3

Bratoljub Klaić

NAGLASNI SUSTAV

STANDARDNOGA HRVATSKOG JEZIKA

Izvorni rukopis uredio i za tisak pripravio Božidar Smiljanić

Umjetnička organizacija

NETFACES

Zagreb, 2011.

4

Prof. dr. Bratoljub Klaić

5

PREDGOVOR

Pokretanje biblioteke Kazališna stručna knjiga zamislio sam objavljivanjem djela Daskarije s obrađenom poviješću svjetskoga i hrvatskoga kazališta. No kako kod nas ima već podosta

objavljenih takvih priručnika, a priručnik o naglasnom sustavu nužan je u svakodnevnoj kazališnoj praksi, i to ne samo u njoj nego i mnogo šire, upustio sam se u potragu za dosad neobjavljenim rukopisom dr. Bratoljuba Klaića, koji obiluje autorovim dragocjenim Napomenama, a za koji sam znao da mora negdje postojati. Zahvaljujući razumijevanju i dobroti dr. Đurđe Škavić, koja je naslijedila katedru dr. Klaića na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, uspio sam doći do neznatno okrnjenog rukopisa, kojemu su nedostajale četiri stranice, ali mi je pri njihovu pronalaženju od srca pomogao autorov sin dr. Željko Klaić, pa je rukopis konačno upotpunjen.

Budući da je rukopis već više od 50 godina skupljao prašinu i čekao na objavljivanje,

prihvatio sam se velikog posla da ga konačno učinim dostupnim ne samo kazališnim djelatnicima, glumcima, redateljima i lektorima nego i najširoj javnosti, uvjeren da će ga i mnogi studenti (pa i profesori) hrvatskog jezika (kako u zemlji tako i u inozemstvu) sa zahvalnošću prihvatiti kao vrijedno pomagalo u proučavanju (i poučavanju) standardnoga hrvatskoga jezika. Svjestan sam činjenice da je ovaj sustav, nastao prije više od 50 godina, s današnjega poimanja standardnoga

jezika pomalo zastario u nekim dijelovima, ali kazališnim će djelatnicima i zastarjeli naglasni oblici biti korisni pri radu na starijim tekstovima, osobito stihovanim tekstovima i poeziji, a proučavateljima (i poučavateljima) jezika dobro će doći podsjećanje na starije oblike, od kojih su neki posve izašli iz uporabe, ali se neki još uvijek mogu ponegdje čuti. Posebnu vrijednost imaju autorove Napomene uz pojedine naglasne tipove, iz kojih je vidljivo kako je Klaić još prije pola stoljeća naslućivao promjene koje će se u naglasnom sustavu odigrati, a isto tako objasnio kako se

i zašto u mnogim slučajevima razvijao naglasak ili oblik pojedinih riječi.

Otkako su se u najnovije doba u javnosti pojavili rječnici hrvatskog jezika s ubilježenim

naglascima (Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Novi liber, I.-III. izd., Zagreb, 1991.-2000., Šonje, Rječnik hrvatskog jezika, LZ „Miroslav Krleža“-Školska knjiga, Zagreb, 2000., te višeautorski Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber-Jutarnji list, Zagreb, 2002., 2004., 12 svezaka), kao i priručnici o naglašavanju (Vukušić – Zoričić – Graselli-Vukušić, Naglasak u hrvatskome književnom

jeziku, NZ Globus, Zagreb, 2007. i Babić – Brozović – Moguš – Pavešić – Škarić – Težak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, HAZU i NZ Globus, Zagreb, 1991.), ukazala se nasušna potreba i za temeljitim, ali sažetim i krajnje preglednim priručnikom o cjelovitomu naglasnom sustavu hrvatskog jezika, jer naglasci navedeni u rječnicima ne pokrivaju sve oblike pojedinih riječi, što posebice vrijedi za imenice i glagole, gdje se najčešće griješi, a spomenuti su priručnici preopširni za svakodnevnu praksu.

Tko se god prihvatio izrade rječnika hrvatskoga jezika, vrlo se brzo našao u nedoumici valja li neku riječ ili njezin oblik naglašavati ovako ili onako. Naglasak nominativa neke imenice ne mora

se nužno odražavati u svim padežima, a naglasak infinitiva još češće se mijenja u raznim glagolskim oblicima, koji nisu svi ubilježeni u rječniku. Korisnik rječnika naći će se u još većoj nedoumici, jer razni rječnici za istu riječ nerijetko bilježe različite naglaske, pa stoga valja svaki, ali doslovce svaki, rječnik hrvatskoga jezika u kojemu su ubilježeni naglasci na pojedinim riječima,

uzimati s određenom rezervom. Da je tomu doista tako, uvjerit ćete se i sami, budete li pravili usporedbe između, primjerice, Anićeva i Šonjina rječnika, ili uspoređivali njihove rječnike s Klaićevim sustavom.

Kazališna praksa prije svega, a ništa manje radijske i televizijske emisije (informativne

ponajprije, ali i druge) ukazuju na potrebu za priručnikom kakav je dr. Bratoljub Klaić načinio još prije više od 50 godina i kojim se Radio Zagreb obilato služio (uz njegov rječnik s ubilježenim

naglascima), dok je u zagrebačka i neka druga kazališta stizao Klaić osobno kao lektor. Njegov priručnik, međutim, do danas nije bio dostupan javnosti, pa ni kazališnim i drugim djelatnicima kojima je nužan za korektno obraćanje javnosti na standardnomu hrvatskom jeziku.

Kao što rječnike valja čitati s određenom rezervom, tako isto i priručnike o naglasnim sustavima smijemo, štoviše moramo, čitati kritički, tim više što im je vijek trajanja relativno ograničen. Kod nas se jezični standardi, pa tako i naglasni sustavi, u pravilu mijenjaju s

promjenom društvenog sustava. Tako danas imamo dvojnost ne samo u naglascima nego i u

6

elementarnom pravopisu, pa neki pišu po jednomu „neću“ (kao i ja), drugi se priklanjaju drugomu i

pišu „ne ću“, a kako su polupismeni, uz pisanje „ne ću“, obvezatno pišu i „bi smo“ umjesto „bismo“. Toliko o tomu.

Sasvim je pouzdano da se hrvatski jezik u drugoj polovici 20. stoljeća razvijao (jezik je

također podložan evoluciji), pa je već Klaić, vidjet će se, prije pedesetak godina najavljivao naznake promjenā u naglašavanju koje su tada još bile u povojima, ali su do danas posve zaživjele i uklopile se u standard. Ne može se, dakle, tvrditi da je ovaj priručnik zastario. Samo ga valja

čitati na pravi način i iz njega se poslužiti svime što je korisno (a ima toga podosta), a zanemariti ono što je suvišno ili pregaženo vremenom (a toga nema mnogo). Svakako ga, kao i rječnike i ostale slične priručnike, valja listati kritičkim okom. Tvrditi kako je ovakav priručnik, takav kakav jest, besmislen zbog zastarjelosti, jednako bi bilo bedasto kao i tvrditi da je priručnik koji obrađuje naglasni sustav hrvatskoga jezika posve nepotreban.

Ovaj Klaićev priručnik pretpostavlja korisnikovo opće predznanje o naglascima i njihovu

bilježenju, pa se autor u izvorniku nije bavio uputama za početnike: koji naglasci postoje u hrvatskom jeziku, kako se bilježe, kako se izgovaraju i sl. O toj će se problematici korisnik ovoga priručnika, ako ne raspolaže odgovarajućim predznanjem, moći obavijestiti naknadnom narudžbom CD-a, koji nije priložen ovoj knjizi iz jednostavnog razloga, jer se pretpostavljalo da većina korisnika ovog priručnika posjeduje odgovarajuće predznanje.

Konačno, moram dodati i sljedeće objašnjenje: pri obradi i uređivanju rukopisa poštovao sam Klaićev (danas zastario i napušten) način bilježenja naglasaka na skupu –ije- nastalom od jata (ě), i on se razlikuje od načina kakvim su u takvim slučajevima ubilježeni naglasci u suvremenim rječnicima (Anić, Šonje), kojima će se korisnik ovoga priručnika, zacijelo, također služiti. Klaićeva će nam objašnjenja u Napomenama uz pojedine naglasne tipove biti u tom smislu posve dostatna. Ovdje će dostajati korisnika uputiti da Klaićevo (danas napušteno) bilježenje dugosilaznog naglaska na –ije- nastalo od dugoga jata kao -Kje- odgovara suvremenom billježenju -ij@-, a dugouzlaznog

kao -ij:- odgovara suvremenomu –ijB-.

Ovaj je priručnik namijenjen prvenstveno uporabi u kazalištima, pri pripremi scenskih djela, no jednako tako i svim hrvatskim radijskim postajama čijim je spikerima i urednicima koji staju

pred mikrofon više nego nužan, a što vrijedi za radijske postaje vrijedi i za sve televizijske postaje, kako za središnju, tako i za lokalne. Međutim, on će vrlo dobro poslužiti svima koji se iole ozbiljno bave hrvatskim jezikom, pa tako i domaćim i stranim studentima hrvatskog jezika, srednjoškolskim profesorima, ali i predavačima hrvatskog jezika na inozemnim fakultetima.

O stogodišnjici autorova rođenja predajem javnosti ovaj dragocjeni priručnik, koji je u

rukopisu, nastalom prije više od pola stoljeća, nezasluženo čekao na objavljivanje. Neka ovaj,

dosad neobjavljen, naglasni sustav bude polazište za bolje poznavanje standardiziranja hrvatskog jezika, koji u ovom trenutku, čini se, ima više iznimaka nego pravila. Dakako, u najnovije doba počela se oblikovati i sasvim nova varijanta standardnoga jezika, koju bih rado nazvao „tronaglasnom varijantom standardnoga urbanoga hrvatskog govora“, ali tomu nije ovdje mjesto za raspravu. No, i takvoj jezičnoj varijanti ovaj će Klaićev Naglasni sustav standardnoga hrvatskog jezika poslužiti kao dragocjeno polazište, kako za takva „heretička“ razmatranja tako i za daljnja

istraživanja četveronaglasnog sustava hrvatskoga jezika. Ovom je priručniku, bez ikakve sumnje,

mjesto na polici s knjigama svakoga tko se iole ozbiljno bavi hrvatskim jezikom. Nažalost, uslijed nedostatka financijskih sredstava ovaj priručnik nije tiskan kao knjiga kako

je prvobitno bilo zamišljeno, ali je zato dostupan na ovaj (jeftiniji), a možda i praktičniji način. Na kraju, želim iskazati najveću zahvalnost dr. Đurđi Škavić na njezinim dragocjenim

savjetima i nesebičnoj pomoći, a jednako tako i dr. Željku Klaiću na svesrdnoj pomoći i razumijevanju kojim je podupirao moj rad na realizaciji ove knjige. Zahvaljujem i svojoj kćeri Nataši Smiljanić, koja mi je pri pripremi knjige za tisak bila dragocjena suradnica. Posebnu zahvalnost dugujem mr. sc Nives Opačić, koja je pomno pregledala ovaj dragocjeni priručnik i o njemu se pohvalno izrazila.

Urednik

7

Objašnjenje skraćenica Anić = Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika,

Novi liber, Zagreb, 2000., III. prošireno izdanje.

Šonje = Rječnik hrvatskog jezika, urednik Jure Šonje, LZ „Miroslav Krleža“ – Školska knjiga, Zagreb, 2000.

Vukušić = Stjepan Vukušić – Ivan Zoričić – Marija Grasselli-Vukušić, Naglasak u hrvatskome

književnom jeziku - Globus, Zagreb, 2007.

Babić = Stjepan Babić – Dalibor Brozović – Milan Moguš – Slavko Pavešić – Ivo Škarić – Stjepko

Težak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, HAZU – NZ Globus, Zagreb, 1991.

Objašnjenje o bilježenju naglasaka na skupu –ije- nastalom od

staroslavenskog jata (G)

Kao što je rečeno u Predgovoru, ovaj je priručnik nastao prije 50 godina i tada još nije službeno uveden način bilježenja naglasaka na –ije- kakav nalazimo danas u suvremenim rječnicima. Ipak, Klaić je smatrao nužnim nekoliko puta u svojim Napomenama objasniti kako

bilježi naglaske na –ije-, jer se već tada javila tendencija bilježenja kakva se danas ustalila, a još uvijek je ponegdje, osobito u kazališnim tekstovima, rukom ubilježavan dugi naglasak (dugouzlazni

i dugosilazni) preko sva tri slova. Ni jedan grafički znak ne podržava takvo bilježenje naglasaka, pa je ta „manualna“ praksa vrlo brzo iščezla. Danas je prihvaćeno novije bilježenje dugosilaznog naglaska kao ij@, a dugouzlaznog kao ijB, pri čemu je uvedeno i bilježenje dužine na tom skupu - ijI. Budući da je smatrao skup –ije- dugim samim po sebi, Klaić je zadržao stariji način bilježenja za dugosilazni naglasak Kje, a dugouzlazni ij:, pri čemu nije smatrao nužnim obilježavati dužinu na

tom skupu, jer je on sam po sebi dug; kad je kratak, ne piše se s –ije-, nego s –je-. Osim toga, građa iz koje je gradio svoj sustav bila je bilježena upravo tim starijim načinom. Klaićeva podrobnija objašnjenja mogu se vidjeti u Napomenama uz pojedine uzorke: §5, h/, str. 18; §6, a/, str. 21; §10, c/, str. 28; §25, d/, str. 45; §33, b/, str. 58; §73, d/, str. 111; §77, c/, str. 117; §78, c/, str. 118; §96, b/, str. 143; §119, j/, str. 163; §121, d/, str. 168; §122, e/, str. 170; §130, b/, str. 180; §131, b/, str. 181; §132, b/, str. 182.

Objašnjenje akutske i iskonske intonacije

Iskonska intonacija izaziva neoslabljeno prelaženje naglaska ulijevo koliko je to god moguće (tj. na prvi naglašeni slog). Za primjer vidi napomenu n/ uz imenicu drng (§5).

Akutska intonacija izaziva oslabljeno prelaženje naglaska ulijevo samo za jedno

mjesto (tj za samo jedan slog ulijevo). Za primjer vidi napomenu h/ uz imenicu sv)t (§1).

Ako ste laik, ne trudite se previše oko toga, jer razliku između akutske i iskonske intonacije

može točno ustanoviti samo jezikoslovni stručnjak. Laiku ne preostaje drugo nego da se osloni na vlastiti osjećaj spram govornog jezika, ili da upita za savjet nekog lektora.

8

9

IMENICE

10

11

IMENICE MUŠKOGA RODA

12

13

I. Jednosložne imenice muškoga roda

Među jednosložnim imenicama muškoga roda razlikujemo sedam

naglasnih tipova, i to:

§1 tip: sv"t, sv"ta Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine.

§2 tip: pOp, pQpa

Naglasak “ u nominativu i ‘ u genitivu jednine.

§3 tip: bUg, bOga

Naglasak ˆ u nominativu i “ u genitivu jednine.

§4 tip: vUl, vòla Naglasak ˆ u nominativu i ‘ u genitivu jednine.

§5 tip: drûg, drûga

Naglasak ˆ u nominativu i genitivu jednine.

§6 tip: vrâč, vráča

Naglasak ˆ u nominativu i ’ u genitivu jednine.

§7 tip: s"n, sn" Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine, s nepostojanim a.

14

§1 tip: sv)t, sv)ta

Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine.

Jednina N. sv"t G. sv"ta D. sv"tu A. sv"ta

V. sv"te L. sv"tu I. sv"tom

Množina duga sv"tovi sv"tōvā sv"tovima sv"tove

sv"tovi sv"tovima sv"tovima

Množina kratka

sv"ti

svâtā sv"tima sv"te

sv"ti sv"tima sv"tima

OPĆI POGLED Ove imenice ne mijenjaju naglasak tijekom čitave deklinacije, osim u genitivu kratke množine, gdje je naglasak \. Za taj padež važno je napomenuti da u njemu sve imenice o-

deklinacije (i a-deklinacije) imaju dva posljednja sloga dugačka. Ishod toga duljenja je i spomenuti naglasak ˆ u genitivu kratke množine, koji i nije ništa drugo nego produljeni naglasak “ iz ostalih padeža, a kod dvosložnoga genitiva kratke množine dva prva sloga ujedno su i dva posljednja. NAPOMENE

a/ Neke od ovih imenica, odreda one koje označuju nešto neživo, ali ne sve, mijenjaju u lokativu jednine naglasak “ u ‘ npr. na bèntu (na nasipu), u čàsu, na dlànu, u skùpu, po tàktu. Gdjekoje se javljaju dubletno, pa npr. pored u r+tu, kako je općenito primljeno, naglasak za lokativ bilježim u Ćilipima kraj Dubrovnika „u ovem r"tu“, a za ovakav naglasak ima i primjer

u prijevodu Batrahomiomahije: «I ti si, vidim, krasan junačina med drugim viđen kao žezlonoša

kralj i valjatan ù ratu bojnik» (Boj žaba i miševa, preveo Gejza Ašner, stih 20,21). Također i: «Nijesam nigda ni ù ratu iz bojne bježao cike» (isto, stih 41). Zanimljiv je i naglasak imenice Split u tom padežu. Dok Benešić (Srijem!) bilježi (u) Splìtu, u Dubrovniku se može čuti: ù Splitu, premà Splitu, dakle Spl@tu. Razlika živo – neživo osobito je lijepo vidljiva u često citiranom primjeru: «Našao se pri starom Vl"hu (čovjek) koji živi u Starom Vlàhu (zemljopisni

pojam)». b/ Imenica br"t ima redovito kao množinu kolektiv br"ća (u kojem se slučaju – dakako, samo

jednina – naglašuje prema tipu küća). Ne smije se, međutim, zanemariti i mogućnost kao: «Bilo nas je osam sestárā i šest brâtā (zabilježeno u Ćilipima kraj Dubrovnika); jednako i u

poeziji: «Sedam sam imala brâtā ...» (Ilijada); tako i: «Sedam brâtā što ih imah leže sad po ratištima» (Tin Ujević: pjesma Noću).

c/ Imenica pmst, iako se može mijenjati po ovom tipu (pod napomenom a/ spomenut je lokativ

jednine pmstu), dakle množina pmsti, psstā, pmstima, pmste (s proklitikom: òd prsta, nà

prste, pò prstima – u Dubrovniku bilježim nà prstima), češće dolazi u množini po tipu kôst (§81): genitiv pmstī, dativ pmstima (ipak lokativ po postima), a to djeluje i na akuzativ plurala pmste, koji u takvom slučaju ima na prijedlogu naglasak “: n" prste.

d/ Imenica sv"t javlja se u genitivu množine i s naglaskom svatóvā (npr. u poslovici: «Jače selo

od svatóvā») prema genitivu množine kao u drugóvā. Tako i dativ (lokativ, instrumental) svatòvima kao drugòvima. Valja spomenuti da dijalektalno dolazi i naglasak kruhòvima. U novije doba ovi se naglasci gube i zadržavaju se samo u lokalnom, pretežito slavonskom, govoru, a prevladavaju urbani naglasci sv"tōvā, dr^gōvā, kr^hōvā, pa tako i sv"tovima, dr^govima, kr^hovima.

e/ Imenica v1o (koprena), u genitivu v1la, samo je naoko dvosložna, jer joj je krajnje o nastalo

od l (vel); to je u ovom tipu jedina takva riječ (u daljim tipovima naći ćemo ih više).

f/ Ovamo ulazi i nekoliko tuđica s osnovom na dva suglasnika; npr. "kt, f"kt, n1rv, t"kt, v1rs.

