NadrealizamNadrealizam je umjetnički pokret nastao poslije Prvoga svjetskog rata u Parizu. Nastao je i razvijao se neposredno iz talijanskog metafizičkog slikarstva i dadaizma. André Breton, francuski pjesnik, je prvi okupio umjetnike novog smjera svojim "Manifestom nadrealizma" 1924. g. Kao i futuristi, prezirali su sve zakone i ustaljene običaje, ali umjesto borbi s društvom, okrenuli su se od stvarnosti i usmjerili svoje napore istraživanju ljudskog duha za koji su smatrali da je potisnut i ugušen društvenim pritiscima. Breton je definirao nadrealizam kao "diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije".Fantazijska, iracionalna, imaginacijska komponenta umjetnosti oduvijek je izražavala tajnovite predjele ljudske duše. Europska likovna umjetnost od srednjeg vijeka do danas otvara izvore imaginacijskog na razne načine. Tek u nadrealizmu su ove strukture ljudskog bića izašle u prvi plan i umjetnici su se skupili u jedinstven pokret.

Nadrealisti su osobitu pozornost usmjerili snovima i slobodnom lutanju prostorima mašte. Nastojali su što točnije prikazati upravo te, u zbilji nemoguće kombinacije iz snova stvarajući realistično naslikane "fotografije sna". Slijedeći Freudovu metodu psihoanalize u kojoj je najvažnije istražiti ono što je potisnuto i skriveno u podsvijesti svakog pojedinca, i nadrealisti su nastojali što dublje prodrijeti u ponore ljudske podsvijesti (osobito strahova, bjesova, nemoći i mržnje).Tipični motivi nadrealističkih slika povezuju nespojive oblike u biološkom svijetu ili zrcale neodržive ravnoteže u fizičkom.

Blaži tip nadrealizma samo zbunjuje, ne izaziva tjeskobu ili nelagodu tipičnu za nadrealistička djela, već se doima više kao zagonetka i duhovna zabava. Takvo slikarstvo zastupa belgijanski nadrealistički slikar René Magritte koji se najdoslovnije poigrao s pojmom "slike" stvarnosti i umjetničke "slike". Na njegovim se slikama nespojive "bezezlene" stvari i pojave stapaju krajnjom jasnoćom i oštrinom.

R.Magritte,perspektiva:Davidova madame Récamier, 1950.

J.L.David:Madame Récamier,1800.

Sličan pristup imao je i engleski grafičar M.C. Escher koji istražuje paradoksalne, prividno istinite, a zapravo nemoguće prostorne odnose.

Posve optimističan i blago ironičan pristup ima i Joan Miró čije su slike obijesne igre veselih boja, rasutih apstraktnih oblika u plohama mekih obrisa, ili pak oštrih linija u kojima prepoznajemo figure pretvorene u znakove u neobičnoj igri.

Slika J.Miroa čini nam se igrom veselih boja,rasutih apstraktnih oblika u plohama mekih obrisa.Tek nakon što pročitamo naziv slike počnemo tražiti gdje je svirač kojega je Miró navodno preslikao s jedne nizozemske slike iz 17. stoljeća. Tada raspoznajemo da je velika smeđa ploha zapravo mandolina a svirač sa malenom glavom se rastopio u lokvu bijele boje,dok mu uz noge sjedi pas..

Očigledno je ipak dosljedno načelo:sve što je u realističnom slikarstvu bilo zaobljeno,suvremeni autor pretače u plohu.

J.Miró,Holandski interijer,1928.

H.M. Sorgh,Svirač lutnje, 17.st

Osobita inačica nadrealističkih slika stvara biološki "moguće",ali neviđene i nepostojeće oblike organičkoga svijeta,neka malena čudovišta na razini molekularnog svijeta,najčešće u podvodnom svijetu kao na slikama I.Tanguyja.

On i njemu srodni slikari skromni su i umjereni preteče strašnih priviđenja bioloških nemani,poglavito neprijateljski raspoloženih spram ljudi,što će se potkraj stoljeća pojaviti u brojnim filmovima znanstvene fantastike,bilo na zemlji bilo tijekom beskrajnih svemirskih letova.

Salvador DaliSalvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech rođen je 11. svibnja 1904. u katalonskom mjestu Figuerasu.

Dalí je kao šestogodišnjak želio biti kuharica, uporno inzistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam pak Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku. Ubzo je krenuo u školu crtanja.

U desetoj godini upoznao je impresioniste, a 1916., tijekom posjeta Cadaquésu s obitelji Pichota, otkriva i modernu umjetnost. Dalí je 1920. napravio impresionistički portret Ramona Pichota. Već sljedeće godine, Dalíjev otac organizira izložbu u njihovom domu, a 1918. Dalí upoznaje stvaralaštvo "retušera", sljedbenika akademskog slikarstva XIX. stoljeća. Svoju prvu izložbu, Dalí je imao u kazalištu u Figuerasu (koje je danas Dalíjev muzej) 1919. godine.

1922. Dali polaže završne školske ispite, bez teškoće, te pokušava nagovoriti svog oca da ga pusti na studij umjetnosti u Madridu.Po dolasku u Madrid, uselio se u Studentski dom (Residencia de Estudiantes) i upisao je studij umjetnosti San Fernando.

Dali koji je bio visok 172 cm,poprilično je privlačio pozornost svojim ekscentričnim izgledom.Imao je dugu kosu i zaliske, a odijevao se u stilu engleskih esteta s kraja 19. st. noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke.

Godine 1926. izbačen je s Akademije zbog poticanja studentskih demonstracija protiv osrednjih slikara,kakvi su bili Dalijevi profesori.

Ovo se zbilo malo prije njegovih posljednjih ispita,koje je odbio polagati jer je smatrao da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita.

Nakon izbacivanja s Akademije, Dali je želio u Pariz koji će ga na kraju proslaviti,ali isti taj pokret će upravo Dali učiniti poznatim i karakterističnim.

U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian apstraktnom umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku umjetnost talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika zabrinutost metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian apstraktnom umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku umjetnost talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika zabrinutost metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize.1929.dolazi do završetka faze posuđivanja stilova,te Dali počinje razvijati svoj osobni prepoznatljivi stil koji se u početku odlikovao mnoštvom seksualnih simbola na njegovim nadrealističkim slikama.