mucanje

Mucanje je poremećaj govora u kojem je govor prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili osoba ne može početi govoriti riječ. Prekid u govoru može pratiti učestalo treptanje očiju, drhtanje usana i/ili čeljusti ili drugi neobični oblici ponašanja koje osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Mucanje takoĎer često prate ubrzan puls, crvenilo, znojenje, širenje zjenica, povećana napetost mišića usana, jezika ili lica.

Mucanje se pogoršava kod govora ispred više ljudi ili razgova na telefonu. U nekim situacijama se smanjuje mucanje, npr. kada osoba: •pjeva, •govori na samo, •šapće, •govori zajedno s drugima, •kada ne može čuti vlastiti glas, •kada govori sama sebi ili kućnim ljubimcima, •moli se, •govori i piše istodobno, •govori sporo, •govore dubljim tonom glasa, •oponaša nečiji glas i govor.

Dugo se smatralo da su glavni uzročnici problema pri izgovoru emocionalne prirode, kao što je npr. stres.

Osobe koje mucaju mogu imati emocionalne probleme kao što je strah od upoznavanja nepoznatih ljudi ili od razgovora na telefon. Ovi problemi obično nastaju zbog mucanja, a ne uzrokuju mucanje.

Stručnjaci danas misle da se kod mucanja radi o drukčijoj graĎi nekih dijelova mozga ili njihovoj slabijoj povezanosti. To su dijelovi mozga koji su povezani s jezikom i govorom.

Zbog takvih razlika u radu mozga kod osoba koje mucaju dolazi do povremenog nesklada u radu mišića koji se koriste kod govora.

Stručnjaci se nadaju da će se daljnjim istraživanjem utvrditi je li mucanje genetski uvjetovano. Primijećeno je, naime, da se mucanje češće pojavljuje u nekim obiteljima. U obitelji osobe koja muca takoĎer se često nalaze osobe s govornim i jezičkim teškoćama sasvim druge prirode. Znanstvenici govore o tzv. obiteljskom tipu jezičnih nedostataka.

Moguće je takoĎer da mucanje nastaje zbog problema u učenju govora. Mnoga djeca privremeno mucaju u vrijeme ranog učenja govora.

Problemi kod mucanja

Mucanje se javlja u mnogim različitim situacijama, može dugo trajati i postati navika.

Okolina smatra mucanje nenormalnim oblikom ponašanja, a neke osobe iz okoline sklone su ruganju.

Ruganje dovodi do negativne slike o samom sebi kod osobe koja muca.

Osoba koja muca osjeća strah jer misli da neće uspjeti. Strahovi uzrokuju tjelesnu napetost. Zbog strahova osoba pokušava izbjeći situacije koje ih uzrokuju.

Tako mucanje sve više utječe na način života.

Emocije

Osoba koja muca osjeća nelagodu i strah prije govora.

Često osjeća sram poslije govora. Može se javiti i potisnuta ljutnja na sugovornika koji pokazuje nestrpljenje i nerazumijevanje.

Neugodni su i sugovornici koji imaju pretjerano zaštitnički stav u razgovoru – pomažu u izgovoru, dovršavaju rečenice i sl.

Stavovi

Osoba koja muca može razviti negativne stavove prema samome sebi.

Npr.: Nisam sposoban govoriti kao drugi, stoga ni ne vrijedim kao drugi.

Drukčiji sam.

Svijet je neprijateljsko mjesto.

Ni drugi ne vrijede, jer nemaju razumijevanja za takve kao ja.

Mucanje se može javiti u svim životnim dobima, ali se najčešće javlja izmeĎu druge i pete godine u doba razvoja govora. Javlja se kod oko 2,4 % djece. Triput je češće kod dječaka nego kod djevojčica, učestalije je kod blizanaca i kod ljevorukih osoba.

Većina djece (oko 70%) uz pomoć male ili čak nikakve terapije prevlada mucanje.