Takve imenice u genitivu kratke množine umeću nepostojano a, u kojem slučaju imamo naglasak "kātā, f"kātā, n1rāvā, v1rāsā (s proklitikom eventualno: Qd akātā, b3z fakātā itd.). To, dakako, ne znači da se tako ponašaju sve, pa imamo npr. i: j"mb – j"mbi, genitiv

15

množine jâmbā, k1ks – k1ksi, genitiv množine kêksā, K1lt – K1lti, genitiv množine Kêltā,

KOpt – KOpti, genitiv množine Kôptā, a neke druge tvore množinu po duljem obliku: fjOrdovi, spOrtovi itd. Valja dodati da se imenice "kt i f"kt u množini javljaju i po srednjem rodu: "kta, f"kta (prema latinskom jeziku), a susrest ćemo se s njima i pod tipom vj1tar

(§11), jer katkada umeću nepostojano a već u nominativu singulara ("kat, f"kat). Isto ćemo se tako sresti i s imenicom v1rs koja se javlja i kao v1ras (genitiv vêrsa – po tipu st"rac

(§12)). g/ U ovaj tip ulaze i tuđice kao "ul, "ut, dž"ul, f"ul, k"uč, sk"ut, Z1us i sl., kojima diftong

valja shvaćati jednosložno. Obično imaju dugu množinu ("ulovi, "utovi, f"ulovi, k"učevi), ali je moguća i kratka, npr. skauti, od čega u genitivu množine sk(ut. (vrijednost drugoga dijela diftonga zanemarujemo, za razliku od npr. genitiva množine p"jk., p"jn., gdje je skup au

dvosložan; ista je razlika npr. između Z1us i f1ud; u prvom je slučaju skup eu jednosložan, a u drugom dvosložan. Ovakvim se primjerima pridružuju i riječi kao l1ik (engl. lake = jezero; no, u novije doba to fonetski pišemo kao l1jk, pa nema govora o diftongu – op. ur.), rOul

(engl. roll u izrazu rock and roll; i ovaj se izraz u novije doba piše fonetski kao roknrol – op. ur.) i sl., kod kojih imamo također diftonge nepoznate našem jeziku.

h/ Na proklitici je kod ovih imenica naglasak ‘ jer je u pitanju akutska intonacija: ù rat, òd raka,

(ključ) òd lifta (zabilježeno u Dubrovniku), ù svatove, òd Gykā; dvosložna će proklitika

glasiti: pokràj djeda, isprèd Rusa, a trosložna: okolò brata, izmeđù Čēhā. Ako, naime,

jednosložna proklitika nosi naglasak ‘, dvosložna i trosložna imaju isti naglasak na posljednjem slogu (za naglasak “ na proklitici vidi pravilo pod tipom bôg (§3)). Valja upozoriti i na to, da naglasak ˆ, kad prijeđe na proklitiku, ostavlja iza sebe dužinu: Rûsā – òd Rūsā.

§2 tip: pOp, pòpa

Naglasak “ u nominativu i ‘ u genitivu jednine.

Jednina N. pOp

G. pòpa D. pòpu A. pòpa V. pOpe

L. pòpu I. pòpom

Množina duga pòpovi pòpōvā pòpovima pòpove pòpovi

pòpovima pòpovima

Množina kratka

pòpi pópā pòpima pòpe pOpi

pòpima pòpima

OPĆI POGLED

Naglasak genitiva jednine ostaje ovim imenicama kroz čitavu deklinaciju (kod neživih je, dakako, naglasak akuzativa jednine jednak nominativu) osim u vokativu jednine i množine, gdje je pOpe, pOpi i u genitivu kratke množine gdje imamo pópā (gróšā, kónjā), što predstavlja duljenje naglaska ‘ prema činjenici koja je pokazana u tipu sv)t (§1), samo što se tamo naglasak “ dulji u

^, a ovdje naglasak ‘ u ’; oba posljednja sloga u genitivu množine imaju, dakako, dužinu. NAPOMENE a/ Valja naglasiti razliku naglaska vokativa prema naglasku nominativa. U vokativu je naglasak “

iskonski, a u nominativu (i akuzativu kod neživih) akutski. Glede naglaska u vokativu množine Rešetar je (u djelu Betonung, str. 47) naglasio da naglasak pOpi, kOnji nikad nije čuo u narodu; tome nasuprot možemo potvrditi naglasak “ iz primjera «Di ste, pOpi» (Čakavski tekst

u Marinkovićevoj drami Glorija; na premijeri je igrao glumac čakavac), a jednako se javlja takav naglasak i u primjeru: «Ajte, kmsti, dijeliti dare» (Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića).

b/ Imenica tOp (genitiv: tòpa) ima u genitivu množine naglasak tOpōvā i tòpōvā. U prvom

slučaju s proklitikom glasi: «Pa ga stade biti ìz topōvā» (prema tipu sv)t (§1)).

16

c/ Imenica d^h (gen.: dùha; vok.: d^še) u svome pravom značenju ima pravilne naglaske prema ovom tipu, ali kada joj množina označuje crkveni blagdan, imamo D^hovi, genitiv Duhóvā i D^hōvā, dativ, lokativ i instrumental Duhòvima i D^hovima, akuzativ D^hove (s prijedlogom: n" Duhove), dakle prema tipu drûg, premda se to prenošenje naglasaka na

prijedlog u novije vrijeme u velikoj mjeru gubi, pa češće čujemo oblik na D^hove.

d/ Imenica kOnj (genitiv: kònja) može u dativu, lokativu i instrumentalu plurala dolaziti i u obliku

kOnjma s takvim naglaskom (naspram pravilnom kònjima), što se potvrđuje proklizom nà

konjma (nekoliko puta u prijevodu Ilijade). e/ Na proklitici je kod ovih imenica (u obzir dolazi samo akuzativ jednine kod neživih) naglasak ‘

(intonacija je akutska!): ù džep, zà groš, nà grob.

§3 tip: bôg, bOga

Naglasak^ u nominativu i “ u genitivu jednine.

Jednina N. bôg G. bOga

D. bOgu A. bOga

V. bOže

L. bOgu I. bOgom

Množina duga

bògovi bògōvā

bògovima bògove

bògovi bògovima bògovima

Množina kratka

bOzi

bógā bòzima bOge

bOzi

bòzima

bòzima

OPĆI POGLED

Ove imenice zadržavaju naglasak genitiva jednine kroz čitavu jedninu (kod neživih je, dakako,

akuzativ jednak nominativu), u dugoj množini slažu se akcenatski s prethodnim tipom p[p (§2)

(množina: pòpovi), a u kratkoj množini naglasci su kakvi su pokazani u paradigmi, uz napomenu da na terenu nailazimo na dublete, i to za genitiv množine bôgā, a za dativ, lokativ i instrumental množine bOzima. Ova se podvojenost može pripisati rijetkoj upotrebi kratke množine (barem na

štokavskom terenu). NAPOMENE

a/ Sprijeda je spomenuta rijetka upotreba kratke množine u ovom tipu. To, dakako, vrijedi samo

za štokavski govor, dok je u čakavskom i kajkavskom kratka množina i te kako u upotrebi; npr. «kazati rOge», odnosno «Puž-muž, kaži rOge van!» Instruktivni su i Vetranovićevi primjeri iz

Pjesance muzam: «O muze, molim vas za ljubav svih bógā, | slišajte trudan glas od mene neboga». (Naglasak bógā stavljen je prema Rešetarovim tvrdnjama da je u Dubrovniku sasvim siguran naglasak póstā, rógā.) Drugi je primjer za akuzativ množine (koji je danas u standardnom jeziku gotovo nezamisliv, iako je nominativ plurala bOzi, odnosno dativ, lokativ i

instrumental bOzima sasvim uobičajen. Vetranović pjeva: «Sam vajmeh hodeći bez družbe po sebi | sve b[ge moleći koji su na nebi.»

b/ Imenice ovoga tipa koje označuju nešto neživo (a tih je većina) mijenjaju naglasak u lokativu

jednine u ‘; npr. na rògu, u lèdu i sl., za razliku od npr. pO bogu, pr1ma bogu.

c/ Imenica gôst (genitiv: gOsta) običnija je u množini po i-deklinaciji (što je ostatak iz drevne

starine kad je bilo samo tako), pa joj je genitiv množine gòstī (i gòstijū), dativ, lokativ i

instrumental gòstima, akuzativ gOste (s prijedlogom: ^ goste). Ostatak stare i-deklinacije vidljiv je i u frazi «ići n" gosti» (tj. na pir).

17

§4 tip: vôl, vòla

Naglasak ^ u nominativu i " u genitivu jednine.

Jednina N. vôl

G. vòla D. vòlu A. vòla V. vOle

L. vòlu I. vòlom

Množina duga

vòlovi

vòlōvā vòlovima vòlove vòlovi vòlovima vòlovima

Množina kratka vòli

vólā vòlima vòle vOli

vòlima Vòlima

OPĆI POGLED

Osim u nominativu jednine, naglasak ovih imenica (malobrojnih, uostalom) ne razlikuje se ni u

jednom padežu od tipa p[p (§2).

NAPOMENE a/ Imenice vôl i stôl javljaju se i u obliku vô i stô, što je obična glasovna promjena, pa ih ne

treba smatrati imenicama muškoga roda s vokalnim završetkom (kao neke tuđice, npr. grô). b/ Imenica vôl može u genitivu množine imati i naglasak vOlōvā (s prijedlogom: bèz volōvā).

c/ Za naglasak na proklitici dolazi u obzir samo akuzativ jednine neživih, npr. pòd stōl, nà váh.

§5 tip: drûg, drûga

Naglasak ^ u nominativu i genitivu jednine.

Stariji oblik

N. G.

D.

A. V. L. I.

Jednina

drûg drûga

drûgu

drûga drûže drûgu drûgom

Množina duga

dr^govi

drugóvā

drugòvima dr^gove dr^govi

drugòvima drugòvima

Noviji oblik

Množina kratka

drûzi drúgā

drúzima

drûge drûzi drúzima drúzima

N. G.

D. A. V. L.

I.

Jednina drûg drûga

drûgu drûga drûže drûgu

drûgom

Množina duga dr^govi

dr^gōvā dr^govima dr^gove

dr^govi dr^govima

dr^govima

Množina kratka drûzi drúgā

drúzima drûge drûzi drúzima

drúzima

18

OPĆI POGLED

Naglasak nominativa jednine ostaje ovim imenicama kroz čitavu jedninu, dok im se kratka

množina slaže s naglascima tipa stvâr (§84), no valja uvažiti što će biti rečeno u napomeni a/. Duga množina ima naglaske kako je pokazano u paradigmi, no i tu valja odmah upozoriti na napomenu b/. NAPOMENE

a/ Imenice ovoga tipa koje označuju nešto neživo, mijenjaju u pravilu naglasak lokativa jednine

u : u grádu, prema grádu (isp. npr. dativ: približavamo se grâdu, za razliku od lokativa: šećemo po grádu). Tome se podvrgavaju i imenice koje inače znače nešto živo, ako dolaze u prenesenom značenju: gdje je u vrágu, pošao po vrágu (kad se misli na pravoga đavla, naglasak je, dakako, po vrâgu, odnosno p[ vrāgu). I obratno: «Razgovaramo o glumcu

Glâdu, koji glumi kako pati u gládu.» Od ovoga se izuzimaju riječi koje su naglasak dobile

stezanjem: bât (bahat), grôt (grohot), mûr (muhur), sân (sahan), šêr (šeher). Jednako se izuzimaju i mjeseci jûn i jûl, vjerojatno zato jer još snažno djeluju stariji oblici jûni i jûli. Međutim, imenica sât (od turskoga sa'at; u nekih naših pisaca sahat) ima ipak u lokativu naglasak ´, npr. «Koliko je na tvom sátu?»

b/ Naglasak genitiva množine drugóvā i dativa, lokativa i instrumentala plurala drugòvima ustupa u novije vrijeme naglascima dr^gōvā, dr^govima. Ponegdje će se u poeziji, ipak, još

uvijek naći i oblik drugòvma, koji ni po čemu ne ulazi u standardni književni jezik, niti ga Akademijin rječnik bilježi.

c/ Zapaža se naglasna nesigurnost i u genitivu i dativu (lokativu, instrumentalu) kratke množine,

gdje pored npr. drúgā, drúzima sve češće nailazimo na drûgā, drûzima. U selu Čibači kraj Dubrovnika zabilježeno je: «hiljade i hiljade brâvā», ali odmah od istoga sugovornika i dativ brávima. Čini se da naglasak drúgā stoji tamo gdje je u dugoj množini drugóvā, odnosno da naglasak drúzima govore oni koji imaju naglasak drugòvima, odnosno drûgā, drûzima stoji prema dr^gōvā, dr^govima (prema navedenom primjeru iz Čibače mogu se, kako vidimo, te

pojave i međusobno presjecati). d/ Neke od ovih imenica tvore genitiv množine veoma rado po i-deklinaciji, pa tako pored npr.

cŕvā, mrávā, zúbā imamo češće cŕvī, mrávī, zúbī. Tako i od sât; npr.: «Koliko je sátī?», a od grâd (u značenju stupanj) npr.: «Koliko je grádī?»; od pâr (= dva komada istih predmeta) imamo npr.: pet párī cipela. Za ljudski pâr, tj. za muško i žensko, običnija je duga množina: «Danas je vjenčano deset paróvā (odnosno p"rōvā)»; jednako i âr (= mjera za površinu) ima

genitiv množine árī (pored árā). e/ Oblik ljûdi (supletiv za plural imenice čòvjek) dolazi samo po i-deklinaciji: genitiv: ljúdī, dativ

(lokativ, instrumental): ljúdima, akuzativ: ljûde (s prijedlogom: z" ljūde, m1đu ljūde).

f/ Velik dio ovih imenica prelazi u dugoj množini u tip vrâč (§6) (mn. vráčevi), čemu se podvrgavaju osobito strane riječi, npr. bálovi, épovi, gásovi, šósovi, štósovi, tímovi itd. No

nisu rijetke s takvim naglaskom ni naše imenice, pa je već Daničić zabilježio: dúbovi, džbúnovi, glíbovi, jéževi, létovi, líkovi, sádovi, prútovi, údovi itd. Nisu rijetke (po priručnicima) ni dublete; npr. čúnovi i č^novi, lístovi i l@stovi, lijèsovi i lj1sovi, rádovi i r"dovi, sátovi i s"tovi, stánovi i st"novi, súpovi i s^povi, ždrálovi i ždr"lovi i sl.

g/ Imenica dân, pored normalnih oblika, zadržala je iz starine neke drukčije oblike, pa tako za

genitiv jednine bilježimo: dn1va, dn1vi, dn1, za dativ: dn1vi, dn1, dn^, za vokativ: dn1ve, za lokativ: dnèvu, dnèvi, dnê i za instrumental: dn1vom, dànjōm, d"nju, dn1vi; u množini

za nominativ: dn1vi, dn@, za genitiv: dnévā, dnèvī, za dativ, lokativ i instrumental: dnèvima, za akuzativ: dn1ve, dn1vi, dn1, a za vokativ: dn1vi, dn@.

h/ Posebno poglavlje u ovom tipu predstavljaju imenice u kojima se javlja jat (ĕ). Za njihovu

transkripciju vrijedi pravilo: ako je jat dugosilazno, tj pod naglaskom ^, piše se Kje (bKjes, sv@jet), ako je dugouzlazno, tj. pod naglaskom ′, piše se ijè (vrijème, prijèvoj). U novije

doba počeli su neki akcentolozi dugo jat označavati s îje i ijé (Tako te naglaske bilježe suvremeni rječnici hrvatskog jezika – op. ur.), no mi ćemo, zbog velikog broja akcentološke građe, ostati pri pokazanomu starijem označavanju. Kratko jat, tj. ono pod naglaskom “ ili ‘, piše se kao je (bj1sovi, cvj1tovi). Isto i kad je ispred naglaska, npr. u genitivu i dativu

19

množine: bjesóvā, bjesòvima. Stvar se unekoliko mijenja ako u riječi imamo suglasnik r+jat

pokriveno nekim suglasnikom. U jednini i kratkoj množini postupak je isti kao i s imenicom br@jeg, br@jega, lokativ brijègu, nominativ množine br@jezi, genitiv brijègā, dativ brijèzima. No u dugoj množini u takvim je slučajevima oblik nominativa br1govi (a ne brjegovi), genitiva bregóvā (ili br1gōvā), a dativ lokativ i instrumental glase bregòvima

(odnosno br1govima). Još nam valja dodati da u slučaju proklize dužinu umjesto naglaska ^

na ije ne označavamo nikako, jer je –ije- od dugoga jata samo po sebi dugo. Pisat ćemo, dakle, n" brijeg, dO bijesa i sl. Za množinu i ovdje vrijedi mogućnost iz napomene f/, a u takvim slučajevima dobivamo i pravopisne razlike, npr. vj1kovi i vijèkovi, odnosno kr1sovi i

krijèsovi. i/ Osebujan je slučaj imenica pjev. Pravopisni rječnik bilježi joj naglasak pjêv, genitiv pjêva.

Prvotni joj je naglasak, međutim, bio pj1v, kako ga bilježi Akademijin rječnik, ali kad u takvim

slučajevima imenica dobije prefiks s (pred zvučnim suglasnikom z), osnovni se samoglasnik krati i tako nastaje spj1v, kako bilježe svi priručnici. Tako npr. i b@jeg, ali zbj1g, lêt, ali sl1t,

lôm, ali slOm. Iz oblika spj1v u nekim je priručnicima zavučen naglasak pj1v. Ipak, pravilno je pjêv, ali najpravilnije bi bilo p@jev.

j/ Ovom tipu pripada i imenica d@o koja je u ovakvom obliku, dakako, dvosložna, no ona je takva

postala od jednosložne d@jel (dĕl) po fonetskim promjenama (dijeo – djeo – dio). U kosim padežima naglasak joj je: genitiv d@jela, dativ d@jelu, lokativ dijèlu, instrumental d@jelom. Javlja se i dubleta prema tipu vrâč (§6) (odnosno gr@jeh u tom tipu) pa nalazimo i: genitiv

dijèla, dativ dijèlu itd. U množini je običnije dijèlovi (prema grijèhovi u tipu vrâč (§6)) nego dj1lovi prema ovom tipu.

k/ Na samoglasnik o kao imenica dio završavaju i neke dijalektalne imenice ovoga tipa, kao npr.

b"o (= bal, ples), cv"o (= cval, vrsta ribe), k"o (= kal, blato), ždr"o (= ždral, ptica), žm^o

(= žmul, čaša). Promjenom glasa l u o njima se prethodni samoglasnik morao pokratiti (kao i u sprijeda pokazanom dijeo – djeo) po pravilu vocalis ante vocalem brevis, tj samoglasnik ispred samoglasnika mora biti kratak, i odatle u nominativu naglasak “ umjesto ^. U kosim padežima normalno je npr. ždrâla, ždrâlu itd. Valja dodati da u obliku k"o dijalektalno dolazi do

stezanja, pa u Dubrovniku npr. čujemo kô (genitiv kâla), a s prijedlogom ^ kō. Isp. npr. u Gundulićevoj Dubravci repliku Gorštaka: „A ti, kad zamuko još nijesi, potrči, gubava žabo, ^

kō, a ovdi ne kvrči!“ l/ Na samoglasnik, i to na a, završava naoko i imenica strâ, kojoj se tako dijalektalno govori

nominativ, ali u slučaju potrebe i književno – genitiv, kako svjedoči Maretićev primjer: „A dva je sinu dao Eneji strâ ugonjaču“ (Ilijada V 272). Ovom prilikom neće biti naodmet spomenuti stanovita kolebanja u svezi s imenicama strâh i prâh. U krajevima gdje se ne govori h došlo je do skraćivanja samoglasnika (i opet po pravilu vocalis ante vocalem brevis), pa je moralo nastati u genitivu jednine str"a i pr"a. Kad se pak počelo pisati i govoriti pravilno h, bili su

već ukorijenjeni kratki naglasci, koji su prešli u nominativ. Na terenu postoji dvojstvo koje nije u nas zabilježeno, ali svakako valja kazati da u slučaju naglaska str"h, str"ha, lokativ mora biti stràhu, kako je pokazano za neke imenice u tipu sv"t (§1). Slično je i s imenicom m@jeh. Akademijin rječnik bilježi nominativ jednine m@jeh, genitiv m@jeha, ali upozorava: „U

krajevima gdje se h ne izgovara nominativ je jednine m@je, genitiv i dati m@ja, m@ju…“ Za oblik koji se govori i piše s h Akademijin rječnik bilježi nominativ množine mj1hovi s genitivom množine mjehóvā, dok dativ (koji bi morao u tom slučaju biti mjehòvima ili mj1hovima) ne bilježi. Za imenicu sm@jeh Akademijin rječnik ne bilježi varijantu bez h nego samo pravilni

oblik sm@jeh (genitiv sm@jeha). Kratki naglasci za ovu se imenicu ne mogu primiti u

standardni jezik, jer Akademijin rječnik dobro upozorava na proklizu vidljivu u složenicama Osmijeh, pOdsmijeh, pOsmijeh (prema kratkim naglascima bilo bi òsmijeh, pòdsmijeh, pòsmijeh), da se ne govori o slučajevima kao: udariti ^ smijeh, pucati Od smijeha itd.

m/ Valja reći nešto i o izgovoru dugoga jata, osobito u poetskim djelima. U ilirsko doba pisali su

gramatičari taj glas kao ĕ i preporučivali da ga ijekavci čitaju kao ije odnosno je, ekavci kao e, a ikavci kao i. To se pokazalo nezgodnim, jer su čitatelji zanemarivali onu „kvaku“ (ili „rog“) iznad slova, pa su sve čitali ekavski, što je dovodilo u opasnost željenu ijekavštinu. Da bi se

tomu doskočilo, uvedeno je za duge slogove ie (jednosložni dvoglas, kako veli S. Ivšić u svom

pogovoru Ilijadi), a za kratke slogove je, kako imamo i danas. Čitatelji su, međutim, dvoglas ie počeli čitati kao dva glasa, npr. bri-eg, što je i opet dovelo do pomutnje. Konačno je usvojeno pisanje ije za duge slogove, a to se i opet počelo izgovarati dvosložno, jer u običnom pisanju nije bilo razlike između ije od jata i ije drukčijega postanja (npr.:dijète p@jē), to više što na

20

terenu ima dijalekata u kojima se i ije od jata izgovara dvosložno (npr.: svi-jet). Tako je

stvorena mogućnost da se to dugo ije osobito u poeziji izgovara jednosložno i dvosložno, a pisci i pjesnici pribjegli su rješenju s pomoću apostrofa pa su jednosložno pisali npr. kao cv'jêt, a ako im je odgovaralo dvosložno ostavljali su cvijet. To se najbolje može vidjeti u primjeru iz Ilijade (I, 125), gdje je Maretić imao: „Nego kad uzmemo grade, dijeliti idemo pl@jen“.

