Dario. Niska ograda se moe sastojati od vie krila. Visina plota iznosi 100 cm, a razmak je meu prekama 20 cm. S pomou te sprave razvijamo u djece snagu nogu, ali i koordinaciju, spretnost i odvanost; vjeba na ogradi u skladu je s potrebama malog djeteta za kretanjem.

22

Breuljak za penjanje sastoji se od poviene platforme do koje vode s jedne strane niske stepenice s ogradama, a s druge 4,5-6 m duga kosina takoer s ogradom s jedne strane. Vrlo je vano da kut nagiba kosine bude malen kako bi se osigurali potrebni uvjeti pri tranju na njoj i sputanju s nje. Visina breuljka iznosi 115 cm, a irina 120 cm. Po toj se kosini mlaa skupina penje i hoda.

esterostrani plot se sastoji od est stranica razliite visine. Najvia stranica ima 2 m. Razmaci su izmeu pritaka na toj stranici 25 cm. Dvije su stranice visoke 1,50 m, dvije 1 m, a najnia ima 90 cm. Razmaci izmeu pritki iznose 20 cm. Pritke trebaju biti tako razmaknute da se dijete stojei na predzadnjoj pritki ne bi moglo ni prevagnuti preko gornje ni uspeti na nju. esterostrani plot privren je eljeznim vezovima za pod. Na igralitu treba ukopati est stupova za koje se uvrsti plot. Najmanja je stranica plota pomina i otvara se kao vrata. Plot se moe raznovrsno upotrebljavati. Po njemu se djeca penju, kroz njega se provlae i prelaze preko njega i to sve tri dobne skupine. Na njega se mogu zakvaiti vedske klupe ili kroz njega provui stupnjevite daske, pa se breuljak pretvara u skele.

23

Trupci za penjanje. Djeca starije dobne skupine vole se penjati po stupnjevito ukopanim trupcima. Najvii trupac ima 2 m. Dva trupca koja su uz najvii trupac nii su od njega 60 cm da se djeca ne bi mogla na njega popeti, a ostali su postupno sve nii za 25 cm. Da bi penjanje bilo to raznovrsnije, sa svake strane srednjeg reda poredan je jo jedan red stupia razliite veliine. Vjebanjem na toj spravi razvijaju se ravnotea, hrabrost i spretnost, jer se djeca pri penjanju ne slue rukama.

Stupnjevito poredani stolice djece iz mlae, ali i srednje i starije dobne skupine mogu vrlo dobro zamijeniti trupce. Srednja je stolica najvia, to je stolica za odrasle. Po stolicama se penje srednja dobna skupina. Ako su prislonjeni uza zid, mogu se po njima penjati i manja djeca.

24

Most je vrlo prikladna sprava koja se sastoji od dva nogara razliite irine i triju dasaka, od kojih je svaka duga tri metra. irine dasaka u skladu su sa irinama greda za svaku dob (tj. 100, 150, 200 mm). Na unutranjoj strani svaka daska ima noge, kojima se hvata za preke nogara. Daske moemo po volji dizati i sputati pa vrlo dobro slue kao greda. Moemo ih i koso zakvaiti za nogare pa moemo napraviti umjetni breuljak. Nogare upotrebljavamo i bez dasaka; po njima se djeca penju, provlae i skau u dubinu. Vjebom na toj spravi razvijamo u djece ravnoteu, smjelost i samostalnost.

