http://www.mtb.ba/tehnika-voznje-spust/

07.09. 2010

Tehnika vožnje: spustSavjeti početnicima Bez komentara

Iz godine u godinu svjedoci smo tehnološkog napretka i razvoja bicikla, a trend nabavke sve boljih i boljih dvotočkaša nije zaobišao ni mtb scenu u Bosni i Hercegovini. Od bicikla sa v-brake kočnicama i suspenzijom od 60 do 80 mm kakve smo nekad vozili, preko hidraulike i boljih suspenzija stigli smo do respektabilnih FS modela vrijednih i po nekoliko hiljada maraka. Fox Talas naprijed, ili Avid Elixir kočnice više nisu egzotika, što uz Schwalbe ili slične gume omogućava veću udobnost u vožnji ali i savladavanje sve većih i većih prepreka te postizanje većih brzina na spustu.

Ipak, nezaobilzan je i ljudski faktor. U osnovi, tehnika vožnje se nije mijenjala. Osnovni elemeti su i dalje ostali isti, s tim što na turama koje organiziramo ponekad uočavamo greške koje pojedini biciklisti čine. Na taj način oni sebi bitno otežavaju vožnju, dovode se u opasnu situaciju ili jednostavno ne uživaju u potpunosti. Na šta treba obratiti pažnju?

Na lakšim dionicama povremeno se možete blago osloniti na sjedište ; Strme sekcije sa krupnim preprekama traže pomjeranje težišta iza sjedišta.

Pripremite se za spust

Nakon što ste savladali uspon i stigli na vrh planine vjerovatno ste umorni i iscrpljeni. Napravite pauzu prije spusta, pojedite nešto, opustite mišiće, računajte s tim da, iako više nema toliko potrebe za okretanjem pedala, spust takođe traži fizički napor. Obavite potrebe toaleta. Spakujte ruksak i zategnite sve kaiševe na njemu, provjerite pertle na patikama i obavezno stavite kacigu. Neophodno je imati i naočale za zaštitu od mušica i prašine.

Krenite polako

Koliko god da poznajete teren, a naročito ako ste prvi put na nekoj planini, situacija svaki put može biti različita. Nekad je zemljište klizavo, nekad ima previše prašine i sitnog šljunka, tu je krupno kamenje, trava, blato… sve su to elementi podloge koju morate postepeno upoznavati. Nemojte krenuti na spust punom brzinom. Bolje je započeti nešto laganije, dok ne “osjetite” kvalitet terena pod točkovima.

Pravite pauze

Već smo rekli da i spust troši vašu energiju. Tijelo je zgrčeno, mišići napeti, vibracije od udaraca se i pored amortizera prenose na organizam, mozak je naper i brzo procesira informacije koje dobiva, stalno ste koncentrisani… Jednoličan položaj tokom dugačkog spusta dovodi do pada koncentracije, mali udar u kamen ili rupu ako ste premoreni može da vam “istrgne” upravljač iz ruku i pad je neizbježan. Ukoliko osjetite zamor, naročito u rukama i ramenima, zastanite i napravite pauzu od nekoliko minuta.

Vožnja u grupi

Prilikom spusta držite odstojanje. Ako vozite preblizu kamen ili blato ispod točka bicikliste ispred vas može vas pogoditi u lice i dekoncentrisati, u najgorem dovesti do proklizavanja ili pada. Takođe, ako biciklista ispred vas padne možete naletjeti na njega i izazvati lančani sudar. Naravno, dogovor bi trebao biti da se grupa sačekuje kraj svake raskrsnice ili nakon određenog vremena kako bi se prebrojali, provjerili da li je sve u redu, ima li padova ili puknutih guma.

Ako vozite širom makadamskom cestom koja ima dva kolotraga držite se jedne strane. Nemojte preskakivati s jedne strane ceste na drugu jer ćete omesti biciklistu iza sebe. Možda je on brži i želi da vas prestigne. Nepisano pravilo kaže da bi on trebao da vas obavijesti povikom s koje strane nailazi. Na primjer, ako se krećete lijevom stranom i začujete iza leđa povik “Desno!” to bi trebalo da znači kako vas s desne strane namjerava zaobići biciklista koji se brže kreće od vas.Na kraju, ako vam se učini da vas većina biciklista pretiče i vozi brže od vas nemojte se truditi da ih dostignete po svaku cijenu jer time ugrožavate vlastitu sigurnost vozeći iznad svojih mogućnosti. To što ćete doći koju minutu kasnije manje je bolno od pada koji možete doživjeti ako pretjerate s brzinom.

Prva tri biciklista su preblizu jedan iza drugog, iskusniji je ostavio dovoljno odstojanja ; Biciklist naprijed je sporiji pa ga brži obilazi s desne strane i uzvikuje: “Desno!”

Položaj tijela na biciklu

Spust ponekad zna biti dugačak i zamoran. Nekad su nagibi veći nekad manji. Takođe, podloga je nekad teška, kamenje sipko ili krupno, kroz šumu nailazite na korijenje… Veoma važna stvar je da zauzmete pravilan položaj.Nepisano pravilo kaže da bi pupak trebao uvijek biti pod pravim uglom u odnosu iznad ležaja kurble. To znači da se kod vožnje uzbrdo treba pomjeriti prema naprijed, a na spustu prema nazad. Idealna vježba za ovo je da pokušate izvaditi “šticnu” i zauzeti pravi položaj, naravno ovo je moguće samo na kraćim dionicama.- Spustite sjedište. Iako o ovome postoje kontroverzna mišljenja, cijenimo da je bolje spustiti sjedište prilikom spusta. To je naročito značajno na single trackovima sa velikim nagibom gdje težinu tijela morate prenijeti praktično na zadnji točak.- Nemojte sjediti na sjedištu. Jedna od najgorih stvari koja se dešava je da se, ukoliko sjedite, praktično “zakucavate” svojom težinom zadnji točak o podlogu. U tom slučaju velika je vjerovatnoća da ćete,

naiđete li na veći kamen, probušiti gumu (naročito ako vozite sa nižim pritiskom) i doživjeti tzv. “snake bite”. Tačnije, vanjska guma će doživjeti toliki pritisak da će dodirnuti felgu i tako oštetiti na dva mjesta unutašnju gumu, slično ugrizu zmije. Naravno, ako vozite po travi ili sitnijem kamenju, ako nagib nije suviše velik povremeno se možete osloniti i na sjedište.- Držite pedale horizontalno. Na taj način dobit ćete “platformu” na kojoj stojite a ujedno, ako su pedale horizontalne, one su maksimalno odignute od tla i neće se desiti da zapnete za kakav korijen ili veći kamen. Ipak, glavna stvar je ta što vam ovaj položaj omogućava lakše pomjeranje tijela nazad iza sjedišta te što je, praktično, upravo vaše tijelo najbolja suspenzija koja će amortizovati udare. Savijena koljena i laktovi djeluju bolje od bilo kojeg amortizera.

Nepravilan položaj, biciklisti sjede, težište je na prednjem točku, upravljanje otežano

Pravilan položaj, težište je na zadnjem točku, kontrola bicikla je veća

- Upravljač nije naslon. Dakle, pogrešno je držati upravljač tako da na njega prenosite svoju težinu. Savijte blago ruke u laktovima tako ćete lakše ublažiti iznenadne udare što nije moguće ako su ruke ispružene ravno. Naravno, uvijek upravljač držite čvrstim stiskom.

- Pomjerite težište. Ovo postižete tako što se oslonite na pedale koje stoje horizontalno, čvrsto držite upravljač ispruženim rukama, i maksimalno se prebacite iza sjedišta. Na taj način postižete dvije stvari: veću stabilnost zbog pomjerenog težišta na zadnji točak i bolju kontrolu jer će prednji točak ako naiđe na veći kamen ili prepreku, jednostavno da se podigne i lako pređe preko njega.Obratite pažnju na fotografije biciklista A i B. Prvi sjedi na sjedištu, njegovo težište je na sredini bicikla, težinu tijela prenosi preko upravljača na prednji točak i preko sjedišta na zadnji. Tako ima manju kontrolu, teže manevriše i zaobilazi prepreke jer se čini da će se zbog nagiba prevaliti preko prednjeg točka. Velika brzina ga je odvela na rub ceste, direktno na veliki kamen ispred. Prava je sreća da se prilikom dodira s njim nije “zabio” i prevalio preko upravljača naprijed.

Biciklist B uopšte ne sjedi već je težište tijela prebacio na zadnji točak. Kretao se većom brzinom pa ipak kontrola je bila mnogo veća. Udar točka u kamenje je apsorbirala viljuška, a preostali dio sile jednostavno zbog toga što praktično nema pritiska odozgo, omogućio je da točak poskoči i lako pređe prepreku. Time mu je i upravljanje i manevrisanje lakše i sigurnije.- Ne gubite brzinu. Prethodno opisani položaj bicikliste direktno je vezan sa brzinom kretanja. Naime, krupno kamenje i veliki nagib moguće je preći jedino ako posjedujete zalet i određenu brzinu. Ako usporite, zakočite i plašite se kamena ispred vas, nećete naići dovoljno brzo da ga preskočite već će vam se točak “zabiti” u kamen sa težnjom da vas kompletno prebaci preko glave. Dakle, kod velikog nagiba i krupnih prepreka nužno je da imate minimum zaleta i brzine.- Kočite ravnomjerno. Početnici često koče naglo, kratkim isprekidanim trzajima slično principu djelovanja ABS sistema kočenja na automobilu. To je pogrešno jer snažan trzaj kočnice može da vas izbaci preko prednjeg točka ili da izazove blokiranje i proklizavanje gume. Najbolje je uvijek držati jedan ili dva prsta na kočnicama i kočiti ravnomjerno, blago, da prednji točak uvijek ima trakciju.

Šta se dešava kod udarca u prepreku, npr. veći kamen? Na slici 1 (graphic1) vidimo biciklistu koji sjedi. Tijelo je u sjedećem

položaju. Gravitacija ga privlači okomito u smjeru strelica. Težište je od sredine prednjeg točka do manjeg dijela zadnjeg

točka. U slučaju da udari u veću prepreku koju amortizer neće “upiti” (zbog pritiska na prednji točak velika vjerovatnoća je

da se upravo to desi) prednji točak se “zabija” u prepreku a biciklist i bicikl rotiraju oko te tačke. Obratite pažnju na težište:

dovoljno je da se zadnji točak podigne 30-tak cm od zemlje pa da su glava i ramena već opasno preko oslonca, tj, prednjeg

točka bicikla. Inercija će učiniti da biciklist načini salto.

Na slici 2 (graphic2) vidimo biciklistu koji je težište osjetno prebacio na zadnju osovinu, tijelo mu je iza sjedišta, prednji

točak ne trpi gotovo nikakvu silu. Vrlo je vjerovatno da će, naiđe li na istu prepreku, prednji točak s obzirom da ga ne pritišće

ništa odozgo jednostavno poskočiti i preći preko. Ipak, ako se i desi “zabijanje” kao u prethodnom slučaju, ostaje još uvijek

dovoljno prostora da težište ostane iza osovine prednjeg točka i da se izbjegne najgore – prebacivanje preko upravljača.

Ovo su osnovne tehnike vožnje na spustu. U diskusiji koju očekujemo na forumu moguće je dotaći se nekih detalja kao što su “spuštanje noge” u zavoju, blokiranja zadnjeg točka snažnim kočenjem i zabacivanjem bicikla neposredno prije krivine i slično. To smatramo naprednijim tehnikama. Ono što je svakako važno za rekreativne bicikliste je da dobro ocijene vlastite mogućnosti i ne idu preko njih. Padovi mogu biti itekako bolni.

Tekst i foto: Emir Vučijak

http://www.mtb.ba/tehnika-voznje-spust/

20.06. 2011

Kako voziti brže uzbrdo?Savjeti početnicima Bez komentara

Vjerovatno ste imali priliku voziti sa iskusnijim bikerima i tom prilikom se čudili sa kojom lakoćom i brzinom voze strme i duge uspone. U čemu je tajna? Više treninga, manje slatkiša, lakši bicikl? Sigurno to jesu neki od razloga ali presudni su svakako i tehnika vožnje i pozicija na biciklu. Neki bi rekli, voznja uzbrdo je ”primjenjena fizika”!

Primijenjena fizika u ovom slučaju znači optimalan stav i pozicija na biciklu i naravno niska ukupna težina, bicikla plus vozača! Ko smanji svoju težinu bit će uzbrdo brži. Kako bi svoj ”motor držali na optimalnom broju obrtaja”, pokazat ćemo vam na šta morate obratiti pažnju. Od stava na biciklu, intenziteta do tehnike vožnje.

Optimalna pozicija za penjanje

Jeste li sigurni da poznajete vašu optimalnu poziciju na biciklu? Pri vožnji uzbrdo morate obratiti pažnju na par stvari.

Glava: Držite stav, glava uspravna, pogled naprijed. Greška: Glava opuštena ”visi”medju ramenima, to otežava disanje.

Prsa: Sjedite tako da je grudni koš široko otvoren kao da idete uza stepenice. To omogućava dobro disanje. Dakle NE opuštati ramena.

Leđa: Nagnite se naprijed. Donji leđni mišići, butine i koljena tako bolje rade. Što strmiji uspon to se više nagnite naprijed.

Trbušni mišići: Držite ih napete! Ko vozi sa lagano napetim trbušnim mišićima, smanjuje tegobe leđa. Važno: trening trbušnih mišića.

Ruke: Držite upravljač lagano. Ko čvrsto drži volan, povećava pritisak urukama, ramenima i grudnom košu. To opet trosi energiju i otežava disanje.

Kukovi: Vaši mišići rade najbolje kada su kukovi u pravom uglu iznad ili čak ispred ležaja za kurblu.

Koljena: držite koljena usko uz gornju cijev. Ko vozi širokih koljena gubi energiju.

Pet savjeta za brže penjanje

Vozite “svjesno” i koristite snagu efektivno. Sa ovim savjetima vozit ćete brže.

1. JAK GORNJI DIO TIJELA: Sa jakim trupom snaga vaših nogu doći će bolje do izražaja. Jednom sedmično trening gornjeg dijela tijela.

2. MIRNA RAMENA: Pri vožnji uzbrdo držite ramena mirno. Ko nemirno vozi troši energiju. Kretanje nogu se ne smije nastavljati u ramenima.

3. KADENCA (broj okretaja u minuti): okrečite pedale brže. Naviknite se na veći broj obrtaja na usponu. Vožnja sa visokom kadencom (obrtajima pedala) štedi snagu. Idealna kadenca na usponu 80-90. Na strmim dijelovima 65-80.

4. PULS: Na usponima dužim od 20min, obratite pažnju na puls. Ne bi trebao biti veći od 80% vaseg maksimalnog pulsa. Ko vozi brže, riskira nagli pad snage i koncentracije.

5. JESTI I PITI: Vožnja uzbrdo iziskuje više energije. Dakle jedite i pijte po ovoj šemi:piti – svakih 15min. ca. 150-200ml.jesti – svakih 30min. pola ”kornija” ili gel.