Manje od 1% odraslih muca.

Razvoj

Puno djece ima razdoblje u razvoju kada govor nije tečan, no to je je normalan dio sazrijevanja. Smatra se da je do oko 5% (5 od 100) riječi koje se ne izgovaraju tečno uobičajena pojava u ovom razdoblju.

Govor djeteta može biti još otežaniji kod uzbuĎenja, stresa i kod dugačkih rečenica.

U govoru se u ovom razdoblju pojavljuju mnogi dodaci (am, ahm, eee i sl.), ponavljaju se riječi ili dijelovi rečenice.

Tretman mucanja

Logopedska pomoć može spriječiti da razvojno mucanje ne prijeđe u doživotno.

Zbog toga je preporučljivo napraviti procjenu govora kod djece koja imaju teškoće duže od šest mjeseci,

te kod onih koja mucaju, a to je praćeno različitim oblicima neobičnog ponašanja ili tikova.

Tretman mucanja

Nadalje, preporučuje se savjetovati se s logopedom ako se pojavljuje veći udio ponavljanja, ako se javlja ponavljanje pojedinih glasova ili slogova (mmmmmammmmma, mamamama), ako se pojedini glasovi jako produžuju (maaaaaaama), ako se javlja veći broj ponavljanja (dododododobiti).

Tretman mucanja

Logopeda treba svakako potražiti ako se poteškoće pojačavaju,

ako je disanje očito nekontrolirano, te

ako dijete postane svjesno da ima probleme s govorom.

Preporučuje se s tretmanom početi što ranije jer se kod mlaĎe djece brže prevladava.

Tretman mucanja

Procjenjuje se da postoji oko 250 različitih metoda za tretman mucanja. Zbog mnogostrukosti uzroka mucanja i poteškoća koje ga prate, primjenjuju se često programi koji su mnogostruki – npr. vježba se ritmičnost govora, disanje, uvode se psihoterapijski postupci itd.

Tretman mucanja

Najčešće se koriste sljedeći postupci: •Vježbe disanja; •Tehnike govora; •Vježbe govornog ritma; •Metode «non avoidence» - kod ovog pristupa nastoji se popraviti situacija osobe koja muca na taj način da ona prihvaća svoje mucanje; •Različite tehnike opuštanja.

Tretman mucanja

POLIKLINIKE SUVAG SAVJETOVALIŠTE REHABILITACIJSKOG CENTRA EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOG FAKULTETA, Kušlanova 59a, Zagreb UDRUGA HINKO FREUND Klaićeva 16, Zagreb Fonijatrijski centar Klinike za bolesti uha, nosa i grla, Referentni centar za fonijatriju Ministarstva zdravstva RH, Zagreb

Opća bolnica Varaždin

Skupine

U svijetu, a sada i kod nas osobe koje mucaju nastoje prevladati različite poteškoće te postići dobru informiranost o ovom problemu tako da se priključuju skupinama za samopomoć.

Preporuke za roditelje

Da biste pomogli svom djetetu koje muca, trebate mu, kao prvo, osigurati opuštenu kućnu atmosferu. Prihvatite djetetovo mucanje kao njegov način govora i ne stavljajte djetetu do znanja kako mislite da je mucanje pogrešno ili da je loša navika. Nemojte kritizirati djetetov govor

Preporuke za roditelje

Dobre govorne navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Govorite što polaganije, mirnije, jednostavnije i ritmičnije. Ako nemate puno vremena, odredite termin kada dijete može s vama neometano razgovarati. U razgovoru s djetetom postavljajte što jednostavnija i preciznija pitanja, ne postavljajte odjednom niz pitanja.

Preporuke za roditelje

Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje ili da ponavlja riječ dok je tečno ne izgovori. Ne govorite mu da uspori s govorom, ili da razmisli što će reći prije no što počne govoriti. Ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govorenje.