Konop moe raznovrsno posluiti djeci predkolske dobi; on slui i prilikom penjanja. Ako ga na breuljkastom terenu veemo za drvo, djeca se penju na breuljak drei se za nj. Odgojiteljica treba stajati kod drveta i drati onaj kraj konopa koji je omotan oko drveta. Penjanje na konop nije doputeno, jer se pri tom slabi i rastee ivani aparat ruku i njihovo miije. Dug konop potreban je rekvizit u predkolskim ustanovama. S njim i na njemu mogu se izvoditi mnoge vjebe, a velika mu je prednost to su istodobno zaposlena sva djeca jedne dobne skupine. Konop iziskuje brzo reagiranje. Naknadno izvravanje zadataka nemogue je pa vjebe konopom prisiljavaju i sporiju djecu da budu bra. Drvo za penjanje zasjenjuje, naravno, sva ostala pomagala za penjanje. Kronju staroga stabla otpilimo tako da ostanu samo debele grane, koje se ne savijaju kada se djeca po njima penju. Deblo s ostacima debelih grana poloimo na zemlju i privrstimo eljeznim obruima, a neke grane kronje ukopamo u zemlju. Tako privreno drvo slui kao najbolja sprava za penjanje.

25

Dario je sobna penjalica koja omoguuje djeci da se penju po pritkama razliita razmaka, po ljestvama ili udubljenjima, da se skliu po daskama ili po njima penju. Veliki kvadrat na prednjoj strani moe sluiti kao meta za gaanje u cilj, a kroz otvore razliite veliine djeca se mogu provlaiti. U objeenu mreu ubacuje se lopta, a objeena lopta moe sruiti postavljene unjeve.

Sprave za gaenje u cilj tim se spravama koriste samo djeca srednje i starije dobne skupine. tit je uobiajena sprava za gaenje napravljena od perploe, lesonita ili ljepenke. Veliina mu je 120 cm u kvadratu. Srednja dobna skupina gaa u tit koji ima otvor od 80 cm, a starija u otvor od 16 do 40 cm. Sve te otvore dobivamo na jednom titu ako umetnemo ili izvadimo manji okvir i privrstimo malim zasunima. titove od lesonita i ljepenke treba obrubiti uskom letvicom da se krajevi ne savijaju i ne oteuju. Otvor tita mora biti u visini djejeg oka; zato je potrebno da stoji na pominim stalcima. Za tu svrhu mogu posluiti stalci za skok uvis. Umjesto ravnih klinova, koji su potrebni za skok uvis, uzimamo klinove s kukom. tit postavimo na klinove i dignemo na stalke. Podizanjem i sputanjem klinova podeavamo visinu tita. Djeca gaaju u tit vreicama koje su napunjene pijeskom. Teina vreice iznosi 100-200 g, a velike su 10 cm u kvadratu. Umjesto vreica mogu gaati i malim krpenjaama ili

26

malim lopticama (tenis loptice i sl.). U odmjerenoj udaljenosti od tita stavljamo na zemlju drveni obru promjera 70 cm. Djeca stanu u obru i od tuda gaaju u tit (Ivankovi, str. 133.).

Pokretne mete, tj. ciljevi koji se zbog pogotka okrenu, prevrnu ili proizvedu neki zvuk, osobito razveseljavaju djecu. Opisat u nekoliko takvih ciljeva. Uzmemo okruglu plou od perploe promjera 40 cm. Strane ploe razliito su obojane. Kroz sredinu ploe provuemo okruglu drvenu ipku koja je na svakom kraju poloena u ralje ukopanog stalka sa lijebom, tako da se ralje mogu dizati i sputati. Kad dijete pogodi donju ili gornju stranu ploe, ona se okrene jednom ili vie puta, ve prema jakosti udarca. Po istom naelu napravljena je i kuica s pominim vratima. Ako dijete pogodi vrata kuice, ona se otvore a lopta padne na drugu stranu. Zabavno za djecu je i gaanje u mreu iza koje visi zvonce. Tko pogodi u mreu blizu zvonca, tome se zvonce javi.

tit od omotanog papira je posebna vrsta tita koju napravimo kada arak omotanog papira razapnemo na okvir od 1 m2. papir je na okviru od letvica nekoliko puta presavijen i privren avliima da se brzo ne istrga. Takav je tit lagan i djeca ga odnesu na prikladno mjesto u umi. Ispod velikog drveta stavimo tit na ralje i prislonimo uz drvo. Djeca gaaju u taj tit irom ili kestenjem. Pri svakom pogotku tit isprva daje neki zvuk, a kasnije pogodak

27

probija papir. Zato obino izdri samo jednu etnju u umu i nakon toga moramo na okvir napeti drugi papir. Djeca mogu gaati i u koare koje stoje na stolu ili zimi grudama u drvo.