Pet savjeta za tehniku penjanja

Sama snaga u nogama nije dovoljna u usponima na teškom terenu. Evo nekih savjeta kako ćete efektivno voziti strme i tehnički teške uspone.

1. MALA BRZINA: izaberite prenos sa kojim ste dovoljno brzi da pređete prepreke (kamenje, rupe , korijenje). Važno, ne okrećite prebrzo. To donosi nestabilnost na prednjem točku.

2. POZICIJA PEDALA: Kada prelazite prepreku, obratite pažnju na poziciju pedala. Prelazite prepreku sa zaletom i tako da vam pedale stoje u “vagi”.

3. TRAŽITE IDEALNU LINIJU: Ne gledajte direktno ispred prednje gume. Tako bicikl postaje nestabilan. Bolje: gledajte 3-4 metra naprijed. Samo u tehnički zahtjevnim dijelovima pogledajte kratko ispred sebe.

4. PRITISAK U GUMI: nemojte nasijedati na staru “mudroliju” da se sa visokim pritiskom u gumi bolje penje. NAPROTIV: Guma se slabije prilagodi podlozi i time “odbija” od prepreka!Sa manjim pritiskom guma se bolje prilagodi podlozi i prelazi prepreke sa znatno manje gubitka energije. Ovisno o težini vozača, širini felge i gume, pritisak u gumi bi trebao biti izmedju 1,8-2,7 bara. Što šira felga i guma to je moguć manji pritisak u gumi.

5. DRŽITE ODSTOJANJE: Držite odstojanje između sebe i vozača ispred. Ako on napravi grešku, pravite je i vi jer nemate vremena za reakciju. 3 m razmaka su dovoljna u usponu.

15.06. 2009

SAVJETI: Šta ponijeti na vožnju?Savjeti početnicima 9 komentara

Kupili ste bicikl, isprobali ga po gradu, krenuli i na neke prigradske off-road voznjice i, konacno – dogovorili se s drustvom za pravi odlazak u planinu. A onda dilema: sta ponijeti na voznju? Pokusat cemo da vam priblizimo uobicajeni sadrzaj ruksaka jednog bicikliste.

Ruksak

Namjerno pricu zapocinjemo ruksakom koji je, u stvari, glavni “prtljazni prostor”. Zaboravite torbice na jedno rame, varijante prebacivanja ukoso preko ledja i sl. Morate nabaviti dobar ruksak. Preporucljivo je da ima tehnicka rjesenja takva da se sto manje oslanja na ledja. Najbolji je tzv “air flow” sistem. Rijec je o metalnim ojacanjima iznutra konstruisanim tako da

odvajaju ruksak od ledja. On se tada naslanja samo o ramena i donji dio ledja ostavljajucu prostor za slobodnu cirkulaciju zraka. Manje cete se znojiti i voznja ce biti udobnija. Postoje i ruksaci sa tzv. “jastucicima” koji na slicnom principu omogucuju strujanje zraka. Velicina ruksaka ovisi o kolicini opreme koju nosite, za jednodnevne ture najcesce se koriste oni zapremine 30-tak litara, za krace voznje manji ili cak samo lagani spremnik hydropacka.

Eto, investirali ste u bicikl, ruksak, jos vam je potrebno sljedece:

oprema cijena od … KM

cijena do … KM

0 Ruksak 40 120

Alat i pribor

1 Set alata 20 50

2 Rezervna guma 3 10

3 Set za krpljenje guma 1,5 2

4 Pumpa 6 40

5 Set prve pomoci 8 15

6 Nozic 10 30

7 Pistaljka* 2 3

8 Klijesta* 5 15

9 Krpica ili papirne maramice* 0,5 1

Garderoba

10 Kaciga 30 150

11 Sorc i majica* 80 300

12 Majica dugih rukava i hlace* 100 300

13 Patike* 80 150

14 Rukavice 15 50

15 Naocale 25 100

16 Jakna* 40 300

Voda i hrana

17 Boca 5 30

18 Hydropack* 20 50

19 Dodaci ishrani na turi* 5 15

ukupno: neophodna oprema 162 597

ukupno: pozeljna oprema (*) 332 1134

UKUPNO 494 1731

Napomena:

U tabeli su cijene navedene okvirno, prema mogucnosti nabavke u Sarajevu i okruzenju za opremu prosjecnog nivoa kvalitete. Postoji i oprema vrhunske kvalitete i od specijalnih materijala ali cijene su izuzetno visoke pa tu opremu ne podrazumijevamo u ovoj tabeli. Cijene su bazirane na mogucnosti kupovine u prodavnicama sportske ili specijalizirane opreme. Moguca je nabavka koristene opreme, putem interneta, na snizenjima, varijanta “Halo Bing, kako brat?” i to su jeftinije varijante ali radi ozbiljnosti pristupa autori teksta su se uzdrzali od komentara takve nabavke.

Alat i pribor

1. Set alata

Prakticni minijaturni set alata, kompaktan i lako sklopiv. koji bi trebalo da sadrzi set inbus kljuceva, set okastih kljuceva, izvijace, polugice za skidanje gume, mehanizam za sastavljanje lanca i sl. (provjerite da li alat odgovara velicini vijaka na vasem biciklu, narocito obratite paznju na vijak pogona)

2. Rezervna guma

Obavezno nosite barem jednu rezervnu gumu profila koji odgovara vasem biciklu.

3. Set za krpljenje guma

Minijaturni prakticni set za krpljenje guma je neophodan jer se moze desiti da na trnju ili ostrom kamenju probusite gumu vise puta. Krpljenje je jednostavno, traje nekoliko minuta.

4. Pumpa

Pumpu mozete drzati pricvrscenu za ram bicikla ali pazite da je snazno fiksirana prilikom spusta. Provjerite ventile da vasim gumama, ako pumpa nema prikljucke za obje vrste ventila nabavite mali nastavak za “presta” ventil. Ukoliko imate zracni amortizer pozeljno je imati pumpu koja osim guma moze pumpati i njega.

5. Set prve pomoci

Na duze i tehnicki zahtjevnije ture potrebno je imati set prve pomoci koji se sastoji od sterilne gaze, kaliko zavoja, hanzaplasta, zavoja, antiseptickog sredstva (npr. Bivacin) i flastera.

6. Nozic

Ne morate nositi skupe i teske nozeve mada neki i to prakticiraju u planini. Dovoljan je mali sklopivi nozic.

7. Pistaljka

U slucaju pada najlakse je dozvati kolege pistaljkom. Neki ruksaci imaju ugradjenu pistaljku na nosacu za ramena.

8. Klijesta

Nisu neophodna ali ponekad mogu zatrebati. Dovoljno je imati jedna klijesta u grupi.

9. Krpica

Pozeljno je imati krpicu ili papirne maramice kojima cete ocistiti ruke u slucaju kvara ili izmjene gume, naocale i sl.

Garderoba i zaštitna oprema

10. Kaciga

Suvisno je govoriti kako i pri obicnom padu dodir glavom o kamen ili tvrdu podlogu moze biti koban, a narocito pri brzinama od 30 ili 50 km/h koliko cesto postizete na spustu. Kacigu uzbrdo mozete nositi pricvrscenu za ruksak ili upravljac bicikla, ali obavezno je koristite pri spustu. Kvalitetnija je kaciga sa vise otvora jer omogucava vece strujanje zraka.

11. Sorc i majica

Dobro je nabaviti specijaliziranu odjecu za biciklizam. Ona je najcesce priljubljena uz tijelo, ispod nje se ne nosi nikavo pamucno rublje (narocito ne pamucne potkosulje jer se natope znojem sto uz vjetar pogubno djeluje na bubrege i dr.). Ovakva garderoba je izradjena od materijala koji propustaju znoj prema van, a sprjecavaju strujanje zraka prema unutra. Sorc ima ugradjen ulozak koji ima antibakterijska svojstva, i mekano zadebljanje koje dugotrajno sjedenje cini ugodnijim.

12. Majica dugih rukava i hlace

Preporucljivo je u proljece i jesen, pa i za ljetnjih dana s nizim temperaturama pripremiti topliju majicu dugih rukava i duge hlace. Ovakve majice obicno su usko pripijene uz tijelo, imaju topli sloj, visoku kragnu i naravno prakticne dzepove na ledjima. Hlace su najcesce takodje usko pripijene uz tijelo, s toplim slojem, uloskom, sa ili bez tregera i dijela koji stiti slabine od vjetra.

13. Patike

Dobro je koristiti patike sa tvrdjim djonom jer cete biti mozda u prilici da hodate gurajuci bicikl kraj sebe. Potostoje i patike namijenjene za brdski biciklizam ciji djon je izuzetno tvrd (time se sila pritiska rasporedjuje na cijelo stopalo). Na donjem dijelu imaju specijalne plocice (klipsere) kojim se ukopcavaju u namjenske pedale (Cranck Brothers, SPD…). One djeluju slicno skijaskim vezovima: noga je fiksirana za pedalu ali u slucaju pada brzo iskace. Iako djeluje zastrasujuce biti “vezan” za pedale, na ovo se brzo naviknete a voznja je laksa jer se sila pogona prenosi na obje pedale.

14. Rukavice

Pozeljno je imati rukavice koje ce pokupiti znoj s vasih ruku a u slucaju pada zastititi vas od sitnih ozljeda, narocito ostecenja koze. Nesto skuplje su rukavice sa gelom pozicioniranim na udarna mjesta i mjesta veceg trenja. Ljeti se koriste lagane rukavice bez prsta, zimi windstop ili slicne dugih prsta.

15. Naocale

Pozeljno je uvijek imati naocale koje ce vas zastititi od vjetra, siblja ili musica. Najbolje je nabaviti naocale sa izmjenjivim staklima: tamnim, za zastitu od sunca i prozirnim, za zastitu od mehanickih ostecenja oka.

16. Jakna

Bez obzira sto se neke voznje organizuju ljeti, kad je u gradu nesnosno vruce, imajte na umu da je na planini uvijek nesto svjezije, da se vremenske prilike mogu brzo mijenjati i da sam ulazak u gustu sumu predstavlja opasnost od hladnoce. Ne bi bilo lose ponijeti nesto sto ce vas zastititi od hladnoce ili kise. Postoji vise tipova jakni, od najlonskih kabanica, preko GoreTex ili slicnih jakni (koje ispustaju znoj napolje a stite od kise, u njima je znatno udobnije voziti), windstop jakni (zastita od vjetra) pa do jakni namijenjenih zimskim uslovima voznje. Odabir cete vrsiti ovisno o vremenskoj prognozi i nadmorskoj visini na koju se penjete. Svakako pamucne dukserice, dzempere ili trenerke biste trebali izbjegavati.

17-18 Voda

Voznja bicikla uzbrdo zna biti prilicno zamorna, uzrokuje napor i tijelo se znoji. Morate predvidjeti gubitak tecnosti i unijeti dovoljno kolicine vode. Na nekim turama postoje izvori vode i tada je dovoljno nositi samo bocu koju cete dosipati. Ipak, moguce je da je voda zagadjena, da je presusila i sl. i nije lose imati zalihe. Vodu mozete nositi u bocama pricvrscenim za ram bicikla (bolje su boce sa dvostrukim zidom ili teflonskim slojem jer se voda sporije grije u njima). Vodu mozete nositi i u “hydropack-u”, plasticnom spremniku koji drzite u ruksaku a koristite uz pomoc crijeva. Uglavnom se koriste oni zapremine od 2 litra. Postoje i specijalna crijeva sa izolacijom koja sprjecava zamrzavanje vode u crijevu zimi i grijanje ljeti. Pored vode mozete koristiti i isotonike i slicne napitke vodeci racuna o uputstvu za upotrebu i eventualnim alergijama vaseg organizma na njih.

19 Hrana

Hrana ovisi o duzini planirane ture. Nije isto skoknuti na kracu voznjicu sat-dva ili planirati cjelodnevno osvajanje neke planine. Posto su ukusi razliciti necemo sugerisati sta ce biti vas osnovni obrok (svakako je pozeljno da to ne bude masna i kvarljiva hrana). No, korisno je ponijeti npr. susene grozdjice, voce i sl. (lagano za nosenje, visoka energetska vrijednost narocito secera koji brzo obnavlja organizam), popularne Corny cokoladice (hranjive i brzo razgradljive u organizmu), bonbone sa grozdjanim secerom (mogu se nabaviti u DM Marketima po cijeni od 1 KM), banane (vracaju kalij koji se gubi znojenjem), specijalne smjese sto vracaju minerale koje gubite znojenjem (u DM Marketima postoji izvrsna smjesa kalij-magnezij) i dr.

20 Tehnika

Mobitel je danas sastavni dio zivota, tako i na voznji. Predlazemo da ga koristite samo u slucaju potrebe i da ne odgovarate na manje bitne pozive, tako cete voznju uciniti ljepsom. Svakako provjerite da li ste napunili baterije, imate li dovoljno kredita i sl.

Muzicki uredjaji koji se koriste su zgodni, neko voli uzivati u muzici dok vozi bicikl ali svakako koristite slusalice. Imajte na umu da mozda vas kolega zeli da uziva u cvrkutu ptica i da mu mozda smeta glasna muzika koju pustate.

Fotoaparat. Nemojte zaliti koji gram vise u opremi jer ce fotografije koje nacinite biti spektakularne. Autor ovog teksta ponekad stedi na hrani da bi ponio fotoaparat koji s objektivom tezi gotovo kilogram. Provjerite stanje baterija i memorijske kartice prije voznje.

GPS i slicni uredjaji su svakako dobro dosli, olaksavaju kretanje i smanjuju mogucnost gubljenja u planini. Dobro je prethodno isplanirati rutu kojom cete se kretati ako vec koristite navigacijski uredjaj.

Emir Vucijak

11.09. 2008

TEHNIKE VOŽNJE: Kadenca i stepen prijenosaSavjeti početnicima 6 komentara

Izvuci maksimum iz bicikla znaci prije svega voziti efikasno. Voziti efikasno znaci preci neko rastojanje sa sto manje ulozene energije i sto manje zamora. I evo nas odmah kod bitnog parametra efikasne voznje, a to je kadenca.

Kadenca je brzina kojom obrcemo pedale, izrazena brojem obrtaja u minuti. To je vrlo vazan parametar, od koga zavisi mnogo toga.

Koliki treba da bude taj broj da bismo vozili efikasno, i da bismo odredjeno rastojanje presli tako da se sto manje umorimo?Ako se bicikl koristi za krace i lagane voznje, za obavljanje svakodnevnih poslova, za prevoz do bazena ili rijeke, za voznju po nekom gradskom zelenilu – kadenca i nije toliko bitna: recimo da kod pocetnika i kod ljudi koji bicikl koriste samo u pomenute svrhe, ona iznosi sezdesetak obrtaja u minuti.Ako imamo namjeru da vozimo ozbiljnije i prelazimo veca rastojanja, treba da povecamo brzinu pedaliranja. Smatra se da, eto tako, s obzirom na gradju i kinetiku ljudskog tela, s obzirom na rad srca i pluca, s obzirom na otpore u zglobovima i potrosnju energije, najpogodnija kadenca iznosi 80 ili nesto vise obrtaja u minutu. Cifra moze da varira od osobe do osobe, ali je ovo neki prosjek pri kome nase tijelo na biciklu najefikasnije finkcionise (to ima veze sa ritmom rada srca i pluca, otporom u zglobovima, itd.) i zato je to i pravi rezim za duze i “jace” voznje. Gornja granica takodje zavisi od

osobe i utreniranosti, i moze biti 90, 100, 120… Uobicajeni opseg bi ipak bio 80-90, pogotovo za cikloturing.