Preporuke za roditelje

Gledajte dijete u oči dok govori, pokažite interes za sadržaj, a ne za način govora. Pozorno slušajte dok dijete govori, pričekajte da izgovori riječ do kraja. Ne dopunjavajte djetetove riječi ili misli, ne govorite umjesto njega kad nastupi poteškoća u govoru.

Preporuke za roditelje

Ne nagraĎujte dijete za tečan govor i ne kažnjavajte ga zbog mucanja. Prema djetetu njegujte strpljiv, prijateljski i obazriv odnos. Ako dijete započne tu temu, potrebno je otvoreno razgovarati s njim o mucanju.

Preporuke za roditelje

Dijete može postići tečan govor vježbom:

•Neka priča priče, recitira stihove i čita naglas u situacijama kad nema napetosti. Ne prekidajte ga i ne ispravljajte ga; •Ohrabrite dijete da govori u obiteljskom okruženju kad nema napetosti, za stolom, za vrijeme ručka ili tijekom razgovora o njegovim dnevnim aktivnostima; •Polaganim i ritmičnim govorom mu pričajte ili čitajte priče, dodajući im malo dramatičnosti; •Onih dana kada nema puno govornih blokada, dijete treba stimulirati da govori što je više moguće; •Onih dana kada dijete ima velikih poteškoća u govoru, ne zahtijevajte od njega da puno govori.

Preporuke za roditelje

Ako dijete zadirkuju zbog mucanja, poučite ga da to primi mirno govoreći: “Dobro, i ja ponekad imam problema s izgovorom neke riječi. Svatko to ima. Ali ja se neću brinuti oko toga.” Većina zadirkivanja prestaje kada se suoče s takvim stavom.

Uzroci mucanja do sada nisu u potpunosti poznati, ali je sigurno da se radi o inače potpuno normalnim ljudima sa svim pozitivnim i negativnim osobinama koje imaju i drugi ljudi.

U školi

Neka školska djeca koja mucaju, nastoje prevladati mucanje, što može ovu teškoću još više učvrstiti. Druga se povlače te pretežno šute u školi. Pri tome postaju bolno svjesna razlike izmeĎu znanja koje posjeduju i mogućnosti da ga pokažu. Izrugivanje i strah od izrugivanja pridonose povlačenju i izolaciji ove djece.

U školi

Problem za učitelje može biti donijeti pravu odluku kako pristupiti učeniku koji muca – kako mu dati priliku da pokaže znanje, kako ga ne preopteretiti, je li bolje obraćati mu se ili pustiti ga na miru… Svakako je dobro otvoreno razgovarati o tome s roditeljima i učenikom.

U školi

•Učitelj treba nastojati da njegovo govorno ponašanje u razredu bude korektno – na neverbalnom planu to je mirno i ujednačeno držanje, kontakt očima sa sugovornikom, ne govoriti brzo, paziti na artikulaciju.

•Njegovati aktivno slušanje – puštati sugovornika da govori do kraja bez prekidanja, znakovima očima, kimanjem glave i verbalno davati znak da slušamo (da, aha), ponoviti ukratko ono što je rečeno te tako provjeriti jesmo li smo dobro razumjeli.

•Kod vježbi čitanja u razrednoj nastavi može se vježbati i čitanjem u skupinama ili u paru (unisono).

U školi

•Dobro je upitati dijete što mu više odgovara – prozivanje kod odgovaranja ili samostalno javljanje, odgovaranje s mjesta ili drugdje u učionici, stojeći ili sjedeći. Ako to i ne pomaže kod mucanja, može smanjiti strahove djeteta jer ono u odreĎenoj mjeri kontrolira situaciju. •UvoĎenje neverbalnog izražavanja – likovnog, pantomimom, plesom, igrom, ritmičkim vježbama, itd. dovodi do opuštanja i smanjuje značaj stalnog verbalnog izražavanja u nastavi.