Sprave za provlaenje ovim spravama se koriste sve tri skupine, samo su visine razliite. Plot za provlaenje se razlikuje raznovrsnou oblika koji omoguuju mnogobrojne naine provlaenja to ga ini osobito zanimljivim. Sastoji se od osam kvadrata sa po dva i dva slina oblika. To je potrebno radi toga da bi se mogla upriliiti natjecanja izmeu dviju kolona.

esterostrani plot je takoer sprava za provlaenje. Upotrebljavaju se jo i stalci za skok uvis s konopom ispod kojeg se djeca provlae; luk od perploe, obrui sa stalcima sa zvoncem, stolci, niski stol, klupe i slino. Treba iskoristiti svaku mogunost za provlaenje. Kada se djeca provlae, njihovi se miii steu. Zato je nakon provlaenja potrebno izvesti vjebu koja rastee miie.

28

Za tu svrhu objesimo o granu ili na strop igraku ili zvonce koje djeca nakon provlaenja moraju dohvatiti objema rukama. Umjesto toga djeca mogu samo pljesnuti nad glavom. Bure za provlaenje. Slika prikazuje bure na visini od 1 m. S jedne strane tre djeca uz koso poloenu dasku, provlae se kroz bure, a s druge strane sputaju sjedei niz kosu oblanjanu dasku. Umjesto dasaka mogu biti privrene ljestvice (Ivankovi, 1982., str. 135.).

Ostala pomagala koja se mogu koristiti na satu tjelesne i zdravstvene kulture su: - dugi konop, - konop s vreicama,

29

- vijae, - mrea za prebacivanje lopte, - drveni obrui promjera 70 cm sa tapovima za kotrljanje, - mali obrui sa tapovima za bacanje i hvatanje, - palice duge 1 m, - zastavice za omeivanje igralita, - djeja kuglana, - povezi za oi, - vreice teine 600-800 g, - panjii, - prostirai za vjebe na tlu, - mali plastini obrui promjera 20 cm, - stalci s koem, - razne udaraljke.

Odjea i obua je potrebna za vjebanje i preteno slui za osobno koritenje, npr. hlaice, majice, triko, papue Rekvizit je predmet potreban za vjebanje; klizaljke, skije, sanjke, koturaljke, lopte (razliite kakvoe i veliine), male punjene loptice, medicinke, vijae, obrui, palice, raznobojne trake, prostirai i drugo. Rekviziti se koriste jednako uspjeno na otvorenim i zatvorenim objektima. Pri njihovu izboru treba brinuti ponajprije o cilju koji se eli uz njihovu pomo postii.

Nabrojati u nekoliko aktivnosti s upotrebom razliitih rekvizita. 1. Vozimo se na splavi gdje djeca kleknu na mali prostira, sjednu na pete te potiskivanjem ruku pomiu se naprijed (veslaju). 30

2. Vozimo se u barci gdje djeca, ovoga puta, sjednu na mali prostira na turski nain i veslaju, odnosno potiskivanjem ruku pomiu se naprijed.

Moemo primijeniti i nekoliko vjebi s obruima: 1. Dizanje i sputanje obrua pogled za obruem.

2. Kruenje obruem pred tijelom.

3. Pogled kroz obru.

31

4. Zibanje obrua.

5. Obru nadesno, obru nalijevo.

6. Otklon tijela.

7. uanj usprav. Obru nad glavom.