Osamdeset obrtaja u minuti je visoka kadenca za nekoga ko tek pocinje da vozi bicikl. Kod takvih osoba vec na sedamdeset obrtaja dolazi do laganog umora, osamdeset podrazumijeva jos dramaticnije obrtanje pedala i znacajno umaranje.Kada se prvi put pokusa voznja sa ovom kadencom, tesko je povjerovati da nam to moze biti trajna brzina pedaliranja. Ali itekako moze, samo na tome treba poraditi. Potrebno je vrijeme da se sa 60 stigne na 80, ali se to isplati.

A koja je nasa uobicajena kadenca?To je ona sa kojom vozimo onda kada ne razmisljamo o kadenci. Kada se tokom voznje iznenada sjetimo ovoga, treba da izmjerimo broj obrtaja vodeci racuna da ne mijenjamo tempo – rezultat je brojka na koju su nase noge navikle i koju automatski odrzavaju kada zaboravimo na njih.

Kako izmjeriti broj obrtaja?Postoje brzinomjeri za bicikl koji mogu da to rade direktno i da konstantno prikazuju kadencu, ali posao mogu da zavrse i obican brzinomer ili rucni sat sa sekundarom. Ako je u pitanju brzinomjer, podesimo ga da pokazuje stopericu, i u nekom intervalu izbrojimo koliko puta smo okrenuli pedale. Ako interval u kome smo brojali iznosi 15 sekundi, pomnozimo broj obrtaja sa cetiri i dobicemo broj obrtaja u minuti.

Kako povecati kadencu?Na tome obicno treba svjesno raditi. Odabere se neka ravna deonica, eventualno sa ponekom blagom uzbrdicom, da okretanje pedala ne bi bilo naporno i da bismo duze odrzali povecani broj obrtaja. Koncentrisemo se na to da taj broj bude znatno iznad uobicajenog. Vozimo tako koliko mozemo (kada se vozi bez opterecenja a sa vecom kadencom, pluca a ne noge su ono sto prvo posustane). Zatim se vratimo na uobicajeni rezim. Posle odmora, ponavljamo istu stvar, itd. Tokom vremena ce intervali u kojima mozemo da vozimo pri vecoj kadenci biti sve duzi, i noge ce se navici da rade brze a da pri tome previse ne uznemiravaju pluca.

Izbor stepena prenosa

S obirom na prethodno receno, sustina bi bila u slijedecem: stepen prenosa treba birati tako da nasu uobicajenu kadencu (a koja je optimalno bar 80 – no ako nije tolika, onda kolika vec jeste) zadrzimo konstantnom koliko god je to moguce, jer tada vozimo maksimalno efikasno i najmanje se umaramo.

To znaci da se pri promjeni uslova na putu ne treba truditi da se odrzi brzina – nego kadenca. A kadencu cemo odrzati izborom odgovarajuceg stepena prenosa. Kad naidjemo na uzbrdicu treba prebacivati u nize stepene prenosa sve dok ponovo ne uspostavimo ravnotezu, odnosno dok ne dodjemo do prenosnog odnosa pri kome uz isti napor mozemo da odrzimo nasu uobicajenu brzinu obrtanja pedala.

(Za slucaj da ne snalazite: nizi stepen prenosa je onaj u kome se pedale lakse okrecu a bicikl ide sporije; visi stepen prenosa je onaj u kome se pedale teze okrecu a bicikl ide brze).

Brzina bicikla ce pri tome naravno pasti, ali zato trosimo manje snage i odrzavamo ritam, sto je vazno. Naravno, na svakoj ostrijoj ili duzoj uzbrdici cemo prije ili kasnije doci do tacke na kojoj ni u prvoj brzini (tj. u najnizem stepenu prenosa) necemo moci dalje da se drzimo ovakve taktike. No to je visa sila, i tada nema druge nego da se zapne – kadenca ce pasti, pocet ce obilnije znojenje. (Orijentacije radi: ako je nasa kadenca po ravnom 80, na ostrijim uzbrdicama bi trebalo da ipak mozemo da odrzimo 50-60.)

Kako onda najlakse savladati uzbrdicu?* lagano hvatamo zalet kad smo nadomak pocetka uzbrdice;* kad nacnemo uzbrdicu koristimo zalet, a koncentrisemo se na kadencu: cim osjetimo da ne mozemo da je odrzimo bez ulaganja veceg napora, mjenjamo stepen prenosa nanize (posljedica: idemo sve sporije)* ovo po potrebi ponavljamo sve dok imamo raspolozivih stepeni prenosa, tj. dok ne stignemo do prve brzine. Ako je kraj uzbrdice jos daleko, posle toga nam slijedi dahtanje, ali ako je uzbrdica bila kraca sasvim je vjerovatno da smo je na ovaj nacin vec savladali, glatko i bez veceg napora.

Jos neka razmatranja:

* dvojica bicikista sa potpuno istim biciklima voze na nekom usponu.* prvi vozi u visem stepenu prenosa i sa kadencom od recimo 60;* drugi biciklista moze da izabere jedan ili cak dva stepena nizi prenos, a da to nadoknadi kadencom od recimo 80 – i vozice istom brzinom kao i prvi, ali uz manji napor i utrosak energije.

VAZNO!

Mnogi rekreativci vole da voze u visokom stepenu prenosa i sa malom kadencom (da “melju”, kako se to kaze u zargonu) jer im to djeluje ozbiljnije i “sportskije”. No cinjenica je da je ovo najbolji nacin da se uniste koljena – samo mali broj ljudi ima dovoljno jake ligamente i meniskuse da moze godinama ovako da vozi bez posljedica. Zato je takav nacin voznje bolje prepustiti aktivnim trkacima (ni kod njih nije previse cest) a brzinu “istjerivati” povecanom kadencom.

A sa mehanicke strane…Pri izboru stepena prenosa treba izbjegavati sljedece kombinacije:a) veliki-veliki (naprijed najveci zupcanik, nazad najveci zupcanik ili onaj do njega)b) mali-mali (naprijed najmanji zupcanik, nazad najmanji zupcanik ili onaj do njega).

Preuzeto i dopunjeno sa www.ciklonaut.com

24.05. 2012

Biciklisti će ipak moći voziti šumama FBiHBH scena 2 komentara

Neslužbeno doznajemo da su predstavnici biciklističkih udruženja i MTB asocijacije pri Biciklističkom savezu BiH dobi obećanje da će se iz člana 14  Nacrta zakona o zaštiti prirode FBiH izbaciti biciklisti, tj. da se neće postaviti ograničenja na njihovo kretanje po neuređenim putevima i generalno u prirodi.

Podsjetimo, član 14. u prijedlogu zakona glasi doslovce ovako: „Radi sprječavanja nanošenja šteta na prirodi zabranjeno je na područjima izvan naselja i izvan svih vrsta cesta, poljskih puteva, uređenihstaza i poligona za vožnju (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, sportske, takmičarske i promotivne vožnje, te njima slični oblici korištenja), voziti, parkirati ili organizirati vožnje vozilima na motorni

pogon i biciklima osim u slučajevima obavljanja službene dužnosti, poljoprivrednih, šumarskih ili drugih dopuštenih djelatnosti, odnosno kada je to u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.“

Vijest o marginaliziranju brdskih biciklista brzo se proširila i izazvala burne reakcije skoro svih biciklističkih udruženja u zemlji pa čak i šire. Ipak, po svemu sudeći, ovdje se očito radilo o brzopletosti i površnosti onih koji su inicijalno ovaj Nacrt pravili, ili pak (što bi bilo mnogo gore) o “dimnoj zavjesi” iz koje se kriju neke druge pretenzije.

07.09. 2010

Podešavanje pravilnog položaja sjedištaSavjeti početnicima 1 komentar

Iako se čini da je o položaju sjedenja na biciklu već sve rečeno, da smo ovu temu “sažvakali” sto puta, ipak se i danas susrećemo sa pitanjem “kako pravilno podesiti sjedište”. Tu i tamo ćemo sresti nekog ko sjedi prenisko i muku muči s blagom uzbrdicom – jednostavno položaj mu ne omogućava ugodnu vožnju pa jedva okreće pedale. Drugi je, pak, previsoko i jedva prstima dohvaća pedale što izaziva pomjeranje kukova čas na jednu, čas na drugu stranu i spuštanje karlice kod svakok okretaja pedale. Čak i iskusniji biciklisti vjerovatno nikada nisu provjerili položaj koljena u odnosu na pedalu jednostavnim spuštanjem viska. Evo par sitnica na koje bi dobro bilo obratiti pažnju.

1. Ne plašite se visine

Većina početnika će spustiti sjedište tako da na bicikl može sjesti dok stoji na podlozi. Pogrešno! Nije potrebno da možete dohvatiti podlogu cijelim stopalom dok ste oslonjeni na sjedište jer, praktično, nikad se nećete niti dovesti u takvu situaciju. Naime, ako izgubite ravnotežu i započnete padati logično je da će se bicikl nagnuti na jednu stranu, vi ćete spustiti nogu s pedale i u jednom trenutku osloniti se čvrsto na tlo. Dakle, to što ste dok vozite pozicionirani nešto visočije ne utiče na vašu sigurnost.

2. Ispružena noga

Ako vam je sjedište nisko kao u prethodno opisanoj situaciji to znači da su koljena uvijek savijena. Na taj način vožnja je gotovo nemoguća ili otežana, koljena trpe, a mišići nogu ulažu znatno veći napor. Sjedište podignite tako da vam je noga kad naslonite petu na maksimalno spuštenu pedalu – ispružena, ili tek blago savijena. To je rasterećen položaj kad je okretanje pedala najefikasnije i gdje koljena trpe najmanje opterećenje. Naravno, govorimo o vožnji po ravnom i uzbrdo, za spust je poželjno spuštanje sjedišta što je opisano u drugom tekstu.

Sjedište je podignuto visoko, noga je ispružena, koljena ne trpe

3. Nagib sjedišta

Problem s kojim se susreću muškarci, za razliku od žena, je pritisak prednjeg dijela sjedišta na živac koji uzrokuje da jedan dio tijela “utrne”, odnosno privremeno izgubite osjećaj u njemu. Naročito kod konstantne vožnje u istom položaju kakva je vožnja po dugim, asfaltnim dionicama. Provjerite nagib sjedišta. Ono bi trebalo da stoji paralelno sa podlogom, dakle vodoravno. Ako ga nagnete previše naprijed tijelo će vam kliziti i nećete imati dobru kontrolu bicikla. Ukoliko je prednji dio previše podignut trpite preveliki pritisak. Pored toga, važno je pronaći odgovarajući tip sjedišta za vaš stil vožnje. Idealno je postići da vam sjedalne kosti karlice tačno padaju na sjedište te da lagano između nogu osjetite prednji dio sjedišta čime bolje prihvatate bicikl i imate bolju kontrolu.

4.Okomit položaj koljena u odnosu na pedalu

Sjedište je dizajnirano tako da ga možete pomjerati naprijed-nazad u odnosu na “šticnu” (cijev na koju je postavljeno). Taj hod može biti dugačak i nekoliko centimetara što može bitno uticati na položaj koji zauzimate na biciklu. Previše primaknuto sjedište vas tjera na uspravljeniji položaj ali koljena prelaze preko pedale što može izazvati iritiranje i bol. Ako sjedište pomaknete previše nazad imat ćete povijeniji položaj i ispružene ruke.Da biste odredili idealan položaj sjedišta dobro bi bilo imati pomoć prijatelja koji će pridržavati vaš bicikl. Postavite bicikl na vodoravnu podlogu. Obucite opremu u kojoj inače vozite, sjedite na bicikl i okrenite pedale nekoliko puta unazad kako biste zauzeli prirodan položaj. Zaustavite pedale u horizontalnom položaju i spustite visak s koljena prema pedali. Okomita linija koju pokazuje visak bi trebala da s vašeg koljena prođe kroz osovinu pedale. Ukoliko nemate visak improvizirajte: zavežite hemijsku olovku ili veći ekser za konopac.Ovaj položaj koljena je izuzetno značajan jer čak i malo pomjeranje, za centimetar-dva, ponekad može kod dugačkih tura izazvati bol ili upalu koje se teško riješiti.

Pogrešan položaj sjedišta, visak “pada” ispred osovine pedale ; Ispravan položaj koljena koje je u idealnoj ravni s osovinom pedale

Tekst i foto: Emir Vučijak

Vezani sadržaji:

3.5.2010(ponedeljak) – DIF – Barice – Skakavac Drugovi i drugarice :) nakon prvomajskih praznika, obilja visoko-proteinsko-masne hrane i B-vitamina iz pive predlažem da unešenu razliku kalorija potrošite već u ponedeljak. U saradnji sa momcima iz MTB PULS kluba, ...

11.11.2012 (nedelja) – Čelinska planina Udruženje brdskih biciklista MTBA poziva svoje članove i sve zainteresova bicikliste na vožnju na Čelinsku planinu  u nedelju 11.11.2012. Prijave se primaju do subote 10.11.2011 u 15.00. Okupljanje i polazak sa ...

18.11.2012 (nedelja) – Ljubuša Udruženje brdskih biciklista MTBA poziva svoje članove i sve zainteresova bicikliste na vožnju na Ljubušu  u nedelju 18.11.2012. Prijave se primaju do subote 17.11.2011 u 15.00. Okupljanje i polazak sa parkinga ...

Uspon na Biokovo BK Mostar poziva sve članove i prijatelje kluba na zajednički, tradicionalni, uspon na Biokovo koji je planiran za nedelju 03.06.2012. Start vožnje je iz Makarske sa 0 mnv, sa cilj je ...

28.8.2010 (subota) – Maglić, Trnovačko jezero Najavljujemo vožnju na planinu Maglić i Trnovačko jezero za subotu 28.8.2010. Vožnja je otvorenog tipa, a prijave primamo do petka 27.8.2010 u 15.00. Okupljanje i polazak sa otvorenog parkinga Mercatora ...