Posljednja stopa heksametra mora biti trohej, pa dakle valja čitati pli-jen. Tako i: „Ahejske čete…stanu grnut u skupštinu sad uz duboko ugnuti br@jeg“ (Ilijada, II, 92) što također valja

čitati dvosložno bri-jeg. Jednako i „On ih odbija sve i na ravan navraća t@jek“ (Ilijada, XVII,

750), što je također dvosložno ti-jek. Ivšić je ovakve slučajeve nastojao izbjegavati pa je, redigirajući Ilijadu, citirane Maretićeve stihove „okrenuo“ (kako on veli) ovako: „Nego kad uzmemo grade, tad i plijen idemo d'jélit“ odnosno „On ih odbija sve i n" tijek navraća ravan“,

čime je ispravio i Maretićev naglasak u pridjevu rávan, koji je Maretić shvaćao kao râvan, sudeći po proklizi nà rāvan. Danas se ovakvo apostrofiranje izbjegava, a jednosložnost ili dvosložnost dugoga jata prepušta se osjećaju i poznavanju metrike čitatelja.

n/ Na proklitici je u ovih imenica s iskonskom intonacijom naglasak “, kao što se korisnik ovoga priručnika mogao već i uvjeriti iz primjera pokazanih tijekom izlaganja, pa će biti npr: ^ grād,

@z grāda, @zvan grāda, Okolo grāda, ^z drugove, n" vragove, Od cvijeta dO cvijeta itd.

§6 tip: vrâč, vráča

Naglasak ^ u nominativu i ’ u genitivu jednine.

Jednina

N. vrâč G. vráča D. vráču

A. vráča V. vrâču L. vráču I. vráčem

Množina duga

vráčevi vráčēvā vráčevima

vráčeve vráčevi vráčevima vráčevima

Množina kratka

vráči vráčā vráčima

vráče vrâči vráčima vráčima

OPĆI POGLED

Naglasak genitiva jednine ostaje ovim imenicama tijekom čitave deklinacije (kod neživih je,

dakako, akuzativ jednine jednak nominativu), osim u vokativu jednine gdje se uzlazna intonacija mijenja u silaznu (vrâču). Valja naglasiti da je naglasak u vokativu jednine različit od naglaska u nominativu. Oni se danas u govoru ne razlikuju, ali je poznato da je nominativski naglasak nastao

od akuta (˜), dok je vokativski naglasak iskonski silazni. Za naglasak ˆ u vokativu množine već su prvi hrvatski akcentolozi sumnjali da dolazi u praksi, pa je Rešetar isticao da ga Daničić uopće ne

spominje, a za sebe kaže da ga nigdje na terenu nije čuo. Tome bi se ovdje mogao dodati primjer: „Zdravo, dvóri, zdravo svi na dvóru“, zabilježen na kazališnoj predstavi Hasanaginice u Sarajevu. U našoj paradigmi zabilježen je radi sustava, a napominjemo da i Akademijin rječnik bilježi vokativ množine krâlji. NAPOMENE

a/ Imenice koje sadržavaju jat transkribiraju se jednako kao i odgovarajuće imenice tipa drûg

(§5), samo što će ovdje naglasak ^ (@je) biti jedino u nominativu jednine (i akuzativu jednine u neživih), a naglasak ’ (ijè) u svim ostalim padežima, dakle: gr@jeh, gen. grijèha, dat. grijèhu, vok. gr@ješe..., a u kratkoj množini grijèsi, grijèhā, grijèsima..., odnosno u dugoj

grijèhovi, grijèhōvā, grijèhovima.

b/ U južnim krajevima obilno se, pa i isključivo, u množini javljaju naglasci kao vr"čevi, kr"ljevi,

klj^čevi, dvOrovi, dakle po tipu drûg (§5), no oni nisu, ni kao dublete, primljeni u standardni

21

govor. Takvi se primjeri i u drugim padežima mijenjaju kao drûg, pa je u Čilipima kraj

Dubrovnika zabilježen i naglasni oblik: sa svijem ljekòvima. c/ Uvjet za prenošenje naglaska na proklitiku javlja se samo kod neživih u akuzativu jednine: ù

dvōr, nà pūt, zà nōž. U Dubrovniku ćemo, naprotiv, čuti naglasak ^ dvōr, n" dvōr, ^ Grād (tj. u Dubrovnik), pa tako i ^ Grūž. Međutim, sve su to akutske intonacije, pa na prijedlogu

mora stajati naglasak ‘, dok naglasak “ valja shvatiti kao analogiju na tip drûg (§5), potpomognutu vjerojatno već spomenutim naglascima vr"čevi, kr"ljevi, a možda i nedalekim

kotorskim dvonaglasnim dijalektima.

§7 tip: s"n, sn"

Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine s nepostojanim a.

Jednina

N. s"n G. sn" D. sn" A. s"n

V. sn1 L. sn^ I. snOm

Množina duga

snOvi

snôvā snOvima snOve

snOvi snOvima snOvima

Množina kratka sn@

sánā sn@ma sn1

sn@ sn@ma sn@ma

OPĆI POGLED

Glavna je karakteristika ovom tipu nepostojano a, koje se gubi u genitivu jednine i u svim ostalim padežima, osim u akuzativu jednine kod neživih (s"n, ali ps"), a vraća se u genitivu

množine: sánā, pásā. Dugu množinu ima samo s"n s naglascima kako su pokazani u paradigmi.

NAPOMENE

a/ Nekada je bilo mnogo više takvih imenica (dan – dna, dažd – džda, lav – lva, mač – mča, mah

– mha (mahovina), panj – pnja), no danas su još ostale samo tri: p"s, s"n i š"v.

b/ Imenica š"v, pored pravilnoga genitiva šv", sve više razvija oblik š"va, čime dakle ulazi u tip

sv"t (§1). Akademijin rječnik prima oblike šv" i š"va u genitivu jednine.

c/ Imenica p"s rijetko dolazi u vokativu (psa obično zovemo imenom, no zatreba li nam vokativ,

upotrijebit ćemo oblik ps1to). Ipak, u prenesenom značenju imamo vokativ ps1 (npr: „Bježiš,

ne odgovaraš, ps1 jedan!“). U novije se vrijeme sve češće javlja i vokativ jednine ps^, ali taj

oblik ne bilježi Akademijin rječnik. d/ Na proklitiku ove imenice prenose naglasak ‘ što je uvjetovano akutskom intonacijom. (Maretić:

„...il' pogađača sánā, jer ì san od boga jeste“ – Ilijada, I, 63). S dvosložnim prijedlogom bit će

naglasak izà sna.

22

II. Dvosložne imenice muškoga roda

Među dvosložnim imenicama muškoga roda razlikujemo 21 tip imenica,

uvijek s naglaskom na prvom slogu u nominativu jednine, i to:

Grupa 1. s naglaskom “

§8 tip: br"tić, br"tića

Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine.

§9 tip: g^štēr, g^štera

Naglasak “ na prvom i dužina na drugom slogu, koja se u kosim padežima gubi.

§10 tip: gOlūb, gOlūba

Naglasak “ na prvom i dužina na drugom slogu, koja u kosim padežima ostaje.

§11 tip: vj1tar, vj1tra

Naglasak “ u nominativu i genitivu i s nepostojanim a.

§12 tip: st"rac, stârca

Naglasak “ u nominativu i ^ u kosim padežima te s nepostojanim a.

Grupa 2. s naglaskom ‘

§13 tip: jèlen, jèlena

Naglasak ‘ u nominativu i genitivu jednine.

§14 tip: šèbōj, šèboja

Naglasak ‘ na prvom i dužina na drugom slogu, koja se u kosim padežima gubi.

§15 tip: kàdīć, kàdīća

Naglasak ‘ na prvom i dužina na drugom slogu, koja u kosim padežima ostaje.

§16 tip: žìvot, živòta Naglasak ‘ na prvom slogu u nominativu i na drugom slogu u genitivu jednine.

§17 tip: làžōv, lažòva Naglasak ‘ na prvom i dužina na drugom slogu u nominativu, koja se u genitivu

zamjenjuje naglaskom ‘.

§18 tip: kòvāč, kováča

Naglasak ‘ na prvom i dužina na drugom slogu u nominativu, koja se u genitivu zamjenjuje naglaskom ’.

§19 tip: čàbar, čàbra

Naglasak ‘ u nominativu i genitivu te s nepostojanim a.

§20 tip: lòvac, lóvca; množina: lóvci

23

Naglasak ‘ u nominativu i ’ u genitivu jednine, a ’ u množini

te s nepostojanim a.

§21 tip: nòvac, nóvca; množina: nôvci Naglasak ‘ u nominativu i ’ u genitivu jednine, a ^ u množini te s nepostojanim

a.

Grupa 3. s naglaskom ^

§22 tip: mâjstor, mâjstora

Naglasak ^ u nominativu i genitivu jednine.

§23 tip: nûncīj, nûncija Naglasak ^ na prvom i dužina na drugom slogu, koja se u kosim padežima gubi.

§24 tip: pûtnīk, pûtnīka Naglasak ^ na prvom i dužina na drugom slogu, koja u kosim padežima ostaje.

§25 tip: bûbanj, bûbnja

Naglasak ^ u nominativu i genitivu jednine te s nepostojanim a.

Grupa 4. s naglaskom ′

§26 tip: národ, národa Naglasak ′ u nominativu i genitivu jednine.

§27 tip: lópōv, lópova Naglasak ′ na prvom i dužina na drugom slogu, koja se u kosim padežima gubi.

§28 tip: vránac, vránca

Naglasak ′ u nominativu i genitivu jednine te s nepostojanim a.

24

§8 tip: br"tić, br"tića

Naglasak “ u nominativu i genitivu jednine.

Jednina N. br"tić

G. br"tića D. br"tiću A. br"tića V. br"tiću

L. br"tiću

I. br"tićem

Množina br"tići

br"tīćā br"tićima br"tiće br"tići

br"tićima

br"tićima

OPĆI POGLED Naglasak ovih imenica ostaje nepromijenjen tijekom cijele deklinacije. U genitivu množine, dakako, oba su posljednja sloga duga. NAPOMENE

a/ Ovom tipu pripadaju i kolektivni oblici za množine imenica kao što su npr. g^šče, j"nje, j"re,

p@le, p"če i sl. Pa će njihove množine glasiti: g^ščići, j"njići, j"rići, p@lići, p"čići.

Dijalektalno se u njih javlja u genitivu množine i naglasak guščíćā, janjíćā, jaríćā, pačíćā, a osobito pilíćā (kojemu je zabilježen i dativ pilíćima), no takvi naglasci nisu primljeni u standardni jezik i jedini su ispravni naglasci g^ščīćā, g^ščićima, odnosno p@līćā, p@lićima

itd.

b/ Ovom tipu imenica pripadaju i one kojima je krajnje o nastalo od l, pa su u nominativu jednine

samo naoko trosložne, kao što je slučaj s imenicom p1peo (od p1pel).

c/ Dvije imenice ovoga tipa označuju porijeklo i završavaju na –in. To su Smbin i ]grin. Njima se

nastavak –in u množini gubi i nastavci dolaze na čistu osnovu: Smbi i ]gri. Na taj način množina tih imenica ulazi u druge tipove. Tako množina Smbi ulazi u tip sv"t (§1) s genitivom

množine Ssbā (kao npr. i Čêhā, Gskā, Rûsā itd.), a množina ]gri u tip vj1tar (§11) s genitivom množine ]gārā (prema vj1tārā) Istom se zakonu podvrgava i arhaični oblik Smbljin (s primjerom: „Ovaki je adet u Smbāljā“ ali i „ù Srbāljā“).

d/ Ove imenice u pravilu nemaju duge množine. Iznimku čini imenica b1dem (koja se čuje i

dubletno bèdem), pa joj duga množina glasi b1demovi s naglaskom u genitivu množine b1demōvā (stariji naglasak bedemóvā). Isto vrijedi i za složenicu pr"djed, gdje se u

genitivu množine kao jedino ispravno čuje samo pr"djedōvā (a ne i pradjedóvā).

e/ Intonacija je ovih imenica akutska, pa proklitika nosi naglasak ‘ (kòd bratića, bèz kamātā i

sl.). Sportski komentator Edo Peci (Splićanin) sasvim ispravno govori da je „lopta otišla ù korner“, premda se taj oblik naglašavanja inače vrlo rijetko čuje).

25

§9 tip: g^štēr, g^štera

U nominativu na prvom slogu naglasak “ i dužina na drugom, koja se u kosim padežima gubi.

Stariji oblik

N. G. D. A. V. L.

I.

Jednina

g^štēr g^štera g^šteru

g^štera g^štere g^šteru

g^šterom

Množina duga

g^šterovi

gušteróvā gušteròvima g^šterove

g^šterovi

gušteròvima

gušteròvima

Množina kratka

g^šteri

guštérā guštèrima g^štere

g^šteri

guštèrima

guštèrima

Noviji oblik

N. G. D. A. V.

L. I.

Jednina g^štēr g^štera g^šteru

g^štera g^štere g^šteru

g^šterom

Množina duga g^šterovi g^šterōvā g^šterovima

g^šterove g^šterovi g^šterovima

g^šterovima

Množina kratka g^šteri g^štērā g^šterima

g^štere g^šteri g^šterima

g^šterima

OPĆI POGLED

Dužina koju nalazimo na drugom slogu u nominativu jednine gubi se u svim ostalim padežima (u neživih je imenica, dakako, akuzativ jednak nominativu, prema tome s dužinom na drugom slogu). Naglasak “ ostaje tijekom cijele deklinacije, uz promjene koje su pokazane u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu duge i kratke množine pri starijem pravilu naglašavanja. U novije doba stariji se način naglašavanja postupno sve više gubi i ustupa mjesto novijem načinu, pri kojemu doista nema nikakvih promjena u temeljnom naglasku,koji u svim padežima ostaje isti na prvom slogu, uz dodavanje odgovarajućih dužina u genitivu množine.

NAPOMENE a/ Imenice ovoga tipa koje označuju nešto neživo mijenjaju naglasak u lokativu jednine u ‘ na

drugom slogu, kao primjerice: na kamènu, u govòru, u plamènu, pri grebènu, za što je instruktivan primjer u narodnoj poslovici „Teško Klisu što je na kamènu (lokativ) i k"menu

(dativ) što je Klis na njemu“). Međutim, već se vrlo rano javilo izjednačavanja lokativskoga naglaska s dativskim, pa su danas u književnom jeziku dopušteni u lokativu i naglasci k"menu, gOvoru, pl"menu, gr1benu (s proklitikom n" kamenu, kako je zabilježeno u

Dubrovniku, gdje inače starije generacije ljubomorno čuvaju i stare naglaske). b/ Imenica st1pēn ne pripada hrvatskom standardnom jeziku (gdje ona glasi stûpanj), ali ćemo

je spomenuti samo zbog njene neobičnosti: u genitivu množine ima oblik i po i-deklinaciji stepénī, pored uobičajenoga po a-deklinaciji (stepénā odnosno st1pēnā).

c/ Ovomu tipu pripada i imenica đ"vō, koja je uobičajenija u tom obliku nego u starijem obliku

đ"vōl. Genitiv glasi đ"vola (s proklitikom: dO đavola), a genitiv množine đavólā, što je, začudo, mnogo uobičajenije od novijega oblika đ"vōlā (osobito u frazi: „DO sto đavólā!“ Jednako tako i imenica s[kō (uobičajeniji je ovdje u novije doba oblik sOkōl) s genitivom

sOkola, a u množini sOkolovi s genitivom sokolóvā (odnosno, alternativno, s dopustivim, novijim naglaskom sOkolōvā) za koju imenicu Akademijin rječnik bilježi da se „u naše vrijeme

govori i s novim naglaskom“ (stariji je oblik sòkō, sokòla s naglaskom sOkole u vokativu).

d/ Ove imenice nose iskonsku silaznu intonaciju, pa na proklitiku sjeda naglasak “ (Od guštera,

@z kamena, ^ plamen, pOd kamen itd.)

26

§10 tip: gOlūb, gOlūba

U nominativu na prvom slogu “ i dužina na drugom, koja u kosim padežima ostaje.

Stariji oblik

Jednina N. gOlūb G. gOlūba D. gOlūbu

A. gOlūba V. gOlūbe L. gOlūbu

I. gOlūbom

Množina duga gOlubovi

golubóvā golubòvima gOlubove

gOlubovi

golubòvima

golubòvima

Množina kratka gOlūbi

golúbā golúbima gOlūbe

gOlūbi

golúbima

golúbima

Noviji oblik

Jednina N. gOlūb G. gOlūba

D. gOlūbu A. gOlūba V. gOlūbe L. gOlūbu

I. gOlūbom

Množina duga gOlubovi gOlubōvā

gOlubovima gOlubove gOlubovi gOlubovima

gOlubovima

Množina kratka gOlūbi gOlūbā

gOlūbima gOlūbe gOlūbi gOlūbima

gOlūbima

OPĆI POGLED

Naglasak “ na prvom i dužina na drugom slogu ostaju ovim imenicama tijekom cijele deklinacije u jednini i kratkoj množini. U dugoj množini dužina na drugom slogu izostaje, slično onomu što je viđeno u tipu drûg (§5) gdje nalazimo oblik drûzi za kratku, a dr^govi za dugu

množinu. Klasičan je, svakako, stariji oblik, koji uvelike nalazimo u primjerima prepjeva Ilijade i Odiseje, pa i Eneide, no u suvremenom proznom govoru taj se oblik susreće vrlo rijetko, iako se

još održava u nekim lokalnim govorima. Putujući vlakom u Sarajevo, može se od jednih suputnika čuti da su iz Podlugóvā, pa su u vlak ušli u Podlugòvima, dok će drugi suputnici kazati da su iz POdlugōvā pa su ušli u vlak u POdlugovima.