8. Gledati kroz obru leei na trbuhu.

32

9. Zvono zvoni u pretklonu.

10. Zvrk.

11. Sjesti lei. Obru nad glavom. Pri sjedanju obru spustiti u krilo.

Vjebe s palicama i vijaama. 1. Penjanje po palici leei na podu ili travi.

2. Okretanje palice.

3. Dizanje i sputanje palice naizmjence desnom i lijevom rukom.

33

4. Dizanje i sputanje palice drei je na jednom kraju dvjema rukama.

5. Klek kotrljanje palice objema rukama to dalje.

6. Sunoni preskoci preko palice ili vijae.

7. Poskakivanje preko vijae koja se vrti jednom rukom.

8. Tko e prije. 34

Konop lei na podu. Na jednom kraju konopa stoji skupina A, na drugom kraju skupina B. Na znak treba promijeniti mjesta. Koja e skupina prva stii na drugi kraj konopa. Poetni stav moe biti stajanje, sjedenje, leanje, uanje itd. Igra se moe oteati raznim zadacima: da djeca poskakuju kao vrapii, da tre kao psii, da skau kao zeii ili abice.

9. Hod stonoge. Dvoje djece dre dug konop na krajevima, ostala djeca opkorae ue i hodaju etveronoke jedan iza drugog.

Kroz hodanje djeca se mogu koristiti razliitim pomagalima i tako obaviti odreeni zadatak. a) skupljanje kocaka, eera ili kestenja u koaricu, b) prekoraiti kocke, c) provui se kroz obru, d) nositi u svakoj ruci veliku loptu, e) gurati palicu ispred sebe ili je vui za sobom, f) kotrljati palicu ispred sebe, g) bacati loptu na pod i hvatati je.

Vjebe s loptom. 35

1. Djeca sjede jedno nasuprot drugom i vrcima prstiju jedno drugom kotrljaju loptu.

2. Djeca sjede. Desnim stopalom lagano udare loptu i kotrljaju je ispod podignute lijeve noge, zaustave loptu rukom i lijevim stopalom lagano udarajui kotrljaju loptu ispod podignute desne noge.

3. Djeca sjede, naizmjence desnom pa lijevom nogom guraju od sebe poveu loptu i opet je vraaju, a da pri tom stopalo ne die s lopte.

4. U okviru sadraja bacanja primjenjuju se: a) bacanje loptice uvis i o tlo razliitim nainima i u razliitim smjerovima, b) gaanje lopticom u oznaenu metu na strunjai ili na zidu, c) gaanje suvjebaa u polju mekanom loptom (igra graniar). Pomono-tehnika sredstva takoer su nuna u svakodnevnom radu odgojitelja. Koristit se mogu radi lake organizacije rada, zatim pri praenju i provjeravanju efekata rada, kao i za potrebe pruanja prve pomoi. U obzir dolaze, uz ostalo, ova pomono-tehnika sredstva: toperice, centimetarska traka, starter, stalci, zastavice za obiljeavanje prostora, visinomjer, vaga, kaliper, komplet za pruanje prve pomoi. Budui da je sva oprema, uz manje ili vee razlike, podlona ne samo oteivanju nego i propadanju, potrebno je neprekidno kontrolirati tehniku ispravnost opreme. To treba initi ne samo zbog toga da bi se mogla efikasno upotrebljavati ve i zato da bude sigurna za djecu koja po njoj ili uz pomo nje vjebaju.

4.4. TEHNIKA SREDSTVA I POMAGALA36

Koritenje tehnikih sredstava i pomagala takoer je nezaobilazno u radu odgojitelja. S obzirom na to s kojom svrhom se koriste, razlikujemo: 1. videopomagala (grafoskop, dijaskop) 2. audiopomagala (kasetofon, magnetofon, cd ita) 3. audio videopomagala (videoprojektor, kinoprojektor, televizijski prijamnik). Navedena tehnika sredstva i pomagala mogu se koristiti pojedinano, ali se tijekom odgojno-obrazovnog procesa moe, kada je to mogue i potrebno, izvriti i njihovo funkcionalno povezivanje. I na kraju, iako najvei dio navedenih sredstava predouje primjerenu kopiju stvarnosti, to jo ne znai da bismo njihovom primjenom mogli ostvariti eljene efekte u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Naprotiv, ta sredstva dobivaju edukativnu vrijednost tek pravilnom upotrebom i primjenom adekvatnih metodikih postupaka, o emu treba brinuti svaki odgojitelj.