16.03. 2009

PREPORUKA: Biciklističke ture za obitelji s djecom

Savjeti početnicima Bez komentara

Jedna od najljepsih stvari koju mozete uciniti za svoju djecu je izgradnja “kulta porodice” i ostvarivanje tijesne veze medju njenim clanovima. Brdski biciklizam je upravo idealna forma da se porodica, kroz jednodnevni boravak u prirodi, druzi, vezuje, odusevljava prirodnim ljepotama, dijeli “dobro i zlo” i na kraju zajedno raduje nakon ugodno provedenog dana. Naravno, rijec je o djeci starijoj od 8 godina i opremljenoj biciklima sa brzinama, off-road gumama i sl. a ne o onoj malog uzrasta, sa biciklima na tri i vise tockova, bez prenosnog mehanizma itd.Jedno od najcescih pitanja koje se postavljaju pred “glavu porodice” je: gdje voziti, odnosno kako odabrati najbolju destinaciju?Ukoliko ste vec imali priliku voziti sa clanovima nekog kluba, osvajati planinske vrhove i prelaziti ture od 50-tak kilometara takva iskusta je najbolje da zaboravite ako je u pitanju izlet s porodicom. Ono sto niposto ne smijete napraviti je postaviti pred obitelj neostvariv zadatak. Evo nekoliko savjeta kako da voznju ucinite ugodnom za sve.

Pratite vremensku prognozuDa bi vam izlet prosao bez vecih problema vodite racuna da ga izvedete po lijepom vremenu. Sunce i bijeli oblaci ce i na fotografijama lijepo izgledati, a vjetrovito, olujno vrijeme, kisa koja pada cijeli dan samo ce ostati u ruznoj uspomeni, a vasa supruga ili djeca omrznuti i pomisao na biciklizam. Pratite, stoga, vremensku prognozu na internetu nekoliko dana unaprijed i izlet planirajte ovisno o najavi vremena. Jedna od stranica koja se pokazala prilicno tacnom i sa mnogo korisnih informacija (temperatura, brzina i smjer vjetra, kolicina padavina…) je: http://vreme.yubc.net/

Pripremite opremu na vrijemePrije voznje svakako pregledajte stanje vasih bicikla. Frustrirajuce je kad dodjete na planinu konstatovati da su npr. kod vase kcerke istrosene pakne, ili da je guma “legla” i trazi krpljenje ili zamjenu. Umjesto da odmah krenete na voznju nervirat cete se oko rjesavanja problema, u goroj varijanti necete ih moci rijesiti. Ako je rijec o pocetku sezone provjerite djeciju odjecu i obucu (da li su ih prerasli, jesu li im jakne ili majice prekratke itd).

Odabir destinacijeNajvaznija stvar za lijep porodicni dan je odabir destinacije koju cete posjetiti. Niposto nemojte odmah odabrati dugacku turu sa velikim usponom jer to moze proizvesti kontra efekat i odbojnost najmladjih. U pocetku birajte lagane ture sa sto manje uzbrdice, sa mekanom podlogom (mozda cak i asfaltnom) a onda tempo postepeno povecavajte, ovisno o interesu koji pokazu svi clanovi grupe. Ukoliko nije rijec o pretjerano velikoj uzbrdici vasa grupa ce vrlo lako preci put od 15-tak do 20 kilometara. Neka vas ove brojke ne zbune i “prepadnu”, biciklom to i nije tako nedostizno. Ilustracije radi, djevojcica od 9 godina bez problema vozi 20-tak kilometara po makadamu i relativno blagoj uzbrdici. Ipak, vodite racuna o fizickoj spremnosti najslabijeg clana grupe te o tome da svi budu zadovoljni voznjom, da svima to bude

uzitak a nikako “patnja”. Niposto djecu ili suprugu ne tjerajte na napor veci od onoga na koji su sami spremni jer ce to biti zadnja kolektivna voznja.OpremaUkoliko planirate voziti s porodicom svakako nabavite krovne ili slicne nosace za vas automobil. To ce omoguciti da se odmaknete od grada i zbilja uzivate u prirodi. Obitelj opremite adekvatnom odjecom i obucom, djeca vole detalje kao sto su sarene kacige ili rukavice bez prsta koje su svakako korisne, biciklisticke majice i sl.Na prvim voznjama rasteretite djecu i suprugu nepotrebne opreme pod cijenu da vi u ruksaku nosite sve potrepstine (rezervna guma, alat, hrana, visak odjece…). No, obavezno ih opremite nosacima za boce i vodom na vlastitom biciklu. Nesto kasnije nabavite im male ruksake u koje ce stavljati svoju opremu.

Ukoliko zivite u Sarajevu predlazemo sljedece:

- Bentbasa – Kozija cuprija – stara uskotracna pruga

Ovo bi trebala da bude vasa prva zajednicka destinacija i svojevrstan test spremnosti na bavljenje brdskim biciklizmom. Nemojte da most bude krajnji cilj vec ga predjite i predlozite im voznju starom Cirinom prugom. Iza mosta slijedi uzbrdica (prvih stotinjak metara neka djeca idu pjesice), potom ravni dio do kraja asfaltne ceste, a onda ostar uspon dugacak 70-tak metara u vidu betonske podloge i rukohvatom s lijeve strane. Ovo postavite kao zadnji izazov nakon cega slijedi nagrada u vidu spektakularnog pogleda na kanjon Miljacke. Tek kad se popnete iza ovog uspona slijedi prava voznja. Na pocetku to je asfaltna cesta ali ubrzo pocinje divan makadamski put sto vodi starom trasom uskotracne pruge koja je dignuta 70-tih godina proslog vijeka. Narocito je ugodno ljeti, za vrijeme velikih vrucina, jer kanjonom struji hladni zrak. Neka ovo bude vase prvo porodicno “off road” iskustvo i test voznja po makadamu. Ukupna duzina koju cete preci je 15-tak kilometara. Ukoliko su djeca i supruga pocetnici skrenite im paznju na oprez prilikom spusta neposredno prije mosta Kozija cuprija. Po povratku u grad gotovo da necete vjerovati da ste bili u prirodi koja ni po cemu ne podsjeca na gradsku vrevu.

Pogledajte interaktivnu mapu ove ture i uputama za svaku od raskrsnica.

- Igman, Veliko polje

Puni uzitak izleta s porodicom cete dozivjeti tek ako se odmaknete od grada. Pri tome nemojte pretjerati vec to cinite postepeno i s oprezom. Za pocetak se prebacite autom do Velikog polja na Igmanu. U autu mozete ostaviti sendvice ili cak ponijeti rostilj, stolice i sl. pa napraviti nekoliko krugova po asfaltiranoj biatlon stazi na Velikom polju. No, za potpuniji osjecaj prirode i sume predlazemo da se vratite nazad do raskrsnice za Bjelasnicu i krenete makadamskim putem koji se odvaja desno, tzv. Josipovom stazom. Put vodi kroz prelijepu sumu a vrlo brzo cete naici na natpis “Prasuma”. Ovdje skrenite lijevo i vozite kroz prekrasnu hladovinu stoljetnih stabala do kraja (cca 3 km). Neka vas ne zbuni naziv “prasuma”, nije rijec o sumi sa lijanama i tigrovima. Naprosto, ovdje je zabranjena sjeca sume koja stoga ima svoj prvobitni oblik i stoga nosi naziv prasuma.

- Sabici-Sinanovici

Ukoliko vasa supruga ili djeca ne vole makadamsku podlogu, ili jos nisu imali iskustva s njom, ukoliko njihovi bicikli jos nisu pravi brdski bicikli, mozete napraviti ugodnu voznju od Sabica do Sinanovica. Rijec je o asfaltnoj cesti kojom ne protice tako gust saobracaj, a koja vijuga kraj Tusilske rijeke. Usponi nisu tako ostri pa nece biti potrebe za pjesacenjem i guranjem bicikla. Poseban ugodjaj je odmor kraj cesme u Pervizima.

- Igman, Veliko polje-Hrasnicki stan

Nakon sto ste napravili nekoliko testnih izleta i vidjeli da vasa obitelj ima elana za brdski biciklizam, postavite pred njih pravi zadatak: posjeta domu Hrasnicki stan. Od Velikog polja, pored ratne dzamije, do Hrasnickog stana vodi makadamska cesta dugacka oko 6 km. Ovdje cete vec vase clanove staviti na kusnju jer ce morati savladavati uzbrdice i zaputiti se cestom kroz pravu sumu. No, neka se ne obeshrabre, relacija je kratka i ako im se voznja uzbrdo ucini preteskom dionicu mogu preci i pjesice. Livade oko Hrasnickog stana su narocito lijepe u junu, kad cvjeta raznovrsno cvijece.

- Bijambare

Ako vas ne mrzi voziti auto nepun sat vremena, lijepa destinacija za porodicni izlet je podrucje Bijambara, narocito uz posjetu istoimenom kompleksu pecina. Ovdje mozete kombinovati lagane voznjice asfaltiranom prilaznom cestom ali i nastaviti dalje sumskim makadamskim putem. U planinarskom domu Bijambare mozete se pocastiti domacom kuhinjom od koje preporucujemo ustipke sa kajmakom ili domaci grah.

- Sabici – brdo Pijevac – Sinanovici

Ova tura se vec sasvim moze nazvati pravom off-road destinacijom iako nece predstavljati nedostizan napor. Najvaznije je da djecu i suprugu prethodno motivirate kako je rijec o nedirnutoj prirodi, kako ce vidjeti gornji tok rijeke Rakitnice koja je pravi dragulj te kako ce, u stvari, voziti na dvije planine: Bjelasnici i Visocici. Svakako posjetite i nekropolu stecaka u Sabicima. Prvi dio ture je klasicni makadamski off-road sa ne tako teskim uzbrdicama (cca 12 km) do sela Sinanovici. Povratak je asfaltom, kraj Tusilskog potoka sto je zgodno cak i u varijanti da se pokazu znaci umora ili pada volje kod djece. Naime, uvijek mozete skoknuti po automobil dok supruga i djeca naprave pauzu i skratiti duzinu ture. No, uvjereni smo da za ovim nece biti potrebe.

Pogledajte interaktivnu mapu ove ture sa detaljnim visinskim profilom i uputama za svaku od raskrsnica.

- Igman – Ravna vala

Krenete li sa Velikog polja putem prema Javorniku gdje se nalazi i istoimeni planinarski dom, naci cete se na kruznoj stazi koja vodi preko Ravne vale, dugackoj 22 kilometra. Samo ime Ravna vala kazuje da je rijec o relativno ravnom podrucju, no, ova tura ipak ima nesto uspona i spusta. Moze se reci da je prva polovica ture sadrzana uglavnom u blagom usponu, na jednom mjestu se otvara prekrasan vidikovac prema podnozju Igmana, potom prelazi preko lokaliteta Ravna vala da bi se u laganom nagibu spustila u Josipovom stazom, prosla kraj Prasume i ponovo dosla na Veliko polje. Zgodna stvar s ovom turom je sto, ukoliko ocijenite da vasa grupa nema volje obici cijeli krug, uvijek se mozete zaokrenuti natrag i zacas spustiti na polaznu tacku. Pri tome, opet ce ostati predivan osjecaj voznje makadamskom cestom kroz divnu cetinarsku sumu.

Pogledajte interaktivnu mapu ove ture sa detaljnim visinskim profilom i uputama za svaku od raskrsnica.

10.04. 2010

Zadnji mjenjač: princip rada, problemi i kako ih otklonitiSavjeti početnicima 5 komentara

Ponekad i kratki ali spektakularni spust, poput onog na Veleži, Čvrsnici ili dijelu Mosora gdje je kamenjar zaista grdan, može izazvati pravu frustraciju bicikliste zbog poremećaja u radu zadnjeg mjenjača. Naime, meni se nedavno desilo da nakon žestokog spusta brzine “više nisu htjele da rade kako treba”, čula se neka buka od preskakanja lanca, šaltanje je bilo otežano a lanac je sam od sebe preskakako sa zupčanika na zupčanik. Nema druge nego alat u ruke i pokušati podešavanje na licu mjesta. Ali kako?

Da biste preduprijedili neželjene situacije i znali i sami izvršiti neophodna, minimalna podešavanja mjenjača, dobro je znati princip rada zadnjeg mjenjača. Tačno je da je njegovo funkcionisanje relativno kompleksno, ali ipak, razumijevanje barem osnovnih principa rada, osjećaj za ono šta se, u stvari, dešava može preduprijediti nastajanje određenih problema.

Radi lakšeg pojašnjenja određene dijelove mjenjača i zupčanike ćemo označiti slovima kao na slici:

Jednostavna shema osnovnih pogonskih elemenata: kasete, zupčanika pogona i zadnjeg mjenjača

A sada, krenimo redom:

Kako kabl pomjera mjenjač unutra i prema vani?

Kada pomjeramo polugu shiftera na način da vuče sajlu prema unutra, dakle natežemo je unutar bužira (bužir – tanka cijev kroz koju prolazi sajla), dodatni dio sajle mora doći odnekud. To “odnekud” je komad sajle između kraja bužira i mehanizma mjenjača sa vodilicom sajle koja, uvlačeći se, pokreće cijeli mehanizam. Ovaj komad sajle je preusmjeren dijagonalno preko mjenjača s kojim tvori paralelogram. Kad se povuće sajla, udaljenost između stranica paralelograma se skraćuje čime se donji kraj paralelograma pomjera prema unutra. Time se cijeli mehanizam pomjera prema unutra, točkić vodi lanac u drugi položaj i prebacuje ga na sljedeći zupčanik kasete mijenjajući brzinu. Obrnuto, pomjeranjem shiftera u suprotnom smjeru, kad popusti zatezanje sajle, zbog napetosti paralelogram teži da se vrati u početni položaj, odnosno mehanizam se pomjera prema vani i mijenja brzinu u suprotnom smjeru.

Princip rada paralelograma zadnjeg mjenjača

Kako djeluju granični vijci?

Potezanje sajle je nemoguće izvesti tako da lanac idealno “padne” na prvi i zadnji zupčanik. Sajla teži da lanac prebaci i preko zadnjeg zupčanika. Da se to ne bi dešavalo postoje granični vijci. Dva granična vijka su poput dvije podesive barikade. Vijak ograničava putanju paralelograma u jednom smjeru. Podešavanjem granice, odnosno dotezanjem ili otpuštanjem vijka, raspon paralelograma će se mijenjati. U konačnom, to će uticati na maksimalni položaj mjenjača, odnosno lanca na zadnjem zupčaniku. Pri tome, H-vijak ograničava hod paralelograma prema unutra, odnosno zaustavlja lanac na na najmanjem zupčaniku, dok L-vijak čini to isto ali prema van, na suprotnoj strani kasete, odnosno najvećem zupčaniku. Stoga će pravilno podešavanje zategnutosti H i L graničnog vijka omogućiti pravilno podešen maksimalni hod mjenjača.

Uloga graničnika (L/H) u radu mjenjača

Kako i zašto djeluje vodič točkića (lanca)?