NAPOMENE

a/ Imenice ovoga tipa koje označuju nešto neživo mijenjaju naglasak u lokativu jednine, pa čujemo naglaske poput na dohvátu, po koráku, na mjesécu, u obláku (npr.: u Nazora:

„Slaga tko reče da smo lovor-grana, melem na rani, duga u obláku“), u oblíku, na oprézu, o pojásu, u poglédu, u slučáju itd. Međutim, već se vrlo rano javilo izjednačivanje lokativskoga naglaska s dativskim, pa su danas u standardnomu jeziku posve prihvatljivi i općenito dopušteni dubletni naglasci, ponekad i bez prenošenja naglaska na proklitiku kao na dOhvātu, u kOrāku, na mj1sēcu i sl., odnosno s pravilnim prenošenjem naglaska na

proklitiku: n" mjesēcu, ā, čemu potvrdu daje Držićev primjer u Dundu Maroju: „...vas je ^

velūtu“, kako se i danas govori u Dubrovniku). (Uglavnom se stari oblik naglašavanja ovih riječi zadržao u poeziji i nekim frazama kao npr.: ^ svakōm slučáju, ^ tōm poglédu i sl., dok

je u suvremenom govoru gotovo posve iščeznuo – op. ur.) b/ Imenica mjesec ima u genitivu množine pored standardnih oblika po a-deklinaciji (mj1sēcā

odnosno mjesécā) još i oblik po i-deklinaciji: mjesécī (npr.: godina ima 12 mjesécī). c/ Kad se u drugom slogu nađe jat, dužina se iskazuje samim ije bez ikakve druge oznake, jer je

ije nastalo od jata, samo po sebi dugo. Pisat ćemo, dakle: Nsijek, prOcijep, t1trijeb bez

oznake dužine na ije. Ukoliko je naglasak na samomu ije, bilježit ćemo ga ovako: u Osijèku i sl. Kad bi od imenice prOcijep postojala duga množina, glasila bi zacijelo prOcjepovi, pri čemu je drugi slog kratak; isp. u paradigmi gOlubovi, no, kako ta imenica ne tvori i dugi oblik

množine, bilježimo samo njenu kratku množinu prOcijepi pri čemu je drugi slog dug, kao u

27

paradigmi gOlūbi. Dugu množinu nalazimo u imenice t1trijeb, koja pored kratke množine

t1trijebi tvori i dugu množinu u obliku t1trebovi, jer se radi o kratkom jatu iza glasa r pokrivenog još jednim suglasnikom (genitiv: tetrebóvā odnosno t1trebōvā, dativ, lokativ i instrumental: tetrebòvima odnosno t1trebovima). Ovamo nikako ne valja miješati imenicu

j"strēb, jer je u njoj e nastalo od staroslavenskoga ę, a ne od jata.

d/ Važno je naglasiti da imenice Nsijek i Z1mūn, zacijelo zbog često rabljenoga lokativa u

Osijèku, u Zemúnu, u nekim govorima dolaze s genitivom Osijèka, Zemúna, odnosno u instrumentalu pred Osijèkom, pred Zemúnom, čime prelaze u tip kòvāč (§18), ali takvo

naglašavanje tih imenica nije primljeno u standardni književni govor. e/ Naziv novčane jedinice (nekadašnje jugoslavenske, a danas novčane jedinice nekolicine

zemalja, ali riječ ima i općenito značenje za novac – op. ur.) d@nār također pripada ovom tipu imenica. Lokativ ove imenice također je dubletan: dináru naspram novijem d@nāru, pa tako i

dativ, lokativ i instrumental: dinárima nasuprot novijem naglasku d@nārima. Međutim, čitava

množina u naglasnom obliku dinári, dinárā, dinárima, dináre označuje novac uopće. Starodubrovačku novčanu jedinicu dènār nikako ne valja svrstati ovamo; ona pripada tipu kòvāč (§18).

f/ Imenica kOm.d, kOm.da ima u lokativu jednine naglasak komádu, ali i noviji kOm.du. U

genitivu množine naglasak je komádā, u dativu, lokativu i instrumentalu množine komádima, što je običnije nego oblici kOmādā, kOmādima. Štoviše, po nekim akcentolozima ova imenica

pripada tipu kòvāč (§18), jer se vrlo često javlja i s naglaskom kòmād u nominativu jednine. Ipak, ne mogu se zanemariti fraze kOmād pO komād i čòvjek Od komāda (pored kòmād po

kòmād i čòvjek od komáda). g/ Proklitika se ispred ovih imenica ponaša dvojako: na njoj je naglasak “ ako imenica označuje

nešto neživo: n" Badnjāk, Od Badnjāka (Dubrovnik), strâh @ trepēt (Dubrovnik), ^

dimnjāk, n" dohvāt, Od mjesēca dO mjesēca, @z Osijeka (nar. pjesma „došla seka @z Osijeka“), n1bu pOd oblāke itd. Ako pak imenica označava nešto živo, na proklitici je

naglasak ‘, pa tako bilježimo primjere òd golūba, nà kurjāka, isprèd gavrāna, a u Dubrovniku ćemo naći ulicu koja nosi naziv Izmeđù bačvārā.

§11 tip: vj1tar, vj1tra

Naglasak “ u nominativu i genitivu, s nepostojanim a.

Jednina N. vj1tar

G. vj1tra D. vj1tru A. vj1tra V. vj1tre

L. vj1tru I. vj1trom

Množina duga vj1trovi

vj1trōvā vj1trovima vj1trove vj1trovi

vj1trovima vj1trovima

Množina kratka vj1tri

vj1tārā vj1trima vj1tre vj1tri

vj1trima vj1trima

OPĆI POGLED

Naglasak ovoga tipa tijekom cijele deklinacije ostaje nepromijenjen. U genitivu množine, dakako, oba su posljednja sloga duga. NAPOMENE

a/ Neke imenice ovoga tipa imaju u lokativu naglasak ‘ (npr.: nòktu, mòzgu, tròšku, vòsku pored nOktu, mOzgu, trOšku, vOsku).

28

b/ Ovom tipu pripadaju i imenice k^tao (= čaša, vrč) i ^gao, obje nastale od starijega k^tal i

^gal. Genitiv im, dakako, glasi k^tla odnosno ^gla. Valja spomenuti da za imenicu ^gao

bilježimo i naglasak ùglu u lokativu jednine. c/ Ovamo ubrajamo i imenicu br"tac, kojoj genitiv jednine glasi br"ca, vokativ jednine br"če, a

genitiv množine br"tācā.

d/ U ovaj se tip može uvrstiti i imenica bl@zan (= blizanac), koju Akademijin rječnik bilježi u

jednini samo kod jednoga pisca iz XVI. stoljeća (Marin Držić), a u novije je doba bilježi samo u množini i to s naglascima bl@znovi, bliznóvā, bliznòvima, dakle po tipu drûg (§5).

e/ Ovdje ćemo se, kao na raritete, osvrnuti i na imenice "kat i f"kat s genitivom jednine "kta i

f"kta, koje su spomenute pod tipom sv)t (§1) s jednosložnim nominativom "kt i f"kt. Njima

možemo pridružiti i imenice h"rč (turski = trošak) i s1nt (turski = zavičaj), koje dolaze i u oblicima h"rač, h"rča, odnosno s1nat, s1nta. Očekivali bismo, zbog suglasničkih skupova sa

sonantom na prvomu mjestu, njihovo svrstavanje u tip st"rac (§12), kao što je slučaj s imenicom v1ras, vêrsa prema v1rs (= stih), ali stariji akcenatski priručnici od ovoga bilježe ih

po ovom tipu vjerojatno stoga što se najčešće govore u nominativnom obliku. Sličan je slučaj s imenicom fr"nak, fr"nka (= vrsta novca), koju bi također valjalo svrstati u ovaj tip, ali Akademijin rječnik bilježi je samo u obliku fr"nak, frânka (a usto, dakako, i ime starog

naroda Frânci).

f/ Imenica "kr (engl.: acre = mjera za površinu) po svim svojim osobinama pripada ovom tipu,

iako se još u nominativu jednine nije ustalio oblik "kar, ali oblik "kārā u genitivu množine

nesumnjivo ukazuje na to da ova imenica ima latentno nepostojano a, pa joj je mjesto u ovom

tipu. g/ Imenice č1šalj, P1tar, v1par i sv1kar mogu, pored naglasaka iskazanih u paradigmi, imati

kose padeže i s naglaskom ‘, pa će biti genitiv čèšlja, Pètra, vèpra, svèkra, dativ čèšlju, Pètru, vèpru, svèkru, ali vokativ svakako č1šlje, P1tre, sv1kre, v1pre, kao što je viđeno

npr. u tipu pOp (§2).

h/ Imenica nOkat, kojoj smo u napomeni pod a/ vidjeli u lokativu jednine naglasak nòktu, ima u

genitivu množine naglasak nokátā (očito analogijom na lakátā), a javlja se u genitivu množine i prema i-deklinaciji u oblicima nòktī, odnosno nòktijū.

i/ Premda ovo što slijedi ne pripada problematici naglasnog sustava nego u normativnu gramatiku, valja ipak spomenuti vokative jednine imenica vOsak i mOzak. Vokativ jednine imenica vOsak i mOzak tvori se s nastavkom u (prema palatalnim osnovama), pa glase vOsku i mOzgu, a nikako vOšče i mOžđe.

j/ Proklitika ispred ovih imenica nosi u pravilu naglasak “: ^z vjetar, pr1ma vjetru, ^ Zadar,

Oko Zadra, dO nokta i sl.

§12 tip: st"rac, stârca

Naglasak “ u nominativu i ^ u genitivu te s nepostojanim a.

Jednina N. st"rac

G. stârca

D. stârcu A. stârca V. stârče L. stârcu

I. stârcem

Množina stârci st"rācā

stârcima stârce stârci stârcima

stârcima

29

OPĆI POGLED

Po svom nominativu ove se imenice podudaraju s prethodnim tipom vj1tar (§11), no već u

genitivu mijenja im se naglasak “ u ^. Ta je promjena izazvana suglasničkim skupom koji je nastao pošto je nestalo nepostojano a. Takvo duljenje po položaju (syllaba positione longa) izazivaju suglasnički skupovi u kojima je na prvomu mjestu jedan od sonanata (tj. suglasnik koji nema svoga zvučnog para, a to su: j, l, lj, m, n, nj, r, v). Kad se u genitivu množine vrati

nepostojano a, kada se suglasnički skup ponovno razdvoji, vraća se i naglasak nominativa jednine (st)rācā). Isto se zbiva i u akuzativu jednine kod imenica koje označuju nešto neživo (nominativ i akuzativ: kl@nac).

NAPOMENE a/ Duga množina u ovih imenica rijetko se pojavljuje pa zato nije ni stavljena u paradigmu. Ipak,

tu i tamo postoji kao u imenice j"rac, koja uz kratku množinu jârci, ima i dugu množinu

j"rčevi (genitiv: j"rčēvā, dativ, lokativ i instrumental: j"rčevima). Očekivano duljenje

naglaska u ovom slučaju izostaje, jer u jeziku, s jedne strane, postoji težnja da dugačke riječi skraćuju naglaske koliko je to god moguće, a s druge strane, duga se množina ovoga tipa povodi za oblicima kao što su sv"tovi i dr^govi. Dijalektalno se još ponegdje u genitivu

množine može čuti naglasak jarčévā, ali taj oblik nije primljen u standardni govor. b/ U ovaj tip ulaze i riječi kao č"vao, đ"vao, n"vao (lađa), P"vao, koje su nastale od starijega

č"val, đ"val, n"val, P"val. U genitivu množine imenice č"vao, uz regularni oblik č"vālā,

može se ponekad čuti i naglasak čaválā u genitivu množine, ali ni on nije primljen u književni govor, jednako kao ni naglasak jarčévā.

c/ Neke imenice ovoga tipa koje završavaju na –lac, doživljavaju u deklinaciji promjene na koje valja posebno upozoriti. Kad, npr., imenica t"lac izgubi u genitivu jednine nepostojano a,

ona bi glasila tâlca, ali tom je promjenom suglasnik l došao na kraj sloga (ta-lac; tal-ca) i po fonetskim se pravilima mora promijeniti u o. Novodobiveni oblik tâoca doživljava i dalju

promjenu, jer po pravilu vocalis ante vocalem brevis (samoglasnici se pred samoglasnicima krate) mora se naglasak ^ promijeniti natrag u “, pa tako dobivamo genitiv t"oca, dativ

t"ocu, genitiv množine normalno t"lācā. Jednako je tako i s imenicom št@lac, št@oca (=

čitatelj) i još nekima. Inače se jezik, barem je tako u dvosložnim riječima, takvim promjenama snažno odupire, pa imamo ž"lac – žâlca, zn"lac – znâlca, a u imenici p"lac stvorena je i razlika u značenju: p"lac – pâlca označuje prst, a p"lac – p"oca (osobito u množini p"oci)

označuje žbicu na kotaču. d/ Ovdje ćemo se podsjetiti na jednosložnu imenicu v1rs, koja dolazi i u obliku v1ras, s

genitivom jednine vêrsa, genitivom množine v1rāsā te u dugoj množini s nominativom

v1rsovi i genitivom v1rsōvā. Ovakvo je naglašavanje osobito uobičajeno u južnim krajevima gdje bilježimo npr. k"nat – kânta (= pjesma), kOnat – kônta (= račun), kv"rat – kvârta (= četvrt), l"rad – lârda (= slanina, salo) m"rač – mârča (= ožujak), p"lak – pâlka (=

pozornica), pOrat – pôrta (= luka, pristanište), p^nat – pûnta (= točka, poen), sOlad – sôlda (= novac, novčić, lipa), š"rag – šârga (= vrsta ribe). Neke od tih imenica nalazimo i u

jednosložnim oblicima (po tipu sv"t (§1)) kao npr.: kv"rt, m"rt, p"rt, pa i s"ld.

e/ Proklitika ispred ovih imenica nosi naglasak ‘: zà st.rca, isprèd st.rca, nà čavao, pòd

č.vlom, bèz čavālā itd.

30

§13 tip: jèlen, jèlena

Naglasak ‘ u nominativu i genitivu jednine.

Jednina N. jèlen G. jèlena

D. jèlenu A. jèlena V. jèlene L. jèlenu I. jèlenom

Množina jèleni j1lēnā

jèlenima jèlene jèleni jèlenima jèlenima

OPĆI POGLED

Imenicama ovoga tipa naglasak ‘ ostaje tijekom cijele deklinacije, osim u genitivu množine gdje poprima silaznu intonaciju “, dok su dva posljednja sloga dakako, duga. NAPOMENE

a/ Velikom broju mahom stranih riječi osnova završava na dva suglasnika pa one u genitivu

množine umeću nepostojano a. Zbog toga taj oblik postaje četverosložan, što utječe i na naglasak. Tako, primjerice, od stud1nātā mora postati st^denātā (jednako kao i u slučaju proklize Od jelēnā). Kad je suglasnički skup na kraju riječi takav da ne zahtijeva umetanje

nepostojanoga a, ili je ono nezgodno, genitiv množine ostaje trosložan s naglaskom kakav je iskazan u paradigmi (dìftong – d@ftōngā, mònarh – mOnārhā, smàragd – sm"rāgdā, šàhist – š"hīstā, itd.).

b/ Imenica Tùrčin (od Turk-in) odbacuje u množini formant –in i nastavci u množini dolaze na čistu osnovu. Pritom se mijenja i naglasak, pa ova imenica u množini ulazi u tip: st"rac (§12) s naglaskom Tûrci (od Turk-i) genitiv T^rākā, dativ, lokativ i instrumental Tûrcima, akuzativ Tûrke (a s proklitikom n" Tūrke, Od Turākā).

c/ Stanovit broj imenica ovoga tipa samo je naoko trosložan, kao npr. imenica kàšteo, kojoj je

krajnje o nastalo od l u starijem obliku kàštel. (Danas se sve više u uporabu vraća stariji oblik, po kojemu ova imenica u potpunosti pripada ovom tipu.) No, i u obliku kàšteo, imamo genitiv jednine kàštela, dativ kàštelu, genitiv množine k"štēlā. Zemljopisni pojam Kàštela (kraj

Splita) javlja se, međutim kao kolektiv srednjega roda (plurale tantum). Akademijin rječnik bilježi naglasak Kàštela s genitivom K"štēlā, iako se na terenu nerijetko čuje naglasak

Kaštèla s genitivom Kaštélā. Pojedini Kašteli ipak se javljaju u muškom rodu: Kàštel Stârī, Kàštel Ljkšić, Kàštel Kàmbelovac i sl.

d/ U imenica kao što je, primjerice, ùdio od ùdjel, u nominativu jednine nalazimo i fonetsku

promjenu, pri kojoj je je ispred o nastalog od l prešlo u i. No, u ostalim padežima gdje nije bilo razloga za promjenu l u o, zadržalo se i je, pa imamo u jednini nominativ ùdio, genitiv ùdjela, dativ ùdjelu, akuzativ ùdio. Isto vrijedi i za imenicu òdio (od òdjel). U najnovije se doba ponovno vraća u nominativu oblik òdjel, što nije u skladu s pravopisnim pravilima, ali je dopustivo. (Anić u svom Rječniku bilježi i taj oblik – op. ur.)

e/ Imenica čòvjek u vokativu jednine javlja se s naglaskom čOvječe, te se razlikuje od vokativa

jèlene, što je posljedica utjecaja staroga naglaska po kojemu je nekada ova imenica pripadala tipu žìvot (§16) i deklinirala se čòvjek, čovjèka, kao što je slučaj još i danas u crnogorskom jeziku.

f/ Mogućnost naglaska na proklitici u imenica ovoga tipa postoji samo u genitivu množine (òd

jelēnā, isprèd medvjēdā i sl.).

162

II. Dvosložni pridjevi s promjenljivim naglašavanjem

Među dvosložne pridjeve s promjenljivim naglašavanjem ubrajamo sljedeće

tipove:

§4. – b@star, b@stra, b@stro (b@star, bìstra, bìstro)

§5. – zèlen, zelèna, zelèno

§6. – vàljān, valjána, valjáno

§7. – górak, górka, górko

163

§4. – b@star, b@stra, b@stro

Neodređeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. b@star b@stra b@stro

G. b@stra b@strē b@stra

D. b@stru b@strōj b@stru

A. N. ili G. b@stru b@stro

V. Obično se rabi određeni oblik

L. b@stru b@strōj b@stru

I. b@strīm b@strōm b@strīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. b@stri b@stre b@stra

G. b@strih

D. b@strim(a)

A. b@stre b@stre b@stra

V. Obično se rabi određeni oblik

L. b@strim(a)

I. b@strim(a)

Određeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. b@strī b@strā b@strō

G. b@strōg(a) b@strē b@strōg(a)

D. b@strōm(u,e) b@stroj b@strōm(u,e)

A. N. ili G. b@strū b@strō

V. b@strī b@strā b@strō

L. b@strōm(u,e) b@strōj b@strōm(u,e)

I. b@strīm b@strōm b@strīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. b@strī b@strē b@strā

G. b@strīh

D. b@strīm(a)

A. b@strē b@strē b@strā

V. b@strī b@strē b@strā

L. b@strīm(a)

I. b@strīm(a)

164

OPĆI POGLED

Osim nominativa jednine (i akuzativa u neživih) muškog roda neodređenog oblika, koji je

današnji oblik dobio umetanjem nepostojanoga a, ovi se pridjevi naglašavaju jednako kao i jednosložni tip nOv, nOva, nOvo (ubrajajući u to i varijantu nOv, nòva, nòvo), uz napomenu da i ovdje ima primjera s dubletnim naglašavanjem u određenom obliku (kao npr. m1kī i mèkī).

