NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U

ŠKOLAMASnježana Fridrih Šimić, dipl. psiholog

ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE? Farrington (1993): «Zlostavljanje je

ponavljajuće tjelesno ili psihičko ugnjetavanje slabije osobe koje provodi pojedinac ili skupina ljudi koji su jači od nje.»

Zlostavljanje je:

oblik negativnog ponašanja koje: Traje duže vrijeme Ponavlja se Usmjereno je na istu osobu Namjerno svjesno negativno ponašanje

(s namjerom da se povrijedi drugoga) Prisutan je nesrazmjer moći

Zlostavljanje nije... 

jednokratni incident koji se neće ponoviti prijateljska razmirica, svađa ili

nesporazum   nenamjerno nanošenje boli prijateljsko zadirkivanje nasilno rješavanje sukoba između

prijatelja iste moći

OBLICI NASILJA I ZLOSTAVLJANJA:

fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, fizičko sputavanjeverbalno – nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, omalovažavanje, vrijeđanje, dobacivanjepsihološko – prijeteći pogledi, grimase, ismijavanje, uhođenje, iznuđivanje novca, ucjenjivanjesocijalno – izbjegavanje, ogovaranje, izoliranje, širenje laži i glasina

Pojava postoji od uvijek, ali je posljednjih 20-tak godina uzela maha u svijetu, a posljednjih 10-tak i u nas

Prva sustavna istraživanja provodi dr.sci. Dan Olweus u Norveškoj (1983.), a zatim i u drugim skandinavskim

zemljama

U Hrvatskoj prvi progovara o ovoj pojavi tim u Dječjoj bolnici u Zagrebu predvođen dr.sci. Gordanom Buljan

Flander (Poliklinika za zaštitu djece i mladih)

2002. godine K. Elez, psiholog, provodi istraživanje u 2 osnovne škole u Zagrebu

Rezultati istraživanja u skandinavskim zemljama

psihički zlostavljaju podjednako djevojčice i dječaci

fizički zlostavljaju bitno više dječaci od djevojčica

stariji učenici zlostavljaju mlađe i slabije

zlostavljanje raste s uzrastom

65-85% djece iznosi da nastavnici nisu reagirali na zlostavljanje

35-55% zlostavljanih razgovaralo je s roditeljima o zlostavljanju

prisutnost odraslih bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje

i nasilnici i žrtve imaju nešto niže ocjene od prosjeka

razlike ili posebnosti u izgledu ne utječu na zlostavljanje

ne utječe niti veličina mjesta, škole, razreda

Sažetak rezultata istraživanja u Hrvatskoj

Prosječno je 10,4% učenika bilo izloženo nekom obliku zlostavljanja, dok je 22,3% doživjelo neki oblik nasilja jedan do dva puta u zadnjih nekoliko mjeseci

Najčešći oblici nasilja: a) nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i

zadirkivanje na bolan način, b) pogrdna imena i komentari vezani za porijeklo, c) laganje i širenje lažnih glasina te pokušaj odvraćanja

ostalih od učenika, d) nazivanje pogrdnim imenima i geste sa seksualnim

značenjem, e) zanemarivanje i isključivanje iz društva

Mjesto nasilja hodnici i stepeništa, razred kad nema nastavnika, put u školu, školsko dvorište POSTOJE RAZLIKE PO SPOLU TREND RASTA BROJA ŽRTAVA SUKLADNO

DOBI

Promatrači

Svega 22% učenika pokušava zaustaviti nasilje često i gotovo uvijek, tj. 78% to nikada ne čini ili čini samo sporadično

većina djece promatrača ne reagira na nasiljerazlozi: strahnepovjerenje u odrasleizostanak negativnog potkrepljenja nasilnog ponašanjaravnodušnost / nedostatak empatije

U grupi zlostavljanih učenika, 21% učenika je ipak nekom reklo što im se događa u školi, dok 9% to nije reklo nikome