Jedan od najvažnijih faktora pri izmjeni brzina je udaljenost vodiča točkića koji vodi lanac do dna zupčanika. Između vodiča točkića i zupčanika je dio lanca. Prekratka udaljenost između njih daje manje bočno gibanje i vodič točkića (lanca) će skrenuti lanac nedovoljno, neće uspjeti prebaciti brzinu. Normalna udaljenost će pomjeriti lanac sa jednog zupčanika na drugi, a prevelika će dovesti do toga da lanac naprosto preskoči sljedeći zupčanik.Na primjer, ako 6 mm bočnog pomjeranja vodiča točkića izaziva pomjeranje lanca za 20 stepeni i dovodi ga na sljedeći zupčanik, onda to znači da će npr. 8 mm bočnog pomjeranja vodiča ukoliko je ista dužina lanca, biti previše i dešavat će se “preskakanje” brzina. Prema tome, za dobar rad mjenjača udaljenost od vodiča točkića (lanca) i zupčanika mora biti kratka i konzistentna. Lanac mora biti tačno određene dužine, stoga se i mijenja ako se vremenom istegne zbog dugotrajnog rada.Na slici je prikaz mogućih položaja i kretanja točkića koji vodi lanac.

Ako se lanac skrati za jednu ili dvije karike postaje napetiji i točkić preko kojeg je vođen se poteže (A) pri čemu se kompletna konstrukcija vodiča točkića udaljava od zupčanika (B).

Posljednja stvar koja utječe na korištenje točkića koji vodi lanac je položaj ravnoteže suprotstavljenih sila u vodilicama. Jedna teži da preseli oprugu vodiča točkića prema dolje, druga ga pomiče prema gore. Ovo je prilagodljivo korekcijom B-vijka. Na primjer, kada se lanac pomiče prema većim zupčanicima, on povlači prema dolje dno mjenjača vodeći prema dolje i točkić koji vodi lanac. Pošto se to dešava obrnuto od kretanja kazaljke na satu dodatno se povećava napetost opruge što uzrokuje da se kompletno tijelo mjenjača zateže i nastoji da točkić vrati u prvobitni položaj.

* * * * * * * * * *

Pošto ste bicikl kupili da uživate u prirodi a ne da se bakćete s geometrijom, princip rada mjenjača možete shvatiti i pažljivim posmatranjem šta se dešava prilikom izmjena brzina. Bilo kako bilo, i pored činjenice da će mnogi radije podešavanje rada mjenjača ustupiti iskusnijem serviseru, nije naodmet znati kako otkloniti sitne nepravilnosti u radu. Radi pojašnjenja, podsjetite se slova kojima smo označili zupčanike i vijke na početku teksta.

SIMPTOM: Prebacivanje do Z zupčanika (najveći) je sporo

- Problem: L-vijak je previše zategnutRješenje: Odvijte L-vijak za 1/4 kruga. S malo prilagodbe možete imati rapidno poboljšanje- Problem: Ako se lanac u vožnji nalazi na zupčaniku H (prednji najveći)Rješenje: treba izbjegavati prebacivanje na zadnji najveći zupčanik (označen slovom Z)- Problem: Ako mjenjač pokazuje ove simptome samo kad se koristi shifter, to znači da je sajla previše labava

Rješenje: Zategnite sajlu uz pomoć cilindričnog vijka na sajli (bužiru)

SIMPTOM: Prevelika buka kad je lanac na zupčaniku Z

- Problem: Ako vodič točkića lanac vodi s malim pomakom prema unutra, ukoso u odnosu na zupčanik Z, to znači da je L-vijak previše labav.Rješenje: Zategnite L-vijak

- Problem: Ako vodič točkića lanac vodi s malim pomakom prema van, ukoso u odnosu na zupčanik Z, to znači da je L-vijak previše zategnut.Rješenje: Otpustite L-vijak- Problem: Ako je vodič lanca suviše usmjeren na zupčanik Z, onda je možda B-vijak previše labav.

Rješenje: Zategnite B-vijak- Ako zatezanjem B-vijka ne možete otkloniti ovaj simptom, onda je možda lanac predugačak.Rješenje: Provjerite dužinu lanca, pokušajte ga skratiti ili zamijeniti odgovarajućim. Možda je postao istegnut.

SIMPTOM: Lanac preskače na zupčanik Z kada se prebaci na Y

- Problem: L-vijak je suviše labavRješenje: Zategnite L-vijak- Problem: Ako vodič lanac dovodi daleko ispod zupčanika Z, a zatezanje L-vijka ne daje željeni pomak, B-vijak je previše zategnutRješenje: otpustite B-vijak- Problem: Ako dotezanjem B-vijka točkić ne dovodi lanac dovoljno blizu zupčanika, onda je mjenjač koji se koristi neadekvatan kaseti kojoj je namijenjenRješenje: Koristite kasetu sa većim zupčanicima, promijenite mjenjač, ili pokušajte s promjenom napetosti opruge mjenjača

SIMPTOM: Neka ili sve promjene brzina prema unutra se dešavaju presporo

- Problem: Sajla je labava.Rješenje: Otpustite vijak za podešavanje sajle- Problem: Točkić koji vodi lanac je istrošenRješenje: Provjerite stanje oba točkića koji vode lanac. Možda je samo zaprljan a možda su mu zupci istrošeni.- Problem: Lanac je istrošen.Rješenje: Provjerite stanje lanca i zamijenite ga ako je potrebno.

SIMPTOM: Neka ili sve promjene brzina prema van se dešavaju presporo

- Problem: Sajla je previše zategnuta.Rješenje: Zategnite vijak za podešavanje sajle- Problem: Javlja se veće trenje sajleRješenje: Provjerite da li su sajla ili bužir zaprljani, provjerite da li je sajla oštećena, zahrđala ili nedovoljno podmazana- Problem: Ako se ovaj simptom pojačava kako se lanac pomjera sve dalje, možda je točkić koji vodi lanac daleko od zupčanikaRješenje: Provjerite da li je B-vijak previše zategnut, da li ima nečistoća u osovinama i zupčanicima točkića koji vodi lanac.

SIMPTOM: Lanac se prebacuje za dvije brzine kada se shifter pomjeri za jednu poziciju

- Problem: Sajla je labava (za slučaj prema unutra) ili je previše zategnuta (za slučaj prema van)Rješenje: Korigujte zategnutost sajle na vijku za podešavanje. Ako ovo nije dovoljno učinite to na drugom kraju sajle koristeći vijak i mehanizam za fiksiranje kraja sajle.- Problem: Shifter je već bio pomjeren za jedno mjesto ali to nije pratilo pomjeranje lanca, pa je,

zapravo došlo do prebacivanja lanca za dva mjestaRješenje: Ponovo prebacite shifter.

SIMPTOM: Lanac neće da se pomjeri prema unutra kad se pomjera shifter za jedno mjesto, odnosno, potrebno je shifter pomjeriti za dva mjesta da bi se promijenila brzina

- Problem: Sajla je labavaRješenje: Zategnite sajlu uz pomoć vijka za podešavanje ili mehanizma na kraju sajle- Problem: Lanac je istrošen.Rješenje: Provjerite istrošenost lanca i po potrebi ga zamijenite.

SIMPTOM: Lanac proizvodi buku prilikom prebacivanja na određeni zupčanik prema unutra (s manjeg na veći zupčanik), ali ne i kad s druge strane dolazi na isti zupčanik (s većeg na manji)

- Problem: Sajla ima višak trenja.Rješenje: Provjerite da li su sajla ili bužir zaprljani, provjerite da li je sajla oštećena, zahrđala ili nedovoljno podmazana- Problem: Višak trenja unutar mehanizma shifteraRješenje: Testirajte sa drugim shifterom. Servisirajte shifter tako što ćete ga očistiti i eliminisati simptom.

SIMPTOM: Kod podešavanja napetosti sajle, shifter djeluje kao da je sajla prekratka za pomake na neke brzine, ali i kao da je predugačka za druge

- Problem: Sajla ima višak trenja.Rješenje: Provjerite da li su sajla ili bužir zaprljani, provjerite da li je sajla oštećena, zahrđala ili nedovoljno podmazana- Problem: Sajla ne odgovara shifteruRješenje: Provjerite kompatibilnost sajle.- Problem: Generalno, cijeli sistem mjenjača je zaprljanRješenje: Očistite zupčanike, lanac, mjenjač izvana i iznutra kao i mehanizam shiftera- Problem: Generalni sistem komponenti nije kompatibilan.Rješenje: provjerite kompatibilnost mehanizma shiftera, mjenjača i kasete sa zupčanicima

SIMPTOM: Lanac se sam od sebe pomjera za jednan zupčanik iako shifter stoji u istom položaju

- Problem: Ako se mjenjač pomjera, unutrašnja napetost sajle je premalenaRješenje: Provjerite zategnutost sajle i korigujte je uz pomoć vijka za dotezanje (na kraju bužira tik uz shifter)- Problem: Ako mjenjač preskače možda je prelabava poluga shifteraRješenje: Zategnite polugu shiftera

Možda vas zbunjuje ovoliko pobrojanih mogućih simptoma i problema s radom mjenjača, no, nemojte da vas to obeshrabri u pokušaju da sami izvršite mini-servis. U suštini, ako niste eksperimentisali sa

dogradnjom nekompatibilnih komponenti, većina problema je uzrokovana prljavštinom. Dakle, ne dozvolite da blato, prljavština i hrđa zavladaju već povremeno očistite i podmažite kompletan sistem.Sljedeća stvar koju ćete provjeriti je precizno podešavanje vijaka H i L, odnosno određivanje granice do koje će se lanac pomjerati prilikom izmjene brzina. Slobodno eksperimentišite, ne možete ništa pokvariti. Ponekad je dovoljno da vijak okrenete za pola kruga pa da grozna buka nestane a mjenjač radi kao “švicarski sat”.

Na kraju, poigrajte se i sa dotezanjem sajle. U većini slučajeva bit će dovoljno zatezanje ili otpuštanje na vijku koji se nalazi na početku bužira, tik uz shifter. Samo u ekstremnim slučajevima sajlu ćete korigovati na mjestu gdje ulazi u mjenjač. Zatezanjem sajle postići ćete da izmjena brzina bude precizna i brza.

Koliko god se činilo da nikad nećete uspjeti ugoditi mjenjač po vašoj želji i ma kako vam se sve činilo komplicirano ne odustajte. Nakon dužeg eksperimentisanja shvatit ćete suštinu, “potrefiti” ono mjesto gdje više ne treba ništa dotezati ili otpuštati i tek tada ćete osjetiti pravo zadovoljstvo zbog činjenice da ste uradili pravu stvar. Osjećat ćete se gordo i ponosno, mjenjač će raditi savršeno, a vožnja će činiti veći užitak.

Ako i ne uspijete, barem ste pokušali. Stvar će uvijek popraviti neko u obližnjem servisu.

Tekst i foto: Emir Vučijak

26.09. 2009

URADI SAM: Čišćenje i podmazivanje biciklaSavjeti početnicima 12 komentara

Za razliku od gradskih vožnji po asfaltu, odlazak biciklom u prirodu izložit će vašeg ljubimca mnogo težim uvjetima eksploatacije. Prljavština, prašina, zemlja ili blato gotovo su neizbježna pojava i malo kad ćete se s vožnje vratiti čistog bicikla. Iako su danačnji XC bicikli građeni uglavnom od aluminija i nehrđajučih materijala otpornih na vodu i nečistoće, ipak pojedini mehanički sklopovi traže redovno održavanje i podmazivanje. Često pitanje koje početnici postavljaju je: kako očistiti bicikl? U nastavku dajemo odogovor uz par zgodnih savjeta koji se tiću održavanja bicikla i što boljem stanju.

Čišćenje bicikla možemo podijeliti u tri faze: odmašćivanje, pranje i podmazivanje. Prva faza podrazumjeva odmašćivanje pogonskih elemenata bicikla i svih ostalih gdje je došlo do nakupljanja masnoće i prljavštine koja se na nju zalijepila. U prilogu je par slika zaprljanog lanca, kasete i pogona. Za odmašćivanje je najbolje koristiti specijalna sredstva poput WD40, ili u jeftinijoj varijanti petrolej. Još jeftinija varijanta (koju koristi i autor ovih redaka) jeste nafta. Odnos cijene nafte i petroleja je načešće 1:2 tako da je ušteda značajna.

Postupak odmašćivanja je jako jednostavan a podrazmjeva nanošenja malih količina nafte pomoću četke na dijelove koje čistimo. Ovoj fazi posvetite dovoljno pažnje jer je čistoća pogonskih dijelova jako bitna za njihov vijek trajanja i način rada. Odmašćivanje lanca je najkomplikovaniji dio ove prve faze. Ukoliko nemate tzv. “power link” kariku (karika pomoću koje se lanac može rastaviti bez ikakvog

alata), onda preporučujemo detaljno čišćenje starom četkicom za zube i naftom. Ako pak možete rastaviti lanac, onda je najbolji metod mućkanje lanca u zatvorenoj posudi sa naftom, pri čemu se ovaj proces ponavalja sa novom čistom naftom i do nekoliko puta.Napomena: prilikom odmašćivanja dobro vodite računa da nafta ne dođe do kočionih površina (rotori/obručevi i pakne) jer to može uzrokovati čak potpuno otkazivanje kočnica.

Drugi korak je pranje. Bilo bi lijepo koristiti šampon za automobil (izbjegavajte obične deterdžente koji djeluju abrazivno), toplu vodu i slično, no, najčešće se skidanje blata i prljavštine s bicikla vrši pranjem u obližnjoj autopraonici. Zbilja, voda pod pritiskom će efikasno odstraniti nečistoće s vašeg bicikla. Naravno, potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da je riječ o visokom pritisku i malo odmaknuti prskalicu, naročito od guma i mekanih materijala (uostalom, i kod pranja automobilskih guma moguće je izrezati gumu mlazom vode). Ono na šta treba posebno obratiti pažnju jesu pokretni dijelovi bicikla gdje se nalaze kuglični ležajevi. Iako su zatvoreni sklopovi, ipak je moguće jakim mlazom utjerati čestice prašine u nabe (osovina i prateći dio točka) i pogon (centralni dio na koji su pričvršćene pedale). Večinu ostalih dijelova možete bezbjedno očistiti vodom. Nakon pranja, bicikl posušite krpom. Odaberite krpu koja ne ostavlja niti i ne osipa se.

Za podmazivanje možete koristiti vosak ili ulje. Vosak daje loše efekte na kiši i po izrazito hladnom vremenu, ali traje znatno duže. Nasuprot vosku, ulje traje kraće ali i bolje obavlja posao podmazivanja. Autor ovih redaka koristi obično ulje za motorne pile (npr. Lancol) koje daje izvrsne rezultate. Ono je dovoljno dobro za podmazivanje a nije toliko ljepljivo i ne skuplja previše prljavštine. Litar ovog ulja košta oko 7 KM i trajat će vam godinama. Radi lakšeg nanošenja ulja pokušajte nabaviti neku manju pumpicu ili plastičnu flašicu poput onih kakve su se koristile za podmazivanje šivaćih mašina. Nakon što naneste ulje na lanac, preporučujemo da višak ulja obrišete krpicom.