U školi

Izbjegavajte dobrohotne savjete kao što su : «Promisli prije nego što nešto kažeš.»; «Udahni prije nego što počneš govoriti.»; «Malo se opusti,»; «Počni mirno još jednom.» i sl. Kad bi takvi savjeti pomagali, mucanje ne bi bilo takav problem. Time samo pojačavate pozornost koju drugi obraćaju na osobu koja muca. •Izbjegavajte iznenadna prozivanja. •Izbjegavajte igre riječima kod kojih treba brzo smisliti ili reći odgovor.

U školi

•Ne pokušavajte pomoći tako da dovršavate riječi ili rečenice. To pomaže u danom trenutku, ali ne dugoročno. •Pokušajte se normalno ponašati i ne budite nestrpljivi. •Ne okrećite se na drugu stranu, zadržite kontakt očima i ne radite još neke stvari usput. •Ne govorite pred drugima o problemu mucanja. Ako želite o tome razgovarati, učinite to nasamo. •Ljudi koji mucaju imaju bolje i teže dane – uzmite to u obzir.

U školi

•Razgovarajte s djetetom i roditeljima i pokažite da prihvaćate dijete sa svim poteškoćama i darovitostima kao i druge učenike. •Pružajte u razredu prilike svima da pokažu različite darovitosti i znanja – likovne, društvene, glazbene itd. •Ako se javi izrugivanje – ono se kod djece često javlja kod svega što je drukčije – može se u razredu razgovarati ili u različitim radionicama obraditi tema “Različitosti među ljudima” ili slične u kojima se može vidjeti i da se druga djeca u razredu razlikuju u mnogim osobinama. Svakako reagirajte odmah i pokažite da taj postupak ne smatrate ispravnim.

U školi

•Ako je dijete uključeno u tretman govora, pohvalite nasamo njegov novi način govora. •U to vrijeme dogovorite s djetetom njegovo nastupanje pred razredom prema tome kako ostvaruje napredak u govoru. •Informirajte roditelje o mogućim poteškoćama i poboljšanjima kod upotrebe novog načina govora.

Poznate osobe koje su mucale

•Najčešće spominjani primjer je slavni antički govornik Demosten – njegovi biografi tvrde da je svoje govorne poteškoće otklanjao tako da je govore vježbao vičući ili držeći šljunak u ustima. •I među suvremenicima ima puno onih koji su postali uspješni u javnom životu nakon što su prevladali mucanje - Winston Churchill, Charles Darwin, Marilyn Monroe, James Earl Jones, Bruce Willis, Jimmy Stewart i mnogi drugi.

Literatura

Galić-Jušić, I. (2001), ŠTO UČINITI S MUCANJEM - Cjelovit pristup govoru i psihi,

Ostvarenje, Lekenik

Microsoft Encarta Encyclopedia Standard 2003.

Stottern oder unflüssige Sprache? - Unterscheidung ist bei Kindern leicht,

Ärztezeitung online

www.medicina.hr

www.udruga-hinkofreund.hr

www.idw.de

www.stottern.info

www.stottern-und-schule.de

www.sprachheilpaedagogik.de

www.erf.hr

www.udruga-hinkofreund.hr

www.mzt.hr

www.medicina.hr

www.orl.mef.hr

www.casafuturatech.com

www.stottern.info

www.stottern-und-schule.de

www.sprachheilpaedagogik.de

www.news.de

Preporučujemo

1. Čimbur, P. (2001.), Zbogom mucanje: kako

sam svladao govornu manu, Naklada Pavičić, Zagreb

2. Galić-Jušić, I. (2001), ŠTO UČINITI S MUCANJEM - Cjelovit pristup govoru i psihi, Ostvarenje, Lekenik

3. Mucanje, www.medicina.hr 4. “I maheri mucaju, pa što ...”, www.vecernji-

list.hr 5. O mucanju… www.udruga-hinkofreund.hr