Rezultati pokazuju da je 8% djevojčica i 15% dječaka činilo nasilje

U ukupnom rezultatu za školsku populaciju 12% djece prepoznaje sebe kao one koji čine nasilje

Razlike prema spoluDJEČACI više su izloženi nasilju općenito, više sudjeluju u zlostavljanju češće se služe tjelesnim nasiljem češće su izloženi nasilju pojedinca  

 DJEVOJČICE među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja

(ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.) nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva češće su izložene nasilju grupe

UZROCI OBITELJ:

emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije

popustljivi roditelji, ne postavljaju granice roditelji toleriraju agresivno ponašanje roditelji tjelesno kažnjavaju

INDIVIDUALNE OSOBINE djeca snažnog temperamenta

ŠKOLA

UZROCI UTJECAJ GRUPE: -slabi kočnice, smanjuje osobnu odgovornost -nudi modele ponašanja, pa i nasilničkog

UTJECAJ MEDIJA: -nasilje u medijima (filmovima) potiče agresivno

ponašanje, smanjuje suosjećajnost

-društveno-ekonomski uvjeti obitelji (visina prihoda, razina obrazovanosti roditelja, standard stanovanja...) ne utječe na to tko će biti nasilnik / žrtva

KARAKTERISTIKE ZLOSTAVLJAČA agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima) impulzivan želja za vladanjem, moći dječaci fizički jači manjak empatije neprijateljstvo prema okolini potreba za korišću (materijalnom) pozitivno mišljenje o sebi prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni- do 24 godine života je 60% nasilnika bilo osuđeno za

prekršajna ili krivična djela

KARAKTERISTIKE ŽRTVE plašljiva i nesigurna oprezna, osjetljiva, tiha reagira plačem i povlačenjem ima manjak samopoštovanja nema prijatelja prezaštićivana od roditelja nije agresivna (osim rijetkih) dječaci fizički slabiji- do 23. godine se ove osobine normaliziraju, osim

povećane potištenosti i manjka samopoštovanja

Moguće posljedice zlostavljanja (Sharp i Thompson):

Slabljenje samopoštovanja žrtve

20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje

29% ima problema s koncentracijom 22% osjeća simptome fizičke bolesti 20% ima problema sa spavanjem žrtva pokuša ili počini samoubojstvo

VAŽNE STRATEGIJE ZA ZAUSTAVLJANJE ZLOSTAVLJANJAo osiguravanje prikladne supervizije djece

o kreiranje razrednih / školskih pravila

o osiguravanje djelotvornih posljedica za zlostavljače

o suradnja nastavnika, roditelja, stručnjaka,

o osiguravanje mogućnosti razvijanja dobrih interpersonalnih vještina za svu djecu

o stvaranje suportivnog i uključujućeg društvenog konteksta u kojem se NASILNIČKO PONAŠANJE NE TOLERIRA

I JOŠ...

• Točno utvrditi što se dogodilo

• Zajedno s ostalim učenicima pomoći žrtvi

• Pokušati promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ako uvidi problem i prihvati odgovornost

•Razgovarati odvojeno s nasilnikom i žrtvom

•Objasniti nasilniku koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije.

•Razvijati prikladna ponašanja u razredu

• Ohrabrivati prijavljivanje zastrašivanja

• Primijetiti osamljene i tužne učenike i otkriti razlog tome

• Ne prihvaćati nepoželjno ponašanje kao dio šale i odrastanja

Na nama je, odraslima, da prepoznamo ovaj ozbiljan problem i da ne dopustimo da nasilje živi na školskih hodnicima i ostavlja

posljedice na razvoj djece.

Ako prepoznamo, zustavimo i spriječimo nasilje te pružimo djeci pomoć, šaljemo im jasnu poruku da nam je njihova dobrobit važna i da žive u društvu koje ne tolerira

nasilje.

Literatura Buljan Flander, G. (2004). Nasilje među

djecom. Zagreb. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.

Rigby, K. (2006). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti?.Zagreb:Mosta d.o.o.

http://www.unicef.hr