5. ZAKLJUAK

37

Tjelesni odgoj dio je opeg odgoja i u djejem vrtiu prva karika opeg sustava tjelesnog odgoja, te je kao takav nenadoknadiv u predkolsko doba. Dijete predkolske dobi kree se vei dio dana, to mu je neophodno za rast i razvoj. U tim godinama, dijete ui hodati, trati, skakati, penjati se i slino. Briga za zdravlje djece i njihov normalan tjelesni razvoj je vana zadaa odgoja djeteta predkolske dobi, stoga je od iznimne vanosti pravodobno ukljuiti zadovoljavajui tjelesni odgoj. Prirodne potrebe djeteta za kretanjem treba zadovoljiti ali i njima rukovoditi. Sat tjelesne i zdravstvene kulture, kao osnovni organizacijski oblik rada u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom podruju zadovoljit e djetetovu potrebu za kretanjem samo ako se briljivo pripremi i organizira od strane odgojitelja. Otklanjanje bilo kakvih ometajuih imbenika moe se provesti pravilnom distribucijom vremena na satu, primjenom i izborom odgovarajuih metodikih organizacijskih oblika rada, pravilnim izborom i koritenjem sredstava i pomagala te adekvatnim koritenjem raspoloivog prostora za vjebanje. Svaki odgajatelj treba imati na umu da su djetetov interes i elje za igrom i kretanjem ogranieni neadekvatnim prostorom i spravama a da sat tjelesne i zdravstvene kulture treba biti organiziran tako da zadovolji potrebe razliitih dobnih skupina. Naalost, veina postojeih djejih vrtia graena je u doba kada se nije obraalo dovoljno panje i vanosti o ulozi tjelesne i zdravstvene kulture djece. Zato jo uvijek postoje djeji vrtii koji nemaju specijaliziranu prostoriju ili odgovarajue sprave i rekvizite namijenjene za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. U takvim uvjetima odgojitelji moraju imati veliku mo improvizacije i domiljatosti kako bi uspjeli adekvatno provesti sat tjelesne i zdravstvene kulture. Stoga moram naglasiti koliko je vaan i neophodan kvalitetan prostor sportske dvorane i vanjskih terena, opremljen primjerenim spravama i rekvizitima za provoenje tjelesnih aktivnosti koje e djetetu u predkolskom odgoju omoguiti kvalitetno vjebanje i razvijanje svih dimenzija antropolokog statusa, za ivot koji je pred njim.

6. LITERATURA

38

1. Findak, V.: Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predkolskom odgoju, kolska knjiga, Zagreb, 1995. 2. Ivankovi, A.: Tjelesni odgoj djece predkolske dobi prirunik za odgajatelje, kolska knjiga, Zagreb, 1982. 3. Kosinac, Z.: Morfoloko-motoriki i funkcionalni razvoj djece predkolske dobi udbenik za odgajateklje i uitelje, Udruga za port i rekreaciju djece, Split, 1999. 4. Peji, A.: Kinezioloke aktivnosti za djecu predkolske i rane kolske dobi, Visoka uiteljska kola, Rijeka, 2005. 5. Peji, A.: Zdrav duh u zdravom tijelu, Visoka uiteljska kola, Rijeka, 2001. INTERNET: 1. www.hrsk.hr/skole/15_ljetna_skola 2. www.dijete.net/strucnisavjetisport0905.shtml

39