Poimence to su: mOkrī i mòkrī, s@tnī i sìtnī, sl"tkī i slàtkī, vj1čnī i vjèčnī, da navedemo samo

neke. Priručnici se prema toj pojavi odnose dosta nemarno, pa dok bilježe npr. dubletne oblike gl"tkī i glàtkī, uz g"dan nema nikakve napomene, pa ni za eventualnu varijantu gàdna u

ženskom rodu. Ipak, u okolici Osijeka može se čuti psovka „gada ti gadnôga“, što preneseno u

novoštokavski biva gàdnōga. Sva je prilika, dakle, da takvih dubletnih naglasaka u određenom obliku može biti i više nego što pokazuju rječnici standardnoga govora. NAPOMENE a) Ovom tipu pripadaju i pridjevi kao npr. Obao (Obla, Oblo odnosno òbla, òblo), pOdao

(pOdla, pOdlo odnosno pòdla, pòdlo), tOpao (tOpla, tOplo odnosno tòpla, tòplo), kojima je krajnje o nastalo od l (Obal, pOdal, tOpal).

b) Pridjev dObar, kojemu se ženski i srednji rod javljaju samo s naglaskom dòbra, dòbro, obično

se izdvaja kao poseban tip. To, međutim, nije potrebno, nego se on također ubraja ovamo, samo što je njemu pretegnula varijanta koju smo vidjeli u općem pogledu uz pridjev b@star, bìstra, bìstro. Određeni mu oblik ima naglasak dObrī, dObrā, dObrō, kao i ostali pridjevi ovoga tipa. Eventualni naglasak dòbrī, kakav je spomenut uz pridjev mòkrī pored mOkrī, ne

bilježi se, ali bi tu mogućnost mogao poduprijeti dubrovački izričaj „u dobrí čas (od starijega dobrî, što je u novoštokavskom svakako dòbrī).

c) Akademijin rječnik bilježi pridjeve s@lan i vj1ran s ovakvim naglascima. Međutim, danas su

posve pretegnuli naglasci sîlan i vjêran, a pored toga još i znôjan kao i u drugih pridjeva u kojih se javlja duljenje po položaju. Ne može se, dakako, zatajiti da su naglasci s@lan i vj1ran

stariji, no u njih je ispadanjem nepostojanoga a u kosim padežima došlo do suglasničkoga skupa sa sonantom na prvomu mjestu, što je izazvalo duljenje (jednako i u nominativu ženskoga i srednjega roda: sîlna, sîlno, odnosno vjêrna, vjêrno), pa otuda i u muškom rodu dugi naglasak. Isto se dogodilo i s drugim pridjevima u kojima se javlja duljenje po položaju, kao što su znôjan, gnôjan, grômkī, zvônkī i sl., što ne znači da se naglasci kao gnOjan,

grOmak, zvOnak moraju bezuvjetno isključiti (barem ne u nominativu jednine muškoga roda

neodređenog oblika). d) Poseban slučaj predstavlja naglasak pridjeva bOlan. Ovdje valja računati s mogućnošću

naglaska ženskog roda bòlna i srednjega roda bòlno (kao bìstra, bìstro), pri čemu još i s prelaženjem l u o te daljnjim stezanjem dvaju o u jedno pa tako nastaje paralelni oblik bôn, bóna, bóno. Postoji, dakako, i varijanta bôlan (uz bOlan) te u ženskom rodu bôlna i bólna

kao i u srednjem bôlno i bólno, no obje varijante imaju određeni oblik bôlnī, bôlnā, bôlnō. U slučajevima kad se l mijenja u o, kao što je već spomenuto, dobivamo varijantu bôn, bôna, bôno, odnosno bôn, bóna, bóno s određenim oblikom bônī, bônā, bônō (drugo je bOlan,

bOlana, bOlano nastalo od bOlahan = netko tko pobolijeva). Nas, međutim, zanima zašto u frazama kao npr. „Ajde, bOlan!“ ili „Ajde, bóna!“ nemamo naglasak vokativa, iako ga očekujemo. Ne može se odgovoriti drugačije nego da se tu radi o elipsama: bOlan n1 bio,

bóna n1 bīla, a u tom slučaju nemamo vokativ nego nominativ, dakako neodređenog oblika,

jer se radi o imenskom predikatu.

165

§5. – zèlen, zelèna, zelèno

Neodređeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. zèlen zelèna zelèno

G. zelèna zelènē zelèna

D. zelènu zelènōj zelènu

A. N. ili G. zelènu zelèno

V. Obično se rabi određeni oblik

L. zelènu zelènōj zelènu

I. zelènīm zelènōm zelènīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. zelèni zelène zelèna

G. zelènīh

D. zelènīm(a)

A. zelène zelène zelèna

V. Obično se rabi određeni oblik

L. zelènīm(a)

I. zelènīm(a)

Određeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. zèlenī zèlenā zèlenō

G. zèlenōg(a) zèlenē zèlenōg(a)

D. zèlenōm(u,e) zèlenōj zèlenōm(u,e)

A. N. ili G. zèlenū zèlenō

V. zèlenī zèlenā zèlenō

L. zèlenōm(u,e) zèlenōj zèlenōm(u,e)

I. zèlenīm zèlenōm zèlenīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. zèlenī zèlenē zèlenā

G. zèlenīh

D. zèlenīm(a)

A. zèlenē zèlenē zèlenā

V. zèlenī zèlenē zèlenā

L. zèlenīm(a)

I. zèlenīm(a)

166

OPĆI POGLED

Obzirom na naglasnu strukturu ovih pridjeva, oni odgovaraju jednosložnoj varijanti nOv, nòva,

nòvo, pri čemu je npr. akuzativ zà nov jednak naglasku zèlen, za nòvu odgovara naglasku zelènu, a za nòvo naglasku zelèno (akuzativ je u ovom primjeru naveden zato što uz nominativ nemamo prijedloga). Određeni oblik zèlenī, zèlenā, zèlenō slaže se naglasno s primjerima kao zà novī, zà novū, zà novō. Jednako i genitiv òd novōga isti je kao zèlenōga, a prì novōj slaže se

sa zèlenōj. NAPOMENE a) Ovako se naglašavaju pridjevi: coven (dijalektalno i coljen), dàlek, dèbeo (od dèbel),

dùbok, gòlem, màlen, màven (= plav, modar), nìzok (dijalektalno od nizak), pòšten, rùmen, skròven (= potajan, skriven), stùden, svìlen, šàren, šìrok, tosten, vìsok, zèlen, žèstok (pored ž1stok), te participi pasivni kao bìjen, bòden, čùven itd. sve do žèžen i

žnjèven. Jednako se naglašavaju i participi aktivni kao npr. òcvao (od òcval), ocvàla, ocvàlo, i određeni oblik òcvalī, òcvalā, òcvalō.

b) Zanimljivo je spomenuti da navedeni pridjevi u složenicama imaju naglasak kao pOdubok,

pOduboka, pOduboko (isp. Akademijin rječnik), odnosno n1pošten, n1poštena, n1pošteno

(a očekujemo npr. podùbok, podubòka, podubòko). Ovakvo se naglašavanje može protumačiti starijim naglaskom srednjega roda d^boko s iskonskosilaznom intonacijom (isp.

n"novo), koja je davala prilog ^duboko, n1daleko, n"debelo, pr1visoko, odakle se poslije

razvojem jezika isti naglasak proširio i na druge oblike. S druge se strane stari naglasak priloga u simpleksima poveo za naglaskom ostalih oblika i dao današnje naglašavanje dalèko, dubòko, visòko, i sl. Valja, međutim, istaći da se takvim promjenama ne podvrgavaju participi pasivni, pa prema n1pošten nemamo drugačije nego nečùven (blagoslòven,

neprikosnòven). Ipak, može se reći da proces, čini se, nije sasvim dovršen. Benešić npr. u svom rječniku bilježi predùbok, ž. r. predubòka, ali pr1širok, ž. r. pr1široka, dok

Akademijin rječnik pridjev predubok donosi bez naglaska. I sam Maretić, iako u Akademijinu rječniku daje naglasak pr1visok, ž . r. pr1visoka, u Ilijadi ima ovakav (akcentuirani) primjer:

„Kakono jastreb, koji s hridi prevìsokē strme se vine...“ (XIII, 63). Tu se istovremeno javlja i dubleta pr1malen, pr1malena, pr1maleno uz premàlen, premalèna, premalèno.

c) Određeni oblik z:lenY, z:len6, z:lenh javlja se i s naglaskom zel:nY, zel:n6, zel:nh, za što

isp. u primjeru iz Ilijade: „Te ih (Zeus) obasuo odozgo blagom golèmīm“ (II, 670) prije će biti određeni nego neodređeni. (Da je prevoditelj rekao gòlemīm blagom, ništa se ne bi izmijenilo.) To je ista pojava kao i sprijeda spomenuta dubleta d^gL i d`gL, a s takvim

naglaskom javlja se velik broj pridjeva koji po starijim priručnicima nemaju neodređenog oblika: crkvènī, iglènī, lađènī, marvènī, sunčànī, uljànī itd. Sva je prilika da se u ovakvim slučajevima vrši proces ujednačavanja, i to – kako se po primjerima čini – u korist

naglašavanja jànjećī, jùnećī, tèlećī, pa štoviše i kòkošjī od kokòšjī te čòvječjī od čovjèčjī.

167

§6. – vàljān, valjána, valjáno

Neodređeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. vàljān valjána valjáno

G. valjána valjánē valjána

D. valjánu valjánōj valjánu

A. N. ili G. valjánu valjáno

V. Obično se rabi određeni oblik

L. valjánu valjánōj valjánu

I. valjánīm valjánōm valjánīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. valjáni valjáne valjána

G. valjánih

D. valjánim(a)

A. valjáne valjáne valjána

V. Obično se rabi određeni oblik

L. valjánim(a)

I. valjánim(a)

Određeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. vàljānī vàljānā vàljānō

G. vàljānōg(a) vàljānē vàljānōg(a)

D. vàljānōm(u,e) vàljānōj vàljānōm(u,e)

A. N. ili G. vàljānū vàljānō

V. vàljānī vàljānā vàljānō

L. vàljānōm(u,e) vàljānōj vàljānōm(u,e)

I. vàljānīm vàljānōm vàljānīm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. vàljānī vàljānē vàljānā

G. vàljānīh

D. vàljānīm(a)

A. vàljānē vàljānē vàljānā

V. vàljānī vàljānē vàljānā

L. vàljānīm(a)

I. vàljānīm(a)

168

NAPOMENE

a) Po svojoj osnovi i formantu ovakav je samo taj pridjev. O ostalima, malobrojnim koji se ovako

naglašavaju, možemo se obavijestiti iz Akademijina rječnika, koji bilježi još i bjègūć (sa mnogo potvrda iz starih pjesama) i gòrūć (ali bez naznake naglaska za ženski i srednji rod), a u nekim drugim priručnicima mogu se naći bòlēć, boléća, boléće s određenim oblikom bòlēćī, bòlēćā, bòlēćē, također i dož=ć, držéća, držéće s određenim oblikom dožēćī,

dožēćā, dožēćē, zatim mògūć, mogúća, mogúće, ali bez određenoga oblika, dok nòsēć

pokazuje dublete već u neodređenom obliku ženskog i srednjeg roda, pa je zabilježeno i noséća, noséće, i nòsēća, nòsēće. Kako se vidi, velika je neujednačenost u pojedinih leksikografa, a tome će očito biti uzrok što se ti pridjevi miješaju s današnjim glagolskim prilozima sadašnjim, kod kojih se opaža tendencija da se stariji naglasak npr. držéći zamjenjuje s dožēći. Ne smije se također smetnuti s uma i pojava da jezik radi preciznijega

izražavanja glagolske priloge sadašnje ponovno pretvara u pridjeve, i to u određenom obliku kao npr. lèžēćī (u lèžēćēm položaju), sjèdēćī (sjèdēćē mjesto u gledalištu), stòjēćī (u

stòjēćēm stavu) prema klasično naglašenim glagolskim prilozima sadašnjim ležéći, sjedéći, stojéći.

b) Pridjev mògūć, mogúća, mogúće (određeni oblik: mògūćī, mògūćā, mògūćē) razvio je složenice od kojih Akademijin rječnik bilježi nemògūć, nemogúća, nemogúće i veli da je „upravo particip prezenta od ne moći“. To se tumačenje, međutim, ne može prihvatiti, jer od mòći glagolski prilog sadašnji (particip prezenta) ima naglasak mOgūći, od čega zanijekano biva nè mogūći (intonacija je akutska!). Prihvatljiviji je naglasak n1mogūć, a to prema ne

mògūć stoji kao sprijeda spomenuto pOdubok i n1pošten prema po dùbok i ne pòšten zbog starog naglaska za srednji rod neodređenog oblika mOgūće s iskonskom silaznom intonacijom. Ni ovdje proces nije završen, no tendencija prema naglascima kao n1mogūć, pr1mogūć i sv1mogūć više je nego očita, iako Akademijin rječnik bilježi naglaske poput

svemògūć, svemogúća, svemogúće i u određenom obliku svemògūćī, svemògūćā, svemògūćē. Sličan se proces zbiva i sa složenicama od vàljān (dvovàljān, trovàljān, pravovàljān). Akademijin rječnik bilježi nevàljān, nevaljána, ali na kraju stavke dodaje: „Govori se u Lici, npr. „kuća mu propada kad ima n1valjānu ženu“. I Bogdanović je zabilježio

naglasak n1valjān. Jači prodor ovoga „ličkog“ naglaska vjerojatno priječi činjenica što se

umjesto nevàljān, nevaljána, nevaljáno mnogo više rabi pridjev nevàljao, nevàljala, nevàljalo.

c) Pridjev làgān, làgāna, làgāno zabilježen je u priručnicima s takvim naglaskom, iako se

dijalektalno čuje i naglasak lagána, lagáno. Očekivali bismo, dakako, i prel$g.n, prel$g.na

odnosno prelag&na i prel$g.no odnosno prelag&no, ali tu riječ Akademijin rječnik bilježi bez

naglaska. d) Kao određeni oblik v$lj.nL, v$lj.n., v$lj.n[ naglašuje se i pridjev dQm.ćL, dQm.ć.,

dQm.ć=, što valja posebno istaći jer ostali pridjevi na –aći (kao npr. pBsaćL, st$jaćL, šBvaćL

itd.) nemaju dužine na drugom slogu. Razlog je u tome što su navedeni pridjevi stvoreni pomoću nastavka –ji koji je dodan na glagolske oblike pisat-, stajat-, šivat- (slično kao što su pridjevi npr. j$rećL, t3lećL izvedeni od genitivske osnove jaret-ji, telet-ji), a dQm.ćL je

izveden od osnove dom s formantom –aći i stariji je od ostalih pridjeva na –aći. U dijalektima snažno djeluju analogije, pa se govori pBs.ćL, st$j.ćL, šBv.ćL, ali takvo naglašavanje nije

primljeno u standardni govor.

169

§7. – górak, górka, górko

Neodređeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. górak gSrka gSrko

G. gSrka gSrk= gSrka

D. gSrku gSrk[j gSrku

A. N. ili G. gSrku gSrko

V. Obično se rabi određeni oblik

L. gSrku gSrk[j gSrku

I. gSrkLm gSrk[m gSrkLm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. gSrki gSrke gSrka

G. gSrkLh

D. gSrkLm(a)

A. gSrke gSrke gSrka

V. Obično se rabi određeni oblik

L. gSrkLm(a)

I. gSrkLm(a)

Određeni oblik

Jednina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. gUrkL gUrk. gUrk[

G. gUrk[g(a) gUrk= gUrk[g(a)

D. gUrk[m(u,e) gUrk[j gUrk[m(u,e)

A. N. ili G. gUrkj gUrk[

V. gUrkL gUrk. gUrk[

L. gUrk[m(u,e) gUrk[j gUrk[m(u,e)

I. gUrkLm gUrk[m gUrkLm

Množina

Muški rod

Ženski rod Srednji rod

N. gUrkL gUrk= gUrk.

G. gUrkLh

D. gUrkLm(a)

A. gUrk= gUrk= gUrk.

V. gUrkL gUrk= gUrk.

L. gUrkLm(a)

I. gUrkLm(a)

170

OPĆI POGLED

Osim nominativa jednine neodređenog oblika (i akuzativa u neživih) ovi se pridjevi svojim

naglascima slažu s pridjevima tipa ml(d, ml&da, ml&do (§2), te za njih vrijede iste napomene,

osobito u svezi s povijesnim razvitkom akcentuacije. NAPOMENE

a/ Pridjev gSrak dolazi u nekih starijih pisaca i bez nepostojanog a, tj. u obliku gork (npr.

„Skroven je u medu gork nalip“ – Dinko Ranjina). Na pitanje kakav je u takvom slučaju bio naglasak na tom jednosložnom obliku, nalazimo odgovor u primjeru: „Doć će d$ g[rk trud

rasladi kon uresa tvoga slavna“, kako je Rešetar akcentuirao u primjerku Gundulićeve Dubravke koji posjeduje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Samo, Rešetarovo d$ g[rk (od da gUrk) valja ispraviti u d" g[rk, jer je – kako je u tipu ml(d (§2) pokazano – stariji naglasak neodređenog oblika bio ml(d, ml&da, ml(do, prema čemu onda i gUrk, gSrka,

gUrko, i to gUrk s iskonskosilaznom intonacijom (kao i srednji rod) koja na prijedlog prenosi naglasak / (isp. ^ gr.d). U današnjem obliku gSrak prevladao je naglasak ženskoga roda kao,

uostalom, i u svih drugih neodređenih oblika. Određeni oblik, naprotiv, ima akutsku intonaciju (starije stanje: gWrkL, gWrk., gWrk[) i zato valja razlikovati neodređeno d" g[rk od

određenoga d$ g[rkL.

b/ U svezi s prednjim stavkom odmah ćemo napomenuti da je ovaj tip razvio složenice kao npr.

n"g[rak, Okrjpan, pOt=žak, u kojima je prevladalo naglašavanje starijega neodređenog

oblika. Proces, doduše, još nije sasvim dovršen, jer ima leksikografa koji bilježe drugačije. Tako npr. Akademijin rječnik piše ner&van, ali pr1kr.tak, Benešić bilježi prekr&tak, a istovremeno n1djžan, dok u Ristić-Kangrginu Srpskohrvatsko-nemačkom rečniku čitamo nedbžan, oblik koji Akademijin rječnik bilježi bez naglaska. (Međutim, u ovom posljednjem

primjeru mogla bi se postaviti semantička razlika: n1djžan = nevin, nekriv, a nedbžan = nezadužen, bez dugova.) Naglasak kao pOt=žak, pOt=ška, pOt=ško ostaje bez promjene u neodređenoj i u određenoj deklinaciji (određeni oblik: pOt=škL, pOt=šk., pOt=šk[), iako inače

određeni oblik simpleksa ima akutsku intonaciju, kako svjedoči primjer iz Ilijade: „Kada sjajnooka spazi Atena boginja veće | kako ` t=šk[j borbi Ahejci padaju redom... (VII, 17-18).

c/ Posebno nam se valja osvrnuti na pridjeve u kojima dolazi dugo jat. I tu vijedi isto pravilo o

transkribiranju jata u ije kao i u drugim istovjetnim slučajevima, pa npr. bilježimo bij3san, bij3sna, bij3sno i b@jesnL, b@jesn., b@jesn[.

d/ Pridjev mqtav, mqtva, mqtvo (određeni oblik mstvL, mstv., mstv[) zabilježen je u

Akademijinu rječniku s naglaskom motav, ali je istaknuto da se govori i mqtav. Oko problema motav – mqtav bilo je podosta govora u različitim prilikama, pa je Rešetar naglasak motav

smatrao pogreškom i preporučivao mqtav, što je prihvaćao i Stjepan Ivšić u svojim

redakcijama Ilijade. Spomenutim razilaženjima ne treba se čuditi, jer na terenu možemo čuti mmtav, motav i mqtav. (Za razliku od Rešetara i Ivšića, u najnovije doba Anić se odlučio za

naglasak motav i određeni oblik mstvL. Međutim, dok je u neodređenpom obliku složenice polumotav dosljedan, u određenom obliku proturiječi sam sebi, jer navodi naglasak

polumotvL, umjesto pOlumytvL, kako bi bilo logično prema simpleksu mstvL, čime prešutno priznaje da naglasak mstvL za određeni oblik valja zamijeniti naglaskom motvL. Šonje,

međutim. bilježi m|tav, određeni oblik m|tvY, a za složenicu navodi dubletno polum|tav i p[lumrtav – op. ur.)

e/ Pored naglaska motvL (ako uzmemo da stoji prema naglasku mqtav) ima i u ovom tipu poveći

broj primjera gdje se javljaju dublete kakve su spomenute sprijeda (npr. č7stL i č3stL). To su poimence kr(tkL i kr$tkL (prema kr&tak), krdpnL i kr`pnL (prema krbpan), mssnL i mosnL (prema mqsan), plFtkL i plBtkL (prema plDtak), r@jetkL i rj3tkL (prema rij3dak), str(šnL i

str$šnL (prema str&šan), t7škL i t3škL (prema t5žak), žFtkL i žBtkL (prema žDdak), a bit će,

barem po narječjima, zacijelo još koji. f/ Ovom tipu pripada i pridjev n(gao, n&gla, n&glo, kojemu muški rod zapravo glasi n&gal

(kako se gdjegdje i govori), ali se naglasak M mijenja u \ kad se l na kraju riječi promijeni u o.