Iako ne postoji striktno propisano pravilo, lanac bi dobro bilo nakon svake vožnje očistiti od blata. No, ako vozite po suhom vremenu bez blata, pranje nije nužno. Standardni interval podmazivanja lanca je svakih 100-150 kilometara. Pored lanca i zupčanika, korisno je povremeno podmazati šiftere

(prebacivače/ručice mjenjača), mjenjače, kočnice na mjestima gdje su pričvršćene za ram, kao i sve ostale sklopove koji se pomjeraju. Nekad je kapljica ulja dovoljna da eliminiše dosadno škripanje.

Održavanje bicikla je ključno za njegov dugovječan rad, ali i vašu sigurnost. Stoga posvetite dovoljno pažnje i ovom segmentu kako bi bavljenje brdskim biciklizmom bilo što ljepše i sigurnije.

11.02. 2010

Biciklistički ventili – kako pravilno napumpati gumu?Savjeti početnicima 5 komentara

Nedavno je jedan naš kolega biciklist imao banalan problem: kako napumpati unutrašnju gumu svog bicikla. Stvar naoko jednostavna, ipak može izazvati problem ili nervozu ako se prvi put susrećemo sa tim, osobito ako griješimo u proceduri. Konkretno, radilo se o unutrašnjoj gumi sa Presta ventilom i proceduru napuhivanja je bilo potrebno prethodno znati.

Ukoliko odlazite biciklom u planinu svakako ćete ponijeti rezervnu gumu i pumpu. Neki biciklisti rezervnu gumu drže omotanu izolir trakom oko rama bicikla, najčešće “šticne” (cijev ispod sjedišta) i ona je uvijek tu, zlu ne trebalo. Bilo kako bilo neophodno je provjeriti da li je guma ispravna i da li rupe na “felgama” (obručevima točkova) odgovaraju ventilu rezervne gume.

Postoje tri tipa ventila:

a) Auto (“američki”)

b) Presta (“francuski”)

c) Dunlop (“engleski”)

U osnovi, sva tri ventila su pouzdana i ne bi trebali gubiti pritisak u gumi, ali se razlikuju u tehnologiji.

Auto ili tzv. američki, kako mu samo ime kaže, koristi se i kod automobilskih guma. Zatvoren je običnom plastičnom kapicom ispod koje se krije “iglica”. Princip rada je jednostavan: pumpa kad se zatvori pritisne iglicu i oslobodi prostor za ulazak zraka. Ovaj ventil je nešto širi i zna biti uzrok frustracije biciklistima koji su predhodno koristili gume sa užim, Presta ventilima. Kvalitetniji i skuplji obručevi imaju adapter na samoj rupi koji se skida ili ostavlja, ovisno o tipu gume. Kako bi se sa obručem napravljenim za Presta ventile koristile gume sa auto ventilom, moguće je prethodno izbušiti veću rupu odgovarajućom burgijom ali uz oprez da se rupa poslije kvalitetno obradi što sitnijom, okruglom turpijom kako ostatak nakon bušenja ne bi izazivao pucanje gume.

Presta ili tzv. francuski ventil je nešto uži i namijen je biciklističkim gumama, a konstruisan tako da omogućava lakše upumpavanje zraka i s manje napora postizanje većeg pritiska. Unutar ventila se nalazi dio sa kapicom koju je prije pumpanja potrebno odvrnuti do kraja. Kapica je načinjena tako da se odvrtanjem ne može skinuti. Ukoliko je vaša pumpa sa širim otvorom predviđenim za auto ventil potrebno je na presta ventil navrnuti adapter. Ovo učinite oprezno kako navrtanjem adaptera ne biste ponovo zatvorili kapicu ventila. Potom slijedi pumpanje identično kao kod svih ventila. Na kraju, nakon što skinete adapter, kapicu presta ventila zavrnite do kraja i zatvorite cijeli ventil za to predviđenom plastičnom ili ukrasnom kapicom.

Dunlop ili tzv. “engleski” ventil se najčešće sreće na starijim biciklima jer je do nedavno, tačnije do popularizacije Presta ventila, bio standard za biciklističke ventile. Odlikuje ga relativno komplikovan dizajn od tri odvojiva dijela. Sa auto ventilom dijeli promjer tijela ventila pa zahtjeva i isti promjer otvora na obruču. S druge strane, sa Presta ventilom dijeli promjer otvora za zrak pa se za ova dva tipa ventila koriste iste pumpe ili isti adapteri. Odlika ovih ventila je da ne mogu podržati veliki pritisak (ne veći od 5 bara), dok se pri samom pumpanju mnogo energije troši na savladanjavnje otpora ventila.

Stvar izgleda prilično jednostavna pa ipak dešava se da početnici griješe i naprosto ne uspijevaju napumpati gumu. Važno je upoznati se i sa principom rada pumpe. Naime, većina pumpi ima “jezičak” na izlaznom dijelu koji se, nakon što se pumpa postavi na ventil gume, podiže ili spušta, ovisno o tipu pumpe. Uloga ovog podizanja ili spuštanja ventila je da se pomjeri dio unutar pumpe koji pritiska iglicu ventila (samo kod auto ventila) i tako omogućava upumpavanje zraka. Bez ovoga ćete bezuspješno pokušavati i trošiti energiju. Zato prethodno provjerite princip rada vaše pumpe.

Naravno, želimo vam što manje problema s gumama i da budete u što manje situacija gdje će vam ovi savjeti zatrebati.

05.11. 2009

Garderoba za hladne (biciklističke) daneSavjeti početnicima 6 komentara

Iako mnogi vezuju bicikl za ugodne ljetnje dane, biciklizam je moguć gotovo tokom cijele godine. Nedavno nam je jedan čitalac postavio pitanje “Šta ste nosili od opreme?” misleći prvenstveno na garderobu potrebnu za vožnju u planini kad zavladaju hladnoće.Iskustva su, naravno, različita: ono što jednom biciklisti smeta, npr. hladnoća, drugom donekle odgovara; neko može voziti i kratkih rukava dok će drugi obući jaknu protiv vjetra… No, generalni stav bi bio da se treba pripremiti na iznenađenja, jer s planinskom studeni se nije šaliti.

Prva stvar koju preporučujemo prije odlaska na vožnju je praćenje vremenske prognoze. Naročito skrećemo pažnju na podatke o pravcu i snazi vjetra. Nije isto voziti bez vjetra, po sunčanom danu ili kad puše oštri sjeverac. Važno je, pri tome, imati na umu da su zimi jutra i večeri izrazito hladne, a tokom dana se može očekivati porast temperature. Na kraju, nije isto voziti u dubokoj šumi gdje ne dopiru tople sunčeve zrake ili preko livade, hercegovačkog krša i dr. gdje ste ipak izloženi kakvom-takvom suncu.

Ključ rješenja bi mogao biti u slojevitom oblačenju. Naime, praksa je pokazala da je dobro opremiti se s više slojeva odjeće i po potrebi, tokom vožnje, skidati nepotrebno. Dakle, praktično je obući kratki šorc i preko njega duge hlače koje imaju topli sloj. Tako ćemo ujutro ili u slučaju vjetra zadržati toplotu koju proizvodi tijelo, ali ako temperatura zraka poraste i postane nam vruće, hlače začas možemo skinuti i odložiti u ruksak. Kratki šorc većina biciklista posjeduje i koristi tokom ljeta, a za zimske dane poželjno je nabaviti duge, toplije hlače. Cijene se kreću od 50-tak km za “no name” proizvode kakvi se mogu naći u običnim prodavnicama sportske opreme ili u biciklističkim radnjama poput “Prizma sporta” u Sarajevu gdje smo vidjeli prilično solidne biciklističke zimske hlače, pa do nekoliko stotina maraka za vrhunske modele tipa Cannondale, Endura i slično. Postoje varijante širokih, klasičnih sportih panatalona za vožnju bicikla i biciklističkih tajica za zimu.

Biciklističke hlače, klasične i tajice

Gornji dio garderobe bi takođe mogao biti slojevit. Preko uobičajene majice kratkih rukava može se obući dres dugih rukava (obični ili topli, namijenjen zimskim uvjetima vožnje).Savjetujemo na početku vožnje obući i jaknu dok se tijelo malo ne zagrije, a potom je skinuti. U ovisnosti o pojavi vjetra i visini temperature preko ovakve majice ćete obući biciklističku jaknu koja vas štiti od vjetra, tzv. windstoper. One se izrađuju poput obične kabanice i imaju zadatak da ne propuštaju vjetar, ali postoje i jakne s toplim slojem, slične “duksericama” ali namijenjene biciklizmu. Savjetujemo svakako nabavku jedne ovakve, mada je moguća i zamjena s danas sve popularnijim duksericama od “flisa”.

Primjer bicikliskičke majice dugih rukava i topla jakna/flis

Na kraju, za izrazito hladno i vjetrovito vrijeme, preko ovih gornjih slojeva ćete obući vjetrovku (windstoper). Dobro bi bilo da je od GoreTex ili sličnog materijala, po mogućnosti da ima i opciju skidanja rukava, jer ste tako “jednim metkom” postigli više pogodaka: zaštitili se od vjetra, moguće kiše, raskomotili skidanjem rukava… Ovu jaknu ćete često koristiti i ljeti jer spust s planine i ljeti zna biti prohladan. Uz to, jakna će vas zaštititi od udara granja po rukama i slično. Preporučujemo jakne u upadljivim bojama radi bolje vidljivosti.

Windstoper jakna za zaštitu od vjetra i kiše

Sa jaknom se priča o garderobi za hladne dane ni izbliza ne završava. Ruke je potrebno itekako zaštititi i tu pomažu jedino tzv. “full-finger” rukavice, odnosno one s prstima koje ne propuštaju vjetar. Bez njih spust je gotovo nemoguć, a hladnoća u prstima može u najgorem biti uzrok pada s bicikla.

Full-finger rukavice, tanje i deblje zavisno od namjene, za manje i više hladno vrijeme

Ovisno o sklonosti neki će biciklisti i glavu i vrat zaštititi “potkapom” preko koje oblače kacigu. Ovaj dio garderobe je poznat i pod imenom “balaklava”. Liči na kape kakve oblače vozači Formule 1 prije kacige, a uglavnom su od toplog materijala kakav je flis i slično. Postoje i modeli od tzv. coolmax materijala koji izbacuje znoj vani i pruža visok stepen prozračnosti. Uz “balaklave” možete kombinirati i kapu koja se nosi ispod kacige i topli štitnik za vrat.

Balaklava (podkapa) od coolmax maeterijala i toplija termo kapa za hladnije vrijeme

Studen se može uvlačiti i na noge. Za zimski period poželjno je imati dublje biciklističke patike. Idealno bi bilo da i one imaju GoreTex membranu jer tada noga diše ali će biti zaštićena od vode, kiše i sl. No, i obične patike te stopala i članke moguće je zaštititi specijaliziranim “navlakama” koje se često izrađuju od neoprenskog materijala. Izuzetno su lagane, štite od vjetra i vlage, a navlače se preko patika. Za one

koji voze SPD ili slične sisteme pedala ostavljen je otvor na dnu ovih navlaka pa je moguće voziti i “ukopčanih” nogu u pedale.

Primjer duboke zimske obuće za takmičarski i rekreativni biciklizam

Termo navlake za obuću i namjenske zimske biciklističke čarape

Tekst: Emir VučijakFoto: Ilustracija, Adnan Bavčić

26.10. 2009

Vremenska prognoza i brdski biciklizamSavjeti početnicima Bez komentara

Vjerovatno nema bicikliste kojeg barem jedanput nije iznenadila kiša u planini ili koji nije ponio previše tople garderobe a ispostavilo se da je dan sunčan i ugodan za vožnju, a topla garderoba nepotrebna. Kako planirati vožnju i biti optimista da će vikend biti “dobar” dok lije kiša pet-šest dana ranije? Šta možemo očekivati u planini? Kako prilagoditi garderobu vremenskim uvjetima? Odgovore na ova pitanja ponekad nam može dati poznavanje nekih osnovnih postulata meteorologije.

Iskustvo je, naravno, ponajbolji učitelj. Autor ovog teksta je i sam ranijih godina znao biti zatečen usred ljeta na Bjelašnici temperaturom od svega dva-tri podioka iznad nule i biti neadektavno opremljen. No, čak i usputno bavljenje meteorologijom i praćenje prilika na našim planinama omogućili su da danas planiramo vožnje sedmicu dana unaprijed i “pogodimo” divan sunčan dan iza kišne sedmice. Isto tako, nije naodmet znati šta nas očekuje na nekoj od planina, kako se zaštititi od vjetra, sunčevog zračenja, pojave komaraca… Ilustracije radi, vožnju na Rujište 25. 10. 2009. godine smo planirali gotovo sedmicu unaprijed, kad su brda oko Sarajeva bila prekrivena snijegom, temperatura iznosila tek neznatno iznad nule a kiša konstantno padala kao da želi da nas odvrati i od same pomisli na biciklizam. Na kraju, ispostavilo se da je dan bio izvrstan i uživali smo u ljepoti krajolika i vožnje. Iako je naše poznavanje meteorologije laičko, prenijet ćemo vam osnovna iskustva do kojih smo došli i kojih se pridržavamo prilikom organiziranja brdsko-biciklističkih tura.

Godišnje doba i odabir destinacije za vožnju

Ako nije riječ o kratkoj prigradskoj vožnjici već o organizaciji prave “ture” poželjno je voditi računa o geografskom području u koje odlazimo i prilagoditi ga godišnjem dobu u kojem vozimo. Na sreću, Bosna i Hercegovina je raznovrsna zemlja u kojoj vladaju različite klime: dok Hercegovinu zapljuskuje talas mediteranske klime, u Bosni vlada umjereno-kontinentalna pa i planinska klima. Stoga je poželjno proljetnje i jesensko/zimske ture organizirati u regiji Hercegovine, jer je tada temperatura viša nego u Bosni, manja je mogućnost za kišu i teren je pogodniji za vožnju, dok je za velikih ljetnjih vrućina svakako ugodnije u šumovitim, visokim planinama Bosne gdje usput nailazimo na bezbrojne izvore hladne, pitke vode. Pri tome, izbjeći ćemo vožnju u vrelom, hercegovačkom kršu. Ilustracije radi, prvu ovogodišnju vožnju smo imali 18. januara na Podveležju, po suhom vremenu i temperaturi od desetak

stepeni celzijusa, dok su planine u Bosni bile prekrivene debelim snježnim pokrivačem. No, za vrijeme ljetnjih vrućina uživali smo u šumovitim bosanskim brdima na ugodnih 20-tak stepeni celzijusa.Osim toga, nije naodmet znati da su tokom ljeta jutra ugodna a sredina dana vruća pa je bolje krenuti što ranije na vožnju i na veću nadmorsku visinu dospjeti prije podneva, dok u proljeće i jesen vlada jutarnja studen pa se preporučuje kretanje na vožnju tek kad izbije sunce i digne se rosa. Međutim, dan je tada mnogo kraći, mrak pada već u 18 sati pa i dužinu ture treba prilagoditi raspoloživom dnevnom svjetlu.

Promjena temperature s obzirom na nadmorsku visinu i regiju

Odvajkada su ljudi iz vrelih gradova odlazili na ljetnjikovce ili u planinu. Boravak u šumi, kraj vode ili na većoj nadmorskoj visini je svakako ugodniji od sparine koja vlada ljeti u gradovima. Najbolja ilustracija je posjeta Prokoškom jezeru u julu mjesecu kad je u Sarajevu temperatura iznosila 36 stepeni i vladala paklena vrućina. Malo ko je vjerovao da će nam na Prokoškom jezeru trebati vjetrovke da nas zaštite od hladnoće.Svako ko odlazi u planinu treba da ima na umu pojavu tzv. “aerotermičkog stupnja” po kojem se temperatura zraka smanjuje sa porastom nadmorske visine i to tako što na svakih stotinu metara visine temperatura opadne za 0,3 do 0,5 stepeni celzijusa. Drugim riječima na oko 180 metara nadmorske visine temperatura opadne za jedan stepen celzijusa. Ako je, dakle, u Sarajevu temperatura 30-tak stepeni celzijusa, na planini visokoj 1900 metara možemo očekivati sasvim ugodnih 24 stepena. Uz mogući vjetar fiziološki osjećaj koji ćemo imati je kao da vlada temperatura od 20 stepeni što već može izazvati osjećaj hladnoće ako nismo adekvatno opremljeni. Dakle, potpuno druga slika od one koju smo ostavili u vrelom gradu.U šumi i hladovini, kraj rijeke i sl. temperatura zna biti drastično niža. Ovo je jako važno radi planiranja garderobe: ako ćemo voziti na velikoj nadmorskoj visini, kroz gustu šumu ili uz korito rijeke nije naodmet imati i garderobu koja će nas privremeno zaštititi od hladnoće. Čak i ako smo krenuli iz grada po relativno toplom, sunčanom danu.Na kraju, vjetar je pojava koja fiziološki osjećaj toplote umnogome mijenja. Nije isto kretati se planinskom livadom po sunčanom vremenu bez vjetra ili pri značajnom vjetru. U prvom slučaju će nam biti toplo, čak ćemo se i znojiti a u drugom, osobito ako je sjeverni vjetar, ako smo se prethodno oznojili pa je tijelo vlažno, osjećat ćemo hladnoću, drhtavicu i morat ćemo se zaštititi od hladnoće.Najbolju potvrdu u niskim temperaturama na većim nadmorskim visinama vidimo na visokim planinama poput Čvrsnice u Hercegovini: iako uobičajeno imamo predodžbu o Hercegovini kao o toploj regiji, na Čvrsnici ćemo i usred ljeta naići na snijeg koji se zadržava u vrtačama na visinama većim od 1600 metara, a već i lagani povjetarac će učiniti da vožnja bude ugodna. Na vrhu, ako je vjetrovito vrijeme, gotovo da je nemoguće opstati bez kvalitetne vjetrovke. Za spust svakako preporučujemo hlače s nogavicama i odjeću dugih rukava.

Planina Čvrsnica, [13.7.2008.] godine

Osobenosti pojedinih planina

Koliko god da boravak na planini želimo učiniti ugodnim, zabavnim i planiramo ga po lijepom, sunčanom vremenu moramo imati na umu pojavu iznenadnih promjena vremenskih prilika na nekim našim planinama. Na Vlašiću su, na primjer, u proljeće i ljeto osobito nakon kišnih perioda moguće brze magle koje se navuku u roku od pola sata.

Vlašić, [10.8.2008.] – ekstremene promjene vremena

Na Bjelašnici smo prije nekoliko godina bili iznenađeni temperaturom od plus dva stepena celzijusa u augustu. S druge, pak, strane, i pored relativno prohladnog vremena na Veleži gdje je u aprilu još bilo snijega, sunčeve zrake su izvlačile iz nas i posljednje kapi vode. Nekima nije bilo dovoljno ni dva-tri litra tekućine pa smo na kraju ture, ispod samog vrha planine, topili i pili snijeg. Na Vranici ne vrijedi pravilo da je vrijeme za fotografisanje idealno dan nakon kiše: obično će se povlačiti niski oblaci ili magla i tek povremeno će se ukazati plavo nebo i jako sunce. Pojava komaraca je ponekad vezana za vremenske prilike: početkom ljeta je na Trnovačkom jezeru nemoguće opstati od brojnih komaraca koji, nakon suše koja zavlada ljeti, potpuno izumru i nestanu u augustu. Uz to, dok je u kasno proljeće jezero hladno i nepristupačno, u augustu je moguće uživati u čarima kupanja na blizu 1600 metara nadmorske visine. A ponekad, čak i u rano proljeće, sunčevo zračene će nas na većini planina iznenaditi i koža će nam tokom jednodnevne vožnje promijeniti boju, mjesta koja smo zaštitili ostat će bijela (npr. ispod rukavica) a oni koji su osjetljiviji na sunce mogu zadobiti i opekotine pa je poželjno pripremiti kremu za zaštitu od sunca.

Prevoj Bijele vode, Bjelašnica [5.8.2007.] (prva slika) ; Tragovi “sunčanja” (druga slika), Glogošnica, Prenj [30.5.2009.]

Poželjno je raspitati se kod lokalnog stanovništva o odlikama pojedine regije, prilagoditi ponašanje, odjeću i zalihe vode mogućim neželjenim situacijama kako bi vožnja protekla bez problema.

Internet i vremenska prognoza

Postoje brojne web stranice koje donose redovnu i prilično tačnu vremensku prognozu. Zajedničko svima je da projekciju daju maksimalno do deset dana unaprijed, s tim što se s velikom dozom pouzdanosti može smatrati prognoza za naredna tri dana. Uostalom, prognozu za tri dana viđamo i na tv dnevniku. Autor ovog teksta povremeno koristi www.yr.no a uglavnom se oslanja na vreme.yubc.net.Dobra stvar ove internet stranice je što daje mogućnost odabira više destinacija, ponekad i same planine na koju planiramo organizirati vožnje. Nije isto imati prognozu za Sarajevo ili za Bjelašnicu, Vlašić i sl. Dalje, stranica je koncipirana tako da daje prognozu za četiri termina tokom svakog dana. Ovo je naročito interesantno jer su nekad moguće pojave da kiša koja se javlja tokom noći prestaje ujutro. Praktično dok stignemo do određene destinacije i započnemo vožnju vrijeme se ustabili i moguće je

uživati i voziti po suhom vremenu. Ponekad je ova informacija presudna u odluci da li krenuti na vožnju ili ne.Ostale karakteristike ove web stranice (ali i mnogih drugih) su predviđanje temperature, nivoa oblačnosti ali i jačine i smjera vjetra. Ovo je naročito bitno jer ako se planira posjeta planini s većom nadmorskom visinom, pojava vjetra može značajno uticati na potrebu za adekvatnom garderobom. Južni vjetar će ljeti donijeti toplije strujanje zraka, ali sjeverni ako prelazi 2 ili 3 metra u sekundi, zna biti itekako neugodan. Slična stvar je i sa količinom i vrstom padavina: ako se ljeti očekuje npr. 1 kg/m2 kiše možemo računati sa malim pljuskom koji, čak, može i da ne padne na području kuda se krećemo. No, ako se predviđa 10 kg/m2 ili više, očigledno da će “liti kao iz kabla” i pametnije je ne upuštati se u vožnju po takvom vremenu.Dok ljeti vladaju dugi sunčani periodi praćenje vremenske prognoze nam i nije toliko bitno, ali u proljeće i jesen, kad započinju nestabilna vremenska razdoblja, predviđanje je itekako značajno. Moguće je, naime, nekoliko dana unaprijed donijeti plan za vožnju npr. idućeg vikenda, a onda dan-dva pred samu vožnju gotovo sa sigurnošću očekivati određene vremenske prilike i organizirati, pomjeriti ili potpuno odgoditi vožnju. Zanimljivo je da www.mtb.ba tim niti jednom u posljednje dvije-tri sezone nije bio iznenađen kišom, a brojni primjeri su kada smo planirali vožnje po lošem vremenu, krenuli “na sreću” i uživali u sunčanom danu. Evo kako je izgledala prva prognoza, pet dana unaprijed, za turu na Rujište. Očigledno, subota je bila neizvjesna, a nedjelja već znatno izglednija. Opredijelili smo se za nedjelju.

A ovako je izgledala prognoza dan uoči vožnje:

Pored ovoga, odluku o odlasku u Hercegovinu a ne na neku planinu oko Sarajeva donijeli smo na bazi vremenske prognoze za Sarajevo. Naime, za Sarajevo se predviđalo promjenjivo oblačno vrijeme uz temperaturu do 12 stepeni. S obzirom na nadmorsku visinu, pojavu snijega nekoliko dana ranije, kišu koja je neprestano padala iskustvo nam je govorilo da ne bi bilo mudro otići na planine kraj Sarajeva gdje su moguće temperature tek nekoliko podioka iznad nule. U gustoj šumi, po oblačnom danu vožnja ne bi bila nimalo ugodna. Prvobitna odluka da vozimo u Hercegovini je ostala na snazi. Potvrdu da smo i ovoga puta pogodili možete vidjeti u izvještajima s vožnji

Planiranje garderobe i opreme s obzirom na vremenska predviđanja

Iz svega naprijed rečenog jasno je uočiti kako je moguće planirati odjeću i opremu za svaku pojedinačnu vožnju imajući u vidu vremenske prilike kakve se očekuju. Nepotrebno je ljeti nositi debelu kabanicu ili duge hlače ukoliko je sunčan dan bez vjetra. Isto tako, jako je opasno kad nas u planini zatekne hladno vrijeme, kiša, vjetar… a nismo adekvatno pripremljeni.U svakom slučaju na planinama uvijek je poželjno imati vjetrovku ili kabanicu koja nas može zaštititi od vjetra ili kiše. Ukoliko je prognoza nestabilnog vremena ili temperatura između 15-20 stepeni celzijusa poželjno je imati više slojeva odjeće koju po potrebi možemo skidati ili oblačiti. Na primjer, ujutro kad je hladnije možemo krenuti na vožnju u kratkom šorcu i majici preko kojih ćemo obući dugi donji dio biciklističkih hlača i majicu dugih rukava ili vjetrovku. Kako raste temperatura ili nakon što počnemo osjećati da nam postaje vruće tako ćemo skidati suvišnu odjeću. Na vrhu planine, ako pravimo pauzu ili duži odmor, poželjno je zaštititi se od vjetra i hladnoće, a svakako preporučljivo to isto učiniti i prije spusta.No, u rano proljeće ili kasnu jesen kad se očekuju niže temperature moramo imati toplu garderobu koja ne propušta vjetar i koja ima sloj koji “grije”, rukavice za zaštitu od hladnoće i vjetra (tzv. “full finger” odnosno “s prstima”), potkapu ispod kacige ili maramu za zaštitu od vjetra, neoprenske štitnike za noge (dobri su oni koji se navlače preko patika jer ih ujedno štite od vlage) te jakne koje će nas zaštititi od vjetra, hladnoće ili kiše (idealne su GoreTex ili slične).

Podveležje, pripreme za spust i vožnja [21.11.2007.]

Poznavanje planine i vremenskih prilika koje se očekuju umnogome će nam olakšati planiranje i nošenje garderobe a vožnju učiniti ugodnijom. Na kraju, rado ćemo citirati jednu englesku poslovicu koja, s obzirom na nestabilno i vlažno englesko vrijeme, kaže: “Ne postoji loše vrijeme, postoji samo loša garderoba!”

Text i foto: Emir Vučijak

22.07. 2009

Kaciga glavu čuva – odabir, kupovina i upotreba kacige

Savjeti početnicima 2 komentara

Bez obzira na disciplinu kojoj je namjenjena, svaka biciklistička kaciga sastoji se od tri glavne komponente: vanjske plastične ljuske, unutrašnjeg sloja lako lomljivog materijala nalik običnom stiroporu (EPS – Expanded PolyStyrene ili EPP – Expanded PolyPropylene) i traka za pričvršćivanje i osiguravanje kacige za glavu. Pojedine kacige imaju i plasične vizire (za zaštitu od sunca). Svaka komponenta ima svoju funkciju. U nastavku pročitajte osnovne fakte o ovoj jako bitnoj opremi kao i načinu pravilne upotrebe.

Oblici kaciga zavise od namjene, od onih za XC (cross country) koje imaju puno otvora za ventilaciju, preko full-face (kaciga koje štite cijelu glavu) do onih za “urbane” discipline koje nemaju ili imaju jako male ventilacione otvore. Postoje i hibridne kacige sa odvojivim dijelovima namjenje za upotrebu u više disciplina (4. slika).

Vanjska ljuska osigurava prijenos sile udarca na veću površinu (bitno kod udaraca u male čvrste predmete, rubnike na cestama i sl.) te sprećava prodor čvrstih objekata kroz kacigu. Površina kacige je glatka zbog toga da pri kontaktu s podlogom (npr. asfalt) stvara što manje trenje, u suprotnom bi se povećala opasnost povrede vrata. Na kraju, ljuska bi trebala biti svijetle ili floroscentne boje zbog bolje uočljivosti u prometu. Deblji sloj (u novijim kacigama uglavnom EPS) apsorbira energiju udarca. Pri jačem se udarcu lomi. Trake za pričvršćivanjesu obično od sintetičkih materijala, u skupljiv varijantama to su moderni antibakterijski materijali, otporni na istezanje. Ukutrašnjost kacige je obložena spužvastim ili gel jastučićima obloženim antibakterijskim materijalima.

Na šta treba obratiti pažnju pri kupnji kacige?

Tražite kacige koje imaju certifikat o kvaliteti.U unutrašnjem dijelu treba stajati naljepnica bar jednog sigurnosnog standarda kvalitete. Tražite oznake SNELL, ASTM/SEI, ANSI ili CPSC.

Ne nasjedajte marketinškim trikovima.Kaciga je prije svega zaštitna oprema a ne modni detalj ili statusni simbol. Nepotrebno je “bacati” pare na karbonske kacige sa high-tech titanijumskim legurama, modnim detaljima i sličnim dodacima.

Vodite računa o veličini kacige i da li vam odgovara obliku glaveKaciga mora dobro “naleći” na oblik glave. Pazite da vas nigdje ne “žulja”, ali ni da imate previše “lufta”. Ako kupujete kacigu bez mogućnosti da je probate, izmerite obim glave i po njemu odaberite željeni model. Obavezno odaberite kacigu ca malo većim obimom (+1do 2 cm)

Ventilacija je jako bitnaVeći otvori na prednjem dijelu kacige omogućavaju bolji protok zraka i time bolju ventilaciju i manje znojenja. Posebnu pažnju moraju obratiti ljudi sa jako kratkom kosom kako prevelike rupe na kacigi nebi uzrokovale šare od sunčanja. Za one koji imaju dugu kosu, jako veliku ili jako malu glavu (mala djeca) proizvođači izrađuju posebne modele.

Kada je vrijeme za novu kacigu?