Tako i s dugim jatom svij3tal biva sv@jetao (svij3tla, svij3tlo). Određeni oblik ima, dakako, naglasak n(glL, n(gl., n(gl[, odnosno sv@jetlL, sv@jetl., sv@jetl[.

171

g/ Isti proces po kojem od n&gal postaje n(gao zbiva se i u participa aktivnih kao što je npr.

z5bal od kojega biva z7bao, odnosno vbkal od kojega biva vdkao. Ali treba istaknuti da naglasci kao z7bao, vdkao imaju akutsku intonaciju (starije: z9bal, vfkal) i zato u složenim oblicima dobivamo Qz=bao, pQvjkao, dok je od n(gao složenica pr1n.gao, a od sv@jetao

imamo pr1svijetao, jer je u njih intonacija iskonska, kako je pokazano u primjerima kao n"g[rak, Okrjpan, pOt=žak. To se vidi i u ostalim oblicima: dok je u pridjeva pr1n.gao naglasak stalan (tj. ženski rod pr1n.gla, srednji rod pr1n.glo; određeni oblik pr1n.glL, pr1n.gl., pr1n.gl[), u pridjevu Qz=bao imamo ženski rod oz5bla, srednji rod oz5blo, a

određeni oblik Qz=blL, Qz=bl., Qz=bl[ (ovaj naglasak u posljednje vrijeme djeluje i na neodređeni oblik, pa se bilježe i neodređeni oblici Qz=bla, Qz=blo). Zato nije dobro ni pridjev mdkao, mbkla, mbklo izjednačivati s n(gao, n&gla, n&glo, jer je njegova prokliza

prQmjkao, a drugačije ne može ni biti, jer Akademijin rječnik dobro kaže: „Riječ je upravo

particip perfekta II od glagola muknuti (tj. zamuknuti, umuknuti), ali se upotrebljava sasvijem kao pridjev“.

h/ Kao gSrak naglašavaju se i pridjevi kr&san i sj&jan, kojima su zabilježene i dublete kr(san,

kr(sna, kr(sno, odnosno sj(jan, sj(jna, sj(jno. Pridjev dFčan bilježi se s takvim naglaskom u Akademijinu rječniku, ali u prijevodu Ilijade čitamo npr. „Ares silan i dDčan tad sjedne uz

Kroniona“ (V, 906). Po svemu se čini da se iz starijega naglaska neodređenog oblika srednjega roda (npr. kr(sno, sj(jno) razvio i tip dFvan, dFvna, dFvno s iskonskom silaznom

intonacijom, od čega složeno glasi: pr1dLvan, pr1kr.san, pr1sj.jan, n1dLčan, a isp. i

naglasak na prilogu u primjeru iz Ilijade: „Oko utvare divni Ahejci stanu i Trojci | jedni drugima trgat na prsima volujske štite | @ kr.sno oblaste štite i štitiće lagahne male“ (V, 451-453). U

deklinaciji određenog oblika naglašavanje je akutsko, što i opet možemo potvrditi primjerima iz Ilijade: „Ksante i Podarže ti i Etone B dLvnL Lampe“ (VIII, 185), odnosno „Lađe ću dobro natrpat, povukav ih ` dLvn[ more“ (IX, 358). Kao dOvan, naglašuje se i pridjev gl(van, gl(vna, gl(vno koji je u neodređenom obliku vrlo rijedak. Određeni oblik ima naglaske gl(vnL

i gl$vnL (isp. sprijeda kr(tkL i kr$tkL), što je vrijedno spomenuti jer se često postavlja pitanje da li je naglasak priloga `gl.vn[m ili ugl$vn[m. Dobro je i jedno i drugo, premda Akademijin rječnik bilježi samo `gl.vn[m.

i/ Ovdje možemo spomenuti i pridjev k(lan (= blatan), kojemu – pošto u ostalim oblicima izgubi

nepostojano a (k(lna, k(lno) – dolazi gas l na kraj sloga i može se pretvoriti u o. Ispred takvoga o krati se prethodni samoglasnik, pa dobivamo oblik i naglasak k"ona, k"ono. Po istom postupku dolazimo i do č1onL prema č7lnL, s@onL prema sFlnL, st1on. (krava) prema

st7ln.. Jednako i pridjev d@onL, koji prolazi postupak d@jelan – d@jelnL – dj7lnL – dj1onL – d@onL. (No, svakako valja spomenuti i to da se danas takvi oblici smatraju zastarjelima, te se u

standardnom jeziku javljaju bez opisanih promjena – op. ur.)

263

III. Dvosložni infinitivi s prezentom na –ām

Ovakvih glagola imamo, gledano prema infinitivu i 1. licu jednine prezenta, samo jednu kategoriju, ali već ovdje valja upozoriti da će se pojaviti razmimoilaženja u

2. i 3. licu jednine aorista i u participu aktivnom, od kojih će se jedne pojave slagati s istim oblicima kakvi su npr. u zr8ti (= gledati), a druge će se podudarati s glagolima kao žBti (= sažimati). Vidjet ćemo u napomenama i treću

mogućnost, gdje će se i prva i druga miješati.

Obzirom na svojstvo u spomenutim oblicima uzet ćemo kao osnovne tipove:

§17. – d)ti, d0m (složeno: dòdati, dòd6m)

§18. – zn)ti, zn0m (složeno: pòznati, pòzn6m)

264

§17. - d"ti, dâm

Simpleks: d"ti, dâm

1. jed. 2. jed. 3. jed.

1. mn. 2. mn.

3. mn.

Prezent

Imperfekt

Aorist

Imperativ

d0m

d0š d0

d-mo

d-te

d)jv

dâh dâše

dâše dâsmo dâste

dâhu

d)h

d0 d0

d)smo

d)ste

d)še

- d0j

- d0jmo d0jte

-

Prilog sadašnji: d)jvći

Prilog prošli: d0v(ši)

Pridjev radni: d)o, d-la, d-lo

Pridjev trpni: d0n, d0na, d0no

Složeno: dòdati, dòd6m

1. jed. 2. jed.

3. jed.

1. mn.

2. mn. 3. mn.

Prezent

Imperfekt

Aorist

Imperativ

dòd6m dòd6š

dòd6

dod-mo dod-te

dòdaju

nema (odnos prema

prefiksu vidljiv je iz veze s

negacijom: n: d6h)

dòdah d[d6

d[d6

dòdasmo dòdaste dòdaše

- dòd6j

-

dòd6jmo dòd6jte

-

Prilog sadašnji: nema Prilog prošli: dòd6v(ši)

Pridjev radni: d[dao, d[d6la, d[d6lo

Pridjev trpni: d[d6n, d[d6na, d[d6no

Dvostruko složeno: nad]dati, nad]d6m

1. jed. 2. jed.

3. jed.

1. mn. 2. mn. 3. mn.

Prezent

Imperfekt

Aorist

Imperativ

nad]d6m

nad]d6š nad]d6

nadod-mo nadod-te nad]dajv

nema

nad]dah

n)dod6 n)dod6

nad]dasmo nad]daste nad]daše

- nad]d6j

- nad]d6jmo

nad]d6jte

-

Prilog sadašnji: nema Prill. proš.: nad]dāv(ši)

Pridjev radni: n)dodao, n)dod6la, n)dod6lo

Pridjev trpni: n)dod6n, n)dod6na, n)dod6no

OPĆI POGLED

Infinitiv ima i ovdje akutsku intonaciju koja na proklitici daje naglasak ": d]dati (isto i negacija: n: dati), odnosno s dva prefiksa: nad]dati.

265

Prezent ima u jednini naglasak # akutskoga obilježja (u dijalektima je npr. d*m, d*š, d*), dok je u množini, kao i u ostalih sprijeda spominjanih glagola s dvosložnom množinom: d-mo, d-

te, a u 3. licu dvosložni oblik ima naglasak !: d)jv, kao i ostali dvosložni oblici (isp. npr. ž)njv, st)nv). Složeni oblici dobivaju na proklitici naglasak ": d]d6m... (n: d6m...), uz napomenu da u

1. i 2. licu množine možemo imati i dublete: dod-mo i d]d6mo, dod-te i d]d6te, odnosno nadod-mo i nad]d6mo, nadod-te i nad]d6te (u najnovije doba oblici dod-mo, dod-te i nadod-mo, nadod-te izlaze iz standarda i smatraju se zastarjelima, dok kao standardni posve

prevladavaju d]d6mo, d]d6te i nad]d6mo, nad]d6te – op. ur.).

Imperfekt ima naglasak #: dâh, dâše...(zanijekano: n: d6h, n: d6še...).

Aorist ima u 1. licu jednine i u čitavoj množini naglasak infinitiva, koji na prefiksu daje ": d)h,

d]dah, nad]dah, dok u 2. i 3. licu jednine imamo iskonsku dugosilaznu intonaciju, koja prelazi što dalje može na prefiks: d0, d[d6, n)dod6 (n8 nadod6).

Imperativ ima naglasak jednak sprijeda spominjanim naglascima kakve smo vidjeli npr. u pFj,

pFjmo, pFjte i glasi: d0j, d0jmo, d0jte; s naglaskom na proklitici: d]d6j, d]d6jmo, d]d6jte (isto i zanijekano: n: d6j...), odnosno nad]d6j, nad]d6jmo, nad]d6jte.

Prilog sadašnji naglasno odgovara 3. licu množine prezenta: d)jvći (zanijekano: n: dajvći).

Prilog prošli jednak je naglasno ostalim dvosložnim oblicima sprijeda spominjanih glagola:

d0vši (d]d6vši, n: d6vši, nad]d6vši).

Pridjev radni naglašava se jednako kao npr. ž8o, žBla, žBlo (= sažimao) odnosno pKo, pQla,

pQlo i glasi: d)o, d-la, d-lo, složeno: d[dao, d[d6la, d[d6lo, odnosno n)dodao, n)dod6la, n)dod6lo.

Pridjev trpni također se naglasno slaže sa sprijeda spominjanim sličnim glagolima (ž@t, pFt):

d0n, d0na, d0no, složeno: d[d6n, d[d6na, d[d6no, odnosno n)dod6n, n)dod6na, n)dod6no (n8nadod6n...).

NAPOMENE a/ Glagol d)ti ima u prezentu i oblik d-dIm, d-dIš, d-dI, d-dImo, d-dIte, d-dv, kojemu

naglasak ne prelazi dalje, pa je složeno: dod-dIm..., nadod-dIm... Takva tvorba zahvaća i

imperfekt, koji glasi: d-dij6h, d-dij6še... (zanijekano: ne d-dij6h...), pa i imperativ: d-di, d-dimo, d-dite (dod-di..., nadod-di...). Ima i prezent po tipu gKnuti, gKnIm (§21), i to: d)dnIm, d)dnIš, d)dnI, d)dnImo, d)dnIte, d)dnv; složeno: d]dadnIm...,

nad]dadnIm..., za koje isp. sprijeda spomenuto smj8dnIm, htj8dnIm, bjdnIm... Takva se osnova javlja i u aoristu: d)dnuh, 2. i 3. lice jednine d)dnv, množina: d)dnusmo...; složeno: d]dadnuh, 2. i 3. lice jednine d[dadnv, množina: d]dadnusmo..., odnosno

nad]dadnuh, 2. i 3. lice jednine n)dodadnv, množina: nad]dadnusmo... (i dalje u 2. i 3.

licu jednine n8 dadnv, n8 dodadnv, n8 nadodadnv). Isti oblik glasi i d)doh, d)de, d)de, d)dosmo, d)doste, d)doše, s naglaskom akutske intonacije i ponaša se u složenicama kao p]giboh, p]gibe..., dakle: d]dadoh, d]dade, d]dade, d]dadosmo, d]dadoste,

d]dadoše, odnosno nad]dadoh, nad]dade, nad]dade, nad]dadosmo, nad]dadoste, nad]dadoše. Prema prezentu d)dnIm... tvori se katkada i imperativ: d)dni, d)dnimo, d)dnite, složeno: d]dadni... odnosno nad]dadni..., pa i prilog prošli d)dnvvši,

d]dadnvvši, nad]dadnvvši.

b/ U pridjevu trpnom nalazi se i oblik d0t, d0ta, d0to; složeno: d[d6t, d[d6ta, d[d6to,

odnosno n)dod6t, n)dod6ta, n)dod6to (n8nadod6t...), koji je također priznat u

standardnom govoru.

266

§18. - zn"ti, znâm

Simpleks: zn)ti, zn0m

1. jed. 2. jed. 3. jed.

1. mn. 2. mn. 3. mn.

Prezent

Imperfekt Aorist Imperativ

zn0m zn0š

zn0

zn-mo

zn-te zn)jv

znâh znâše znâše

znâsmo znâste znâhu

zn)h zn)

zn)

zn)smo zn)ste

zn)še

- zn0j

- zn0jmo zn0jte

-

Prilog sadašnji:zn)jvći

Prilog prošli: zn0v(ši)

Pridjev radni: zn)o, zn)la, zn)lo

Pridjev trpni: zn0n, zn0na, zn0no

Složeno: pòznati, pòzn6m

1. jed. 2. jed.

3. jed.

1. mn. 2. mn.

3. mn.

Prezent

Imperfekt Aorist Imperativ

pòzn6m

pòzn6š pòzn6

pozn-mo pozn-te

pòznajv

nema

(odnos prema prefiksu vidljiv je iz veze s negacijom: ne pòzn6h)

pòznah pòzn6

pòzn6

pòznasmo

pòznaste

pòznaše

- pòzn6j

- pòzn6jmo

pòzn6jte

-

Prilog sad.: p]znajvći

Pril. proš.: pòzn6v(ši)

Pridjev radni: pòznao, pòznala, pòznalo Pridjev trpni: p[zn6n, p[zn6na, p[zn6no

Dvostruko složeno: prep]znati, prep]zn6m

1. jed. 2. jed. 3. jed.

1. mn.

2. mn. 3. mn.

Prezent

Imperfekt Aorist Imperativ

prep]zn6m prep]zn6š

prep]zn6

prepozn-mo prepozn-te

prep]zn6ju

nema

prep]znah prep]zna

prep]zna

prep]znasmo prep]znaste

prep]znaše

- prep]zn6j

-

prep]zn6jmo prep]zn6jte

-

Prilog sadašnji: nema

Pril. pr.: prep]znāv(ši)

Pridjev radni: pr8poznao, pr8pozn6la, pr8pozn6lo

Pridjev trpni: pr8pozn6n, pr8pozn6na, pr8pozn6no

OPĆI POGLED

Kako je već u pristupu ovim glagolima rečeno, glagol zn)ti razlikuje se od glagola d)ti u 2. i 3. licu jednine aorista, gdje ima kratku akutsku intonaciju koja na prefiksu daje naglasak ": zn) -

p]zna, tako da čitav aorist ima naglasak infinitiva (dalje složeno, dakako: prep]zna). Istu pojavu imamo i u pridjevu radnom: zn)o, zn)la, zn)lo, složeno: p]znao, p]znala, p]znalo; dalje

267

složeno, međutim, taj oblik prihvaća naglasak glagola d)ti i bilježi se s naglaskom pr8poznao,

pr8poznala, pr8poznalo, premda ni naglasak prep]znao, prep]znala, prep]znalo nije

neobičan, osobito u južnim krajevima (s druge strane, u 2. i 3. licu jednine aorista može doći, analogijom na d)ti, naglasak p[zn6, pr8pozn6, n8 prepozn6 itd.).

NAPOMENE a/ Na terenu se često susrećemo s naglaskom kao p[zn6m, p[zn6š... i tako u čitavom prezentu,

osim 3. lica množine, gdje je: p]znajv. Dalje složeno to daje: pr:pozn6m, pr:pozn6š, pr:pozn6, pr:pozn6mo, pr:pozn6te i u 3. licu množine, dakako: prep]znajv. Osobito je

jaka ta pojava u zanijekanom prezentu, te se vrlo često, umjesto očekivanog n: zn6m, čuje: n8 zn6m, n8 zn6š, n8 zn6, n8 zn6mo, n8 zn6te, ali: n: znajv. Čini se da je ta pojava vezana uz činjenicu da u dijalektima nemamo zn2m, zn2š... kao što imamo npr. d2m, d2š...

A poznata je i činjenica da je u 1. i 2. licu množine prezenta na terenu vrlo jak naglasak zn0mo, zn0te umjesto očekivanog zn6m[, zn6t8 (koje bi dalo zn-mo, zn-te) kao što

imamo d6m[, d6t8. (Ovdje ipak moram intervenirati tvrdnjom da je autor previdio, odnosno prečuo, istarsko: ja ne zn2m pa došao do netočnog zaključka temeljem krivo utvrđene

činjenice da u dijalektima nemamo zn*m, zn*š... – op. ur.) Ovakvim prezentom oblici kao p[zn6m... (n8 zn6m...), pr:pozn6m... podudaraju se s prezentima kao što je npr. mr@m, jmrIm, MzumrIm (iako za mrEm, mrEš... imamo potvrde s terena) i daju naslutiti

obrazloženje naglasnoj razlici u prezentima glagola Mgrati i čMtati, gdje uz jednake infinitve imamo prezent Kgr6m, ali čMt6m. Valja ipak naglasiti da navedeni oblici kao p[zn6m... nisu

prihvaćeni kao standard. b/ Kao što je bio slučaj s glagolom d)ti, tako imamo i ovdje prezent zn-dIm, zn-dIš, zn-dI,

zn-dImo, zn-dIte, zn-dv (pozn-dem..., prepozn-dem...), kojemu se naglaskom pridružuje i prilog sadašnji: zn-dvći. Imperfekt je ovdje, naprotiv, naglašen: zn+dij6h, zn+dij6še..., uz koji se također javlja i naglasak i oblik: zn)đ6h, zn)đ6še... (zanijekano: n:

znađ6h, n: znađ6še...). U imperativu se bilježi naglasak zn)di, zn)dimo, zn)dite (složeno: p]znadi..., prep]znadi...), no, analogijom na prezent, javlja se i naglasak: zn-di, zn-dimo,

zn-dite (pozn-di..., prepozn-di...). I ovdje postoji prezent po tipu gKnuti (§21), dakle:

zn)dnIm, zn)dnIš... (p]znadnIm..., prep]znadnIm...) i aorist kao d)doh, tj. zn)doh, zn)de, zn)de, zn)dosmo, zn)doste, zn)doše (složeno: p]znadoh, p]znade..., prep]znadoh, prep]znade...). Ne smijemo zaboraviti ni na pridjev trpni s nastavkom –t, koji je jednako čest, ako ne i češći, od pridjeva trpnog na –n: p[zn6t, p[zn6ta, p[zn6to,

odnosno: pr8pozn6t, pr8pozn6ta, pr8pozn6to (n8prepozn6t...). Simpleks zn0t moguć je, ali neuobičajen; češći je zn0n.

c/ Sasvim kao zn)ti naglašavaju se glagoli: gn)ti, zj)ti i žg)ti. Njima 2. i 3. lice aorista imaju

naglasak: gn), zj), žg), složeno: n+gna, z+zja, lžga, odnosno iz+gna, raz+zja, prilžga, a pridjev radni: gn)o, gn)la, gn)lo, složeno: n+gnao, n+gnala, n+gnalo, odnosno: iz+gnao, iz+gnala, iz+gnalo (koji se oblik u zabilježenim izvorima češće javlja nego druga mogućnost:

Kzagnao, Kzagn6la, Kzagn6lo). Glagoli sj)ti i tk)ti javljaju se kombinirano: 2. i 3. lice jednine aorista jednom je i drugom sj0 odnosno tk0 (složeno: z)sj6, s)tk6 odnosno [basj6, Kzatk6), a pridjev radni nosi im naglasak sj)o, sj)la, sj)lo, odnosno tk)o, tk)la, tk)lo; s

jednim prefiksom imaju također isti naglasak: z+sjao, z+sjala, z+sjalo, odnosno s+tkao, s+tkala, s+tkalo, dok se u slučaju dvosložnog prefiksa prvi češće bilježi s naglaskom ob+sjao, ob+sjala, ob+sjalo, a drugi Kzatkao, Kzatk6la, Kzatk6lo, što, dakako, ne znači da ne može biti obratno, tj. [basjao, [basj6la, [basj6lo, odnosno iz+tkao, iz+tkala, iz+tkalo.

To sve navodi na zaključak da glagoli d)ti i zn)ti snažno utječu jedan na drugi, pa se i za gn)ti, zj)ti i žg)ti mogu pretpostaviti jednake dublete kao za sj)ti i tk)ti, osobito u složenim oblicima, gdje nalazimo 2. i 3. lice jednine aorista s naglaskom !: p[gn6, Kzagn6, z)zj6, n8

zazj6, jžg6, prKužg6. Valja dodati da Akademijin rječnik uz žg)ti s prezentom žg0m bilježi i prezent žg@m. Pod lžgati ima Akademijin rječnik samo prezent lžg6m, a uz prezent z+žg6m

bilježi i oblik zažgem, ali mu ne bilježi naglaska. Ima ovdje još i nekoliko dijalektalizama, kao npr. čk)ti, čk0m (= čačkati); on se javlja u 2. i 3. licu jednine aorista s naglaskom čk0,

složeno: z)čk6, n8 začk6, dok mu je pridjev radni čk)o, čk)la, čk)lo, složeno: z+čkao, z+čkala, z+čkalo. Zabilježen je u Akademijinu rječniku i glagol klj)ti, klj0m (= klimati) samo

u tim oblicima; ostali mu oblici nisu zabilježeni.

d/ Ovdje nam se valja vratiti na sprijeda spominjane glagole s infinitivom na –ati i prezentom na –em ili -jem, koji neke oblike tvore prema d)ti, odnosno zn)ti. Razmotrit ćemo kako se ti

glagoli ponašaju u aoristu i participu aktivnom, jer u drugim oblicima nema razlike. To su:

268

1) Glagoli kao br)ti, pr)ti, sr)ti (i dijalektalno dr)ti, prezent d8rIm), koji u 2. i 3. licu jednine aorista slijede glagol d)ti: br0, složeno: p[br6, odnosno Kzabr6 (n8 izabr6), a isto tako i u participu aktivnom br)o, br-la, br-lo, složeno: p[brao, p[br6la, p[br6lo, odnosno Kzabrao, Kzabr6la, Kzabr6lo. Jednako i zv)ti: zv0, složeno: d[zv6, Kzazv6 (n8 izazv6) i

zv)o, zv-la, zv-lo, složeno: d[zvao, d[zv6la, d[zv6lo, odnosno Kzazvao, Kzazv6la, Kzazv6lo (analogije na naglaske iz sljedeće točke nisu nemoguće).

2) Glagoli: kl)ti, kl)sti, kr)sti, p)sti, s)ti (= sisati), sl)ti, st)ti, bez obzira na koji su način

spomenuti oblici stvoreni, imaju 2. i 3. lice jednine aorista i pridjev radni prema zn)ti; aorist: kl), složeno p]kla, odnosno poz+kla; pridjev radni: kl)o, kl)la, kl)lo, složeno p]klao, p]klala, p]klalo, odnosno poz+klao, poz+klala, poz+klalo (analogije na naglaske iz

prethodne točke također nisu nemoguće). Ovim ćemo glagolima pridružiti i glagol sp)ti (prezent: spOm), koji također ima 2. i 3. lice jednine aorista sp) (složeno: z+spa, poz+spa), a pridjev radni sp)o, sp)la, sp)lo (složeno: z+spao, z+spala, z+spalo, odnosno poz+spao,

poz+spala, poz+spalo), u kojega su analogije prema d)ti još snažnije, pa se 2. i 3. lice jednine aorista i službeno bilježi i z)sp6, p[zasp6, n8 pozasp6, a pridjev radni češće dolazi s naglaskom sp)o, sp-la, sp-lo, složeno z)spao, z)sp6la, z)sp6lo, odnosno p[zaspao, p[zasp6la, p[zasp6lo. Valja ipak reći i to, da se u Dubrovniku na predstavi Maškarate ispod

kuplja čuo i naglasak zasp-la je.

3) Kad je već u prethodnoj točki rečeno „bez obzira na koji su način spomenuti oblici

stvoreni“, možemo ovdje navesti i oblik cv)o koji je nastao od cv+tl, pa kad je u skupini tl

glas t otpao, nastalo je cv)l, kasnije cv)o, od čega složeno ]cvao, kao d]znao. Što u ženskom i srednjem rodu imamo mogućnost ]cvala, ]cvalo (pored starijega ocv+la, ocv+lo),

to je proizvod analogije na muški rod, odnosno potječe iz deklinacije određenih oblika pridjeva; isp. „Ruža je ocv+la“ prema „Pogledaj onu ]cvalv ružu“.

e/ Još nam se valja pozabaviti glagolom gn)ti, koji pored prezenta gn0m, gn0š... ima iz

prijevojnog stupnja prvotno genem, a u naše doba ž8nIm, ž8nIš, ž8nI, ž8nImo, ž8nIte,

ž8nv, složeno d]ženIm, d]ženIš..., odnosno iz+ženIm, iz+ženIš..., koje dijalektalno,

promjenom že- u re- (kao npr. moreš prema možeš), glasi i r8nIm, d]renIm, iz+renIm. Takva je tvorba prodrla i u imperativ: ž8ni... (r8ni...), složeno: d]ženi (d]reni...), iz+ženi... (iz+reni...), pa i u infinitiv: r8nuti, d]renuti, iz+renuti. Što Akademijin rječnik ima infinitive

dor:nuti, izr:nuti, odr:nuti, ali p]renuti, to je plod kolebanja između trosložnih glagola gKnuti i t]nuti, odnosno p]ginuti i pot]nuti, kojima prezent ima isti naglasak: gKnIm, t[nIm, odnosno p]ginIm, p]tonIm.

358

§59 – l)stavičiti, l)stavičYm

OPĆI POGLED

Naglasci i dužine, kako su pokazani u paradigmama, ostaju ovim malobrojnim glagolima bez ikakve promjene, osim u 2. i 3. licu jednine aorista gdje je (uz dužinu na posljednjem slogu) naglasak ! koji ima iskonska obilježja i prelazi na prefiks također kao iskonski !: l)stavičY – p[lastavičY (n8 polastavičY).

OSLONJENI GLAGOLI

Na odnosu glagola l)stavičiti, l)stavičYm (= praviti „lastavice“ tj. rupe na glavčini kotača u koje se utiču paoci, žbice), tj. na p]lastavičiti, p]lastavičYm, temelje se šesterosložni glagoli kao npr. p]imeničiti, p]imeničYm. Naglasak je bez promjene, osim u 2. i 3. licu jednine aorista gdje je p[imeniči (n8 poimeniči).

Simpleks: l)stavičiti, l)stavičYm

Prezent

Imperfekt Aorist

Imperativ

1. jed. 2. jed. 3. jed.

1. mn.

2. mn. 3. mn.

l)stavičYm l)stavičYš

l)stavičY

l)stavičYmo

l)stavičYte

l)stavičI

l)stavič6h l)stavič6še

l)stavič6še

l)stavič6smo

l)stavič6ste

l)stavič6hu

l)stavičih l)stavičY

l)stavičY

l)stavičismo

l)stavičiste

l)stavičiše

- l)staviči

-

l)stavičimo

l)stavičite

-

Prilog sadašnji: l)stavičIći

Prilog prošli: l)stavičYv(ši)

Pridjev radni: l)stavičio, l)stavičila, l)stavičilo

Pridjev trpni: l)stavičen, l)stavičena, l)stavičeno

Složeno: p]lastavičiti, p]lastavičYm

Prezent

Imperfekt Aorist Imperativ

1. jed.

2. jed. 3. jed. 1. mn.

2. mn. 3. mn.

p]lastavičYm

p]lastavičYš p]lastavičY

p]lastavičYmo p]lastavičYte p]lastavičI

nema

(veza s proklitikom vidljiva je iz negacije: ne l)stavič6h)

p]lastavičih

p[lastavičY

p[lastavičY

p]lastavičismo p]lastavičiste p]lastavičiše

- p]lastaviči

- p]lastavičimo p]lastavičite

-

Prilog sadašnji: nema Prilog prošli: p]lastavičYv(ši)

Pridjev radni: p]lastavičio, p]lastavičila, p]lastavičilo

Pridjev trpni: p]lastavičen, p]lastavičena, p]lastavičeno

359

Dr. Bratoljub Klaić, hrvatski jezikoslovac, leksikograf i prevoditelj, rođen je u

Bizovcu nedaleko Osijeka 27. VII. 1909., umro u Zagrebu 2. III. 1983.

U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju te na Filozofskom fakultetu diplomirao

povijest južnoslavenskih jezika i književnosti, češki i njemački jezik. Stručno se

usavršavao u Poljskoj i Češkoj. Doktorirao je 1941. godine na štokavskoj dijalektologiji

disertacijom Bizovačko narječje. Bio je

gimnazijski profesor u Vukovaru, Prijedoru,

Osijeku i Zagrebu te na Visokoj pedagoškoj

školi u Zagrebu. Od 1950. godine do

umirovljenja bio je profesor hrvatskoga

jezika i akcentologije na Akademiji za

kazališnu umjetnost u Zagrebu (danas

Akademija dramske umjetnosti).

Kao član Državnoga ureda za jezik NDH

Klaić je, uz suradnju ostalih članova,

priredio pravopisni priručnik Koriensko

pisanje (1942.), a s Franjom Ciprom i

opsežni Hrvatski pravopis (1944.,

pretisak 1992.), oba izrađena na tvorbeno-

morfološkim načelima prema tadašnjoj

službenoj jezičnoj politici. Prevodio je s

klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid,

Vergilije i dr.). Kao vrstan akcentolog

objavljivao je radove iz hrvatske prozodije.

U rukopisu mu je ostao Ortoepski rječnik

standardnoga književnoga hrvatskog

jezika (primjerak rukopisa još je uvijek

pohranjen u spikerskoj knjižnici Radio

Zagreba) i Akcentološki sustav standardnoga književnoga hrvatskog jezika

(rukopis za ovo izdanje). Redigirao je i komentirao izdanja brojnih hrvatskih pisaca (npr.

u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti) te jezično priredio mnoge kazališne i

filmske izvedbe. Uvježbavao je govor s glumcima za predstave i bio glavnim tumačem

nepoznatih riječi. Proučavao je poljsko-hrvatske kulturne veze i pisao o njima. Osim

jezikoslovljem bavio se i teorijom književnosti (Između jezikoslovlja i nauke o

književnosti, 1972). U travnju 2009., također povodom stogodišnjice rođenja, Ogranak

Matice hrvatske u Bizovcu objavio je postumno njegovu zbirku pripovjedaka pod

naslovom Pripovijetke.

Po Rječniku stranih riječi, koji je od 1951. do 2007. izišao u više izdanja, Klaić je

postao toliko popularan da mu je prezime postalo sinonim za to njegovo djelo. U traganju

za odgovorom na svoje pitanje, mnogi će jednostavno „pogledati u Klaića“, misleći pritom

na njegov Rječnik stranih riječi. Klaić je preuzeo ulogu koju su u drugim kulturama

odigrali Larousse, Webster ili Duden. Praktičan, pregledan i pouzdan, popularni „Klaić“

danas postaje svojevrstan spomenik hrvatske leksikografije, a svojim sadržajem i odraz

hrvatske jezične i opće kulture.

Klaićev prevoditeljski rad počeo je na poticaj kazališnog redatelja Branka Gavelle,

kojemu je za kazališna izvođenja ustrebao suvremeniji prijevod starogrčkih klasika, jer je

stil starijih prijevoda tada već djelovao pomalo nezgrapno. Zahvaljujući Gavellinu

poticaju, nastao je cijeli niz briljantnih Klaićevih prijevoda velikih djela antičkih pisaca,

među kojima zacijelo najviše mjesto zauzima briljatan prepjev Sofoklova Kralja Edipa, a

od nekazališnih djela vrhunski je Klaićev prepjev Vergilijeve Eneide.

Bratoljub Klaić je u kroatistici, i hrvatskoj kulturi općenito, ostavio neizbrisiv trag kao

vrstan leksikograf te pravopisni, jezični i akcenatski normativist.

360

IZ RECENZIJA

U Klaićevu priručniku, podrobnom i sustavnom prikazu naglasne tipologije,

najzanimljiviji su dio Napomene, autorova razmišljanja o tadašnjoj kodificiranoj, ali i

uporabnoj normi, s obiljem primjera iz hrvatske starije i novije književnosti, iz povijesti

jezika, narječja i razgovornog jezika, kojima duboko zadire u narav upravo hrvatskoga naglasnog sustava (silazni naglasci na nepočetnim slogovima bag0žo, bubam0ro,

markOzo, princ@zo; naglasni problemi vokativa čKstoćo - čist]ćo; naglasne inačice

m+nIvar - manBvar, +gent - +genta ili +gent - ag:nta, itd.). Pisane zanimljivo i

intrigantno, od čitatelja - autohtonog govornika stvorit će jezičnoga znalca.

Neka naglasna rješenja, danas revidirana, svojim je dragocjenim primjedbama

nadopunio, pozivajući se na današnje jezIkoslovlje i govornu praksu, priređivač i urednik

Božidar Smiljanić.

Iako ovaj priručnik ne predstavlja današnji propis, nego je opis hrvatskoga

naglasnog sustava određenoga razdoblja, držim da je nezaobilazno djelo za proučavanje

hrvatske prozodije.

Uz Benešićev nedovršen postumno izdan Rječnik hrvatskoga književnog jezika

(1985.-1990.g.), objavljivanje Klaićeva priručnika više je nego dobrodošlo, čak prijeko

potrebno za sve koji se bave hrvatskim jezikom i sve koje zanimaju promišljanja o

njemu.

Prof. dr. sc. Đurđa Škavić

U kroatističkoj stručnoj literaturi (govorim o onoj koja je objelodanjena u

Hrvatskoj) uvijek se osjećao manjak radova koji bi kao predmet svojega izučavanja imali

prozodiju - a tako i danas. Već i stoga pozdravljam svako ozbiljno djelo koje se uhvatilo

ukoštac s ovom nezahvalnom i - mnogima se čini - zamršenom problematikom. Zato

odmah na početku pohvaljujem i trud priređivača, gospodina Božidara Smiljanića, što se

primio ne samo zahtjevnoga zadatka nego i pravoga poslanja: da izvuče iz prašine i spasi

od zaborava predavanja svoga profesora, istaknutoga prevoditelja, leksikografa i lektora

u najširem i najplemenitijem smislu riječi, Bratoljuba Klaića.

Nekoć su se u auditivnim medijima dobrano služili upravo ovim "samizdatnim"

priručnikom prof. Klaića, kao što su slušali i jezične savjete profesora Ivšića i Jonkea, od

čega danas u tim medijima također nije ostalo više ništa. Naravno, da u ovaj krug kao

posebnu kategoriju ubrajam i glumce koji nastupaju u raznoraznim žanrovima - u

kazalištu, na filmu, u televizijskim emisijama, radijskim dramama itd.

Kako u kazalištu valja izgovarati i interpretirati tekstove iz raznih književnih

razdoblja i s raznih područja, dobro je najprije naučiti bazu, za što se prof. Klaić svesrdno

zauzimao i što on ovim priručnikom pruža.

Konačno, i studenti glume trebali bi shvatiti da im aktivno i slojevito bavljenje

hrvatskim jezikom mora biti doživotni interes, jer im je upravo fizička pojava toga jezika

- govor - jedan od nezaobilaznih profesionalnih alata.

Mr. sc. Nives Opačić

361

KAZALO Stranica

PREDGOVOR ......................................................................................................................

Objašnjenja ....................................................................................................................... IMENICE ............................................................................................................................ IMENICE MUŠKOGA RODA ............................................................................................... I. Jednosložne imenice muškoga roda ......................................................................... §1 tip: sv)t, sv)ta....................................................................................... §2 tip: p[p, pòpa........................................................................................ §3 tip: bôg, b[ga........................................................................................

§4 tip: vôl, vòla.......................................................................................... §5 tip: drûg, drûga.....................................................................................

§6 tip: vrâč, vráča...................................................................................... §7 tip: s)n, sn)...........................................................................................

II. Dvosložne imenice muškoga roda............................................................................ §8 tip: br)tić, br)tića.................................................................................. §9 tip: g^štēr, g^štera................................................................................

§10 tip: g[lūb, g[lūba.................................................................................. §11 tip: vj8tar, vj8tra................................................................................... §12 tip: st)rac, stârca..................................................................................

§13 tip: jèlen, jèlena.................................................................................... §14 tip: šèbōj, šèboja................................................................................... §15 tip: kàdīć, kàdīća...................................................................................

§16 tip: žìvot, živòta.................................................................................... §17 tip: làžōv, lažòva................................................................................... §18 tip: kòvāč, kováča................................................................................. §19 tip: čàbar, čàbra.................................................................................... §20 tip: lòvac, lóvca..................................................................................... §21 tip: nòvac, nóvca................................................................................... §22 tip: mâjstor, mâjstora............................................................................ §23 tip: nûncīj, nûncija................................................................................. §24 tip: pûtnīk, pûtnīka................................................................................ §25 tip: bûbanj, bûbnja................................................................................ §26 tip: národ, národa..................................................................................

§27 tip: lópōv, lópova................................................................................... §28 tip: vránac, vránca................................................................................. III. Trosložne imenice muškoga roda............................................................................

Grupa A/ Trosložne imenice muškoga roda s naglascima na prvom slogu................. Grupa B/ Trosložne imenice muškog roda s naglascima na drugom slogu.................

Grupa A §29 tip: b8gović, b8govića............................................................................. §30 tip: n8rādin, n8rādina............................................................................ §31 tip: p[lubōg, p[luboga...........................................................................

§32 tip: vj8renīk, vj8renīka........................................................................... §33 tip: p[hlēpnīk, p[hlēpnīka..................................................................... §34 tip: p)rožak, p)roška............................................................................. §35 tip: j)zavac, j)zāvca..............................................................................

§36 tip: p[tpōranj, p[tpōrnja.......................................................................

§37 tip: ùčitelj, ùčitelja................................................................................ §38 tip: sènātor, sènātora............................................................................ §39 tip: pàtrīcīj, pàtrīcija.............................................................................. §40 tip: òbrtnīk, òbrtnīka............................................................................. §41 tip: d|žāvnik, d|žāvnīka.........................................................................

§42 tip: dvònožac, dvònošca......................................................................... §43 tip: màgarac, màgārca...........................................................................

§44 tip: mànēvar, mànēvra........................................................................... §45 tip: rêkvijem, rêkvijema......................................................................... §46 tip: brânjenīk, brânjenīka...................................................................... §47 tip: t0bōrnīk, t0bōrnīka..........................................................................

§48 tip: grîntavac, grîntāvca......................................................................... §49 tip: stríčević, stríčevića.......................................................................... §50 tip: sáveznīk, sáveznīka......................................................................... §51 tip: nástōjnīk, nástōjnīka....................................................................... §52 tip: zákupac, zákupca........................................................................... §53 tip: zlíkovac, zlíkōvca............................................................................