Iako nema generalnog pravila o intervalu promjene kacige, ipak postoje neka pravila kada je to potrebno uraditi. Ukoliko ste imali iole teži pad koji je oštetio kacigu tada je sigrno vrijeme da je promjenite. Međutim, čak i manji padovi, pogotovo na oštre predmete mogu oštetiti strukturu kacige i smanjiti stepen zaštite koju ona pruža. Također, vremenom vanjski agensi (voda, temperatura, ali i znoj) slabe zalijepljene spojeve pa proizvođači savjetuju intervale promejne od max 5 godina. Naravno, ukoliko dođe do kvara osnovnim elementima (poput traka za vezanje) obavezno kacigu promjenite jer je jedino zdravlje i život nemaju alternativu i ne podnose improvizacije.

Koliko košta “dobra” kaciga?

Navodni znaci su namjerno stavljeni jer naši ljudi obavezno hoće kupiti “dobro” a jeftino. Kako po starom dobrom pravilu “koliko para,…” toga nema, onda je bolje preformulisati pitanje u “Koliko košta dovoljno dobra kaciga?”. Odgovor je, od 30KM pa na više. Ovo “dovoljno dobra” znaći da ima sigurnosni certifikat, a pri tome je manja cijena sigurno rezultat primjene jeftinijih materijala te slabije ventilacije. Ako pak hoćete dobru kacigu, sa dobrom ventilacijom, i još boljim dizajnom, e onda ćete morati dati čak i do nekoliko stotina maraka.

Pravilno nošenje kacige

Kada ste kupili ili zamjenili kacigu, vrijeme je da je podesite i naviknete se na nju. Sigurno će vam trebati neko vrijeme da se priviknete, ali je to nazaobilazno. Bitno je i stvoriti naviku da UVIJEK nosite kacigu, bilo da vozite po gradu ili planini. Također, jako je važno pravilno nositi kacigu. Za ovo preporućujemo da pratite upustva proizvođaća, ali evo i nekoliko ilistracija:

Pravilno: trake kacige su dovoljno (ne pretjerano) zategnute, i pozicionirane kao na prvoj slici. U slučaju padova pružaju odgovarajuću zaštitu (slika 2 i 3).

Nepravilno: nedovoljno zategnute trake, nakošena kaciga. U slučaju padova ne pružaju zaštitu a čak mogu i uzrokovat povrete vrata.

Izvori: wikipedia, mountainbiking hr e-zine, uputstva proizvođača

15.07. 2009

SAVJETI: Nećemo Corny i Xenofit, hoćemo sendviče!Savjeti početnicima 6 komentara

Kada sam se počeo baviti brdskim bciklizmom dugo sam na vožnje nosio silne sendviče, komade pečene piletine, čak i salatu, suho meso, salamu, pola bijelog hljeba, veliku čokoladu… Onda se vremenom to reduciralo na manje sendviče, čokoladice, grožđice i banane. Sada isključivo nosim Cornye i poneki Xenofit (ako se radi o dugoj vožnji) te eventualno bombone glukoze. Elektrolite više ne nadomještam bananom nego kojekakvim izotonicima, sa ovim ili onim supstancama, a sve u cilju što veće iskoristivosti unesene energije. Sudeći po brojnim primjerima iz

profesionalnog biciklizma, izgleda da se ipak vraćamo a početke, starim dobrim sendvičima.U nastavku dajemo tri prijedloga za kvalitetan sendvič koji će vam pomoći da što bolje obnovite svoje zalihe energije tokom vožnje.

1.Slatki sendvič od banana, datula i kikiriki putera.

Potrebno:-Jedna mala vekna/kifla/zemička od crnog brašna ili integralnog zrna-1 manja banana, izgniječena u pire u koji je dodano par kapi limunovog soka da spriječi oksidaciju-Dvije datule (hurme), očišćene od koštica i isjeckane-Kikiriki puter, malo „deblji“ namaz

Ovaj sendvič sadrži otprilike 200-300 kalorija (zavisno najviše od količine kikiriki putera), od čega najviše iz prostih i složenih ugljikohidrata (cca. 60%) te nezasićenih masti iz kikirikija (cca. 30%). Sadrži i bar 6-7 g proteina iz kikirikija, a u banani i minerale za nadopunu elektrolita (kalij i magnezij).

2. Slani sendvič od dimljene piletine

Potrebno:Jedna veća kifla od integralnih žitarica ili gotovo tijesto za tortilje ili tacoseDvije veće kriške dimljenih pilećih/purećih prsaSupena kašika light majoneze ili čvršćeg jogurtaPar listova svježeg špinata ili zelene salatePar tankih kriški paradajzaZačini po želji

Ovaj sendvič sadrži oko 200 kalorija, a odlikuje ga relativno veliki procenat rpoteina u ukupnoj masi te jako malo masti. Paradajz je u ovom slučaju jako bitan jer sadrži kalij, tako bitan mineral za normalan metabolizam.

3. Slani sendvič od lososa

Potrebno:Jedna mala vekna/kifla/zemička od crnog brašna ili integralnog zrnaJedan manji filet/oderezak lososa pečen na roštilju ili teflon tavi bez uljaPar kriški paradajza i crvenog lukaMalo jogurta (opciono)Malo limunovog soka po lososu ili par tankih kriški limuna kao salata.

Ovaj sendvič odlikuje visok postotak proteina i zdravih omega3 masnih kiselina (iz lososa) te složeni ugljikohidrati (iz peciva) i minerali (iz salate). Ovakav sendvič ima oko 400 kalorija, večinom iu masti.

Tekst djelomično prenesen i preveden sa BikreRadar-a

04.07. 2009

URADI SAM: Zamjena kočionih pločica (pakni)Savjeti početnicima 8 komentara

Iako ce se vecina vlasnika bicikla odluciti za odlazak u najblizi servis, otklanjanje sitnih kvarova i zamjenu potrosnih dijelova mozete i sami uciniti. S jedne strane to predstavlja zadovoljstvo, s druge vjezbu za rad s alatom koji cete koristiti “zlu ne trebalo” negdje u prirodi, na voznji.Zamjena pakni je jedna od operacija koja ne bi trebala da predstavlja problem. Paznju pozvecujemo sistemu kocenja s hidraulicnim diskovima jer pretpostavljamo da izmjena obicnih, V-brake kocnica, ne bi trebala biti pretezak zadatak.

Nakon sto ste uporedili oznaku na vasim kocnicama i nabavili odgovarajuce pakne potrebno je da pripremite alat i odvojite vrijeme. Od alata ce vam trebati izvijac, klijesta i ostar nozic ili skalpel (za otvaranje originalnog pakiranja pakni). Dalje bi stvar trebale da teku ovim redom:

1. Pazljivo nove pakne oslobodite ambalaze. Potom u oprugu ubacite jednu po jednu paknu. Pazite gdje cete ovako sklopljene pakne odloziti da ih ne nagazite tokom daljeg rada.

2. Izvucite metalni osigurac. To cete uciniti tako sto stisnete njegov razdvojeni dio kako bi mogao proci kroz osovinu, uhvatite ga klijestima i izvucite. Pazite gdje cete ga odloziti da ga kasnije ne trazite.

3. Izvucite stare, potrosene pakne. Ovo ce ici malo teze ako je bicikl okrenut naopako, naslonjen na podlogu o upravljac i sjediste. Dobro ce doci spicasta klijesta, tanki izvijac ili sl. Nakon pakni izvucite i oprugicu koja ih vraca u prvobitni polozaj nakon kocenja. To mozete uciniti tako sto je s donje strane “pogurate” izvijacem ili siljatim predmetom.

4. Nakon sto ste izvukli stare pakne klip hidraulickih kocnica je vjerovatno malo “propao” u prazan prostor. Pazljivo ga vratite nazad tako sto cete zavuci polugu (najbolje cvrsci izvijac) i pritisnuti ga. Na taj nacin cete dobiti prostor za ubacivanje novih pakni.NAPOMENA (primjedba kolege NR):Ja bih jos preporucio da se klipovi kocnice razmaknu prije vadjenja starih pakni, tj. sa starim paknama u celjusti, zbog toga što su klipovi obicno napravljeni od nekog kompozita koji je otporan na toplinu ali je dosta osjetljiv na mehanicka oštecenja (barem je tako na avid juicy

kocnicama). Isto bih preporucio da kod razmicanja klipova bicikl stoji u “ispravnom” položaju, jer se može desiti da udje zrak u sistem i iscuri malo ulja iz rezervoara na rucici.

5. U prazno mjesto ubacite nove pakne. Zatim kroz odgovarajucu rupicu provucite osigurac (provjerite da li prolazi kroz obje pakne i oprugicu) i na kraju razdvojite spiceve osiguraca.

6. Finalni “rezultat”:)

Nakon sto ste zamijenili pakne izvrsite probu. Pazite: prvo kocenje ce biti otezano jer ce vjerovatno rucica “propasti” gotovo do kraja. To je odlika hidraulike, ali nakon nekoliko uzastopnih kocenja stvar ce doci na svoje (slicno je i kod automibilskih servo kocionih sistema: uvijek nakon zamjene pakni treba “napumpati” kocnicu pritiskom na papucicu, a dobar majstor ce vam savjetovati da prva kocenja obavljate pazljivo).

23.10. 2011

Podmazivanje prednje suspenzije (Fox 32mm)Korisno, Savjeti početnicima Bez komentara

Vozite bicikl svakodnevno, svaki vikend idete na planinske vožnje, a suspenzija na vašoj viljušci postaje sve tvrđa i sporija? Ne čudite se, sasvim normalna pojava ako je ne održavate pravilno! Svaka suspenzija zahtjeva određeno održavanje svakih 15-20 sati vožnje (efektivnog rada), posebno kod skupljih suspenzija (Fox) gdje je taj period čak i manji, 10-15 sati. U sljedećem prilogu pokazat ćemo postupak redovnog održavanja/podmazivanja Fox prednjih suspenzija.

Glavni uzrok problema sa performansama suspenzije predstavlja ljepljivost koju prouzrokuje nakupljanje prljavštine u zatvaračima pri vrhu nogu amortizera, koji inaće služe za sprečavanje prolaska vode/prljavštine u donji dio amortizera. “Ljepljivost” je simptom koji osjetite pri pritisku amortizera do maximuma; u samom momentu prije nego se počne vraćati nazad, amortizer ostane “zarobljen” momenat u prljavštini zatvarača, što stvara veliko početno trenje. Kao kada pokušate pomjeriti klavir po podu sobe: najteži je prvi momenat, nakon toga sam klizi.

Samo čišćenje zatvarača je jako jednostavan, relativno brz i jeftin proces, ali kako se radi o suspenziji, većina biciklista se ne usuđuje pokušati to sama uraditi. Međutim, smatram da to oni sami uz malo truda mogu uraditi mnogo kvalitetnije nego servis, jer za ovakve poslove je potrebna predanost (i ljubav ), te elementarno poznavanje i spretnost u popravci.

Mi smo čišćenje i podmazivanje radili na 2 Fox-ova 32mm modela, te sljedeće upute u potpunosti vrijede za svaku Fox 32mm viljušku. Upute za modele ostalih proizvođača se mogu pronaći relativno lako na internetu, a princip je kod većine sličan.

 

0Osigurajte da imate sljedeće stvari spremne:

- Čistu viljušku i čist prostor za rad- Ravni tanki izvijač kojim ćete skinuti zatvarače- Mazivo za određeni model viljuške (npr. Fox Float Fluid za Fox-ove viljuške)- Izolir traku, da obmotate vrh izvijača  kako ne bi oštetili noge viljuške (ako želite da vam viljuška zadrži fancy izgled, ili ako vozite Audi )- Rolna toalet papira- Stara četkica za zube- Kanta vode i neki bio-razgradivi deterdžent (kao deterdžent za suđe)

Napomena: Izvlačenje zatvarača uradite sporo (sporo ide brže) i pažljivo. Ne želite ogrebati gornji dio cijevi amortizera (kao što je to uradio autor ovih redaka, op.ur.).

 

1- Očistite viljušku, posebno oko mosta koji spaja noge, jer se tu najviše prljavštine nakuplja, a ista može upasti u donje noge, kada skinete zatvarače. Deterdžent i topla voda su odlični za ovaj zadatak.

 

 

2- Obratite pažnju na sam dizajn vaših zatvarača. U Fox-ovim postoje mala udubljenja pri dnu, koja će vam dozvoliti da ubacite ravni izvijač i postepeno izvučete plastični zatvarač. Velika je vjerovatnoća da slična udubljenja postoje i na vašim zatvaračima. Nakon što odvojite isti, podignite ga 4-5 cm.

 

 

3- U rupi koju ste napravili pomjeranjem zatvarača potražite spužvicu. Većina proizvođaća koristi ove spužvice kako bi svakom kompresijom viljuške cijevi bile propisno navlažene, te samim time osigurali bolji rad viljuške. Ovu spužvicu možete izvući pažljivo pincetom, ali je daleko lakše kompresovati viljušku, nakon čega će iste ostati na cijevima. Podignite i ove spužvice uz cijev, do zatvarača.

 

 

4- Omotajte dosta toalet papira oko izvijača  te temeljno očistite prostor gdje je bila spužvica, između donjih nogu amortizera i cijevi. Potrudite se da ne ostanu tragovi masnoće ili prljavštine. Kada ste završili, napunite ovaj prostor čistim toalet papirom, kako ništa ne bi upalo u unutrašnjost nogu.

 

 

5- Četkicom za zube temeljno očisite plastične zatvarače od sve prašine, a zatim iscjedite ostatke postojećeg maziva iz spužvice. Ponovite postupak cijeđenja nekoliko puta, koristeći toplu vodu i deterdžent, dok ista ne bude skroz suha i čista.

 

 

6- Pripremite dovoljnu količinu tekučine koju planirate koristiti kao mazivo, u odvojenu posudu (najpraktićnija je šprica). Fox preporučuje 5 ml njihovog Float Fluida po nozi. Tekučinu zatim uspite u prostor u koji ćete kasnije vratiti spužvice. Količinu iste za vašu viljušku je najbolje da odredite “od-oka-tivno”, tj. tako da se ne prelije kada vratiti zatvarač, ali da i ne ostane suho. Ipak, ovo predstavlja rezervoar maziva za sljedećih nekoliko mjeseci.

 

 

7- To je to! Sada pažljivo gurnite spužvicu, te zatvarač, nazad na njihova mjesta, te pritiskom ruke uglavite zatvarače. Provjerite da li su fino legli na svoje mjesto tako što ćete kompresovati viljušku nekoliko puta, te zatim obrišite ostatke ulja sa cijevi (jer će se prašina uhvatiti za njih u suprotnom).

Isti postupak ponovite i na drugoj nozi vaše viljuške!

 

Napomena: Fox Float Fluid nije moguće kupiti u BiH, pa smo bili primorani isti naručiti iz inostranstva. S obzirom na veću količinu koju smo nabavili, kontaktirajte Haku na E-mail harun@mtb.ba za dogovor, ako vam je potrebna ova tekučina.

Tekst i foto: Harun Šmrković

Servisirao: Mersad Pašić