5

7

9 11 13 14 15 16 16 17 19 20

22 24 24 25 27 28 29 30 30 31 32 32

34 35 36 36 37 37 38 39 39 40 42

42 44

46 47 47 48 49 50 50 51 52

53 54 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60

60 61 61 62

362

Grupa B §54 tip: domàćin, domàćina......................................................................... §55 tip: vodòpōj, vodòpoja........................................................................... §56 tip. Budìmlīć, Budìmlīća......................................................................... §57 tip: podmùklac, podmuklàca.................................................................. §58 tip: merèdōv, meredòva......................................................................... §59 tip: gospòdār, gospodára....................................................................... §60 tip: dubàšac, dubàšca............................................................................ §61 tip: sinòvac, sinóvca.............................................................................. §62 tip: kukávelj, kukávelja......................................................................... §63 tip: harmónīj, harmónija........................................................................

§64 tip: tuđínac, tuđínca............................................................................... IV. Četverosložne i višesložne imenice muškog roda......................................................

IMENICE ŽENSKOGA RODA............................................................................................... A/ Imenice ženskog roda a–deklinacije.........................................................................

V. Jednosložne imenice ženskoga roda a–deklinacije....................................................... §65 tip: ck), ckê...........................................................................................

VI. Dvosložne imenice ženskoga roda a–deklinacije........................................................ §66 tip: k^ća, k^ćē.......................................................................................

§67 tip: žèna, žènē....................................................................................... §68 tip: lâđa, lâđē......................................................................................... §69 tip: náda, nádē.......................................................................................

VII. Trosložne imenice ženskoga roda a–deklinacije........................................................ §70 tip: j)goda, j)godē............................................................................... §71 tip: gr)đānka, gr)đānkē.......................................................................

§72 tip: bùndeva, bùndevē.......................................................................... §73 tip: čìtānka, čìtānkē..............................................................................

§74 tip: slobòda, slobòdē............................................................................ §75 tip: mâjčica, mâjčicē............................................................................

§76 tip: tûtōrka, tûtōrkē............................................................................. §77 tip: bákica, bákicē................................................................................ §78 tip: Zágōrka, Zágōrkē........................................................................... §79 tip: domája, domájē............................................................................. VIII. Četverosložne i višesložne imenice ženskog roda a–deklinacije.................................

B/ Imenice ženskog roda i–deklinacije.......................................................................... IX. Jednosložne imenice ženskoga roda i–deklinacije.......................................................

§80 tip: sj8n, sj8ni......................................................................................

§81 tip: kôst, k[sti......................................................................................

§82 tip: stvâr, stvâri................................................................................... X. Dvosložne imenice ženskoga roda i–deklinacije...........................................................

§83 tip: p[stelj, p[stelji.............................................................................. §84 tip: b[lēst, b[lesti................................................................................ §85 tip: p)mēt, p)mēti...............................................................................

§86 tip: pj8san, pj8sni................................................................................

§87 tip: sàmrt, sàmrti................................................................................. §88 tip: ètāt, ètāti...................................................................................... §89 tip: mìšjūn, mišjúni.............................................................................. §90 tip: dîčnōst, dîčnosti............................................................................ §91 tip: râvan, râvni................................................................................... §92 tip: ljúbav, ljúbavi ...................................................................... §93 tip: dúžnōst, dúžnosti..........................................................................

XI. Trosložne imenice ženskoga roda i–deklinacije.......................................................... §94 tip: dj8latnōst, dj8latnosti.................................................................... §95 tip: knjKžēvnōst, knjKžēvnosti............................................................... §96 tip: r^kovēt, r^kovēti........................................................................... §97 tip: b[jāzan, b[jāzni.............................................................................

§98 tip: ùmjetnōst, ùmjetnosti....................................................................

§99 tip: djèvojčād, djèvojčādi..................................................................... §100 tip: ùstāvnōst, ùstāvnosti..................................................................... §101 tip: blagòdat, blagòdati........................................................................ §102 tip: galàntnōst, galàntnosti.................................................................. §103 tip: parèntād, parèntādi........................................................................ §104 tip: misìōn, misióni............................................................................... §105 tip: smîrenōst, smîrenosti..................................................................... §106 tip: vêzānōst, vêzānosti........................................................................ §107 tip: sávjesnōst, sávjesnosti..................................................................

63 65 65 66 66 67 68 69 70 70

71 73

75 77 78 78 79 80 81 83 84

86 87 87 88 89 90 91 92 93 93 94

96 99

100 100 101 102 104 105 105 106 108 108

109 109 110 110 111 111 112 114 114 115 116 117

117 118 118 119 119 120 121 121 122

363

§108 tip: dóstōjnōst, dóstōjnosti................................................................... §109 tip: obítelj, obítelji ....................................................................... §110 tip: budúćnōst, budúćnosti.................................................................... XII. Četverosložne i višesložne imenice ženskoga roda i–deklinacije................................... §111 tip: Imenice s formantom na –ost............................................................. §112 tip: Imenice s formantom na –ad.............................................................. §113 tip: zKmozelēn, zKmozelēni....................................................................

§114 tip: bogòmati, bogòmaterē.................................................................... §115 tip: eredìtāt, eredìtāti........................................................................... §116 tip: n8prijāzan, n8prijāzni.....................................................................

§117 tip: dobròdjetelj, dobròdjetelji ............................................................. IMENICE SREDNJEGA RODA................................................................................................ A/ Imenice srednjeg roda s jednakosložnom promjenom.................................................

XIII. Jednosložne imenice srednjega roda s jednakosložnom promjenom........................... §118 tip: zl[, zl)............................................................................................

XIV. Dvosložne imenice srednjega roda s jednakosložnom promjenom.............................. §119 tip: j8lo, j8la.........................................................................................

§120 tip: čèlo, čèla........................................................................................ §121 tip: štîvo, štîva...................................................................................... §122 tip: krílo, kríla....................................................................................... XV. Trosložne imenice srednjega roda s jednakosložnom promjenom................................. §123 tip: pr)vilo, pr)vila............................................................................... §124 tip: kr8sīvo, kr8sīva..............................................................................

§125 tip: gòvedo, gòveda..............................................................................

§126 tip: ògnjīšte, ògnjīšta............................................................................ §127 tip: vretèno, vretèna.............................................................................

§128 tip: zv~ndalo, zv~ndala..........................................................................

§129 tip: plândīšte, plândīšta........................................................................ §130 tip: púhalo, púhala................................................................................ §131 tip: násēlje, násēlja............................................................................... §132 tip: bičálo, bičála................................................................................... XVI. Četverosložne i višesložne imenice srednjega roda s jednakosložnom promjenom........

B/ Imenice srednjega roda s nejednakosložnom promjenom (konsonantske osnove)......... XVII. Dvosložne imenice srednjega roda s nejednakosložnom promjenom.......................... §133 tip: pl8me, pl8mena..............................................................................

§134 tip: dùgme, dùgmeta............................................................................. §135 tip: prâse, pr[seta................................................................................

§136 tip: čâvče, čâvčeta................................................................................ §137 tip: júne, jùneta.................................................................................... §138 tip: táne, táneta.................................................................................... XVIII. Trosložne i višesložne imenice srednjeg roda s nejednakosložnom promjenom..........

PRIDJEVI............................................................................................................................. Pristup.............................................................................................................................. PRIDJEVI S PROMJENLJIVIM NAGLAŠAVANJEM................................................................ I. Jednosložni pridjevi s promjenljivim naglašavanjem..................................................

§1. - n[v, n[va, n[vo...................................................................................................

§2. - mlâd, mláda, mládo............................................................................................. §3. - z"o, zl", zlO.........................................................................................................

II. Dvosložni pridjevi s promjenljivim naglašavanjem.................................................... §4. – b@star, b@stra, b@stro (b@star, bìstra, bìstro)........................................................

§5. – zèlen, zelèna, zelèno.......................................................................................... §6. – vàljān, valjána, valjáno....................................................................................... §7. – górak, górka, górko............................................................................................

III. Trosložni pridjevi s promjenljivim naglašavanjem................................................... §8. – dug$čak, dug$čka, dug$čko................................................................................ §9. – maljbšan, maljbšna, maljbšno............................................................................

PRIDJEVI S NEPROMJENLJIVIM NAGLAŠAVANJEM........................................................... PRIDJEVI S DVOSTRUKIM NAGLASKOM............................................................................ NAGLASCI U KOMPARATIVU............................................................................................. NAGLASCI U SUPERLATIVU...............................................................................................

ZAMJENICE..........................................................................................................................

§1. - LIČNE ZAMJENICE (i POVRATNA)........................................................................... j0, tO, _n, ]na, ]no, s:be.........................................................................................

§2. - POSVOJNE ZAMJENICE..........................................................................................

122 123 123 124 125 125 125 125 125 126 126

127 128 128 128 129 130 131 133 134 136 137

137 138 139 139 140 140 141 142 142 144 145

145 146 147 147 148 149 150 152

153 154 155

155 156 158 160 162 163 165 167 169 172 173 175

177 177 178 179

181 182 182 184

364

1 – m_j, tv_j, sv_j.................................................................................................. 2 – nj:gov, njBzin, nj@n......................................................................................... 3 – n)š, v)š........................................................................................................... 4 – njKhov, njKhan, njKn (njOn)...............................................................................

§3. - POKAZNE ZAMJENICE............................................................................................ 1 – t0j, t0, t_.......................................................................................................... 2 – ]v6j, ]n6j.........................................................................................................

§4. - ODNOSNE I UPITNE ZAMJENICE............................................................................ 1 – tk[, št[............................................................................................................ 2 – k]jY, čMjY............................................................................................................

§5. – NEODREĐENE ZAMJENICE..................................................................................... A - Neodređene zamjenice složene s tk[ i št[ (št))........................................................... 1 – n8tko, n8što..................................................................................................... 2 – gdj:tko, gdj:što............................................................................................... 3 – tk]god, št]god.................................................................................................

4 – Neodređene zamjenice s nesraslim dijelovima tk[ i št[........................................... B - Neodređene zamjenice složene s k]jY i čMjY.................................................................. 1 – n8kojY, n8čijY.................................................................................................... 2 – št]kojY, št]čijY.................................................................................................. 3 – k]jYgod, čMjYgod................................................................................................

4 – Neodređene zamjenice s nesraslim dijelovima k]jY i čMjY...........................................

§6. – ZAMJENIČKI PRIDJEVI.......................................................................................... 1 – k+kav, k+kva, k+kvo.........................................................................................

2 – kolik, kolika, koliko........................................................................................... 3 – s0m, s-ma, s-mo..............................................................................................

4 – s)v, sv), sv8..................................................................................................... 5 – KstY, Kst6, Ksth...................................................................................................

BROJEVI..............................................................................................................................

GLAVNI BROJEVI.............................................................................................................. §1. – j:dan, j:dna, j:dno............................................................................................... §2. – dv0, dvKje..............................................................................................................

§3. – trF.......................................................................................................................... §4. – č:tiri ................................................................................................................... §5. – Brojevi od p@t do d8set......................................................................................... §6. – Brojevi od jed+naest do dev:tnaest......................................................................

§7. – Brojevi od dv-deset do deved:sIt......................................................................... §8. – Broj st_ i njegove složenice...................................................................................

§9. – Brojevi za tisuće i milijune.................................................................................... REDNI BROJEVI............................................................................................................... ZBIRNI BROJEVI..............................................................................................................

§1. – Brojne imenice...................................................................................................... §2. – Brojni pridjevi....................................................................................................... §3. – Priložni brojevi......................................................................................................

§4. – Umnožni brojevi.................................................................................................... §5. – Dijelni brojevi....................................................................................................... §6. – Razlomački brojevi................................................................................................

PRILOZI...............................................................................................................................

1. Prilozi koji su postali od pridjeva............................................................................... 2. Prilozi s osobitim nastavcima..................................................................................... 3. Prilozi od imenica u padežima.................................................................................... 4. Prilozi od prijedloga i neke promjenljive riječi........................................................... 5. Glagolski prilozi.........................................................................................................

GLAGOLI..............................................................................................................................

I. Dvosložni infinitivi s prezentom na –ēm........................................................................ A/ - Glagoli s jednim slogom u 1. licu jednine prezenta.........................................................

§1. – zr1ti, zrêm.......................................................................................................

§2. – žéti, žmêm....................................................................................................... B/ - Glagoli sa dva sloga u 1. licu jednine prezenta..............................................................

§3. – j1sti, j1dēm...................................................................................................... §4. – kr"sti, krádēm.................................................................................................

§5. – br"ti, b1rēm..................................................................................................... §6. – zv"ti, zòvēm.................................................................................................... §7. – st"ti, st"nēm....................................................................................................

§8. – plèsti, plètēm...................................................................................................

184 185 185 186 187 187 188 189 189 190 191

191 191 192 192 193 194 194 195 195 196 197 197

198 200 201 201

203 204 204 205 206 206

207 207 207 208 208 209 210 210 210 211 211 212

212

213 214 216 217 217 218

219 221 222

222 225 229 229 231 235 237 238 240

365

§9. – rèći, r1čēm....................................................................................................... §10. – ìći, @dēm.........................................................................................................

§11. – náći, nâđēm................................................................................................... §12. – trésti, trésēm ................................................................................................ §13. – kléti, kùnēm...................................................................................................

II. Dvosložni infinitivi s prezentom na –jēm...................................................................... A/ - Glagoli s jednim slogom u 1. licu jednine prezenta..........................................................

§14. – ž1ti, žnjêm.....................................................................................................

B/ - Glagoli sa dva sloga u 1. licu jednine prezenta................................................................ §15. – mlj1ti, m1ljēm................................................................................................ §16. – p@ti, p@jēm......................................................................................................

III. Dvosložni infinitivi s prezentom na –ām..................................................................... §17. – d)ti, d0m (složeno: dòdati, dòd6m).................................................................

§18. – zn)ti, zn0m (složeno: pòznati, pòzn6m)...........................................................

IV. Dvosložni infinitivi s prezentom na –īm....................................................................... A - Glagoli s osnovom na ĕ (kratko jat)...............................................................................

§19. tip – bdj1ti, bdîm (složeno: pròbdjeti, pròbdīm)..................................................

B - Glagoli s osnovom na –i............................................................................................... §20. tip – mn@ti, mnîm (složeno: pròmniti, pròmnīm).................................................

V. Trosložni infinitivi s prezentom na –ēm i na njih oslonjeni višesložni glagoli................ §21 tip - g@nuti, g@nēm (složeno: pòginuti, pòginēm).................................................. §22 tip - tònuti, tOnēm (složeno: potònuti, pòtonēm)................................................. §23 tip - tqnuti, tsnēm (složeno: protÅnuti, pròtánēm)................................................. §24 tip - zd@rati, zd@rēm (složeno: ìzdirati, ìzdirēm).................................................... §25 tip - dèrati, d1rēm (složeno: odèrati, òderēm).....................................................

§26 tip - rèvati, rèvēm (složeno: zarèvati, zarèvēm)................................................... VI. Trosložni infinitivi s prezentom na –jēm i na njih oslonjeni višesložni glagoli..............

§27 tip – m)zati, m)žIm (složeno: ]mazati, ]mažIm)................................................ §28 tip – t:sati, t8šIm (složeno: ot:sati, ]tešIm)....................................................... §29 tip – k]vati, kjjIm (složeno: ok]vati, ]kujIm).....................................................

§30 tip – smMjati se, smMjIm se (složeno: nasmMjati se, nasmMjIm se).......................... §31 tip – pQsati, pOšIm (složeno: opQsati, ]pLšIm).......................................................

VII. Četverosložni infinitivi s prezentom na –jēm i na njih oslonjeni višesložni glagoli..... §32 tip – vj8rovati, vj8rujIm (složeno: p]vjerovati, p]vjerujIm)................................ §33 tip – pl0ndovati, pl0ndujIm (složeno: pr]pl6ndovati, pr]pl6ndujIm)...................

§34 tip – k-kotati, k-koćIm (složeno: zak-kotati, zak-koćIm)................................... §35 tip – kazQvati, k+zujIm (složeno: dokazQvati, dok+zujIm).....................................

VIII. Peterosložni infinitivi s prezentom na –jēm i na njih oslonjeni višesložni glagoli..... §36 tip – Kmenovati, KmenujIm (složeno: pr:imenovati, pr:imenujIm)...................... §37 tip – l_gorovati, l_gorujIm (složeno: pr]lhgorovati, pr]lhgorujIm....................... §38 tip – s-vjetovati, s-vjetujIm (složeno: pos-vjetovati, pos-vjetujIm)...................

IX. Trosložni infinitivi s prezentom na –ām i na njih oslonjeni višesložni glagoli............... §39 tip – gl8dati, gl8d6m (složeno: p]gledati, p]gled6m)........................................... §40 tip – Mgrati, Kgr6m (složeno: zaMgrati, z)igr6m)..................................................... §41 tip – čMtati, čMt6m (složeno: pročMtati, pročMt6m).................................................... §42 tip – pr0vdati, pr0vd6m (složeno: ]pr6vdati, ]pr6vd6m)......................................

§43 tip – pQtati, pOt6m (složeno: zapQtati, z+pLt6m)......................................................

X. Četverosložni infinitivi s prezentom na –ām i na njih oslonjeni višesložni glagoli......... §44 tip – jžinati, jžin6m (složeno: p]užinati, p]užin6m............................................ §45 tip – -minati, -min6m (složeno: iz-minati, iz-min6m)........................................

XI. Trosložni infinitivi s prezentom na –īm i na njih oslonjeni višesložni glagoli............... §46 tip – g)ziti, g)zYm (složeno: p]gaziti, p]gazYm).................................................... §47 tip – vKdjeti, vKdYm (složeno: lvidjeti, lvidYm)..................................................... §48 tip – n]siti, n[sYm (složeno: don]siti, d]nosYm)................................................... Podtip – v]ljeti, v[lYm (složeno: zav]ljeti, z+volYm)................................................... §49 tip – l]miti, l]mYm (složeno: pol]miti, p]lomYm)..................................................

Podtip – ž:ljeti, ž:lYm (složeno: pož:ljeti, pož:lYm)................................................... §50 tip – d|žati, d|žYm (složeno: zad|žati, zad|žYm).................................................... §51 tip – p0mtiti, p0mtYm (složeno: z+p6mtiti, z+p6mtYm).......................................... §52 tip – hv-liti, hv0lYm (složeno: pohv-liti, p]hv6lYm)...............................................

§53 tip – trpbiti, trpbYm (složeno: zatrpbiti, zatrpbYm)................................................ snij3žiti, snij3žLm (složeno: zasnij3žiti, zasnij3žLm).....................................

Podtip 1 - žpdjeti, žpdYm (složeno: zažpdjeti, zažpdYm)............................................ Podtip 2 - blij:djeti, blij:dYm (složeno: poblij:djeti, poblij:dYm).............................. Podtip 3 - zvQždati, zvQždYm (složeno: zazvQždati, zazvQždYm)....................................

Podtip 4 – blij:štati, blij:štYm (složeno: zablij:štati, zablij:štYm).............................

XII. Četverosložni infinitivi s prezentom na –īm i na njih oslonjeni višeslož. glagoli.........

243 246 247 249 252 253 254 254 256 256 258

263 264 266 269 270 270 272 272 274 275 279 281

285 287 289 291 292 294 296 298 299 302 303

305 306 307 308 309 310 311 312 313 315 317 319

321 324 325 326 327 328 330 331 332 334 335 337

339 341 343 344 345 346 347 348 350

366

§54 tip – br)timiti, br)timYm (složeno: p]bratimiti, p]bratimYm)................................ §55 tip – mzšavjeti, mzšavYm (složeno: ]mršavjeti, ]mršavYm)................................... §56 tip – p)bYrčiti, p)bYrčYm (složeno: p]pabYrčiti, p]pabYrčYm)................................... §57 tip – snmporiti, snmporYm (složeno: n+svmporiti, n+svmporYm).......................... §58 tip – p-rložiti, p-rložYm (složeno: zap-rložiti. zap-rložYm)...................................

XIII. Peterosložni infinitivi s prezentom na –īm i na njih oslonjeni višeslož. glagoli......... §59 tip – l)stavičiti, l)stavičYm (složeno: p]lastavičiti, p]lastavičYm)..........................

Dr. Bratoljub Klaić............................................................................................................... IZ RECENZIJA ..................................................................................................................... KAZALO...............................................................................................................................

351 352 354 355 356 357 358

359

360

361